KOMPARATIVNA POLITIKA1.POLITIKA I VLADAVINAPolitika- je aktivnost pomou koje skupine donose obvezujue kolektivne odluke kako bi pomirile razlike meu svojim lanovima. U toj su definiciji sadrane etiri vane toke: politika je kolektivna djelatnost, koja podrazumjeva ljude koji prihvaaju zajedniku pripadnost ili makar priznaju zajedniku sudbinu. Politika pretpostavlja poetnu raznolikost stajalita o ciljevima, sredstvima ili oboma. Politika podrazumjeva pomirivanje tih razlika putem rasprava i uvjeravanja.Politika se sastoji od postupaka koji omoguuju izraavanje raznih stajalita, koja se zatim objedinjuju u sveukupnu odluku. Politiko djelovanje moe se tumaiti kao nain da se racionalno smisli najbolje zajedniko rjeenje nekog zajednikog problema- ili barem kao nain da se doe do razboritog zajednikog rjeenja, tj. politika se sastoji od javnog izbora.Vlast- ine institucije odgovorne za donoenje kolektivnih drutvenih odluka. U uem smislu, vlast se odnosi na politiki vrh unutar tih institucija. Vlast je pravo na vladanje. Strogo govorei, vlast je pravo da se djeluje, a ne mo da se djeluje. No, vlast stvara vlastitu mo sve dok ljudi prihvaaju da nositelj vlasti ima pravo donositi odluke.Vladanje- oznaava proces kolektivnog odluivanja, a u toj zadai vlada ne mora igrati vodeu ili ak bilo koju uloga. U meunarodnim odnosima ne postoji neka svjetska vlada koja bi rjeavala probleme, ve se mnoga pitanja rjeavaju pregovorima, to je primjer vladanja bez vlasti.Drava- je politika zajednica koja formira stanovnitva nekog teritorija, podlono jednoj vlasti. Zemlja se obino odnosi na teritorij i stanovnitvo neke drave, a ne na njenu vlast. U meunarodnom pravu se dravni teritorij proiruje na njezin zrani prostor, kontinentalni teritorij i teritorijalne vode. Drava je jedinstvena institucija, koja stoji iznad svih drugih organizacija u drutvu. Drava moe legitimno primjenjivati silu kako bi nametnula svoju volju i dravljani moraju prihvaati njezin autoritet sve dok ive unutar njenih granica. Drava, kao pojam, oznaava skup sastavljen od vlade, stanovnitva i teritorija. Drava je u dananjem svijetu prevladavajue naelo politike organizacije. Najvanije iznimke ini nekoliko preostalih kolonija poput britanskog Gibraltara i teritorija koji su trenutano pod upravom UN poput BiH. Uz to, neka su podruja dobrovoljno podvrgnuta djelominom vanjskom nadzoru npr. Portoriko je pripojen SAD-u, dok druga trae znatnu autonomiju unutar vee drave npr Hong Kong i Tibet unutar Kine.Suverenost- se odnosi na krajnji izvor vlasti u drutvu. Suveren je najvia i konana instancija odluivanja unutar zajednice. Suverenost je pravni naslov koji se posjeduje u cjelosti ili se uope ne posjeduje; drava ne moe biti djelomice suverena. Unutarnja suverenost odnosi se na zakonodavnu vlast na nekom teritoriju. Vanjska suverensot podrazumjeva meunarodno priznanje jurisdikcije suverena nad njegovim teritorijem. Izraz suverena drava odnosi se na obje dimenzije.Nacija- nju odreuje Guibernau kao ljudsku skupinu koja je svjesna da tvori zajednicu, da ima zajedniku kulturu, da je vezana za jasno omeen teritorij, da ima zajedniku prolost i zajedniki projekt za budunost te koja trai pravo da sama sobom vlada. Nacionalizam- najvanija ideologija dvadesetog stoljea, jest doktrina prema kojoj nacije imaju pravo na samoodreenje. Gellner pie da je nacionalizam prvenstveno politiki princip, prema kojemu se politike i nacionalne jedinice trebaju podudarati. Vanost nacionalizma lei u tome to nudi odgovor na pitanje izvan dosega demokracije: tko je narod koji e sam sobom vladati?Nacionalna drava- drava s vlastitom nacijom. Npr. IslandU ovim zemljama jedna je nacionalnosti i dalje politiki i brojano dominantna.Dravljanin- je osoba kojoj su dana zakonska prava i dunosti koji proistjeu iz pripadnosti dravi. Za razliku od podanika, dravaljani su u odnosu na dravu ravnopravni, a njihova prava su izraena u zakonu. Odraavajui tradicije stare Grke i Rima, dravljani imaju pravo i moda obvezu sudjelovati u poslovima svoje drave, ukljuujui voenje njenih ratova.Dijaspora- ovaj se izraz odnosi na skupinu koja zadrava svoj nacionalni identitet premda je iroko raspostranjena izvan svoje zemlje. Primjer su idovi.Mo- Mo je valuta poltike. Mo omoguava donoenje i provedbu kolektivnih odluka. Mo je onaj alat koji vladarima omoguuje da opsluuju i iskoritavaju svoje podanike.U politici se u biti radi o tome ija vizija pobjeuje, to je zakljuak koji se mora odraziti u svakoj definicij moi. Iz te prespektive, mo se sastoji od sposobnosti da provede vlastita volja, da se nametne svoje miljenje, da se prevlada otpor.Mo- proizvodnja namjeravanih uinakaMo da- sposobnost postizanja svojih ciljevaMo nad- sposobnost svladavanja oporbeOblikovanje poticaja- primjena moi upotrebom poticaja i prijetnjiOblikovanje preferencija- Vrenje utjecja putem uvjeravanja i kontrole nad javnim mnijenjemMax Weber, klasifikacija 3 tipa vlasti- Tradicionalna vlast: ova se vlast temelji na potivanju za ono to je stvarno, navodno ili pretpostavljeno da oduvijek postoji. Tradicionalni vladari ne moraju svoju vlast opravdavati; umjesto toga, poslunost se zahtjeva kao dio prirodnog poretka. Tradicionalna vlast je obino produetak patrijarhata. Primjeri su monarhije Karizmatska vlast: voe se slua jer oni nadahnjuju sljedbenike, koji svojim junacima pripisuju iznimna ak i nadnaravna svojstva. Dok se tradiconalna vlast temelji na prolosti, karizmatska odbacuje povijest. Openito gledano, karizmatski se voe pojavljuju u razdobljima kriza i prevrata. Karizmatska vlast je kratka vijeka ako se ne uspije prenijeti neki na neki trajan poloaj ili instituciju. Primjer ovoga su mnoge revolucionarne voe.Legalno-racionalni pristup: poslunost se tu duguje naelima, a ne ljudima. Rezultat je vladavina koje su temelj pravila, a ne tradicionalni ili karizmatske voe. Legalno-racionalna vlast vezana je za ulogu ili poloaj, a ne za odreenu osobu. Ograniava zlouporabu moi. Njemaka je najbolji primjer za ovaj tip, tj. dravu koja se potpuno temelji na pravu.Legitimnost- je politiko pitanje. Odnosi se na to prihvaaju li ljudi valjanost bilo nekog odreenog zakona ili openitije, cijeloga politikog sustava. Legitiman sustav vladavine jest sustav koji se temelji na autoritetu: tj. oni koji su podvrgnuli njegovoj vlasti priznaju mu pravo na odluivanje. Legalnost- je tehniko pitanje. Ona govori o tome je li neki zakon donesen ispravno- tj. prema regularnom postupku.

2. KOMPARATIVNI PRISTUPKomparativni pristup- cilj komparativne politike jest obuhvatiti najvanije politike slinosti i razlike meu zemljama. Zadaa je razumjeti mjeavinu konstanti i varijabli koja obiljeava poretke u svijetu imajui na umu globalne, regionalne i nacionalne kontekste u kojima funkcioniraju. S obzirom na tu definiciju komparativne politke, komparativni pristup jednostavno je obitelj strategija i metoda koje unapreuju razumijevanje u tom podruju.Potekoe usporeivanja: Komparativno istraivanje po definiciji trai poznavanje vie od jednog politikog sustava Jednaka pojava moe znaiti razliite stvari u razliitim zemljama, a time nastaju potekoe usporeivanja sa slinim Globalizacija podrazumjeva da se zemlje ne smije promatrati kao meusobno neovisne, ime se smanjuje stvarni broj sluajeva na kojima se teorije mogu provjeravati Zemlje koje se izaberu za prouavanje mogu biti nereprezentativan uzorak, ime se smanjuje znaaj analiza Svake dvije zemlje razlikovat e se u mnogim pogledima, a to znai da nikada neemo ostvariti san eksperimentora o svim faktorima kao konstantnim, osim onih ije posljedice elimo provjeritiEastonov model politikog sustava: sastoji se od svih onih institucija i proces ukljuenih u autototirativnu alokaciju vrijednosti za drutvo. Tonije, politiki sustav uzima od drutva inpute koji se sastoje od zahtjeva za odreenim politikama i izrazima potpore. Zatim te inpute politiki sustav pretvara u outpute tj. provedive mjere i odluke. Outputi potom povratno djeluju na drutvo, da bi utjecali na sljedei ciklus inputa.Biheviorizam: je bio smjer u politikoj znanosti koji je naglaavao prouavanje pojedinaca, a ne institucija. U sreditu su bili birai a ne izbori, zakonodavci a ne zakonodavna tijela te suci a ne pravosue. Cilje je primjeniti statistike metode kako bi se otkrile znanstvene generalizacije o politiki stavovima i ponaanju pojedinaca.3 metode usporedbe: Studije sluaja: Sluaj je primjer neke openitije kategorije. Prema tome, voditi studiju sluaja znai istraivati neto to ima znaenje koje nadilazi njegove granice. Studije sluaja pridonose opem znanju o politici ako je analiza provedena unutar komparativne perspektive koja zahtjeva da opis posebnog ukljuuje iroko analitike konstrukcije. Studije sluaja su elementi od kojih gradimo svoje razumijevanje politikog svijeta. Obino usporeujemo sluajeve a ne izvodimo zakljuke iz prvih principa. U praksi su studije sluaja viemetodske- primjenjivaju razliite tehnike iz pribora politiloga. Taj pribor ukljuuje itanje strune literature, istraivanje sekundarnih dokumenata, traenje primarne grae i najbolje sluaju voenje intervjua sa sudionicima i drugim promatraima u zemlji koja se istrauje. Postoje 4 vrste studije sluaja: reprezentativni, prototipski, devijantni i arhetipski.Najei oblik je reprezentativni sluaj. On je pokretaka snaga pristupa studije sluaja, koja je podjednako korisna koliko i nedramatina. Znanstvenici e esto za reprezentativan primjer uzeti vlastitu zemlju.Prototispki sluaj ne bira se zato to je reprezentativan nego zato to se oekuje da e takvim postati.Svrha devijantnih sluajeva vrlo je razliita. U njoj se trai iznimno i netipino, a ne norma. Devijantni sluajevi esto slue tome da se uvede red u nae razumijevanje iznimaka i anomalija.Kao odraz tendencije komparativne politike da sa sluajeva prelazi na teoriju a obratno, neke od najvanijih primjera u komparativnoj politici najbolje je shvatiti kao arhepitske sluajeve. Smatra se da neki arhetipski sluaj moe stvoriti kategoriju i, to je donekle zatvoren krug, postaje njen reprezentativni sluaj.Fokusirane usporedbe: nalaze se izmeu studija sluaja i statistike analize. To su studije malog n-a koje se usredotouju na intenzivnu usporedbu nekog aspekta politike u malom broju zemalja. Taj je broj obino dva, parna ili binarna usporedba, ili tri, trokutna uspredba. Naglasak je na usporebdu koliko i na sluajeve; u suprotnom bi to bila viestruka studija sluaja.Kako bi trebalo birati zemlje za fokusiranu usporedbu: uzorak najvee slinosti usporeuje sline zemlje jer se pretpostavlja da bi to su slinije, trebalo biti lake izolirati imbenike odgovorne za razlike meu njima. Za razliku od toga, uzorak najvee slinosti eli pokazati odrivost nekog odnosa dokazivanjem njegove valjanosti u raznolikim okruenjima.Statistika analiza: Statistiki skup temelji se na varijablama a ne na sluajevima. Tonije, cilj je istraiti kovarijaciju meu varijablama. Neki od tih faktora obino se mjere kvantitativno, no mogu se izraditi i tablice zasnovane na kvantitativnim varijablama npr. ima li zemlja parlamentarni ili predsjedniki sustav vlasti. U takvim je analizama jedna varijabla zavisna- onu koju elimo objasniti. Druge se nezavisne ili eksplikatorne- oni faktori za koje mislimoda mogu utjecati na zavisnu varijablu. Primjeri takvog rada u komparativnoj politici ukljuuju provjeravanje sljedeih hipoteza: to je stanovnitvo obrazovanije, vei je udio postmaterijalista to je vii socijalni status neke osobe, vea je njegova ili njezina participacija u vlasti to je zemlja bogatija, vea je vjerodostojnost da bude etablirana demokracija Vea je vjerodostojnost ruenja predsjednikog nego parlamentarnog sustava vlastiRegresijska analiza omoguuje nam ustanoviti devijantne sluajeve koji se u statistici nazivaju odstupanjima. to je vea razlika izmeu predviene i stvarne veliine skuptine u danoj izvrnoj vlasti, vea je potreba za dodatnim objanjenjem i povezivanje s analizom sluaja.

3. POLITIKA KULTURAPolitika kultura: je zbroj temeljnih vrijednosti, nazora i znanja koji daju oblik i sadraj politikim procesima.Civilna kultura: Parohijalna kultura: U parohijalnoj politikoj kulturi graani su slabo svjesni postojanja sredinje vlasti, kao u sluaju udaljenih plemena na iji ivot odluke sredinje vlasti naizgled nimalo ne utjeu. Parohijalne kulture su rijetke u konsolidiranim demokracijama, ali se njihovi elementi mogu nai u seoskim zajednicama ili u sve brojnijim sirotinjskim etvrtima u gradskim sreditima, gdje je vlast daleko od svakodnevnog ivota.Podanika kultura: graane se ne doivljava kao sudionike u politikom procesu nego kao podanike vlasti, kao u primjeru ljudi koji ive u diktaturi. Premda podanike kulture moda ne povezujemo s demokracijama, podaniki stavovi moda su sve prisutniji meu mladima, od kojih se mnogi dre podalje od politike prema uviaju utjecaj vlasti na svoje ivote.Participativna kultura: graani smatraju da mogu pridonjeti politikom sustavu, a i da on na njih utjee.Civilna kultura s najstabilnijom demokracijom: Bilo bi prirodne pretpostaviti da su ljudi s participativnim nazorima uzor graana stabilne demokracije. No studija Almonda i Verbe zanimljiva je upravo zato jer odbacuje takvu pretpostavku. Umjesto toga, autori polaze od toga da e e demokracija pokazati najstabilnijom u drutvima kojima se razliite kulture mijeaju u odreenu smjesu koju nazivaju civilna kultura. Idealni uvjeti za demokraciju nastaju kad podaniki i parohijalni nazori predstavljaju teret participativnoj demokraciji. U toj se civilnoj kulturi mnogi graani aktivni u politici, ali pasivna manjina, bilo parohijalna, podanika ili oboje daje sustavu stabilnost. Uz to, oni koji participiraju nisu toliko ukljueni da bi odbijali prihvatiti odluke s kojima se ne slau. Stoga civilna kultura razrjeava napetost koja u demokraciji postoji izmeu narodnog nadzora i djelotvornog vladanja: ona graaninu omoguuje utjecaj i istodobno vladajuoj eliti omoguuje fleksibilnost.Povjerenje u institucije: Ankete provedene u nizu europskih zemalja govore da javnost ima vee povjerenje u institucije zakona i reda, kao to su vojska i policija, negu u predstavnika tijela, kao to su stranke. Politike stranke su na dnu povjerenja u svim istraenim zemljama. Tako javna potpora za kljune funkcije drave ostaje openito visoka, ali se one mehanizme koji omoguuju demokratski nadzor nad vladarima slabo ocjenuje. Taj uzorak potvruju predrasude javnosti o funkcioniranju demokracije. Socijalni kapital: odnosi se na kulturi povjerenja i suradnje koja omoguuje djelotvorno kolektivno djelovanje. To je sposobnost zajednice da ja razvije u mi. Politika kultura sa zalihom socijalnog kapitala omoguuje zajednici izgraditi politike institucije koje su sposobne rjeavati kolektivne probleme. Povezujui socijalni kapital odravaju mree ljudi koji dolaze iz slinih sredina, dok premoujui socijalni kapital povezuje razliite tipove. Postmaterijalizam: je opredjeljenost za radikalna pitanja kvalitete ivota(kao to je zatita okoline) koja se, osobito meu obrazovanom mladei, moe javiti kao posljedica osobne sigurnosti i materijalnog bogastva. Postmaterijalisti ekstenzivno sudjeluju u politici, ali su skloniji promocijskim skupinama koje se protive elitama, a ne tradicionalnim politikim strankama.Profil Njemaka: Oblik vlasti: ustavna i parlamentarna savezna republikaZakonodavna vlast: Donji dom, Bundestag, ima 603 poslanika mjesta. Manji i slabiji dom Bundesrat predstavlja 16 saveznih pokrajina.Izvrna vlast: Kancelar je na elu kabineta sastavljenog od 16 do 22 ministra. Predsjednik je ceremorijalni ef drave. Kancelar odreuje vladinu politiku. Moe biti opozvan jedino ako parlament veinom glasova imenuje nasljednika. Kao parlamentarna drava, Njemaka je primjer kancelarske demokracije.Izborni sustav: lanovi Bundestaga biraju se kombiniranim izbornim sustavom. Poslanike Bundesrata nominiraju lanovi saveznih pokrajina, prema tome Bundesrat se nikad ne rasputa.Stranaki sustav: Najvanije su stranke SPD socijaldemokrati i CDU demokrani. Tradicionalno one vladaju u koaliciji s manjim FDP-om slobodni demokrati.Za prouavanje politike kulture, poslijeratna povijest te zemlje pokazuje kako legitimnost nekog politikog sustava moe proistei iz uspjenosti gospodarstva. Izmeu 1959. I 1988. udio Nijemaca koji su se ponosili svojim politikim institucijama porastao je sa 7% na 51%. Tijekom slinog razdoblja, potpora viestranakom sustavu porasla je sa 53% na 92%. Ta uspjena pria nije se ponovila u Istonoj Njemakoj, a neka novija smanjenja socijalnih davanja ostavila su traga na ugodnom sporazumu izmeu vlade i njenih graana u zapadnim pokrajinama.Politika kultura u novim demokracijama: U novim demokracijama politika kultura nudi manju potporu sustavu vlasti nego u etabliranim demokracijama. Ta slabost proistjee djelomice iz injenice da novi poredak jednostavno nije dovoljno poznat. Novim vladarima nedostaje autoritet koji prirodno pripada reimu koji iza sebe ima uspjehe. Istodobno, oni se moraju suoiti s prevelikim oekivanjima nastalim svrgavanjem starih vladara; javno mijenje moda oekuje previe i prebro vie od svega, previe lako. Uz to, od starog je reima vjerojatno naslijeen cinian i sumnjiav stav prema politici i kultura koja je vie parohijalna nego participativna. Komunistiko je naslijee naroito daleko od civilne kulture.Budui da nove demokracije nemaju zalihe dobre volje koja se stvara generacijama, stavovi prema politikom sustavu vie ovise o njegovu trenutanom djelovanju. Nova demokracija koja doslovce isporuuje dobra stvorit e stavove potpore koji e je moi odravati u budunosti. Za dugoroni uspjeh demokracije, nema alternative ekonomskoj stabilnosti i napretku. To potvruju i dva primjera uspjene demokratske konsolidacije, Njemaka i panjolska.Politika kultura u autoritarnim dravama: Autokratski vladari suoavaju se s karakteristinim problemima koji nastaju iz njihove nespremnosti da se suoe s izazovom glasake kutije. Budui da nemaju legitimnost koja proistjee iz slobodnih izbora, takvi vladari moraju nai neke druge naine reagiranja na politiku kulturu drutava kojima vladaju. ire govorei, imaju 3 mogunosti: ignorirati, manipulirati ili pokuati transformirati postojeu politiku kulturu. Ignoriranje politike kulture: Ignoriranje politike kulture ireg drutva omiljena je taktika najautoritarnijih vlada. Vojni vladari, npr. dolaze na vlast u tenku i ne mare za finese politike kulture. Njihova je zadaa tititi vlastita lea od protivnika koji ih ele istisnuti. Vojni vladari nipoto ne ele dobiti potporu od ire javnosti, oni tipono nastoje izolirati iroke mase od sudjelovanja u vlasti ime suavaju politiku arenu.U krajnjim sluajevima tirani trae od stanovnita podreivanje, a ne njegovu potporu. No, snazi politike kulture slui na ast takve represivne strategije opstanka rijetko uspijevaju na dulje staze. U praksi gola mo uspijeva jedino kada je umotana u ruho legitimnosti. Manipuliranje politikom kulturom: Drugi pristup sastoji se u eksplotiranju politike kulture selektivnim naglaavanjem njenih autoritarnih elemenata. Ta strategija moe biti djelotvorna na duge staze. Kako primjeuje Eckestein autoritarna vlast koja je u skladu s kulturnim vrednotama moe se pokazati stabilnijom od demokratskog poretka kojeg ne podrava ira kultura.Npr. tradicije poslunosti i osobne privrenosti pojedicnima predstavljaju kulturni resurs koji su potpuno iskoristili mnoge voe u Aziji i Latinskoj Americi kako bi se odrali na vlasti. Odanost nacije predstavlja se kao prirodan izdanak bilo podreenosti seljaka bez zemlje monom zemljovlasniku ili djetetove neprisilne poslunosti roditelju. Vladar je otac i/ili glavni pokrovitelj nacije koji daje sigurnost i stabilnost, a ne demokratsku odgovornost. Pokuaj preobrazbe politike kulture: Najzanimljiviji pristup politikoj kulturi u nedemokratskim porecima jest pokuaj preoblikovanja vrednota zemlje. Po definiciji, totalitarni reimi su nastojali mijenjati vrednote svojih podanika. Npr. u nacistikoj Njemakoj svi su kolski udbenici morali biti u skladu s nacistikom ideologijom, a za aritmetiku su uenici dobivali primjere na osnovi idovskog pitanja. No, najsustavnija i najdugovjenija nastojanja da se politika kultura promijeni poduzeli su komunistiki reimi. Polazili su od toga da drava mora preustrojiti nain na koji ljudi misle i djeluju.Elitistika politika kultura: U zemljama s parohijalnom ili podanikom politikom kulturom dominira elitistika politika kultura. Elitiskika politika kultura sastoji se od uvjerenja, stavova i zamisli o politici onih koji su najblii sreditima politike moi. Vrednote elite su eksplicitnije, sustavnije i utjecajnije od vrednota ope populacije.Pri ocjenjivanju utjecaja elitistike politike kulture na stabilnost bitne su 3 dimenzije: vjeruje li elita u svoje pravo da vlada? Prihvaa li elita pojam nacionalnog interesa, odvojenog od tenji pojedinaca i skupina? Prihvaaju li svi pripadnici elite pravila igre, naroito ona koja odreuju prijenos vlasti?Prva i vjerojatno najvanija sastavnica pritom je uvjerenost vladara u to da imaju pravo vladati.Autoritana elita ne odrava se na vlasti samo prisilom i prijetnjom primjene sile nego, to je jo vanije, zato jer ima neku viziju budunosti kojom se moe opravdati pred samom sobom. Nijedan reim ne moe dugo opstati bez nekog koncepta svrhe.Kako politika elita utjee na politiku stabilnost? Elitistika politika kultura: elita vjeruje da ima pravo vladati+ elita djeluje u nacionalnom interesu+ elita prihvaa pravila igre= politika stabilnost.Tehnokracija: je vlast strunjaka, privremen oblik vlasti koji se ponekad javlja nakon razdoblja slabog vladanja. Izraz podrazumjeva vlast specijalista s ekspertizom u nepolitikim temama, esto ekonomiji i tehnici. Danas rije tehnokrat oznauje strunjaka iji je posao ili svjetonazor tehniki a ne politiki. Latinska Amerika je najbolji primjer te tehnokratske kulture u novijoj povijesti.Kompromisi elita u podijeljenim drutvima(Lijphart): Kada su voe stranaka ili skupina spremni na kompromis kako bi se mogli izraziti i drugi interesi i vrijednosti, poveavaju se izgledi za politiku stabilnost. U klasinoj analizi Lijphart je ustvrdio da je upravo ta sklonost kompromisima meu predstavnicima skupina prevladavala pedesetih i ezdesetih godina u podijeljenim drutvima kao to su Austrija i Nizozemska. U to doba religija je jo snano dijelila te zemlje, a razliite zajednice bile su i znatno fiziki odjeljene. Npr. u Nizozemskoj su katolika, protestanska i svjetovna zajednica bile zasebne subkulture ili stupovi. Pitanje je bilo kako se te stupove moe povezati kako bi se dobila stabilna demokratska kultura. Kljuno je bilo to to su voe svakog stupa prihvatili pravo svake skupine na odgovarajui komad kolaa dravnih resursa. Voe su se meusobno privatno sloili i dogovorili kako izrezati nacionalni kola. Meutim, svaka je skupina nadzirala raspodjelu vlastitih resursa: npr. katolici su mogli pridati veu vanost socijalnim pitanjima, a socijalisti su vie novca izdvajali za obarzovanje. Na taj je nain kultura kompromisa meu elitom omoguila zasebnim i ak neprijateljskim raspoloenim zajednicama da ive zejdno unutar jedne drave. Politika socijalizacija: je proces kojim uimo o politici. Odnosi se na stjecanje emocija, identiteta i umijea, kao i informacija. Njezine su najvanije dimenzije ono to ljudi ue, kada to ue i od koga ue. Politika socijalizacija je nain na koji se politika kultura prenosi s narataja na narataj. Za politiku socijalizaciju je najvanije to to se radi uglavnom o nekontroliranom procesu, procesu koji se ni ne moe kontrolirati. Uenje politike kulture uvelike se razlikuje od stjecanja formalnog znanja o politici koji se dobiva iz npr. knjige. Politika socijalizacija je rasprenija, neizravnija i neplaniranija. Ona ukljuuje razvoj politikih emocija i identiteta kao i prikupljanja informacija. Politika se socijalizacija zbiva u razliitim institucijama- obitelji, vrnjakoj skupini i na radnom mjestu- i na nju jednako utjee kontekst kao i sadraj komunikacije.

4.POLITIKA PARTICIPACIJAParticipacija u razvijenim demokracijama: Ono to najvie zapanjuje kod politike participacije u razvijenim demokracijama jest to koliko je daleko od idealne participacije. Glasovanje na izborima u zemlji obino je jedina aktivnost u kojoj sudjeluje veina graana. Diljem demokratskog svijeta, sve to je vie od glasovanja pripada manjini aktivista. Politika participacija odnosi se na djelovanje pojedinaca radi formalnog utjecaja na one koji vladaju ili na odluke koje oni donose. Graane se moe razvrstati prema tome koliko su ukljueni u politiku(gladijatori, gledatelji i apatini) i prema obliku njihove participacije. Podzastupljenost ena: Godine 2000. ene su inile tek 14% zakonodavaca u svijetu to je dvostruko vie nego 25 godina prije ali je njihov udio i dalje vrlo malen. Nema sumnje da ene kao skupina imaju manje poltikih resursa od mukaraca. ene diljem svijeta imaju slabiju formalnu naobrazbu. Osim toga, majinstvo i kuanske obveze ne ostavljaju mjesta za politiku. Uz te okvirne imbenike, dominacija mukaraca u politici sama se perpetuira. Nekim enama nedostaje samopouzdanja za ulazak u mete formalne politike u kojoj vladaju mukarci, a mnoge se jo suoavaju s diskriminacijom seksistikih politiara.I institucionalni imbenici, od koji se neke lako moe promijeniti, pomau objanjenju podzastupljenosti ena. To su sljedea 3 obiljelja: Izborni sustav: ene najbolje prolaze u sustavu razmjerne zastupljenosti stranakih lista kao metodi razmjernog predstavnitva, koja stranakim elnicima omoguuje rodno uravnoteene skupine kandidata. Dobar primjer je Skandinavija. Kvote: one enama osiguravaju odreen udio meu kandidatima stranke ili jo radikalnije, njenim izabranim predstavnicama. Npr. u Norvekoj su vodee stranke uvele kvote jo 1973. Izmjene zakonodavaca: mala fluktacija, kao u Kongresu SAD-a, stvara uska grla regrutacije koja mukarcima, nakon to ih se izabere, omoguuje da desetljeima ostanu na svojem poloaju.Tipian nesudionik u politici: Politika iskljuenost odnosi se na one ljude koji su praktiki iskljueni iz sudjelovanja u kolektivnom odluivanju zato to su drutveno marginalizirani. Radnici-migranti, zatvorenici, narkomani i oni koji ne govore veinski jezik primjer su skupina koje se suoavaju s tim problemom.Participacija u novim demokracijama: Nove demokracije stoje pred velikim izazovom participacije. Prijelaz iz autoritarne vladavine zahtjeva od stanovnitva da usvoji nove naine politike participacije: mora se glasovati, organizirati stranke i regrutirati voe na politike funkcije. Cinizam mora ustupiti mjesto stanovitom angamanu. Uspostaviti demokratske institucije predstavlja kratkotrajan ustavni zadatak, a ugradnja navike dobrovoljne participacije dugorona je potreba.Civilno drutvo: sastoji se od onih skupina koje su iznad osobnog podruj obitelji, ali ispod drave. Pojam obuhvaa javne organizacije kao to su sindikati, interesne skupine i prema nekim definicijama ak drutva za rekreaciju. No, tvrtke su esto iskljuene jer one nisu tijela koja dobrovoljno nastaju iz drutva. Talijani kau: ako dravu predstavlja palazzo(palaa), civilno drutvo moe se nai na piazzi (trgu). Za razliku od toga, totalitarni reimi imaju jedino vladare i one kojima se vlada. To je civilni deficit koje pred totalitarne vladare postalja teak zadatak.Drutveni pokreti: Drutveni pokreti se sastoje od ljudi izvan institucija koji se meusobno povezuju i na netradicionalan nain suprostavljaju se politikom poretku kako bi postigli zajednike ciljeve. Drutveni pokreti primjenjuju nain participacije kojim se distanciraju od tradicionlnih kanala i time dovode u pitanje legitimnost i odluke vlasti. Pripadnici drutvenih pokreta usvajaju nekonformistike oblike participacije kao to su demostracije, prosvjedi, bojkoti i politiki prepadi.Drutvene pokrete definira Tarrow kao kolektivne izazove ljudi sa zajednikim ciljevima, povezanih solidarnou u trajnjoj interakciji s elitama, protivnicima i vlastima. Oni su politiki entiteti s premazom antipolitike. Slino prosvjednim strankama, pokreti mogu nestati brzo kako su se i pojavili, to je obiljelje koje ih udaljava od statinijeg pojma civilnog drutva.Drutveni pokreti su takoer labavije ustrojeni i u pravilu nemaju precizno lanstvo, lanarine i vodstvo kao i stranke i interesne skupine.Profil Rusija: Oblik vlasti: Federacija s 21 autonomnom republikomIzvrna vlast: Duma(donji dom) ima 450 zastupnika koje se bira prema kombiniranim izbornim sustavom. Savezno vijee(gornji dom) ima po 2 lana iz svake od 89 zemljopisnih jedinica.Sudbena vlast: utemeljenja na graanskom pravu. Na elu je Ustavni sud te za graanske i upravne sluajeve, Vrhovni sud.Participacija u autoritarnim dravama: Za razliku od vladara u demokratskim zemljama, autoritarni vladari ele ograniiti pravu participaciju u politici ili, u sluaju totalitarnih drava, usmjeriti je u strogo kontrolirane kanale. U oba sluaja, cilj je svesti na najmanju mjeru svaku prijetnju koju bi reimu mogla predstavljati neupravljana participacija. No kada aktivisti iskuavaju granice dopustivoga, o granicama i prirodi participacije implicitno se raspravlja i u nedemokracijama. Osim toga, drutva na ijemu su elu autoritarni vladati postaju sloenija, pa dolaze do spoznaje da reagiranje na pritisak naroda u manjim vanim pitanjima moe uvrstiti politiku stabilnost.Mree pokrovitelja i klijenata: Glavna metoda za ograniavanje participacije u autoritarnim dravama jesu mree pokrovitelja i klijenata. Klijentalizam, kako se ta praksa esto naziva, predstavlja oblik ukljuenosti u politiku koji se razlikuje i od dobrovoljne participacije u liberalnim demokracijama i od upravljane rutine totalitarnih drava. Prema na odnos pokrovitelj-klijent nailazimo u svim politikim sustavima, najbolji primjer takvog odnosa su zemlje u razvoju. Mree pokrovitelja i klijenta u mnogim zemljama nisu samo glavni instrument kojim se obine ljude povezuje sa slubenom politikom, nego i naelo organizacije same politke. Te su mree funkcionalni ekvivalent institucija u razvijenim demokracijama, koje ljude integriraju preko svima poznatih praksi.I to su onda tono odnosi pokrovitelja i klijenata? To su neformalne hijerarhije koje poivaju na interakciji izmeu visokostatusnih pokrovitelja i niskostatusnih klijenata. Pokrovitelji su zemljoposjednici,poslodavci, etniki voe. . . Budui da vlastitih sredstava nemaju, klijenti se okupljaju oko pokrovitelja radi zatite i sigurnosti.U ri Lanci npr. pokrovitelji koji imaju pristup resursima drave uglavnom odluuju kako e obian svijet glasovati.Klijentalizam je izraz koji se upotrebljava za politiku koja se u osnovi temelji na odnosima pokrovitelj-klijent. Ti su odnosi esto tradicionalni i osobni, kao u sluaju zatite koju zemljoposjednici u zemljama u razvoju osiguravaju zakupcima. Mogu biti i instrumentalniji, kao u sluaju resursa to su ih vladajue stranke u amerikim gradovima psiguravale doseljenicima u zamjenu za glasove. Ondje gdje je klijentalizam uobiajen, proima politiku kulturu i poveava nejednakost iz koje izvire.Vojni reimi: Vojni reimi koji su u velikom dijelu svijeta u razvoju postojali u drugoj polovici 20.st. korisni su pri primjeni participacije ili ee ne-participacije u autoritarnim politikim sustavima. Kao to se moglo oekivati, veina je vojnih reima usvojila inkluzivni pristup participaciji irokih masa. Ti su reimi obeshrabrivali ljude da se angairaju u politici zato to su se bojali za vlastiti poloaj. Primjer je ile pod vlau Pinocheta.Totalitarni reimi: Najambicioznije pokuaje razvijanja masovne participacije u nedemokratskim sustavima nalazimo u totalitarnim reimima. Za razliku od demokracija, participacija je u komunistikim i faistikim dravama bila ira i upravljana. Taj oblik participacije- kvantitativno velike, ali slabe kvalitete- bio glavno obiljelje totalitarne vladavine. Upravljana participacija odnosi se na sudjelovanje u politici pod nadzorom elite, a cilj joj je izraavanje potpore naroda pokuaju vlasti da izgradi novo drutvo. Svrha joj se mobilizirati mase za potporu reimu, a ne utjecati na kadrove ili politike vlade. Upravljana participacija bila je obiljelje totalitarnih reima.Politiko nasilje i teror: Politiko nasilje sastoji se od Onih fiziki tetnih inova usmjerenih na osobe ili vlasnitvo kojih je namjera promicati ili suprostaviti se vladinim odlukama i javnim politikama. Politiki teror, podvrsta politikog nasilja, javlja se kada je ciclj takvih inova zastraiti ire stanovnitvo. Nasilje i teror mogu potjecati od drave i mogu biti potinjeni protiv drave. Genocid, u koji drava takoer obino ukljuena, jest hotimino unitenje velikog dijela nekog naroda, nacije, rase ili etnike skupine. Revolucija: Kada se postojee ustrojstvo vlasti srui i kada to prouzroi dugoronu rekonstrukciju politikog, drutvenog i gospodarskog poretka, govorimo o revoluciji.Theda Skocpol definira revolucije kao brze, korjenite promjene dravnog i klasnog ustrojstva nekog drutva; prate ih i dijelom klasne pobune odozdo. Goldstone smatra da se revolucije sastoje od triju faza koje se preklapaju: propasti drave, borbe za vlast nakon nje i korjenite rekonstrukcije drave.Relativna deprivacija: nastaje kada ljudi vjeruju da dobivaju manje (vrijednosna korist) od onoga na to misle da imaju pravo (vrijednosna oekivanja). Relativna deprivacija raa ogorenje, a ono pridonosi politikom nezadovoljstvu. Za razliku od toga, apsolutna deprivacija esto vodi borbi za preivljavanje i kao rezultat toga, politikoj pasivnosti. Kako je napisao ruski revolucionar Trocki puko postojanje oskudice nije dovoljno za ustanak; da je tako, mase bi se uvijek bunile.Francuska revolucija: Prije revolucije, Francuska je jo bila kombinacija apsolutne monarhije i feudalizma. Vlast je bila zamren kola lokalnih, provincijskih i monarhistikih institucija. No, osamdesetih su se godina poeli navlaiti olujni oblaci: stari je reim bio pod pritiskom jer je monarhiji prijetio bankrot i 1788. Slaba ljetina izazvala je bune seljaka u unutranjosti i nezadovoljstvo u gradovima. Revolucija je poela kad je, nakon vie od 150 godina sazvano zasjedanje Opih stalea svibnja 1789. i Trei stale se Narodnom skuptinom Francuske. Slijedilo je 5 godina korijenitih reformi, razdoblje u kojem se, u atmosferi nasilja poznatog kao teror, stare institucije sruene i poloeni temelji moderne drave.Unato mjeovitim rezultatimarevolucije, ne moemo osporiti da je bila nositelj napretka: Politiki, revolucija je unitila apsolutnu monarhiju utemeljenu na boanskom pravu. Odredila je budue obrise liberalne demokracije: suverenost naroda, profesionalnu birokraciju i liberalnu filozofiju. Gospodarski, revolucija je oslabila nadzor plemstva nad seljatvom i pomogla stvoriti uvjete u kojima su se mogli iriti trini odnosi i naposljetku nastati kapitalistika privreda. Ideoloki, revolucija je bila krajnje svjetovna. U njoj su se rodile ideje o pravima pojedinca koja se moraju potovati po sili zakona. Bila je takoer krajnje nacionalistika: nacija je postala ona najjaa veza koja graane ujedinjuje u domoljubnom zanosu.Daviesov koncept relativne deprivacije sigurno pomae razumijevanju seljakih pobuna potaknutih vezom izmeu slabe ljetine i niza neuspjelih vladinih mjera, koje su potaknule, ali ne i ispunile oekivanja naroda.Ruska revolucija: Upravo onako kako je Francuska revolucija ocrtala obrise liberalne demokracije, tako je Ruska revolucija iz listopada 1917. Uspostavila prvu komunistiku dravu svijeta. Najavila je dolazak jednog reima, ideologije i revolucionarnog poretka koji su htjeli svrgnuti zapadnu demokraciju. Ruska revolucija bila je najvaniji dogaaj dvadesetog stoljea. Ruska je revolucija sruila klimavo carstvo upravo onako kako je vie od stoljea prije Francuska unitila ostatke srednjovjekovlja u svojoj zemlji. Premda je Rusija potkraj 19.st. doivjela zamanu industrijalizaciju pod pokroviteljstvom drave, politiki je okvir ostao konzervativan i autokratski. Uz caristiku birokraciju, rusko je drutvo i dalje bilo inertno. Nekolovane seljake mase i dalje su ovisile o zemljovlasnikom plemstvu. Rusija je bila vana imperijalna sila, ali je njena politika, gospodarska i drutvena struktura zaostajala za zapadnim konkurentima.Zemlja je bila zrela za revoluciju i to je bilo jasno. U Rusiji se dogodila generalna proba prije poetka prave revolucije. Neuspjeh u ratu s Japanom 1905. pobunu mornara, koja je takoer zavrila neuspjehom. Desetljee poslije, vojne nedae Prvog svjetskog rata te gospodarski i administrativni kaos koji je u zemlji nastao nakon toga nije bilo tako lako rijeiti. Godine 1917. sredinja vlast praktiki nije vie mogla upravljati Rusijom. U oujku se caristiki reim raspao i zamijenila ga je slaba privremena vlada. Pod odlunim Lenjinovim vodstvom boljevici su je u studenom uspjeli smijeniti, premda bi s obzirom na kaos u zemlji bilo pretjerano rei da su osvojili vlast.

5.IZBORI I BIRAI: Najoitija uloga izbor sastoji se u tome da omogue nadmetanje za poloaje i da se pobjednike moe pozvati na odgovornost. Uz to, izborna kampanja omoguuje dijalog izmeu biraa i kandidata, dakle izmeu drutva i drave.Kompetetivni izbori i nekompetetivni izbori: Kompetetivni izbori daju ovlast novim ljudima na vlasti i time pridonose uinkovitosti obavljanja dunosti. Meutim, nisu svi izbori kompetetivni. Veina autoritarnih vladara zadrava zakonodavnu vlast i za njih su tipini nadzirani izbori kao nain regrutiranja za skuptine. ak i ti nekompetetivni izbori, meutim, mogu im dati stanovitu legitimaciju u meunarodnoj zajednici, kao to mogu biti i mjesto na kojem e se poslunim zastupnicima bezbrino dopustiti da iznose beningne pritube svojih zajednica.Izbori za EU parlament: Izbori za Europski parlament postaju referendumi o nacionalnim vladama, premda im je svrha izabrati zastupnike za Europski parlament. Pravo glasa: drugi je vaan podcijenjen element izbora. Nakon to je 60-ih i 70-ih godina 20.st. dobna granica sputena, pravo glasa proirilo se u veini demokracija na gotove sve dravljane starije od 18 godina. U nekim se zemljama sada razmatra mogunost sputanja dobne granice na 16 godina. Meu kategorijama koje nemaju pravo glasa najvaniji su zatvorenici, duevni bolesnici, osobe bez dravljanstva.Pravo glasa ena: Malo se zemalja moe mjeriti s Australijom i Novim Zelandom, gdje ene glasuju od poetka dvadesetog stoljea. U nekim zemljama ene su dobile pravo glasa tek nakon 1945., ime su mukarci priznali enski doprinos ratnim naporima.Izbori Eu dravljana u drugim dravama EU: U Europskoj unijim dravljani zemlje A koji borave u zemlji B mogu glasovati na lokalnim i europskim, ali ne i na nacionalnim izborima u zemlji B.Izborni sustavi: Veina prijepora o izbornim sustavima odnosi se na pravila o pretvaranju glasova u mandate. Ta su pravila jednako vana koliko su tehnike naravi. Ona govore o unutranjem funkcioniranju demokracije, koje obini birai ponekad razumiju jako slabo koliko i nain rada automobliskog motora, a koje je jednako vano za rad politikog stroja.Sustav relativne veine i veinski sustav: U nerazmjernim sustavima stranke se ne nagrauje razmjerno postotku glasova; umjesto toga u svakom birakom okrugu pobjednik odnosi sve. Ti sustavi mogu imati jedan od dvaju oblika: sustav relativne veine i veinski sustav. U sustavu relativne veine pobjeuje kandidat koji dobije veinu glasova u svakom izabranom okrugu. Dovoljna je relativna veina glasova; veina nije potrebna. Unato tome to je star i jednostavan, sustav relativne veine danas se sve rjee primjenjuje. Preivio je uglavnom u Velikoj Britaniji i dravama pod britanskim utjecajem kao to su Kanada, razni karipski otoci, Indija i SAD. Za metodz relativne veine bitan je bonus u obliku mandata koji dobiva stranka koja je na izborima osvojila najvie glasova. Da bismo shvatili zato je to tako, uzmimo npr. dvije stranke, Crveni i Plavi. Pretpostavimo da Crveni u svakoj jedinici pobijede s po jednim glasom razlike. Premda je pobjeda tijesna, Crveni osvajaju sva mjesta u skuptini. Pobjednik dobiva sve, gubitnik nita.Sposobnost medote prvi do cilja da dovode do veinske vlade, barem kada je posrijedi nadmetanje na nacionalnoj razini izmeu dviju stranaka, esto se predstavlja kao najjaa strana tog sustava. No, sustav relativne veine ima i jednu veliku slabost. On ne nudi nikakvo jamstvo da e stranka koja osvoji najvie glasova dobiti najvie mandata u skuptini. Lako je mogue da se glasovi za neku stranku raspodijele tako uinkovito da ona dobije veinu mandata ak i ako ima manje glasova od glavne suparnice.Sustav relativne veine, koji nam je poznat iz Velike Britanije i SAD-a, nije jedini oblik nerazmjernog predstavnitva. Postoji takoer rijea, ali moda demokratinija verzija: veinski sustav. Ova metoda zahtjeva da pobjedniki kandidat dobije veinu glasova, a to se obino osigurava u drugom krugu. Ako u prvom krugu nijedan kandidat ne dobije veinu, odrava se drugi krug, ui izbor izmeu dvaju vodeih kandidata. Ovaj se sustav i dalje primjenjuje u Francuskoj i bivim kolonijama. Za demokrate su argumenti u prilog veinskom sustavu prilino uvjerljivi: nijedan kandidat ne bi smio biti izabran ako se pokae da nije prihvatljiv veini biraa ili akotako zahtjevaju pravila veini elektora.U kategoriji veinskih izbora alternativno je glasovanje prilino djelotvoran nain postizanja veinskog rezultata u pojedinanom glasovanju. U tom sustavu, birai rangiraju kandidate redoslijedom preferencija. Slabije preferencije meutim ulaze u igru samo ako nijedan kandidat ne dobije veinu prvih preferencija. Taj se sustav primjenjuje u izborima za australiski Donji dom.Gerrymanderig: je umijee prekrajanja izbornih jedinica na izborima relativnom veinom kako bi se maksimizirala uinkovitost(omjer mandata i glasova) podrke nekoj stranci. Izraz potjee od izborne jedinice koju je 1812. Odredio guverner Massachusettsa Gerry. Bila je tako duga, uska i krivudava da je jednog promatraa podsijetila na salamandra(engl. Gerrymander)Razmjerno predstavnitvo: Razmjerni sustav je noviji od nerazmjernih sustava. Nastao je u kontinentalnoj Europi potkraj 19.st. potaknut osnivanjem udruenja za izbornu reformu. Ipak, razmjerni sustav danas je ei od sustava relativne veine i veinskog sustava. Poetkom 20-ih godina 20.st. izabrala ga je veina demokratskih zemalja. Razmjerni sustav je norma u Zapadnoj, a sada i u Istonoj Europi. Takoer, prevladava u Latinskoj Americi.Osnovna je ideja stranako, a ne teritorijalno predstavljanje. Zamisao je jednostavna i praktina: stranka bi dobila onoliko zastupnikih mjesta izravno proporcionalno postotku osvojenih glasova.Veina razmjernih sustava nije posve razmjerna. Oni predviaju barem neki bonus za najveu stranku, koji je manji nego u veini nerazmjernih sustava, i uz to u teoriji i praksi diskriminiraju najmanje stranke. U razmjernom sustavu jedna stranka rijetko dobije veinu mjesta; stoga veinske vlade nisu uobiajene i koalicije su vrlo este.Kako se u razmjerno sustavu postie cilj razmjernosti? Najee se koristi sustav lista, u kojem bira glasuje za listu stranakih kandidata, a ne za samo jednu osobu. Broj glasova koji stranka osvoji odreuje koliko e kandidata biti izabrano s te liste. Redoslijed kandidata na listi odreuje koji e od njih biti izabrani kao predstavnici stranke. Sustavi lista razlikuju se prema tome koliko birai kobu odluivati o tome za koje kandidate mogu glasovati. Na jednom kraju su zatvorene liste u Portugalu, JAR-u i panjolskoj. U tim zemljama birai ne mogu utjecati na izbor kandidata, oni samo glasuju za stranku. U veini zemalja sustav lista omoguuje biraima kakav-takav odabir s lista. U vicarskoj i Luksemburgu imaju iznimno otvorene liste i birai mogu glasovati ili za stranaku listu ili za pojedine kandidate s vie stranakih lista. Sustavi lista podrazumjevaju izborne okruge s nekoliko zastupnika.Broj predstavnika koji e se izabrati u svakom izbornom okrugu poznat je kao veliina izbornog okruga. Ta brojka presudno utjee na to kako e razmjerni sustav funkcionirati u praksi. Kako kae Farrell: za sve je razmjerne sustave temeljni odnos ovaj: to je vie mandata po izbornom okrugu, dakle to je okrug vei, to su rezultati razmjerniji.Veliina okruga poveava se s brojem predstavnika izabranih u svakom izbronom okrugu. U sustavu razmjernog predstavnita, to je vie mandata po izbornom okrugu, izborni je sustav razmjerniji. Kada je cijela zemlja jedan izborni okrug, u skuptini mogu biti zastupljene i vrlo male stranek. Za razliku od toga, kad svaki izborni okrug daje samo 3-4 mandata, male stranke nee dobiti nijedno mjesto unato znatnom postotku glasova. Stoga razmjernost razmjernog sustava nije stalna i mijenja se s veliinom izbornog okruga.Veina sustava izbornih lista predvia izborni prag ispod kojega male stranek ne dobivaju nijedno mjesto. Pragovi koji postoje na razini izbornih okruga ili cijele zemlje, slue tome da tite zakonodavna tijela od ekstremista.Izborni pragovi u nekim zemljama: Turska 10%, Moldavija 6%, eka, Njemaka, Poljska, Maarska 5%, vedska 4%, Danska 2%.Kombinirani izborni sustavi: U njemu se kombinira teritorijalno predstavnitvo iz sustava relativne veine i stranako predstavnitvo iz sustava razmjernog predstavnita.Taj domiljati kompromis nastao je u Njemakoj. Birai ondje imaju dva glasa: jedan za kandidata okruga i drugi za regionalnu strnaku listu. Polovica zastupnikih mjesta u Bundestagu popunjava se izborima relativnom veinom u izbornim okruzima s jednim mandatom. Vanije je glasovanje za izborne liste jer ono odreuje ukupan broj mjesta koji e dobiti svaka stranka u svakoj regiji. Nakon neposredno izabranih kandidata mjesta dobivaju kandidati sa stranake liste dok se u svakoj regiji ne postigne toan, tj. razmjeran broj mjesta. Ako stranka dobije vie mjesta na temelju glasovanja za kandidate okruga nego to ima pravo prema stranakim glasovima, zadrava dodatna mjesta i Bundestag se poveava. Zbog dodatnih lanova uzetih sa stranake liste njemaki se sustav opisuje kao kombinirani izborni sustav.Zemlje koje primjenjuju nerazmjerni kombinirani sustav su Japan, Tajland, Rusija i nekoliko drugih postkomunistikih zemalja.Apsolutna veina: Procedura: Birai rangiraju kandidate. Ako na osnovi prve preferencije nijedan kandidat ne dobije veinu, brie se kandidat s najmanje glasova i njegovi se glasovi raspodjeluju prema drugoj preferenciji. Procedura se ponavlja dok neki kandidat ne dobije veinu. Primjenjuje se u Australiji.Duvergeverovi zakoni: Pri ocjenjivanju izbornih sustava postavlja se problem odnosa izmeu izbornih i stranakih sustava. To je jo uvijek sporna tema, Duverger je u svojem klasinom radu rekao kako se moe uoiti gotovo potpuna korelacija izmeu metode izbora relativnom veinom i dvostranakog sustava; tvrdio je da je taj odnos, utemeljen na mehanikim i psiholokim uincima, blizak pravom sociolokom zakonu. Tada se inolo da taj Duvergerov zakon favorizira sustav relativne veine, a razmjerni sustav i viestranaje koje ga prati okrivljava za povezanost s nestabilnim koalicijskim vladama.Duverger je razlikovao dva uinka izbornih sustava. Mehaniki uinak nastaje izravno iz pravila koja glasove pretvaraju u mandate. Primjer je prag za predstavnitvo koji se koristi u mnogim razmjernim sustavima. Psiholoki uinak sastoji se u djelovanju pravila na to kako e birai glasovati. Npr. veinski sustav koji se koristi u VB-u i SAD-u obeshrabruje birae da glasuju za manje stranke s malo realnih izgleda za pobjedu u izbornim okruzima.Izborni sustavi- predsjednici: Od 91 neposredno izabranog predsjednika na svijetu, 61 se bira veinskim sustavom. U pretenom broju zemalja s veinskim sustavom, ako nijedan kandidat ne osigura veinu u prvom krugu, odrava se drugi krug i birai mogu birati izmeu 2 kandidata koja su dobila najvie glasova. Francuska je istaknut primjer tog sustava.Izbori relativnom veinom, na kojima pobjeuje kandidat s najvie glasova u prvom i jedinom krugu, drugi su najei pristup. Tom se metodom tedi novac za organizaciju drugog izbornog kruga, ali se moe dogoditi da pobjednik, pojavili se nekoliko ozbiljnih kandidata, dobije mali postotak glasova.Na nekim predsjednikim izborima uvjet je odaziv biraa vei od 50%. Ako odaziv padne ispod te razine, nadmetanje poinje iznova.Glasovi za amerike predsjednike kandidate broje se prema dravama, a svaki vodei kandidat u dravi dobiva sve njezine glasove u izbornikom tijelu. To federalno obiljelje znai da kandidat moe doi u Bijelu kuu unato tome to je osvojio manje glasove od svojeg suparnika. Ameriki nain biranja predsjednika ne moemo smatrati pravim primjerom neposrednih izbora primjenom metode relativne veine.Posredni izbori znae da dunosnike bira tijelo koje je i samo izabralo neko ire birako tijelo. Posredne su izbore provodile komunistike zemlje kao sredstvo da se ogranii izraavanje demokratske volje; svaka razina birala je samo sljedeu viu razinu. Njima se takoer slue u mnogim predsjednikim izborima i izborima za gornji dom.3 vana obiljelja predsjednikih izbora: trajanje mandata, mogunost reizbora i vezu s drugim izborima.Predsjedniki mandat obino nije krai, a katkad je dui od parlamentarnog.Mandat je esto ogranien na jedan ili 2 uzastopce. Razlog je bojazan da bi bez takvog ogranienja predsjednici iskoristili svoj jedinstveni poloaj i predugo ostali na vlasti. Meksiki predsjednici ne mogu se kandidirati za reizbor.Vano je i vrijeme odravanja predsjednikih izbora. Kad se odravaju usporedno s izborima za skuptinu, vjerojatnije je da e pobijediti kandidat stranke koji dominira u zakonodavnom tijelu. Ne ugroavajui podjelu vlasti, istodobni izbori smanjuju fragmentaciju predsjednike izvrne vlasti. Na temelju takvog razmiljanja u Francuskoj je 2000. godine predsjedniki mandat skraen na 5 godina, koliko traje i mandat parlamenta.Birako ponaanje: U SAD-u se privrenost stranci potvruje tradicionalnom registracijom u pristae kako bi se moglo glasovati na predizborima za utvrivanje kandidata. Ameriki birai su nauili o sebi razmiljati kao demokratima, republikancima ili u rjeim sluajima neovisnima. Takvo se shvaanje amerikog biraa kao pristae odreene stranek naziva raznim imenima: michiganski model ili model stranake identifikacije.U Europi se smatralo da je glasovanje izraz lojalnosti nekoj drutvenoj skupini, a ne stranci. in glasovanja bio je izraz identifikacije s odreenom religijom, klasom ili etnikom skupinom. Stoga su birai sebe doivljavali kao katolike ili protestante, srednju klasu ili radniku klasu i glasovali su za stranek koje su izriito zastupale te interese. Drutveni identitet je uvjetovao izbor stranke.Stranaka identifikacija podrazumjeva dugotrajnu privrenost odreenoj stranci koja uvruje, nain na koji birai tumae daleki im svijet politike. Stranaka identifikacija esto poinje u obitelji, a pojaava se drutvenim okruenjem biraa. Ona utjee na biraevo ponaanje, ali je od njega odvojena. Kontinuitet stranakih sustava na Zapadu 50-ih o 60-ih godina 20.st. objanjavao se stabilnou stranake identifikacije.Zbog odumiranja glasovanja za skupinu ili stranku, politolozi su se usredotoili na pitanje kako birai odluuju za koga e glasovati. Danas se istiu 4 imbenika: politika pitanja, gospodarstvo, stranake voe i imid stranke.Fiorinovo retrospektivno glasovanje znai da je glasovanje reakcija na uspjenost dotadanje vlade taj nam pojam mnogo govori o karakteru suvremenog birakog ponaanja. Retrospektivnim glasovanjem moe se lake objasniti zato je stanje gospodarstva, napose raspoloivi prihodi, nezaposlenost i inflacija, tako mnogo utjee na popularnost vlada. Danas sve vie biraa glasuje polazei od nemilosrdnog miljenja da vlade treba kazniti za neuspjehe i moda nagraditi za gospodarski napredak.Odaziv biraa: Unato sve viim razinama naobrazbe, odaziv u veini demokratskog svijeta smanjuje se. Svakako nije sluajno da se odaziv smanjio kako se ubrzalo prekidanje stranake vezanosti. Stranako se lanstvo smanjilo, kao i klasne i vjerske podjele koje su stranaku lojalnost odravale prvih poslijeratnih desetljea.Franklin povezuje smanjeni odaziv sa smanjenjem vanosti izbora. Tvrdi da su poslijeratnim uspjehom mnogih demokracija u izgradnji drava blagostanja i postizanju pune zaposlenosti razrijeeni stari sukobi izmeu kapitala i rada. Kada je klasni sukob pacificiran, birai nisu imali previe razloga izai na biralita.Odaziv nije jednak u svim razdobljima, a niti u svim zemljama. Kako onda moemo objasniti razlike u raznim zemljama. Za to moe posluiti analiza trokova i koristi. Odaziv je vei u onim zemljama u kojima su trokovi ili napor glasovanja nii, a percepcija koristi via. S trokovne strane, odaziv je vei u onim zemljama u kojima se moe glasovati vikendom i potom. Smanjuje se kad se od graana trai da se upiu u birake popise lokalnih organa vlasti, kao u SAD-u. to se tie koristi, razmjerno predstavnitvo poveava odaziv jer osigurava da svaki glas utjee na ishod. to je vea vanost koju graani propisuju izborima, odaziv je vei.Referendumi: Referendumi, inicijativa i opoziv su naini nakoje se u neposrednoj demokraciji biraima omoguuje da sami odluuju o politikim pitanjima.Status referenduma nije uvijek jednak. Njihov ishod moe biti obvezuju, kao u sluaju ustavnih amadmana koji zahtjevaju potvrdu biraa, ili samo savjetodavan. Obvezujui referendum raspisuje se u skladu s ustavom, dok je savjetodavni referendum tipina opcija za kolebljivu vladu. Referendum je glasovanje birakog tijela o nekom pitanju javne politike. Ishod referenduma moe biti obvezujui ili savjetodavan.Uloga referenduma je u tome to osiguravaju dvostruki sigurnosi ventil. Prvo, referendum omoguuje vladi da neku odluku prepusti graanima kad je iz nekog razloga sama nije sposobna donijeti. Drugo, ondje gdje postoji mogunost inicijative i opoziva, nezadovoljni graani mogu iskoristiti te instrumente i uputiti pitanja i kritike koje u suprotnom nitko ne bi sasluao.Italija koristi tzv. referendum o dokidanju. Raspisivanje referenduma moe traiti 5 regionalnih vijea ili 500000 biraa, ali samo o tome treba li ukinuti postojei zakon.Inicijativa je postupak koji odreenom broju biraa omoguuje pokretanje postupka raspisivanja referenduma o nekom politikom pitanju.Opoziv omoguuje odreenom broju biraa da zatrae raspisivanje referenduma o smjeni nekog dunosnika.Godine 2003. U Maarskoj je raspisan prvi u nizu referenduma o pridruivanju EU u Istonoj Europi s nadom da e rezultat referenduma u toj zemlji utjecati na rezultate u drugim zemljama kandidatkinjama, u kojima je javnost bila skeptinija. U konanici je rezultat bio pozitivan u svim zemljama kandidatkinjama koje su odrale referendume.Obvezatno glasovanje: Argumenti za: Veina graana prihvaa obveze prema dravi kao to su plaanje poreza, potovanje zakona. . . Zato onda ne bi prihvatili ono to Hill naziva laganom dunou i nezahtjevnom obvezom glasovanja na nacionalnim izborima? Izbori utemeljeni na punom odazivu bili bi reprezentativni za stanovnitvo i osigurali bi odreenu politiku jednakost. Poveali bi autoritet vlade i time kolektivnu korist. Samo postojanje obvezatnog glasovanja bilo bi dostatan poticaj za participaciju, a bez vee potrebe za kanjavanjem onih koji ne glasuju.Argumenti protiv: Obvezatno glasovanje znai poricanje slobode, koja je bitna sastavnica liberalne demokracije. Zahtijevati od ljudi da glasuju obiljelje je autoritativnog poretka, a ne demokracije. Poveanje odaziva vjerojatno ne bi podiglo kvalitetu izbora; ako bi se od onih koji za to imaju najmanje politikog interesa i znanja zahtijevalo da glasuju, to bi moglo biti uzrokom loijih odluka.Obvezatno se glasovanje bavi simptomima, a ne uzrocima. Ono odvlai pozornost od pravog pitanja: kako ljude vratiti na biralita njihovom vlastitom voljom.Izbori u novim demokracijama: Prvi izbori nakon povlaenja diktatora obino imaju velik odaziv i oznaavaju poetak novog reima. Vanost konstutivnih izbora ne lei toliko u njihovim rezultatima, koliko u sposobnosti da legitimiraju novi poredak.Konstitutivni izbori su prvi izbori nakon prelaska iz autoritarne u demokratsku vladavinu. Ta su prijelomna nadmetanja obino vrlo poticajni dogaaji s velikim odazivom kojima se potvruje legitimacija novog reima. Sljedee izbore obino prate slabiji odaziv, stanovito otrijenjenje i u nekim sluajima povratak izbornih prijevara.Izbori u autoritarnim dravama: Izbori su u autoritarnim porecima esto polukompetitivni: pobjednik se zna unaprijed, a za postizanje eljenih rezultata pribjegava se izbornim prijevarama. U totalitarnim reimima kandidate se jednostavno predstavlja biraima i nema ak ni iluzije izbora.Polukompetitivni izbori mijeaju izbor i kontrolu na nain koji je karakteristian za autoritarne ili poludemokratske drave. Kako bi osigurala reizbor, vladajua stranka iskoritava sve prednosti vlasti, koje ukljuuju djelotvorno vladanje i vrlo eksponiranog vou. Pokroviteljstvo je najvei resurs te stranke i slui ili za izravno nagraivanje odanih biraa, primjerice plaanje glasova, ili da se lokalnim monicima osiguravaju poslovi, ugovori, status ili novac.Garnitura na vlasti takoer iskoritava kontrolu nad medijima i nad provedbom izbora. Oporbeni kandidati esto shvate da im onemoguuju kandidiranje: biraki popisi na njihovim podrujima nisu potpuni, nastup na televiziji rijetko im se doputa, uznemirava ih policija, misteriozno nestaju leci i plakati. Oporba postaje maloduna jer vidi da joj je sudbina vjeno oponiranje i da nikada nee pobijediti.I dok polukompetitivni izbori daju nekakvu mogunost odabira, u totalitarnim reimima izbori su suroviji. Tako se u komunistikim zemljama nitko nije pretvarao da bi vladajua stranka mogla izgubiti ili imati znaajniju oporbu.PROFIL SAD-a: Oblik vlasti: federalna republikaZakonodavna vlast: Predstavniki dom sa 435 mjesta je donji dom. Senat koji ima 100 senatora, vjerojatno je najutjecajniji dom na svijetu i ima po 2 neposredno izabrana senatora iz svake drave.Izvrna vlast: predsjednik ima golem aparat, koji ukljuuje Ured Bijele kue sa 400 zaposlenih i izvrni ured Predsjednika s oko 2000 djelatnika. Kabinet je mnogo manje vaan nego npr. BritanijiSudbena vlast: Vrhovni sud i dvojni sustav federalnih sudova i sudova drava. To devetorolano tijelo moe ponitavati zakone i postupke protivne Ustavu. Na sudovima se rjeavaju mnoga politika pitanja.Izborni sustav: SAD je jedna od nekoliko zemalja koje jo uvijek imaju izbore relativnom veinom. Predsjednika se bira posredno preko izbornikog tijela. Kandidat koji pobijedi u kljunim dravama moe biti izabran preko tog tijela premda je ukupnom broju glasova drugi, kao na izborima 2000. godine.Stranaki sustav: Unato povremenim prijetnjama treih stranaka, Demokratska i Republikanska stranka pokazuju iznimnu vitalnost. Opstanak tih stranaka rezultat je ideoloke fleksibilnosti, njihove zakonske ukorijenosti i sustava relativne veine koji ne pogoduje manjim strankama.Prema Ustavu, vlast je podijeljena izmeu federalne i dravnih vlada. Sredite vlasti podijeljeno je na izvrnu, zakonodavnu i sudbenu vlast. Amerika je politika izrazito pluralistika i u njoj interesne skupine mnogo lake spreavaju reforme nego to ih izvrna vlast provodi. Crnci 1965. godine dobivaju pravo glasa

6.INTERESNE SKUPINE: su organizacije koje imaju stanovitu autonomiju od vlade ili politikih stranaka i koje nastoje utjecati na javnu politiku. Pretpostavljaju formalnu organizaciju i stoga ih moemo razlikovati od drutvenih pokreta. Poput politikih stranaka, interesne skupine djeluju u prostoru izmeu drutva i drave i pomau njihovu povezivanju. No, dok politike stranke tee osvajanju vlasti, interesne skupine jedino hoe na nju utjecati. Interesne skupine se ne nadmeu na izborima.Slobodni strijelac puta druge da izbore kolektivna dobra, tj. koristi kao to su nezagaeni zrak, koji se ne moe omoguiti samo nekima. Mogunost da se djeluje kao slobodan strijelac potie neulanjivanje u interesne skupine kao to su sindikati, koji se bore za ciljeve koji koriste i lanovima i nelanovima, npr. sigurnije uvijete rada.

Klasifikacija interesnih skupina: Selekcijske ili zatitne skupine kako se katkad nazivaju te zatitne organizacije, osnivaju se radi utjecaja na vladu. Da bi ostvarile svoje ciljeve, pomau im sankcije. Zatitne skupine trae za svoje lanove selektivne povlastice i insajderski status u relevantnim resursima vlade. Budui da zastupaju jasne strukovne interese, zatitna su udruenja esto najutjecajnije interesne skupine. Etablirana su, dobro povezana i imaju dobre resurse.Druga vrsta su promocijske skupine. Promocijske skupine zagovaraju odreene ideje, identitete i politike i vrijednosti. Nazvane takoer problemskim ili kampanjskim skupinama, promocijske skupine ukljuuju primjerice zagovornike i protivnike prava na pobaaj, ekoloke skupine. . .Promocijske skupine su najvanije u razvijenim demokracijama; ondje ih je sve vie, sve su vanije i vlada ih sve vie uvaava.Granica koja dijeli zatitne i promocijske skupine nije otra. Npr. budui da organizacije kao to su enski pokreti i homoseksualni lobi esto ele utjecati na javno miljenje, svrstavaju ih u promocijske. No kako im je glavna zadaa promicati interese specifinih skupina, moda ih je najbolje opisati kao zatitne interesne skupine koje se slue promocijskim sredstvima.Krovna udruenja je organizacija koja vladi prenosi ire interese kapitala ili rada.lanovi krovnih organizacija nisu pojedinci nego druge organizacije, kao to su poduzea, trgovaka poduzea i sindikati. Krovna su udruenja vane komponente korporativizma.Stvaranje zasebnih krovnih udruenja uglavnom je fenomen zatitnih skupina.Kanali pristupa: Izravna diskusija s kreatorima politika: Glavni posao veine interesnih skupina, osobito onih zatitinih, sastoji se u utjecanju na javnu politiku. Veina tih aktivnosti usmjerena je na birokraciju, zakonodavno tijelo i sudove. U razvijenim demokracijama, najvei je pritisak na birokraciju. Intersne skupine okreu se onamo gdje je mo, a odluke se donose u uredima dravnih slubenika.Prodorne zatitne skupine fokusiraju se na uska podruja jer im je teko kontrolirati iroko postavljenu politiku izabranih dunosnika. No kad se radi o pojedinostima, veina demokracija pridrava se pravila rasprave s organiziranim mnijenjem u savjetodavnim vijeima ili odborima; takve su konzultacije esto propisane zakonom. Uostalom, ekspertiza se esto nalazu u interesnoj skupini a ne u birokraciji, a sa stajalita ministra, svima prihvatljiv sporazum predstavalja politiki sigurno rjeenje.Skupna tuba je pravno sredstvo kojim se tuitelji slue radi sebe, ali i radi svih drugih u istom poloaju. Taj mehanizam omoguuje podjelu trokova postupaka i dobiti u velikoj skupini i predstavalja polugu kojom se interesne skupine mogu za svoje ciljeve boriti na sudovima. Sredstvo se redovito koristi u SAD-u.Posredni utjecaj preko stranaka: Interesne skupine i stranke mogu se preklapati jer su i jedne i druge sredstvo pomou kojega drutvene snage nastoje utjecati na vlast.Rijetki su bliski odnosi izmeu skupina i stranaka. Veina interesnih skupina eli iskuati sreu, a ne razvijati tijesne veze s nekom politikom strankom. Stoga su uobiajene labave, pragmatine veze izmeu stranaka i interesa. U SAD-u, poslovni krugovi gravitiraju Republikanskoj a radnike organizacije Demokratskoj stranci, no to su partnerstva iz koristoljublja.Posredni utjecaj preko masovnih medija: Tisak, radio i televizija predstavljaju za interese skupine dodatni resurs. Po definicji, poruke alju mediji upuene su irokoj javnosti, a ne odreenim politiarima. Stoga su mediji glavno mjesto djelovanja promocijskih skupina koje ele utjecati na javno mijenje. Njihova meta je drutvo, koliko i vlast. Za razliku od zatitinih skupina, promocijske skupine obino nemaju resurse i pristup, pa je njihov kapital besplatni publicitet.Tradicionalno, masovni mediji su manje vani zatitnim skupinama jer one imaju specijaliziranije i skrivenije zahtjeve.Lobisti: Lobi je pojam izveden od engleske rijei lobby za dvoranu u Donjem domu britanskog parlamenta. Ondje su ljudi mogli pristupiti zastupnicima i zamoliti ih da se zaloe za njih.Lobiranje je izrazito osoban posao. Zakonodavac e najvjerojatnije uzvratiti poziv lobistu koji je njegov bivi kolega. Iz tog razloga, lobistike tvrtke uvijek trae bive zakonodavce ili dravne slubenike s debelim telefonskim imenikom. Vie nego u veini drugih profesija, u lobiranju je vano koga poznajete.Zato je lobiranje profesija u usponu? Nameu se tri razloga. Prvo, dravnih je propisa sve vie i esto izravno utjeu na poduzea, interesne skupine i sindikate. Drugo, odnosi s javnou postaju sve sofisticiraniji i esto se eli istodobno utjecati i na najire slojeve i na vlast. Profesionalni savjetnici dolaze na svoje u planiranju i provedbi raznolikih kampanja, koje klijentima mogu biti previe sloene da bi ih izravno vodili. Tree, danas se mnoge tvrtke obraaju organima vlasti izravno, a ne posredstvom svojih granskih udruga. Poduzea zakljuuju da angairanje lobistike tvrtke radi lakeg kontakta s nekom vladinom agencijom ili slino nastrojenim zakonodavcem bre daje rezultate nego ako idu preko negog tijela iz svoje djelatnosti, koje mora razmotriti interese svih svojih lanova.Pluralizam: vladavina mnogih odnosi se na politiki sustav u kojem mnoge konkurentske intersne skupine vre velik utjecaj na prijmivu vlast. Drava je vie arbirar nego igra. No, svaka se od tih skupina usmjerava na vlastito podruje pa svim sektorima ne dominira samo jedna elita. Pluralisti dre da drutvo dominira dravom. Oni smatraju da je uloga drave reagirati na interese koje joj iznose. Drava je u pluralistikom sustavu uglavnom arena z nadmetanje izmeu interesnih skupina. Pluralizam donosi zdravu fragmentaciju u irokom rasponu djelovanja vlasti jer se veina interesa svodi na samo jedan sektor politke. Glavna je postavka pluralizma da nijedna elita ne dominira nad vlasti. U svakom podruju politike predvode druge interesne skupine. Openito, pluralizam podrazumjeva zdrav proces disperziranog odluivanja u kojem razne intersne skupine omoguuju da vladine politike ne odraavaju samo ekonomske interese, nego takoer drutvenu raznovrsnost. Vanost pluralizma lei u njegovim implikacijama za nae razumijevanje suvremene demokracije. Pluralisti prihvaaju da je u praksi, veinska vlast netoan opis funkcioniranja demokracije. Umjesto toga ocjenjuju da je demokracija zapravo vladavina niza manjina, od kojih svaka djeluje u odreenom podruju, ali je podvrgnuta meusobnom nadzoru drugi skupina iz istog sektora, s vladom kao arbitrom.Korporativizam: Kako korporativizam zamilja odnos izmeu interesnih skupina i vlasti? Glavna razlika u odnosu na pluralizam sastoji se u tome to pluralizam podrazumjeva nadmetanje meu skupinam, a korporativizam koordinaciju i planiranje. Zajedno s vladom, krovna udruenja koja zastupaju kapital i rad donose i provode kljune politike, osiguravajui red u drutvima koja esto imaju dugu povijest sukoba. To je pristup odozgo nadolje, koji zahtijeva visoku razinu drutvene i politike organizacije a ona ukljuuje obvezatno lanstvo tvrtki u organizacijama poslodavaca i zaposlenika u sindikatima.Premda su krovna udruenja formalno odgovorna svojim lanovima, njihova vana uloga u korporativnom sustavu sastoji se u tome da svoje lanove povuku sa sobom nakon to sklope sporazum s vladom. Pitanja kao to su razina cijena, rast plaa, porezne stope i uvjeti za mirovinu rjeavaju se u tripartitnim dogovrima viih dunosnika, industijalaca i sindiklanih voa. Sporazumi se potom esto predstavljaju kao dogovoren socijalni pakt ili socijalni ugovor izmeu aktera socijalnog partnerstva. U demokratskom kontekstu, korporativizam je odnos izmeu drave i interesnih skupina u kojemu najvanije odluke u unutarnjim pitanjima nastaju iz rasprave izmeu vlade i krovnih udruenja koja predstavljaju glavne socijalne partnere: kapital i radnike. U zamjenu za utjecaj, partneri osiguravaju poslunost svojih lanova. Taj se sustav esto naziva liberalnim ili socijentalnim korporativizmom kako bi ga se razlikovalo od korporativizma faizma, u kojem je dominirala drava.U korporativizmu, pregovori izmeu drave i priznatih skupina poprimaju administrtivni, tehniki oblik. Kreiranje politike je depolitizirano i izborno predstavnitvo u parlamentu postaje manje vano. Politika se odreuje u privatnim pregovorima u ministarstvima, a ne u javnoj raspravi u skuptini. Korporativizam takoer podrazumjeva hijerarhiju skupina. Vlada pregovara s utjecajnim krovnim udruenjima, koje zatim odluke prenose svojem lanstvu.Korporativizam je prisutan u Austriji, Danskoj, vicarskoj, Njemakoj, Finskoj, Belgiji, Irskoj.Interesne skupine u novim demokracijama: Uloga koju interesne skupine trebaju igrati u novim demokracijama i dalje nije jasna, to je u uskoj vezi s time koliko je sama demokracija konsolidirana. Za sada se interesne skupine u novim demokracijama ne razvijaju prema zapadnjakim naelima, nita vie nego to politike stranke prerastaju u masovne organizacije kakve smo neko imali u Zapadnoj Europi.Ipak, prijelaz u demokraciju oslobodio je neke nove snage. U mnogim novim demokracijama nastale su tradicionalne drutvene skupine, a ne interesne skupine. U postkomunistikom svijetu pokazalo se da su skupine utemeljene na etnikoj i nacionalnoj pripadnosti, koje su dugo bile potiskivane, mona snaga nestabilnosti.Interesne skupine u autoritarnim dravama: Uloga interesnih skupina u nedemokratskim dravama posve je suprotna njihovu poloaju u razvijenim demokracijama. Za autoritarne vladare, slobodno se organizirane skupine predstavljaju potencijalnu opasnost za njihovu vlast i stoga ih ele suzbiti ili ukljuiti u svoju strukturu moi.U drugoj polovici 20.st. mnogi su se autoritarni voe morali suoiti s izazovom novih skupina koje je sa sobom donio gospodarski razvoj. Bili su to sindikati, seljaki savezi i obrazovani radikali. Kako su vladari reagirali na te nove uvjete? Jedna od strategija bila je potpuno guenje bilo kakvih interesnih skupina. Ondje gdje su graanske slobode bilo slabo razvijene i gdje su skupine bile neto novo, taj je pristup bio izvediv. Tako su strategiju represije primjenili mnogi vojni reimi. Vojni voe su esto imali prste u ekonomskoj piti, katkad u preutnoj suradnji s multinacionalnim korporacijama; cilj tih vladara bio je odrati radnu snagu koja je posluna i slabo plaena. Izazivai nevolja koji su htjeli osnovati sindikate, bili su brzo uklonjeni.Na drugoj strani, autoritarni vladari su nastojali manipulirati izraavanjem tih novih interesa. Tj, doputali su organizaciju interesa, ali su ih nastojali kontrolirati politikom ukljuivanja, a ne iskljuenja.Poloaj interesnih skupina u komunistikim je dravama bio jo marginalniji nego u drugim nedemokratskim reimima. U veem dijelu komunistike ere interesne skupine nisu postojale i to je bio promiljen rezultat komunistike ideologije. Komunistike je drave vodila partija, a ne drutvo. Bilo je nezamislivo da slobodno organizirane skupine artikuliraju interese. Komunistiki vladari nastojali su sve organizacije upregnuti u transmisijski remen partijske politike. Sindikati, mediji, omladinske skupine- svi su oni bili tek ogranci partije u slubi velikog cilja izgradnje komunizma kroz preobrazbu drutva.U faistikoj teoriji, kao i komunizmu, drava je dominirala nad parcijalnim interesima. Glavna je postavka faistike ideologije bila da je drava mora predvoditi. Ali za razliku od komunizma, faistika je drava nastojala mobilizirati, a ne unititi, skupno djelovanje. Htjela je iskoristiti, a ne preuzeti, privatnu industriju. Faizam je zagovarao korporativn odnos izmeu drave i industrije. Smatralo se da e gospodarstvo biti podijeljeno na industrijske sektore. U svakoj grani e posebne korporacije sastavljene od poslodavaca, zaposlenika, stranek i vlade planirati proizvodnju, odreivati plae i cijene i rjeavati sporove. U tom vertikalnom aramanu, nee biti horizontalnih sukoba izmeu poslovnih grupacija i sindikata jer e obje strane nauiti sluiti nacionalnim ciljevima koje postavlja vrhovni voa. Tako e korporativizam osigurati nacionalni interes nadilazei klasni sukob.Profil EU: Oblik vlasti: Jedinstveno regionalno tijelo u kojem se politika odreuje djelomice u institucijama EU, a djelomice kroz pregovore drava lanicaIzvrna vlast: Vijee EU koje se sastoji od efova vlada i koje daje politiku inicijativu. Mona EU komisija, podijeljena na 17 opih uprava, pokree zakonodavne prijedlogeSkuptina: poslanici jednodomnog EP izravno se biraju u svakoj zemlji na petogodinji mandat. Broj parlamentarnih zastupnika pojedine drave ovisi o broju stanovnika.Sudbena vlast: utjecajni Europski sud pravde, sastavljen od po jednog lana iz svake zemlje lanice, uspjeno je razvio ustavnu podlogu federalizma.

7.POLITIKE STRANKE: Sartori definira politiku stranku kao svaku politiku skupinu sa slubenim obiljeljem koju predstavlja na izborima i koja je sposobna kroz izbore postavljati kandidate za poloaje u vlasti. Za razliku od interesnih skupina, koje tee jedino utjecaju, ozbiljne stranke ele osigurati poluge vlasti. Kako je rekao Weber, stranke ive u kui vlasti.U Zapadnoj Europi, stranke tipino imaju veliko, premda sve manje, lanstvo koje plaa lanarinu, koherentnu ideologiju i strogu stegu meu parlamentarnim zastupnicima. Za razliku od toga, stranake organizacije u Sjevernoj Americi su slabije i ak jo vie decentralizirane. Kanadu i SAD nemaju europsku tradiciju velikog registriranog lanstva koje plaa lanarinu. Osim zakonodavnih tijela, amerike i kanadske stranke uglavnom su sredstva za organizaciju izbora; izmeu kampanja kao da spavaju zimski san. Kriza stranaka: Pitanje za 21.st. glasi: svjedoimo li krizi stranaka i izvozu u ostatak demokratskog svijeta sjevernoamerikog oblika slabih, decentraliziranih organizacija? Dokaza za takvu krizu nedvojbeno je sve vie: Najvee stranke vie ne nude korjenito drukije vizije dobrog drutva S nestankom tradicionalnih drutvenih podjela, slabi stranaka lojalnost biraa Stranako vodstvo se smanjuje i stari Voe sve vie komuniciraju s biraima preko televizije, a ne preko stranke Stranaki prihodi sve vie ovise o dravnim dotacijama umjesto o lanarinamaTipovi stranake organizacije: Elitistike stranke su iznutra stvorene. Formiraju ih unutar skuptine koje se udruuju radi zajednikih interesa i voenja djelotvornih kampanja u proirenom birakom tijelu. Prve stranke nastale u 19.st bile su elitistike stranke.Masovne stranke su izum novijeg datuma. One nastaju izvan skuptine, u skupinama koje ele imati svoje zastupnike u zakonodavnim tijelima koji e predstavljati njihove interese i ciljeve. Najbolji primjer tih stranaka stvorenih izvan zakonodavnih tijela su radnike stranke. Primjer je njemaki SPD. Izvor prihoda tih stranaka su lanarine.Catch-all stranke noviji su oblik organizacije. Catch-all su reakcija na mobiliziran politiki sustav u kojem je priroda vladanja postala tehnika i u kojem se s birakim tijelom komunicira preko medija. Njihovi voe komuniciraju s biraima putem televizije, a ne jo uvijek velikog lanstva. Takve stranke ele vladati u nacionalnom interesu, a ne kao predstavnici drutvene skupine. Catch-all stranke trae podrku biraa gdje god je mogu nai; njihov cilje nije predstavljati, nego vladati. CDU u Njemakoj je primjer ove stranke.eljezni zakon oligarhije: kad kaemo organizacija, kaemo oligarhija. elnici organizacija, koje ukljuuju i politike stranke, razvijaju struno znanje, specijalistika umijea i posveenost vlastitoj moi. Uzeti zajedno, tj. elementi osiguravaju da ak i strankama koje su formalno posveene demokraciji poinje dominirati vladajua elita.Odabir kandidata i voe: Kandidati: Pri odabiru kandidata za zakonodavno tijelo, stranke su uvjetovane izbornim sustavom. U sluaju izbornih lista razmjernog predstavnitva, stranke moraju biraima ponuditi rangiranu listu kandidata bilo na nacionalnoj ili regionalnoj osnovi. Ta zadaa obino podrazumjeva komromise stranakih dunosnika izmeu razliitih frakcija i interesa unutar stranke.U nekoliko zemalja kandidatske liste se pripremaju putem predizbora stranakog lanstva. Taj je postupak demokratiniji, ali nosi svoje potekoe. Na izborima se bira poznate a ne sposobne osobe. U praksi, predizbor je takoer nespojiv s ciljem uravnoteene liste.U nekoliko zemalja koje imaju razmjerne izbore utemeljene na lokalnim izbornim okruzima, postupak nominacije je vie decentraliziran.Voe: Najei nain odabira voe jest poseban stranaki kongers ili skup.Glasovanje stranakog lanstva je sve popuarnija metoda odabira voa.Odabir od strane parlamentarnih zastupnika stranke, preostala tehnika odabira voe koja se iroko primjenjuje, ukljuuje mnogo ue birako tijelo. Taj je oblik naranvo tradicionalna metoda, osobito za elitistike stranke s njihovim podrijetlom u skuptini. To se sredstvo jo koristi u nekoliko zemalja, meu kojima su Australija, Danska i Novi Zeland.lanstvo i financije: U prvom desetljeu 21.st. mnoge stranke u razvijenim demokracijama imaju manje lanova, ali vie novca nego ikada od osnutka. Taj nam individualni paradoks mnogo govori ne samo o tome da se priroda stranaka mijenja, nego i o tome kako se razvija njihov odnos s drutvom i dravom.Udio stanovnitva koji pripada nekoj stranci drastino se smanjio od poetaka 60-ih pa do kraja stoljea. Najvie je to izraeno u Danskoj. Kartelne stranke su vodee stranke koje svoju dominaciju politikim tritem iskoritavaju za postavljanje pravila igre kao to je javno financiranje, koje dodatno uvruje njihov jak poloaj. U politici kao i u biznisu, opasnost takvih tajni sporazuma lei u tome to dugorono tete vjerodostojnosti sudionika.Krajnja desnica: Francuska nacionalna fornta bila je znaajan i razmjerno dugovjean primjer stranke krajnje desnice. Takve stranke okrivljuju imigrante, traitelje azila i druge manjine za osjeaj nesigurnosti to ga njihovi pristae imaju u svijetu koji se mijenja. Imaju izvanredno slinu drutvenu osnovicu i uvelike raunaju na neobrazovane i nezaposlene mlade ljude. Taj dio biraa naroito razoaran ortodoksnom demokracijom.Prosvjedne stranke: iskoritavaju nezadovoljstvo ljudi vladom ili politikim sustavom i obino inzistriraju na specifinim problemima kao to su visoki porezi ili premisivna politika useljavanja azila. To su obino kratkovjene stranke, koje nestaju jednako brzo kako su se i pojavile. Njihovi voe su obino karizmatini, ali i neiskusni, a aktivisti djeluju na rubu zakona.Stranaki sustavi: Oznaava interakciju vanih politikih stranaka. U demokraciji stranke reagiraju na inicijative drugih stranaka u konkurentskoj meusobnoj igri. Stranaki sustav takoer odraava zakonsku regulativu koja se odnosi na sve stranke.Stranaki sustav s dominantnom strankom: U tim je sustavima jedna stranka stalna sastavnica izvrne vlasti, a vlada sama ili u koaliciji. Taj je model bio ei u 20.st. nego sada.Dugorono, dominantne stranke obino postaju rtve vlastita uspjeha.Upravo zbog snage poloaja dominantne stranke u njoj nastaju frakcije, a to vodi okretanju stranakim problemima, pomankanju zanimanja za politike i ak korupciji.Dvostranaki sustavi: U dvostranakom sustavu dvije vodee stranke priblino jednake veliine nadmeu se za podrku biraa, postavljajui time okvir za politiko nadmetanje. Preostale stranke imaju malen ili nikakav utjecaj na sastavljanje vlada i njihove politike. Nijedna stranka ne dominira sama, ve u kombinaciji tvore snaan stranaki sustav. Poput dominantih stranaka, sada slabi i dvostranaki sustav, a odravaju ga jedino izbori relativnom veinom. Prema Duvergerovu zakonu izborni sustav relativne veine favorizira dvostranaki sustav. Stoga je nedavno udaljavanje od izbora relativnom veinom, na Novom Zelandu i JAR-u, oslabilo izglede dvostranaja.Viestranaki sustav: U viestranaju zakonodavno tijelo ukljuuje nekoliko manjinskih stranaka, a rezultat su koalicije ili rjee manjinske vlade vodee stranke. Viestranaki sustavi su prirodne posljedica razmjernog predstavnitva, izbornog sustava koji prevladava u Europi i Skandinaviji. Da bi ocijenio viestranaki sustav, mora se ispitati karakter i funkcioniranje vlade.Stranke u novim demokracijama: U veini novih demokracija stranke nemaju koheziju, masovno lanstvo, ak ni ideologiju. Zemljama u tranziciji iz komunizma nedostajelo je mnogo toga, ali im stranaka nije manjkalo. Te su stranke bile veinom elitistikog tipa i nisu imale masovne lanstvo i snane izvanparlamentarne strukture.Neuspjeh tih stranaka da prodru u postkomunistika drutva bio je posljedica neprekidne sumnje u politiku i politiare koja je vladala meu stanovnitvom. Birai, kojima je tijekom komunistike ere, a esto i prije, politiko pravo glasa bilo uskraeno, nisu se mogli lako odueviti. Uz to, novoosnovane stranke nisu imale iste motive da izgrade masovnu organizaciju kakvu su imale konfrontirane europske socijalistike stranke stoljee prije. Budui da pravo glasa proirilo praktiki na cijelo stanovnitvo, nije bilo potrebe za socijalistikim strankama koje bi traile pravo glasa za iskljuenu radnu klasu.Stranka sljednica je izraz kojim se opisuju nove stranke koje su u postkomunistikim dravama nastale iz starih vladajuih komunistikih partija. Primjeri su socijaldemokrati u ekoj i Poljskoj. Ideoloki, stranke sljednice prihvatile su kraj komunizma, ali su dovodile u pitanje brzinu prelaska na puno trino gospodarstvo.Stranke u autoritarnim dravama: U autoritarnim su reimima stranke mnogo manje vane nego u demokracijama. Ima sluajeva u kojima autoritarni vladari ukidaju sve stranke, tvrdei kako nemaju nikakvu vrijednost u zemlji koja se mora ujediniti iza svojega voeAutoritarne stranke: Neki autoritarni reimi i dalje se odravaju na ivotu bez stranaka. To su ili predstranake ili protustranake drave. Predstranake drave najee nalazimo na Srednjem istoku, npr. Saudijska Arabija, Jordan, Kuvajt. U tim tradicionalnim monarhijama dominira vladajua obitelj, a stranke tek treba osnovati ili dopustiti. Danas su predstavnike drave rijetke, ali su u meunardonim okvirima vane s obzirom na zalihe nafte, sukob s Izraelom ili u nekim sluajevima povezanosti s terorizmom.U protustranakim dravama, kojih je vie, postojee stranke se zabranjuju kad vlast preuzme nov reim.Komunistike stranke: Komunistike drave su granini sluaj kontrole koju moe postii vladajua stranka u nedemokratskim uvjetima. Masovna stranka je bila najvei izum 20.st., koji je doivio vrhunac u dominaciji vladajuih komunistiih partija nad dravom i drutvom, naroito u SSSR-u. Dravna stranka je provodila kontrolu raznim sredstvima. Stranka se ponaala kao pas uvar drutva, odreivala je nositelje svih odgovornih poloaja,kontrorirala medije i propagadne aktivnosti. Kao i u svim drugim totalitarnim reimima, prisila i strah pomagali su komunistikim partijama da odre vlast.Demokratski centralizam je bio kljuno obiljelje organizacije komunistike partije. Temeljio se na dvama naelima. Prvo, nie razine morale su prihvaati odluke viih razina. Drugo, svaku razinu birala je razina neposredno ispod nje, ime je nastajala piramida posrednih izbora. Ali za svake bi izbore bila nominirana samo jedna osoba, a zapravo bi taj kandidat bio odabran odozgo. Dakle, demokratski centralizam je bio centralizam bez demokracije.Faistike stranke: Pokazujui granice kocepta totalitarne vlasti, faistike stranke nikada nisu postigle one razine kontrole bilo drave ili drutva kao komunistike. Ta je slabost uvelike odraavala kult voe u faizmu. Faistika stranka je sluila svojem voi, a ne obratno.Stranke kao maksimilizatori glasova: Argumenti za: Klasina studija o tome kako se stranke nadmeu jest Ekonomska teroija demokracije. Downs tvrdi da se na politikom tritu stranke ponaaju na racionalan nain i da idu za svojim interesima. Stranku definira kao tim ljudi koji ele kontrolirati aparat vlasti time to e osvojiti poloaj na regularnim izborima. Da bi maksimizirale kontrolu nad upravom, stranke ele maksimizirati glasove, ak i viestranakom sustavu: to vie glasova dobije, to su vei izgledi da e ui u koaliciju; ue li u koju, dobiva mo i vie pojedinaca iz njenih redova ima poloaj u koaliciji na vlasti. Stoga je maksimiziranje glasova jo uvijek osnovni motiv koji pokree ponaanje stranaka. Downs iz te pretpostavke zakljuuje da e sve dok javno mijenje tvori simetrinu zvonoliku distribuciju oko sredinje toke na skali lijevo-desno stranke u dvostranakom sustavu konvergirati prema sreditu tog ideolokog spektra. Stranka moe krenuti od ekstrema, ali e pomaknuti prema centru jer se ondje moe osvojiti vie glasova nego to se moe izgubiti ako ne izau na izbore birai na krajnjim tokama.Argumenti protiv: Kritiari tvrde da je Downsova tvrdnja o maksimiziranju glasova previe ekstremna. esto je tonije da stranke ele vlast, a taj cilj ne iziskuje maksimiziranje glasova ve samo to da se dobije dostatan broj glasova za pobjedu.Radikalnije moe se rei da stranke ele utjecati na javnu politiku, a ne stei poloaje ili maksimizirati glasove.Profil Italija: Oblik vlasti: parlamentarna, s posredno izabranim predsjednikom koji moe imati ulogu u sastavljanju vladeZakonodavna vlast: zastupniki dom 630 lanova i Senat 315 biraju se istodobno na opim izborima na najvie 5 godina. Prijedlog zakona moraju odobriti oba doma i vlada je jednako odgovorna oboma domovima, ime zakonodavna vlast postaje izrazito dvodomna.Izvrna vlast:Premijer formalno imenuje ali ne moe smjenjivati lanove velikog kabineta. Koalicijski zahtjevi ograniavaju izbor parlamentarnim zastupnicima. Premijerov ured sa 800 zaposlenih daje podrku, to premijeru daje vei utjecaj na vladu.Sudbena vlast: temelji se na tradiciji graanskog prava. Italija tako ima i obini i administrtivni sudbeni sustav. Petnaestolani Ustavni sud ima ovlasti revizije.Izborni sustav: Kombiniran sustav u kojem se obaju domova biraju jednostavnom veinom, a sustavom razmjernog predstavnitva.Italija je do 1992. bila izrazir primjer stranakog sustava s dominatnom strankom. DC(demokrani su bili glavna stranka). DC su bili vodea stranka u svih 47 talijanskih vlada izmeu 1947. i 1992. DC je bio catch-all stranka koja je svoju politiku snagu dobivala iz toga to je sluila kao bedem protiv jake komunistike partije Italije. Stranka je nadzor nad dravom koristila za nagraivanje pristaa poslovima i ugovorima, ne vodei rauna o dravnoj rizinici. Ta mrea pokroviteljstva rairila se po cijeloj zemlji i osigurala stanovitu integraciju bogatog Sjevera i zaostalog Juga. Vlast DC-a se zasnivala na nestabilnim koalicijama s raziitm partnerima: vlade su bile kratka vijeka i razvijanje politike bilo je ogranieno. Ovaj se stranaki sustav raspao izmeu 1992. i 1994. DC 1994. nije ni postojao.Premda se stari sustav nepovratno raspao, novi poredak u Italiji tek se poinje oitovati u stabilnijoj vladi. Vlada sastavljena poslije izbora 1994., prvih prema novom izbornom sustavu koji je osmiljen radi ublaavanja gragmentacije, raspala se nakon 7 mjeseci kao rtva tradicionalnih koalicijskih suparnitava. Zamijenjena je neobinom kriznom vladom tehnokrata, u kojoj uope nije bilo parlamentarnih zastupnika. Sljedei izbori odrani 1996., donijeli su neke znakovite konsolidacije. Pojavile su se dvije alijanse: Maslina lijevog centra i desniji Pol slobode. No stabila vlada kao ozbiljnija mogunost pojavila se tek 2001. godine kada je Berlusconijeva koalicija Kua slobode dobila veinu u oba skuptinska doma.

8.USTAVI I ZAKONSKI OKVIR: Ustavna vlast ili konstitucionalizam jest kombinacija navika, praksi i vrijednosti koje podupiru vladavinu prava. Ustavi se ne provode sami, oni ovise o podrci politike elite oni ovise o podrci politike elite koja osigurava djelotvoran okvir za obnaanje vlasti. Ondje gdje ustavne vlasti nema, ustav postaje samo slovo na papiru.Za razumijevanje uloge ustava, najprije moramo predstaviti ideju ustavne vlasti. Ustavna vlast je ira od samog ustava. Odnosi se na politiko okruenje u kojem jednaka prava pojedinaca nisu tek ustanovljena nego se i potuju.No u teoriji, ustavna vlast moe postojati i bez podloge u odreenom ustavu kao to je Velika Britanija. Ondje je pojam suverenosti parlamenta povijesno iskljuivao mogunost priznavanja neke vie, ustavne vlasti.Ustavi: Na ustave moemo gledati na 2 naina. Prvi odraavaju njihovu povijesnu ulogu ograniavanja moi drave nad graanima. Za austrijskog liberala Friericha Hayeka ustav je samo sredstvo ograniavanja moi vlasti. Ustav je definirao kao sustav djelotvnornih, reguliranih ogranienja djelovanja vlasti. Prema tom gleditu, kljuno obiljelje ustava su povelje o pravima graana, naroito onima koja imaju u odnosu na dravu.Povelje o pravima danas su sastavni dio gotovo svih pisanih ustava. Prva povelja o pravima sadri 10 amandana, koji su brzo usvojeni na ameriki Ustav 1791. Ona ukljuuje prava kao to su sloboda vjeroispovijesti, govora, tiska, okupljanja i pravo graana na dranje i noenje oruja.Druga uloga ustava jest odreivanje ustrojstva vlasti. Opisujui postupke donoenja zakona i odluivanja, ustavi odreuju kanale moi. Ustav bez povelje i pravima i dalje je ustav, ali dokument koji ne odreuje ustrojstvo vlasti nije ustav. Ustav je prema tome oblik politikog inenjeringa koji kao i svaka druga graevina, treba prosuivati o tome kako izdrava ispit vremena.Ustav odreuje formalno ustrojstvo drave, specifine ovlasti i institucije sredinje vlasti te odnos sredinje i drugih razina vlasti. Uz to, ustavi odreuju prava graana i time vladi odreuju ogranienja i dunosti.Ustavi se mogu dijeliti na kodificirane i nekodificirane ustave. Veina je ustava kodificirana; sadrani su u jednom jedinom dokumentu. Fleksibilni ustavi VB i Novog Zelanda neobini su po tome to nisu formalizirani na taj nain.Amandmani: Postupci donoenja amandmana vana su sastavnica ustavne arhihekture. Ustavi su veinom kruti, pa su stoga prihvatljivi razliitim interesima ukljuenim u njihovo sastavljanje. Kruti ustav ima tu prednost da je onima na koje se odnosi predvidiv. Krut oblik ustava je dobar zato to ublaava tete ako politiki protivnici osvoje vlast jer se i oni, osim ako mogu maknuti prepreku amandmana, moraju drati vrijednosti usaenih u tu nagodbu.Kruti ustavi su vrsto struktuirani i sadravaju posebnu proceduru za usvajanje amandmana. Kruti su ustavi obino kodificirani.Fleksibilni ustavi mogu se mijenjati na isti nain na koji se donose obini zakoni. Britanija je jedan od rijetkih primjera.Vrhovni sud SAD-a izvjetio se u prilagoavanju starih dokumenata novom dobu pa se jedan ustav koji je sastavljen u 18.st. reintepretira u skladu sa promjenama kasnijih razdoblja. Stoga se jedna suprotnost izmeu krutih i fleksibilnih ustava sastoji u tome to evoluciju prvih omoguuje sudstvo, a u drugima je predvode politiari.Novi ustavi: Novi ustavi obino su dio nekog novog poetka nakon razdoblja krize. Te okolnosti ukljuuju promjenu reima, onovu nakon rata i stjecanje nezavisnosti.Veina ustava se raa u mukama. esto su plod kompromisa izmeu poli