kolorka giroud & lax · ranju doživljaja i sjećanja na alžirski rat. benjamin stora azrayen...

www.fibra.hrwww.stripovi.com

KO LO R K A

Giroud & LaxAzrayen

Kolorka_101_Azrayen_KB.indd 1 19.02.2018. 10:47:10

KO LO R K A

Giroud & LaxAzrayen

Knjiga 101

Scenarij Frank Giroud

Crtež i boja Christian Lacroix Lax

IzdavačNaklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Željka Somun

Lektura Josip Sršen

Dizajn Melina Mikulić

Prijelom i priprema za tisakMarko Šunjić

Tisak Stega tisak d.o.o.

Naklada 500 primjeraka

ISBN 978-953-321-351-4

Azrayen - édition intégrale© DUPUIS 2004, by Lax, Giroudwww.dupuis.comAll rights reserved

Zagreb, svibanj 2018.

Azrayen ■ 3


Rođen u Konstantinu

1950., doktor povijesti i sociologije, Benjamin Stora

profesor je na Sveučilištu Paris-VIII.

Autor biografija Messalija Hadja (1978.) i Ferhata

Abbasa (1995.), u Éditions La Découverte objavio je djela

Gangrena i zaborav, sjećanje na Alžirski rat (1991.; novo

izdanje 1998., La Découverte Poche-Essais), Priča o Alžirskom

ratu (1991.) i Mit o ratu Alžir--Vijetnam u Francuskoj i u

Sjedinjenim državama (1997.).

U biblioteci “Découvertes Gallimard”, objavio je djelo

Ročnici u Alžirskom ratu (1997.).

Također je autor televizijske serije “Alžirske godine”

(1991.).

U plavim, sivim i oker obrisima planina Velike Kabilije pratimo napredovanje fran-cuskih vojnika. Oni traže druge, nestale

vojnike. Čitatelj vidi vojni konvoj koji se kreće teš-kim terenom, između kabilskih sela ovješenih na liticama strmih padina, neobično naherenih stijena, posušenog granja i iskrivljenog korijenja… Iz niza sli-ka izranja jedinstven svijet u kojem usred kaotičnog pejzaža iskrsavaju aloe, kaktusi i maleni maslinici.

Oba autora, Frank Giroud, scenarist, i Christian Lax, crtač, prenose izražajnu i uznemirujuću sliku prirode. Poruke koje dopiru iz tog krajobraza (povremeno svedene na njegovu geološku ogoljenost) uvode nas u surov svijet Kabilije uronjene u rat. Crtež je

“dramatiziran”, izlomljen, ušiljen. Nalazimo se u zimi 1957. Alžirski rat počeo je u studenom 1954. serijom napada koje je na teritoriju Alžira izvela Fronta na-cionalnog oslobođenja (FLN). Najžešći smrtonosni napadi zbili su se u Aurèsu… i u Kabiliji, povijesno pobunjeničkoj regiji.

Utaboreni u svojim planinskim i šumskim utvrda-ma, stanovnici Velike i Male Kabilije uspješno su se redom suprotstavljali Kartagi, Rimu, arapskim konjanicima i Francuskoj. Nazivaju ih Berberima –

“barbarima” rimskog doba – dok oni sebe nazivaju Imazigenima, “slobodnim ljudima”. Već samo to ime govori nam o mentalitetu, volji otpora i neovisno-sti koji su se održali stoljećima. Upravo u Kabiliji, 1871. izbija posljednja velika pobuna protiv francu-ske dominacije. Stanovnici Fort-Nationala – današ-nji Larbaa-Nath-Iraten – lokaliteta sa središnjim i dominantnim položajem, dva su mjeseca pružali otpor francuskim trupama. Geografski položaj ide u prilog tom hrabrom pokušaju: sela zbijenih kuća na samom planinskom vrhu u Djurdjuri, gdje teška dostupnost i mogućnost obrane govore kako je riječ o istinskim utvrdama; planinsko utočište stanovnika ravnica, što objašnjava gustu naseljenost koja je mogla doseći sto pedeset, čak dvjesto stanovnika po kvadratnom kilometru.

AZRAYENB e n j a m i n S t o r a

Kabilija 1957.

Azrayen ■ 3


Amirouche, strašni ratni zapovjednik, 1957. želje-znom rukom predvodi FLN u 3. vilajetu, u Kabiliji. Organizira munjevite prepade, neprestane napade, zasjede protiv francuske vojske, obračunava se s “iz-dajnicima” za koje se pretpostavlja da nemaju jasan stav po pitanju alžirske neovisnosti: s pripadnicima MNA (Alžirskog nacionalnog pokreta), suparničke organizacije FLN-a koju predvodi stari vođa Messali Hadj, s lokalnim uglednicima, s vojnim vođama, sa seoskim oružnicima, optuživanima zbog naklonosti Francuskoj. Amirouche se smatra predvodnikom

“crvenih noći Soummama” 1956., čiji je ishod bio oko stotinu žrtava.

Kabilija je teško podnijela teret rata protiv Fran-cuske. Njena prirodna bogatstva prilično su osiro-mašena. Maslina i smokva kulture su koje tradicio-nalno osiguravaju egzistenciju populacije. Uspijeva i loza penjačica koja obavija stabla. Kulture žitarica i povrća uspijevaju i u podnožju stabala. Šuma da-kle pruža dodatne potrebne zalihe, uz uzgoj stoke, brašno od žira i drva za ogrjev. Eksploatacija drve-ne građe, vrijeska, pluta, osigurava zaposlenja. Ali, naličje ove situacije, opterećene ratom koji otežava mogućnosti prometa i razdiobe proizvoda, ogleda se u bijedi, gladi, jadu, o kojima je progovarao pisac Mouloud Mameri1.

Zimi 1957. do Kabilije su doprli glasovi o okrutnim borbama u Alžiru, nedalekom glavnom gradu. Pa-dobranci generala Massua 8. su siječnja ušli u grad kako bi slomili opći štrajk u organizaciji FLN-a, pred predstojeće zasjedanje UN-a. Massu i padobranci preuzeli su vlast. Uslijedila su uhićenja i “tvrda” is-pitivanja, ustalila se praksa mučenja. FLN je uništen, njegovi vođe su prebjegli u Tunis ili su uhićeni, po-put Yacefa Saadija u rujnu 1957. Vojna pobjeda do-nijela je veliku krizu morala. Treba li postići cilj pod svaku cijenu? Neki časnici nisu se slagali s takvim pristupom i stali su preispitivati smisao svoje misije u Alžiru. Naročito oni o kojima je riječ u Azrayenu, pripadnici Specijaliziranih administrativnih odreda (SAS) koji su željeli pružiti poduku i skrb autohto-nom stanovništvu. “Bitka za Alžir” je dobivena, no povoljni ishodi čine se slabašnima u očima onih koji teže “uspostavljanju mira” u izoliranim, zabačenim predjelima.

Između realizma i geometrijske stilizacije, iza pa-ralelizma nekolicine motiva – tjeskobne prirode, iscrpljenih vojnika, očajnih kabilskih seljaka – pri-povijest buja poput nepogode i nereda. Francuski vojnici iscrpljuju se u potrazi za izgubljenom ophod-njom. Kabilija tako postaje mjesto nestanka, mjesto na kojem se čovjek može izgubiti. Vojnici upadaju u sela i u kuće, u prostore koji su vidljivi i ujedno nedostupni. Gledaju njihova vrata, zjapeće i mračne pragove, koji se otvaraju silom i zatvaraju grimasom na licima alžirskih seljana.

1 Mouloud Mameri (1917.-1989.), berberski pisac, pjesnik, antropolog i lingvist.

Ti vojnici, u neprestanom i opsesivnom traganju za svojim suborcima, više ne shvaćaju ulog ovog bezličnog rata. Sprega riječi i crteža ovog stripa lagano nam se zavlači pod kožu i sudjeluje u stva-ranju doživljaja i sjećanja na Alžirski rat.

Benjamin Stora

Azrayen priča u vlastitom kontekstuFrank Giroud

Godina 1830. označava početak francu-skog osvajanja Alžira. Vrlo brzo, vojnu okupaciju prati i poljoprivredna koloni-

zacija. Novi gospodari zemlje grade ceste, krče teren i prenamjenom nepreglednih površina nekad neo-bradive zemlje izvlašćuju domaće seljake. Iako pred-stavljaju manje od deset posto populacije, ubrzo su u posjedu četiri petine poljoprivrednih površina. I metropola se brzo veže uz svoju novu koloniju, kojoj II. Republika dodjeljuje status okruga.

Od osvajanja do neovisnosti, mnoge će vlade poku-šati uključiti Muslimane u razvoj Alžira i uspostaviti, makar u određenoj mjeri, ravnopravnost između starosjedioca i kolonista; no oni će uvijek naići na žestoko suprotstavljanje veleposjednika koji, makar u manjini, predstavljaju interesnu skupinu s velikim utjecajem u Komori. Cijelo stoljeće nakon zauzima-nja Alžira, modernizacija uvijek uspješno zaobilazi ruralna područja starosjedioca. Pravna, gospodar-ska i društvena nejednakost postaju nepodnošljive stanovništvu koje je tijekom prvog svjetskog sukoba platilo velik danak u krvi, u ratu čiji ga se ulozi nisu ticali. Takve okolnosti povoljno utječu na izbijanje alžirskog nacionalizma koji utjelovljuju Messali Hadj i Ferhat Abbas. Međutim, većina Europljana rođenih u zemlji koju smatraju svojom, i koji često žive skro-mnije negoli stanovnici metropole, ostvaruju miran suživot s muslimanskom populacijom.

Na kraju 2. svjetskog rata, pobjeda “slobodnog svi-jeta” nad totalitarnim režimima iznova budi nade Alžiraca koji izlaze na ulicu tražeći svoja prava. U svibnju ‘45., u Sétifu, u Guelmi, u ostalim gradovima pokrajine Konstantin i Male Kabilije, manifestacije su izmakle kontroli i koštale života stotinu Euro-pljana. Bešćutna represija rezultirala je smrću šest tisuća Alžiraca i dovela do prvog velikog rasapa između dvije zajednice.

Šačica odlučnih nacionalista našla je sljedbenike i pod okriljem nove međunarodne situacije 1954. godine (francuski poraz u Indokini, opći pokret dekolonizacije, rađanje solidarnog i organiziranog Trećeg svijeta, podrška arapskog svijeta i komuni-stičkog bloka) povukla okidač Alžirskog rata.

Azrayen ■ 5 4 ■ Azrayen


Nekoliko polaznih točaka na početku pripovijedanja…

1954. NOĆ S 31. LISTOPADA NA 1. STUDENOGA:početak pobune. Osnivanje Fronte nacionalnog oslobođenja (FLN) i njezine vojne frakcije, Vojske nacionalnog oslobođenja (ALN). 25. pješačka divizija zračnim je transportom prebačena iz grada Pau u Alžir. Prosinac: Massali Hadj osniva Alžirski nacionalni pokret (MNA).

1955.Veljača: srušena je vlada Pierra Mendèsa- -Francea koja preporuča reguliranje alžirskog problema širokim spektrom reformi. Ožujak: general Cherrière “češlja teren” Kabilije i Aurèsa izazivajući neprijateljske reakcije populacije. U obje regije proglašeno je izvanredno stanje. 20. kOlOVOza: kako bi za svoju stvar pridobili još uvijek kolebljivu muslimansku zajednicu, FLN bira uvjerljivu moć nasilja. U Philippevilleu i na području pokrajine Konstantin, naoružane skupine masakrirale su 123 osobe, od kojih 71 Europljanina. Odmazda, čija bilanca broji gotovo 12 000 žrtava, gurnula je zemlju u sveopći rat. 30. kOlOVOza: izvanredno stanje proglašeno za cijelo područje Alžira. Rujan: razrješenje Komunističke partije Alžira, čiji se mnogi članovi pridružuju FLN-u. PROsinac: francuska vlada formira Specijalizirane administrativne odrede (SAS) koji su trebali zabačenim područjima osigurati administrativnu, liječničku, prehrambenu i obrazovnu upravu.

1956.Ožujak: neovisnost Maroka i Tunisa. TRaVanj-sVibanj: Guy Mollet, predsjednik Vijeća, saziva vojne snage (mladi Francuzi koji su služili vojsku 1952., ‘53. i ‘54. vraćaju se u vojarne) i produžuje vojni rok na 27 mjeseci, omogućujući slanje po 400 000 vojnika godišnje u Alžir. 18. sVibnja: dvadesetak mladih pričuvnika ubijeno je i unakaženo u klancu Palestro (Kabilija). kOlOVOz: glavni predvodnici pobune okupljaju se na kongresu u Soummamu gdje je dogovorena zajednička politička platforma, pokret prerasta u centraliziranu organizaciju, a zemlja je podijeljena u šest vojnih zona (vilajeta). lisTOPad: pri presretanju aviona DC-3 zračnih snaga Maroka koji ih je prevozio iz Rabata u Tunis, zarobljena je nekolicina predstavnika FLN-a (među kojima Ben Bella, Boudiaf i Aït Ahmed). lisTOPad-PROsinac: FLN pokreće gradsku gerilu. Njihovi bombaški napadi krvlju su obojili Alžir. PROsinac: general Salan imenovan je na čelo vojnih postrojbi u Alžiru.

1957.siječanj: opunomoćeni general Massu, “bitkom za Alžir” odgovara na val terorizma. Sve je više masovnih uhićenja, sve je više napada. Ožujak: Rat je zahvatio cijelu zemlju, koja tada broji 980 000 Europljana, 8 500 000 Muslimana… i 450 000 vojnika.



9Mome ocu.

F.G.

9Još i danas, pisanje o ovoj temi delikatno je pitanje.Kako nitko ne bi bio povrijeđen, valja prvo svakoga saslušati.Budući da su bili vođeni takvom mišlju ili nam na razne načine pomogli, u Francuskoj i u Alžiru, zadužili su nas Abdellah Bahloul, Leïla Benzaïd, Medjber Bellahmer, Boualem, Boubekeur, Henri Bourgeois, Alex i Magali Brayle, Gilles Caux, André Juillard, Kamel, Omar Kared, Yves Kérouas, Fahrat Mehenni, Myriam, Nordine, Armand Poulet, “Rachid”, Robert Rosa, Michel Rouge, Salah, Paul Wohlschlegel…

… svima njima hvala, a isprika onima koje smo možda zaboravili!

Azrayen ■ 7


Azrayen?

Ime mu je nadjenula stara Tassadit, naša

qibla.

Babica?

Ustvari... Tassadit

nije samo primalja...

Bože! Ledeno je!

Toliko o “blagoj klimi Kabilije”!

Azrayen ■ 7


Ima ona i mnoga druga znanja, neki

čak vjeruju i... moći!

Pomalo je i...

Kako reći?Čarob-nica?

Recimo.

I... tko je taj

Azrayen?

Anđeo tame.



Zašto su ga tako nazvali? Je l’ bio neki grubijan?

Naprotiv...

... bio je naročito obziran... uvijek nam se obra-ćao blagim riječi-ma. Nikad se nije cjenkao. Redovno se raspitivao za svakog od nas...

Ali Tassadit ima poseban dar: ona “osjeća” ljude i kad ga je dotakla, za njegova prvog

posjeta, opazila je da ga obavija tama i studen,

poput onih koji u sebi nose smrt. A onda se zbilo i ono s leptirima...

S leptirima?

Navodno ih je skupljao, ili ih je barem proučavao. Kako bilo, lovio ih je kako bi ih

promatrao.

Pa što?

Prema lokalnom vjerovanju, duša napušta tijelo u liku leptira. Lep-tira kojeg je proučavao i osudio

Azrayen.

Zar se naklapanjima jedne starice ovdje pridaje

tolika važnost!?

Uglavnom, qibla nas je obavije-stila o svojim strahovanjima...

Usprkos njegovoj ljubaznosti, bio sam jedini koji je s njim razgovarao... i jedini kojeg

je začudio njegov nestanak.



Tassdit tu jako velika qibla, mon kapiten! Jako poznata svud! Ozdravi tifus il bolni oči, bolesnik

dolaze čak z Ouacif ili z Beni Yenni!

Nda… evo... ovo je

Tassadit, satniče. Naša

qibla.

*Vrati se kući, stranče, nosiš smrt.

Što je rekla?

Ona... ona kaže da ni vi... ne zračite dobrim vibracijama...

Hajde, dosta s glupostima! Saznate li nešto,

obavijestite časnika SAS-a u Aït-Azouzu.

Chanaz! Okupljanje!



Piazza! Borral! Mičite guzice već

jednom! Mislite da ste na izletu!?

Budalo! Za to s tobom nema šanse!

Što je, Paturel? loše podno-simo svježinu Djurdjure?

Nisam naviknut, satniče!

Ne brinite, bit će dobro...

... budete li drhtali samo od

hladnoće.



Velika KabilijaSpecijalizirani administrativni odred (SAS) Aït-Azouz

*Dječak je! Dječak je!

Satnik Valera.

Žao mi je što vas ovako primam, ali... i u ovakvim

vremenima moji ljudi pomažu pri

porođajima!

Ne držite se tako, Valera! Imam ja i pravi

ured, imam ruma i vruće

kave.

Hajde, dođite.



Je... malo je neuredno!

“Malo”?! Uvijek ste tako skromni? Pitam se kako

se uopće snalazite!

Ali, da izgubite cijeli

odred!...

Nda! To je malo

uznemirilo duhove, jelda?

Morate ih razumjeti, Moreau. Vojska si ne

može dopustiti da joj se u nekom bespuću izgube njih dvadeset i dvojica

sa svom opremom!

Helikopteri još nisu ništa

pronašli?

Ništa. A što se terena tiče, onemogućilo nas

je ovog grozno vrijeme. Naređeno mi je da se

ne vraćam u stožer bez Messonniera.

Vratim li se praznih ruku, neće samo moja glava biti na panju! Šefovi smatraju da bi odred već bio

pronađen da ste na vrijeme dojavili njihov nestanak...

Zaboga, Valera! Nije riječ o običnom G.M.S.* odredu!

*GMS – groupes mobiles de sécurité: odredi pričuvnika pridruženih francuskoj vojsci tijekom Alžirskog rata, regrutiranih iz jedinica ruralne mobilne policije. (op. prev.)

Messonnier predvodi odred koji prima avans**. Često ostaju po osam dana na terenu.

**Samostalna jedinica kojoj su osigurana financijska sredstva za uzdržavanje na terenu.



Obavijestio sam Tizi* početkom drugog tjedna! Zašto bih se ranije bri-nuo!?

*Tizi-Ouzou, grad na sjeveru Alžira

Pretpostav-ljate li što se moglo dogoditi? Nemam

pojma.

Prijelaz na stranu neprijatelja malo je vjerojatan. Čak

ako je i sastavljena od Harkija**, jedi-nica se ne predaje cijela za tako krat-

ko vrijeme.

**naziv za alžirske muslimane koji su služili kao pričuvnici u francuskoj vojsci za vrijeme Alžirskog rata (1954.-1962.) (op. prev.)

Ne čini se vjerojatnim ni da su ih pobile snage ALN-a*. Kako bi mogli

srediti dvadeset i dvojicu, k tome i dva kamiona, a da ne ostave

kakav trag?

Osim toga, zašto bi to napravili?

*Vojska nacionalnog oslobođenja, vojna frakcija FLN-a. **planine Magreba. (op. prev.)

Koja je bila posljednja

Messonnierova misija?

Da vidimo!

Područje koje pokriva SAS preveliko je da bi sve bolesne mogli dopremiti

ovamo. Sigurno je razmišljao o mogućnosti organiziranja

stacionara u džebelu** Ouarzen.

Znate li kako su seljani nazvali Messonniera?

Ne.

Azrayen.

Ti vraga!

Nakon što su helikopte-

ri pročešljali cijelo područje, želio se domo-ći sela Aït-Aïlem. No vjeru-jem da je razmiš-ljao i o drugim lokacijama...



Dobro kažete.

Njegov dosje potvrđuje da je riječ o

čudnoj ptičici, zar ne?

Znate, kad časnika rasporede u SAS, to znači da pomalo odskače od

željenih normi vojne institucije.

Kako bilo, “vojna institucija”

smatra da bismo im, u nedostatku bolje

ideje, možda mogli ući u trag proučavanjem njegovih postupaka i njegove osobnosti.

Zato mi šalju Tirarda.

Tko je on?

Obavještajac, Francuz rođen u Alžiru, odrastao među Alžircima, tečno govori

kabilski i arapski. Čini se da nitko

ne poznaje pobunjenike

bolje od njega!

Ako je tako do-bar s njima, zašto

su njega anga-žirali?

Tko zna? Plaćaju me da se borim, Moreau, a ne da razmatram raspolo-ženja svakoga tko se uvali u ova sranja.

Cosme Tirard.

Satnik Valera najavio je

vaš dolazak, uđite!

Nemam vre-mena. Rekli su mi da ste nešto

smislili?



Ništa naročito, ali moramo negdje

početi! Recimo, Mohan Djeddar?

Dočasnik u Messonnierovu odre-du? Vidio sam njegov dosje. Problematičan

tip, u pravu ste. Ne znam,

mislio sam da bismo se mogli raspitati u njegovu

selu, Aït-Taghatu, i možda...

Sjajno! Mogla bi nam biti od

koristi!

Pa... zar trebate

prevodite-ljicu?

Jasno! Zaboravio sam je predstaviti: Taklhit Allilat, učiteljica iz Bougija. Uspio sam je oteti njenim učenicima jer bi nam mogla štošta zanimljivoga ispričati...

E, da! Da ne duljim... naša

prijatelji-ca bila je Messonnie-rova junica!

Vaše riječi odurne su kao i vaše

ponašanje, Tirard!A je li! Pokret!

Ne dotičite me se!

Dovukli ste me ovamo bez pitanja, no dosad vam nisam otežavala! Ali upozoravam vas da se mene ničim ne

tereti i da...

Prijetnje? Mora da sanjam!

Ako misliš da... Trenutak,

Tirard!



Ne znam koliko će naša ekspedicija

trajati, ali želio bih nešto raščistiti u

startu.

Cijenim vaša znanja i

vjerujem da su korisna.

U mojoj ste službi i nadležan

sam i za one koji su s

vama.

Zato vas molim da me pustite da s njima razgovaram na svoj

način.

OK! OK! Igrajte se diplomata. Pobunjenici će

biti odušev-ljeni!

Trenutno ovdje ne vidim nijednog pobunjenika, no ako vam nedostaju

bit ćete usluženi! Cha-naz!

Sretno, Valera!

Sretno...



Imate li nešto o Djeddaru u svojim spisima?

“Mohad Djeddar, rođen 4. listopada 1935. u Aït-Taghatu, njegov je otac

starješina El-Maa... “

Starješina El-Maa... onaj koji dijeli vodu na poljima, zar ne?

Tako je. Znači, najvažniji čovjek u selu, odmah iza

starješine.

“Tehnički fakultet u Alžiru gdje se bori na strani MLTD-a.* Tijekom zime ‘55. pridružuje se snagama FLN-a... koje napušta šest mjeseci poslije da bi stupio u naše redove.”

*MLTD – Pokret za potpunu pobjedu demokratskih sloboda

Čemu taj preokret?

Zbog njihovog

pretjeranog fanatizma...

kako je rekao.

Naravno, štab je imao odre-đene rezerve. Niža služba u opasnom sektoru, diskret-ni nadzor, misije provjere: njegovo izvrsno držanje dovelo ga je do položa-

ja Messonierova zamjenika na čelu jedinice Harkija u

Moreauovom SAS-u.

Usprkos svemu, možda je samo sjajan

glumac... pobunjenički špijun!

Ako je tako, više

nećemo vidjeti Messonniera.



Čini se da je vaša gošća dobro natukla bubrege,

Tirard...

Pa dobro, pozovite je da sjedne pokraj vas, Valera.

Ionako umirete od želje za

tim!

Francis...

Oh, oprostite!

Ja...



Stid... sputava li stid žene i u tvojoj zemlji?

Je li stid slabost?Ili blagoslov?

... Kako bilo, oboje ga osjećamo!

Molim vas lubenicu i dvije kile

patlidžana.

Osam dana! Bio si toliko stidljiv da ti je trebalo osam dana da

mi se obratiš!...



Molim vas šest rajčica, pola kile graška i

kutiju frika!

Kutija frika? Mislite li...

da bih je i ja mogao uzeti?

Ako želite, ali upozora-vam vas...

... možda neće imati očekivani okus!

Znate za to jelo?

Mogu li vam

pomoći?

Pustite! Blizu sam!

Tu smo. E, pa... hvala na pomoći!

Ne! Ne! Hvala vama! Pa...

možda... ustvari, mi... možda se možemo opet

vidjeti?

Ne viđamo li se već

cijeli tjedan?

Obožavam ga! Naročito okus

korijandra... Velik sam gurman

i kabilska kuhinja lako me

očarala!

Mljeveno žito, naravno da

hoće! Zaboravio sam ime... ali to je

za gustu juhu, zar ne?



Moja odora vas ne straši?

Oh?! Jako... mi je žao.

Nemojte žaliti. Bio je dobar

čovjek, no da je poživio gospođica

Evrard ne bi ga mogla nagovoriti.

Gospođica Evrard?

Moja učiteljica,

sjajna žena...

... Strastvena Berberka, čvr-sto uvjerena

da bi svijet bio bolje mjesto da je znanje

dostupno svima. Zahvaljujući

njoj podučava-nje je sad moje

zvanje.

U Bougiju? Ne, mjesto se zove Béni-Ouacif,

pedesetak kilometara udaljeno

od mog sela, ali za praznika radije

dolazim ovamo, kod tete.

Zašto?

Niste je vi odabra-li... Uostalom, nosio ju je i moj otac. Iz

daljine vam je sigur-no nalikovao... kad

ga je snašla smrt u Monte Cassinu prije trinaest godina.



Previše je zabačeno! Slušam Piaf i Treneta,

čitam Colette i Gionoa, idem u

kazalište i u kino, a tamo... obećana sam da pođem za

postolara.

Pa što? Opija se? Tuče majku?

Naprotiv, izuzetno je

drag.

Ali... ja više ne mogu živjeti poput kabilske

seljanke.

... Iako je moje

srce zato-čenik ove zemlje.

Imamo sreće! Baš je... krasna

noć, jelda? Vidite mliječnu

stazu?

Ovdje je zovemo

“put slame”.

Aj!Što je bilo?

Ja... mislim da mi je nešto upalo u oko.

Kažem vam! Ozbiljno je: pogledajte!



Nda! Neizostavni

gulaš... Nije nešto,

jelda?

Vi... vi ste znači

učiteljica?

Da.

Lijepo. I ja sam to želio. Volio sam školu... Ali s petnaest godina morao

sam u tvornicu.

Ni-sam.

Ja sam oženjen.

Zgodna je, jelda?

Čeka bebu. Vjenčali smo se onaj tjedan kad sam odlazio, tri dana prije Božića...

Jeste li udani?

Božić! Znate li gdje sam ga proslavio?



U stočnom vagonu između Alžira i Tizija! Božićnu

noć, shvaćate!?! Nema gluplje

od francuskog zapovjedništva!

Našlo bi se, Paturel...

Recimo, stražar koji blebeće, umjesto da

motri.

Možemo li nakratko porazgova-

rati?

Želio bih znati: kad ste upoznali

Messonniera, jeste li bili slobodni,

ili... ?

Što se to vas tiče?

Pa, recimo... ako ste osta-vili... “zaručnika” zbog francuskog vojnika,

možda bismo trebali traži-ti na tom tragu! Naročito ako je taj zaručnik sin starješine ili kakvog

utjecajnog čovjeka, reci-mo povezanog s pobunom,

o čemu vi, jasno, nemate pojma.

Nisam bila u vezi kad sam

upoznala poručnika Messonniera.

Mmh... a... kad ste se zadnji put vidjeli?

Prije tri mje-seca.

Tri mjeseca? Prekinuli ste

vezu?

Ne. Zašto ste se onda prestali

viđati?



Bit ću slobodan ustrajati na mom

pitanju.

Slušajte! Shvaćam vašu situaciju, ali i moja je krajnje delikatna! Pokušajte, zaboga, bar malo surađivati! Ne otežavajte mi još više!

Nisam ja tražila da budem ovdje!

Problemi s prijateljicom,

satniče?Napro-

tiv.Chanaz!

Pokret za pet minuta!

STOOOOj!



Chouf!* Nestao je iza onog vrha!

Vidim! Odbor za doček sigurno je u blizini... Kako ćemo, satniče?

*promatrač

Uzmite šestoricu i pogle-dajte što se gore događa. Cognin!

Puškomitra-ljezi!

Sousa, Grimaud,

Carpentier, Piazza, Barral,

Loufrani!

... i Paturel. Da mu ojača

koncentracija!OK.

Pješaštvo… pokret!



Vatreno krštenje?

Da...

Ne brini... Izgleda da večeras spavamo u Micheletu. Imat ćeš zašto četkati

hlače.

Što? Što je? Ja ništa ne

vidim!

Gore... iza šumarka!

Koliba!



Krasan ulov, jelda, naredniče?

Mislite da su oni sakrili vojni kamion?

ZAČEPI! PRETRESITE TU RUPU!

1) Ništa nisam napravio, gospodine. Pustite me, molim vas. Nemam ja ništa s pobunjenicima! 2) Bachir! Ponudi ih keksima!

Nema niče-ga, naredniče.

Nikakvog skrive-nog kutka.

3) Izvolite... Majka ih je napravila.

Hvala! Hoćeš da te otruju, je li?

Ali...

PAZI!

A ti? Što si ti tražio tamo gore? Zašto

si pobjegao? Je li? Reci!

Pjevaj, stoko!



kolorka giroud & lax · ranju doživljaja i sjećanja na alžirski rat. benjamin stora azrayen...

Documents