KNJIŽEVNOST-umjetnost čije je sredstvo izražavanja jezik-njoj pripadaju sva umjetnička ostvarenja kojima je RIJEČ osnovno sredstvo izražavnaja pa ju nazivamo i umjetnost riječi .

Znanost koja se bavi sustavnim proučavanjem književnosti zove se znanost o književnosti.

Znanost o književnosti proučava književno sjelo kao samostalno umjetničko djelo,ali ga promatra i u konteksu,tj. kao sastavni dio povijesnih procesa i društvenih zbivanja.Dijeli se na tri područja:

Teorija književnosti Povijest književnosti Književna kritika-proučava zakonitosti oblikovanja književnog djela-dijeli se na nekoliko područja:

1. Analiza književnog djela2. Klasifikacija književnosti

(učenje o književnim rodovima i vrstama)

3. Versifikacija(znanost o stihu)

4. Stilistika(proučava opće značajke književnog jezika)

-proučava književna djela u povijesnome slijedu-ustanovljuje i tumači književna razdoblja, književne smjerove i stilske formacije

-ujedninjuje u sebi i teoriju književnosti(analizira djelo) i povijest književnosti(autora i djelo promatra u povijesnome kontekstu)-bavi se analizom,tumačenjem i opisivanjem te ocjenjivanjem i izricanjem sudova o vrijednosti pojedinih književnih djela

Interpretacija(tumačenje)- u njoj krećemo od doživljaja djela u cjelini.zatim djelo analiziramo,a na kraju povezujemo sve ono što smo uočili u analizi samoga djela.

PODJELA KNJIŽEVNIH DJELA

Po kriteriju forme književna se djela dijele na književne rodove,vrste i žanrove.

Književni rod čini najširu skupinu književnih djela razvrstanih po načelu sličnosti,tj.skupinu takvih djela u kojima s eponavljaju neke stalne osobine.Razlikujemo:

1

LIRIKA odgovara području izražavanja ljudske

osjećajnosti.Karakteriziraju je lirski stil(neposrednost u načinu

izražavanja),bliskost glazbi i pisanje u stihu(može biti i u prozi).

EPIKA je književni rod u kojem se prikazuju događaji-epsko nam

djelo donosi priču koju pripovijeda neki pripovjedač.U

temelju je epike epski stil(široko pripovijedanje).

DRAMA-dramska radnja zasnovana na nekom sukobu.a rezultat toga je dramska napetost.Povezuje se objektivno(vanjsko zbivanje) sa subjektivnim(proživljavanjem dramskih likova).Najčešće u

prozi(može biti i u stihu).

DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI u sebi ujednijuju značajke književnosti i

znanosti.Dvije skupine:književno-znanstvene vrste i publicistika.

Svaki se rod dijeli na pripadajuće književne vrste.Unutar književne vrste razlikujemo različite žanrove.(Primjer : književni rod : epika,književna vrsta : roman,žanr : pustolovni roman.)

Poezija,proza i drama tri su osnovna oblika izražavanja u književnim djelima,bez obzira na to o kojemu je književnomu rodu riječ.

2

POEZIJAOdlikuje se posebnom zvukovnom i ritmičkom organizacijom(stihovi).Može biti usmena i pisana.Podjela: -lirska poezija (osobne teme) -epska poezija (događaj važan za cijeli kolektiv) -lirsko-epska poezija (ujedinjuje značajke lirike i epike)

PROZABliža je izražavanju u svakodnevnoj komunikaciji,a njome se izražavaju i znanstvenici.Može biti usmena i pisana.Podjela: -jednostavni epski oblici i složeni epski oblici -diskurzivni književni oblici -ostala proza

DRAMAOsnovna značajka joj je dijaloški oblik.Može biti i u stihu i u prozi.

POVIJEST KNJIŽEVNOSTI (proučava književna djela u povijesnom slijedu)

OPĆA POVIJEST KNJIŽEVNOSTI razvija se na temelju

usporednog proučavanja književnosti, a teži prikazivanju svih bitnih književnih pojava.

POVIJEST POJEDINE KNJIŽEVNOSTI najčešće je

povijest nacionalne književnosti,ali to može biti i

povijest književnosti koju određuje neko drugo

zajedništvo.

KOMPARATIVNA ILI POREDBENA POVIJEST

KNJIŽEVNOSTI uspoređuje književnosti u povijesnom i

društvenom kontekstu istražujući veze i odnose između

dviju ili više različitih književnosti.

(grč. Lyra-žičani glazbeni instrument).

LIRSKA PJESMA

-Lirski subjekt(pjesničko ja) govori o sebi.

-Teme: osobne(ljubavne,domoljubne,socijalne...)

-Kompozicija: -strofična ili astrofična,stih,rima,ritam

-Stilska izražajna sredstva: metafora,usporedba,onomatopeja,gradacija ,itd.

-Pjesničke slike:-vizualne,akustične,olfaktivne,taktilne,gustativne.

-Poruka

LIRSKE VRSTE

INTERPRETACIJA LIRSKE PJESME

-OSNOVNI POJMOVI:-

tema-jedinstveno značenje djela-ključne emocije i situacije u čovjekovu životu(ljubav,smrt,bol,itd.)

motiv-najmanja tematska jedinica koja ima samostalno značenje u okviru teme kompozicija-pokazuje način na koji je djelo sastavljeno u cjelinu,obično razlikujemo oblik

pjesme i unutarnju kompoziciju pjesnički jezik-osobit izbor riječi i stilskih izražajnih sredstava pjesnički ritam-grade svi elementi lirske pjesme(pjesnički jezik,stilska izražajna

sredstva,rima,itd.)

3

pjesma pisana vezanim stihompjesma pisana slobodnim stihompjesma u prozi

Prema obliku pjesme

pejsažna lirska pjesmaljubavna lirska pjesmamisaona,socijalna,domoljubna duhovno-religiozna

Prema temi

himna,odaelegija,epitafepigram i ditiramb

Tradicionalni oblici

VERSIFIKACIJA-znanost o stihu (odnosi se na bilo koju vrstu poezije).

-osnovni pojmovi-

-stih-ritmička,zvukovna,sintaktička i značenjska cjelina

-pjesma može biti stihična(sastavljena od nanizanih stihova) ili strofična(stihovi su podijeljeni u strofe).

-strofa-veća je sintaktička jedinica od stiha.(vrsta prema broju stihova u njoj)

-rima(srok,slik)-glasovno podudaranje,najčešće na kraju stihova.

-vrste rima: -parna rima-povezuje dva uzastopna stiha(a a)

-ukrštena rima-u stihovima dolazi naizmjence (a b a b)

-obgrljena rima-povezuje 1. i 4. i 2. i 3. Stih (a b b a)

- isprekidana rima-nema čvrste sheme (npr. a b c b)

-nagomilana rima-kada se jedna rima ponavlja u više stihova (aaaaa)

-ritam-u njegovu stvaranju sudjeluju svi elementi strukture pjesme(pjesnički jezik,stilska sredstva,rima,broj slogova u stihu,prenošenje riječi ili misli iz jednoga stiha u drugi

-misao se može razlomiti na različite načine:

(1) prebacivanje-postupak kojim se rečenica razlamatako da se samo jedna riječ prebacuje u drugi stih

(2)opkoračenje-postupak kojim se rečenica razlama stihom tako da nekoliko riječi prelazi u drugi stih

(3) prijenos-postupak kojim se rečenica prenosi iz jedna strofe u srugu strof

-versifikacijski sustavi-

(1) silabička versifikacija-temelj ritmičke organizacije čini načelo nizanja stihova jednake duljine,stihovi se dijele prema broju slogova(osmerac,jedanaesterac...),veliku ulogu u gradnji stiha ima rima.(cezura-salna granica unutar stiha koja se nalazi na istome mjestu u svakom stihu

(2) akcenatska(tonska) versifikacija-broj i raspored naglasaka u stihu,stih se dijeli na akcenatske stope(mjere,taktove)

(3) kvantitativna versifikacija-vežemo je uz antiku,stihovi su se pjevali ili govorili tako da se mogao ralikovati dugi i kratki slog

-VRSTE STIHOVA-

4

(1) VEZANI STIH- vrsta stiha određuje se prema broju slogova-primjeri: simetrični osmerac,dvostruko rimovani dvanaesterac,stih bugarštice.

(2)SLOBODNI STIH-nižu se stihovi različite duljine,nema pravilne rime,ulogu rime preuzimaju asonanca i aliteracija,česta su ponavljanja,ritam podsjeća na svakodnevni govor,grafički oblik važan je činitelj ritma.

-VRSTE STROFA-

-prema broju stihova u njoj:

dvostih ili distih trostih četverostih ili katren šesterostih ili sestina sedmerostih ili septima Osmerostih ili oktava ,itd.

Strofe romanskog podrijetla:

-tercina-strofa sastavljena od triju jedanaesteraca

-stanca-strofa sastavljena od osam jedanaesteraca

-sestina-strofa od šest stihova,uglavnom jedanaesteraca

Strofe grčkog podrijetla:elegijski distih,alkejska i safička.

SONET

-stalan pjesnički oblik,sastavljen od dvaju katrena i dviju tercina

-posebni soneti:

Elizabetanski ili Shakespearov sonet-tri katrene i jedan distih(abab cdcd efef gg)

Sonetni vijenac-ciklus od 15 soneta,posljednji stih jednog soneta ponavlja se kao prvi idućega,petnaesti sonet sastavljen je od početnih stihova prvih 14 soneta,njegova prva slova mogu činiti akrostih-majstorski sonet(magistrale)

PJESMA U PROZI

-posebna lirska vrsta pisana nevezanim,proznim slogom

-ima sve osobine lirskog izraza-kratka je i sažeta,sugestivna,utemeljena na emotivnom i refleksivnom,posjeduje osobit pjesnički jezik i unutarnji pjesnički ritam

-ritam pjesme ostvaruje se vanjskim i unutarnjim elementima

-u nekim se kratkim proznim tekstovima mogu uočiti značajke i lirskog i epskog-crtice

5

STILSKA IZRAŽAJNA SREDSTVA

1.GLASOVNE FIGURE(FIGURE DIKCIJE,ZVUČNE FIGURE)

FIGURE PONAVLJANJA GLASOVA:

ASONANCA-stilska figura ponavljanja istih samoglasnika radi postizanja određenog zvukovnog ugođaja ( Dugo u noć, u zimsku bijelu noć)

ALITERACIJA-stilska figura ponavljanja istih suglasnika ili glasovnih skupina i stihovima radi postizanja zvukovnog ugođaja (Zuji, zveči, zvoni, zvuči)

ONOMATOPEJA-stilska figura u kojoj se glasovima oponašaju određeni zvuci iz prirode (I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče)

FIGURE PONAVLJANJA RIJEČI:

ANAFORA-stilska figura ponavljanja jedne ili više riječi na početku nekoliko uzastopnih stihova.( I nema sestre ni brata /I nema oca ni majke)

EPIFORA—stilska figura ponavljanja jedne ili više riječi na kraju nekoliko uzastopnih stihova. (Čujem u snu/Sanjam u snu)

SIMPLOKA-ujedinjena anafora i epifora(To sada gleda on/To sada misli on)

ANADIPLOZA-stilska figura u kojoj se jedna ili više riječi s kraj ajednog stiha ponavlja na početku idućeg stiha (Vinograd je moj svenuo, neveseo,/Neveseo, i ja venem…)

2.FIGURE KONSTRUKCIJE(SINTAKTIČKE FIGURE)

INVERZIJA-poredak riječi(ili rečenica) obrnut od gramatičkog(I čudno ima ime:/napuštena pruga)

ELIPSA-nastaje kada iz rečenične cjeline izostavimo pojedine riječi,ali se smisao cjeline ipak može razabrati (Nedjelja.Tužno.Znamo,o znamo)

POLISINDETON-nastaje nizanjem veznika bez gramatičke potreba(I nema ga sutra, ni preksutra ne,/I vele da bolestan leži,/I nema ga mjesec, i nema ga dva,)

ASINDETON-nastaje nizanjem riječi bez njihova gramatičkoga povezivanja(bez uporabe veznika) (Tu svaki vagon dimnjak ima,/Željezni,nahereni,tužni.)

RETORIČKO PITANJE-posebna je uporaba upitnih rečenica-postavlja se pitanje a na njega se ne očekuje odgovor.( Što u njem znači moja mala kap?)

3.FIGURE RIJEČI(TROPI)

METAFORA-skraćena poredba,ne kazuje se što se s čime uspoeđuje nego se iskazuje samo drugi član poredbe(Cijeli je svijet pozornica/i svi su muškarci i žene tek glumci:...)

PERSONIFIKACIJA-stilska figura u kojoj se daju ljudske osobine životinjama,biljakama,stvarima itd. (Olovne i teške snove snivaju/Oblaci nad tamnim gorskim stranama;)

METONIMIJA-preneseno značenje gradi prema nekim stvarnim odnosima(Cijela je Hrvatska na nogama!)

SINEGDOHA-stilska figura u kojoj se dio uzima umjesto cjeline,jednina umjesto množine i sl.(U zagrljaju ostalo je rima.)

6

EUFEMIZAM-stilska figura u kojoj dolazi do zamjenjivanja neke riječi blažim izrazom. (A njega nema, i nema, i nema,/I nema ga više...)

EPITET-riječ koja se dodaje imenici radi stvaranja što potpunije predodžbe nekoga bića,stvari ili pojave(Siroti mrtvac...)

ALEGORIJA-produžena metafora SIMBOL-stilsko sredstvo u kojemu dolazi do za,jenjivanja neke riječi,pojave ili pojma

njegovom alegorijskom oznakom (Teče i teče,teče jedan slap;/Što u njem znači moja mala kap?)

4.FIGURE MISLI

GRADACIJA-izbor riječi,misli i slika kojima se izaziva postupno pojačavanje ili slabljenje od početne predodžbe ili misli.( Sve više sam, sve luđe sam,/sve tuđe i sve tužnije,sve tamnije, sve sramnije,/sve biva ružnije.)

USPOREDBA ILI KOMPARACIJA-nastaje kada se nešto s nečim uspoređuje na temelju nekih zajedničkih osobina koje na prvi pogled nisu uočljive(Volio sam je/kao travui kao jasenje,)

ANTITEZA-posebna vrsta poredbe koja se zasniva na opreci (tijesan mi bijaše vijek,a velebna bješe mi duša)

HIPERBOLA-poseban način poredbe:u njoj se nešto preuveličava radi naglašavanja emocionalnog stava (Imao sam glas kao vjetar,/ruke kao hridine,)

LITOTA-suprotna hiperboli,njome se pravi izraz zamjenjuje slabijim(negativnim ili suprotnim) (Tamo vam neće biti loše)

IRONIJA-izražavanje putem suprotnosti-misli se zapravo suprotno od onoga što se kaže(gdje ima vatre ima i dima/gdje ima boga ima i lima.)

OKSIMORON-novi pojam se stvara spajanjem naizgled protuslovnih pojmova(„Živa smrt”)

PARADOKS-figura u kojoj se izriče misao koja je u sebi naizgled protuslovna ili suprotna općem išljenju(Znam da ništa ne znam)

TRADICIONALNI OBLICI:

HIMNA-svečana pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja.Značajke: -s poštovanjem se obraća onome kome/čemu je posvećena,izborom motiva ističu se osobine onoga kome/čemu je posvećena,uzvišen ton i svečan i polagan ritam.(Horvatska domovina,Antun Mihanović 1835. U 10.broju prologa Danica Horvatska,salvonska i Dalmatinska,uglazbio ju je Josip Runjanin 1846.-Lijepa naša domovino(prve dvije i zadnje dvije strofe).

ODA-svečana pjesma grčkog podrijetla koja ima širu tematiku od himne .Uglavnom je posvećena nekoj osobi ili nečemu što čovjek smatra vrijednim poštovanja.Značajke: uzvišen i patetičan ton. (P. Preradović: Rodu o jeziku)

ELEGIJA-pjesma u kojoj se izražava tuga,bol i žaljenje za nečim nedostižnim.Značajke: tužan i polagan ton.Današnje elegije ne moraju biti pisane elegijskim distihom. (F. Ciraki: Forentinske elegije)

DITIRAMB:pjesma u kojoj se iznosi oduševljenje i slavljenje životnih radosti zanosnim tonom. (V. Nazor: Cvrčak)

EPIGRAM:kratka , duhovita i satirična pjesma sažetog izraza koja neočekivanim zaključkom iznenađuje čitatelja. (S. Vraz: Nadriknjištvo)

7

EPITAF:pjesma koja sažetim izrazom izražava čovjekov odnos prema prolaznosti života i čovjekovoj sudbini. (M. Dizdar: Zapis o zemlji)

IDILA:pjesma s temom iz života u prirodi,najčešće pastirskog. (D. Cesarić: Pjesma mrtvog pjesnika)

-ujedninjuju značajke dvaju rodova:lirike i epike.Najpoznatije su takve vrste balada,romanca i poema.

BALADA-lirsko-epska vrsta u kojoj se iznose teme vezane uz stradanja i nesreće koje prate njezine junake,a oni završavaju tragično.Ugođaj je sumoran,ton tužan,a ritam polagan.(Asanaginica)

-slavenska antiteza-posebna vrsta antiteze koja se pojavljuje u narodnim pjesmama slavenskih naroda.Sastoji se od pitanja,negacije pitanja i odgovora.

ROMANCA-lirsko-epska vrsta koja redovito donosi događaj vezan uz ljubavnu temu.Ugođaj je vedar,a ritam ubrzan.

POEMA-lirsko-epska vrsta u kojoj se pripovijedanje isprepleće s neposrednim lirskim izricanjem i dramskim elementima.

OBILJEŽJA:

TEMA-predmet umjetničke obrade;ono o čemu se u djelu govori.Može se razlagati na motive-manje tematske jedinice.

PRIPOVJEDAČ-onaj koji pripovijeda priču(koja ima početak,sredinu i završetak).Može pripovijedati u 1.licu(ja) i u 3.licu(pripovijedač je netko izvan priče).

FABULA-čini je niz događaja povezanih i raspoređenih onako kako bi se mogli dogoditi. KOMPOZICIJA-pokazuje način na koji je djelo sastavljeno od manjih dijelovA(odlomaka). LIK-zamišljamo ga kao stvarnu osobu i gradimo njegov izgled i karakter:određujemo ga

fizički,psihološki,etički,socijalno i govorno.

8

EPIKA U STIHU

TEMA-od izuzetnog značenja za određenu zajednicu(grad,država,pleme..). Pripovijedaju se događaji,opisuju sudbine junaka i njihove pustolovine (rat,putovanje,itd.).

STRUKTURA- pripovijedač(izravno se obraća čitatelju),fabula(donosi događaje iz mitološke ili povijesne prošlosti naroda) i lik(uglavnom heroji koji predstavljaju osobine naroda).

EPSKA TEHNIKA- na početku epa kratki uvod(invokacija)

IN MEDIAS RES- ep ne započinje od vremeskog početka,nego se na početku epa iznosi situacija već razvijene radnje(u središte zbivanja)

RETARDACIJA- pjesnik namjerno usporava radnju.To čini digresijama(duljim opisima predmeta,osobe ili događaja koji nisu temeljni dio fabule),epizodama(većim,tematski zaokruženim digresijama koje su zaokružena cjelina) i ponavljanjima(ponavljaju se riječi,stihovi ili cjeline s ciljem da se podsjeti na prijašnja zbivanja).

Epiku u stihu možemo podijeliti prema različitim kriterijima:

9

EPSKE VRSTE

EPIKA U STIHU (epska pjesma,ep i epopeja)

EPIKA U PROZIJEDNOSTAVNI OBLICI:

mit,bajka,basna,legenda,saga,zagonetka,aforizam i vic

SLOŽENI OBLICI: novela, pripovijetka, roman

EPSKA PJESMA-obrađuje jedan događaj,nema velike razlike u odnosu na ep.

EP-opširno epsko djelo u stihovima u kojemu se oko glavnoga događaja i likova nižu sporedne radnje i likovi.

EPOPEJA-(herojski ep) reprezentativan je primjer epske poezije.U njoj se daje najšira slika života,običaja i vjerovanjanekog naroda prikazana preko reprezentativnih heroja i događaja presudnih za opstanak toga naroda.(epovi ILIJADA i ODISEJA).

ANTIČKA (KVANTITATIVNA) VERSIFIKACIJA

-utemeljena je na pravilnoj izmjeni dugih i kratkih slogova.

-naziv za kratki slog je teza,a za dugi slog arza.Duljina trajanja kratkog sloga zove se mora.Dugi slog trajao je dvostruko dulje(dvije more).

-vrste stihova(trimetar(3 stope),tetrametar(4),pentametar itd.)

-vrste strofa(elegijski distih-strofa sastavljena od heksametra i pentametra;alkejska strofa(četverostih),safička stroa(četverostih))

-HEKSAMETAR-(stih ilijade i Odiseje) najsatriji je antički stih koji su Grci ,po predaji,dobili od samog Apolona.Sastavljen je od 6 stopa.

10

prema načinu kako se djela čuvaju i prenose

usmena ili narodnapisana ili umjetnička

prema formalnim i strukturnim obilježjima

epske pjesme(kraće)epovi(dulji)

prema tematici

junačkereligioznepustolovneživotinjske i sl.

EPIKA U PROZI:JEDNOSTAVNI OBLICI

11

jednostavan oblik u kojem se oblikuje priča koja najčešće objašnjava nešto čovjeku nepoznato,neobjašnjivo.(npr.Sizif-mit o čovjekovoj potrebi za vječnim životom)

MIT(grč. priča)

književna vrsta u kojoj se pojavljuju nestvarni događaji i likovi,ali tako da se isprepleću sa stvarnim događajima.Odlikuje je formulaičan način izražavanja te polarizacija likova na dobre i zleVrste:narodna bajka i umjetnička bajka.

BAJKA(bajati-vračati)

književna vrsta u kojoj se pripovijeda o životu nekog čovjeka čiji životni stav i ponašanje predstavljaju uzor drugim ljudima.U prvim se legendama prikazivao život kršćanskih svetaca.Legenda o Aleksandru Velikom

LEGENDA(lat.ono što se ima pročitati)

kratka književna vrsta pisana u obliku alegorije.Nositelji radnje najčešće su životinjski likovi preko kojih se prikazuju ljudski karakteri.(Ezopove basne)

BASNA

oblik staroskandinavske priče o nekom događaju iz daleke prošlosti-o podvizima bogova,o starim rodovima i sl.

SAGA

duhovita,a često i satirična kratka priča o znamenitim ljudima ili događajima.ANEGDOTA

sažeto se iznose neke situacije,događaji ili karakteri na način da se obratom na kraju izaziva komičan dojam.Često je utemeljen na dvosmislenosti,a za njegovo razumijevanje odlučuje kontekst.

VIC( njem.-dosjetka,šala)

riječ je o posebnom obliku postavljanja pitanja tako da se navode osobine onoga o čemu je riječ.Te su osobine često na prvi pogleda skrivene.

ZAGONETKA

jednostavnom jezičnom strukturom se izražava neka spoznaja o bitnim životnim pojavama.najčešće je u obliku jedne rečenice,a vrlo je često ritmična.

POSLOVICA

SLOŽENI OBLICI

NOVELA (lat.novellus-nov)

-kraća pripovijedna vrsta.Razvila se u predrenesansi,začetnik je Giovanni Boccaccio: Dekameron)

-Značajke:

Tema: sve ono što zanima autora:sudbina nekog lika,zanimljiv događaj i dr. Kompozicija novele(načelo ekonomičnosti):zbog svoje kratkoće prisiljava pisca na

sažimanje i vrlo promišljenu organizaciju sadržaja: uvod donosi sažeti prikaz osobina lika ili događaj koji će se obraditi,središnji dio obično se bavi psihološkom analizom lika ili razradom događaja,završetak često predstavlja obrat-naglim se preokretom ističe nešto osobito važno za temu.

Novele se mogu povezivat u novelističke cikluse-tzv .uokvirena novela:jedna novela služi kao ostalim novelama jer se njome objašnjava njihova povezanost.(Dekameron ciklus od stotinu novela)

PRIPOVIJETKA

-srednje duga pripovijedna vrsta,opsegom veća od novele,a manja od romana.Dulja je zbog većeg broja likova i događaja pa se može dublje ulaziti u razradu teme-pripovijedanje je opširnije,složenija je psihološka karakterizacija likova.

-primjeri:- U glib,Vjenceslav Novak, 1901. u časopisu Vijenac- socijalna tematika

-suvremena pripovijetka: Dobri duh Zagreba,Pavao Pavličić.

ROMAN

-velika pripovijedna prozna vrsta.U njemu pripovijedač pripovijeda priču o nekoj temi u kojoj sudjeluju različiti likovi.

-povijest:

-termin roman-svaki književni tekst koji nije bio pisan latinskim nego narodnim,tj romanskim/francuskim jezikom

-sredinom 12.st. pojam roman veže se na stihovane pripovijesti s viteškom i pustolovnom tematikom,a u 13.st termin se odnosi i na prozna narativna djela

Sve do 17.st. termin „roman“ označuje u prvom redu djela viteško-pustolovnog i fantastičnog karaktera(viteški roman o Tristanu i Izoldi)

12

Od 17.st. pojavom romana Miguela Cervantesa Don Quijote termin roman dobiva značenje slično današnjemu

- Pripovijedač u svojemu djelu umjetnički oblikuje neku građu.Građa se uzima iz različitih izvora(povijesni,literarni,novinske rubrike i sl.),najširi je izvor građe sadržan u osobi samoga pisca.

TRADICIONALNI ROMAN

-roman je bio najpopularnija književna vrsta u razdoblju realizma(19.st.)-realistički ili tradicionalni roman

-značajke:

- Sveznajući pripovijedač u 3.licu- Fabula se odvija nizanjem važnih događaja- Nizanjem epizoda u romanu zapravo se oponaša protjecanje vremena u stvarnom

životu- Likovi se oblikuju fizičkom,govornom,socijalnom psihološkom i etičkom

karakterizaicjom- Sadržaj se oblikuje različitim pripovjedačkim tahnikama: opisivanjem,

pripovijedanjem, dijalogom i monologom.

POVIJESNI ROMAN- temelji se na povijesnim izvorima.

TENDENCIOZNI ROMAN-autor je napisao s nekom namjerom.U sebi donosi poruku namjenjenu čitateljima

-primjer:Zlatarovo zlato,August Šenoa

MODERNI ROMAN

-Lovac u žitu,David Salinger- priča je o Holdenu Caulfieldu,srednjoškolcu koji je pobjegao iz internata.Lutajući New Yorkom,on upoznaje negativne pojave u sviejt koji ga okružuje.Priča se pripovijeda iz perspektive šesnaestogodišnjega dječaka i odražava način na koji on vidi i doživljava svijet.Njegov je način izražavanja primjeren pripadnicima njegove generacije.

-značajke:

- U središtu je modernoga romana lik-njegova svijest i podsvijest- Čest je nepouzdani pripovijedač u 1.licu- Fabula je reducirana jer je sve u romanu podređeno prikazivanju psihološkoga stanja

lika- Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena-javljaju se samo

fragmenti zbivanja,a u cjelinu ih povezuje lik

13

- Likovi su introvertirani, glavni junak – netipičan, promatrač svijeta oko sebe, pasivan, bez ciljeva

- mladi pripovjedač se suprotstavlja svijetu odraslih- Pripovijedačka tehnika-unutrašnji monolog(gotovo se poistovjećuju lik i pripovijedač)- U jezik književnog djela ulaze riječi iz razgovornog stila

VRSTE ROMANA(načelo) Vrste romanaPrema temi društveni,porodični,psihološki,povijesni,pustolovni,ljubavni

viteški i dr.Prema stavu autora i općem tonu romana

humoristički,satirički,sentimentalni,didaktički,tendenciozni i dr.

Prema činiteljima integracije svih elemenata unutar romana

-roman zbivanja(npr.pustolovni)-roman lika(lik dominira strukturom romana)-roman prostora

Prema književnim epohama -realistički(tradicionalni-moderni

-1. Hrvatski roman- Planine,Petar Zoranić(1569.)

(grč.radnja)

-termin drama u književnosti ima šire značenje(književni rod) i uže značenje(književna vrsta) -u drami je riječ o sukobu koji se pokazuje nekom dramatičnom cjelovitom radnjom.U njoj se likovi nalaze između onoga što žele i onoga što mogu,između pravde i nepravde i sl.

14

DRAMA KAO KNJIŽEVNI ROD - u temelju

je prikazivanje dramskog sukoba koji dovodi do do dramske

napetosti koja se može razriješiti smrću glavnoga

junaka(tragedija),na smiješan način(komedija) ili između ovih dviju krajnosti(tragikomedija) -znanost o književnosti

-književna kritika

DRAMSKA UMJETNOST(KAZALIŠTE)

-isprepleće se nekoliko umjetnosti:književnost,

glazba,gluma,likovna umjetnost,pantonima,ples

-potreban su i tehnička sredstvar:pozornica ,rasvjeta i

sl. -drama je scensko djelo u kojem glumci prema redateljevim zamislima

izvode predstavu na pozornici -

teatrologija-znanost o kazalištu

-kazališna kritika

zajedničko

-umjetnost

-dramski tekst

-dramski sukob

-dijalog i monolog

-dramatičnost

-dramska napetost

-Dramski tekst sastoji se od dijelova namijenjenih publivi(ono što govore glumci) i dijelova namijenjenih redatelju(nazivi likova i didaskalije-upute o tome što likovi trebaju raditi,kako govoriti i sl.)

-U drami je riječ o sukobu.On se pokazuje nekom dramatičnom cjelovitom radnjom u kojoj se likovi nalaze između onoga što žele i onoga što mogu i sl.

-Dramski likovi-psihološki ocrtani,tj. u središtu je njihov karakter.razvojem radnje izoštrava se suprotnost između likova,što dovodi do dramskog sukoba.

-Dramska radnja:

Odvija se izmjenom dramskih situacija(odnos između likova u nekome trenutku).U drami se javlja napetost kao rezultat dramskog sukoba.

Najpogodniji način za izražavanje suprotstavljenih stavova jest dijalog. Uz dijaloge pojavljuje se i monolog-razgovor lika sa samim sobom. Za odvijanje dramske radnje iznimno je bitan motivacijski sustav u drami-zašto se

neki novi lik ili zbivanje uvodi u radnje te kako se povezuje s prethodnim likovima i zbivanjima.O njemu ovisi kompozicija djela

-Dramska kompozicija-vanjska(podjela na činove i prizore) i unutrašnja(tijek radnje od uvoda do raspleta.

Dijelovi unutrašnje kompozicije:

Uvod ili ekspozicija-najčešće se kratkim dijalogom upoznaje gledatelje s početnom situacijom kojom se pbjašnjava početak radnje(ponekad je to samo prolog)

Zaplet-uvode se motivi koji pokreću radnju izazivanjem suprotnosti koje će dovesti do sukoba;drama se dalje razvija u gradaciji

Vrhunac radnje(kulminacija)-suprotnosti su na vrhuncu,ali se ne vidi pravac razrješenja

Preokret radnje(peripetija)-radnja naglo skreće u određenom pravcu prema razrješenju

Rasplet-razrješenje svih suprotnosti

ČIN – veća cjelina u drami

PRIZOR – manja cjelina u drami, dijelovi drame od ulaska do izlaska jednog lika sa scene

- u kazališnoj predstavi sudjeluju glumci, redatelj, scenograf, kostimograf, kazališna kuća i gledatelji- kazalište je zajedništvo gledatelja i žive predstave

15

DRAMSKE VRSTE

TRAGEDIJA(tragos-jarac,ode-pjesma;jarčeva pjesma)

POČECI TRAGEDIJE.Grčka tragedija

-starogrčke svečanosti u slavu boga Dioniza,pripadnici kulta pjevali su uz ples ditirambe,a bili su kostimirani tako da su bili ogrnuti jarčevom kožom

-postupno je u ditirambu došlo do odvajanja jednog pjevača iz skupineformiranje kora(zbora)na jednoj strani i korifeja(korovođe) na drugoj strani.Korifej započinje voditi dijalog s korom-prvi glumac,time je utemeljena prva tragedija

-začetnik Tespis(6.st.pr.Kr.)

-drugog glumca u tragediju uvodi Eshil,a trećeg Sofoklo

Tragedija je književna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne osobine,ali završava tragično zbog sukoba ideala i stvarnosti zbog vlastite sudbine.

Grčka tragedija:

Svoje teme uglavnom uzima iz mitova Likovi su mitološki junaci visokih moralnih načela koji slijede svoje uzvišene morale,ali

upravo to ih vodi u propast.Tragedija ima tragičan završetak zbog tragične krivnje lika.

Uzvišeni stil-ukrašen govor. Cilj:katarza-pročišćenje osjećaja kod gledatelja. Dijelovi:prolog,epizodij,stasim,eksod

KOMEDIJA(komos-veseli ophod,ode-pjesma)

POČECI KOMEDIJE.Grčka i rimska komedija.

-razvila se iz grčkih obreda,uglavnom iz onih koji su slavili plodnost.Teme komedija bile su suvremene,likovi su bili predstavnici ljudi s tipičnim manama,a naglašavala se neka loša karakterna osobina,pojava i sl.Pratio ih je jednostavan stil.

-kor je bio u ulozi neke fantastične skupine(npr. žabe,ose,oblaci i sl.)

-najveći grčki komediograf bio je Aristofan(5./4.st.)

-rimska komedija razvija se pod utjecajem novije grčke komedije.Najveći predstavnik Plaut.U komediju je uveo neke stalne likove(npr.lik škrtog starca,lukavog slugu i sl.)

-renesansna komedija slijedi Plautov uzor(Marin Držić,Dundo Maroje i Skup)

Komedija je dramska vrsta u kojoj se na duhovit i smiješan način pokazuju neke čovjekova slabosti ili društvene pojave.Likovi su u komediji smiješni zbog naglašavanja njihovih mana.

16

Vrste komedije(prema elementu na kojem je zasnovan komični učinak):

Komedija karaktera(naglašavanje negativne karakterne osobine) Komedija intrige(zaplet koji je obično rezultat nesporazume) Komedija konverzacije(duhoviti razgovori i sl.) Komedija situacije(neočekivane situacije u kojima se nađu likovi) Farsa(grubi i vulgarni humor) Vodvilj(laka komedija s pjevanjem) Comedia dell'arte(improvizirana renesansna komedija sa stalnim tipskim likovima)

Humor-ismijavanje neke osobine(pojave) s razumijevanjem

Ironija-podrugljivo ismijavanje ljudi i pojava jer se govori suprotno od onoga što se misli.

Satira-oštro ismijavanje i kritiziranje ljudske slabosti i društvene negativnosti.

Sarkazam-zlobno,zajedljivo i pakosno ruganje i komentiranje.

Groteska-prikazivanje osobe ili predmeta u izobličenim,nakaznim i neprirodnim komičnim oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće,istovremeno i tragično i smiješno.

DRAMA U UŽEM SMISLU

-iznosi pred čitatelja/gledatelja ozbiljnu dramsku radnju u kojoj uglavnom nema komičnih elemenata,a njezin završetak može,ali ne mora biti tragičan.Stoga kažemo da se u njoj dramska napetost razrješava između komičnog i tragičnog.

-Ivo Vojnović,Ekvinocij

-ubrajaju se kniževno-znanstvene vrste i publicističke vrste

KNJIŽEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

ESEJ -kraća prozna vrsta u kojoj se obrađuju različite teme iz života i znanosti.U njemu se temi pristupa znanstveno,tj.na način koji uključuje razmišljanje i zaključivanje,ali se u načinu obrade ogleda autorova sposobnost umjetničkog oblikovanja,njegova osobnost i stil.-utemeljitelj:Michel de Montaigne,Eseji,1580.

PUTOPIS -razvija se tema putovanja opisom krajolika,ljudi i običaja,a putopisac pritom unosi vlastiti stav o onome što opisuje.-hrvastki putopisac:Antun Nemčić,Putositnice,1845.

ŽIVOTOPIS -donosi opis života neke osobeAUTOBIOGRAFIJA -donosi opis vlastitog života

17

MEMOARI -autor piše o značajnim ličnostima te događajima u kojima je izravno sudjelovao ili im je bio suvremenik

DNEVNIK -autor iz dana u dan kronološkim redom zapisuje zbivanja i doogađaje te svoja zapažanja i razmišljanja

POLEMIKA -posebna književno-znanstvena vrsta-u njoj se iznosi oštro suprotstavljanje stavova o stvarima,pojavama i djelima od osobnog ili općeg interesa.-književna,politika,znanstvena i sl.

PUBLICISTIČKE VRSTE

FELJTON- (podlistak) donosi neku aktualnu temu iz područja umjetnosti,znanosti ili filozofije,ali i iz svakodnevnog života koju najčešće obrađuje na zabavan i duhovit način,pristupačan prosječnome čitatelju. REPORTAŽA-novinarsko izvješće o nekoj temi,pojavi ili događaju na temelju obavijesti prikupljenih na terenu.O samome reporteru ovisi koliko će tekst približiti umjetničkom načinu izlaganja.

KNJIŽEVNOST STAROG ISTOKA

KNJIŽEVNOST SREDNJEG ISTOKA(Indijska književnost)

Svete knjige- Vede-2 i 3. Tisućljeće pr.Krista,sastoje se od četiriju zbirki,najvažnija Rgveda

-Rgveda je pisana u stihu,različiti obredni tekstovi,većinom himne posvećene različitim staroindijskim božanstvima,najstariji sačuvani primjeri indoeuropske književnosti.

Epovi-Mahabharata(Velika pjesma o plemenu Bharata)-od 4.st.pr.Kr.do 4.st.poslije Krista

-sastoji se od 18 knjiga,sadržaj u cjelinu povezuju sukobi Pandava i Kaurava(rođaka)

-Ramajana(Ramini podvizi)-junački ep o životu kralja Rame,nastao u usmenoj književnosti,a tekst između 5.st.pr.Kr. i 2.st. poslije Krista,u djelu se pojavljuju slikoviti fantastični motivi,sastoji se od 7 knjiga,pretpostavlja se da su 1. I 7. Knjiga najkasnije nastale

Počeci basne-Pančatantra(Pet knjiga)-zbirka poučnih priča i basni.Oko 3.st.pr.Krista.

-Priče su u prozi ispričane jednostavnim jezikom.Na kraju pouka u stihovima.

18

BABILONSKO-ASIRSKA(MEZOPOTAMIJSKA) KNJIŽEVNOST

Ep o Gilgamešu-najstariji ep svjetske književnosti(oko 1700.god prije Krista).

-govori o junaku Gilgamešu i njegovu traganju za besmrtnošću,pisan je klinastim pismom,a zapisan je na akadskom jeziku

-epska je tehnika uočljiva u primjeni različitih sredstava retardacije

BIBLIJAstara fenička luka Biblos; ta biblia (grč.) = knjižice

-Bibliju čine 73 knjige nastale između 1300.g.pr.Krista i 100.g.n.e.Podijeljena je na Stari i Novi zavjet

STARI ZAVJET(46 knjiga)Sinajski savez Boga s izabranim

narodom

NOVI ZAVJET(27 knjiga)Krist ostvaruje novi savez Boga s

čovjekom Petoknjižje(heb.Tora) Povijesne knjige Psalmi Mudrosne knjige Proročke knjige

Evanđelja Djela apostolska Poslanice apostola Pavla Katoličke poslanice Otkrivenje(Apokalipsa)

Jezik: većinom hebrejski jezik;najstariji dijelovi pisani su aramejskim jezikom

Jezik: grčki jezik

Vrijeme: od 13.st prije Krista do rođenja Isusa Krista

Vrijeme:prvo stoljeće poslije Krista

STARI ZAVJET

-Petoknjižje(Nauk ili Tora)-prvi je i temeljni dio Biblije.Zapisana povijest Izraelaca,izabranog naroda.Na početku postanak sviejta,a na kraju pripreme izabranog naroda za ulazak u Obećanu zemlju.Pripisuje se Mojsiju.

19

-Povijesne knjige-isprepletene književnim ulomcima,ali su i važan povijesni izvor

-Knjiga o Juditi-ne donosi povijesne događaje.Pretpostavlja se da je događaj izmišljen.Svojim se stilom Judita približila velikim djelima umjetničke književnosti.

-Treći dio: Psalmi-zbirka religiozne lirike.Sastoje se od 150 biblijskih molitava i obrednih pjesama.Najveći dio nastao je u vrijeme babilonskog sužanjstva.

sadržaj oblikhimne ili

hvalospjeviU njima se poziva na slavljenje Boga i njegovih čudesa.

početak:poziv na hvalu Boga glavni dio:iznose se razlozi

zahvale Bogutužbalice Narod se obraća Jahvi i moli za

pomoć u nevolji.Mogu biti u ime naroda,ali i individualne.

početak:zaziv Božje pomoći glavni dio:molitelj iznosi

nevolju pred Jahvom,a zatim izražava pouzdanje u Jahvino milosrđe.

zahvalnice Ovi su psalmi vrlo bliski himnama.To su zahvalnice naroda ili pojedinaca Bogu.

početak:uvodna najava zahvale

glavni dio:opis primljenoga dobročinstva,a na kraju se kao zaključak često donosi pouka kao opomena nazočnima.

20

KNJIGA POSTANKA-bavi se općeljudskim pitanjima podrijetla i čovjekove sudbine te

odnosom dobra i zla.Čine je mitovi iz narodne predaje(stvaranje prvog čovjeka,raj,potop i dr.)

KNJIGA IZLASKA bavi se oslobođenjem i izlaskom izabranog naroda iz egipatskog

ropstva pod Mojsijevim vodstvom;uključuje i savez na Sinaju)

LEVITSKI ZAKONIK-donosi tekstove koji pokazuju židovstvo kao religiju i obrede

povezane s njom.

KNJIGA BROJEVA-pokazuje daljnju povijest Izraelaca i njihov put kroz pustinju

PONOVLJENI ZAKON-bavi se obnovljenim savezom s Jahvom i prikazom zakonskih

propisa.završava Mojsijevom smrću.

-Mudrosne knjige-mudrosna književnost razvijala se na kraljevim dvorima.Temelji se na tradiciji i životnom iskustvu.Prenosi se najčešće mudrim izrekama.Mudrosne knjige sastavljene su od 6 zasebnih knjiga:Knjiga o Jobu,Mudre izreke,Propovijednik,Pjesma nad pjesmama,Knjiga Mudrosti i Knjiga Sirahova.Tradicija dio ovih knjiga pripisuje kralju Salomonu.

NOVI ZAVJET

Evanđelja

Matejevo evanđelje –život prve kršćanske zajednice.Odnos između Staroga i Novoga zavjeta,Krist je prikazan kao obećani Mesija.

Markovo evenđelje-prati Kristovo kretanje i djela,Marko priča prema onome što je čuo od Petra,bez posebne biranosti stila.

Lukino evanđelje- retrospektivno promatra Isusov život,Isus je utjelovljenje ideala ljudskoga savršenstva.(Izgubljeni sin)

Ivanovo evanđelje-posljednje,nosi naziv „duhovno evanđelje“,razlikuje se izborom građe,povijesnim i zemljopisnim okvirom te načinom izlaganja.Evanđelje je puno simola.(Zaručnik,Pastir,Kruh,Svjetlo i sl.)

Djela apostolska-svjedoče o djelima apostola Petra i Pavla nakon Isusova uskrsnuća.Vrijeme od Kristova uskrsnuća do Pavlova dolaska u Rim 61.god.

Poslanice apostola Pavla- sastavni dio njegova misionarskoga rada,a upućene su zajednicama(Rimljanima,Korinćanima i dr.).

Katoličke poslanice- Upravljene zajednici vjernika u cjelini.

Otkrivenje(Apokalipsa)-najmlađa biblijska knjiga,napisana potkraj 1.st.Pisac je Ivan.Donosi viziju novog svijeta.Pomiješane značajke apokaliptičkog i proročkog teksta.Vizije budućnosti iznose se u slikama,brojevima i simbolima.

Najvažniji prijevodi Biblije:

Septuaginta-(Prijevod Sedamdesetorice)-prijevod SZ s hebrejskoga na grčki.2.-3.st.pr.Kr.

Vulgata-Biblija u cjelosti prevedena na latinski jezik(sv.Jeronimo) 4.st.

Hrvatski prijevodi:-Bartol Kašić-preveo cjelovitu bibliju na hrv.jezik(1630.),rukopis

-Matija Petar Katančić-prvi tiskani potpuni prijevod na hrv.jezik(1831.u Budimu)

21

-zajednički naziv za književnost stare Grčke i Rima.Njezin tijek pratimo od pojave Homerovih epova(8.st.pt.Kr.) do Zapadnog Rimskoga Carstva(476.g.)

GRČKA KNJIŽEVNOST

-EPSKA POEZIJA

HOMER:ILIJADA

-15 696 heksametarskih stihova podijeljenih u 24 pjevanja

-Na početku epa dolazi invokacija-epski pjesnik zaziva muze ili božju pomoć u pisanju epa,a pripovijedanje počinje in medias res.

22

-Ep govori o poznatim temama.Tema je važna za cijelu zajednicu jer na neki način govori o opstanku naroda.Zbog otprije poznate teme epski pjesnik služi se retardacijom (ponavljanje,digresije i epizode).(npr. opis štita koji Ahileju izradi bog Hefest-srednji krug:nebeski svod; 1.prsten:život u gradu; 2.prsten:život na selu; 3.prsten:pastirski život;obod štita:Okean)

-Epski su junaci uvijek u nekoj akciji,moraju prijeći preko nekih prepreka.Kada je riječ o karakterizaciji likova,uočit ćemo da je uz ime obično neki stalni epitet (npr. brzonogi Ahilej) i da lik nije psihološki opisan.

-Zbog epskih tema pjesnik uvijek govori u ime cijele zajednice(Homer progovara u ime svih Grka). Stoga su i junaci epskih djela nositelji osobina toga naroda.

-Osnovni je motiv „Ilijade” srdžba jednog od najboljih ahejskih junaka, Ahileja, kojega je ljutito uvrijedio ahejski vođa Agamemnon.

-Pripovijedaju se događaji iz desete godine Trojanskog rata, što su ga vodili Ahejci protiv trojanskog kralja Prijama, jer je njegov sin Paris oteo Helenu, ženu kralja Menelaja. Radnja obuhvaća period od pedeset i jednog dana.

-Ovaj je ep dobio naziv po Iliju, što je drugi naziv grada Troje.

-Sa strane Ahejaca stoje bogovi Posejdon, Hermes, Hefest, Hera i Atena, a na strani Trojanaca bore se Ares, Apolon, Artemida, Leta, Afrodita i Ksant.

-Likovi:Grci-Ahilej,Patroklo,Agamemnon,Menelaj,Odisej

Trojanci-Hektor,Prijam,Paris,Briseida,Andromaha

-Kratki sadržaj: Sadržaj obuhvaća zadnjih 51 dan u završnoj, devetoj godini rata koji se vodio između Troje i Grčke zato što je trojanski kraljević Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja Meneleja i opljačkao kraljevsko blago. Radnja počinje odbijanjem grčkog kralja Agamemnona da vrati Kriseidu ocu, Apolonovom svećeniku, na što se on razbijesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja iostalih grčkih uglednika Agamemnon pristane vratiti kćer ocu, no sebi zauzvrat uzme Ahilejevu robinju Briseidu. Tada počinje prava radnja epa.Ahilej se rasrdi, povuče iz vojske i rata te naloži majci da moli Zeusa da oduzme Grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su ogriješili o njega.Nakon brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeliGrcima, Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obećava veliko blago i Briseidu. Još uvijek obuzet srdžbom Ahilej odbije, no dade vojsku svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U bitci Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to čuje Ahilej obuze ga veliki bijes, te se odluči osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunacdjela, Ahilej ubije Hektora uz pomoć božice Atene. Danima poslije Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke ljubeći Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi prođe ga srdžba i bijes, te vrati tijelo. Ilijada završava pokapanjem Patrokla.

Homer:Odiseja

-Tema: Život i pustolovine Odiseja,lutanje iz radoznalosti,želja za spoznajom-Ideja: Ljubav i borba na kraju uvijek pobjeđuju

23

-Opisuje se posljednjih 40 dana desetogodišnjeg Odisejeva lutanja nakon povratka iz Trojanskog rata,boravak na otoku Feačana i borba s proscima njegove žene Penelope

-ep u 24 pjevanja,12 103 heksametra

-Likovi:Odisej,Telemah,Penelopa,Nausikaja,feački kralj Alkinoj

-fabula je pisana kao retrospekcija-Odisej na dvoru Feačana pripovijeda što mu se dogodilo tijekom desetogodišnjeg lutanja-Kratki sadržaj:Odiseju, znamenitom grčkom junaku i kralju Itake na povratku iz Troje zameo se svaki trag. Na Itaci se pronio glas da je nastradao, pa su nagrnuli prosci Penelopi, njegovoj ženi moleći je da pođe za jednog od njih. Njoj nije do udaje a prosci su zbog toga nestrpljivi, nasrtljivi i drski. U Odisejevu domu počinju svakakve nezgode. Prosci se goste i zabavljaju, i tako rastaču Odisejevu domovinu. To traje već četvrtu godinu. Konačno su se bogovi sažalili nad Odisejem i odlučili da prekinu njegova stradanja. U tome velika udjela ima božica Atena, koja uvijek uskače u pomoć Odiseju kad se nađe u nevolji. Na skupštini bogova Atena se zauzela za Odiseja. Odisej se zamjerio bogu Posejdonu što mu je zaslijepio sina Polifema. Zbog toga mu priječi da se vrati kući. Kako Posjedon nije bio na skupštini, bogovi odluče da se nakon 20 godina Odisej vrati kući. Atena odmah otiđe do Telemaha i naredi mu da sazove narodnu skupštinu i da zaprijeti proscima, što Telemah i učini. Prosci ga izruguju i ne žele otići iz njegove kuće sve dok se njegova majka ne odluči za jednog od njih. Telemah kreće na put da sazna nešto o ocu Odiseju. Atena je preobražena u Mentora odvela Telemaha do Pigena da nađe Nestora. Nestor nije mnogo rekao nego ga uputi Menelaju. Na Olimpu bogovi ponovno vijećaju. Atena je ponovno potakla pitanje Odisejeva povratka. Odlučeno je da se Odisej napokon vrati kući. Hermon, glasnogovornik bogova, obavijesti Nimfu o odluci bogova radi koje je i došao. Kalipsa pođe Odiseju saopćiti odluku bogova. Odisej je u prvi mah mislio da se radi o još jednoj varci, a tek je onda uvidio da Kalipsa govori istinu. Odisej je u svom daljnjem putovanju imao još dosta poteškoća. Odisej je došao do feničana koji su priredili gozbu u njegovu čast. Odisej je feničanima ispripovijedao sve o svojim mukama i patnjama. Pripovijedao im je o Kiklopu kojeg je oslijepio i zbog kojeg je kažnjen od boga Posejdona. Pričao im je o Kirki koja je njegove prijatelje pretvorila u svinje, a na kraju im povratila ljudski oblik, a Odisej i prijatelji su ostali kod nje godinu dana. Tada im je ispričao o mrtvačkom carstvu gdje vidje majku za koju ne zna da je umrla. Ispričao im je o sirenama koje su svojom pjesmom izmamile svakog mornara koji onuda prođe. Govorio je o strašnoj Skili i Ohalijevom govedu. Nakon dugog razgovora Odisej krene na put u Itaku. Feničani ga usnulog odvedu do Itake. Atena je Odiseja prerušila u ružnog starca tako da ga nitko na Itaki ne prepozna. Tada ga uputi kod Eumeja. Eumej lijepo primi starca ne znajući da je on njegov gospodar. Eumej je govorio lijepih stvari o Odiseju. Odisej odluči da sada ovako prerušen sazna o odanosti sluškinja. Atena ode do Telemaha da ga obavijesti da brzo dođe kući. Telemah se vrati kući u tajnosti i tad prepozna svog oca Odiseja. Atena, Odisej i Telemah zajedno planiraju napad na prosce. Odisej odlazi prerušen u kuću gdje ga prepoznaje služavka po ranjenoj nozi. Na kraju ipak dođe do pokolja prosca, ali kraj je sretan jer Penelopa prepoznaje svog muža nakon mnogo godina.

HOMER-najstariji grčki epski pjesnik,bio je slijepi putujući pjevač,pretpostavlja se da je rodom iz Smirne u Maloj Aziji.Tvorac je Ilijade i Odiseje.Grčka književnost započinje njegovim epovima.Postavlja se tzv. homersko pitanje(pitanje je li Homer uopće postojao,odnosno pitanje autorstva Ilijade i Odiseje).Dvije struje znanstvenika: Unitaristi-smatraju da je Homer postojao i da je

24

autor obaju epova,pretpostavlja se da je postojala starija građa koju je Homer usustavio i stvorio od nje zaokruženu cjelinu.Pluralisti-smatraju da je psotojalo više autora,tj. da Homer nije genijalni autor obaju epova.Pripisuje mu se i kraći ep Boj žaba i miševa te Homerske himne.

-LIRSKA POEZIJA

-Lirska se poezija toga vremena dijelila u tri skupine.Jedna je od njih melika,najbliža današnjem pojmu lirike.Melikom su se nazivale sve lirske vrste koje su se izvodila uz glabenu pratnju.Djelila se u monodijsku liriku(pjesma za jedan glas) i korsku liriku(višeglasna pjesma).

MONODIJSKA LIRIKA

-Otok Lezb u Egejskom moru u 6. Je stoljeću pr.Krista jukturno središte u kojem se njeguju glazbeni i književni oblici.Na tom su otoku živjeli Alkej i Sapfa,najveći pjesnici monodijske lirike toga doba.Njihove su teme osobne,ali vezane uz svakodnevna zbivanja.

Alkej-njegov pjesnički opus uglavnom čine himne s mitološkim sadržajem,domoljubne pjesme,gozbene i ljubavne pjesme.Primjer:Lađi.Najčešće je pisao oblikom strofe koju danas po njemu zovemo alkejskom strofom:lirska strofa od dva jedanaesterca,jednog deveterca i jednog deseterca.Utjecao je na rimskog pjesnika Horacija.

Sapfa-bila je na čelu škole za djevojke(njeguje kult božice Afrodite).Pjesme je pisala u obliku himni,epitalamija(svadbenih pjesama) i ljubavnih pjesama.Safička strofa-tri jedanaesterca i jedan peterac.Primjer:Ljubavna strast.Platon ju je uvrstio u muze.

Anakreont-pjesnik iz Male Azije pjeva o životnim radostima,ljubavi i piću(bezbrižnija strana života).Pjesme piše jonskim dijalektom,jednostavnim i jasnim stilom.Anakreontika-posebna vrsta lirskih pjesama kojima su teme životni užici,ali i njihova prolaznost.

KORSKA LIRIKA

-različita od monodijske,dulja je od nje,a kako sam naziv govori,recitira je kor

Pindar-pisao je sve vrste korske lirike,ali je najpoznatiji po svojim epinikijima koji se zovu i odama zbog svečanog tona.Pjesme je pisao po narudžbi.Utemeljitelj je ode kao tradicionalnog stila pisao je svečanim stilom.

TRAGEDIJA

-u njezinu je središtu odnos pojedinca i društva,iako za predložak uglavnom uzima mit,teme su suvremene.

Eshil-Sačuvano je 7 njegovih tragedija :Agamemnon,Žrtva na grobu, Eumenide, Perzijanci,

Okovani Prometej , Sedmorica pod Tebom,Pribjegarke.Eshil je tvorac(otac)klasične grčke tragedije.Uveo je drugog glumca i tako obogatio scensko zbivanje.Povećana je uloga dijaloga

25

i omogućena pojava dramskog sukoba.Eshilove tragedije u kojima se Zeusu suprotstavljaju likovi koji imaju nadljudske osobine zapravo imaju političko obilježje.

Sofoklo:Kralj Edip

Razgovor Tebanskog kralja Edipa sa svećenikom. Svećenik podsjeća Edipa da u njegovoj zemlji vlada kuga, da su polja i žene bez ploda. Edip sve to već zna kao i njegova žena Jokasta i svakog trena očekuju da se vrati Kreont koji će donijeti vijesti iz proročišta boga Feba. Dolazi Kreont i govori Edipu da će iz njegove zemlje izaći nevolja kada nađu ubojicu svog vladara Laja na čijem prestolju sada stoji Edip. Edip čuvši za proročanstvo nudi u ime boga da se pronađe krivac za ubojstvo i da ga se istjera iz zemlje. No kako bi bilo teško pronaći krivca bez nekog traga pozove Edip proroka Tiresiju. Ubojica Laja je bio upravo Edip. Edip se razljuti, Tiresiju je branila istina, pa nastavi rekavši proročanstvo, a ono je bilo da će Edip postati slijep. Svađa Edipa i Kreonta u kojoj Edip osuđuje Kreonta da je nagovorioproroka Tiresiju da bi se dokopao vlasti. Tada se umiješa Jokasta i razljuti se kada vidi oko čega se svađaju. Kreont odlazi, a Jokasta želi doznati štoje to uznemirilo njezinog muža. U njihovom daljnem razgovoru postaje sve jasnije, ali je Edip stvarno ubio Laja, ali mu Tiresijevo proročanstvonije posve jasno. Dolazi glasnik iz grada Korinta u kojem je Edip odrastao i govori mu da jestarac Polib umro, i da mu on nije otac. Tada se Edip strašno uznemirio jer je bio uvjeren da mu je Polib otac. Međutim, glasnik mu reče da ga je dobio od jednog starog pastira koji je bio u Lajevoj službi. Tada je Jokasta problijedila jer je znala tko je Edip. Dolazi pastir koji mu ispriča kako je došao do njega. Edip je shrvan bolom i bijesom. On je sin Jokaste i Laja. Oženio je vlastitu majku i ubio vlastitog oca. Saznavši koje je grijehe Jokasta napravila ona se objesila, Edip si je iskopao oči, te sam sebe onom kletvom istjerao iz zemlje sam bez igdje ikoga, a Kreont je zavladao Tebom.

-Tema: neumoljivost,nepromjenjivost ljudske sudbine

-motiv Sfinge koja postavlja zagonetke putnicima prema Tebi i ubija ih ako ne znaju odgovor.Edip rješava zagonetku te počini samoubojstvo.To je razlog što je izabran za kralja.Mit o Lajevom prokletstvu-bogovi su prorekli Laja i njegovo potomstvo do trećeg naraštaja.Tako Edip postaje „krivac bez krivnje!

-Likovi:Edip,Jokasta,slijepi vrač Tiresija,svećenik ,tebanske starješine,glasnici,sluga,dvorska pratnja

-6 činova

Sofoklo:Antigona

KNJIŽEVNI ROD: dramaVRSTA DJELA: tragedija u sedam činova

VRIJEME RADNJE: razdoblje stare GrčkeMJESTO RADNJE: Kreontov dvor,Teba

TEMA: sukob tiranije s univerzalnim moralnim vrijednostima

LIKOVI:Antigona,Izmena,Kreont,Hemon,Tiresija

26

-KOR-vodi čitatelja(gledatelja) kroz tragediju objašnjavajući radnju;govori o čovjeku,njegovim vrlinama i manama te o nekim općenitim ljudskim vrijednostima,druga mu je uloga savjetodavna

-umjetnost je za stare Grke mimesis(oponašanje);tragedija-osobito cijenjena zbog mišljenja da oponaša djelovanje i život

-gledatelji će osjetiti samilost i zajedništvo s likovima-symapthia,a proživljavajući s likom njegove osjećaje,u gledatelju će se osjećaji pročistiti-katharsis(katarza) KOMPOZICIJA:1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju,Antigona se povjerava Izmeni o svome naumu2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne sluša,dolaze stražarii priopćavaju Kreontu da je netko izvršio pogrebni obred nad mrtvim Polinikovim tijelom3. kulminacija: Kreont osuđuje Antigonu na smrt,sukob Kreonta i Hemona4. obrat: dolazak proroka Tiresije:bogovi govore Kreontu da mora poštedjeti Antigonu5. rasplet: umiru Antigona,Hemon i Euridika

JEZIK I STIL:Uzvišen stil pripovijedanja, korišteno je mnoštvo epiteta i aforističnih misli.

ELEMENTI TRAGEDIJE:Tragični junak: Antigona – poštuje svoja načela i želi pokopati brataTragična krivnja: Antigonina odanost obitelji i Božjem zakonuTragični završetak: Antigona se objesila,Hemon se ubija,Euridikina smrtDramski sukob: odvija se između Antigone(Božji zakon,obitelj i ljubav) i Kreont(državni zakoni,domovina,mržnja)

Sofoklo građu uzima iz mitologije.U središtu zbivanja je ljudski karakter tj.pojedinac i njegova sudbina.Gotovo su uvijek suprotstavljeni izdvojeni pojedinac i vladajući sloj,pri čemu individualac postaje tragičnim likom.Osnovni pokretač dramske radnje je ljudska volja(bogovi ne upravljaju likovima).Tragediji daje konačan oblik uvodeći trećega glumca čime je omogućio složeniji razvitak radnje,broj članova kora povećao je s 12 na 15 pa se kor mogao podijeliti u dva dijela.Iako je tragički lik idealiziran,on ima ljudske mane-slabost,neodlučnost,patnju i sl.Moralni principi ga na kraju vode u smrt.Djela Sofokla:Ajant,Trahinjanke,Antigona,Kralj Edip,Elektra,Filoktet,Edip na Kolonu.

Euripid-uzimao je teme iz mitova,u svojim djelima je iznosio društvenu problematiku,u središtu je njegova interesa čovjek i njegova sudbina,a bogovi pritom nisu u prvom planu.Likove razdire unutrašnji sukob.Prvi je prikazao tragičnu ljubav kojoj je uzrok ljudska slabost.Prvi se put pojavljuju psihološki ocrtani ženski likovi,likovi valikih tragičnih junakinja.Unosi novine:kratkim prologom najavljuje buduće zbivanje i smanjuje dionice kora,a više prostora daje dijalogu,koristio se postupkom deus ex machina(bog sa stroja)-rasplet radnje koji je rezultat „intervencije

bogova“.Djela:Alkestida,Andromaha,Hekuba,Helena,Elektra,Heraklo,HipolitmIfigenija u

Aulidi,Ifigenija na Tauridi,Medeja.

27

KOMEDIJA

ARISTOFAN-najveći predstavnik stare atičke komedije,najveći grčki komediograf.Djela:Žabe,Lizistrata,Oblaci,Ptice,Ose i dr.

MENANDAR-jedan od najznačajnijih predstavnika nove atičke komedije.Sačuvana samo jedna komedija(Čovjekomrzac).

RIMSKA KNJIŽEVNOST

RIMSKA KOMEDIJA

Tit Makcije Plaut:Škrtac(Aulularia)

KNJIŽEVNI ROD: drama,4 čina-nije sačuvana u cjelosti,nedostaje krajVRSTA DJELA: komedija karakteraMOTIVI: zlato, škrtostTEMA: Žudnja za zlatomO DJELU:Starac Euklion čuva blago koje je pronašao u kućnom ognjištu. Usprkos tome, on se svima predstavlja kao siromah. Kćerku Fedru želi udati za starog Megadora, ali ona voli mladića Likonida (trudna je s njim). Likonidov sluga Strobil krade Euklionu novac. Završetak je komedije izgubljen, ali u prologu je

28

navedeno da je sretan: Euklion dobiva novac, a Fedra Likonida.

Ova je Plautova komedija nadahnula mnoge pisce, među ostalima Marina Držića, za njegovu komediju ''Skup'' i Molierea za njegovu komediju ''Škrtac''.

KOMPOZICIJA DJELA:Dvije dramske radnje:1. Škrti starac Euklion i njegovo blago2. Udaja Fedre

- likovi:KUĆNI BOG,EUKLION, gospodar, opsjednut novcem i ne uživa u trošenju nego gomilanju novca, važniji mu je novac od vlastite kćeri, grub je prema slugama, sumnjičav prema bližnjima, sebičan, gubitak mu je novaca jednak smrti,FEDRA, Euklionova kći,STAFILA, stara sluškinja - kćerina dadilja,MEGADOR, Euklionov susjed,EUNOMIJA, Megadorova sestra,LIKONID, Eunomijin sin,STROBIL, sluga u Megadorovoj kući,ANTRAKS i KONGRION, kuhari,PITODIK, sluga

Komediografski postupci-quid pro quo-situacija u kojoj jedan lik misli na jedno,a drugi na drugo.

-niz tipičnih situacija u kojima najbolje do izražaja dolazi karakter.

Najpoznatija Plautove komedije su:Blizanci,Hvalisavi vojnik,Škrtac.

Proslavio se posebnom vrstom komedije pod nazivom fabula palijata.nastala je pod grčkim utjecajem,utemeljena je na komediji situacije.Naziva se još plautovska komedija.

ZLATNO RAZDOBLJE

Gaj Valerije Katul:Jadni Katule,Lezbiji

Prvi veliki rimski lirski pjesnik.Njegova je lirska poezija duboko proživljena i neposredna.Utjecao je na velike europske romantičare.Pripada skupini pjesnika koji se nazivaju neotericima ili novim pjesnicima.Svjesno se okreću od starijih rimskih pjesnika i svojim uzorima smatraju grčke pjesnike aleksandrijskog razdoblja.Pišu pretežito „male oblike“-lirske pjesme i kraće epske forme.Teme su im različite(učene,osobne).česti su mitološki sadržaji.Njeguju kult forme.Pozornost posvećuju jezičnom izrazu,stiliziran način obrade,elegancija oblika,melodioznost ritma i česti refreni.

Publije Vergilije Maron:Eneida,epTrojanski junak Eneja nakon pada Troje sedam je godina lutao po moru tražeći novu domovinu koju mu je odredila sudbina odnosno bogovi. Lutajući morem doživo je mnoge nedaće koje mu je priređivala božica Junona razbivši mu brodovlje uz pomoć boga vjetrova. Spas je našao na dvoru kartaške kraljice Didone koja je veoma gostoljubivo primila Eneju i Trojance. Na gozbi koju je pripremila Didona Eneja je s bolom pričao o desetogodišnjem ratu i padu Troje. Također je spomenuo i Hektora s kojim se susreo u snu i njegov savjet da napusti Troju i s preživjelim Trojancima potraži novu domovinu. Između lijepe Didone i Eneje rađa se ljubav koju je prekinuo Jupiter naloživši Eneji preko svog glasnika Merkurija da krene u Italiju jer to od njega traži sudbina. Didona ne mogavši

29

zadržati Eneju baci na njega kletvu i oduzme si život spaleći se na lomači. Eneju je oluja bacila na obale Sicilije gdje ga je primio kralj Akest, a trojanske žene umorne od lutanja spališe većinu trojanskih brodova. Na godišnjicu smrti Eneji se u snu javlja otac i naređuje da krene put Italije samo sa ljudima sposobnim za ratovanje jer ga tamo očekuju duge i teške borbe. Prethodno neka posjeti podzemni svijet gdje se susreo s ocem i Didonom koja mu nije oprostila što ju je napustio.Iskrcavši se na Italsko tlo Eneja i Trojanci ratuju sa italskim narodom a najveći mu je neprijatelj kralj Turn jer mu je Eneja oteo zaručnicu. Borbe traju do smrti kralja Turna.

Mjesto radnje: Kartaga i Italija Tema: Enejina lutanja nakon pada Troje i ratovanja po dolasku u Lacij radi

osnivanja nove države. Vrsta djela : Junački ep (12 pjevanja)-9896 heksametara,latinski jezik Pjesnički uzor : Homer, odnosno Ilijada i Odiseja Kompozicija djela : U prvih šest pjevanja opisuje lutanja Eneje /Odiseja/, a u

drugih šest pjevanja opisuje ratovanja Eneje na italskom tlu /Ilijada/ Glavni motiv : Osnivanje nove države odnosno Rima Likovi bogova:

Jupiter /Zeus/ - Vrhovni bogJunona /Hera/ - Žena i sestra Jupiterova, želi propast Eneji i TrojiVenera /Afrodita/ - Boginja ljepote, majka EnejeMinerva /Palada/ - Atena, kći Jupiterova, boginja znanosti i umjetnostiNeptun /Posejdon/ - Bog mora, staje na stranu Eneje i Trojanaca nakonšto Junona uzburka more jer ne dopušta da itkoremeti vode, to su njegovi posloviMerkur /Hermes/ - Glasnik bogova

-Likovi:Eneja,otacAnhiz,sin Askanij,Didona,proročica Sibila,kralj Turno,zaručnica Lavinija,Latinjani,Etrurci

-Vergilije se koristio književnim postupkom „proricanja onoga što se već dogodilo“i to je povezao sa svojim vremenom

-sve vrline rimskog junaka su prikazane u liku Eneje Vergilije je najznačajniji rimski epski pjesnik.Eneida je postala nacionalnim epom

Rimljana.Vergilijeva djela rimska je i srednjovjekovna književnost uzela za uzore.

tri temeljna tipa pjesništva temeljni rodoviBukolike kao primjer niskoga stila Pastirski rodGeorgike kao primjer srednjega stila Didaktički rodEneida kao primjer visokog stila Epski rod

Kvint HORACIJE Flak:Lidiji,Poslanica Pizonima(Pjesničko umijeće)

Tema se u Horacijevim pjesmama razvija obraćanjem nekoj osobi.Težište je uvijek na refleksiji(misaonosti),a ne na osjećaju.

Pjesma Lidiji dobila je naziv kraljica oda.

30

Poslanica Pizonima govori o teoriji pjesničkog stvaranja pa je kasnije nazvana Pjesničko umijeće(Ars poetica).Horacije iznosi temeljna načela oblikovanja književnog djela.

Horacijeva djela:

Prvo razdoblje:Satire,Epode Drugo razdoblje:Pjesme(Ode),Poslanice(Epistulae)-Poslanica Pizonima

Publije OVIDIJE Nazon:Metamorfoze

Djela:

Prvo razdoblje:Ljubavne pjesme,Heroide,Ljubavno umijeće Drugo razdoblje:Metamorfoze(250 priča iz mitologije pisanih heksametrom i

raspoređenih u 15 knjiga.Svaka priča u sebi sadrži neku preobrazbu),Fasti Treće razdoblje:Tužaljke,Poslanice iz Ponta

-smatra ga se najboljim pjesnikom elegijskog distiha u rimskoj poezijii i najvećim pripovijedačem u rimskoj književnosti

Marko VALERIJE Marcijal:Siromašni pjesnik,Tri epigrama

Najveći je pjesnik epigrama.Napisao je više od 10 knjiga epigrama većinom elegijskim distihom.

Srednji vijek traje oko 1000 godina-od polovice 5. do polovice 15.stoljeća.Početak pad ZRC(476.g.) a kraj po nekima pad Carigrada(1453.),a po nekima otkriće Amerike(1492.).

Dolazi do prožimanja i povezivanja antike i Biblije,odnosno antičkog duha s kršćanstvom.

Mnogi narodi prihvaćaju kršćanstvo i odbacuju vlastitu religiju i mitologiju.Latinski jezik tako je dominirajući jezik kršćanske kulture.

Istovremeno se razvijaju književnosti na različitim nacionalnim jezicima.

Pojava samostana-prepisuju se i čuvaju rukopisne baštine,ali nastaju i nova znanstvena i književna djela.Iz njih se razvijaju škole,a zatim i sveučilišta.

31

Sačuvao se antički sustav obrazovanja:trivium(gramatika, retorika i dijalektika) i kvadrium(aritmetika,geometrija,glazba i astronomija).

Aurelije Augustin:Ispovijesti

Ispovijesti su prva autobiografija u današnjem smislu te riječi.

JUNAČKA EPIKA

Beowulf-lik kršćanskog viteza-ratnika,staroengleski ep o junaku Beowulfu,nastao tijekom 7. i 8. st.,rukopis iz 10.st.,pisan je starogermanskim stihom.Zbivanja opisana u epu vezana su uz daleku germansku prošlost.Lik nije samo hrabar,nego je i pravedan i mudar vladar,odan svojim suborcima.

Potkraj 11.i početkom 12.st. u Francuskoj se javljaju epske pjesme u desetercu s asonancama.Feudalci,koji su sudjelovali u križarskim ratovima ,su poticali pisanje pjesama u kojima se veličaju junačka viteška djela.Takva se junačka djela javljaju i u drugim europskim kulturama.

Pjesan o Rolandu-epska pjesma starofrancuske književnosti iz 1066.g.(rukopis 12.st).Pripada ciklusu o Karlu velikom i najpoznatije je djelo srednjovjekovnih pjesama pod nazivom chansons de geste(junačke pjesme).Istiniti povijesni događaj iz 9.st.,slobodno prerađeno.Stih je deseterac,290 strofa nejednake duljine.

Pjesma o Cidu-španjolska pjesma nastala je oko 1140.U djelu je opisana povijesna osoba iz 11.st Rodrigo Fiaz del Vivar,kojega su Arapi nazvali Cid Coampeador(Gospodin borac).Nacionalni je junak,simbol španjolskoga viteza.Lik je idealiziran.Sastavljena je od triju pjevanja.

Pjesma o Nibelunzima –srednjovjekovni njemački ep iz 1200.g.Sastoji se od 39 pjevanja.Nibelunška strofa-četverostih,parna rima.Temeljni motivi u epu-ljubav i mržnja.Sadržajno se ep može podijeliti na dva dijela.

Kalevala- finski nacionalni ep.Sastavio ga je u 19.st. Elias Lonnrot. Na temelju skupljenih narodnih pjesama.Stih je osmerac.Kršćanske legende su isprepletene s narodnom predajom.

VITEŠKI ROMAN

Ciklus priča o kralju Arthuru u srednjem vijeku se osprepleo s legendama o potrazi za Svetim gralom.Povezali su se keltska mitologija i kršćanski motivi.Viteza krase temeljne vrline:hrabrost i vjernost.

Roman o Tristanu i Izoldi- pustolovno-ljubavni roman.Rekonstruirao ga je Joseph Bedier.

LIRSKA POEZIJA

32

Hrvatska je srednjovjekovna kultura trojezična(latinski,staroslavenski,starohrvatski). I tropismena(latinica,glagoljica,hrvatska ćirilica).

Bašćanska ploča,iako nije najstarija,simbolično stoji na početku srednjovjekovne hrvatske književnosti.

Vrhunac je srednjovjekovne hrvatske književnosti naš Prvotisak-Misal po zakonu rimskoga dvora(1483.),prva hrvatska tiskana knjiga.

-Ćiril i Metod šire kršćanstvo na slavenskom jeziku.Ćirilov učenik Kliment sastavio je ćirilicu.

Pisani spomenici na hrvatskom tlu latinicom:

Trpimirova darovnica(852.god.) Branimirov natpis(888.god.) Držislavov natpis(976.god) Nadgrobna ploča kraljice Jelene(976.god.)

Najstariji spomenici pisani glagoljicom:

Plominski natpis,Krčki natpis i Valunska ploča iz 11.st. Bašćanska ploča 11./12.st

BAŠĆANSKA PLOČA(Držiha i Dobrovit-opati benediktinci)

Tekst je na više mjesta nečitljiv zbog oštećenosti kamena pa i danas postoje dvojbe i nejasnoće kako ga treba čitati.Može se podijelit u nekoliko dijelova:

Kršćanska invokacija:U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Zapis opata Držihe o tome kako je kralj Zvonimir darovao ledinu i navode se svjedoci

darivanja. Kletva onima koji bi osporili darivanje. Molba da se za sve sudionike darivanaj moli.

33

Trubadurska lirika

potkraj 11.st,na području Provanse,vezana uz svijet feudalnog p lem stva.Tem e su vezane uz svijet viteza i n jihovih dam a.Pjesm e na narodnom jeziku,trubadur ih pjeva ili recitira.Bernard de Ventadorn,W alter von der Vogelw eide

Vagantska lirika

Carm ina Burana.oko 1230.Zbornik srednjovjekovne svjetovne i religiozne lirike na latinskom i njem ačkom jeziku.Autori su anonim ni p jesnici vaganti.

Zapis opata Dobrovita koji svjedoči o gradnji crkve Svete Lucije-on ju je gradio zajedno sa svojom samostanskom braćom u vrijeme vladavine kneza Kosmata.

Na kraju je dodatak,zapis o zajedništvu s „Mikulom u Otočcu“.

Napisana je oko 1100.godine .Bilo je to u Jurandvoru,selu kraj Baške na otoku Krku.Nalazila se u crkvi Svete Lucije,a bila je ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koj aje dijelila prostor za svećenstvo od prostora za narod.Jezik hrvatskostaroslavenski,pismo glagoljica prijelaznog tipa(iz oble u uglatu)

Najvažniji je hrvatski glagoljični epigrafski spomenik.U njoj se po prvi put na hrvatskom jeziku spominje ime hrvatskog naroda i hrvatskoga kralja.Dokazuje se da je kvarnersko područje bilo u granicama Zvonimirova Hrvatske.Čuva se u HAZU.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA PROZA

Vinodolski zakonik-pravni tekst,

Legenda o smrti kralja Zvonimira(u Ljetopisu popa Dukljanina) i Zapis popa Martinca(u Drugom novljanskom brevijaru)-povijesni tekstovi,

Pismo Nikole Modruškoga-polemički tekst

Lucidar-poučna proza,

Rumanac trojski i Aleksandrida-svjetovni romani.

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA POEZIJA

-pjesme su vezane za velike kršćanske blagdane,autori su nepoznati.

-Šibenska molitva-najstariji hrvatski latinicom zapisan pjesnički tekst

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA DRAMA

Muka svete margarite

-najljepši rukopisni misali-Misal kneza Novaka iz 1368.,Hrvojev misal

TISKARSTVO

Johannes Gutenberg-sredinom 15.st.,Biblija

-u Hrvatskoj dvije tiskare-u Kosinju i u Senju

-inkunabule-knjige tiskane do 1500.god.

-Prvotisak-Misal po zakonu rimskog dvora,nije otisnut latinicom i na latinskom jeziku

34

Krajem srednjeg vijeka javlja se humanizam,kulturni pokret oživljavanja duha antike.Obnavljaju se rodovi i vrste iz antičke književnosti(npr.ep,elegija,epigram,i sl).Mijenja se svjetonazor u središte interesa dolazi čovjek sam.Djela se pišu na latinskom jeziku(jezik učenih ljudi).

Usporedno s humanizmom teče još jedan proces predrenesansa:književno stvaranje na narodnim jezicima.Autori su humanisti koji stvaraju i na latinskome jeziku,uzori su antički autori.Autori se okreću čovjeku samome.U Italiji se javljaju tri velika književnika koji stvaraju na prijelazu iz srednjeg vijeka u renesansu:Dante Alighieri,Francesco Petrarca i Giovanni Boccaccio.

humanizam predrenesansa Latinski jezik i povezanost s antičkom

književnošću Proučavanja antičkih djela,traganje za

rukopisima Oponašanje uzora

Književnost na narodnim jezicima Spajanje antičkog utjecaja i

kršćanstva Okretanje suvremenoj

stvarnosti,realistički pristup

DANTE ALIGHIERI:Božanstvena komedija

Dante je djelo nazvao samo Komedija.Kasnije dobiva pridjev božanstvena(daje ga Boccaccio zbog njezina sadržaja i savršena stila).

Pakao

Božanstvena komedija započinje simboličnim prikazom:čovjek živi u grijehu(šuma)jer je zalutao i skrenuo s ravne staze(život u vjeri.Zahvaljujući zrakama sunca(Božja providnost) čovjek se može vratiti i ponovno pronaći pravi put.

VRSTA DJELA: epski cjeline,alegorijski spjevMJESTO RADNJE: pakaoVRIJEME RADNJE: 14. st.

TEMA:alegorijski prikaz cjeline,totalieteta svijetaKARAKTERIZACIJA LIKOVA:DANTE: Pjesnik koji putuje kroz Pakao gdje susreće duše grješnika. Njegova putovanja počinju 1300. g. na neodređenom mjestu naše zemlje, u tamnoj šumi. Putovanje nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spušta kroz 9 krugova Pakla.

35

VERGILIJE: Dolazi iz Limba Danteu u pomoć. Rimski je pjesnik i Danteov književni uzor. Poslala ga je Beatrice, Danteova nesuđena ljubav.

KRATAK SADRŽAJ:Tko uđe, nek se kani svake nade!Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe pantera (koja predstavlja putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost). On krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije vodi Dantea kroz Pakao i Čistilište u Raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše grješnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži, to su krugovi niži i uži.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Ne trpe paklene muke,već čežnju bez nade. Tu se nalaze djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja(simbol strasti koja ih je vodila kroz život). (sudac Minos). U tom krugu Dante razgovara s Francescom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, raščetvoruje.U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih vuk Pluton (nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se dave pri dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.Šesti je krug krivovjeraca i bezvjeraca. Oni su zakopani u otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem. Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu nalaze nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u Flegaton, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje. U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga kruga Minotaur.Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i ljudskog lica koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije). U trećem su rovu simonisti (trgovci svetinjama i crkvenim položajima), naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani. Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom se rovu nalaze vračevi i lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako. U petom su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se, poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su rovu sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

36

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata: Nimrod, Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika. Vergilije i Dante izlaze iz pakla i dolaze do čistilište koje je predstavljeno kao brijeg na otoku-Krugovi su sve uži i penju se prema vrhu.Na vrhu je zemaljski raj.Vergilije nestaje,a po Dantea dolazi Beatrice i vodi ga u božanski raj.

Božanstvena komedija(La Divina commedia)

-svrstavamo je u epove iako nije tipičan ep.Djelo je sastavljeno od triju dijelova:Pakao,Čistilište i Raj,napisanih u 100 pjevanja u tercinama.

-Simbolika brojeva-broj 100(pjevanja) cjelovitost i savršenstvo

-broj 3(tercina,3 dijela Božanstvene komedije,svaki dio po 33 pjevanja,9 krugova pakla ,9 rajskih nebesa)simbol je Svetoga Trojstva.

-simbolika likova-Dante-simbol grešnoga čovječanstva,Vergilije-simbol razuma,Beatrice-simbol božanske milosti.

-dolce stil nuovo(slatki novi stil)-način pisanja ljubavne lirike posvećene uzvišenoj ljubavi

Francesco Petrarca:Kanconijer

Kanconijer je zbirka ljubavne poezije posvećena jednoj ženi.Za Petrarku je to Laura,savršena žena koju u svojim pjesmama uzdiže do ideala tjelesne i duhovne ljepote. Drugi naziv: Razasute rime (prema uvodnom sonetu).

Djelo obuhvaća 366 pjesama,većinom soneta(317),ostale vrste kancone(29),sestine(9),balade(7) i madrigali(4).Broj pjesama nema simbolično značenje;olik soneta abba acca def def,stih uglavnom jedanaesterac.

Pjesme su raspoređene u dva dijela: -u prvom dijelu pjesme koje se odnose na razdoblje prije Laurine smrti -u drugome su dijelu pjesme koje govore o Lauri nakon njezine smrti. Dva su temeljna motiva:ljubav i pjesnička slava.

Petrarkin stil-Petrarkina je poezija nastala na tradiciji slatkog novog stila i trubadurske lirike,ali on je stvorio novi tip pjesništva.U svojim pjesmama teži formalnom savršenstvu i vrhunskoj jezičnoj obradi koja se ostvaruje prepoznatljivom metaforikom i jedinstvom zvukovnog i značenjskog sloja u pjesmi.

Prvi moderni pjesnik

Laura je izvor pjesnikova nadahnuća i motiva njegove poezije.Ona je bila Petrarkina neostvarena,fatalna ljubav,istodobno duhovna i senzualna.

Pjesnik iznosi osjećaje od zaljubljenosti i nade do straha i kajanja.

37

Zbog naglašenog individualizma može se reći da se u pjesmama zrcali unutrašnji svijet prvoga modernoga čovjeka,podvojena između svjetovne senzualnosti i religiozne duhovnosti.U središtu Kanconijera nije Laura ,nego pjesnik sam.

Petrarkizam-stil u kojem se nastoji oponašati Petrarkina poezija.

Giovanni Boccaccio:Dekameron

Temeljni motiv je kuga u Firenci 1348.godine.

U jednoj od najljepših firentinskih crkava,Santa Maria Novella,sastalo se sedam djevojaka.Nakon molitve jedna od njih,Pampinea,započinje razgovor o sablasnom ugođaju koji vlada gradom i predlaže odlazak na seosko imanje.Ostale su se djevojke složile pa je dogovoreno da će povesti poslugu te tamo uživati u prirodi.Pridružila su im se i tri mladića.

Idućega su dana krenuli na put-Došavši na prekrasno,idilično mjesto,ostavili su sve brige iza sebe i dogovorili se da će svakoga dana izabrati nekoga između sebe za kralja ili kraljicu toga dana.Pampinea postaje prvom kraljicom,a kao znak časti dobiva lovorov vijenac.Ona predlaže da svi toga dana pripovijedaju po jednu priču(10 sudionika-10 priča).

Taj se postupak ponavlja i idućih dana,s iznimkom petka i subote.Tako nastaje Dekameron(Knjiga 10 dana) djelo sastavljeno od 100 priča u 10 dana.

Tema i stil

Teme su u pričama svjetovne:neke su od njih poučne,a neka zabavne;neke su smiješne,a neke tužne.Sama tema nije uvijek originalna,autor je obradio otprije poznate priče(npr.antičke).U uvodu i zaključku pojavljuju se moralne pouke.Stil je pojedine priče prilagođen zapletu novele i likovima.Sočan jezik,realistički smisao za detalje te sklonost poruzi i šali.

Simbolika:.imena djevojaka i mladića(Pampinea-bujna,Fiammetta-vatrena,Filostrato-nesretan ljubavnik itd.) i 7 djevojaka -7 dana u tjednu

Temeljna struktura novele

-početak:uvodni dio u kojem su naznačeni glavni likovi i njihovi odnosi.

-središnji dio:fabula utemeljena na zapletu,uglavnom ograničena na jedan događaj i glavni lik

-završni dio:rasplet koji u sebi najčešće nosi poantu

-poznatija novela: Sir Ciappelletto lažnom ispovijedi prevari pobožnog fratra i umre pa ispadne svetac,iako je u životu bio pokvaren(1.novela,1.dan)

38

Renesansa(franc.renaissance-preporod,obnova) naziv je za epohu koju karakterizira preporod europske kulture.Javila se najbrije u Italiji,a kasnije i u ostalim dijelovima Europe(15.i 16.st).Završava sa smrću Shakespearea i Cervantesa.

Renesansni humanizam-pristup umjetnosti u znanosti u kojemu je polazna točka,kao i u antici,čovjek sam.

Renesansi individualizam-svaki je čovjek pojedinac za sebe,ali se razlikuje od drugih ljudi.Takva misao stvara pojam genija i ideal renesansnog čovjeka-čovjek koji je svestran i sudjeluje u svim područjima ljudskog interesa.

Renesansni stil-stil koji ,po uzoru na antiku,karakterizira odmjerenost,jasnoća i pregledna kompozicija.

EP

Ludovico Ariosto:Bijesni Orlando,Luis Vas de Tormes:Luzitanci

ROMAN

Francois Rabelais:Gargantua i Pantagruel,Jacopo Sannazzaro:Arcadia

Miguel Cervantes:Bistri vitez don Quijote od Manche

U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano. Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga. Uronivši u taj fantastični svijet, “osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti” te odluči obnoviti drevno viteštvo. Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga, načini nezgrapnu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rocinante, a sebe Don Quijote od Manche. Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela, obdarivši ju svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljenih priprema, Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice, koja mu se učini dvorcem. Gostioničara, za koga je mislio da je vitez, zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži, što gostioničar, veliki šaljivac, prihvati. Tako Don Quijote postane pravi vitez. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti. Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka, pastira u njegovoj službi, kažnjava udarcima remena zbog nemara. Don Quijote, naravno, stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju, krene dalje, ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcinei od Tobosa, njegovoj izabranici. Videći pred sobom mahnita starca, mazgari su ga propisno istukli. Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući. Vidjevši ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su one bile, a kada se Don Quijote oporavio,

39

uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane. Činilo se da je Don Quijote došao pameti, no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača, a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj. Nedugo zatim susreću dva fratra, koji preplašeni pobjegnu, i kočiju sa pratnjom. Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se njih dvojica sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik, Don Quijote ostaje bez pola uha. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se ponovno isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica, njezina kći i sluškinja. Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke. Kada Don Quijote ode ne plativši račun, smatrajući da mu to ne dopušta viteški red, krčmar se obrati Sanchu. Budući da ni on nije htio platiti, pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate. Don Quijote šalje Sancha sa pismom Dulcinei, a on za to vrijeme čeka u gori. Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime. Kada su ga konačno našli, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući. Don Quijote, koji je u međuvremenu prizdravio, ali ne i došao pameti, praćen vjernim perjanikom, treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineu. Sancho, koji je trebao ugovoriti susret, odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcinea. Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona, već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu. Mučen tim mislima, Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa župnikom i brijačem odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobijedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući.Nakon boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi, morao nastaviti živjeti skitničkim životom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho. Usred vjenčanja mladić Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo, a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode, a među najzanimljivijima je ona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun. Njihov plan bio je jednostavan: podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike počasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja “otoka” Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje. Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu. Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i

40

pobjeđuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odriče života skitnika – viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo, Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo, no vrativši se kući, oboli. Iznenađujuće, on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te, primivši posljednju pomast, umire kao Alonso Quijano.

MJESTO RADNJE: Mancha, ŠpanjolskaVRIJEME RADNJE: 16. st.KNJIŽEVNI ROD: epikaVRSTA DJELA: viteški roman

TEMA: Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu Sancha Panze,ismijavanje viteštvaIDEJA: Ne smijemo živjeti u vlastitom izmišljenom svijetu, već se trebamo okrenuti stvarnosti.

Roman je objavljen u dva dijela:1.dio 1605.,2.dio 1615.godine.

U prvom planu romana nije pripovijedanje,već odnos među glavnim likovima.Don Quijote i Sancho Panza,dva su oprečna karaktera,istodobno su i pojedinci i tipovi ljudi.Njihovi dijalozi pokazuju sukob ,ali i prožimanje dvaju suprotnih pristupa svijetu.

Struktura romana:

Niz ulančanih epizoda u kojima sa don Quijote susreće s zamišljenim neprijateljima,hrabro se s njima sukobljava i na kraju biva ponižen i pretučen

Prije smrti uviđa svoju zabludu,a Sancho Panza ga dirljivo uvjerava kako bi trebali krenuti u nove pustolovine

Don Qujiote- Vitez tužnog lika, plemić, viteški svijet

Sancho Panza,pučanin,seljak,čovjek iz naroda

učen čovjek,sklon promatrati svijet iz perspektive onoga o čemu je čitao

govori sa stajališta ludosti,mašte zastupa idealistički pristup

svijetu,duhovnost(želi ispraviti nepravdu,zaštititi nemoćne i kazniti zle)

neuk čovjek,ali sklon narodnom mudrovanju

govori sa stajališta razuma zastupa materijalistički pristup

svijetu(želi zadovoljiti svoje potrebe)

IDEALIZAM REALIZAM

Značaj romana:

prvi moderni roman u svjetskoj književnosti u čijem je središtu psihički složen karakter u sukobu s okolinom

autor se nadahnuo mnogim izvorima stvorivši originalno djelo koje predstavlja sažetak cjelokupne ranije španjolske književne prakse

promiče najuzvišenije ljudske težnje:ljubav,velikodušnost i junaštvo

DRAMA

Niccolo Machiavelli:Mandragola

41

William Shakespeare:San ivanjske noći,Romeo i Julija,Hamlet,Othello,Machbeth,Kralj Lear

Danski kralj nenadano umire, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije koji seukoro ženi s udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu,javlja se duh oca i otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nijeumro prirodnom smrću. Hamlet želi potvrdu za te riječi duha, pa sepretvara da je lud kako bi na taj način saznao istinu. Kraljevski savjetnikPolonije uvjren je da je Hamlet poludio zato što njegova kći Ofelija odbijaHamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriličuje predstavu kojasadržajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne može izdržati očitualuziju na njegov zločin i prekida predstavu. Hamletu to služi kao dokaz dasu riječi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjećujemajku i misleći da kralj prisluškuje iza zavjese ubija Polonija koji se tamosakrio. Lukavi kralj osjeća da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga šaljebrodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi odboli za ocem, ali i zbog Hamletove sudbine. Njezin brat Leart hitno sevraća iz Pariza i doznavši da je Hamlet ubio njegovog oca, želi mu seosvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu otkrio zavjeru protiv sebe, vraćau Dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se dogovaraju kako će naprijevaru ubiti Hamleta. Za vrijeme dvoboja Hamlet i Leart u metežumijenjaju mačeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom oštricom. I kraljicakoja je popila otrovno vino, koje je kralj namjenio Hamletu, umire, aumirući Leart otkriva spletku nakon čega ovaj, još prije nego je počeodjelovati smrtonosni otrov, ubija kralja.

KNJIŽEVNI ROD: dramaVRSTA DJELA: tragedija-5 činovaVRIJEME RADNJE: oko 1600. godineMJESTO RADNJE: Danska,dvorac ElsiroreIDEJA: ''Znaš da je prirodno – što živi mora umrijetI kroz taj smrtni život proteći u vječnost.''

-struktura zrcala: Hamlet(želja za istinom i osvetom,smrt očevom ubojici),Laert(želja za istinom i osvetom,smrt očevom ubojici)

-predstava u predstavi(gostujuća kazališna družina izvodi predstavu simbolična naziva Mišolovka-Hamlet se uvjeri u kraljevu krivnju)

Likovi:Hamlet,duh Hamletova oca,kralj Klaudije,kraljica Gertruda,Hamletov najbolji prijatelj Horacije,kraljev tajnik Polonije,Ofelija,Laert,Rosencrantz,Guildensterm,Osric

Hamletovi monolozi mogu se shvatiti i izvan konteksta same drame jer govore o općeljudskim temama.

Shakespearove drama objedinjuju na neki način tri vrste drama:crkvenu dramu,učenu komediju i komediju umijeća.

42

Hrvatski humanizam javlja se početkom 15. i traje tijekom 16.stoljeća.Hrvatski humanisti djelovali su u domovini i izvan nje.Svoja su djela pisali na latinskom jeziku.

Renesansna književnost javlja se potkraj 15. i traje tijekom 16.stoljeća.Vezana je uz domaća gradska središta,uglavnom na jadranskoj obali.Pisana je narodnim jezikom koji nije normiran pa se pisci oslanjaju uglavnom na jezik svojeg zavičaja.

Javljaju se pod talijanskim utjecajem.U središtu je čovjek,a uzor su antički autori.

Marko Marulić:Judita

vrsta djela:kršćansko-vergilijanski ep u 6 pjevanja napisan 1501.,tiskan 1521. Starozavjetna tema o udovici Juditi koja je spasila svoj narod ubivši Nabukodonozorovog

vojskovođu Holoferna,u prva se 3 pjevanja opisuju osvajači,a u druga 3 izdiže se lik Judite i pobjeda vjere nad silnicima

Temeljni motivi: kažnjavanje oholosti ,neumjerenosti i lakomosti(Nabukodonozor i Holoferno),vjera u Boga(Judita),obraćenje nevjernika(Akior),iznosi i suvremene motive(krajolici Splita,ratnička oprema iz hrvatsko-turskoga ratovanja)

Dva uvodna prologa:Historija sva na kratko ka se uzdarži u ovih knjigah(iznosi biblijsku priču o Juditi);posveta Dujmu Balistriliću(Marulićevu kumu)-obrazlaže razloge pisanja epa,nakon priloga autor najavljuje sadržaj svaog pjevanja,iza najave slijedi 6 pjevanja

Stih:dvostruko rimovani dvanaesterac(stih od dvanaest slogova s izrazitom cezurom nakon šestog sloga i parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova,koje se mogu nastavljati i na kraju prvih članaka idućeg dvostiha)

način oblikovanja epa

„po običaju naših začinjavac“ „po zakonu onih starih poet"

(Marulić slijedi srednjovjekovne pjesnike; (po uzoru na Vergilija:harmonična

od kojih preuzima dvostruko rimovani dvanaesterac i simetrična kompozicija,mnoštvo

-vladajući stih najstarije hrv.pisane knjiž.) pjesničkih slika i psihološko

portretiranje likova)

Marulić se ovim epom predstavlja i kao renesansi pjesnik:jasnoća onoga što se prikazuje,redoslije izlaganja događaja i razvoj radnje te slikovitost samog djela.

43

Ideja djela: naglašen je domoljubni osjećaj,Asirci(Turci) predstavljaju opasnost kršćanstvu-situacija u Splitu i Hrvatskoj u Marulićevom vremenu.Juditin čin i Hrvatima pokazuje da se uz Božju pomoć i vlastitom vjerom može spasiti od svake opasnosti.

Naslijeđa:biblijsko,antičko,hrvatska tradicija,odraz Marulićeva vremena(opis asirske vojske-opis ratničke opreme i vojske i Marulićeva doba;Judita-renesansa ljepotica;slike seoskog i gradskog života).

MARKO MARULIĆ

Marurolozi(proučavatelji Marulića) pretpostavljaju da je prvo pisao na hrvatskom jeziku ,zatim na latinskom.

Djela na hrvatskom jeziku:

Judita-Marulićevo najznačajnije djelo,kojim je zaslužio naziv oca hrvatske književnosti.

Suzana-spjev za koji Marulić uzima biblijsku građu.Napisana je na sličan način kao i Judita.Suzanin mediteranski vrt primjer je Marulićeva slikovitog stila.

Moralističko-didaktične pjesme:Anka Satira,Spovid koludric,Poklada i korizma,Od naslikovanja Isukarstova

Domoljubne pjesme:Molitva suprotiva Turkom i Tuženje grada Hjerolozima-zaziva Božju pomoć,lamentacija(tužaljka)

Djela na latinskom jeziku:

Davidijada-ep,najveće Marulićevo latinsko djelo

De institutione bene vivendi per exempla sanctorum(Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca)-stekao europsku slavu

Evangelistarium(Evanđelistar)-temelj Marulićeve moralne teologije.

Quinquaginta parabolae(Pedeset priča)

Poslanica papi Hadrijanu VI.-upozorava kršćansku Europu na turska pustošenja

De humilitate et gloria Christi(O Kristovoj poniznosti i slavi); De ultimo Christi iudicio(O posljednjem sudu Kristovu);De laudibus Herculis(O pohvalama Herkula)

HRVATSKI PETRARKISTI

Prva generacija:

Zbornik Nikše Ranjine(Dubrovnik,1507.)

Dubrovčanin Nikšra Ranjina započeo je 1507.godine zapisivati pjesme prvih hrvatskih petrarkista:Šiška Menčetića,Džore Držića i drugih,uglavnom nepoznatih dubrovačkih pjesnika.Tako je nastala najstarija rukopisna zbirka hrvatskih petrarkističkih pjesama,poznata pod nazivom Zbornik Nikše Ranjine.

Temeljni motivi zbornika,ženska ljepota i neuzvraćena ljubav,opjevani su u petrarkističkom stilu.

44

ŠIŠKO MENČETIĆ DŽORE DRŽIĆSLIČNOSTI Stvaraju pod utjecajem Francesca Petrarce

Tipični petrarkistički motivi:prvi susret,ženska ljepota,udvaranje,razočarenje,bol zbog neuzvraćene ljubavi i sl.

Neuzvraćenu ljubav opisuju antitezom,a ljubavnu bol naglašavaju hiperbolom Ponekad se pojavljuje akrostih(vlastito ime ili ime žene) Pjesme su pisane dvostruko rimovanim dvanaestercem

RAZLIKE Uz nekoliko religioznih,uglavnom piše ljubavne svjetovne pjesme

Odnos prema ženi i njezinoj ljepoti je svjetovan,a ženska se ljepota opisuje tipičnim petrarkističkim izrazima.

Pjesme su ljubavne tematike. Ženu i njezinu ljepotu doživljava

na duhovan način,uspoređujući ju s nezemaljskim (anđeo,sunce..). U izboru riječi i metaforama katkad se uočava utjecaj narodne pjesme.

Blaženi čas i hip,Prvi pogled,Višnji Bog na nebi

Grem si,grem,Draža je od zlata

Druga generacija:

Hvar

Hanibal Lucić:Jur nijedna na svit vila,Robinja

-savršena kompozicija: osmeračke oktave; samosvijest renesansnog umjetnika da će ljepota voljene biti ovjekovječena u umjetničkom djelu

-prva i deseta strofa-općenito o ljubavi,unutarnjih osam prikazuju po jedan dio tijela

-remek-djelo hrvatske renesansne poezije

-renesansna okomica:kruna od kose,obrve i oči,lice,usne i zubi,vrat,grudi,prsti,hod

Ljubavni kanconijer Pisni ljuvene sadrži samo 22 pjesme u kojim apjesnik slavi žensku ljepotu i pjeva o neuzvraćenoj ljubavi.Vidi se odmak od lirske poezije naših prvih petrarkista jer Lucić piše u duhu novije talijanske lirike 16.st. koja se zalaže za povratak izvornom Petrarki,a to spaja s narodnom tradicijom.

PETAR ZORANIĆ

Planine –prvi hrvatski roman

- Pisan je u prozi i stihovima,a podijeljenu 24 poglavlja- Glavni lik ,pastir Zoran,ujedno je i pripovijedač.Tema je romana njegov put u planine da bi se

izliječio o dljubavne boli.Putovanje po planinama traje 7 dana,a događaji su ispričani kronološki.

- Roman možemo čitati u doslovnome smislu-kao putovanje zaljubljenog pastira zorana po stvarnim hrvatskim krajevima,ali i u alegorijskom smislu-da čovjeka na putu do spoznaje(Istine) vodi Božja milost.

- Perivoj od Slave – Zoran u snu sreće vile Latinku, Grkinju, Kaldejku i Hrvaticu koje predstavljaju umjetnosti (književnosti) tih naroda, a jabuke u njihovim krilima umjetnička

45

(književna) djela, Hrvatica ih ima jako malo (uključujući i onu sa Zoranićevim imenom i djelima: Ljubveni lov, Vilenica, Planine) – kritika što hrvatski pisci nisu pisali hrvatskim jezikom – a zatim sreće vilu "svudzvučnu Slavu" i hoće ju nešto pitati, ali se probudi

- po uzoru na pastoralni roman J. Sannazzara Arcadia, uz utjecaj Dantea (alegorijsko putovanje s vodičem, simbolika brojeva), Ovidija (Metamorfoze)

- Napisan je 1536., a tiskan u Veneciji 1569. godine.

PETAR HEKTOROVIĆ

Ribanje i ribarsko prigovaranje-putopisni ep,prvo djelo u stihu u kojemu je opisano stvarno putovanje

- Djelo je napisano u obliku poslanice plemiću Jeronimu Bartučeviću i datirano u siječanj 1556.godine.U njemu se opisuje autorovo trodnevno putovanje.Djelo je podijeljeno u 3 dijela(Parvi dan,Drugi dan,Treti dan) i pisano je dvostrukoo rimovanim desetercima.

- Na trodnevno putovanje autor je poveo dvojicu hrvatskih ribara:Nikolu Zetu i Paskoja Debelju.Krenuli su iz Hvara,a zatim su preko Brača stigli do Šolte.

- Na putovanju su lovili ribu,ali i razgovarali.Tako se u djelu opisuje stvarni krajolik kojim prolaze te ljudi kojih se pritom prisjećaju.Osim toga ,u razgovoru likovi iznose svoja razmišljanja o svijetu te narodne poslovice pa djelo ima i poučni karakter.

- Drugoga dana putovanja ribari ploveći prema Braču krate vrijeme pjevajući narodne pjesme.Tako je Hektorović u svoje djelo umetnuo zapise narodnih pjesama:tri kraća lirska zapisa i dvije dulje bugarštice-o kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu i o Radosavu Siverincu.To su prvi zapisi narodnih pjesama s notnim zapisom.

- Naslov djela upućuje na dvije razine kojima djelu možemo pristupiti :na realistički način-lov na ribu(ribanje) i kao poučnome djelu o čovjekovu životu(prigovaranje tj.razgovor)

- Djelo se ne može jednoznačno odrediti kao književnu vrste:to je i putopis,i idilični ep ,i ribarska ekloga(ribarski razgovor) i poslanica.

- U djelu se s ponosom govori o bašćini-zemlji i ljudima- Uvodi se tema pejsaža i svijest o vrijednosti narodnog stvaralaštva- Pisano je jednostavnim stilom,bez literarnih dodataka i ukrašavanja.Jezik kojim je pisan

blizak je svakodnevnom,pučkom govoru otoka Hvara(čakavsko narječje).

MARIN DRŽIĆ

Novela od Stanca

Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem, Dživo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vjeruje sve što mu se kaže.

46

Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu, sreli su maškare obučene u vile i s njima ga otišli malo zafrkavati. Jedan od njih je pričao Stancu, zatvorio mu oči i zavezao ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu te mu za to ostavili novac. Kad je Stanac otkrio prijevaru, počeo je vikati za njima, ali je već bilo prekasno.

- U 16.st. pastorala(pastirska drama) bila je vrlo popularna i zabavna publici zbog zanimljive radnje,ljubavnog zapleta,pjesme i plesa te sretnog završetka.

- Građa:noćni život grada Dubrovnika.- Mjesto radnje:Dubrovnik- Vrijeme trajanja radnje odgovara stvarnom vremenu:nekoliko sati u jednoj noći.- Kompozicija:kratka scenska igra napisana je u jednom činu i sastavljena od samo 7

prizora.Dramska radnja započinje naglo,bez uvoda.Autor nas uvodi u atmosferu noći.U daljnjem tijeku radnje nižu se dinamični dijalozi zahvaljujući kojima se pred gledateljem odvija smiješna radnja utemeljena na dvjema antitezama:mladost-starost te selo-grad.Realizam dramske radnje pojačan je lokalnim aluzijama dubrovačke prilike.

- Književna vrsta:komedija,farsa s elementima pastorale- Izraz-stih,dvostruko rimovani dvanaesterac.

FARSA(franc.farce-nadjev,začin)-vrsta srednjovjekovne komedije u kojoj se na temu ljudskih slabosti i nastranosti razvija zaplet temeljen najčešće na nesporazumu,a izvedba obiluje grubim humorom,pa i elementima groteske.

Dundo Maroje

- Radnja se najpoznatije Držićeve komedije zbiva u Rimu,na gradskom trgu okruženom kućama.U jednoj od njih stanuje i kurtizana Laura.Grad je predstavljen kao mjesto raskoši u uživanja.

- O ljudima nazbilj i ljudima nahvao Držić je progovorio u Prologu Dugoga Nosa.Najavljena tajna otkrivena je radnjom komeije u kojoj se uglavnom likovi gospodara(suprotno očekivanju publike) otkrivaju kao ljudi nahvao.

- U drugom prologu ukratko se predstavlja sadržaj radnje.- U komediji se afirmiraju sposobni,pametni,jaki pojedinci,a gube nesposobni, opaki,

neznalice.Svijetom gospodari Fortuna,a nju mogu svladati samo iznimni pojedinci poput Pometa.

Glavni likovigospodari sluge

Dundo Maroje BokčiloMaro Marojev PopivaLaura PetrunjelaUgo Tudešak Pomet

Jezična karakterizacija likova-povezana je uz podrijetlo likova,pripadnost određenom staležu te način mišljenja.

Pomet se često služi iskrivljenim latinskim jezikom(makaronski) pokušavajući se prikazati učenijim nego što jest,ali i narodnim poslovicama kada se želi približiti Petrunjeli.Dubrovčani se izražavaju

47

dubrovačkim gradskim govorom,a rimski trgovci i gostioničari govore talijanskim jezikom.Ističe se lik Petrunjele čiji je govor mješavina hrvatskog i talijanskog jezika.

DJELA MARINA DRŽIĆA:

Pastorale:

U stihu:Tirena,Verona i Adon;kombinacija stiha i proze:Grižula ili Plakir.

Komedije:

Novela od Stanca-prva Držićeva komedija

Dundo Maroje-najpoznatija Držićeva komedija

Skup-prerada Plautove komedije Aulularia,ali samo u osnovnom zapletu.

Pomet-izgubljena komedija

Ostale:Tripče de Utolče(Mande),Arkulin,Džuho Krpeta i Pjerin.

Tragedija: Hekuba

„rasuta bašćina“-pojam bašćina je u Zoranićevu djelu izraz za zavičaj,ali i za domovinu u cjelini.Čovjek je koji je zabrinut za budućnost domovine koju razaraju Turci(rasura bašćina).Jedan od načina kojim se može pomoći domovini je briga za hrvatski jezik.Marko Marulić svoju zabrinutost zbog turskih osvajanja izriče u Juditi,Molitvi suprotiva Turkom te Poslanici papi Hadrijana VI..Elegija o pustošenju Šibenskog polja Juraja Šižgorića jedno je od najstarijih svjedočanstava o turskim provalama.Izriče se odlučnost pjesnikova da odloži pero i uzme mač u obranu domovine.

(port.barocco-nepravilan,neobrađen biser)

U početku su to bila djela koja nisu bila savršena poput renesansnih,nego prekomjerno kićena,za razliku od jednostavnosti renesansnih djela.

Javlja se potkraj 16.stoljeća,u vremenu katoličke obnove i traje u 17.stoljeću.

Barokni je čovjek podijeljen između svoje svjetovne prirode i straha od vlastite prolaznosti,od smrti.U djelima se često naglašava odnos prema Bogu.Senzualno se doživljava ljubav.

Barokni stil odlikuje kićenost,a postiže se gomilanjem stilskih izražajnih sredstava.

Uz barok se veže i pojam manirizam,naziv za književni stil koji teži neprirodnom načinu izražavanja i naglašavanju detalja nasuprot cjelini,čme se narušava renesansni sklad.

48

Predstavnici:

Epika:Torquato Tasso:Oslobođeni Jeruzalem Lirika:Šanjolska:Louis Gongora;Italija:Giambattista Marino

RENESANSA BAROKokrenutost prema čovjeku kao svestranom pojedincu

duh katoličke obnove

svjetovnsot duhovnostsklonost racionalnom sklonost iracionalnomjasnoća i jednostavnost izraza raskošnost,ukrašenost izrazatematika bliska svakodnevici tematika bliska nejasnom i

tajnovitom(alegorijsko tumačenje svakodnevice),religiozne teme

KNJIŽEVNI KRUGOVI

DUBROVAČKO-DALMATINSKI KNJIŽEVNI KRUG

-Središnja je ličnost Ivan Gundulić,koji se javlja već na početku 17.stoljeća,a njegova djela su Suze sina razmetnoga(religiozna poema),Dubravka(pastorala/melodrama) i Osman(barokni ep),pisana u duhu katoličke obnove,odražavaju duh vremena i slave dubrovačku slobodu.

-Gundulićev je suvremenik lirski pjesnik Ivan Bunić Vučić,autor Plandovanja,najvažnije zbirke hrv.baroka.Julije Palmotić je najplodniji dramatičar starije hrv.književnosti,koji će svojim Pavlimirom proslaviti Dubrovnik,ali u novom žanru melodrami(dramsko djelo koje sjedinjuje glazbu,dramski tekst,balet i scenografijuu poseban scensko –glazbeni žanr vještih zapleta,patetičnih i pretjeranih prizora).

OZALJSKI I KAJKAVSKI KNJIŽEVNI KRUG-Banska Hrvatska,dva kruga:

Ana Katarina Zrinski:Putni tovaruš; Juraj Habdelić:Pervi otca našega Adama greh

Fran Krsto Frankopan:Gartlic za čas kratiti;

49

OZALJSKI KNJIŽEVNI KRUG -tematika:uglavnom svjetovna

-jezik:miješaju se elementi čakavskog,kajkavskog, i štokavskog narječja

-predstavnici:Petar Zrinski,Ana Katarina Zrinski,Fran Krsto Frankopan

-pišu nabožne pjesme,lirske pjesme,molitvenik,povijesni ep

KAJKAVSKI KNJIŽEVNI KRUG -

tematika:vjersko-poučna djela -

jezik:kajkavsko narječje -predstavnici:Juraj Habdelić

Petar Zrinski:Opsida sigecka

SLAVONSKI KNJIŽEVNI KRUG

-uglavnom poučna književnost vjerskog sadržaja

-Antun Kanižlić: Sveta Rožalija (religiozna poema)

IVAN GUNDULIĆ

-mladenačka djela-„porod od tmine“

-pjesme: Ljubovnik sramežljiv

-4 sačuvane melodrame: Arijadna,Prozerpina ugrabljena,Dijana i Armida,ostale:Galatea,Posvetilište ljuveno,Čerera,Kleopatra,Adon i Koraljka od šira

-krstjanin spjevaoc-1621.- zbirka 7 psalama-Pjesni pokorne kraljaDavida,religiozna pjesma:Od veličanstva Božjijeh

-najznačajnija djela: „porod od svjetlosti“:religiozna poema Suze sina razmetnoga(Mleci,1622.),pastorala Dubravka i ep Osman

-utemeljio je barokne vrste u hrv.književnosti:religioznu poemu(plač),melodramu i barokni ep

-Gundulićev jezik čini osnovicu hrvatskog štokavskog književnog jezika

SUZE SINA RAZMETNOGA

Vrsta:religiozna poema Tema:biblijska(pokajanje razmetnoga sina-Lukino evanđelje) Kompozicija:tri plača(pjevanja):Sagrješenje,Spoznaje,Skrušenje Stih i strofa:osmeračke sestine s rimom ABABCC Stil:patetični i kićeni barokni stil(končeta,razgranata metaforika,antiteze i obilje ostalih

pjesničkih figura) Trojnost kod Gundulića:3 pjevanja,3 vremena-prošlost,sadašnjost i budućnost,3 lica-razmetni

sin,pjesnik i čitatelj Sagrješenje, spoznanje i skrušenje bibilijskog grešnog sina ima alegorijsko značenje: ocrtava

nemarnost čovjeka prema Bogu, odajući se grijehu. Grijeh strovaljuje čovjeka u bijedu i nesreću pa se čovjek, ne shvaćajući razliku između Boga i svijeta, ponovno vraća Bogu, koji mu oprašta.

Najveći je broj stihova u poemi posvećen mislima o prolaznosti svega i sveprisutnosti smrti tijela, tj. fizičke smrti.

Simbolika je protureformacijska

DUBRAVKA

Vrsta:pastorala/melodrama

50

Tema:proslava Dana slobode ženidbom Dubravke i Miljenka Ideja:slavljenje slobode Dubrovačke Republike Likovi:pastiri,vile,satiri i satirice Struktura teksta i kompozicija:3čina(činjenja) koji su podijeljeni na 9-10 prizora(skazanja);tek

u 3.činu javljaju se zaplet,vrhunac i rasplet Stih i strofa:prevladavaju osmerci i dvanaesterci kojima se sugerira obični govor(proza) Stil:miješa se visoki stil,koji prati radnju „umnožnih“ pastira,i niski stil s elementima

humora,kojim se opisuje zgode seljaka i satira Praizvedba:1628. U Dubrovniku pred Kneževim dvorom Tumačenje:Dubrava-Dubrovačka Republika Alegorije:Dubravka-sloboda,vlast;Miljenko-predstavik vlastele,knez;Grdan-bogati pučanin

koji se ženidbom želi uzdići na društvenoj ljestvici Likovi:redovnik,Miljenko,Dubravka,Zagorko,Divjak,Jeljenka,Vuk,Gorštak,Pastjerići,RAdmio,Lju

bmir,vile

-književno je razdoblje koje obuhvaća 2.polovicu 17.stoljeća i 18.stoljeće

-ulogu vodeće europske nacionalne književnosti preuzima francuska književnost

-književnost klasicizma se javlja najprije u Francuskoj u 2.polovici 17.stoljeća.Naziv je dobila zbog ugledanja na klasiku(antičku umjetnost).Uzori dostojni oponašanja su Aristotel,Eshil,Sofoklo i Euripid.Filozofsku podlogu pruža Descartesova racionalistička filozofija.Cijene se visoke vrste-tragedija i ep,pravilnost forme i uzvišen stilpromicanje moralne vrijednosti.

-književnost prosvjetiteljstva proizlazi iz klasicizma.Javlja se u 18.stoljeću,i to najprije u Francuskoj i Engleskoj.Prosvjetiteljstvo je opći duhovni pokret koji se najprije očituje u filozofiji i u znanosti.

JEAN RACINE,FEDRA

Fedra je kći kretskog kralja Minosa i njegove žene Pasifaje, udala se za atenskog kralja Tezeja – tragedija opisuje Ferdinu neuzvraćenu ljubav prema Tezejevu sinu iz prvog braka Hipolitu, koju mu ona na lažnu vijest o Tezejevoj smrti priznaje (Hipolit joj ne uzvraća ljubav, nego voli mladu Ariciju), po Tezejevu povratku Fedrina služavka Enona optužuje Hipolita da je zaveo Fedru, na što Tezej zaziva bogove da ubiju Hipolita, Fedra mučena grižnjom savjesti zbog Hipolitove smrti priznaje Tezeju svoju krivnju i počini samoubojstvo

KNJIŽEVNI ROD: dramaVRSTA DJELA: tragedija ,5 činovaTEMA: Ljudska razapetost između strasti i krivnje. Strastvena ljubav i mržnja kraljice Fedre.MJESTO RADNJE: Atena

51

STIH:aleksandrinac-najpoznatiji francuski stih,sastavljen od 12 slogova,s cezurom iza 6 sloga,stalnim mjestom naglaska i parnom rimom(ime po Romanu o Aleksandru Velikom)

FORMA:skladna,5 činova(svaki čin ima 4 do 7 prizora)

NAČELA:poštuju se principi vjerojatnosti,dosljednosti i doličnosti

STIL:uzvišen,dostojanstven

LIKOVI:ljudi s manama i stastvima(kakvi jesu)

-primjenjuje pravilo o trima dramskim jedinstvima

FRANCIS- MARIE AROUET-VOLTAIRE,CANDIDE ILI OPTIMIZAM

-Satiričan roman u kojem Voltaire parodira Leibnizovu filozofiju optimizma, te ismijava dogmatizam u svim društvenim institucijama: izruguje plemstvo, Crkvu i inkviziciju, vojsku.

-Glavni junak Candide je mladić odgojen da vjeruje kako živi u najboljem od svih svjetova, ali se mnogo puta grubo sudari sa stvarnošću.

-Proputuje cijeli svijet u pratnji svog učitelja Panglosa u potrazi za svojom ljubljenom Kunigundom.

-Na kraju romana svi nalaze smirenje na imanju koje su kupili, a odgovor na pitanje kako treba živjeti daje posljednja rečenica: „Obrađujmo svoj vrt“, što znači da smisao života nije u traženju filozofskih teorija, već u čestitom i odgovornom obavljanju svoga posla.

-dvostruka parodija:pustolovno-sentimentalnog romana i parodija određene filozofske ideje(Leibniza i Rousseaua)

-nema esejističkih elemenata kao u suvremenim filozofskim romanima,već se inzistira na fabuliranju

-fabula treba biti zabavna,a brojni događaji ujedno trebaju poslužiti kao argumenti koji će čitatelja uvjeriti u točnost i opravdanost autorovih stavova

- podloga: engleski empirizam (John Locke) – filozofsko učenje da čovjek može spoznati svijet oko sebe samo na osnovi vlastitog iskustva- drugi naslov Optimizam – kritika, parodija na svaki nerealni optimizam karakterizacija imenom- glavni lik: Candide = lat. čist, franc. naivan - Candide je protjeran iz dvorca zbog ljubavi prema kćeri svog dobrotvora Cunigondi, lutajući proputuje mnoge krajeve (Europa, Južna Amerika) i doživljava mnoge nevolje, na kraju se nastanjuje u Turskoj, ženi ostarjelom i poružnjelom Cunigondom i nalazi smirenje u obrađivanju svog vrta- Candideovi učitelji: Pangloss (optimist), Martin (pesimist) – Candide na kraju romana postaje racionalist ("sredina")- sadrži prikaz utopije (Eldorado)

52

-književna djela nemaju zajedničke osobine po kojima bismo ih mogli svrstati u jedinstvenu književnu epohu.Istovremeno postoji nekoliko različitih poetika:

1.polovica 18.st.-djela s baroknim obilježjima Javljaju se i klasicistička djela jednostavnije strukture Nastaju i prosvjetiteljska djela poučnog sadržaja Potkraj razdoblja djela predromantičarskih obilježja.

Prosvjetiteljska djela su poučnoga sadržaja,također raste zanimanje za književna zbivanja u prošlosti.

Andrija Kačič Miošić:Razgovor ugodni naroda slovinskoga

-tematika:u djelu se prikazuju događaji iz povijesti slavenskih zemalja,kršćansko-turski ratovi

Matija Antun Reljković:Satir iliti divji čovik

-svjetovni sadržaj,teza da je poljoprivreda temelj gospodarskom razvoju,poučnog karaktera

Tituš Brezovački:Matijaš grabancijaš dijak

-Matijaš grabancijaš dijak je čarobnjak,nositelj prosvjetiteljskih misli koji upozorava na poroke suvremenog društva

Matija Petar Katančić:Fructus auctumnales(Jesenski plodovi)

Romantizam je naziv za književnu epohu koja se javlja krajem 18.stoljeća,a punu afirmaciju doživljava od 1800. Do 1840.

Općekulturni i ujetnički pokret koji se očituje i u drugim umjetnostima. U nekim europskim književnostima već u drugoj polovici 18.stoljeća javlja se

predromantizam.Odlikuje ga nov,romantičarski senzibilitet i način stvralaštva. Romantizam je prva moderna književna epoha,što znači da se istodobno očituje u gotovo

svim europskim književnostima. romantično(engl.)-nešto nalik srednjovjekovnom

romanu:pustolovno,fantastično,nestvarno,ali i sanjarski pjesnički,osjećajno,idealistički i maštovito

PREDROMANTIZAM –javlja se u Francuskoj,Njemačkoj i Engleskoj.Značajke:

53

subjektivizam buntovnost,usmjerenu osobito protiv feudalnog društvenog uređenja zanimanje za nacionalnu povijest i usmenu književnost misticizam Francuska:Jean-Jacques Rousseau:Julija ili Nova Heloiza Engleska-James Macpherson-Ossianove pjesme Grobljanska poezija i gotski roman. Njemačka:Sturm un Drang(Pokret mladih genija)-opreka klasicizmu i prosvjetiteljstvu;načelo

originalnosti te genijalnost i stvaralačka snaga umjetnika;drama omiljena vrsta;ističu vrijednost Homera,Shakespearea i narodne poezije;predstavnici:Johann Wolfgang Goethe,Friedrich Schiller(drama Razbojnici) i Maximilian Klinger(drama Sturm und Drang)

ROMANTIZAM

-predvodi ga njemačka romantičarska škola-Friedrich Schlegel

-stvara vlastitu poetiku u opreci prema klasicističkoj poetici

-razvija vlastiti senzibilitet kojis e temelji na subjektivnosti i osjećajnosti

-romantičarski junak.osamljen i neshvaćen te opterećen svjetskom boli

Svjetska bol(njem.Weltschmerz) izraz je za osjećaj tuge i malodušnosti zbog nesklada ideala i stvarnosti.Rađa kult patnje-pesimistični osjećaj kako zlu u svijetu nema lijeka.

JOHANN WOLFGANG GOETHE,PATNJE MLADOG WERTHERA,Faust

Werther je doputovao u povincijski gradić Wahelheim kako bi sredio neke obiteljske poslove..U novom okruženju provodi sretne trenutke.Na seoskom plesu upoznaje Lottu,kćer upravitelja kneževih imanja,i fatalno se zaljubljuje.Lottin je zaručnik Albert na putu,a Werther nastoji što više vremena provoditi u njezinom društvu.Nakon Albertovog povratka Werther uviđa da je suvišan.Odlučio je otputovati i zaposliti se bi zaboravio Lottu.U novo sredini također je nezadovoljan.Čezne za Lottom i vraća se u Wahelheim iako zna da se ona u međuvremenu udala za Alberta.Na kraju romana Werther počini samoubojstvo.

Vrsta:epistolarni roman-roman u obliku pisama.

Teme:ljubav,priroda,umjetnost

Glavni lik:Werther-romantičarski lik;osjećajan mladi intelekutalac,umjetnik,idealist,plemenit i čovječan,ali neprilagođen društvu i pesimističan.

Struktura teksta,pripovijedač:roman se sastoji od Wertherovih pisama(pripovijedač u 1.licu) i izdavačeva dodatka((pripovijedač u 3.licu)

Kompozicija:poštuje se kronologija događaja.Formalno je roman podijeljen u dva dijela,omeđena Wertherovim odlaskom iu Wahelheima:

1.dio-4.svibnja 1771.-10.rujna 1771. 2.dio-listopad 1771.-prosinac 1772.

54

Stil:romantičasrki-uzvišen,patetičan,retoričan,prožet lirizmom

Nakon mnogih stoljeća zapostavljanja umjetnosti i osobe umjetnosti i osobe umjetnika,romantčari su svjesni njihove posebnosti.Umjetnik je nadarena osoba,vizionar,genij.U središtu pozornosti romantičarskoga pogleda na svijet nalazi se KULT GENIJALNOSTI,ideja o pravom čovjeku kao o umjetničkom geniju što usamljen i neshvaćen stoji nasuprot beznačajnoj masi.

Ljubav je za romantičare najsvetije duhovno stanje,stapanje duša,očitovanje božanskoga u dušama ljudi.Jedino ljubav čini čovjeka potrebnim na ovom svijetu,izjavljuje Werther.Ipak ona je često fatalna i ne dopušta kompromis.Romantičarska je vizija ljubavi tragična.

U Patnjama mladog Werthera u liku glavnog junaka isprepleću se tri najvažnije romantičarske teme: LJUBAV,PRIRODA I UMJETNOST.

ENGLESKI ROMANTIZAM

1.generacija pjesnika-William Wordsworth:Sunovrati,S.T.Coleridge,Robert Southy 2.generacija pjesnika -George Gordon Byron:Hodočašće Childea Harolda.P.Shellay,John,Keats Walter Scott

FRANCUSKI ROMANTIZAM

Otac:Francois-Rene de Chateaubriand Alphonse de Lamartine:Jezero Victor Hugo:Zvonar crkve Notre Dame u Parizu i Jadnici

AMERIČKI ROMANTIZAM

EDGAR ALLAN POE:Gavran,CRNI MAČAK

55

Patnje mladog Werthera

umjetnost

prirodaljubav

VRSTA DJELA: pripovijetka-Pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanošenje zla bez pravog razloga. Nastranost i zlo su najiskonskiji porivi ljudskog srca, a ovdje se javljaju u različitim oblicima: kao mrzovoljnost, razdražljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju, hladnokrvno ubojstvo.-Crni je mačak materijalizacija pripovjedačeve zle ćudi i u njemu se javlja želja da je uništi. Vješala na mačkovom trbuhu ga upozoravaju da je zločinac, ali i da će biti kažnjen. -Mačak pobjeđuje, ali i pravda - zlo će biti kažnjeno jer policija, zahvaljujući mačku, otkriva pripovjedačev zločin.-likovi: pisac, njegova supruga, mačak

-ima elemente kriminalističke priče i priče strave

RUSKI ROMANTIZAM

Aleksandar Sergejevič Puškin:Evgenij Onjegin Mihail Jurjevič Ljermontov:Junak našeg doba

SLOVENSKI ROMANTIZAM

France Prešeren:Sonetni vijenac

Italija-Giacomo Leopardi,pjesme;Alessandro Manzoni,Zaručnici

Poljska-Adam Mickiewicz:Gospodin Tadija

Češka-Jan Kollar:Kći slave

Danska -Hans Christian Andersen:Bajke

KNJIŽEVNOST-ima nacionalnu i društvenu ulogu:konstituiranje moderne hrvatske nacije,i to najprije u okviru ilirske ideje,a kasnije u hrvatskim okvirima.

JEZIK-osnovno obilježje nacije.Na temelju štokavskog narječja,inicijativom Ljudevita Gaja i hrvatskih preporoditelja,stvoren je zajednički hrvatski književni jezik.

ILIRSKI POKRET-razdoblje unutar hrvatskoga narodnoga preporoda u kojem dominira ilirska ideja.Ima dva progama:politički(ujedinjenje hrvatskih zemalja) i kulturn(ujedninjenje južnoslavenskih zemalja)

DANICA-književni dodatak uz prve hrvatske novine(1835.) BUDNICE I DAVORIJE-domoljubne pjesme pisane s ciljem buđenja nacionalne svijesti. KOLO-prvi hrvatski književni časopis(1842.). Predstavnici:Ljudevit Gaj:Horvatov sloga i zjedinjenje;Pavao štoos:Kip domovine vu početku

leta 1831.;Antun Mihanović:Horvatska domovina;Stanko Vraz:Đulabije;Dimitrija Demetar:Grobničko polje,Ljudevit Farkaš Vukotinović:Pjesma Hrvata(Nek se hrusti šaka mala)

56

ČASOPISI:Danica,Kolo,Zora dalmatinska Druga faza hrvatskog romantizma:Mirko Bogović(Frankopan,Stjepan,posljednji kralj

bosanski,Matija Gubec,kralj seljački),Adolfo Veber Tkalčević(Zagrepkinja,Nadala Bakarka),Josip Freudenreich(Graničari,Crna kraljica),Janko Jurković(Pavao Čuturić),Luka Botić(Pobratimstvo,Bijedna Mara,Petar Bačić),Dragojla Jarnević(Dva pira).

Časopis:Neven

PETAR PRERADOVIĆ

Preradovićeva domoljubna poezija uklopljena je u preporodnu tematiku.Svoju je prvu pjesmu Zora puca,bit će dana objavio u prvom broju časopisa Zora dalmatinska.

Poezija Petra Preradovića izrasla je iz stvarnosti njegova vremena.U njoj je izražen pjesnikov odnos prema hrvatskoj stvarnosti sredinom stoljeća,ali ona nosi i autobiografska obilježja.

Njegova je lirika i danas poznata zbog općeljudskih tema i edukativne strukture

Zora puca,bit će dana

- Alegorija(zora-buđenje dana,Zora dalmatinska)- Utjecaj narodne poezije,domoljubna lirika- Programatske,domoljubne i općeslavenske poruke.- Promjenom ritma u zadnjoj strofi naglašava se refren,koji se sada ponavlja i na početku

zadnje strofe.Mijenja se i ton:lirski subjekt se izravno obraća Dalmaciji(slavna zemljo!),ukazujući na njezino duhovno buđenje-evo zore,tj.zore kao svitanja,ali i Zore dalmatinske,preporodnog časopisa,kao glasila u kojemu može progovoriti probuđena nacionalna svijest.

Putnik

- Alegorije:putnik-pjesnik,lirski subjekt;majka-domovina;stara žena-tuđina;čovjek izvan domovine je kao putnik bez smještaja,lutalica

- Tema:poziv na povratak domovini- Refleksivna lirika- Stih osmerac- Alegoričnost putnikovih traženja- Povezanost autobiografskih motiva s motivima pjesme- Mrak kao metafora

Ljudsko srce

- Imenica želja javlja se 3 puta u pjesmi.Njezino značenje iskazuje ljudsku pohlepu,uvijek žele više i više.

- Refleksivna lirika- Tema:ljudska čeznutljiva narav- Lirski deseterac

57

Pjesnik

- programatska pjesma- refleksivna lirika- tema:dvojnost i gorčina pjesničkog poziva,sudbina pjesnika na razmeđu svijeta duha i

materijalnog svijeta- osmerac

IVAN MAŽURANIĆ

-pridružuje se ilirskom pokretu,djela su mu:pjesma Primorac Danici,objavljena u Danici 1835.,spjev Smrt Smail-age Čengića,prvi put tiskan u almanahu Iskra 1846.,dopuna Gundulićeva Osmana 2844.,poslanica Hervati Magjarom 1848.,izdaje Njemačko-ilirski slovar s dr.Jakobom Užarevićem

Smrt Smail-age Čengića

-epski spjev

-Zagreb,1845.,hrvatski narodni preporod

-djelo se sastoji od pet pjevanja:

Agovanje-silnik na vrhu moći Noćnikzačetak osvete Četa-snaga kolektiva Harač-okrutnost silnika,nagovještaj tragičnog kraja Kob-silnik bez moći

-fabula je sažeta:radnja traje kratko,a događaji su ispričani u pet nanizanih slika.

-tema:uzaludnost nasilničke,tiranske vlasti ,propast feudalizma,propast turske vlasti

(inspiracija suvremeni događaj:smrt turskoga silnika Smail-age Čengića,kojeg su ubili Crnogorci u istočnoj Hercegovini 1840.)

-pet pjevanja,1134 stihova,izmjenjuju se štokavski epski osmerac i deseterac,povremena rima

-Agovanje:radnja započinje in medias res:Smail-aga naređuje da se izvedu zarobljeni Crnogorci,kako bi ih Turci mučili i ubili.S Crnogorcima izvode i starca Duraka,Turčina koji je razbijesnio agu govoreći mu da bi se Vlasi mogli osvetiti i savjetuje mu da ga zbog toga pusti.Crnogorci junački umiru,ne moleći za milost.Udrugome pjevanju(Noćnik)Novica Durakov sin,želi osvetiti očevu smrt.Odlazi na Cetinje i pridružuje se Crnogorcima.Treće je pjevanje središnji dio spjeva:četa,kao osvetnička ruka naroda,kreće se osvetiti silniku koji tlači i ubija.Nakon opisa čete i naglašavanja motiva koji ju vode,u spjev je umetnuta epizoda sa svećenikom koji četu dočekuje u brdima i drži nadahnut govor o domoljublju. U noćnoj bitci pogibaju i Smail-aga i Novica.

-Mažuranić nastavlja tradiciju protuturske tematike,započetu u razdoblju humanizma i renesanse

-ideja:potreba za ujedninjenjem kršćanskog svijeta u rušenju Turskog Carstva,nacionalno oslobođenje

58

-likovi:oštro polarizirani:na jednoj strani Smail-aga,a an drugoj četa,prikazana kao kolektivni lik(narod)

Smail-aga je prikazan kao demonski lik:oholi silnik,zlotvor,krvnik koji ubija ljude kako bi se oslobodio vlastitog osjećaja nemoći.Iznimno je tašt.Osjeća se romantičarska tehnika:osjećaji su prenaglašeni,a Smail-aga obilježen je svojom demonskom prirodom.

Slikajući četu,Mažuranić slika osobine naroda.Prikazuje bilo koji potlačeni narod koji se bori protiv silnika:skromni ljudi,hrabri,religiozni,spremni umrijeti za domovinu.Vodi ih zajednički cilj i Božja ruka.

Smail-aga(Turci) islam Istok silnik ZloČeta(raja) kršćani Zapad žrtva Dobro

-stil-sažetost jezičnog izraza i njegove refleksivnosti

Lirska obilježja Epska obilježja Dramska obilježja osjećajnost i

subjektivnost lirski monolozi pjesnikove lirske

digresije jedinstvo pejsaža i ljudi sažet pjesnički

izraz,aforističnost

događaj kategorija vremena likovi epska scena naracija deskripcija

dramatičnost unutarnjih sukoba u likovima i vanjskih sukoba

monolozi i dijalozi

OBILJEŽJA ROMANTIZMA

demonski lik mistika tema iz nacionalne povijesti krajolik hibridna književna vrsta subjektivnost,osjećajnost utjecaj narodne poezije

PREPORODNA PROZA: Matija Mažuranić:Pogled u Bosnu;Antun Nemčić,Putositnice

DRAMA:Dimitrija Demeter:Teuta

59

Realizam-književna epoha koja traje od 1830. do 1870.,punu afirmaciju postiže polovicom 19.st.Vremensko određenje prati događanja u vodećoj francuskoj književnosti.Nije se u svim europskim književnostima javio u isto vrijeme.Naziv od res,realis-stvarno,istinito.

Naturalizam-književni pravac koji proizlazi iz realizma.Traje od 1870.do 1890.Vodeće književnosti francuska,engleska i ruska književnost.Emile Zola:Therese Raquin;Guy de Maupassant:Na vodi.

REALIZAM

FRANCUSKA KNJIŽEVNOST

Stendhal:Crveno i crno

Honore de Balzac:Čiča Goriot

-dio ciklusa Ljudska komedija( 90-ak pripovijedaka i romana-analizira francusko društvo u određenom povijesnom trenutku)

o struktura ljudske komedije:1. Analitičke studije-principi društvenog uređenja2. Filozofske studije-uzroci društvenih pojava3. Studije iz društvenog života-posljedice društvenih pojava i

konkretni primjeri(Čiča Goriot-Prizori iz privatnog života)

-Načelo istinitosti-umjetnost-oponašanje prirode;stvarnost žele prikazati istinito,bez uljepšavanja;Balzac ne želeći samo preslikavati stvarnost stvara svoju umejtničku istinu ili zamišljenu istinu.

-Balzakovski opis-detaljno opisivanje prostora i likova čime se želi postići dojam istinitosti.Najprije s mnogo pojedinosti opisuje prostor u koji smješta određeni lik.Zatim opsiuje socijalnu uvjetovanost psihološke osobine i vanjski izgled lika.Opis prostora u funkciji je karakterizacije lika.

-načelo tipičnosti-tipovi-predstavnici određene skupine ljudi sličnih osobina.Eugene Rastignac je tip studenta,mladi intelektualac provincijskog podrijetla koji nastoji uspjeti u društvu

60

OBILJEŽJA BALZACOVE REALISTIČKE METODE

o promatranje,proučavanje i analiziranje građeo načelo istinitostio Načelo tipičnostio Kronološki organizirana uzročno-posljedična fabula s dugačkom ekspozicijom i brzim

raspletomo Detaljno opisivanje prostora i likovao Uporaba jezika sredine u funkciji karakterizacije likao Objektivni sveznajući pripovijedačo Kriticizam

KRITIČKI REALIZAM-istinito prikazivanje života uključuje i razotkrivanje negativnih društvenih pojava.Književnik realist ukazuje nna društvene negativnosti i tako ih kritizira.

Gustave Flaubert: Gospođa Bovary

-Bovarizam-pojam koji je nastao u svezi s glavnim likom romana,a označuje nemoćnu čežnju osrednjih duhova prema visinama,odnosno čovjekovu sklonost da,poput Emme,smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga što mu je sudbina namijenila.

-tema:provincijski život u Francuskoj u 1. Polovini 19.st(društveni roman). te emocionalni svijet i psihički život neusklađene junakinje romana(psihološki roman)

-kompozicija:

o struktura triptiha(triptih-slika sastavljena od tri spojena dijela)I. Vjenčanje,bal

II. Selidba,platonska veza i strastvena veza s RodolpheomIII. Ponovni susret s Lorenzom,Emmina financijska i psihička propast i smrt

o Redanje epizoda koje sugeriraju protjecanje životao Svaka cjelina zaokružena.cjelovita struktura-najavljuje sljedeću cjelinu

61

POTKROVLJE:POSLUGA

Eugene de Rastignac

Čiča Goriot Gđica Michonneau

„ptice selice“

g.Poiret Vautrin

Gđa Vauquer Gđa Couture i njena nećakinja Victorine

PRIZEMLJE:SALON I BLAGOVAONICA

o Flaubert dosljedno slika dvije suprotstavljene životne razine:očekivanu i ostvarenu

-stil:

-obilježja realizma:

o Detaljni opisi(dinamičnost i sceničnost u opisima,brza izmjena kadrova)o Načelo tipičnostio Načelo istinitosti i vjerodostojnostio Kronološko iznošenje događajao Obilježja naturalizma

-obilježja naturalizma:

o Biološka motivacija likova(strast)o Scene Hippolyteove bolesti i amputacije,Emmina smrt

-obilježja modernizma:

o Psihološki realizam-tip realizma u kojemu se ističe psihološka karakterizacija,tj.unutarnja proživljavanja glavnoga junaka ili nekoliko važnijih likova.

-vrijeme:slobodno postupa s vremenom;zaustavlja vrijeme(sajam):istodobnost u slikanju događaja

-pripovijedač:emocionaln udaljenost između pripovijedača i priče-načelo

Ruski realizam

Nikolaj Vasiljevič Gogolj:Kabanica

-tema: Život nižeg činovnika, Akakija Akakijeviča i njegovi događaji s kabanicom (kaputom). Događaji su, kako navodi autor, istiniti

-Kompozicija se odvija kronološki, a pripovijetka spada u nefabularnu prozu, odnosno prozu u kojoj nema puno događanja i u kojoj fabula nije na prvom mjestu. “Kabanica” započinje uvodom u kojima se opisuje Akakijev lik i život, a zatim dobivanjem nove kabanice radnja se zapliće i kulminira krađom iste. Smrću glavnoga lika pripovijetka se raspliće i završava epilogom (dodatkom), koji za razliku od prethodnih dijelova pripovijetke dobiva fantastičnu dimenziju i u kojem se pojavljuje duh protagoniste u obliku Akakijeva mrtva tijela

-humorom Gogolj progovara o negativnim pojavama društvenog života,humor često prelazi u grotesku-„smijeh kroz suze“

-Obilježja Gogoljeve realističe metode:

o Detaljno prikupljanje građeo Prikaz suvremenog društva s naglaskom na nižim društvenim slojevimao Prikaz različitih sredina(grada i provincije)o Kritika negativnih društvenih pojava,posebno društvenog parazitizmao Detaljizam opisa

62

o Stvaranje tipova likova

-elementi koji ga odvajaju od realističke metode:

o Humor i groteskao Fantastikao Pozicija pripovijedača koji komentria radnju i „upliće“ se u nju u tradiciji Puškinova

pripovijedača iz Evgenija Onjegina

Fjodor Mihajlovič Dostojevski:Zločin i kazna

-glavni lik-Rodion Romanovič Raskoljnikov-tipstudenta;želi afirmaciju u društvu

- Bivši je student prava,osamljen,iscrpljen siromaštvom i oskudicom,razočaran društvom u kojem sposobni,ali siromašni ljudi ne mogu uspjeti

- Osmislio je teoriju po kojoj se ljudi dijele na „nižu“ i „višu“ vrstu,a iznimnim pojedincima sve je dopušteno jer su oni pokretačka snaga čovječansta.Najbolji primjer iznimnog pojedinca predstavlja mu Napoleon.

Likovi u djelima F.M.Dostojevskoga:

- Cinici i buntovnici protiv društva(Raskoljnikov,Lebeznjitkov)- Razvratnici i nemoralni tipovi(Lužin,Svidrigajlov)- Požrtvovne,nesebične ličnosti koje su odabrale put ljubavi,patnje i pasivne podložnosti

-žanr:

- Kriminalistički-poštuje shemu kriminalističkog romana- Društveni-realistički vjerna društvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromašenog

plemstva- Psihološki-suptilna analiza krize svijesti u sukobu zbilje i literaturom stvorenih uvjerenja- Roman karaktera-socijalno-psihološka motivacija lika- Roman ideje-filozofska pitanja,problem zločina i kazne,grijeha i ispaštanja,prava i pravde

-stilska obilježja:

- Obilježja realizma:detaljni opisi,likovi tipovi,kritika društva- Obilježja modernizma:poniranje u ljudsku psihu,esejistički elementi,unutarnji

monolog,filozofsko-etička karakterizacija- Polifonija-glavno strukturno načelo romana;sukobljeni glasovi i svjetonazori likova imaju

ravnopravnu ulogu i važnost kao i autorov glas i svjetonazor;mnoštvo samostalnih i nesalivenih glasova i savijesti

-tema:ubojstvo lihvarke iAljone Ivanove i njezine sestre Lizavete te psihološka previranja glavnog lika koji na kraju ipak priznaje ubojstvo te se pokaje

-vrijeme radnje:šezdesete godine 19.st.(devet i pol dana)

-Mjesto radnje: Sankt Peterburg

63

Zločin i kazna

Realistički elementi Modernistički elementi

Tema želja za društvenom afirmacijom tema otuđenja i potrage za identitetom

Fabula, kompozicija

vežna,čvrsta,zanimljiva i napeta fabula,pretežito kronološke organizacije

uvođenje subjektivnog vremena utječe na kompoziciju(u radnju od 9 dana upleću se digresije,asocijacije i retrospekcije)

Pripovijedač

po ugledu na sveznajućeg ,pouzdanog pripovijedača pripovijeda iz 3.lica

uglavnom pripoivjeda iz perspektive glavnog lika pa postaje nepouzdan,iako „ostaje“ u 3.licu

Pripovijedni i stilski postupci

kritika društva utjecaj znanstvenosti detaljno opisivanje eksterijera i interijera govor sredine

filozofičnost romana(esejistički elementi)

novi propovijedni postupak:unutrašnji monolog

novi stilski postupci:simbolizam,navođenje snova,fantastika,groteska

Likovi likovi-tipovi1. siromašni student željan društvene

afirmacije (Raskoljnikov,Razumihin)2. činovnici srednjeg sloja(Zamotjov,Porfirij

Petrovič,Nikolaj Fomič)3. osiromašeni činovnici(Marmeladov)4. ljudi s dna društvene ljestvice(radnici,

siromasi,bijednici,prostitutke,alkoholičari)5. sitni trgovci,preprodavači(Lizaveta)6. lihvarica(Aljona Ivanova)7. tip plemenite žene koja utjelovljuje rusku

dušu(Sonja,Dunja) socijalno-psihološka karakterizacija lika

likovi-ideje-likovi koji zastupaju različite svjetonazore i filozofske teorije(vežnost dijalogA) filozofsko-etička karakterizacija

lika

U epsku formu realističkog romana prodiru dramski i esejistički elementi.

Lav Nikolajevič Tolstoj:Ana Karenjina,Rati i mir

Ivan Sergejevič Turgenjev:Lovčevi zapisi,Očevi i djeca

ENGLESKA KNJIŽEVNOST

Charles Dickens(Oliver Twist,David Copperfiels,Velika iščekivanja

William Thackeray(Sajam taštine,Knjiga snobova)

Emily Bronte:Orkanski visovi

Geroge Eliot,Thomas Hardy

AMERIČKA KNJIŽEVNOST

64

Herman Melville:Moby Dick

Henry James:Portret dame

Mark Twain:Doživljaji Toma Sawyera,Doživljaji Huckleberryja Finna

NATURALIZAM

Francuska(medanci)

Emile Zola:Therese Raquin

Guy de Maupassant:Na vodi

Italija(VERIZAM)

Giovanni Verga:Obitelj Magliavoglia

SKANDINAVIJA

Henrik Ibsen:Stupovi društva

August Strindberg:Gospođica Julija

NJEMAČKA

Gerhart Hauptmann:Tkalci

razdoblje hrvatske književnosti od 1860. do 1881. godine.U tom se razdoblju javljaju romantičarski i realistički elementi.

1860.godine ukinut je Bachov apsolutizam,a Šenoa objavljuje svoja prva djela.Afirmira se kao najznačajniji književnik cijelog razdoblja,po kome se ono još naziva Šenoino doba.

1865.August Šenoa objavljuje književnoteorijski članak Naša književnost u kojem iznosi svoj literarni program.

Predrealizam završava Šenoinom smrću. U ovome razdoblju afirmira se roman u hrvatskoj književnosti.

AUGUST ŠENOA

Poezija:

- Zbirka lirskih pjesama Zimzelen

65

- Epske pjesme(povjestice od kojih su poznatije Propast Venecije,Smrt Petra Svačića,Prokleta klijet,Kugina kuća,Postolar i vrag i Kameni svatovi.

Proza:

- Pripovijetke:Turopoljski top,Prijan Lovro,Kanarinčeva ljubovca,Barun Ivica,Karanfil s pjesnikova groba i dr.

- Povijesni romani:Zlatarovo zlato,Čuvaj se senjske ruke,Seljačka buna,Diogenes i Kletva,koju je nakon Šenoine smrti dovršio Josip Eugen Tomić

- Socijalni romani:Mladi gospodin,Vladimir Prosjak Luka,Branka

Drama:komedija Ljubica

Književno-znanstvena literatura i publicistika:

- Feljtoni Praški listovi i Zagrebulje- Književnosteorijski članci Naša književnost,Zašto pišemo?,O hrvatskom kazalištu i dr.

-odgojio je i stvorio hrvatsku čitateljsku publiku

-posredno je utjecao na prihvaćanje štokavice kao osnove hrvatskog književnog jezika

-utemeljio je modernu hrvatsku umjetničku prozu i kazališnu kritiku

Zlatarovo zlato

Dva plana zbivanja iu Zlatarovu zlatuPovijesna fabula Ljubavna fabula

-sukob Zagrepčana i Stjepka Gregorijanca oko prava na Medvedgrad

-ljubav između Zagrepčanke Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca,Stjepkova sina(zabranjena ljubav građanke i plemića)

-Mjesto radnje:Zagreb

-Vrijeme radnje:Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

-povijesni i tendeciozni roman;26 poglavlja

-paralelna fabula

-Likovi:

Obitelj Krupić

Petar Krupić je zagrebački zlatar. Nije bogat, ali nije ni siromašan. Žena mu je umrla, ali mu je zato ostavila prekrasnu kćer Doru koju on naprosto obožava. Dobar je čovjek, pošten, plemenit i sve bi učinio za svoju kćer jedinicu.

Dora Krupićeva kći je zagrebačkog zlatara Petra Krupića, a ujedno je i glavni lik Zlatarovog zlata. Ona je dobra, poslušna, plemenita, vrijedna, marljiva i prelijepa djevojka, možda čak i naivna. Voli svog oca i kumu Magdu i pomaže im. Zaljubljuje se u Pavla Gregorijanca. Nažalost, iako je

66

njihova ljubav bila veoma jaka, ne uspijeva pobijediti zlo. Dora biva otrovana od Grge Čokolina, koji ju je otrovao zbog njene neuzvraćene ljubavi prema njemu, ali i zbog osvete jer se nije htjela udati za njega te ga je tako osramotila. Ona je zapravo to "zlatarevo zlato".

Obitelj Gregorijanec:

Stjepko Gregorijanec je gospodar Medvedgradski i zakleti protivnik Zagreba i Zagrepčana. Ima tri sina (Niko, Pavao i Jerko kojeg je imao sa svojom sluškinjom koju je nakon što je saznao da je trudna, potjerao sa svog dvora) i ženu. Tijekom radnje Zlatarevog zlata, postaje zao i pohlepan. U naletu bijesa ubija svoju ženu, Martu. Sviđa mu se Dora Krupićeva, iako zna da su ona i njegov sin Pavle zaljubljeni. Stjepko ne odobrava njihovu vezu te traži da se Dora otme. Napada Zagrepčane, krade ih i pali kuće. I on je djelomično kriv za Dorinu tragičnu smrt. Na kraju, na samrti, priznaje da se kaje i od sinova traži oprost svojih grijeha. No, prekasno, jer je već učinio previše zla.

Marta Gregorijančeva je žena Stjepka Gregorijanca Pavao Gregorijanec je zaljubljen u Doru otkad ju je prvi put vidio, i iako je njihova ljubav bila

velika, on nije mogao spriječiti sva zla što su joj se dogodila. Niko Gregorijanec je Stjepkov sin. Oženio se Ankom i sa njom ima kćerku. Anka Gregorijančeva Jerko Gregorijanec je tajanstveni dobročinitelj. Potajno je zaljubljen u Doru. On je i Stjepkov sin,

no to otkriva tek na kraju romana. Jerko ne može biti sretan pa svojim dobrim ali tajnovitim djelima pomaže Dori i Pavlu da obrane svoju ljubav.

Ostali likovi:

Magda "paprenjarka" starica koja je na Trgu sv. Marka prodavala svijeće i paprenjake. Bila je Dorina kuma koja ju je pomagala odgajati. Savjetovala je njezinog oca da odbije Grginu prosidbu. Za osvetu, Grga ju je prevario i prijavio sudu. Na kraju romana, Magda umire od tuge na Dorinom grobu.

Grga Čokolin je intrigant, i njegova je uloga u romanu da zapleće radnju i čini je zanimljivijom. On je ružan, pohlepan, zao i pomalo bezosjećajan čovjek. Nakon što Dora odbije njegovu prosidbu, odlučuje joj se osvetiti na razne načine. Dok je Stjepko palio i uništavao Zagreb, Grga se pretvarao da je ranjeni vojnik i tražio od Dore čašu vode. No, on je otrovao vodu, koju je Dora popila, te je Dora umrla. Grga biva ubijen u potjeri.

Klara Grubarova (kasnije Ungnadova) je fatalna žena. Lijepa je i navikla da dobije sve što poželi, a u svojim ciljevima ne preza ni pred čime. Odlučna je u namjeri da osvoji Pavla, iako se ona njemu uopće ne sviđa. Kasnije se udaje za bana Ungnada, no ne zbog ljubavi nego zato da ne bi bila izbačena iz Samobora. Na kraju romana Klara poludi.

ban Ungnad Franjo Aranbas Đuro Zrinjski

Prijan Lovro

-prvo pravo realističko književno djelo u hrvatskoj književnosti

67

-u njemu se afirmira tipična realistička tema propadanja intelektualca seoskog podrijtela u sukobu s malograđanskom sredinom

-složenda uokvirena kompozicija svjedoči o razvijenoj tehnici književnog stvaranja

-obilježja realizma:

- Načelo istinitosti- Načelo tipičnosti- Govorna karakterizacija- Detaljizam opisa

-selo: nedostatak novca za daljnje obrazovanje;pokušaj prilagodbe među građanima;propadanje intelektualaca malograđanskih sredina

-grad:veće mogućnosti obrazovanja te zapošljavanja u visokim ustanovama;veća novčana sredstva-omogućava kvalitetno obrazovanje

-udovica:govori da u hrvatskoj literaturi vlada vječna idila da je hrvatska literatura postala monotona,uvijek je isto

-pripovijedač-naši pisci pišu o stvarima koje ne poznaju,o temama koje im nisu bliske

Ostali književnici:

Adolfo Veber Tkalčević(Nadala Bakarka,Avelina Bakaranina ljuvezne zgode i nezgode);Ivan Perkovac(Stamkovačka učiteljica);Josip Eugen Tomić(Zmaj od Bosne);Rikard Jorgovanić(Ljubav na odru);Franjo Marković(Dom i svijet,Kohan i Vlasta,Benko Bot,Karlo Drački);Miroslav Kraljević(Požeški đak),Mato Vodopić(Marija Konavoka).

Časopisi:Pozor(Obzor),Vijenac,Književnik)

Početak 1881.godina-smrt A.ŠenoeSpecifičnost-supostojanje različitih stilskih obilježja:romantizma,realizma,naturalizma,a u posljednjem desetljeću i modernizmaTematika: romani i pripovijetke sa socijalnom tematikom

- Školovanje nadarene seoske djece u gradu i njihova tragična sudbina- Suprotnost selo-grad- Slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovan pojavom novih

društvenih odnosa- Propadanje plemstva- Nacionalno pitanje(domaće stanovništvo-stranci)

68

Ante Kovačić:U registraturi

-socijalni roman

-tema:život Ivice Kičmanovića-razvoj i sudbina seoskog dječaka koji je sa sela došao u grad na školovanje

-kompozicija:

Tri dijela Nedosljednost i kaotičnost fabule(posljedica žurbe-roma je u dijelovima izlazio u Vijencu i

cenzure) Vrijeme zbivanja ne slijedi kronološki slijed

-radnja romana obuhvaća vremenski raspon od tridesetak godina.Javlja se mnoštvo likova.Posebno je živopisno opisan lik gospodskog sluge kumordinara Žorža,Ivičina rođaka.

-pripovijedanje i pripovijedač:

1.dio-pisan u 1.licu;smjenjuju se pripovijedač Ivica i pripovijedač autor 2. I 3. Dio-pripovijedač u 3.licu

Realistični likovi Romantični likovi Kumordinar žorž Ivičini roditelji Miha Medonić Kanonik

Baba Huda Laura Mecena Anica Dorica Ferkonja

-Likovi:

Ivica Kičmanović:

Pasivan promatrač,ne pokreće radnju Pod jakim je utjecajem okoline Ne želi postati poput građana i „uglednika“ koje sreće u Meceninu domu U djetinjstvu je bio senzibilan,inteligentan,sposoban i vedar dječak U starosti je samotan,mrk,strog i ozbiljan,opsjednut je vlastitom tragedijom,što ga dovodi

do alkoholizma,ludila i samoubojstva Karakternu oznaku nosi njegovo prezime(Kičmanović u suprotnosti beskičmenjakovićima

koji ga okružuju) Određuje ga odnos prema drugim likovima:ironija prema Žoržu,prijezir i

gnušanje,sarkazam i groteska prema meceni njegovim poluinteligentima

Laura

Simbol novog društva,kaosa i osobnoga Kovačevićeva nesnalaženja u novim društvenim prilikama

69

Simbol fatalne žene i propasti-uništava sve s kojim dolazi u dodir Romantično oblikovan lik(uz Mecenu i Ferkonju)-bajkoviti elementi Njezino ponašanje uvjetovano je diziološkim-biološkim odrednicama)-naturalizam Strastvena i bešćutna,gruba i milostiva,mudra i naivna,nagla i proračunata-lik pun pun

proturječnosti i krajnosti Demonska žena koja upravlja događajima

Kumordinar Žorž

Socijalno motiviran lik Karikaturalno i groteskno opisan Siromašan seljak koji se pretvara u gradsku slugu Ponizan pred gospodom,napuhan pred seljacima-dvospolac u društvenom smislu Licemjer,beskičmenjak i razbludnik Primjer etičkog propadanja seljaka u gradu

Josip Kozarac:Tena

Predstavnik seoske i psihološke novele Drugo razdoblje realizma u Hrvatskoj-psihološki realizam

-kompozicija:

Uvod:prikaz Tene i odnosa unutar njezine obitelji Središnji dio:Tenina probuđena tjelesnost i opčinjenost ljepotom,koja je vodi od jednoga do

drugoga muškarca.Na kraju joj bolest uzima ljepotu,a time gubi sve ono što ju je nekad u očima drugih činilo vrijednom.

Završni dio:povratkom vodnika Beraneka događa se obrat-otvara se mogućnost oživljavanja pravih vrijednosti u čovjekovu životu koja će kuću Jerka Pavletića iznova podići,zapustjela polja iznova pomladiti,novom pokoljenju ljepši put utrti...

Likovi:

Jerko Pavletić-tipičan primjer neodgovornoga,lijepoga,nebrižnoga

slavonskog seljaka;nesamostalan i inertan;u funkciji predočavanja socijalnih i

ekonomskih problema slavonskog sela

Tena: motivacija lika:roditelji;slika propadanja slavonskog sela;povijesna

situacija linearno prikazan lik,u odnosu s njezinim ljubavnicima;prva ljubav

Čeh Beranek,vodnik-prava Tenina ljubav Leon Jungman-svijet kupljene i plaćene ljubavi;Ciganin Đorđe-

biološko i nagonsko zadovoljenje strasti;Joza Matijević-Tenina navika na lagodan život

Gubitak ljepote-vrhunac radnje,prekretnica Bezobzirna,ali naivna;površna i neobrazovana,sebična,ne želi zlo

drugima ,ali svojom ohološću i egoizmom neprestano ga nanosi Ravnodušna prema tradiciji,odgojno raspuštena

70

Pokreću je želja za raskoši i bogatstvom(socijalno-ekonomska motivacija) te stras i nagon(fiziološko-biološka motiviranost)

Simbolika:Tena-propadanje slavonskog sela;pojava Beraneka-otvaranje mogućnosti smoslenog gospodarenja zemljom

Vrijeme radnje: druga polovica 19. stoljeća Mjesto radnje :Radnja se zbiva u pograničnom slavonskom selu na obali Save, tik

uz tursku Bosnu, u vrijeme austrijske okupacije Bosne i Hercegovine.

Pripovijetka s višeslojnim fabularnim zbivanjima u kome je uključeno više likova iz različitih društvenih slojeva, pa je pripovijetka svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskoga društva.

Vjenceslav Novak,Posljednji Stipančići,Nezasitnost i bijeda,U glib,Iz velegradskog podzemlja

Tema:društveno i moralno propadanje senjske obitelji

Psihološki aspekt teme:odnosi među članovima obitelji(roditelji-

djeca,položaj žene u patricijskoj obitelji

Društveno-politički aspekt teme: osiromašivanje i propast senjskih

patricija;uspon građanskog staleža;prodor ilirskih ideja u Senj;buđenje

nacionalne svijesti;odnos sa strancima-proces odnarođivanja Vrsta djela:socijalno –psihološki roman,roman sredine,obiteljski roman Književna tehnika:uspjela psihološka analiza likova(osobito Lucije);prepletanje

retrospektivnog autorskog pripovijedanja s unutarnjim monologom i umetnutim pismima Kompozicija:uokvirena

16 poglavlja Prva dva i zadnja dva-zaokružena cjelina koja predstavlja sadašnje

vrijeme,vrijeme zbivanja(prezentsko,subjektivno vrijeme)prevladava deskriptivnost,lirska neposrednost

Središnja poglavlja-retrospektivna,ali u kronološkom slijedu,prikazuje prošle događaje(prošlo,objektivno,narativno vrijeme)prevladavaju pripovijedanje i dijalozi

Ističu se dramski intonirane epizode:Jurjevo krštenje,Lucijin sukob s ocem,posjet Cincaru Marku,psihički i fizički slom Ante Stipančića,smrt Ante Stipančića,Jurjev posjet,Lucijina ljubavna drama,Jurjevo napuštanje obitelji,Lucijina i Valpurgina smrt

Fabula isprekidana digresijama i epizodama:opisi interijera i eksterijera,razmišljanje likova,društveno –politička zbilja,PISMA

Pripovijedač:objektivan,pripovijeda u 3.licu Likovi:svaki je lik predstavnik određenog društvenog tipa:autoritativni otac(Ante),pokorna

majka(Valpurga),zanemarena kći(Lucija),sin koji ne ispunjava očekivanja obitelji(Juraj).Motivacija likova:socijalno-psihološka.

Lucija je najkompleksniji lik-nepravedan odnos prema ženama u društvu.

ANTE VALPURGA JURAJ LUCIJA

71

Ambiciozan i nečastan,umišljen i ohol

Požrtvovna mati i supruga;žrtva patrijarhalne sredine i muža tiranina

Karijerist,egoist i emocionalno otupjela ličnost

Tragična žrtva predrasuda,društvene sredine i krivog odgoja

Eugen Kumičić:Urota zrinsko-frankopanska,Olga i Lina

Ksaver Šandor Gjalski:Pod starim krovovima,U noći,Osvit

Silvija Strahimir Kranjčević

Gospodskomu Kastoru(Izabrane pjesme)

Kastor-pas-beskičmenjak:Najlakše k cilju podvita repa! Psi lutalice-kičme ko britva-kontrast Ironija i sarkazam:I ja sam,evo,kreposti vašoj savio pjesmu Alegorija:Sve mi se čini,da ste-uglavnom-svojom metodom,

Kastore,malkoc slijedili-ljude!

Mojsije(Izabrane pjesme)

Biblijski motiv putovanja u Obećanu Zemlju-okosnica oko koje pjesnik iznosi svoja filozofske razmišljanja

Pjesnička vizija o vječnom ljudskom sukobu između ideala i stvarnosti Kompozicija:

Prvi dio:dijalog između Boga i Mojsija(opće refleksije o svijetu,položaju čovjeka,pogledima na svijet,nepravdi,nejednakosti,prirosnim i etičkim načelima);motivi slobode i ropstva

Drugi dio:narativan(prati osnovnu biblijsku priču,odvraćanje od vjere,Boga,ideala,prepuštanje materijalnim užicima(zlatno tele),Mojsijevo razočaranje i smrt

I tebi baš što goriš plamenom,

Od ideala silnih,vječitih,

Ta sjajna vatra crna,bit će smrt,

Mrijeti ćeš kada počneš sam

U ideale svoje sumnjati.

Tragična spoznaja o nemogućnosti ostvarivanja ideala u ljudskom društvu,u svijetu srušenih ideala,u svijetu koji je ogrezao u zlo,robovanje sitnim navikama u svijetu koji se izopačio

Pjesnik treba biti Mojsije svojemu narodu;poezijom otkrivati smisao ljudskog postojanja

72

Refren-tri puta se pojavljuje 1.put:predstavlja Mojsija i njegov stvaralački

plamen koji ga dovodi do raskola:sukoba ideala i stvarnosti

2.put:pojava unutrašnje sumnje 3.put:neizbježnost tragičnog kraja plemenitog

idealista(genija)

Mojsije-idealist pun vjere u bolji život;simbol genijalnog pojedinca,umjetnika,stvaratelja,pjesnika

Na nacionalnoj razini:pjesnikov vapaj za slobodom vlastitog naroda

Epski elementi Lirski elementi Dramski elementi Naracija Likovi Fabulativnost Ponavljanje digresije

Pjesnički jezik Subjektivnost Osjećaji simboličnost

dijalog materijalni i duhovni

sukob

Eli!Eli!Lama azavtani?!(Izabrane pjesme)

govori o (ne)opravdanosti koju je Isus učinio za čovjeka

Pjesničke zbirke S.S.Kranjčevića:

Bugarkinje Izabrane pjesme Trzaji

Naziv za više književnih pravaca u drugoj polovici 19.i početkom 20.stoljeća kojima je zajedničko suprotstavljanje realizmu i naturalizmu te težnja za pronalaženjem novih stvaralačkih postupaka i esteticizma.

Esteticizam-obilježje modernističkih pravaca u kojemu se polazi od toga da umjetnost treba imati isključivo estetsku ulogu

Larpurlartizam:Theophile Gautier:Pastel Parnasovci:Leconte de Lisle:Slonovi Simbolizam:Paul Verlaine:Jesenja pjesma,Arthur Rimbaud:Samoglasnici,Buncanje II.Alkemija

slova;Stephane Mallarme:Svetica

Charles Baudelaire:Cvjetovi zla

-zbirka pjesama,izdana 1857.

-zaokružena cjelina:započinje pjesmom Čitatelju,a završava sonetom Epigraf osuđenoj knjizi

-6 dijelova:

Spleen i ideal-pjesme o uzletima i padovima duha Pariške slike-pokušaj bijega od samoga sebe i utapanje u velegradu Vino-pokušaj bijega i traženja utočišta u alkoholu

73

Cvjetovi zla-prepuštanje zlu i razvratu Pobuna-ironična pobuna protiv Boga i pjesnikov sotonizam Smrt-jedina mogućnost smirenja i razrješenja

-glavne teme i motivi zbirke:

Privlačnost zla Ljepota ružnoće Neminovnost čovjekova moralnog pada Opasni osjećaj dosade i životnog zamora(spleen)

BAUDELAIRE

1.MODERNI PJESNIK 1.U NIZU PROKLETIH PJESNIKA

1.PJESNIK VELEGRADA

-razapetost između ideala kojima teži i zla koje vlada svijetom

Čitatelju

-obraća se čitateljima

-Najavljuje glavne teme i motive svoje zbirke

Epigraf osuđenoj knjizi

-reakcija na sudski procespovodom objavljivanja zbirke

-dijeli čitateljsku publiku na one dobroćudne kojitrbeju baciti knjigu jer nije vedra te one koje je udes zatekao i dao im snagu da zarone u ponore zla

Albatros

-postovjećuje albatrosa s pjesnikom:Pjesnik je nalik tom gospodaru neba

Suglasja

-programatska pjesma

-simboli:Put čovjeka vodi kroz same simbole

-prirodu supoređuje s hramom

-sinestezija:Mirisi su jedni ko put dječja svježi,/Ko polja zeleni,slatki ko oboe

Radosni mrtvac

-radosni mrtvac je zapravo pobunjeni čovjek

-estetika ružnoće:Bez kajanja leš mi prorujte posvema

74

-Baudelaireova poezija izražava tragičnu pjesničku podvojenost:duhovno-materijalno,božansko-sotonsko,dobro-zlo,ljepota-ružnoća,težnja za spasenjem-želja za propadanjem

CIKLUS „CRNE VENERE“-eksplozija strasti i erotskih afekata(Kosa,Egzotični miris,Nakit,Strvina...)

CIKLUS“BIJELE VENERE“-iskreni autentični vapaji nesavršenog čovjeka koji teži savršenstvu(Živa baklja,Večernji sklad,Cijela...)

CIKLUS „MADONE“-slike jeseni i atmosfera tihe sreće;najsuptilnija i najmuzikalnija Baudelaireova lirika(Otrov,Tmurno nebo,Jesenska pjesma...)

Modernistička drama:

Henrik Ibsen:Nora(Lutkina kuća)

Tema:kritika položaja žene u građanskom društvu 19.stoljeća Dramski sukob:Krogstad-Nora;Helmer-Nora(vanjski sukobi) i Norin unutrašnji sukob Vrsta drame:

Psihološka drama-psihološka analiza likova Građanska drama-građansko društvo Naturalistička drama-nalikuje teoriji realističkog romana Drama s tezom-namjera pisca da potakne gledatelja na razmišljanje o

položaju i pravima žene Komorna drama-reducirana dramska izražajna sredstva

Simbolika:živjeti u kući za lutke-živjeti u umjetnom svijetu bez iskrenih osjećaja i stvarnih odnosa;Norin odlazak-odlazak u potrazi za vlastitim identitetom;ples pod maskama-skidanje maski-skidanje životnih maski.

Ibsen kao reformator drame: Kompleksna karakterizacija likova Svijest o krizi-nemoć Nore da ostvari sklad sa svijetom Drama raste u psihološkom,ne akcijskom smislu Zatvoreni dramski prostor:zbivanje prostorno i tematski ograničeno na

obiteljski krug i društvenu sredinu Smanjuje broj dramskih likova

Nora Kristina Linde Krogstad Helmer Dr.Rank Hirovita Senzualna Lutka Majka razmažena

Udovica Prijateljica Razumna „brodolom

života“ Noraina

suprotnost snalažljiva

pohlepan ucjenjuje nesretno

zaljubljen prevarant

egoist odvjetnik prijetvoran dvoličan lažno moralan

prijatelj naslijeđe-otac bolestan zaljubljen u

Noru

Anton Pavlovič Čehov:Tri sestre

75

Početak moderne je 1892.godina kada je objavljena novela Moć savjesti Antuna Gustava Matoša,najznačajnijeg književnika hrvatske moderne.

A.G.Matoš umire 1914.godine kad aje objavljena zbirka pjesama Hrvatska mlada lirika koja predstalvja sintezu,ali i najavu kraja moderne.

Godine 1916.u književnom stvaralaštvu prevladavaju djela s ekspresionističkim obilježjima,što označava kraj modernističke poetike.

Politička zbivanja:1895.početak mdoerne u kojoj dolazi do progona hrvatskih studenata zbog spaljivanja mađarske zastave,a kraj moderne označava početak Prvoga svjetskog rata.

Djela: Janko Leskovar:Misao na vječnost;Fran Galović:Childe Harold,Crn-bel;Dragutin Domjanić:Otmjena dosada,Bele rože;Vladimir Nazor:Zvonimirova lađa,Seh duš dan;dinko Šimunović:Muljika;Ivan Kozarac:Đuka Begović;Ivo Vojnović:Dubrovačka trilogija;Janko Polić-Kamov:Pjesma nad pjesmama,Brada.

Antun Gustav Matoš

Camao

Matoš svojim pripovijetkama uvodi u hrvatsku književnost tehniku modernističke novele.

Kamenski Fanny Forest

Svijet ljepote,ideal,duhovnost realnost ubija ljepotu

Tragična razapetost između stvarnosti i ideala

VRSTA: simbolična pripovijetka KOMPOZICIJA:

-uvod- Alfred stiže u Genevu, nakon očeve smrti živi u siromaštvu -zaplet- dolazi u Pariz, susreće Fanny -vrhunac- papagaj Camao otkriva prevaru -rasplet- Forest ubija Fanny i Alfreda

Likovi: Alfred Kamenski:o nekonvencionalan (odlazi iz grada u grad)o provincijskog porijeklao ključna je njegova nemogućnost da bude na jednom mjestu, lutanje, dosadao uz motiv potpune otuđenosti od svijeta nalazimo i motiv lutanja (Pariz, Ženeva, Beč, London)o svira po klubovima da bi preživio

76

o studiranje ga nije ispunilo srećom i zadovoljstvom pa nije redovito učioo umjetnik, glazbeniko glazbenik- glazba je najjača, najapstraktnija- nema oponašanja stvarnostio teži nečemu, a ne zna čemu- lutalicao sviranje- iz krajnosti u krajnost- jedan dan svira pijancima, a drugi dan svira u orkestruo ne bori se protiv konvencija jer ne zna što želi, inertan je

osnovni simbol: Camao (kao simbol zla)- svjesno se odriče svojih ideala: ako ga ostvarimo, on više nije ideal

- simboli koji mogu nagovijestiti Fannynu prisutnost:o miris dok Kamenski svirao rukavica na klaviruo kod klavira

- novela je ispunjena atmosferom, slutnjom, slutnja tajanstvenog- glas papige (simbol smrti), lavež pasa

- tragičan, neočekivan kraj, - kraj je u svojoj tragičnosti šokantan jer se više niša ne može dogoditi- svi sudionici su

mrtvi

Cvijet sa raskršća

Tema djela: ljubav između Solusa i Izabele Vrsta djela: Novela Karakterizacija likova:

Solus- samotnjak, brižan, hrabar, slobodanIzabela- slijepa, nježna, znatiželjna

KOMPOZICIJA: 1. opis prirode2. ljubav na prvi pogled3. dva različita pogleda na svijet4. rastanak

Ideja djela: Ljudi su onakvi kakvi su krajevi u kojima žive. Izabela- simbolizira idealnu ljepotu, ona je simbol ljepote i ljubavi, simbol čednosti i

netaknutosti, ona je taj cvijet s raskršća.

Simbolističke novele

Cvijet sa raskršća Camao

Stilski postupci Simbolizam,lirizam,artizam,miješanje stvarnog i nestvarnogJezik Arhaičan i poetskiTema Nemogućnost idealne ljubaviMotivi Ljubav,ljepota,sudbina,smrtLikovi Nisu osobnosti već simboliSporedni likovi Pripadaju realnom svijetu uz njih se vezuje motiv sukoba s realnošću

Otac,sluge Diamant,muž,stari slugaNajvažniji simboli Cvijet,raskršće,slijepa

djevojka Glazba,Camao

Simbolika imena/nadimaka

Solus(lat.)-osamljenik Izabela-nevina,kreposna

Tannhauser-mitski srednjovjekovni njemački vitez i pjevač

77

Venera-rimska božica ljepoteObilježja Matoševe novelistike

Bizarna tematika Likovi individualista,intelektualaca i umjetnika koji čeznu za savršenstvom ljepote Njegove junake(antijunake) ubija banalnost realnog života Slika osamljenost i otuđenost čovjeka na pločnicima velegrada Dijelove stvarnog života postavlja u nove odnose koji ne čine logičku cjelinu niti se mogu

realistički motivirati Kozmopolitizam o temi umjetnosti Sužena,pojednostavljena fabula Težište na proživljavanjima lika,unutarnja,podsvjesna motivacija Slikanje psihički bolesnih stanja svijest(halucinacije,opsjednutost idejom,živčana

rastrojenost,spleen) Simbolika likov ai situacija Lirizam Groteska Mistika,sklonost slikanju neobjašnjivoga,čudesnoga Nastavljanje na Šenoinske teme(školovanje siromašnih studenata)

Poezija

Utjeha kose

Prvi puta objavljena u časpoisu Savremenik,1906. Emocije koje izaziva smrt voljene osobe:

Zbunjenost:zapanjen sam stao Zaprepaštenost Nevjerica:sumnjajući da su tamne oči jasne Očaj:Sve što očajanjem htjedoh da oživim Smirenje:Miruj!U smrti se sniva!

Oksimoron:smrti krasne Metafora:agonija svijeća Eliptične rečenice:U snu.Tužnu.Mrtvu Preokret u poenti:smirenje

Srodnost

Asocijacije koje izaziva cvijet đurđice:bijeli psalmi,stari mlin,čist ko čedo,krin,ljubav Sinestezija:Boju i svjež miris snijega i mlijeka ima Simbolika cvijeta: slutnja višeg života i tajna duše Tročlani nizovi glagola i epiteta:sitan,tih i fin;dršće,strepi i zebe;nevin,bijel i čist-ritmičnost Programatska pjesma-Matoševa poetika(Baudelaire,Suglasja) Povezivanje ljepote sadržaja s formom pjesme(sonet)

78

Dok boravi izvan domovine , piše zanosnu,osjećajnu i patetičnu poeziju u kojoj idealizira domovinu(Gospa Marija).Upjesmama koje piše nakon povratka u domovinu(1909.) ironijski i kritično progovara o domaćim prilikama sasvim depatetizirajući domoljubnu temu.

Vladimir Vidrić

Poezija

-Izraz mu je jednostavan,slikovit,sažet,muzikalan.

-svaka je njegova pjesma jedna slika u kojoj se često pojavljuju slični elementi:klasična arhitektura(hram,stube),mitološki ili pejsažni motivi.

-Svaka njegova pjesma ima prividnu temu(sliku) i stvarnu temu(raspoloženje,emociju).

Dva levita

Motivi:hram,leviti,car Salamun,žena,mjesečina. Prividna tema:molitva dva levita u hramu Stvarna tema:leviti(svećenici) čijem pozivu odgovara i celibat promatraju ženu i cara

Salamuna te razgovraju o njoj.Na svjetlo je izveden prizor u kojem svećenici obečašćuju svoj poziv.

U Vidrićevoj je poeziji uvijek prisutan kontrast svjetlo-sjena.Pjesnik zumira prizor koji izvodi na svjetlo ,a prizor dopunjava sjena u pozadini.

Dva pejzaža

Pejsaž I. : Boje:žuta,zlaćana,bijela,crvena Statično i mirno Gradacija motiva

Pejsaž II. : Aktivnost:Nebeski putnik mjesec/Lako je odskakivo;Trznula se grana Motivi:mjesec,nebo,prozor,kiša,grana,grmlje,smijeh,pijesak,staze,voda

-Svaka je Vidrićeva pjesma jedinstvena metafora kojom se izražava emocionalno stanje.Nazvali su ga „najvećim slikarom među pjesnicima“ zbog specifične slikovitosti njegovih pjesama.

DIJALEKTALNA LIRIKA

A.G.Matoš objavio je u pripovijesti Nekad bilo-sad se spominjalo lirsku minijaturu Hrastovački nokturno na kajkavskom dijalektu-bio je to kamen-temaljac modernoj dijalektalnoj poeziji.

Ciklus Frana Galovića Z mojih bregov u vrijeme je hrvatske moderne bio još nepoznat.U svom ciklusu Galović predstavlja kao impresionističko-simbolistički pjesnik,koji krajolikom pokazuje stanje duše,ali u njega unosi i ekspresionističku slutnju smrti.

79

U impresionističkim pjesmama Dragutina Domjanića,od kojih su mnoge zbog izrazite muzikalnosti uglazbljene,odzvanja svježi leksik zavičajnog kajkavskog dijalekta i oživljava svijet prošlih vremena.

Na čakavskom je narječju dijalektalnu poeziju pisao Vladimir Nazor.

Milutin Cihlar Nehajev:Bijeg

Najbolji roman hrvatske moderne Vrsta:roman lika Tema:sudbina siromašnog hrvatskog intelektualca,školovanog u velegradskom

ambijentu,sotučenog i do kraja propalog u skučenim okvirima provincijskog gradića Likovi:

Đuro Andrijašević:antijunak(prvi u hrvatskoj književnosti),pasivni junak predodređen da bude žrtva;hipersenzibilan i melankoličan intelektualac bez ambicija,volje i snage;povlači se u vlastitit svijet,bježi od života

Ostali:Vera Hrabar i obitelj,Đurina majka,Toša ,Đurini kolege:Lukačevski,Žuvić,Radović,Maričić,Rajčić,Gračar,ravnatelj,Jagan,Milošević,Darinka,Minka,Zora Markova

Glavni se sukobi odvijaju unutar samog lika Stil:defabularizacija,psihološka analiza,unutrašnji monolog.Autorsko pripovijedanje

na mnogim se mjestima prekida monolozima glavnoga lika,pismima,ulomcima dnevnika.

Bijeg:Đurin život Djetinjstvo:od problema bježi u svijet literarnog stvaralaštva Od bolnog sjećanja na Zoru bježi u Beč Ljubav prema Veri traži od njega da poduzme nešto u životu,da se

pokrene-bježi u Zdence Razgovor s Verinom majkom guši ga i pristaje na sve samo da može

pobjeći Senj:bježi u krčmu,alkoholizam-bijeg od stvarnosti Bijeg u smrt

Milan Begović,Bez trećega

Drama Dio je ciklusa Giga Barićeva Nastavlja tradiciju ibsenovske dramaturgije Drama dvoje ljudi-psihološka drama u 3 čina Naglasak na psihološkom proživljavanju likova,a ne na vanjskom događanju Motiv za sukob je Markova ljubomora koja se temelji na indicijama Sukob se odvija na dva plana:unutarnji(kvalitativni) i vanjski(kvantitativni) 3.čin-preokret-postupak izvrnutih uloga Unutarnji,kvalitativni sukob

Marko Barić:

80

Preobrazba:prošlost-sadašnjost –u odnosu na Gigu,u odnosu na povratak u „normalan život“,na podrijtelo,problem fizičke vjernosti

Inteligentan,zaljubljen,uživljen u astronomiju,ogorčen,ima drukčiji pogled na svijet zbog izolacije,ljubomoran

Misli da je propatio više nego ona,da se jako žrtvovao kako bi joj se vratio ,dok je ona uživala

Teško se privikava zbog izolacije,saznaje neke stvari u koje nije bio upućen

Otac mu je alkoholičar i u ludnici je Sumnja u ženinu vjernost,misli da je imala mnoštvo ljubavnika

Giga: Mužev povratak je oduševljava i sretna je Zbog neutemeljenih optužaba je razočarana,u nevjerici,ljuta,razvija se

mnoštvo emocija Žalosna je zbog Markovog zarobljeništva i osjeća se bespomoćno Razočarana je što on ne shvaća njezinu patnju Nemogućnost obrane

Intertekstualnost:Ibsen:Nora;Homer:Odiseja

81