Komplikacije bolesti koje se mogu prevenirati vakcinacijom

V škola infektologije – Infekcije trudnica i djece

Sarajevo, 24.03.2018.godine

Doc.dr Rusmir Baljić

Klinika za infektivne bolesti KCU Sarajevo

Problem vakcinacije široko prisutan u BiH i regionu

Razlozi višestruki: percepcija javnosti, neadekvatna edukacija roditelja, izostanak inicijative od strane zdravstenih radnika

Neadekvatna i nepotpuna vakcinacija za vrijeme rata i u toku poratnih godina

Izostanak revakcinacije

Porast oboljenja koje većina zemalja iskorjenjuje: Morbili, Rubeola, Parotitis

Vakcinacija

Epidemija morbila: 3800 potvrđenih slučajeva u FBiH u periodu 2014. – 2015. (90% nevakcinisanih ili sa nepotpunim podacima)

Epidemija rubeole: 1800 potvrđenih slučajeva u FBiH 2009.-2010.godine (73% nevakcinisanih ili sa nepotpunim podacima)

Epidemija parotitisa: 7900 potvrđenih slučajeva u FBiH u periodu 2010.-2012.godine (70% nevakcinisanih ili sa nepoznatim statusom)

Epidemije

Virus mumpsa

Inkubacija 2 do 3 sedmice

Otok i bol u jednoj ili obje parotidne žlijezde (ne kod svih oboljelih)

Visoka tjelesna temperatura do 40°C

Glavobolja, bol u ušima, grlobolja, bol prilikom gutanja ili otvaranja usta

Bol prilikom konzumiranja kisele hrane ili pića

Umor, bol u mišićima i zglobovima

Slab apetit i povraćanje

Dijagnoza klinička, rijetko se rade serološki testovi

Parotitis

Orhitis je druga najčešća manifestacija infekcije virusom mumpsa. Oko 25% odraslih ima znakove orhitisa, u 15% je obostran. Kao komplikacija sekundarni sterilitet. U studiji rađenoj na našim pacijentima 25% pacijenata sa mumps orhitisom je imalo azoospermiju.

Meningitis je prisutan u oko 1-10% slučajeva. Kao teška komplikacija encefalitis (para ili post infektivni) uz moguću smrtnost.

Oophoritis se javlja u oko 5% slučajeva

Pankreatitis u oko 7% slučajeva

Infekcije trudnica u prvom trimestru vode niskoj porođajnoj težini a rijetko smrti ploda

Opisani su i prolazni gubitak sluha, poliomijelitis, ascendirajući poliradikuloneuritis (Guillian-Barréov sindrom )

Kliničke manifestacije i komplikacije bolesti

Inkubacija traje 10 - 12 dana

Prodromalni ili kataralni stadij: kataralna upala dišnih putova i konjunktiva, povišena temperatura, promuklost, kašalj

Drugog ili trećeg dana od početka bolesti javlja se na bukalnoj sluznici patognomoničan enantem, Koplikove pjege. Brzo nastaju i izgube se za 1 - 2 dana. Egzantemski stadij počinje četvrti ili peti dan.

Osipni stadij: makulopapulozne, svijetloružičaste eflorescencije, koje konfluiraju.

Javlja se karakterističnim redoslijedom: prvo na čelu i iza uški, zatim po licu, vratu, trupu te na kraju rukama i nogama.

Dijagnoza na osnovu karakteristične kliničke slike uz epidemiološke podatke

Morbili

Morbili u imunodeficijentnih osoba: teža klinička forma, često bez ospe, sa encefalitisom i pnemonijama.

Hemoragične ospice sa pomućenjem svijesti, konvulzijama , purpurom fulmimans sa smrtnim ishodom.

Morbili u trudnoći- prijevremeni porod i smrt ploda.

U kataralnoj fazi- virusni laringitis, traheobronhitis i intersticijska pneumonija.

U osipnoj fazi organizam je podložan sekundarnim bakterijskim infekcijama-upale srednjeg uha, bakterijske pneumonije, uzrokovane najčešće pneumokokom, stafilokokom i h.influence.

U zemljama u razvoju 60% smrtnosti u male djece vezano je za nastanak pneumonija.

Kliničke manifestacije i komplikacije bolesti

Neurološke komplikacije javljaju se češće nego kod ostalih osipnih bolesti, a najčešće se očituju kao encefalitis, akutnog ili hroničnog toka.

Kod akutne infekcije može se javiti parainfektivni (u osipnoj fazi), ili postinfektivni encefalitis (rekonvalescentna faza - obično peti dan nakon izbijanja osipa), koji je mnogo češći.

Incidenca akutnog encefalitisa je oko 0,1% obično se javlja kod djece u dobi od 3 do 10 godina.

Hronična progresivno-degenerativna bolest CNS-a

Javlja u djece i adolescenata, koji su prebolijeli ospice u dobi do 2 godine.

Češće se javlja u dječaka -3:1

Početak bolesti je postupan s intelektualnim propadanjem i promjenom ponašanja, a zatim se javljaju miokloni napadi, smetnje vida, horioretinitis i pareze moždanih živaca te konačno poremećaj svijesti i smrtni ishod.

Specifična antivirusna terapija ne postoji, iako se pokušavalo liječenje imunomodulatornim i antivirusnim sredstvima poput alfa-interferona i ribavirina.

Ishod je letalan unutar 3 godine od početka bolesti.

Nakon uvođenja vakcinacije bolest je znatno rjeđa, pa incidenca iznosi od 0.5 – 1/ 1.000.000 slučajeva dok je u prevakcinalnoj eri bila 10 puta veća.

Posljednji slučaj morbila potvrđen u KCUS u martu 2018.god.

Subakutni sklerozirajući panencefalitis - (SSPE)

Inkubacija rubeole iznosi prosječno 18 dana

Rubeola stečena postnatalno u većini je slučajeva subklinička

Bolest odraslih počinje prodromalnim simptomima- povišenjem temperature, slabošću i gubitkom apetita.

U dječjoj dobi prodromalnih simptoma najčešće nema, pa bolest počinje pojavom glavnih kliničkih - osipom i limfadenopatijom.

Osip se pojavljuje najprije na licu, iza uha, na vratu, zatim se širi na trup i ekstremitete i prekriva cijelu kožu uključujući dlanove i tabane. Po morfi je makulopapulozan, sitan, eritematozan i nekonfluentan i traje 3 − 5 dana.

Rubeola

Kongenitalna rubeola je intrauterina infekcija ploda, koja nastaje hematogeno-transplacentalnim prijenosom virusa od majke, koja boluje od akutne simptomatske ili asimptomatske rubeole, do ploda.

Rizik od transplacentalnog prenosa virusa u prvom trimestru iznosi 80%, u drugom pada do 35% da bi trećem rastao i do 100%.

Ishod intrauterine infekcije može biti raznolik, od odsutnosti bilo kakvog znaka oštećenja, do resorpcije embrija, pobačaja, preranog porođaja, embriopatije s anomalijama i infekcije koja zahvaća jedan ili više organskih sistema.

Simptomi kongenitalne rubeole mogu se razvrstati u prolazne (niska porođajna težina), trajne (gluhoća) i razvojne (miopija).

Najčešće manifestacije su gluhoća, katarakta i glaukom, kongenitalne bolesti srca i mentalna retardacija.

Kalendar vakcinacije FBiH

Kalendar vakcinacije RS

Potaknuti javnost da na pravi način krene razmišljati o značaju vakcinacije.

Isticati i promovirati stavove stručnjaka potkrijepljene

egzaktnim dokazima vs. medijske ličnosti koji su laici za medicinu, ali im to nije jasno.

Zaključak

Na pravi način koristiti promociju vakcinacije putem društvenih mreža, uz adekvatne argumente.

Suzbiti šarlatane i nadriljekare da šire antivakcinalni trend medju populacijom.

Pojačati edukacije roditelja (putem letaka u školama, edukativnih predavanja, redovnih pregleda, sistematskih pregleda) kako bi im se iz prve ruke prezentirali svi rizici koje sa sobom nosi izostanak vakcinacije.

Koordinisati radi epidemiologa, mikrobiologa, infektologa, pedijatara i ljekara primarne zdravstvene zaštite u cilju povećanja procijepljenosti djece

HVALA NA PAŽNJI!