789

PRIKAZI SP, br. 3., 765.-807. (2012)

kulture, ukazavi na iskrivljena sjeanja tvoraca i potroaa masovne kulture, te je prepoznao (jugo)nostalgiju kao osjeaj koji ponajprije povezuje dio starije populacije, koja je imala bogatiji i mirniji ivot u socijalizmu, te dijela mladih koji, nezadovoljni sadanjou, eznu za zlatnim dobom koje nikad nije postojalo, a ljudski ga je um neprekidno izmiljao.

MARICA KARAKA OBRADOV

Hrvoje KLASI, Jugoslavija i svijet 1968., Naklada Ljevak, Zagreb, 2012., 476 str.

Pisati o 1968. godini u razmjerima europske i svjetske historiografije oduvijek je bilo popularno. Postavlja se pitanje postoji li jo uope bilo koji aspekt 1968. u Fran-cuskoj, Sjedinjenim Amerikim Dravama, Njemakoj ili ehoslovakoj koji bi se dao istraiti, pogotovo ako se u obzir uzme hiperprodukcija historiografskih, ali i socio-lokih i politolokih djela o navedenome fenomenu u tim zemljama. Pisati povijest 1968. godine u Jugoslaviji bilo je, kao i u brojnim drugim sluajevima, iznimka. Ako izuzmemo knjigu Mirka Arsia i Dragana Markovia 68. Studentski bunt i drutvo (Beograd, 1988.) te magistarski rad Borislava Bijelia Studentski pokreti u Jugoslaviji 1968. s posebnim naglaskom na izvore (Zagreb, 1988.), koji nikad nije objavljen, jugo-slavenska ezdesetosma ostala je obavijena velom tajne. I strana je historiografija dala doprinos prouavanju ezdesetosmakih kretanja u Jugoslaviji. Treba istaknuti knjigu Borisa Kanzleitera i Krunoslava Stojakovia 1968 in Jugoslawien. Studentenproteste und kulturelle Avantgarde zwischen 1960 und 1975 (Bonn, 2008.). No navedena djela nisu uspjela do kraja razjasniti procese u Jugoslaviji tih turbulentnih godina. Iskorak je napravio hrvatski povjesniar Hrvoje Klasi svojom najnovijom knjigom Jugoslavija i svijet 1968.

Hrvoje Klasi (1972.) vii je asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se povijeu Jugoslavije i svijeta u drugoj polovini XX. stoljea, pa je i navedena knjiga proizala iz njegove doktorske disertacije u sklopu projekta Hrvat-ska u socijalistikoj Jugoslaviji pod vodstvom prof. dr. Tvrtka Jakovine. Uz navedenu, Klasi je autor i knjige Hrvatsko proljee u Sisku (Zagreb, 2006.) te suautor dokumen-tarne serije Hrvatsko proljee (HRT, 2011.).

Uz predgovor (str. 7.12.) i uvod (str. 13.16.), u kojima autor objanjava zato uope pisati o 1968., knjiga se sastoji od pet poglavlja. U prvome, Jugoslavenski la-issez faire socijalizam uzrok i povod 68. (str. 17.30.), Klasi pie o dogaajima iz 1950-ih i 1960-ih koji su odredili razvojni put Jugoslavije. Ponajprije se radi o promje-nama na gospodarskom planu, koje su imale veliki uinak na jugoslavensko drutvo. Najprije je 27. lipnja 1950. donesen Osnovni zakon o upravljanju dravnim privred-nim poduzeima i viim privrednim udruenjima od strane radnih kolektiva, to je bio poetak radnikog samoupravljanja. Jugoslavenska Savezna skuptina u ljeto 1965. donijela je i niz zakona koji su bili temelj gospodarske reforme. Istodobno Jugoslavija ima i sve aktivnije mjesto u meunarodnoj politici.

PRIKAZI SP, br. 3., 765.-807. (2012)

790

Drugo poglavlje (str. 31.76.), pod naslovom Kritika svega postojeeg?, govori o drutvenom i gospodarskom stanju u Jugoslaviji 1968., odnosno o kritici tog stanja. Klasi pokuava dati odgovor na pitanje radi li se o kritici samoupravnog socijalizma ili kritici vlasti. Posljednji, a moda i najvaniji segment ovog poglavlja ini kraa teo-retska elaboracija asopisa Praxis te Korulanske ljetne kole. Budui da svaka praksa mora poivati na teoriji, tako i studentski pokret svoje korijene vue iz pisanja filozofa iz Zagreba i Beograda, koji vie ne idu samo za razliitim interpretacijama svjetske situacije, nego zahtijevaju i praktino djelovanje svojih itatelja, a prema teoriji filozofa Herberta Marcusea to se ponajprije odnosi na studente.

Tree poglavlje, okosnica cijele knjige, 1968. i studenti: Budimo realni trai-mo nemogue (str. 77.274.), obrauje studentska gibanja u Jugoslaviji, odnosno u svakoj od njezinih republika. Poglavlje poinje opisom stanja na sveuilitima diljem Jugoslavije uoi lipnja 1968. godine. Nakon toga daje se pregled najvanijih dogaaja, poevi od Beograda, gdje su gibanja doivjela kulminaciju, preko Ljubljane, Zagreba, Nia i Kragujevca do Sarajeva. Isto tako Klasi se osvre na odjek jugoslavenskih stu-dentskih demonstracija u svijetu te prikazuje i epilog tog pokreta. Vaan dio poglavlja ini i opis Titova odnosa prema studentima, u kojem autor pokazuje u kolikoj je mjeri Tito bio vjet manipulator. U situaciji u kojoj je bio suoen s potencijalnim gubitkom kontrole u Jugoslaviji on je svakoj strani plasirao ono to joj je odgovaralo, da bi se na kraju sve rijeilo u njegovu korist.

Meurepubliki i meunacionalni odnosi u Jugoslaviji tijekom 1968. naslov je etvrtog poglavlja (str. 275.348.), u kojemu se prikazuju problemi koji su, uz stu-dentske, obiljeili 1960-e u Jugoslaviji. Prvi u nizu su gospodarski problemi i kriza koju prati porast nezaposlenosti. Treba spomenuti i politiku krizu, koja je nastala kao posljedica nemogunosti postizanja konsenzusa u nainu funkcioniranja federacije, odnosno razlika u gospodarskom i politikom poloaju republika u uvjetima provoe-nja gospodarske i drutvene reforme. Tako je posebna pozornost posveena procesima i dogaajima koji e nekoliko godina poslije dovesti do Hrvatskog proljea.

Daleko najvei doprinos historiografiji Klasi je dao u petome poglavlju, pod na-zivom Jugoslavija i svijet 1968. (str. 349.442.). Ondje su objanjeni Titovi glavni vanjskopolitiki ciljevi (odranje jugoslavenske neovisnosti, nesvrstanost te ostvarenje gospodarske suradnje s Istokom i Zapadom), opisani su odnosi Jugoslavije s Varav-skim paktom, zatim njezina uloga u Pokretu nesvrstanih, odnosi sa Zapadom te na kraju stav i djelovanje Jugoslavije prilikom intervencije zemalja Varavskog pakta u ehoslovakoj.

Knjiga zavrava kraim pogovorom (str. 443.450.), a na kraju je popis kratica (str. 451.452.), popis izvora i literature (str. 453.466.) te kazalo osobnih imena (str. 469.476.). U knjizi se nalaze i fotografije kojima autor pokuava prikazati atmosferu 1968. u Jugoslaviji i svijetu.

Ono to se uvijek postavlja kao pitanje, barem kad se povjesniar bavi 1968. godi-nom, jest kako je obraivati i koju metodu prilikom istraivakog rada koristiti, a da pritom ne ostane ogranien na tradicionalnu historiografsku narativnu metodu. Iako komparativna metoda nikada nije zaivjela u hrvatskoj historiografiji, ona bi zasigurno bila najpogodnija prilikom bavljenja ovim fenomenom, pogotovo u Klasievoj knjizi. On donosi najvanije informacije vezane za ezdesetosmake pokrete u Francuskoj, SR

791

PRIKAZI SP, br. 3., 765.-807. (2012)

Njemakoj, Sjedinjenim Amerikim Dravama i ehoslovakoj, tako da bi bilo zani-mljivo vidjeti u kolikoj su mjeri ti pokreti nali svoju refleksiju na tlu Jugoslavije. Isto bi tako bila pogodna metoda oralne historije jer bi pokazala vienje samih aktera, koje je Klasi mogao usporediti s onime to je pronaao u arhivskim izvorima. Posljednja metoda koja bi se pokazala korisnom koja u europskim i svjetskim razmjerima ima vano mjesto, a u emu hrvatska historiografija zaostaje jest transfer history, kojom se moglo posebno uspostaviti vezu izmeu filozofske podloge jugoslavenskog ezde-setosmakog pokreta i njegovih zapadnih i istonih ekvivalenata.

Svakako si treba postaviti i pitanje je li naslov Jugoslavija i svijet 1968. najprimjere-niji za ovu knjigu, jer autor u njoj donosi mnogo vie od opisa dogaaja 1968. godine u Jugoslaviji i svijetu. Pie o itavom nizu zbivanja jo iz 1950-ih, koja su na razne naine kulminirala u studentskom buntu, a uz to knjiga zavrava dogaajima koji se odnose na dogaaje s poetka 1970-ih. Iako je temelj knjige jugoslavenski bunt 1968., pa bi se naslov kao takav mogao opravdati, zasigurno je trebalo porazmisliti i o tome da se nekim podnaslovom natukne da je knjiga mnogo ireg opsega od okvira koji joj je zadan naslovom.

Klasiu treba priznati da je prvi u hrvatskoj historiografiji ovu temu obradio na temelju arhivskih izvora iz velikog broja arhiva, ne samo u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Bosni i Hercegovini nego i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Velikoj Britaniji i ekoj, jer se o tome prethodno pisalo iskljuivo na temelju sjeanja, odnosno onoga ega su se sami akteri na ovaj ili onaj nain eljeli prisjetiti ili to su eljeli iskonstru-irati. Najvea je vrijednost knjige u tome to autor donosi saete podatke o poloaju Jugoslavije na meunarodnome planu, to je bitno za razumijevanje njezina poloaja u tom okviru tijekom 1968. godine. I upravo je u tome vanost ove knjige: na neki je nain ostavila otvorena brojna pitanja na koja jo treba odgovoriti da bi se uistinu ra-zumjele turbulentne 1960-e u Jugoslaviji. Svakako se treba sloiti s recenzijom Tvrtka Jakovine, u kojoj kae da je ova knjiga mnogo vie od znanstvenog teksta. Spustila je teak i pokatkad neshvatljiv historiografski diskurs na razinu svakodnevnog razu-mijevanja fenomena 1968., koji nije bitan samo u povijesti, nego ini vaan segment razumijevanja sadanjosti.

ZRINKA BOROVEKI

Slobodan GAVRILOVI, Delat, Albatros Plus, Beograd, 2012., 197 str.

Roman Slobodana Gavrilovia, urednika Slubenog glasnika, koji se u svojim pri-janjim radovima bavio temama politikog totalitarizma, rtvama Staljinova terora, zapravo je autentina i dokumentirana ispovijest jednog partizanskog delata (krvni-ka) Vidana Mitia. Njegovim rijeima: Ovo je moja pria. Pria istinskog delata, koji je likvidirao istinske ljude u istinskoj revoluciji, verujui u istinsku pravdu i istin-sko dobro, razoaravi se u istinski lane revolucionare.

Ve na prvoj stranici stoji posveta koja u potpunosti opisuje i cjelokupni sadraj romana. U njoj doslovno pie: Ovo je pria kao Hiljadu i jedna no. Nitko nam iv