meteorolog · koju hasanaginica nosi je imao priliku pročitati među prvima još kao mladi...

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 1

44. Teatarski festival FEDRA BiH BILTEN BR. 2 četvrtak, 14.07.2016.

METEOROLOG... Među prvim gostima stigli su Strajo, profesor Bosto, Ljiljana Čekić, Faketa, dekan Akademije umjetnosti iz Banje Luke, dr. Luka Kecman... „Najprvi“ je stigao profesor i književnik Nedžad Ibrahimović. Sve je počelo vrhunskom izložbom grafika Virgilija Nevjestića i našeg sugrađanina Petra Waldega. Ako se „po jutru dan poznaje“, Festival će biti odličan. Načelnik proglasi otvorenim 44. Teatarski festival FEDRA BiH. Total-glumci odigraše „Hasanaginicu“. Na osnovu prelijepe balade mnogi su pokušali napisati dramski tekst, a čini mi se da je Alija Isaković bio među najuspješnijim. Večeras po prvi put u našem gradu Čitlučani, preciznije HKUD DIDAK Gradnić. Selektor Vojislav Vujanović (čiji nas dolazak obradovao i želimo mu mnogo zdravlja) kaže da su dobri, a ako Vojo to kaže, ima da bude tako. I kvit! Draga naša publiko, hvala vam na posjeti kojom ste sinoć učinili posebnim ovaj Festival. Dođite i večeras! Hajde da se zabavljamo! P.S. Jučer napisah da nam neće nedostajati sunca, a jutros kiša. Što ja znam „ovarisati“, kakav Esad Kirlić.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 2


OKRUGLI STO... HASANAGINICA JESENKO MUZAFERIJA Vahid Duraković, direktor Festivala, iskoristio je priliku da još jednom pozdravi sve prisutne i izrazi zadovoljstvo zbog prisustva dugogodišnjeg bugojanskog prijatelja Straje Krsmanovića na okruglim stolovima. Podsjetio je na praksu otvorenog razgovora o predstavama po završetku istih i prepustio riječ Straji Krsmanoviću, voditelju okruglih stolova. Strajo Krsmanović je pozdravio sve prisutne s iskrenom radošću i oduševljenjem što i ove godine ima priliku prisustvovati bugojanskim druženjima. Prisjetio se da je prvobitno na Vahidovu ideju o oživljavanju teatarskog festivala u Bugojnu i sam bio skeptik, budući da se nametalo pitanje da li je moguće sabrati dovoljno predstava da bi se moglo realizovati njegovo obnavljanje. Izrazio je iskreno zadovoljstvo što ovogodišnji takmičarski program počinje upravo sa predstavom teatra iz Visokog, ansambla koji je učestvovao na svim dosadašnjim festivalima u Bugojnu. Pozvao je sve prisutne da u analitičkom maniru porazgovaraju o večerašnjoj predstavi sa željom da se ona što tačnije analizira i da ocjena njihovom radu uz eventualne sugestije. Zanimalo ga je zašto su se odlučili za dramsku obradu Alije Isakovića. Jesenko Muzaferija je na samom početku izrazio želju da ga ne nazivaju rediteljem predstave, budući da je bugojanska publika imala priliku pogledati remake predstave koju je prije 22 godine postavila Gordana Muzaferija. Oni su se odlučili za skraćenu verziju prvobitno postavljene predstave, slijedeći osnovni Gordanin rediteljski koncept i dramaturgiju Alije Isakovića, koja je kao takva slijedila siže same narodne balade. Nastojali su da predstava bude dopadljiva publici kako kroz kostimografiju, scenografiju i glumu, tako i kroz sam jezik gdje su uveliko slijedili Isakovića. Predstava je rađena u sporijem tempu jer su čitajući tekst osjetili da on traži usporeni ritam i figurativnost likova na granici antičkog teatra. Strajo Krsmanović je konstatovao da se prije ove verzije igrala Ogrizovićeva verzija Hasanaginice koja je prvenstveno poetska, za razliku od Isakovićeve gdje se u prvi plan stavlja socijalno-historijski kontekst i unutar svega toga Hasanaginica kao poetski emitovana cjelina. Hasanaginica za Krsmanovića predstavlja našu vrstu paralele Romea i Julije. Dramaturšku verziju Alije Isakovića koju je pozorište prepoznalo kao čitku i blisku publici, a opet sa svom snagom emocija koju Hasanaginica nosi je imao priliku pročitati među prvima još kao mladi dramaturg. Nije krio svoje zadovoljstvo zbog izbora ove tematike jer smatra da svako vrijeme mora imati svoju Hasanaginicu. Predstava je igrana snažno i emotivno, a postavljena je u milje koji nije uspio da se odvoji od folklornog. Luka Kecman je izrazio zadovoljstvo što je nakon dvogodišnje pauze ponovo u Bugojnu. Posebno ga raduje što je u tom periodu došlo do poboljšanja kako u tehničkom smislu, tako i podmlađivanja ekipe, što je uvijek izuzetno pohvalna intervencija. Kada se govori o Hasanaginici nemoguće je sažeti u nekoliko rečenica jer je to priča koja traje. Mnogi su pokušavali odgonetnuti tu čudnovatu stvar koja se desila, šta je to dovelo do nesporazuma koji je tragično završio. Prema Kecmanovim riječima ono što se desilo je satkano u tradiciju. Ova predstava je svojevrsna verzija slikovnice spretno listajući stranice priče iz prošlosti koja biva sve daljom. U njoj je satkano nešto što je ukorijenjeno u narod. To nešto se ne objašnjava, to se dešava. Alija Isaković u svojoj verziji insistira na razlici u porijeklu. Beg Pintorović na jedan pomalo duhovit način kroz blagu ironiju i cinizam nastoji da pokaže tu razliku.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 3


OKRUGLI STO... Generativni fakor u predstavi je sukob dvije majke Hasanaginice i Hasanagine majke, majke koja vaspitava buduću koja će biti ista kao ona. Čestitao je mladim glumicama na uspješno odrađenom poslu. U ovoj verziji publika ima priliku vidjeti od kojih to rana boluje Hasanaga, čime se prema Kecmanovim riječima dobiva jedna potpuno nova dimenzija. Priča ne može da bude jasna onome ko nije pronikao u suštinu bistvovanja jedne kulture. On smatra da ubačena scena sa mladim plesačem doprinosi otkriću tajne o Hasanagi koji bezgranično voli svoju ženu i Hasanaginici koja je primorana ponovo se udati, te mu je iz tih razloga žao što ova scena ne dolazi na samom kraju. Pitanje koje se i u ovoj verziji nameće jeste pitanja postojanja kadije, budući da se i u nekim drugim verzijama govori o njegovoj smrti. Ono za šta prema ostaje uskraćena publika jeste pitanje scene u domu Hasanage, gdje se jasno prikazuje samo polovina lika, za razliku od potpune jasnoće u domu Pintorovića. Posebno je pohvalio djecu koja su uspjela da se izbore sa onim što je najteže u ovoj predstavi, a to je ljubav prema majci bez ulaženja u patetiku, što je kod djece relativno teško zaustaviti. Na samom kraju izrazio je zadovoljstvo što je baš predstava sa ovakvom tematikom posvećena Zaimu, Gordani i Veri, ljudima koji su gradili pozorište u Visokom. Ljiljana Čekić smatra da kada neko pozorište želi postaviti predstavu za koju će sala biti

rasprodana treba izabrati upravo Hasanaginicu, jer ono što Antigona i Edip predstavljaju za grčki,

Hamlet za engleski narod, to je Hasanaginica za bosanski narod, pa i cjelokupan region.

Naglašava da je najveći uspjeh za ansambl kada publika sa punim interesovanjem prati

predstavu, a na samom kraju i zaplače, što smo i večeras imali priliku vidjeti. Iznenađena je što je

predstava rađena u arhaičnom tonu, što je za njeno poimanje estetike lijepo. Nije pobornik

osavremenjivanja jer se time otupi oštrica glavnog sukoba. Nameće se pitanje koliko bi bio

funkcionalan sukob Hasanaginice smješten u 21.stoljeće. Prema njenim riječim predstava je

pomalo folklorna, sladunjava, sa scenografijom koja je na momente na granici kiča. Zanimalo ju

je kada je predstava premijerno izvedena i koliko su igranja imali nakon toga.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 4


OKRUGLI STO... Jesenko Muzaferija je pojasnio da su predstavu prvi put izveli u novembru 2015. godine, te da je nakon toga odigrana još tri puta. Ljiljana Čekić smatra da je ovo predstava koju treba odigrati na svim scenama s misionarskim ciljem širenja kulture. Predstava je rađena u okviru onoga što ona jeste sama po sebi i nije pravljeni neki dramatični iskorak. Budući da voli pratiti reakciju publike tokom izvođenja predstave, posebno je raduje što gledajući ovu predstavu čujete tišinu i na onim mjestima kada se tačno zna šta će se desiti. Pojašnjava da je u večerašnjoj predstavi scenska dinamika statična, uz dominantnu unutrašnju dinamiku, čime se daje više prostora glumcima, jer dobra režija je ona režija koja se ne vidi. Željela je znati na koji način je pozorište došlo do kostima, jer smo u posljednje vrijeme svjedoci da se zbog nedostatka izvornih kostima ide na neutralne kostime ili na osavremenjivanje. Jesenko Muzaferija je iskoristio priliku da se zahvali Ramizi Alihodžić koja im je poklonila kostime za ovu predstavu. Vojislav Vujanović je izrazio blagonaklonost prema ansamblu iz Visokog koji pored novih

članova još uvijek ima i one članove za koje s pravom možemo reći da žive u ovom teatru i pred

kojim se mora nakloniti. On voli upravo ovu dramatizaciju Alije Isakovića jer ona obrađuje motiv

koji su drugi, pa i sam Šantić, falsifirali potencirajući ono što nije suštinski problem. Alija je svoju

verziju postavio kao modus koji će potisnuti sve druge dramatizacije nastale po ovom motivu i

ostati da živi u vremenu. Svaka generacija je dužna da se oduži duhu koji je nekad vladao, a koja

je uspješno predočen u ovu poemu pred kojom je i sam Gete zastao.

Strajo Krsmanović je konstatovao da je analiza teksta i odnosa likova najveći kompliment glumačkoj ekipi jer je to pokazatelj da je odigrana na način da čujemo svaku riječ, čemu je prostor otvorila nevidljiva ili malo vidljiva režija. Vojislav Vujanović je pohvalio jezik koji se ne gubi na sceni, jezik u kojem je svaka rečenica u

punoj mjeri. Smatra da se Muzaferija pomalo susprezao u radu sa novim članovima glumačkog

ansambla sa kojima nije mogao ulaziti u pretjerano eksperimentisanje, navodeći primjer

postizanja balansa između majke Hasanage i Hasanaginice. Naglasio je da je glavni pokazatelj

uspješno obavljenog rediteljskog posla nivelireanje koje omogućava da od jedne predstave sa

različito iskusnom glumačkom postavkom nastane kompaktna cjelina, za šta je svaki glumac

morao dati svoj odjek. Vujanović smatra da bi drugačiji postupak Muzaferije po ovom pitanju

rezultirao rascjepom u predstavi, te bismo na jednoj strani imali priliku gledati vruhunsku glumu

pozorišnih velikana, a na drugoj strani glumu koja još uvijek nije dorasla takvom izazovu.

Luka Kecman je pohvalio Jesenka Muzaferiju koji ne pati od toga koliko će trajati njegova

predstava. Smatra da večerašnja predstava traje tačno onoliko koliko traje dramatično i da bi se

njenim eventualnim produženjem samo nametnulo pitanje traženja dramskog sukoba. Još

jednom je čestitao izmijenjenom ansamblu istakavši da je ovakva saradnja starijih glumaca sa

mladima dokaz da ti ljudi vole pozorište u sebi, a ne sebe u pozorištu.

Ljiljana Čekić je posebno čestitala mladoj glumici Hani Bešlić koja je prema njenom mišljenu

imala naročito težak zadatak nošenja sa veličinom glumca kakav je Faik Salihbegović, sa čime se

nisu znale izboriti ni neke iskusnije glumice od nje.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 5


OKRUGLI STO... Viktor Dundović se pridružio čestitkama veteranskom dijelu ekipe, ali ono što je njega posebno oduševilo je upravo vjerodostojan način na koji se mladi dio ekipe izborio sa zahtijevnim, arhaičnim i za njih posve nepoznatim tekstom. Osim toga pohvalio je i ubačenu scenu sa mladim plesačem, ističući da podržava takav način osavremenjivanja. Ibrica Čustić je želio da se zahvali glumcima što su nas večeras počatili ovakvom izvedbom. Za njega je bilo pravo osvježenje gledati ovaj ansambl u jednoj ovakvoj predstavi. Smatrao je da bi bilo nepravedeno ne zahvaliti se i Albertu Fortisu. Na samom kraju nam je priznao da je gledajući večerašnju predstavu pokušavao odgovoriti na pitanje da li je pravi razlog zbog koje Hasanaginica nije otišla posjetiti Hasan-agu bio stid ili ipak nam. Faketa Salihbegović- Avdagić je pohvalila ujednačenost igre koja je pored rediteljskog

postupka jako bitna, jer je ta partnerska igra- jedni s drugima i jedni za druge, rijetka i u

profesionalnom pozorištu.

Strajo Krsmanović se zahvalio prisutnima na zanimljivom razgovoru o predstavi, čime je ljestvica

visoko postavljena ne samo u pogledu kvaliteta predstava, već i u pogledu konstruktivnosti

razgovora na okruglim stolovima.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 6


OSVRTI JEDNOG STUDENTA...

„HASANAGINICA“

Predstavu „Hasanaginica“ u izvedbi Teatra „Total“ iz Visokog gledao sam s velikim interesovanjem zbog ranije analiziranog dramskog teksta Alije Isakovića, koji nikada do sada nisam vidio realizovan na pozornici. Remake koje je uradilo pozorište iz Visokog zadržava svoj klasični ton, svi elementi su dojmili mene i oduševljenu publiku, a naročito izvedba plesača koja je, smatram, trebala da svojom energijom pojača emociju koju ova balada donosi. Gluma je jako ozbiljna, pružila je nekoliko humorističnih elemenata, što nije bilo loše, s obzirom na to da sam očekivao patetični, monoton izražaj glumaca. Predstava, koliko god imala grešaka tehničkih ili glumačkih, ipak je izvedena korektno, tako da se te greške teško i primijete ,što je, naposlijetku, čini vrlo dobrom. Kraj me iznenadio zbog reza koji su učinili. To je dobro jer bi previše tragičnosti uništilo pravi smisao do tada predstavljen. Sve u svemu, s predstave nisam izašao ni posebno očaran, a ni razočaran. Jednostavno, osvježen klasikom koja nam je svima potrebna bez obzira da li se radi o izvedbi amaterskog ili profesionalnog pozorišta.

Emil Ždralović, student

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 7


KNJIGA UTISAKA...

“HASANAGINICA”

TEATRA „TOTAL“ VISOKO

Našeg Mare svakakve šare Drug U nas je vazda isti vakat; Total Visoko, kao i uvijek, standardno dobri. Sanja Krnjajić Super su! Rasma Ždralović Odlična predstava!! Rasplakala sam se u jednom trenutku! :) LeLa Fenomenalno! Svaka čast.. :) Ja sam inžinjer Mlada ekipa je odlično iznijela težak i zahtjevan tekst a veteranski dio ekipe kao i uvijek – jači od profesionalaca. Muzika ugodna i prigodna. Viktor Dundović

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 8


GLAS PUBLIKE...

Odlična predstava, a čak i da je lošija, meni je drago da se nešto dešava u našem Bugojnu i da Festival živi toliko godina. Posebno me raduje što u publici imam priliku vidjeti svoje učenike, a i naravno i dugogodišnje prijatelje FEDRE i Festivala. Mesud Šečić Predstava je bila dobra,ali u poređenju sa Narodnim pozorištem Sarajevo slika mi je malo bljeđa.Imam malu zamjerku kad je u pitanju svjetlo,mislim da su se oko toga trebali više potruditi. Emina U nas je vazda isti vakat. Odlična predstava. Sanja Krnjajić Oduševljena sam predstavom. Šejma Najbolja predstava koju sam dosad gledala. Lela Predstava je odlična. Posebne pohvale za koreografiju i plesača Dinu Hasanbegovića. Sanela Karaman Maslar Sve pohvale za večerašnju predstavu. Muzika mi se posebno dopala. Vela

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 9


PREDSTAVLJAMO...

EMINA KARAMEHIĆ

Emina Karamehić ima 23 godine i član je veteranske scene Teatra TOTAL Visoko već duži niz godina. Smatra da pozorište povezuje ljude, jer većina glumaca iz njihovog ansambla se bavi nečim drugim, a i sama ona nam je rekla da se neće baviti pozorištem, te da ima drugi poziv, međutim za pripremu Hasanaginice su dolazili 3 puta sedmično bez obzira na druge obaveze. Bugojno je upoznala kroz festivale i kaže da je svaki novi dolazak u naš grad raduje, a to dokazuje dolaskom na Festival iz godine u godinu.

ADNAN TAJIĆ Dugogodišnji član Teatra Total Visoko, kao i

naš sad već stalni gost festivala (tu je već

peti put), kaže da mu nije bilo lako igrati

ulogu Hasanage. Zanimljivo, ulogu

Hasanage prije 20 godina igrao je njihov

režiser Jesenko, pa je zbog toga bio pod još

većim pritiskom. Drago mu je da naš

Festival iz godine u godinu ima sve veću

podršku i smatra ga kulturnim događajem

broj jedan u Bosni i Hercegovini ( hvala

Adnane :) ) .

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 10


RAZGOVOR SA... JESENKO MUZAFERIJA

Teatar Total nam se ove godine predstavio sa „Hasanaginicom“, na okruglom stolu smo čuli pozitivne kritike o predstavi. Koji je vaš komentar na ono što smo čuli? Pozorišnim umjetnicima uvijek gode pozitivne kritike, bez obzira jesu li mladi, jesu li stari, jesu li debitanti, jesu li bardovi, to je ono što je pozorišnim umjetnicima uvijek drago čuti, naravno poslije aplauza publike. Kada je u pitanju sama predstava, za one koji poznaju teatar Total zadnjih dvadeset godina ovo je poprilično iznenađenje kada je u pitanju izbor teksta? Da, u pravu ste! Mi se ponekad i zezamo kako smo jedni drugima dosadili sa teatrom apsurda. Mirče zna često reći: „Ako je opet teatar apsurda, ja neću igrati“, naravno sve je to jedno lijepo zezanje među nama. Ovaj put smo išli da obnovimo predstavu Hasanaginica, prije svega zbog omaža Zaimu, Gordani i Veri koji nisu više među nama, a

ostavili su veliki trag i u samoj ovoj predstavi, koja je rađena prije dvadeset dvije godine, i u samom teatru Total. Tako da je to bio prvi razlog obnavljanja ove predstave, motiv zašto radimo ponovo Hasanaginicu, da se njima troma odužimo i da ostanu u lijepom sjećanju. Ljiljana je spomenula da bi ovu predstavu trebalo igrati što više, to naravno zvuči u ovom vremenu pomalo utopijski, koji je vaš komentar na tu sugestiju? Ta izjava u svakom slučaju imponuje, ali mi nažalost živimo u vremenu kada se interes za pozorište, pogotovo u malim sredinama, vrlo brzo potroši. Mi, recimo, uvijek imamo veliki interes za premijeru, uvijek se traži karta više, ali nažalost na reprizama taj interes jenjava. A to što je rečeno, da se ova predstava treba igrati što više, u današnjem vremenu zbog finansija je zaista teško, faktički nemoguće ostvariti.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 11


Na okruglom stolu je potencirana i činjenica da u predstavi igra jako puno mladih ljudi? Ta činjenica je namo jako bitna. Činjenica je da se mi stariji trošimo, kako fizički, tako i emotivno. Sve je manje snage za nekakve fizički zahtjevne predstave. Mi smo nekad bili ansambl fizičkog teatra, tako da se pomalo smirujemo i pokušavamo privući što više mladih ljudi, mada je i to u ovom vremenu tehnologije sve teže i teže. Mladi ljudi imaju neka nova interesovanja, ali eto uvijek se mogu naći mladi ljudi sa tim finim umjetničkim „ludilom“. U ovoj predstavi bez obzira na velike generacijske razlike glumaca ste uspjeli napraviti ono što se u pozorištu zove izjednačena igra svih aktera u predstavi, što je u principu sa rediteljske tačke gledišta možda i najteže. Recite nam nešto o vašem rediteljskom pristupu i načinu rada? Prvi korak je pronaći te mlade ljude. Moram priznati da imamo tu neku „ludu“ sreću, tu neku obostranu intuiciju i sa moje strane i sa strane tih mladih ljudi, pojavi se ta neka ravan razumijevanja, ono što Ivo Andrić u „Žepi“ kaže za pisca i most, „Odmah su se razumjeli“. Tako se i ja i ti mladi glumici na početku rada na predstavi odmah nekako razumijemo. Osim tog razumijevanja valjda je i tu to moje dugogodišnje iskustvo i znanje u radu na predstavama i glumcima. Nekako sam uvijek na prvo mjesto stavljao taj rad sa glumcima, da ih na neki način motivišem, da što bolje odrade svoje zadatke na sceni. Za kraj ovog razgovora da nam kažete kakvi su planovi za budućnost kada je u pitanju teatar Total? Poslije Hasanaginice ćemo morati napraviti nešto novo, trenutno ne mogu reći šta će to biti,

naime mi svake godine u Visokom imamo manifestaciju Dani Zaima Muzaferije, tako da se

trudimo da za tu priliku uvijek napravimo neku novu predstavu.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 12


PRVI DAN FESTIVALA...

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 13



Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 14



Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 15


VEČERAS...

HKUD “Didak” Gradnić (Čitluk)

UČITELJICE

Dragan Komadina

Režija:

Robert Pehar

STANA-Andrijana Zubac MARICA-STANINA KĆI- Ana Vučić

PERO-STANIN SIN- Ante Bralo (Nikola Pehar) BABA JELA-STANINA SVEKRVA- Lucija Zubac

JOZO-STANIN PRVI SUSJED- Slavko Pehar LUCA-JOZINA KĆI - Ružica Buntić RUŽA-JOZINA KĆI- Martina Pehar

DEDO-STANIN SVEKAR- Pero Prskalo FRA DIDAK BUNTIĆ- Ivan Zubac

ZBOROVOĐA- Jure Zubac ČLANICE ZBORA: Marija Prskalo, Ana Zubac, Gabrijela Prskalo, Antonija Pehar, Gabriela

Dodig, Petra Prskalo i Marija Pehar

SCENOGRAFIJA: Dragan Komadina i Robert Pehar MAJSTOR SVJETLA: Zoran Ćorluka

KOSTIM I ŠMINKA: Maida Kovačević

ZBOR UVJEŽBAO: Jure Miloš

IZRADA SCENOGRAFIJE: Željko Đido, Milenko Čolak i tapetar Gane

OBLIKOVANJE PLAKATA I PROGRAMSKE KNJIŽICE: Žarko Pehar

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 16


O POZORIŠTU...

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Didak“ iz Gradnića (Čitluk) osnovano je krajem 2010., a

godinu dana nakon toga u sklopu njega i dramska sekcija. U nepunih pet godina dramska

sekcija je postavila dva kazališna komada, koja se snažno referiraju na život i djelo istaknutog

hercegovačkog franjevca, prosvjetitelja, graditelja, humanitarnog djelatnika i pučkog tribuna,

fra Didaka Buntića (1871.-1922.). U listopadu 2012. izveden je komad „U godinama gladi“ po

tekstu fra Ante Marića, a u režiji glumice i profesorice teatrologije iz Mostara Tine Laco Čović.

Komad tematizira ulogu fra Didaka u zauzimanju kod austrogarskih vlasti ratne 1917. za tisuće

hercegovačkih mališana, koji su zahvaljujući ponajprije njegovoj požrtvovanosti, bez obzira na

naciju i vjeru, svoj spas našli u Slavoniji. Ova je predstava polučila ogroman uspjeh kod publike,

gostujući diljem BiH i Hrvatske, a predstavila se i publici u Zurichu (Švicarska). Na 26. smotri

amaterskog kazališnog stvaralaštva u Retkovcima kod Vinkovaca (Hrvatska) nagrađena je s pet

nagrada među kojima je i ona za nagradu publike, najbolju žensku ulogu cijele Smotre, te

nagrada za režiju. U listopadu prošle godine praizveden je tekst Dragana Komadine

„Učiteljice“ u režiji glumca HNK Mostar Roberta Pehara. U veljači ove godine na 28. smotri u

Retkovcima „Učiteljice“ su nagrađene za najbolji tekst i režiju, a nagradu za najbolju žensku

ulogu u predstavi dobila je i Ana Vučić. Ovo je prvi nastup u okviru 45. Festivala amaterskog

stvaralaštva Bosne i Hercegovine u Bugojnu. Ono što snažno karakterizira dosadašnje postavke

dramske sekcije iz Gradnića jest dojmljiv spoj pučkog, folklornog i tradicijskog, te prije svega

etnoglazbenog naslijeđa ovog kraja Hercegovine.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 17


O PREDSTAVI...

APOTEOZA ŽENI U RATU

“Učiteljice” su predstava o vjeri u samoga sebe, o samopouzdanju i bezgraničnoj upornosti, koja

je krasila čovjeka Hercegovine kroz sva stoljeća. U vremenu kada ginu milijuni muškaraca od

Karpata do Ardena, i ovdje u hercegovačkoj pozadini, glavnu su ulogu preuzele žene. Stoga, je

ovaj komad iznimna apoteoza Ženi hercegovačkoj, Ženi u ratu, ma gdje bila, majci koja je svojim

ukućanima, a prije svega svojoj djeci postala više nego što je otac – koji se bori za Cara u dalekoj

Galiciji - ikada uspio biti.

Ostavljeni na povijesnoj pustopoljini, koja im je uzela sve: od muževa, braće i očeva, do suše

koja im je uništila i ono malo nasada, pratimo sudbinu dvije obitelji iz Gradnića u ljeto ratne

1916. Stana i njena djeca s jedne, te udovac Jozo i njegove kćeri s druge strane, čine protago-

nističku okosnicu predstave.

Uloga velikog hercegovačkog prosvjetitelja fra Didaka Buntića ovdje je data samo kao okvir za

jednu duboku intimnu priču. Učiteljice nisu samo one koje su učile druge pisati i čitati. Učiteljice

su ovdje one koje su pronašle vjeru u sebe i svoje snage, one koje su naučile prije svega misliti

svojom glavom. To je jedna od iznimnih kultoroloških referenci za koju je zaslužan veliki herce-

govački sin, fra Didak Buntić.

Dragan Komadina

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 18


O REŽISERU...

ROBERT PEHAR, rođen 01.11.1966. u Mostaru.

Prva teatarska iskustva stječe u alternativnim teatarskim kućama u Mostaru: Mostarski teatar mladih (MTM), Privremeno pozorište i Teatar poezije Lik. Profesionalno se teatrom počinje baviti 1988. u Lutkarskom pozorištu Mostar. U istom razdoblju igra i na sceni Narodnog pozorišta Mostar. Kao član Internacionalne lutkarske skupine iz Ljubljane 1991. igra u predstavama koje gostuju širom Europe. Član ansambla HNK u Mostaru od 1994., gdje je igrao u predstavama: "Tena", "Kazališni sat", "Fernando Krap mi je napisao ovo pismo", "U agoniji", "Druga savjest", "Probudi se Kato", "Noćna gušterica", "Slučajna smrt jednog optimista", "Dvije", "Bljesak zlatnog zuba", "Prosidba", "Ujak Vanja", "Romanca o tri ljubavi", "Sjećanja iz garderobe", "Humble boy", "Nigdje nikog nemam", "Chick Lit", "Brat magarac"... Radio je kao voditelj pozorišnih radionica, te učestvovao u dokumentarnim i igranim filmovima. Autor je glazbeno-scenskog recitala "Hercegovina" posvećenog pjesnicima Hercegovine, koji je na repertoaru HNK Mostar od 2012. godine.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 19


TEORIJA KOJA HODA... ALDO MILOHNIĆ ENERGIJA U ANTROPOLOGIJI TEATRA I TEORIJAMA TREĆEG PRAVCA

Kratka i oštra polemika, koju su prije skoro petnaestak godina vodili Eugenio Barba i Phillip Zarrilli na stranicama The Drama Review (TDR), izbacila je na površinu pitanje prirode diskursa, kojim se utemeljuje disciplina pozorišne antropologije. Bitna karakteristika tog diskursa, a ujedno i discipline same, jeste pokušaj stvaranja

hibridnog polja. Oštrica Zarrillijeve kritike usmjerena je prema nedostatku refleksivnosti u diskursu Barbovog tumačenja ključnih postavki i pojmova pozorišne antropologije, osobito kada je riječ o „energiji“, tom izrazito maglovitom, tajnovitom pojmu. Barba se drži oprobane polemičke tehnike „napad je najbolja odbrana“, pa uzvraća kritikom Zarrillijevih (po njegovom mišljenju) pro-akademskih pozicija. Pitanja, koja je postavila na dnevni red ova kratka, ali bespoštedna polemika, nikada nisu bila do kraja „apsolvirana“. Danas, petnaestak godina kasnije, pozorišna antropologija se učvrstila u produkciji, a prodrla je i u akademske, univerzitetske studijske programe. „Akademski dekor“, iza kojega se – kako je tada mislio Barba – kriju kritičari njegove diskurzivne strategije bijega od „prefabriciranih definicija“, danas više nije nešto što se događa drugima, već dio iste priče, dio istog dekora. Izuzetno zanimljivu „empirijsku građu“, koja ilustrira širinu značenja pojma „energija“, prikupila

je Josette Féral. U svojim je razgovorima o režiji i glumi dvadesetak uglednih pozorišnih režisera

između ostalog propitivala i o njihovom razumijevanju pojma „energija“ odnosno njegovoj

primjeni u pozorištu. Na gotovo identično postavljeno pitanje ispitanici su naime dali posvem

različite odgovore, ili drugim riječima, njihove definicije pojma toliko su različite da u

potpunosti potvrđuju tezu da se „energija“ u pozorištu nadaje kao neulovljivi, fluidni, dakle

„univerzalni“ pokazatelj. Za anketirane režisere i glumce energija je: ritam, intenzitet, snaga,

aktivnost, napetost, dio političkog diskursa, pritisak, ritmička orkestracija, ekspresija, brzina u

tijelu, način na koji se tijelo pokreće, svjetlost, prostornovremenska konstrukcija, nešto što

pojedinci osjećaju između sebe. Ili kako je zaključio jedan od ispitanika: „To je tipičan primjer

riječi koja ne znači ništa od silnog htijenja da znači sve.“

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 20


TEORIJA KOJA HODA... Autorica ostavlja mogućnost i „trećeg teoretskog pravca“, lociranog u fluidnom, heterogenom području, kojega omeđuju analitičke teorije, s jedne i teorije produkcije, s druge strane. To je „ničija zemlja“ u rasponu između idealno-tipskih modela. To je nadalje područje konvergencije, područje u kojem su i teatarski praktičari i teoretičari teatra u potrazi za sličnim ili čak potpuno istim temama, kao što su, kako navodi autorica, „rad na energiji, glumčeva prezentnost, tijelo, glas i njegov odnos prema tekstu“. Ideja „trećeg pravca“ govori u prilog tome da je pojam „energije“, na način kako se koristi u pozorišnoj antropologija, granični pojam, ili drugim riječima: to je fluidni pojam, koji se pretače u hibridnom i heterogenom polju omeđenom analitičkim i produkcijskim teorijama teatra, što mu daje odlike freudovskog Grenzbegriff-a1, graničnog pojma, koji lavira između somatskih i psiholoških impulsa. Freuda spominjemo zato što se upravo na njegovom primjeru može zasnovati tumačenje prema kojem različiti teoretski pravci nisu nekakve izolirane monade, kojima bi bilo moguće zacrtati potpuno jasne, rigidne granice, mada im zbog nužnosti stvaranja apstraktnih, klasifikabilnih i konceptualnih modela takav status prešutno priznajemo. Kao što su njegove rane neuronske teorije nužan preduslov za nastanak analitičke metode i interpretativne tehnike, koje danas povezujemo s Freudovim imenom, tako su i teatarske teorije ’trećeg pravca’ uslovljene postojanjem analitičkih i produkcijskih teorija. Treći teoretski pravac nudi inspirativne mogućnosti za razvoj performing arts studies, jer je prijemčljiviji (senzibilniji) za transgresije, hibridne forme teoretskog diskursa, fluide zone konvergencije analitičkih i produkcijskih teorija. Ako teatarsko-antropološkom sistemu Eugenija Barbe pristupimo na taj način, ako mu dakle pridajemo značaj teorije „trećeg pravca“, otvaramo mogućnost neortodoksnog čitanja, koje defatalizira raspravu o (ne)znanstvenosti njegove teorije. Hibridnost diskursa trećeg pravca omogućava legitimno prožimanje analitičkog i produkcijskog pristupa pisanju o teatru. Ali iz toga slijedi i nužni zaključak da kritička interpretacija tih tekstova jednako tako legitimno prosuđuje kredibilnost i domete takve teorije na način koji ne može zanemariti njene teoretske, propedeutičke, pa čak i estetske učinke. Problem produkcijskih teorija teatra je da često ne mogu odoljeti iskušenju dodavanja „akademskog dekora“ – pretencioznost, koja je najvjerojatnije potaknuta racionalističkim imperativom zapadnjačke tradicije „racionalnog uma“. Takvi pokušaji nikome ne koriste, naprotiv, unose terminološku zbrku i manje upućenu publiku navode na pogrešne zaključke. S druge strane, poznajemo ne manje brojne slučajeve analitičkih teorija teatra, koje su se potpuno začahurile u akademsko-hermetične navlake. Takve primjere nije teško identificirati npr. u nekim delirantnijim oblicima semioloških teorija. Kako ne bismo bili krivo shvaćeni, potrebno je naglasiti da kada govorimo o analitičkim teorijama, teorijama produkcije ili pak teorijama trećeg pravca, nipošto ne govorimo o „boljim“ i „lošijim“ teoretskim pravcima, nego jedino i isključivo o uspješnim i manje uspješnim realizacijama unutar provizorno omeđenih kategorija. Tako npr. analitičke teorije ne bi trebale biti same po sebi „bolje“ ili „važnije“ od npr. teorija produkcije, ili obrnuto.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 21


KLOŠARENILO...

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 22


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO... BUGOJNALIJE MALI PRIRUČNIK ZA POČETNIKE

PIJE RAKIJU, A HOĆE VODE Voda je da se operu ruke

a rakija da se budala napije.

BOLEST Prije su bile samo dvije bolesti

masna i debela

JEFTINOĆA PO DOKTORIMA Nama doktorima je sve skupo što nije džabe.

KAKO SE JEDNA UDAVALA

Meni je najvažnije da se udam A za čojeka ću lako.

DEBLJINA

Jebo čojeka čiji stomak ašikuje sa kičmom.

POŠTENJE Lopov je svit, znam po sebi.

KAKO SU BEGOVI KLELI DJECU

Dabogda ti seljačka pliva iza vrata bila.

ŽVAKE NA BUGOJANSKIM PLOČNICIMA Nije žvaka za seljaka.

DOBAR SAVJET OCA

Sine, ne nanosi se na prdonje, udri po sirotinji, ostat ćeš bez posla.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 23


RAZOTKRIVANJE POSLOVICE...

VIDJELA ŽABA GDJE SE KONJI KUJU, PA I SAMA DIGLA NOGU

Kad je bio mali, maštao je o tome da kupi konja. Učio je najbolje što može, donosio petice kući i pokušavao nagovoriti oca da mu kupi konja. Doduše, kružio je okolo. Tako uzdahne i kaže: „Konj.“ Svi šute. Drugi put kaže: „Potkovica.“ Opet svi šute. Treći put kaže: „Jahanje.“ Vidio je da je mama brzo pogledala oca. „Tu smo“, pomisli, „reaguju.“ Taj dan nikada neće zaboraviti. Sjedili su u sobi, a on je izgovorio: „Sedlo.“ Otac je ustao, prišao prekidaču za struju što ga šalter zovu i škljocnuo nekoliko puta. Mama je obrisala ruke od kecelju i ponovo sjela. Ne zna zašto, ali osjetio se kao u nekom filmu. Otac mu je prišao i rekao: „Vidim na šta ciljaš, još si mali,

ali kad porasteš podržat ćemo te da upišeš veterinarski fakultet.“ U njemu se sve srušilo. Popustio je u školi, lagao za roditeljske sastanke. Promijenio se. Kad je bio redar nije htio brisati tablu. Hodao je granicom maloljetničke delikvencije. Sakrivao je krede. Bacao papiriće mimo kante. Budućnost mu je bila siva. Sve se prelomilo kad se pojavio bez zadaće u školi. Nastavnica je doživjela šok. Hitna je došla i odvezla je u bolnicu, a u zraku se gubilo nina-nina-nina, nina-nina. Nije mu bilo žao. Zadovoljno se nasmijao, kad mu je direktor objašnjavao kako škola nije pijaca niti drumska kafana. Na kraju se obratio svom djedu. On mu je, da bi ga utješio, ispričao priču o konjima. Čovjek je imao puno konja. Pošto su čekići odjekivali, rekao je slugama da ih odvedu do obližnje močvare i da ih tamo potkivaju, tako ne bi budili usnule ukućane. Svi su potkivali konja, samo se jedan smijao grickajući travku. Pokazivao je glavom. Pogledali su i vidjeli žabu kako diže nogu gledajući u konje. Desnu, pa kad joj dodije, malo se odmori, pa opet podigne desnu. Žaba dešnjak. „Vidite li, vidjela žaba gdje se konji kuju, pa i sama digla nogu“, uzviknu. Ova rečenica je zaživjela i danas živi,a koristi se kada neki dječak želi konja, pa popusti u školi i onda mu djed priča priču.

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 24


OBAZIRANJA... FEDRO: Ima vas žena svakavih. FEDRINICA: Otkud ti taj zaključak? FEDRO: Vidjela si sinoć onu mater Hasanaginu. FEDRINICA: Jedna lastavica ne čini ono godišnje doba. FEDRO: Da je moja majka onakva bila, ja ne znam... FEDRINICA: Ne znaš ti kakva je bila. FEDRO: A kakva je bila, kaži. FEDRINICA: Stara, pomalehna, žgoljava, žugljiva... FEDRO: Naređujem da se svaki razgovor o mojoj majci smjesta obustavi! FEDRINICA: Obustavljeno... Ti si prvi započeo. FEDRO: Znaš šta, volio bih da sam ranjen, pa da se ode negdje liječiti, volio bih neg pare. FEDRINICA: Što, možda bi i ti mene pušćo. FEDRO: Volim kad si oštroumna. FEDRINICA: Od čega ćeš ti bit ranjen? FEDRO: Recimo od hladnog oružja. FEDRINICA: Kako će te neko ranit, povazdan se plažeš po sećiji, udubila se od tebe. FEDRO: Rekoh, od sablje, noža ili bilo kakvog sječiva. FEDRINICA: Jedino ako je kašika hladno oružje ili daljinski, možda ti jedino kredenac padne na glavu. FEDRO: E baš nek nisam ranjen, da se ti ne obeseliš. FEDRINICA: Da je Hasanaga bio takav neko bi ga pleskom udario, a ne sabljom, jer sa sabljom junaci udaraju. FEDRO: Prekidam diskusiju, dobro je ona sinoć rekla u predstavi: „Muško je, pametnije je.“ FEDRINICA: Nek si ti uvijek u pravu. (sebi u njedra) A ko je u pravu, dobije ...

Bugojno, 13.07.-20.07.2016. 25


DIREKTOR FESTIVALA:

Vahid Duraković

KOORDINATOR FESTIVALA:

Sanel Ugarak

PR FESTIVALA:

Amar Ferizović

REDAKCIJA BILTENA:

Nedžad Milanović, urednik

Vedrana Kisić, tehnički urednik

Edna Supur

Ines Jusufbašić

Medina Spahić

Suad Velagić

Mirzet Ždralović, fotograf

SARADNICI BILTENA:

Edvin Supur

Lamija Mlaćo

Lejla Mujić

Šejla Sadiković

Amila Velagić

Emil Ždralović

TEHNIČKA EKIPA:

Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Jusuf Hozić Caci

SELEKTOR:

Vojo Vujanović

STRUČNI ŽIRI:

Dr.sc. Ljiljana Čekić

Prof.dr. Sulejman Bosto

Faketa Salihbegović– Avdagić

ORGANIZACIONI ODBOR:

Hasan Ajkunić-predsjednik

Senada Milanović

Suad Velagić

Edin Ćatić Bato

Ermina Musić

Sanel Ugarak

Nedžad Milanović

Željko Luleđija

Antonio Džolan

Samir Nuhić

Amel Ugarak

Vahid Duraković

VANJSKI SARADNICI:

Maida May

Edo Korjenić

UREDNICI I INTERNET

STRANICE:

Edin Ćatić Bato

Mulhari Agić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:

POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA 030/251-789-MOTEL GENEX

030/254-023-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877– KOORDINATOR FESTIVALA 061/639-647

Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u Caffe Look (šetalište uCentru grada) ili u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

SARADNICI FESTIVALA:

Jasmina Mlaćo

Melisa Sabitović

Samir Nuhić

Almir Mujagić

Ermina Musić

Senada Milanović

Rea Vučić

ŽIRI PUBLIKE:

Almir Mujagić

Vlatko Glavaš

Mia Maros

Munevera Bešlagić

Vedrana Marinović

Edo Korjenić

Nedim Milanović

Ibrica Čustić

Željko Luleđija

Denis Demša

UMJETNIČKO VIJEĆE FESTIVALA:

Anto Bilić -predsjednik

Jesenko Muzaferija

Željko Milošević

Ermina Musić

Senada Milanović

Goran Jokić

Vahid Duraković

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

meteorolog · koju hasanaginica nosi je imao priliku pročitati među prvima još kao mladi...

Documents