106

Odjeljak 3 - Prenoenje voenja postupka i posljedice nenadlenosti

Sud moe rjeenjem izvriti prenoenje voenja postupka iz svoje nadlenosti (l. 23. st. 1.) na neki drugi sud na ijem podruju je krivino djelo izvreno ili pokuano. Takvo delegiranje voenja postupka se moe odnositi samo na pojedini predmet. Pri tome moraju biti ispunjena tri uvjeta i to: 1. da postoje vani razlozi za prenoenje voenja postupka, 2. da se ne radi o krivinim djelima protiv integriteta Bosne i Hercegovine i 3. da glavni pretres nije zakazan. Stranke i branitelj mogu predloiti prenoenje voenja postupka na neki drugi sud ako su kumulativno ispunjeni naprijed navedeni uvjeti. Propisivanje posljedica nenadlenosti Suda je u uskoj povezanosti sa lanom 6. stav 1. EKLJP.

lan 27.

Prenoenje voenja postupka (1) Ako postoje vani razlozi, Sud moe voenje postupka za krivino

djelo iz svoje nadlenosti, prenijeti rjeenjem sudu na ijem je podruju krivino djelo izvreno ili pokuano. Voenje postupka se moe prenijeti najkasnije do zakazivanja glavnog pretresa.

(2) Rjeenje iz stava 1. ovog lana moe se donijeti i na prijedlog stranaka ili branitelja za sva krivina djela iz nadlenosti Suda, izuzev za krivina djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine.

(1) Ova odredba ovlauje Sud da moe delegirati (prenijeti) voenje postupka za krivino djelo iz svoje nadlenosti na neki drugi sud na ijem je podruju krivino djelo uinjeno ili pokuano. Sud moe prenijeti voenje postupka na drugi sud samo u odnosu na pojedini predmet, ali je iskljuena mogunost da to uini u odnosu na individualno neodreene predmete. Ako bi nastala situacija da Sud uopte ne moe vriti svoju funkciju, onda treba na drugi nain (dakle, ne delegiranjem voenja svih postupaka) rijeiti te probleme, a samo u odnosu na predmete koji ne trpe odlaganje izvriti prenoenje voenja postupka na drugi sud. Ovlatenje prenoenja voenja postupka ima samo Sud, i ni jedan drugi sud u BiH nema takvo ovlatenje. To svoje ovlatenje Sud moe koristiti samo pod uvjetom ako postoje vani razlozi da se delegira voenje postupka iz njegove nadlenosti na neki drugi sud. Meutim, sigurno je da postojanje razloga, koji bi se mogli ocijeniti vanim u smislu ove zakonske odredbe treba vrlo paljivo cijeniti, s obzirom da ta odredba, predvia mogunost jednostranog prenoenja voenja postupka sa Suda na drugi sud. Kao vaan razlog za prenoenje voenja postupka na neki drugi sud bi npr. moglo biti to, to Sud ne moe iz nekih razloga sauvati vanjski utisak nepristrasnosti i nezavisnosti za suenje u odreenom krivinom predmetu (npr. u prvom sluaju vodi se postupak protiv sudije Suda, a u drugom sluaju sudija u

107

vrenju svoje dunosti bio podreen jednoj od stranaka u postupku). Meutim, pored postojanja vanih razloga, potrebno je jo kumulativno da su ispunjeni i uvjeti: da glavni pretres nije poeo i da se ne radi o krivinom djelu protiv integriteta BiH (l. 156. - 168. KZ BiH). (2) Prijedlog za delegaciju voenja postupka u smislu stava 1. mogu podnijeti stranke ili branitelj za sva krivina djela iz nadlenosti Suda. Od toga je napravljen izuzetak, tako to je u odredbi stava 2. navedeno da se prijedlog ne moe podnijeti za krivina djela protiv integriteta BiH (l. 156. - 168. KZ BiH). Po svom sadraju navedeni prijedlog mora biti sastavljen tako da se iz njega jasno vide razlozi koji bi se mogli ocijeniti kao vani za prenoenje voenja postupka na neki drugi sud. U protivnom, ako takvi razlozi nisu navedeni Sud mora postupiti u skladu sa lanom 148. stav 3. Prije donoenja rjeenja u smislu stava 2. potrebno je omoguiti strankama i branitelju da se izjasne o prijedlogu protivne strane, bez obzira to protiv rjeenja kojim je odlueno o delegiranju voenja postupka na drugi sud imaju pravo albe (l. 318. st. 1.). Sud moe i bez prijedloga stranaka ili branitelja rjeenjem odluiti da se voenje postupka u nekom predmetu prenosi na drugi sud, naravno i u tom sluaju moraju postojati vani razlozi.

lan 28. Posljedice nenadlenosti

(1) Sud je duan paziti na svoju nadlenost i im primijeti da nije

nadlean oglasiti se nenadlenim i po pravomonosti rjeenja ustupiti predmet nadlenom sudu, ali je duan poduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

(2) Sud kome je predmet ustupljen duan je provesti postupak i donijeti odluku.

(1) Odredba stava 1. propisuje dunost Suda da pazi na svoju nadlenost (u smislu ovog lana u pitanju je iskljuivo stvarna nadlenost), koja je odreena u lanu 23. stav 1. Takva obaveza Suda proizilazi i iz odredbe lana 6. stav 1. EKLJP, prema kojoj svako ima pravo da mu sluaj ispita zakonom ustanovljeni sud. Od kolikog je znaaja pitanje nadlenosti vidi se i po tome, to u smislu odredbe lana 2. stav 3. za krivina djela koja su u nadlenosti Suda, samo taj Sud moe izrei krivinopravnu sankciju u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu, ukoliko ovim zakonom nije drugaije odreeno (v. komentare uz l. 27.). Dunost je Suda da pazi na svoju zakonom odreenu nadlenost ne samo na poetku postupka, ve i u svakoj daljnjoj fazi, odnosno stadiju postupka. Prema sudskoj praksi ESLJP, sud u sutini karakterie njegova sudska funkcija, odnosno to to donosi odluku o pitanjima u njegovoj nadlenosti na osnovu naela vladavine prava, i u postupku koji je sproveden na propisan nain (presuda H. protiv Belgije od 30. novembra 1987. Serija A broj 127., str.34.).

108

Ukoliko sud poslije zapoete glavne rasprave utvrdi da nije stvarno nadlean za suenje, ne moe rjeenjem ustupiti predmet nadlenom sudu, nego ima donijeti presudu kojom se optuba odbija zbog nenadlenosti suda (Vrhovni sud BiH, br. Kr.25/58.).

U odluivanju o stvarnoj nadlenosti ne mogu se mijeati procesnopravni i materijalnopravni instituti, pa stoga odredbe o primjeni blaeg zakona na poinitelja djela ne mogu biti pravna osnova za donoenje odluke o stvarnoj nadlenosti suda. Odluka o stvarnoj nadlenosti je odluka o sudu, a ne o poinitelju i njegovom djelu, i ta odluka je procesnopravne prirode, tj. ne radi se jo o primjeni materijalnopravnih posljedica na poinitelja, ve se tom odlukom odluuje samo o tome koji e sud suditi u toj pravnoj stvari (Pravno shvaanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17.03.1998., Su-248-IV/98). Sud je duan paziti na svoju stvarnu nadlenost do poetka glavne rasprave i moe je cijeniti samo na temelju injeninog opisa djela datog u optunici i podataka pribavljenih u istrazi, a nije ovlaten da u vezi s tim izvodi bilo kakve dokaze (Vrhovni sud Hrvatske, br. Kr.229/54.). Sud, im primijeti da nije nadlean, donosi rjeenje kojim se oglaava nenadlenim i po njegovoj pravomonosti predmet ustupa nadlenom sudu. Ako prilikom razmatranja nadlenosti bilo po slubenoj dunosti ili na inicijativu stranaka ili branitelja, Sud ustanovi da je nadlean, onda nastavlja postupak bez donoenja formalne odluke (rjeenja) o tome. Izuzetak od navedenog predstavlja jedino procesna situacija, kada sudija za prethodno sasluanje ispituje prethodne prigovore kojima optueni, odnosno branitelj osporava nadlenost Suda (l. 233. st. 1. ta. a). Samo u tom sluaju postoji obaveza donoenja rjeenja kojim se odbija prigovor o stvarnoj nadlenosti Suda (rjeenje se mora donijeti i u sluaju ako se prigovor usvaja i Sud oglaava nenadlenim). Protiv tih rjeenja, izriito je propisano da alba nije dozvoljena (l. 233. st. 3.). U fazi istrage (l. 216. do 225.) sudija za prethodni postupak nema ovlatenja da ispituje nadlenost Suda, jer prema odredbi lana 20. taka d) postupa u sluajevima kada je to propisano zakonom. Poto u zakonu nisu predviena ovlatenja sudije za prethodni postupak da utvruje nadlenost Suda, onda je jasno da e te poslove u fazi istrage obavljati vijee iz lana 24. stav 6. Nakon podizanja optunice (l. 226.), pa do slanja predmeta sudiji, odnosno vijeu krivinog odjeljenja, nadlenost Suda ispituje sudija za prethodno sasluanje. Takvo njegovo ovlatenje je izriito propisano u fazi rjeavanja prigovora protiv optunice (l. 233. st. 1. ta. a.), a prije toga sudija za prethodno sasluanje nadlenost Suda ispituje analognom primjenom pomenute zakonske odredbe. Nakon prijema predmeta, sudija, odnosno vijee krivinog odjeljenja, ne mogu odluivati o nadlenosti Suda van glavnog pretresa, ve vijee iz lana 24. stav 6. Na glavnom pretresu o nadlenosti Suda odluuje sudija, odnosno vijee krivinog odjeljenja. Ako se van glavnog pretresa utvrdi da je Sud nenadlean, uvijek se donosi rjeenje kojim se Sud oglaava nenadlenim. Protiv tog rjeenja stranke i branitelj imaju pravo albe, a izuzetak od toga je rjeenje koje donosi sudija za prethodno sasluanje kada odluuje o prigovoru kojim se osporava nadlenost Suda (l. 233. st. 3.). U sluajevima kada je dozvoljena alba protiv rjeenja, ista se moe

109

podnijeti u roku od tri dana (l. 319. st. 2.). Na glavnom pretresu, ukoliko sudija, odnosno vijee krivinog odjeljenja, utvrdi da Sud nije nadlean donosi presudu kojom se optuba odbija (l. 283. taka a). Protiv te presude dozvoljena je alba u roku od 15 dana (l. 292. st. 1.). Ako Sud nasuprot tome, pogreno ocijeni da je nadlean i donese presudu, to e predstavljati bitnu povredu odredba krivinog postupka iz lana 297. stav 1. taka g), povodom koje stranke i branitelj mogu podnijeti albu. (2) Nakon pravomonosti rjeenja kojim se Sud oglasio nenadlenim ili presude kojom se optuba odbija zbog nenadlenosti, predmet se dostavlja nadlenom sudu. Sud kome je predmet ustupljen nema mogunosti da pokrene postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti, jer tako neto nije predvieno u zakonu. Ustvari, u ovoj odredbi je eksplicitno odreeno, da je taj sud kome je predmet dostavljen duan provesti postupak i donijeti odluku.