kondicijska priprema u pojedinim sportova

7/30/2019 Kondicijska Priprema u Pojedinim Sportova

http://slidepdf.com/reader/full/kondicijska-priprema-u-pojedinim-sportova 1/276

A T L E T I K A

310

eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva DobrilaBIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA

1. UVODKondicijska priprema je od presudne vanosti za postizanje vrhunskih sportskih postignuæa. Stoga se posebna panja posveæuje izboru metodskih postupaka i operatora koji æe u skladu sa moguænostima tehnièke realizacije

proizvesti optimalnu izvedbu gibanja. Naalost, u praksi se kondicijska priprema èesto tretira odvojeno odusvojenosti sportske tehnike. Pri tome se zaboravlja da se radi o dinamièkom procesu, u kome jedno uvjetujedrugo, te da samo vrhunska kondicijska priprema moe podrati i tehniku vrhunske sportske izvedbe. Danasse formiranje veæine planova i programa kondicijske pripreme (funkcionalne, baziène i specifiène motorièke)ne zasniva i na neophodnom poznavanju biomehanièkog statusa sportaa. Naime, usprkos tome to postojeopæe spoznaje o osnovnoj biomehanièkoj strukturi neke sportske tehnike, treneri u pravilu imaju premaloegzaktnih informacija o prostorno vremenskim i dinamièkim osobitostima gibanja konkretnog sportaa. Dotakvih informacija nije moguæe doæi vizualnom percepcijom trenera veæ jedino kinematièkom i dinamièkomanalizom kojom se mogu dobiti egzaktni kvantitativni podaci o tehnièkoj strukturi kretanja konkretnog sportaa.Kondicijskoj pripremi u pravilu se pristupa individualno. Meðutim, pitanje je da li su pokazatelji koji se odnosena rezultate testova opæe i specifiène motorike, opservaciju trenera, subjektivni doivljaj, antropometrijusportaa i sl., dovoljni da se odaberu najbolja rjeenja i koncepcije kondicijskog treninga. Obzirom da se fizièke

sposobnosti razvijaju u zavisnosti od uvjeta u kojima se treniraju, dakle toèno u uvjebavanim amplitudama, brzinama i ubrzanjima, nuno je da i kondicijski tretman bude u skladu s biomehanièkim zakonitostima odreðenestrukture gibanja. Znaèi da sadraji kondicijske pripreme moraju biti to slièniji finalnoj tehnici. Navedenakoncepcija moe biti najvie zastupljena u onim sportovima gdje tehnika izvedbe izravno ili u najveæoj mjeriutjeèe na rezultat, kao to je to npr. u atletici. U ovom radu prikazani su rezultati istraivanja razlièitih disciplinau atletici; skokovima, (dalj i vis), bacanjima (disk, koplje i kugla), te trèanjima (prepone i start).

2. BIOMEHANIÈKE ANALIZE U ATLETICI:U okviru projekata koji se provode u Laboratoriju za kinematiku Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebudo sada je proveden niz biomehanièkih analiza u raznim atletskim disciplinama. Veliki broj tih analiza bio jeusmjeren i na dobivanje informacija o nedostacima u tehnici izvedbe analiziranih kretnih struktura, temeljem

èega su potom uèinjene sugestije za promjene odreðenih dijelova trenanog procesa, prvenstveno onog kojise odnosi na trening tehnike, ali takoðer i dijela koji se odnosi na kondicijsku pripremu. Naime, ova dva segmentatreninga u pravilu su povezana, manifestacija tehnike najdirektnije zavisi od fizièkih sposobnosti sportaa.Akvizicije podataka za sve provedene analize izvrene su u trenanim i natjecateljskim uvjetima. Snimanje jeizvreno sa dvije VHS kamere, brzinom od 60 slika u sekundi. Procesiranje podataka provedeno je pomoæusustava APAS (Ariel Performance Analysis System). Za svaku sliku gibanja digitalizirane su koordinate 18toèaka koje odreðuju 14 segmenata ljudskog tijela, te dodatne toèke kojima je opisana dodatna atletska oprema..Transformacija u 3-D prostor provedena je pomoæu algoritama DLT. 3-D koordinate segmenata tijela i dodatneopreme izglaðene su prirodnom Spline funkcijom (Cubic spline). Izglaðene koordinate koritene su zaizraèunavanje razlièitih kinematièkih parametara neophodnih za dalju provedbu analiza (4,5). U nastavku danisu primjeri provedenih analiza u nekoliko atletskih disciplina.

BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKEPRIPREME ATLETIÈARA

eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva DobrilaKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



A T L E T I K A

311

Meðunarodni znanstveno-struèni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAAZagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.

2.1. Skok udaljufar i Antekoloviæ (9) radili su usporedbu skokova tri najbolja hrvatska skakaèa udalj i osam finalista OI uSeulu 1988. godine. Rezultati biomehanièkih analiza finalista OI preuzeti su od Nixdorf i Bruggemann (1990).

Skup varijabli koriten u tom istraivanju obuhvatio je najbitnije biomehanièke parametre faza zaleta i odraza(23 varijable).Dobiveni rezultati upuæuju da je kod dva od tri ispitanika utvrðena loa priprema i izvedba odrazne akcije, prilikom èega je dolo do prevelike redukcije horizontalne brzine zaleta. U posljednjim koracima izostala jeaktivna faza trèeæeg koraka. Naime, kod oba analizirana ispitanika nije registrirano «izguravanje» tijela sazamane noge prema naprijed i gore u predzadnjem koraku. Kod treæeg analiziranog skakaèa, ovaj je uvjetzadovoljen, ali je skok izveden iz relativno male brzine zaleta.U zakljuèku autori sugeriraju da je trenanim procesom na osnovu visoke razine motorièkih sposobnosti moguæekompenzirati dio postojeæih tehnièkih greaka izvedbe skoka udalj. Autori nadalje predlau racionalizacijutehnike izvoðenja u smislu da se postojeæi nivo motorièkih sposobnosti iskoristi do optimuma. Takoðer,zakljuèuju da je u cilju postizanja brzog poboljanja rezultata kod hrvatskih skakaèa racionalnije prvo ispraviti

greke tehnièkog tipa (priprema za odraz, efikasna izvedba odrazne akcije), te na osnovu tako korigirane tehnikekvalitetno iskoristiti postojeæe motorièke potencijale nego, trenanim procesom podizati nivo istih (npr. poveæanje brzine trèanja u zaletu).

2.2. Bacanje diskaMilanoviæ, Hraski i Mejovek (7) usporedili su biomehanièke karakteristike tehnike bacanja najboljeg hrvatskog bacaèa diska i osvajaèa medalja u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu. Na osnovu dobivenih rezultata,najznaèajnija razlika registrirana je u kutu izbaèaja, trajanju faze izbaèaja, te promjenama u brzini diska u fazitranzicije i fazi izbaèaja. Naime, ustanovljeno je da je ispitanik previe izgubio na brzini u bezpotpornoj fazi ifazi tranzicije, te je, da bi nadoknadio taj gubitak brzine, znatno morao ubrzati kretanje diska u fazi izbaèaja.Ovo je opet imalo za posljedicu lou kontrolu zamaha i putanje diska u samom izbaèaju, to je pak rezultiraloniskim kutom izbaèaja. Konaèan rezultat ove serije pogreaka bio je relativno kratak hitac, odnosno hitac kraæi

od onih koritenih za usporednu analizu.Za korekciju uoèenih greaka tehnike predlae se poveæanje brzine diska u fazi tranzicije kao i poboljanjekoordinacije kretanja pri velikim brzinama u fazi izbaèaja.

2.3. Bacanje kopljaCilj istraivanja to su ga proveli Milanoviæ, Hraski i Mejovek (6) bio je usporedba kinematièkih karakteristikafaze izbaèaja koplja najboljeg hrvatskog bacaèa s finalistima OI u ovoj atletskoj disciplini. Rezultati provedeneanalize upuæuju na:1. Prevelika fleksija koljenog zgloba za vrijeme i na kraju faze izbaèaja,2. Premali poèetni i preveliki zavrni kut lakta («gurajuæi» zamah),3. Nizak kut izbaèaja sprave,

4. Prerano putanje koplja u odnosu na vertikalu prednjeg stopala,5. Izostajanje progresivnog poveæanja brzine centara relevantnih zglobova.

Na osnovu dobivenih rezultata, u cilju postizanja veæe duljine hica, autori primarno predlau:1. Blokadu kuka prije no to ostali segmenti kinematièkog lanca postignu svoje vrne brzine (rame, laka, aka),2. Smanjiti fleksiju koljena u fazi izbaèaja,3. Iskoristiti cijelu moguæu duinu zamaha kopljem (kasnije putanje).

S obzirom na redoslijed dogaðanja, za korekciju navedenih tehnièkih nedostataka faze izbaèaja analiziranogispitanika od izuzetnog æe znaèaja biti jaèanje ekstenzora koljenog zgloba. Naime, smanjeno «propadanje» ukoljenima osigurat æe bolju poziciju kuka, te time omoguæiti njegovu pravovremenu blokadu i bolji rad zamaneruke to æe svakako rezultirati i veæom brzinom izbaèaja.



A T L E T I K A

312

eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva DobrilaBIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA

2.4. Bacanje kugleAntekoloviæ i sur. (1) analizirali su biomehanièke karakteristike bacanja kugle hrvatskog kadetskog rekordera,a dobivene kinematièke velièine usporedili su s istim parametrima dobivenim na vrhunskim bacaèima kugle.

Provedena analiza ukazala je na odreðene nedostatke u tehnici hrvatskog bacaèa koje se mogu saeti u:1. U poèetnoj poziciji - preveliki kut u koljenima i pretklon trupa2. Jednopotporna faza predugo trajanje3. Faza izbaèaja zakanjelo postavljanje lijevog stopala na podlogu, prenizak kut i premala brzina izbaèaja.

Autori sugeriraju ispravljanje navedenih nedostataka tehnike uz odgovarajuæu kondicijsku pripremu(eksplozivna snaga ekstenzora koljena, rotatora trupa i ekstenzora lakta).

2.5. Trèanje - preponeBiomehanièkim karakteristikama prelaska preko prepona bavila se Zatezalo (8). Na ispitanici, hrvatskojreprezentativki analizirala je trajektoriju kretanja centra teita tijela, te prostorno-vremenske parametrekretanja odrazne i zamane noge. U okvirima dobivenih rezultata kao osnovni nedostatak autorica navodi

previsoku putanju CT tijela za vrijeme prelaska preko prepone, èime se znatno produava put i vrijeme trajanjaleta, to opet ima za posljedicu gubitak brzine i ritma prelaska preko prepona.Za korekciju uoèene pogreke u tehnici prelaska preko prepone predlae se izvoðenje odraza dalje od prepone,to opet iziskuje odgovarajuæu fizièku pripremu usmjerenu na poveæanje efikasnosti odraza, te usklaðenostiritma i koordinacije koraka sa brzinom trèanja.

2.6. Trèanje - start i startno ubrzanjeU jednom od prvih radova u Hrvatskoj koji su se bavili biomehanièkom analizom niskog starta Hofman i sur.(3) definiraju osnovne modalne vrijednosti izvedbe ove kretne strukture. Ispitanica, na kojoj je izvrenaakvizicija podataka bila je reprezentativka u trèanju na 100 m. Za potrebe analize odabrani su samokarakteristièni parametri brzine kretanja pojedinih segmenata tijela. Na osnovu tih pokazatelja autori zakljuèuju

da rast krivulje brzine odgovara rezultatu i sposobnostima ispitanice, no isto tako da je uz odreðene korekcijetehnike moguæe taj rast brzine i poveæati. To se u prvom redu odnosi na rad desne noge, koji nije zadovoljavajuæi, jer se stopalo te noge iz pozicije stranjeg zamaha ne dovodi u poziciju prednjeg zamaha najkraæim, ujednonajbrim putem, veæ ta akcija ide polukruno. Uslijed takvog izvoðenja koraka stopalo na podlogu pada pasivno,te dolazi do prevelikog pada brzine u trenutku kontakta stopala s podlogom. Da bi se kompenziralo prevelikooptereæenje na desnoj nozi, stvoreno pasivnim postavljanjem desnog stopala, tijelo se naginje vie u lijevu stranute previe optereæuje lijevu nogu (dulje trajanje faze kontakta lijevim stopalom).Autori zakljuèuju da se primarno na osnovu korekcije tehnike (direktno postavljanje desnog stopala), te paralelno i na osnovu adekvatne fizièke pripreme usmjerene na izjednaèavanje razlika u snazi donjihekstremiteta, ispitanica moe postiæi poboljanje rezultata u dionicama za koje je odgovorna startna reakcijai startno ubrzanje.

2.7. Skok uvisAntekoloviæ (2) je poèetkom 2000. godine napraviokinematièku analizu skoka uvis jedne perspektivnehrvatske juniorke. Rezultati provedene analize potomsu usporeðeni s istovjetnim kinematièkim velièinamavrhunskih svjetskih skakaèica: duinama predzadnjegi zadnjeg koraka, vremenu trajanja odraza,horizontalnoj i vertikalnoj brzini odraza i kutu odraza.Pronaðene razlike okarakterizirane su kao vrloznaèajne jer u najveæoj mjeri odreðuju postizanjemaksimalne visine leta CT. Sugestije za korekciju

trenanog procesa, zasnovane na rezultatima provedene analize, mogu se saeti u:



A T L E T I K A

313


● Tehnièke korekcije: a.) Poveæanje frekvencije koraka u zadnjem dijelu zaleta; b.) Smanjenje duine koraka, posebice posljednjeg;

● Korekcije u fizièkoj pripremi - Dalji rad na razvoju snage odraza, s naglaskom na poveæanje vertikalne

komponente odraza. Koritenjem vjebi pliometrije i eksplozivne snage, uz poveæanje brzine zaleta i odraza,navedene vjebe æe djelovati na smanjenje amortizacije odraza i poveæanje kvalitete zamaha.

Pola godine nakon provedene analize, na Svjetskom juniorskom atletskom prvenstvu analizirana ispitanicaosvojila je prvo mjesto.

3. ZAKLJUÈAKBez poznavanja konkretnog biomehanièkog statusa sportaa, kondicijska priprema æe u opæem sluèajugeneralno unaprijediti kondicijsku razinu sportaa, ali ne mora nuno pogoditi i specifiène finese konkretnogsubjekta, neophodne za postizanje njegovog najboljeg rezultata. Zbog toga je biomehanièka analiza gibanja uvrhunskom sportu neophodna ako se ele postiæi oèekivani rezultati koji neæe biti plod samo intuicije «dobrog»trenera, veæ rezultat planski provedenog procesa tehnièke i kondicijske pripreme, temeljene na egzaktnim

pokazateljima izvedbe odreðene sportske tehnike.

4. LITERATURA1. Antekoloviæ Lj.; I. Dobrila; . Hraski; E. Hofman. Analiza tehnike bacanja kugle hrvatskog kadetskog rekordera.

Kineziologija za 21. stoljeæe. Milanoviæ D. (ur.). Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu, 1999. 208-211.2. Antekoloviæ Lj. Rezultati kinematièke analize skoka uvis B.V. Elaborat za hrvatski atletski savez, Laboratorij za

kinematiku, Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb. 2000., 8 str.3. Hofman E.; Lj. Antekoloviæ, i M. Mejovek. Kinematièka obiljeja niskog starta vrhunske hrvatske atletièarke.

Kineziologija za 21. stoljeæe,. Milanoviæ, D. (ur.). Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu , 1999.. 216-218.

4. Hraski .; M. Mejovek; E. Hofman. Biomehanika sporta u XXI. stoljeæu. II. dio - Metodologija istraivanja.Zbornik radova 7. Ljetne kole pedagoga fizièke kulture Republike Hrvatske, Findak V. (ur.).Rovinj : Savez pedagogafizièke kulture Republike Hrvatske, 1998. 109-111.

5. Hraski .; M. Mejovek. Primjena sustava za kinematièku analizu sportskih tehnika. Zbornik radova, 8. Zagrebaèkisajam sporta - Trener i suvremena dijagnostika, Hraski .i Matkoviæ Bra (ur.).Zagreb : Fakultet za fizièkukulturu, 1999. 17-29 (pregledni rad).

6. Milanoviæ D.; M. Mejovek i . Hraski. Kinematic analysis of javelin release characteristics. Kinesiology :International scientific journal of kinesiology and sport. 28 (1996), 1; 44-47.

7. Milanoviæ D.; . Hraski, M. Mejovek. Kinematic analysis of a discus throw - a case study. Zbornik radova, 1.Meðunarodna znanstvena konferencija Kineziologija - sadanjost i buduænost, Milanoviæ D. (ur.). Zagreb :Fakultet za fizièku kulturu, 1997.. 136-139.

8. Zatezalo M.. Kinematièka analiza prelaska preko prepone. Diplomski rad. Zagreb : Fakultet za fizièku kulturu,17.05. 1997., 29 str.

9. ufar G.; Lj. Antekoloviæ. Kinematièki pokazatelji efikasnosti najboljih hrvatskih skakaèa udalj. Zbornik radova 6.

Zagrebaèki sajam sporta - Dijagnostika treniranosti sportaa, Milanoviæ D. i S. Heimer, Stjepan (ur.). Zagreb :Fakultet za fizièku kulturu, 1997. 80-86.



A T L E T I K A

314

Vesna Babiæ, Georgij Draganov, Predrag SaratlijaPROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI - SPRINTERKI U VIEGODINJEM I JEDNOGODINJEM CIKLUSU

1. UVODU elitnim sportovima u sportskoj pripremi paralelno sa struènjakom pojedine sportske grane nuno je imati i

kondicijskog trenera. Jo uvijek ima trenera i onih koji rade u raznim sportskim organizacijskim strukturamakoji ne shvaæaju dovoljno ozbiljno kondicijsku sportsku pripremu ili je shvaæaju kao atletiku, te ju ignoriraju.Kondicijska priprema unutar atletskog sporta razlikuje se od kondicijskih priprema u ostalim sportovima, pogotovo ekipnim. Danas se zna da zbog loe kondicijske pripreme dolazi do brzog zamora, pada brzine, snage, preciznosti, koordinacije. Umoran sporta nije u stanju izvesti tehnièko taktièke i strategijske zadatke. Prilikomzamora u atletskom sportu - sprintu ozbiljno se naruava optimalan odnos izmeðu frekvencije i duine koraka,a o tome ovisi brzina kretanja pa prema tome i sportski rezultat.

2. KINEZIOLOKA ANLIZA TRÈANJA - SPRINTA

2.1. Strukturalne karakteristikeTrèanja imaju karakteristike monostrukturalnih ciklièkih gibanja. Unutar jednog ciklusa razlikuju se dva periodaoslonca i dva perioda zamaha, te naravno period lijeta. U novije vrijeme istraivaèi se sve vie baveodreðivanjem kvantitativnih parametara tehnike trèanja, odreðuju se standardi za sportae razlièitih kvalitetakao kriteriji tehnièke pripremljenosti.

2.2. Kinematièke i biomehanièke karakteristikeIako se disciplina sprinta 100 m promatra kao jedinstvena cjelina, prema svojoj zahtjevnosti moe se podijelitiu èetiri etape: poloaj trkaèa na startu i sam start, startno ubrzanje, trèanje po pruzi (maksimalnom brzinom)i ulazak u cilj ili fini. Svaka od navedenih etapa ima svoje zakonitosti i tijekom viegodinjeg procesa i raznihrazina treniranosti dolazi do izmjena vremenskih i prostornih karakteristika tehnike trèanja. Proporcionalno porastu kvalitite sprintera poveæavaju se i te vrijednosti. Startno ubrzanje se odvija na dijelu pruge do 40 - 50m, sprinter u tom trenutku postie brzinu od 90 do 94 % od svojega maksimuma. Duljina trèanja maksimalnom

brzinom, traje 2.2 do 3 sekunde. Ovisi o kvaliteti trkaèa. Pad brzine pri kraju pruge rezultat je miiænog zamora,time je naruena koordinacija i smanjena frekvencija koraka. Poznato je kako za uspjenost trèanja na 100m uz racionalnost tehnike starta, startnog ubrzanja i svakog trkaèeg koraka veliko znaèenje ima optimalan odnosduine i frekvencije koraka. Duina koraka najboljih svjetskih sprintera kreæe se od 195 cm do 257 cm, onaovisi o snazi i smjeru odraza. Najveæe vrijednosti frekvencije koraka u sekundi kreæu se kod mukaraca oko5.5, a kod ena oko 5 koraka u sekundi. Broj koraka u utrci na 100 m varira izmeðu 43 i 51 kod mukaracate 48 i 56 kod ena. Svaka etapa se razlikuje u biomehanièkom i biokemijskom aspektu. U svakom dijelu je prioritetno djelovanje razlièitih miiænih grupacija za èije je optimalno funkcioniranje vaan pravilan odabir vjebiza razvoj baziène i specifiène snage.

3. ANTROPOLOKE KARAKTERISTIKE TRKAÈICA NA KRATKIM PRUGAMA - SPRINTU

U istraivanjima prostora morfolokih karakteristika veliki broj istraivaèa pokuavao je kroz posljednjihèetrdesetak godina dokazivati i pronalaziti najidealniji konstitucionalni tip trkaèa i trkaèica na kratke pruge. No,

PROGRAMIRANJE TRENINGA SNAGE ATLETIÈARKI -SPRINTERKI U VIEGODINJEM I JEDNOGODINJEMCIKLUSU

Vesna Babiæ1, Georgij Draganov2, Predrag Saratlija3

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2Zagrebaèki atletski savez 3Visoka uèiteljska kola u Zadru Sveuèilita u Splitu



A T L E T I K A

315


do danas se najveæi broj autora sloio sa èinjenicom da u disciplini 100 m najboje svjetske rezultate postiu trkaèirazlièitih dimenzija tijela (npr. kod ena: Koman (NL), Ashford (USA), Markt (HR) visine tijela ispod 167 cmte Jackson (JAM) i Drachler (GER) iznad 188 cm). Isto je tako, u nizu istraivanja, dokazan negativan utjecaj

potkonog masnog tkiva (kao balastne mase) na rezultat u sprintu.Veæina istraivanja o relacijama motorièkih karakteristika i rezultata u sprintu potvrðuju vodeæi utjecaj faktoraeksplozivne snage, brzine alternativnih pokreta te baziène tjelesne snage i maksimalne sile pokuanih pokreta.Prouèavajuæi sprintersko trèanje u funkcionalnom prostoru poznato je da se tijelo opskrbljuje iz tri energetskasustava: aerobnog, alaktatno-anaerobnog i laktatno-anaerobnog. Oni su u kratkom sprintu u meðusobnoj vezikako tijekom natjecanja tako i u treningu. Ovise o razinama kvantitativnih (sila, brzina, izdrljivost, gipkost) ikvalitativnih (koordinacija, agilnost, preciznost ) sposobnosti sportaa. O njihovoj vrsnoæi ovisi:● racionalna tehnika trèanja● kompleks snage ubrzanja maksimalnom brzinom● velièina aerobnog kapaciteta● najvia moguæa koncentracija laktata u krvi (dijagnostikom laktata u krvi moguæe je u planu i programu gotovo

toèno odrediti intenzitet kao i broj ponavljanja pojedinog trenanog sadraja)

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIUzmemo li u obzir ciljeve i zadatke svake etape i perioda godinjeg trenanog plana vano je redovitokontrolirati efekte izvrenog trenanog rada. U praksi se koristi slijedeæi model:Treninzi - testiranje - analiza - odluka - promjena plana trening. Stanje nivoa u razvoju snage pratimo zavrijeme treninga registracijom kolièine i velièine izvrenog rada (u kg ili u broju ponavljanja). Korisne informacijedobivamo pri mjerenju miiæne snage osnovnih miiænih skupina na poèetku i na kraju perioda u kojem se prioritetno radi na razvoju snage (tzv. miiænom topografijom). Vane informacije dobivamo i u istraivanjus tenzometrijom koja daje informacije s kojim optereæenjem u treningu za razvoj snage treba izvoditi pojedinuvjebu da bi bila veæa uèinkovitost.U treningu sprintera provode se etapne kontrole, testiranja se provode tri do èetiri puta u godinjem trenanom

planu i programu - pratimo dva do tri testa snage:1. skok udalj iz mjesta - usko je vezan s nivoom maksimalne snage (vrijednosti za sprinterke svjetske razine(*):

280-305 cm, najbolji rezultat hrvatske rekorderke (**): 286 cm).2. troskok iz mjesta - pokazuje nivo brzinske snage - usko je vezan sa startnim ubrzanjem (*870-900 cm, **860

cm) (druga vrsta testa koji se moe koristiti je troskok ili peteroskok sa zaletom od 5 do 8 metara).3. 30 m skokovi na jednoj nozi sa pet metara zaleta kontrolira se broj skokova i vrijeme izvoðenja testa, govori

o nivou brzinske snage i u uskoj je vezi s rezultatom na sto metara. (*9 skokova/ 4.1 sekundi,**11.5 skokova/4.6 sekunde)

Provoðenje testiranja uvijek mora biti u jednakim uvjetima (teren, sprave, temperatura)

5. METODE ZA RAZVOJ SNAGE KOD SPRINTERA

Metode koje se koriste za razvoj snage kod sprintera su: Kruna metoda - koristi se za razvoj opæe snage popularnija je kod poèetnika ili mladih atletièarki te u pripremnom periodu naprednijih ili vrhunskih atletièarki.Ponavljajuæa metoda - ponavljajuæe dizanje (70 -80% od maksimalne teine), u serijama, koristi se u pripremnom periodu kao sredstvo za poveæavanje miiænog obujma. Njegova raznovrsnost je metoda dootkaza koja nije ugodna u smislu energetske potronje pri ovom obliku rada najvanija su posljednja ponavljanja u koje se ukljuèuje najveæi broj miiænih jedinica.

Metoda razvoja maksimalne sile - koristi se kod vrhunskih i naprednijih atletièarki za podizanje nivoamaksimalne snage koja je bazièna za razvoj specifiène snage - brzinske snage. U ovoj metodi se ukljuèuju svemiiæne jedinice, razvijaju se svi fini uslovno-refleksni miiæni odnosi. Ne smije se zanemariti èinjenica kako je razvoj maksimalne snage od velikog negativnog utjecaja na elemente koji su vrlo vani u sprinterskom trèanju



A T L E T I K A

316


- fleksibilnost i amplituda pokreta. Pri prijelazu na veæe maksimalne teine sportaica mora biti dobro pripremljena, teine mu se ne smiju stihijski poveæavati. Ovu metodu je vano koristiti u natjecateljskom periodukao sredstvo za odravanje nivoa maksimalne snage. Njeno neiskoritavanje vodi do snienja specifiène snage,

brzine pokreta i koordinacije. Metoda razvoja eksplozivne snage odnosi se na rad s velikim ili maksimalnim intenzitetom, koristi senajvie za razvoj specifiène snage - brzinske snage. Osnovne trenane komponente treninga snage su: izbor vjebi, izbor teine, broj ponavljanja i vrijeme odmora - duina odmora. Pri izboru teine - otpora treba voditraèuna o: vanjskom otporu, fiziolokom nadraaju (podraaj s odreðenom velièinom). Velika teina moæan jeaktivator eferentnih impulsa, najveæa uèinkovitost treninga se omoguæava pri dobro odabranim podraajima teinama, otporima. U praksi je dokazano kako razvoj snage bez iskoritavanja maksimalnog naprezanja nedaje rezultate. Provoðenje trenanog rada s razlièitim velièinama miiænih optereæenja za rezultat ima razlièitekoncentracije napora:● pri provedbi treninga snage s teinama oko ili maksimalnim (3 ili 1 RM) - brzina kretanja utega (tange

npr. kod vjebi izbaèaj ili trzaj) brzo postigne odreðenu velièinu, a zatim ostaje gotovo ista - nepromjenjiva.

Ubrzanje se kreæe oko nulte toèke, a snaga je oko teine utega (tange).● pri dizanju utega malih teina ubrzanje se u poèetku poveæava a nakon toga pada ispod nulte toèke a u

drugom dijelu pokreta je negativna. Maksimalna snaga je u poèetku veæa od teine utega, a u drugom dijelu je manja. Vrijeme miiæne napetosti je malo a pri jo manjoj teini je toliko mala da nema trenaneuèinkovitosti.

Kod sprintera trening snage se karakterizira:a) brojem ukljuèenih miiænih vlakana b) frekvencijom eferentnih impulsac) sinkronizacijom ritma aktivnosti miiænih vlakana (pri malom naponu ukljuèuje se dio miiænih vlakana koji

se mijenjaju, ritam postaje asinkron (jedan dio miiæa radi a drugi se odmara, to je karakteristièno zaizdrljivost u snazi. U vjebama maksimalne napetosti ukljuèuju se sva miiæna vlakana, a pri vjebama

pliometrije se dostie dvostruko veæi odnos maksimalne sile).Trenana sredstva uvjetno moemo podijeliti u tri grupacije:1. vjebe bez optereæenja - vertikalni, horizontalni skokovi; kombinirani skokovi; skokovi na jednoj nozi;

sunoni skokovi; vjebe za brzinu; vjebe kole trèanja - metodika2. vjebe s optereæenjima - medicinka, gira, guma, manete, prsluk, uteg, vjebe s partnerom; trèanje uzbrdo

i trèanje s vuèenjem gume3. vjebe u olakanim uvjetima - skokovi i trèanja nizbrdo, koritenje sprint maina, skokovi i trèanje uz pomoæ

napete gume

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE TRENINGAU svakom trenutku u sprinterskom trèanju brzina se odreðuje duinom i frekvencijom trkaèkog koraka.

Najvaniji faktor koji odreðuje duinu koraka je nivo snage - ljudska snaga moe se definirati kao sposobnostsvladavanja vanjskih sila (relativne i apsolutna snaga). U razvoju snage razlikujemo trenani rad koji se sastojiod opæe snage, maksimalne snage, specifiène snage (brzinska snaga) i izdrljivosti u snazi. Razvoj ovih osnovnihvrsta snage je u sloenoj vie faktorskoj meðusobnoj vezi. Razlièiti autori daju prioritet jednoj ili drugoj no uvijek uèinkovitost u razvoju snage kod atletièara ovisi o njihovom rasporedu u godinjem ciklusu, o odnosu obimai intenziteta, te o metodskim postupcima prilikom provedbi vjebi. Pri razvoju snage kao osnovne fizièke kvalitetekod sprintera snaga kao velièina nije najvanija, no vrlo je vano vrijeme njene realizacije tzv. gradijent snage.

U sportskom treningu zbog naèina promjene duine miiæa razlikujemo tri vrste osnovne snage:1. izometrièna snaga - bez promjene duine miiænih vlakana2. prevladajuæa ili izotonièna snaga - kada se skraæuje duina miiæa3. pliometrija koncentrièno - ekscentrièni miiæni rad, produljivanje i skraæivanje duine miiænih vlakana



A T L E T I K A

317


6.1. Planiranje i programiranje treninga u viegodinjem ciklusuKrajnji cilj sportske pripreme je izgradnja vrhunskih sportaa koji mogu dostiæi i realizirati visoke sportskerezultate na europskim, svjetskim prvenstvima ili Olimpijskim igrama. Provedbom trenanog procesa u

godinjem ciklusu u najopæenitijem pogledu se utjeèe na:1. podizanje funkcionalnih sposobnosti i usavravanje motorièkog aparata2. dobivanje kulture pokreta; koordinacije, gipkosti, fleksibilnosti pokreta; toènost, racionalnost i ekonomiènost

sportske tehnike itd 3. svladavanje spoznaja u podruèju odabrane discipline i sporta (biomehanièki, fizioloki, psiholoki, biokemijski)4. razvoj i dostizanje visokog nivoa opæe fizièke priprema5. razvoj i dostizanje visokog nivoa specijalne pripreme6. redovito provoðenje oporavka (fizikalno, medikamentozno, pedagoki)7. dobro organizirano provoðenje slobodnog vremena; zdrav i prirodan naèin ivota, prehrana i razuman sportski

reim

Svaki sport a u atletici i svaka grupacije disciplina iziskuje razvoj odreðenih opæih i specifiènih kvaliteta isposobnosti koje preko sistematskog i dobro planiranog trenanog procesa izgraðuju sportaa od djeteta dovrhunskog sportaa. Paralelno s izgradnjom osnovnih motorièkih sposobnosti (brzina, izdrljivost, snaga)razvijaju se i usavravaju koordinacijske sposobnosti (toènost pokreta, njihova fleksibilnost i ekonomiènost).Atletièari, sprinteri, u razlièitoj dobi svoga razvoja prioritetno razvijaju razlièite vrste sportske pripreme (opæefizièka, specijalna, tehnièka, taktièka i psiholoka).

0

10

2030

40

50

60

70

DO 14GODINA

DO 16GODINA

DO 19GODINA

SENIORI-SENIORKE

OPÆA FIZIÈKA PRIPREMA

TEHNIÈKA PRIPREMA

SPECIFIÈNA FIZIÈKAPRIPREMA

PSIHOLOKA, TAKTIÈKA,TEORETSKA PRIPREMA

Dijagram 1. Zastupljenost razlièitih tipova sportske pripreme (%) u razlièitim razvojnim fazama sprintera

Prikazani odnosi vrsta sportskih priprema (dijagram 1) koje egzistiraju u pojedinoj razvojnoj dobi su orijentacijskii ukazuju na osnovne prioritete. Kada se govori o razvoju jedne od ovih vrsta priprema ne mogu se izoliratiostale.Viegodinje planiranje u atletici za starije juniore-ke i seniore-ke u svjetskoj praksi se èini za èetiri godine(Olimpijski ciklus). U svakoj od ovih godina Olimpijskog ciklusa odnos izmeðu volumena i intenziteta kao i planiran i realiziran sportski rezultat su razlièiti.Jedan od temeljnih preduvjeta za realiziranje vrhunskog sportskog rezultata jesu modelne karakteristike sportaa.U tablici 1 je prikazan primjer godinjeg plana, za disciplinu 100 m ene, za treæu godinu Olimpijskog ciklusa(nisu navedena trenana sredstva i njihov obim kao i broj treninga i trenanih dana). U njoj se oèekuje realizacijakvalitetnog sportskog rezultata. Godinji plan je dvociklièan. U atletskoj praksi se je dokazao kao najuèinkovitiji.Èesto se radi i jednociklièni godinji plan. U sportovima sa specifiènim sportskim kalendarom godinji plan seizgraðuje na drugim principima. Opæenito reèeno izgradnja ili planiranje godinjeg plana ovisi o:1. najvanijem natjecanju u tekuæoj godini te o duljini natjecateljskog perioda2. duljini pojedine vrste sportske pripreme u makrociklusu (opæe, specijalne odnosno natjecateljske)3. heterogenosti razvoja fizièkih kvaliteta kako ne bi dolazilo do suprotnih efekata (npr. ako se radi na opæoj

izdrljivost ne moe se u isto vrijeme raditi i na brzini)

4. obim optereæenja po principu valovitosti: 3:1 ili 2:1 kroz nekoliko tjedana)5. izgradnji tjednog ciklusa u svakoj pojedinoj etapi (odnosno zastupljenosti pojedinih metodolokih jedinica -npr. brzina, izdrljivost, snaga- svaka ima svoj razvojni put)



A T L E T I K A

318


6. iskoritenosti trenane vjebe po obimu u svakoj pojedinoj etapi te o upotrebljivosti pojedinih trenanih metoda(intervalna, ponavljajuæa, kruna, serije)

7. energetskim aspektima

6.2. Planiranje i programiranje treninga snage kod sprintera (100m - ene) u godinjemciklusu

Na temelju godinjeg plana izgraðuju se etapni planovi koji su u biti operativni planovi. U godinjem planu kojise odnosi na treæu godinu Olimpijskog ciklusa (tablica 1) glavno natjecanje u zimskom makro-ciklusu jedvoransko natjecanje u Birminghamu te u ljetnom makro-ciklusu Svjetsko prvenstvo u Parizu. Zbogindividualnih osobitosti sportaa pri izradi godinjeg plana valja voditi raèuna o vremenu koje je potrebno zaizgradnju ili dostizanje sportske forme, njezinu stabilizaciju (finu neuromiiænu koordinaciju). Zatim slijedi planiranje potrebnog perioda za razvoj specifiènih kvaliteta te razvoj baziène ili opæe fizièke pripreme. Dakle,

pri izradi plana i programa treba inverzno planirati - od najvanijeg natjecanja prema poèetku pripremnog perioda (pogledaj tablicu 1).Sportska forma je optimalno stanje ili nivo fizièke, tehnièke, psiholoke i taktièke pripreme sportaa. Dokazili pokazatelj dostizanja sportske forme je realizacija visokog sportskog rezultata u natjecanju (fundamentalnostanje) kao i rezultata u procesu treninga (operativno stanje). Proces dostizanja sportske forme ovisi oindividualnim osobinama sportaa i primjeni metoda u godinjem planiranju, ima valovit karakter: razvoj,odravanje i pad. Duina odravanja sportske forme ovisi i o duini natjecateljskog perioda. Odnos izmeðu pripremnog i natjecateljskog perioda ima najveæu stabilnost ako je u odnosu 3:1. Naravno, od izuzetne vanostiu procesu dostizanja vrhunskih sportskih rezultata je i trener, njegova kvaliteta i njegovo steèeno iskustvo. Pridugom natjecateljskom periodu (tablica 1 - ljetni makro-ciklus) mora se planirati jedan ili dva mikro-ciklusakoji su po svom karakteru mini-priprema u kojima je snien intenzitet a poveæan obim trenanih sredstava

(podie nivo osnovnih fizièkih kvaliteta i ne dozvoljava pad sportske forme).Pri planiranju i programiranju godinjeg trenanog procesa vano je voditi raèuna o fazama razvoja pojedinihmotorièkih sposobnosti, da ne bi bile u suprotnosti te da ne bi smanjivale efektivnost trenanog rada i rezultata.

Tablica 1. Godinji plan (3. godina Olimpijskog ciklusa) za sprinterku na 100m, grafièki prikaz odnosa obima iintenziteta optereæenja, te grafièki prikaz optereæenja u treningu snage



A T L E T I K A

319


U razvoju snage kod sprintera nuno je obzirom na njihove moguænosti potovati metodoloki red npr. navedenizimski makro-ciklus (tablica 1) podijeljen je na opæi, pripremni, specifièni i natjecateljski period .

Opæi pripremni period - ima 13 tjedana, podijeljen je na tri etape ((1.) - tri tjedna te (2. i 3.) po pet tjedana):(1) - prijelazna etapa - glavni ciljevi: Uspostavljanje navika za sustavan trening i jaèanje motorièkog aparata.(2) - druga etapa iz opæe pripremnog perioda (od èetvrtog do osmog tjedna) - glavni ciljevi: Bazièni trenanirad za razvoj opæe snage (pomoæne miiæne skupine - ruke leða) i trening za dostizanje nivoa maksimalne snageosnovnih miiænih skupina (noge).U treningu za razvoj opæe snage koristi se kruna metoda. Radi se na razvitku svih miiænih skupina. Posebna panja se poklanja leðnoj muskulaturi. Slaba ili nedostatna priprema leðne muskulature uzrokuje probleme utehnici trèanja a u praksi se pokazalo da u kasnijim periodima pri treningu sa utezima - tangom èesto dolazido ozljeda. U tjedni ciklus se ukljuèuju 2 - 4 treninga. Vjebe se postupno oteavaju (kompliciraju). Potivase didaktièki princip od jednostavnijeg ka sloenijem te se postepeno ukljuèuju i optereæenja (pojas, lopta, partner,uteg odnosno tanga). Pri kraju ove etape koriste se metode body-bilding treninga za koji je karakteristiènoda se u jednom treningu potencira rad na dvije do tri miiæne skupine (npr. ruke m. biceps, m. triceps, m.

deltoideus - iz tjedna u tjedan u treningu se poveæava teina; trening sa tangom za osnovne miiæne grupe je na razini do 70 % od planiranog nivoa za dostizanje maksimalne snage, provodi se u vie serija i sa veæim brojem ponavljanja. Koristi se iroka lepeza trenanih sredstava sa i bez optereæenja (medicinska lopta, gira,guma, trenaeri, vjebe s partnerom i tanga) upotrebljavaju se i skokovi malog intenziteta, uglavnomvertikalni.(3) treæa etapa iz opæe pripremnog perioda - traje pet tjedana (od devetog do trinaestog tjedna). Intenzitettreninga snage postaje sve dinamièniji. U treninzima opæe snage dostie se planirani razvoj i daljnje vjebe se provode bre (dinamiènije), a pri kraju perioda trening snage ima odravajuæi karakter do slijedeæeg pripremnog perioda tj do kraja natjecateljskog perioda.U treninzima za razvoj maksimalne snage smo dostigli nivo od protekle godine i dalje se radi na njenom poveæanju do planirane razine rezultata. Postupno se poveæava obim u radu na razvoju specifiène snage. Utreninzima snage jo se iskoritava iroka lepeza trenanih vjebi sa i bez optereæenja no provode se sve veæim

intenzitetom. U treninzima za snagu i izdrljivost u snazi ukljuèuju se vjebe s optereæenjem s velikim obimom,a za trèanje, skokove i uzbrdice se koristi prsluk ili pojas s optereæenjem. Koristi se ponavljajuæa metoda i brojserija kao doziranje velièine optereæenja. Broj ponavljanja ovisi od pravilne tehnièke izvedbe pojedinog zadatka,ne smije se doputati tehnièki nekorektna izvedba vjebi (ukoliko sporta nije spreman izvesti pojedini zadatak ne treba ga raditi). Trening za razvoj maksimalne snage provodi se jednom ili dva puta tjedno, a za specifiènusnagu dva puta. Opæa snaga je odravajuæeg karaktera i obièno se provodi na kraju treninga. Izdrljivost usnazi radi se dva do tri puta u tjednu.

Specijalni pripremni period - sastoji se od jedne etape (4) i traje est tjedana (od 14 do 19). Osnovni ciljeviove etape su: dostizanje planiranog nivoa maksimalne snage i njezino odravanje; razvoj specifiène snage; razvoj brzinske snage. Na osnovu raznovrsnog i dobro provedenog trenanog rada na baziènoj snazi zapoèinje trenanirad na transformaciji u eksplozivnu snagu (koja je najvanija za sprint) i tzv. gradijent snage. Trenana sredstva

koja se koriste su uglavnom vjebe bez optereæenja i vjebe u olakanim uvjetima. Koriste se vjebe koji sunajblie strukturi sprinterskog trèanja, a u treninzima sa utegom - tangom se radi sa smanjenom teinom, manjim brojem serija i ponavljanja. Pratimo brzinu provoðenja vjebi i pri malom padu u izvedbi prekidamo. U ovojetapi vjebe skokova su vaan dio trenanog rada. Koriste se sve vrste vertikalnih, horizontalnih i pliometrijskih(dubinskih) skokova. Jedan dio njih se izvodi na topericu radi veæe objektivnosti, izvedbe vjebi su sve bliesprinterskom trèanju. Kontrolira se kako broj skokova tako i vrijeme izvedbe pojedine vjebe u odreðenoj,zadanoj, dionici. Koriste se i vjebe brzinsko-snanog karaktera uz pomoæ prepona. Oko sredine etapezavravamo s razvojem maksimalne snage i do kraja natjecateljskog perioda ona je odravajuæeg karaktera.U treninzima s olimpijskim utezima radi se samo s odabranim vjebama s ciljem razvoja i odravanjaeksploziovosti. Jednom tjedno dio ovih vjebi se topa (mjeri). U drugoj polovini ove etape specifièna isprinterska snaga moraju dostiæi nivo koji dozvoljava treninge za razvoj i usavravanje maksimalnih brzinskihmoguænosti neuro-miiænu koordinaciju pri sprinterskom trèanju.



A T L E T I K A

320


Opæi obim trenanog rada je snien, a intenzitet provoðenja visok. Broj ponavljanja i broj trenanih sredstava je znatno snien, a stanke izmeðu vjebi su veæe. Naglasak je prije svega na intenzitetu i koordinaciji provoðenjavjebi. Zbog znatnog poveæanja intenziteta te velike koncentracije mlijeène kiseline u miiæima u ovom je

periodu vano paziti da ne doðe do povreda. Da bi se dostigli postavljeni ciljevi - razvoj visokog sportskogrezultata u brzini trèanja vano je pravilno kombiniranje odnosa obima i intenziteta kao i izbor vjebi u treninzimana koje na kraju etape moraju dostiæi eljenu (oèekivanu) adaptaciju motorièkog sustava i drugih sustava (CNS,vegetativnog, psiholoki i dr.).

Natjecateljski period sastoji se od jedne etape (5.) - traje devet tjedana (od 20 do 28 tjedna). U ovom periodu je planirano sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu u dvorani i s njim zavrava zimski makro-ciklus.Glavni ciljevi su: usavravanje i stabilizacija maksimalnih brzinskih moguænosti; realiziranje visokog sportskogrezultata u svojoj disciplini; odravanje osnovnih fizièkih kvaliteta (brzina, izdrljivost, snaga). U natjecateljskom periodu u treningu je znatno vrijeme posveæeno ostvarenju glavnog cilja - brzog trèanja. Obim je snien, a radna snazi i aerobnoj izdrljivosti je odravajuæeg karaktera. U treninzima snage koristimo iste vjebe kao na krajuèetvrte etape no s jo snienim obimom, jednom ili dva puta tjedno. U zagrijavanje ukljuèujemo razlièite vjebe

za razvoj brzinske snage (prepone, skokovi, metodika), prije glavnog dijela treninga. Ne preporuèuju se velike promjene u izboru vjebi snage, one mogu uzrokovati potekoæe prilikom ulaska sportaa u sportsku formu.U ovom periodu trener mora naæi prigodno vrijeme izmeðu natjecanja i u tjedni ciklus ukljuèiti treninge kojiodravaju osnovne fizièke kvalitete zato to znatno skidanje obima u vjebama snage i u vjebama za razvojaerobne izdrljivosti dovodi do znatnog pada nivoa osnovnih fizièkih kvaliteta a zatim i do pada ili nestabilnostisportske forme.Ljetni makro-ciklus protjeèe skoro po istim ili sliènim principima, strukturi i karakteru trenanog procesa.

7. ZAKLJUÈAK1. odnos i uzajamna veza razvoja snage i ostalih fizièkih kvaliteta veoma su vane u godinjem planiranju

trenanog procesa. Dobrim planiranjem dolazi do izgradnje kompleksa fiziolokih faktora koji stvaraju uvjeteza nastajanje visokog sportskog rezultata.

2. vano je potivati metodoloke postupke u razvoju snage - opæe i maksimalne (bazièna) te nakon togaspecifiène i brzinske snage.

3. u godinjem planiranju treninga snage vrhunskih sprintera naglasak je na razvoju i dostizanju visokog nivoaspecifiène i brzinske snage.

4. u godinjem planiranju i programiranju ne smiju se u isto vrijeme koristiti trenana sredstva suprotnogdjelovanja (npr. istovremen trening izdrljivosti u snazi i trening za razvoj maksimalne brzinske izdrljivosti).

5. pri treningu za razvoj maksimalne snage treba voditi raèuna o fleksibilnosti i amplitudi sprinterskog koraka(u treningu moraju biti prisutne vjebe za gipkost, istezanje, skokovi, vjebe za oputanje, dionice niskogintenziteta).

LITERATURA:

1. Babiæ, V., Draganov, P.G (1997) Periodi u razvoju sportaa i osnovni dijelovi trenanoga procesa. U: D.Milanoviæ (ur) Zbornik radova 1. Meðunarodne znanstvene konferencije Kineziologija - sadanjost i buduænost,Dubrovnik, 25.-28.9.1997, str. 247-249. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.

2. Bondarèuk, A.P. (1991). Legkaja atletika, Moskva. Federacija lekoj atletika SSSR; 1, 11-13.3. Dolenec, A. Tehnika printerskega koraka. (2002) U: European Athletic Coaches Association Congress

Techniques in athletics, Èate, 15.-18.11.2002, pp.1-14. Ljubljana: Atletska zveza Slovenije.4. Draganov, P.G. i drugi (1985). Edinna programa sprintovii i prepjatstveni biaganija. Sofija. Federacija leka atletika.5. Draganov, G. (1985). Vprosi na fizièeskata kultura, Sofija. CS na BSFS; 5, 59-64.6. Draganov, P.G., V. Babiæ (1997) Organiziranje i planiranje trenanoga procesa za atletièare svijetske razine. U: D.

Milanoviæ (ur) Zbornik radova 1. Meðunarodne znanstvene konferencije Kineziologija - sadanjost i buduænost,Dubrovnik, 25.-28.9.1997, str. 144-146. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.

7. Zaciorski V.M. (1980). Fizièeski kvaliteta sportaa, medicina i tjelesna kultura, Sofija.



A T L E T I K A

321


1. UVODAtletska bacanja pripadaju grupaciji balistièkih gibanja u kojima se u prostor katapultiraju atletske bacaèkesprave u cilju ostvarenja to veæeg dometa hica. Ova, kao i sva druga balistièka gibanja inicirana su eksplozivnomaktivacijom miiæa agonista, nakon koje slijedi period njihove relaksacije, a zavravaju se deakceleracijom

uslijed djelovanja anatagonista ili pasivnim istezanjem vezivnog tkiva (Zatsiorsky, 2000). Masa, odnosno inercijai dimenzije atletske sprave koja se baca, velièina ciljnog podruèja, kao i atletska pravila su faktori koji utjeèuna strukturu gibanja u bilo kojoj atletskoj bacaèkoj disciplini. Dijele se na bacanja sa zamahom (bacanje koplja), bacanja potiskivanjem ili suvanjem (bacanje kugle) i bacanja okretom (bacanje diska, bacanje kladiva). Naèin bacanja ovisi o teini sprave, oblika sprave i velièine prostora odreðenog za kretanje sa spravom, te pravilimaIAAF-a. Lake sprave se bacaju sa zamahom, tee sprave bez posebnog hvatita s potiskivanjem, a tee spraves posebnim hvatitem, s okretom. Disk nema posebnog hvatita, ali se zbog svoje konstrukcije moe pri okretudovoljno sigurno drati, kako centrifugalna sila ne bi nasilno prekinula tijek pravilnog bacanja. Natjecateljskaaktivnost u atletskim disciplinama bacanja odvija se u izrazito standardiziranim uvjetima (teina bacaèkihsprava, promjer kruga za bacanje, duina zaleta itd.) koji su odreðeni pravilima meðunarodne atletske federacijei sportai se rangiraju na osnovu egzaktno izmjerenih rezultata preciznim daljinomjerima.

2. KINEZIOLIKA ANALIZA ATLETSKIH BACANJA

2.1. Strukturalne karakteristike atletskih bacanjaBacaèke atletske discipline imaju karakteristike monostrukturalnih aciklièkih gibanja translatornog ili rotacijskogtipa. Dinamièki stereotipi gibanja u bacanju kugle klasiènim naèinom i bacanju koplja imaju karakteristiketranslatornog gibanja, a dinamièki stereotipi gibanja u bacanju kugle rotacionom tehnikom, bacanju diska i bacanju kladiva imaju karakteristike rotacionog gibanja (Milanoviæ i sur., 1986.). Radi lake biomehanièkeanalize, ali i metodièkog pristupa u obuci poèetnika, svako se atletsko bacanje se grubo moe podijeliti na èetiriosnovne faze: pripremnu fazu, fazu prestizanja sprave, faza maksimalnog naprezanja i fazu odravanjaravnotee. Svaka od navedenih faza ima za cilj dovesti tijelo bacaèa i spravu u takav odnos koji æe omoguæitidjelovanje na spravu na to duem putu i pripremiti agoniste za maksimalnu eksplozivnu kontrakciju u slijedeæoj

fazi. Ako je posrijedi tea sprava, koja u prethodnim fazama nije imala dovoljno inercije kretanja, sile slabijihmiiæa ne mogu djelovati na nju eksplozivno i precizno. Zato se te sile (miiæi ruku i ramenog pojasa) ukljuèujuu djelovanje onda kada su veæ miiæne sile (miiæi nogu i trupa) veæ prenijele na spravu dovoljnu brzinu kretanjau smjeru bacanja. Samo u tom sluèaju æe i manje miiæne sile moæi djelovati eksplozivnom kontrakcijom, toæe utjecati na poveæanje poèetne brzine kretanja sprave. Zbog prethodnog kretanja cijelog sustava u smjeru bacanja, zbog nagiba bacaèeva tijela naprijed u momentu izbaèaja i zbog neujednaèenosti izmeðu mase spravei mase bacaèa, nakon izbaèaja tijelo bacaèa ima tendenciju nastavka gibanja izvan kruga za bacanje. Da biodrao ravnoteu, bacaè se koristi preostalim prostorom odreðenim za bacanje, moguænoæu zamaha slobodnimekstremiteima u suprotnom smjeru od smjera bacanja i moguænoæu miiænog djelovanja u fazi prednjegodupiranja.

KONDICIJSKI TRENING ATLETIÈARA BACAÈA

Dragan Milanoviæ1, Draen Harasin2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2vanjski suradnik na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu



A T L E T I K A

322

Dragan Milanoviæ, Draen HarasinKONDICIJSKI TRENING ATLETIÈARA BACAÈA

2.2. Biomehanièke karakteristike atletskih bacanjaAtletska bacanja nemaju ciljnih zahtjeva u smislu preciznosti, odnosno oni su vrlo mali, s obzirom na velikuspecificiranu povrinu u koju mora pasti atletska sprava, ali su zahtjevi za distancom dominantni. Daljina leta

izbaèenog projektila ovisi o veæem broju faktora, no tri su osnovna parametra realzacije (Bartlet, 2002) kojadeterminiraju trajektoriju jednostavnog projektila, simetriènog u svim ravninama prirodnog koordinatnog sustava: poèetna brzina, kut izbaèaja i visina izbaèaja. Bez obzira na utjecaj drugih parametara na duljinu balistièkekrivulje, poèetna brzina je od najveæeg znaèaja. Da bi sprava dola do najveæe poèetne brzine, treba u fazimaksimalnog napora na nju djelovati na najduem putu, najveæim silama i u to kraæem vremenu. Poèetna brzinasprave bit æe relativno najveæa tada kad sve sile kojima se moe djelovati na spravu budu djelovale u to kraæemvremenu. Bacanje kugle izvodi se na putu od 3.2-3.8 m pri èemu kugla u finalnoj fazi prevaljuje put od oko1.6-2.1 m. Ukupno trajanje aktivnosti definirano je vremenskim intervalom od 1.1-1.4 s, a trajanje finalnog dijelaod 0.20-0.30 s. Vodeæi dinamièki parametar bacanja kugle je velièina sile djelovanja na kuglu u fazimaksimalnog naprezanja i izbaèaja i za hice preko 20 m ona iznosi oko 900 N. Bacanje diska izvodi se na putu od 8.0-12.0 m, od èega na amplitudu finalnog dijela aktivnosti otpada izmeðu 3.0-4.0 m. Dio gibanja u

kojem se aktivno djeluje na disk izvodi se u vremenskom intervalu od 1.2-1.6 s, a faza izbaèaja u intervalu od0.14-0.16 s. Vodeæa dinamièka vrijednst je vrijednost sile djelovanja na spravu u fazi maksimalnog naprezanjai izbaèaja i izraena je silom od 400 N. Bacanje koplja se izvodi na putu od 25.0-27.5 m, a na finalni dio otpada2.5-3.0 m. Ukupno trajanje aktivnosti je 3.5-4.5 s, a na finalni dio otpada 0.125-0.150 s. Vrijednost registriranesile djelovanja na spravu u fazi maksimalnog naprezanja je 350 N, to je uvjetovano manjom teinom kopljau odnosu na ostale bacaèke sprave. Vrijednosti biomehanièkih parametara vane su kao jedan od faktora kojiæe utjecati na modeliranje kondicijskog treninga u atletskim bacanjima. Vremenski interval u kojem se odvija bacanje, kao i sila koja se javlja u pojedinim bacanjima utjecat æe na parametre kondicijskog treninga. Takoæe manja vanjska sila u bacanju koplja, za razliku od veæe u bacanju diska i najveæe u bacanju kugle biti zbaèajanfaktor koji æe utjecati na modeliranje kondicijske pripreme. Kut izbaèaja takoðer æe biti koristan u definiranjuvjebi s teretom (npr. potisak na kosoj klupi).

3. ANTROPLOKE DIMENZIJE ATLETIÈARA BACAÈAVeèina istraivaèa koji su se bavili istraivanjem u prostoru morfolokih karakteristika slau se da bacaèiimaju u odnosu na ostale atletièare veæu kolièinu miiæna mase, te da su po Scheldonovoj podjeli najbliemezomorfnom tipu. Varijable longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta i volumena tijela nisu ovdje bitne kao u bacanju diska i kugle. U disciplini bacanja koplja se osim kolièine potkonog masnog tkiva kojeogranièava uspjeh, kao znaèajni prediktori ne javljaju varijable u morfolokom prostoru. Veæina istraivanjao relacijama motorièkih karakteristika i rezultata u bacaèkim disciplinama potvrdila je informaciju o vodeæemutjecaju faktora eksplozivne snage. Ovaj odnos prizlazi iz specifiènosti dinamièkog stereotipa bacanja u kojem je radi ostvarenja to veæih rezultata potrebno producirati maksimalnu kolièinu energije u to kraæemvremenskom intervalu. Izrazito visoka povezanost izmeðu rezultata u atletskim bacanjima i apsolutne snage

koja je procjenjena testovima dizanja utega lei vjerojatno u èinjenici da su oba prostora visoko saturirana

morfolokim karakteristikama. Znaèajan utjecaj na varijabilitet atletskih bacanja imaju i neki pokazatelji faktoraravnotee to je uvjetovano karakteristiènim jednopotpornim poloajima u kojima je vana apsolutna ravnoteasustava bacaè-sprava, koja omoguæuje maksimalna ispoljavanja ostalih dimenzija motorièkog statusa.Maksimalna sila nije u bacanju koplja u tolikoj mjeri vana kao u bacanju kugle i bacanju diska. Izraeni utjecajna bacanje koplja i diska imaju i sposobnosti koje su odgovorne za strukturiranje gibanja (brzinska koordinacija, preciznost). Razlog ovome je izraena potreba brzog i toènog odreðivanja tonusa miiæa i amplitude pokretai obavezi da se koplje i disk bace u zraènu struju pod odreðenim kutem izbaèaja i toèno odreðenim kutemuzdune osovine atletske sprave. U funkcionalnom prostoru atletska bacanja su determinirana prvenstvenofosfagenim anaerobnim kapacitetom, to je uvjetovano reimom energetske potrebe. Antropoloke dimanzijevane su u definiranju kondicijske pripreme bacaèa. Tako npr. manja vanost morfolokih varijabli za disciplinu bacanja koplja æe utjecati i na modeliranje kondicijske pripreme u smislu manje potrebe za treningom s teretimas ciljem veæe voluminoznosti.



A T L E T I K A

323


4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIIzbor konkretnih operatora s pripadajuæim karakteristikama ekstenzititeta i intenziteta za pojedini ciklus moguæe je vriti u situaciji kada su poznati podaci o dostignutom stupnju razvoja relevantnih dimenzija psihosomatskog

statusa. Iz toga su razloga za potrebe planiranja i programiranja treninga vrhunskih atletièara bacaèa potrebneinformacije ovog tipa. Postoje dvije grupe postupaka za prikupljanje potrebnih informacija. To su postupci zaevaluaciju parcijalnih efekata treninga i postupci za evaluaciju globalnih efekata treninga. Prva grupa postupakaslui za provjeru efikasnosti trenanog procesa realiziranog u relativno kratkim vremenskim intervalima (1-2 mjeseca), a programiranih u cilju izmjene sasvim odreðene dimenzije za koju je utvrðen deficitaran razvoj.U pravilu ovdje se primjenjuju standardizirani postupci koji se biraju iz skupa onih postupaka namijenjenih procjeni specifiènih karakteristika bacaèa za odreðenu bacaèku disciplinu. Tipièan primjer primjene postupkaove grupe je provjera maksimalne snage bacaèa kugle u pripremnom periodu u kojem se ispituje i maksimalnateina koju natjecatelj moe podignuti u dubokom èuènju. Druga grupa postupaka primjenjuje se s puno manjomfrekvencijom, ali je broj mjera koje se registriraju bitno veæi. To je zbog toga to je svrha ovih kontrola utvrditisve promjene do kojih je dolo u psihosomatskom statusu bacaèa, a posebno u onom dijelu psihosomatskog

statusa koji je od posebne vanosti za pojedine bacaèke discipline. Najèeæe se u svim atletskim bacanjimaza procjenu apsolutne eksplozivne i maksimalne snage koriste testovi kao to su trzaj, nabaèaj, izbaèaj, leeæi potisak s klupe i duboki èuèanj. Za procjenu apsolutne eksplozivne snage koriste se i testovi bacanja kugle sdvije ruke preko sebe natrag i s dvije ruke naprijed, bacanja kugle raznih teina tehnikom bacanja diska s mjesta, bacanja kugle tehnikom bacanja koplja s mjesta itd. Za procjenu relativne eksplozivne snage koriste se testoviskok udalj s mjesta, troskok s mjesta, Sargent itd. U tablici 1. prikazani su rezultati vrhunskih bacaèa u nekimtestovima baziènih i specifiènih motorièkih spsoobnosti.

Tablica 1. Rezultati vrhunskih bacaèa u nekim testovima baziènih i specifiènih motorièkih sposobnosti(Milanoviæ, 1997.).

test KUGLA DISK KOPLJE KLADIVO

Skok udalj s mjesta m 3.00-3.20 3.10-3.25 3.20-3.40 3.00-3.30

Skok uvis s mjesta cm 60-90 70-100 80-100 70-100Troskok s mjesta m 9.00-9.50 9.50-10.00 10.00 9.30-9.60

Deseteroskok m 28-30 30-32 32-34 30

Trèanje na 30 m iz niskog starta s 4.2-4.1 4.2-4.1 4.0-3.9 4.1-4.0Potisak utega iz leanja kg 220-280 200-260 170-200

Dizanje utega iz dubokog èuènja kg 250-300 230-270 200 220-250Dizanje utega trzajem kg 110-130 110-125 120-140

Dizanje utega nabaèajem kg 160-190 140-160 130-150 160-180Bacanje kugle preko glave m 20-23 18-21 16.50-18.50 18-19

5. METODIÈKI OBLICI KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA BACAÈA

Visoki sportski rezultati na dananjem stupnju razvoja tehnologije sportske pripreme javljaju se kao posljedica planiranog, programiranog i kontroliranog sportskog treninga, natjecanja i oporavka utemeljenih na najnovijimznanstvenim spoznajama. Zemlje koje se ukljuèuju u meðunarodnu podjelu sportskih dostignuæa i èiji sportaina velikim sportskim natjecanjima postiu znaèajne rezultate i osvajaju velik broj odlièja izgradile su jedinstvensustav sportske pripreme u kojem vano mjesto zauzima kondicijski trening . Kondicijski trening osiguravarazvoj velikog broja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, a najvie apsolutne eksplozivne snage. Ovasposobnost u najveæoj mjeri èini osnovu sportskog uspjeha u atletskim bacaèkim disciplinama. Vanostmorfolokih karakteristika za atletska bacanja uvjetuje veliku usmjerenost trenanog procesa na poveæanje

miiæne mase, kao bitnog preduvjeta za realizaciju sile. U odreðivanju sadraja treninga, vano je efikasnoselekcionirati veliki broj potencijalnih vjebi u odreðene klase definirane vrstama kondicijske pripreme, jer pojedine vrste kondicijske pripreme razlièito sudjeluju u oblikovanju pojedinih ciklusa perioda i etapa. Zakondicijski trening bitno je da se provodi u skladu s tehnnièko-taktièkim treningom, jer samo uz sinergijsko

djelovanje informacijske i energetske komponente moguæe je oèekivati visok stupanj iskoritenja energetskih



A T L E T I K A

324


kapaciteta, pa time i maksimalni natjecateljski rezultat. Teite kondicijske pripreme treba usmjeriti najvie naone dimenzije od kojih zavisi natjecateljska efikasnost i one karakteristike u kojima se sporta najvie razlikujeod modela.

Kondicijski trening bacaèa je jedan od najvanijih dijelova sportske pripreme i usmjeren je na razvijanjemotorièkih i funkcionalnih sposobnosti: snage, brzine, izdrljivosti, fleksibilnosti i koordinacijskih dimenzija. Moese podijeliti na opæu, baziènu i specifiènu pripremu. Opæu fizièku pripremu je potrebno planirati uz uvaavanjespecifiènosti konkretne bacaèke discipline. U sadraje opæe pripreme spadaju vjebe za globalnu obradulokomotornog sustava i vjebe za viestrani utjecaj na funkcionalne i motorièke sposobnosti. Korekcijanajslabijih akcijskih i topolokih definiranih primarnih antropolokih karakteristika takoðer je vana zadaæa ovevrste treninga u atletskim bacanjima. Bazièna kondicijska priprema podrazumijeva podizanje funkcionalnihsposobnosti razlièitih organa i sustava u organizmu, poboljanje ivèano-miiæne koordinacije, poveæanjespsobnosti za podnoenje velikih optereæenja, usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak. U analitièkomsmislu radi se o razvoju primarnih kvantitativnih (maksimalna snaga, eksplozivna snaga, brzina, izdrljivost,fleksibilnost) i kvalitativnih sposobnosti (koordinacija i ravnotea). Specifièna kondicijska priprema

usmjerena je na razvoj onih motorièkih karakteristika koje su visoko povezane sa zahtjevima specifiènihnatjecateljskih aktivnosti u atletskim bacanjima. Uvijek je bitna interakcija sposobnosti i tehnièka izvedba gibanjau pojedinoj bacaèkoj disciplini. Fizièka pripremljenost atletièara bacaèa u konaènici je uvijek u tijesnoj vezi snjegovom sportskom specijalizacijom. Odreðivanje sadraja trenanih operatora u treningu bacaèa temeljise na principu usmjerenosti u odnosu na razvoj najvanijih antropolokih dimenzija, na principu pripadanja pojedinih sadraja odreðenim vrstama pripreme (baziène, specifiène, situacijske) u viegodinjem i godinjemciklusu treninga i na principu primjerenosti sadraja razlièitim uzrasnim kategorijama bacaèa. U treningu bacaèaosnovnu strukturu trenanih operatora saèinjavaju:● Eksplozivne totalne tjelesne vjebe s teretom (trzaj, nabaèaj, izbaèaj)● Totalne tjelesne i viezglobne vjebe s teretom (èuèanj, ded lift, bench press)● Specifiène vjebe s teretom (iskret dvoruènim utegom, pullover, zasuci, kosi bench press, razvlaèenje...)● Bacanje razlièitih sprava (medicinke, girje, utezi)●

Bacanje kugle razlièitih teina na razlièite naèine● Imitacijske vjebe finalne faze s vanjskim optereæenjem● Razlièite vrste skokova● Sprinterska trèanja● Operatori opæe motorièke pripreme● Jednozglobne vjebe s teretom (pregibi, opruanja, odruèenja, zanoenja...)

Slika 1. Kompleks specifiènih vjebibacanja medicinke



A T L E T I K A

325


5.1. Trening s teretomZnaèajna progresija rezultata u bacaèkim atletskim disciplinama 60-ih i 70-ih godina objanjava se èitavim nizomfaktora, no jedan od znaèajnijh je uvoðenje treninga s teretima u kondicijsku pripremu atletièara-bacaèa. Na

razvoj veæeg broja dimenzija koje su vane u atletskim bacanjima moguæe je utjecati upravo ovim naèinomtreniranja. Vjebe s teretom danas zauzimaju 30-50% cjelokupnog volumena tjednog ciklusa treninga bacaèa(Bodnarèuk, 1984.). Na slici 1. prikazane su vjebe dizanja utega.

Slika 2. Vjebe dizanja utega: nabaèaj,izbaèaj i trzaj

Trening s teretom je u osnovi trening jakosti koji odmiiænog sustava sportaa zahtjeva proizvodnju sile koja sesuprotstavlja sili teine tereta. Sila koju generiraju miiæi pri podizanju, sputanju ili zadravanju tereta, nije primarnafunkcija miiæne mase veæ efektivne miiæne kontrakcijeuslijed nervne stimulacije (Verkoshansky, Siff, 1998.). Rads teretom kao stimulator miiænih kontrakcija proizvodi dva

osnovna adaptativna efekta na tijelu atletièara bacaèa:efikasnija miiæna aktivnost (funkcionalni efekt) i miiænahipertrofija (strukturalni efekt), dakle oba od velikogznaèaja za visoku rezultativnost u atletskim bacanjima.Utvrðivanjem temeljnog principa u treniranju s teretimakao i definiranjem dva osnovna adaptativna efekta do kojiihdolazi aplikacijom tereta kao vanjskog optereæenja mogu seutvrditi funkcionalni i strukturalni trening s teretom. Takonpr. poveæanje snage kao jedne od esencijalnih èovjekovihsposobnosti zahtjeva i optimalne strukturalne promjene,kako na miiænom tkivu, tako i na ligamentima i tetivama.Isto tako ne postoji takav strukturalni trening koji ne bi

utjecao na promjene u funkciji. Na slici 2. prikazane suviezglobne vjebe s teretom.

Slika 3. Viezglobne vjebe s teretom:Bench press i èuèanj

Slika 4. Specifiène vjebe s teretom za bacaèe

Osobitu panju treba usmjeriti na vjebu 5 iskretutegom, za bacaèe koplja, koja je izrazito

zahtjevna, te namjenjena samo iskusnimvjebaèima.



A T L E T I K A

326


6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSU TRENINGA ATLETIÈARA BACAÈAJedini racionalan naèin u izradi godinjeg plana i programa treninga bacaèa je da se program uèini na osnovuidentifikacije posebnih ciljeva za pojedine periode, te na temelju definiranih ciljeva odrede sredstva kojima æese ciljevi ostvariti. Osnovu programiranog trenanog procesa uopæe predstavlja godinji plan i programtreninga. Osnovni zadaci godinjeg plana i programa treninga su pripremanje bacaèa za postizanje optimalnograzvoja koji je predviðen za tekuæu godinu, pripremanje bacaèa za postizanje vrhunskih rezultata unatjecateljskom periodu, poèetni nivo osnovnih faktora koji su podvrgnuti usmjerenim transformacijskim postupcima, te generalna koncepcija kategorija trenanih sadraja i trenanih optereæenja.

Tablica 2. Okvirni plan godinjeg ciklusa treninga vrhunskih bacaèica diska (Rachmanliev, Harnes, 1987)

Tradicionalno se godinji ciklus u treningu atletièara bacaèa dijeli na tri perioda. To su pripremni period , koji je prvenstveno obiljeen tendecijom akumulacije kapaciteta u motorièkom, morfolokom i funkcionalnom smislu(11, 12, 1, 2, 3 i 4. mjesec), natjecateljski period , za koji je tipièna eksploatacija kapaciteta motorièkog,morfolokog i funkcionalnog sustava (5, 6, 7, 8 i 9. mjesec) i prelazni period , u kojem je bitno zadravanjesportsko-motorièkih kvaliteta na razini vioj od inicijalnog stanja u pripremnom periodu (10. mjesec).

Dok strukturalni trening s teretom primarno ima za cilj miiænu hipetrofiju, funkcionalni moe biti usmjeren na poboljavanje razlièitih sposobnosti, kod bacaèa dominantno na razvoj apsolutne eksplozivne i maksimalnesnage. Trening s teretom ulazi u sustav sportske pripreme samo do te mjere koja omoguæuje postizanje,

povienje ili odranje pripremljenosti sportaa radi ostvarivanja to boljih natjecateljskih dostignuæa. Na slici3. prikazane su neke specifiène bacaèke vjebe s teretom.

4444545 44545Broj tjednau m esecu

VIVIVIIIIIIBr. eta e

2.natje

c eta

Obnavljajuæepripremna

etapa1.natjec. etapa

Et.spec.-situacijske

pripr.

Et. bazièneosnovnepripreme

Et.višest.opæe

pripreme.Etape

Periodaktivnogodmora

Natjecateljski periodPripremni periodPeriodi

4

IV

4

III

4

II

4

I

5

XII

4

XI

5

X

44545Broj tjednau mjesecu

12IXVIIIVIIVIVM eseci

Dinamikaoptereæenjau mezocikl.

Mezociklusi 1 2 3 4 5 7 8 9 11 12 13 14 15

52tjedn.



A T L E T I K A

327


Tablica 3. Uèeæe pojedinih vrsta sportske pripreme za razlièite dobne skupine u periodima godinjeg ciklusa

UZRASNE KATEGORIJEVRSTA SPORTSKE PRIPREMEU RAZLIÈITIM PERIODIMA

14-15 16-17 18-19 20 i višePRIPREMNI PERIOD

Višestrano-bazièna priprema 60% 50% 40% 15%

Specijalno-situacijska priprema 15% 25% 35% 45%Natjecateljska priprema 25% 25% 25% 40%

NATJECATELJSKI PERIOD

Višestrano-bazièna priprema 45% 40% 25% 10%Specijalno-situacijska priprema 25% 30% 45% 50%

Natjecateljska priprema 30% 30% 35% 40%

PRELAZNI PERIOD

Višestrano-bazièna priprema 70% 60% 60%Specijalno-situacijska priprema 20% 30% 30%

Natjecateljska priprema 10% 10% 10%

Plan i program treninga za mikrociklus podrazumjeva odreðivanje broja potperioda etapa, odreðivanjedinamike komponenti volumena optereæenja, definiranje principa odabira sadraja trenanog rada s njihovimrelativnim uèeæem u odnosu na ukupnu kolièinu trenanog rada i izbor optimalnih metoda koje je nuno primjeniti u cilju transformiranja odreðenih motorièkih i drugih sposobnosti i osobina. Na grafu 1. je prikazanokoritenje pojedinih vjebi s teretom u okviru godinjeg programa.

Graf 1. Grafièki prikaz udjela pojedinih vjebi dizanja utega u godinjem planu i programu bacaèica diska

Pripremni period se u treningu bacaèa dijeli na 3-4 faze koje su nominirane kao faza svestrane atletske pripreme(1 mjesec), faza baziène atletske pripreme (2 mjeseca), faza specijalne atletske pripreme (2 mjeseca) i faza

situacione natjecateljske pripreme (1 mjesec) koja dijelom pripada i prednatjecateljskom perodu koji je usmjerenka stabilizaciji sportske forme. U treningu bacaèa kugle aktualizirana je i koncepcija natjecanja u zimskom periodu, pa se u tom sluèaju primjenjuje dvociklusna periodizacija. Od velike vanosti je da se faze pojednih perioda godinjeg ciklusa definiraju na naèin koji æe omoguæiti najefikasnije realizaciju mikrociklusnog programaTo pretpostavlja odreðivanje dinamike volumena optereæenja pojednih faza i pojedinih mezo i mikrociklusa,akcentirajuæh i relaksirajuæih dijelova faznog programiranja i slijedi aplikacije sadraja treninga, posebno u okvirumezociklusnih intervala. S operativne toèke gledita najvaniji segment programiranja je u okviru mikrociklusau vremenskom intervalu od 3-7-10 dana. Jedino se mikrociklus trenanog procesa moe detaljizirano programirati, a temelj programske orijentacije pretpostavlja toèna razrada sadraja operatora pojedinihtreninga usmjerenih na razvoj odreðenih dimenzija atletièara, komponente volumena optereæenja pojedinihtrenanih jedinica definiranih kao intenzitet i gustoæa primjenjenih trenanih operatora i vremenska distribucija

odabranih sadraja i volumena trenanih optereæenja. Osnovni pokazatelji optereæenja atletièara bacaèa u

godinjem planiranju treninga prikazani su u tablici 1.

0

10

20

30

40

5060

70

80

90

100

X X I X I I I I I

I I I I V V V I V I

I V I

I I I X

Trzaj

Nabaèaj

Bench press

Poluèuèanj iduboki èuèanj

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

X X I X I I I I I

I I I I V V V I V I I

V I I I I X

Trzaj

Nabaèaj

Bench press

Poluèuèanj iduboki èuèanj



A T L E T I K A

328


Tablica 4. Osnovni pokazatelji optereæenja atletièara bacaèa u planiranju treninga (Bodnarèuk, 1984.)

Pokazatelji Bacanje kugle Bacanje diska Bacanje kladiva Bacanje koplja

Broj dana treninga 320 320 380 280Broj hitaca (natjecateljska sprava) 6000 7000 4000 8200

Broj hitaca (lakša sprava) 3600 2500 1700 3150Broj hitaca (tea sprava) 2700 4500 1000 3450

Broj hitaca (pomoæna sprava) 5500 6500 5000 3300Trening s teretom (t) 1600 1400 1300 524

Promjene u tehnologiji treninga atletièara bacaèa koje su nastale 70-ih godina oèituju se u porastu brojatrenanih dana u godini koji je porastao s 200 na 220, broju treninga u jednom danu na 2, a duina dnevnogtreniranja poveæala se s 4 na 5 sati. Posebno je poveæan volumen sredstava za razvoj snage i broj treningas primjenom bacaèkih sprava razlièite teine.

7. ZAKLJUÈAKVisoke vrijednosti sportskih dostignuæa rezultat su utjecaja velikog broja èinilaca procesa sportske priprememeðu kojima istaknuto mjesto zauzima kondicijski trening. Razvoj tehnologije kondicijske pripreme usmjeren je stalnom unapreðenju zdravstvenog statusa, sposobnosti, osobina i znanja sportaa. Svaki segment kondicijske pripreme se neprestano razvija i usavrava i nudi kondicijskim trenerima i atletièarima bacaèima novemoguænosti. Neke od bitnih smjernica za daljnju progresiju rezulata u bacaèkim atletskim disciplinama kada je rjeè o segmentu kondicijske pripreme bile bi pored osiguranja materijalnih sredstava koji omoguæujurealizaciju programa procesa treninga poveæana ulaganja u znanstveno-istraivaèki rad u smislu otkrivanjanovih, te usavravanja veæ postojeæih metoda kondicijske pripreme, te osposobljavanje dovoljng broja struènihradnika profila kondicijski trener , koji timski programiraju, prate i usmjeravaju trenani proces.

8. LITERATURA1. Baechle, T.R.(1994). Essentials of strength training and condition. Human Kinetics, Champaign.2. Bakarinov J.(1990): Theoretical aspetcs of training control for highly qualified throwers, New Studies in Athletics,

1:7-15.3. Chu, D.A.(1996): Explosive power and strength. Human Kinetics, Champaign.4. Èoh, M.(2001):Biomehanika atletike. Fakulteta za port, Univerza u Ljubljani.5. Milanoviæ, D., Hofman, E., Puhaniæ, V., najder V.(1986): Atletika-znanstvene osnove.6. Milanoviæ, D., Èoh, M.(1996): Metodika treninga eksplozivne snage. Meðunarodno savjetovanje o f itnessu,

Zagrebaèki sajam porta, 1996. Zbornik radova, str. I47-I52.7. Milanoviæ, D.(1997): Teorija treninga. U: Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u

Zagrebu.8. Rachmanlijev, P i Harnes, E.(1987.): Okvirni plan godinjeg ciklusa treninga vrhunskih bacaèica diska. New

Studies in Athletics, IAFF Bureau, Monaco Cedex. str.39-45.

9. Scheibe, K., Dickwach H.(1993): Perfomance development in the throwing events, New Studies in Athletics,3:51-59.10. Verkhoshansky, J.J., Siff, M.C. (1998): Supertraining. University of Witwatersrand.11. Zatciorsky,V.M.(2000): Biomechanics in sport. International Olympic Commitee.12. Yingbo, Z.(1994): Pre-competition preparation for throwers. New Studies in Athletics, 9:1;43-45.



A T L E T I K A

329


1. UVODSkok s motkom jedna je od najatraktivnijih i najkompleksnijih atletskih disciplina koja se znaèajno poèela razvijatiod 1894. godine pa do danas. Skok s motkom za ene je relativno najmlaða disciplina koja je slubeno priznata1997. godine te je u Sidneyu 2000. godine predstavljena kao Olimpijska disciplina. Motkaice moraju bitiizuzetno pripremljene kako na podruèju motorièkih, funkcionalnih, kognitivnih, konativnih sposobnosti tako iu morfolokim karakteristikama. Kompleksnost skoka s motkom zahtijeva izuzetnu kondicijsku pripremljenostmotkaica buduæi da je kondicijska pripremljenost u velikoj korelaciji sa uspjenosti u samom skoku. Poèetak bavljenja skoka s motkom moe se zapoèeti tek nakon svladane tehnike trèanja, temelja skoka udalj, skokauvis i troskoka te nakon toga i sa tehnikom (abecedom sa motkom) na samom skakalitu. Postoje est fazaskoka s motkom koje motkaice trebaju izvesti u nekoliko sekundi, a u zadnjoj fazi broje se i tisuæinke sekundi.1. hvatanje motke; 2. zalet; 3. ubod; 4. odraz; 5. faza leta i 6. doskok.Bavljenje disciplinom skoka s motkom zahtijeva visoku pripremljenost. Jedna motkaica u pripremnom periodu provede u gimnastièkoj dvorani osam sati tjedno. U pojedinim etapama godinjeg ciklusa treninga nerijetkose trenira dva puta dnevno, to iznosi pet do sedam sati treniranja. U pripremnom periodu godinjeg ciklusa

25% odnosi se na trening snage, 25% na dionice, 20% na gimnastièke elemente u gimnastièkoj dvorani i 30%èini trening skoka s motkom. U natjecateljskom periodu sve je podreðeno skoku s motkom tako da 70% odlazina skokove s motkom, a 30% su trèanja, snaga i gimnastika. U pripremnom periodu, tjedno motkaica izvedeminimalno jedanaest treninga. Ovi podatci pokazuju koliko je disciplina zahtjevna i koliko motkaica mora bitisvestrana i izuzetno pripremljena kako bi ispunila jedan plan.

2. IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEBI U TRENINGU MOTKAICA UZ KORITRNJEGIMNASTIÆKIH SPRAVAJedan od specifiènih treninga motkaice je u gimnastièkoj dvorani. Upotrebom gimnastièkih sprava iimitacijskim vjebama u gimnastièkoj dvorani poboljavamo tehniku i podiemo formu motkaice. Tokom èitavegodine je vano da se treninzi provode u gimnastièkoj dvorani radi lake izvedbe skoka s motkom na samomskakalitu i to najmanje tri puta na tjedan to iznosi najmanje 8 sati.Vanost upotrebe pojedinih gimnastièkihsprava u gimnastièkoj dvorani je imitiranje pojedinih faza kod skoka s motkom koje obuhvaæaju:● ulaz u motku - vjeba se na karikama. (sl. 5 i 5a)● samo gnijezdo i ispruanje uz motku - vjeba se na karikama, konopu, ruèama i trampolinu. (sl. 2, 2a, 2b,

3, 3a, 3b, 7, 7a, 7b, 14, 14a, 14b)● okret i odgurivanje od motke - vjeba se na vedskom sanduku, vedskim ljestvama, gredi i trampolinu. (sl.9,

9a, 9b, 11, 11a, 12, 12a,17)● faza leta i doskok - vjeba se na ruèama, trampolinu i parteru. (sl. 6, 6a, 10, 15, 16)

* Uzorak vjebi demonstriran je uz pomoæ dravne rekorderke Ivone Jerkoviæ i njenog sedmogodinjeg radai bavljenja disciplimom skok sa motkom.

IZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEBI U TRENINGUMOTKAICA

Ivona Jerkoviæ1, Stjepan Jerkoviæ2, Sonja Tkalèiæ2, Kamenka ivèiæ2, Marjan Jerkoviæ2

1studentica na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



A T L E T I K A

330

Ivona Jerkoviæ, Stjepan Jerkoviæ, Sonja Tkalèiæ, Kamenka ivèiæ, Marjan JerkoviæIZBOR I OPIS SPECIFIÈNIH VJEBI U TRENINGU MOTKAICA

Slika 1.a. penjanje uz dva konopa sanaizmjeniènim hvatom i nogama u prednoenju.Penjanje uz konop ponavljamo u 6 serija iodmorom izmeðu svake serije od 2 do 3minute.

Slika 1. penjanje uz konopsa nogama u prednoenju.

Slika 2.a. i slika 2.b. sunoan odraz uz konop do visa strmoglavog, tijelo je prueno, aruke povlaèimo prema prsima.

Slika 2. uspravan poèetnipoloaj uz konop samotkakim hvatom.

Vjebu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 3. vis strmoglavo. Slika 3.a i slika 3.b. iz visa strmoglavo povlaèenje nogu do prsa i ispruanje nogu dosklonjenog poloaja i vraæanje u poèetni poloaj visa strmoglavo.


Slika 4. ljuljanje na karikama okretajem u predljuljaju okretom od1800.Vjebu izvodimo u 3 serije sa 5 ponavljanja i odmorom izmeðusvake serije od 2 do 3 minute.



A T L E T I K A

331


Slika 5. i slika 5.a. motkaki ulaz iz zaleta sa karikama.


Slika 6. na dvovisinskimruèama iz sunonog odrazapodmetni saskok.

Slika 6.a. iz sunonog odrazapodmetni saskok sa okretom od1800.


Slika 7.b. iz visa pruenogdo visa strmoglavog i kovrtljajunatrag.

Slika 7. iz visa pruenogistovremeno povlaèenje zgrèenihnogu do pritke.

Slika 7.a. iz visa pruenogdo visa strmoglavog.


Slika 8., slika 8.a. i slika 8.b.

iz pruenog skoka na trampolinu povezujemo pogrèeni i sklonjeni skok za redom.Vjebu izvodimo u 5 serija sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.



A T L E T I K A

332


Slika 9., slika 9.a. i slika 9.b. na trampolinu iz ispruenog skoka vrimo skok na leða sa pruenim nogama te odrazom u zrak vrtimookret za 1800.


Slika 10. povezana salta naprijed i nazad.

Vjebu izvodimo u 3 serije sa 6 ponavljanja i odmorom izmeðusvake serije od 2 do 3 minute.

Slika 11. i slika 11.a. iz stoja na gredi uvinuæe «kurbet» i doskok sunono.

Vjebu izvodimo u 3 serije sa 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 12. i slika 12.a. u leanju na leðima na sanduku ruke su u irini ramena, a noge su ispruene prema glavi,vrimo trzaj tako da kukove podiemo prema gore i noge ispruamo u zrak do stoja.




A T L E T I K A

333


Slika 13. i slika 13.a. kolut do stoja tako da hvatamo donju pritku ljestava i pokuavamo doæi prsima to blieljestvama.


povlaèenje sklonjenih nogu do prsa, ruke su u irini ramena, ispucavalje nogu u zrak do stoja.

Vjebu izvodimo u 5 serija 10 ponavljanja i odmorom izmeðu svake serije od 2 do 3 minute.

Slika 14. iz sjeda sklonjenogpretklon.

Slika 14.a i slika 14.b.

Slika 15. i slika 15.a. iz stranje vage povezani rondati sa sunonim doskokom.


Slika 16. povezani sunonipremeti nazad.Vjebu izvodimo u 5 serija sa6 ponavljanja i odmoromizmeðu svake serije od 2 do 3

minute.

Slika 17. izdraj u stoju najednoj ruci, dok je druga rukapogrèena u razini lakta drugeruke.Vjebu izvodimo u 3 serije po

15 sekundi s odmorom od 2do 3 minute.

Slika 18. u sjedeæem poloajuna gredi u rukama su loptice,jedna ruka je u nathvatu, a drugaje u pothvatu, pogled je usmjerenprema lopticama.

Vjebu izvodimo tako da lopticestiæemo istovremeno 20 puta sa3 ponavljanja.



A T L E T I K A

334


3. ZAKLJUÈAKDanas je u vrhunskom sportu potreban dugogodinji rad. U skoku s motkom ne postoji ni jedna slièna motkaica,zato je za svaku od njih potrebno prilagoditi trening i dozirati optereæenja u treningu. U posljednjih nekoliko godina

gimnastièki elementi koji se izvode na gimnastièkim spravama imaju veliku vanost u treniranju skoka s motkom.Gimnastièki elementi na spravama omoguæuju motkaicama razvoj snage, koordinacije, fleksibilnosti i imitacijufaze skoka. U skoku s motkom bez koritenja gimnastièke dvorane ne moe se doæi do poboljanja rezultata.Trening motkaica osim koritenja gimnastièkih elemenata obuhvaæa i svladavanje osnove: trèanja, skoka uvis,skoka udalj, troskoka i bacanja kugle i medicinke. Osim toga motkaice odreðeno vrijeme provode u teretanigdje pospjeuju razvoj apsolutne snage. Trening motkaice ukazuje koliko je dugotrajan i kompleksan procestreninga da bi se preskoèila odreðena visina ili norma za jedno «veliko» natjecanje. S obzirom na kompleksnostskoka s motkom atletièarki kao najtee atletske discipline potrebno je uspostaviti stalnu suradnju izmeðu trenerai skakaèice s motkom. To posebno vrijedi za potrebu trenanog rada u gimnastièkoj dvorani u kojoj skakaèices motkom uz gimnastièke sprave mogu znaèajno utjecati na podizanje baziènih i specifiènih sposobnosti kojelee u osnovi uspjenosti u ovoj atletskoj disciplini. Mnogi treneri, nastavnici i skakaèice s motkom naglaavaju

uvijek promjene ovog dijela ukupnog plana i programa rada u skoku s motkom a to je rad u gimnastièkoj dvoranina gimnastièkim spravama.

4. LITERATURA1. JAJÈEVIÆ, Z. : «Povijest porta» Zagreb, 1998.2. MILANOVIÆ, D. : «Osnove teorije treninga, Priruènik za sportske trenere» ur. D.Milanoviæ, Fakultet za fizièku

kulturu - Zagreb, 1997. ( 482 603).3. JERKOVIÆ, I. : «Uèenje skokova s motkom kod ena - Diplomski rad» Kinezioloki fakultet - Zagreb, 2000.4. ADURA T. : « Gimnastika » Fakultet za fizicku kulturu -1991.5. IAAF. New Studies in Athetics, 1.,1997.



B I C I K L I Z A

M

335


1. UVODSistematizacija kineziolokih operatora koji najefikasnije i najekonomiènije utjeèu na transformaciju odreðenihosobina i sposobnosti u toku pripremnog perioda biciklista, jedan je od vanijih podruèja pri planiranju i programiranju razvoja, kako baziènih i specifiènih sposobnosti, tako i stupnju kondicijske pripremljenosti obzirom

na godinju i viegodinju razvojnu krivulju sportske forme. Cilj ovog rada je sustavan pregledkineziolokih operatora koji najefikasnije djeluju na viestrani razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti,te razvoj baziènih i specifiènih motorièkih sposobnosti, o kojima u velikoj mjeri ovisi rezultat u biciklizmu.Biciklizam, pripada grupi monostrukturalnih aktivnosti, a obzirom na dominaciju energetskih procesa, u skupinuaerobnih sportova, kod kojih su dominantni oni energetski procesi koji omoguæavaju stalno nadoknaðivanje potronje energije transportom kisika na periferiju lokomotornog sustava.

2. PERIODIZACIJAOvisno o periodu natjecanja u godinjem ciklusu, trenani procesi se predviðaju i provode najèeæe uvremenskim razdobljima: od 01.11. do 28.02. pripremni period, od 01.03. do 01.10. natjecateljski period,te od 01.10. do 30.10. prijelazni period.

Pripremni period u cestovnom biciklizmu se sastoji od dvije etape. U prvoj etapi u trenanim procesima su prisutni veæi opsezi optereæenja, treninzi su ekstenzivniji (u trajanju i do 56 sati), sa znatno niim intenzitetomoptereæenja. U ovoj etapi najèeæi omjer ekstenziteta : intenziteta je 70 : 30%.

2. 1. Opæa ili viestrana kondicijska pripremaOpæu ili viestranu kondicijsku pripremu biciklista treba provoditi prvenstveno u tijeku prve faze pripremnog perioda, kao bazu. Pri tome treba voditi raèuna da ne doðe do pretjeranog razvoja nepotrebne miiæne mase,koja biciklistu onemoguæava savladavanje specifiènih optereæenja, a to moe dovesti do smanjenja njegoveizdrljivosti. Ova vrsta pripreme usmjerena je na poboljanje svih topolokih regija tijela, funkcionalnihsposobnosti (koja je od primarne vanosti u biciklizmu), te poveæanje i razvoj snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti.Trening za razvoj anaerobnih sposobnosti podrazumijeva poveæanje intenziteta rada pri izvoðenju nekogkineziolokog operatora, to za organizam biciklista zahtijeva poveæani napor s obzirom na rad u uvjetima

nedovoljne kolièine kisika (hipoksija). Umor u tim sluèajevima ovisi o brzini kojom se anaerobne energetskezalihe iscrpljuju i smanjenoj efikasnosti ivèanih struktura. U okviru metodike anaerobnog treninga potrebno je rijeiti nekoliko osnovnih zadataka:

1. poveæati funkcionalne moguænosti fosfokreatinskog energetskog mehanizma2. usavriti glikolitièki energetski mehanizam3. poveæati efikasnost ivèanih struktura u specifiènim uvjetima kisikovog duga i poveæane koncentracije laktata

koja u biciklizmu dosie vrijednost i do 20 mmol/l krvi.

Zbog nestabilnosti i èinjenice da su fosfageni i glikolitièki energetski mehanizmi u konkurentnim odnosima, u procesu treninga pri izboru metoda i optereæenju nuan je diferencirani pristup.

Nelaktatna komponenta anaerobne izdrljivosti, koja je odreðena trajanjem kreatin-fosfatne reakcije ivremenom koje pokriva nelaktatni dug kisika. Kinezioloki operatori pogodni za razvoj ove sposobnosti u

biciklizmu, su: sprintevi, produeni sprintevi, skokovi, te aktivnosti visokog intenziteta i trajanja ne duegod 30 sek. Metoda maksimalnog intervalnog rada izaziva burne fizioloke reakcije zbog kojih se frekvencija

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U BICIKLIZMU

Maja Horvatin-Fuèkar1, Sonja Tkalèiæ1, Ivan Iveziæ2, Sandra Vranekoviæ3

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2Trijatlon klub Petar Zrinski 3studentica poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu



B I C I K L I Z A

M

336

Maja Horvatin-Fuèkar, Sonja Tkalèiæ, Ivan Iveziæ, Sandra VranekoviæOSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U BICIKLIZMU

srca podigne do 190 o/min. Korisno je provesti 46 ponavljanja u nekoliko serija. Period oporavka izmeðu ponavljanja u serijama traje 23 min., a izmeðu serija 46 minuta.Trening za razvoj motorièkih sposobnosti usmjeren je na razvoj snage, brzine, koordinacije i gibljivosti, te

kombiniranih motorièkih sposobnosti kao to su: eksplozivna, brzinska i repetitivna snaga, te brzinska izdrljivost.Posebno je vano poznavati kritiène zone lokomotornog sustava koje su izloene najveæim naporima i u kojimase mogu pojaviti razlièite mikro traume i oteæenja. Treba postiæi odgovarajuæu jakost svih dijelova tijela u smisluformiranja prirodnog korzeta kao zatitu od ozljeðivanja pojedinih miiæa i ligamenata.

Kritiène zone lokomotornog sustava kod biciklista, koje su najoptereæenije su:- od zglobova najugroeniji su zglobovi donjih ekstremiteta, koljena, diskusi kraljenice (poznata je

deformacija u podruèju 10-tog prsnog kraljeka tzv. biciklistièka grba)

- od miiænih skupina opruaèi potkoljenice, neto manje pregibaèi potkoljenice, te miiæi stranje strane potkoljenice

Programi opæe ili viestrane kondicijske pripreme1. Stretching istezanje, kao statièki oblik trenanog rada, najèeæe je aktivnog karaktera (uz pomoæ

sile vlastitih miiæa), pr:

2. Funkcionalna gimnastika kao oblik vjebanja u kojem nam je cilj optimalna pripremljenost lokomotornogsustava. Kod biciklista se u najveæoj mjeri primjenjuju kinezioloki operatori koji aktiviraju: miiæe i zglobove

centralne regije tijela, donjeg dijela trbuha i leða, te miiæa nogu.3. Trening opæe izdrljivosti kao sposobnost odravanja odgovarajuæeg tempa aktivnosti, u biciklizmu se

razvija u zimskim mjesecima i moe se provoditi na vie naèina, npr.: trèanjem, skijakim trèanjem,

ciklokrosom (kombinacija vonje bicikla i trèanja, najèeæe kroz umu), vonjom bicikla uz pomoæ

trenaera ili valjaka. Tijekom zime trening postaje specifièniji i traje najmanje 2 sata, odnosno onoliko kolikotraje najdulja utrka u Hrvatskoj (3-4 sata).

4. Globalna priprema lokomotornog sustava poznata pod imenom opæa fizièka priprema klasificirakinezioloke operatore prema utjecaju na pojedine topoloke regije tijela. U biciklizmu se posebna panja posveæuje pripremi donjih ekstremiteta, trbunoj i leðnoj regiji, te u manjoj mjeri muskulaturi ruku i ramenog pojasa, npr.:a. noge kontinuirano trèanje u oteanim uvjetima, serije dubokih èuènjeva, poèuèanj na jednoj nozi,

sunoni skokovi preko vedske klupe ili prepreka,... b. trbuh prednoenja na tlu, uznosi u visu, iz leanja sjed, sklopke, ...c. leða dinamièki zakloni, sunona zanoenja, zakloni trupa na vedskom sanduku (sa i bez zasuka), ...d. ruke i rameni pojas zgibovi (pothvatom i nathvatom), sklekovi u uporu leeæem, hodanja u uporu na

paralelnim ruèama, ...

Vanjska optereæenja pri izvoðenju ovih kineziolokih operatora moraju biti paljivo odreðena za svakog biciklista posebno kako bi postigli dobru bazu za razvoj specifiène motorièke pripreme bitne za ukupnu natjecateljskuefikasnost.

2. 2. Osnovna ili bazièna kondicijska pripremaZa drugu etapu pripremnog perioda karakteristièna su visoka i prepokrivajuæa trenana optereæenja zbog kojih

u kasnijim fazama sportske pripreme dolazi do pojave zakanjelih transformacijskih efekata. Treningu irazvoju funkcionalnih sposobnosti treba posvetiti posebnu panju. S obzirom na strukturu kondicijske pripremljenosti na funkcionalne sposobnosti utjeèemo aktiviranjem srèanoilnog i dinog sustava (primjenom

Slika1. zanoenjezgrèeno -Roda

Slika 3. vodoravnipretklon

Slika 2. duboki èuèanj

Slika 4. iskorak u vodoravnompretklonu Trokut



B I C I K L I Z A

M

337


programa za razvoj aerobnog kapaciteta, te programom mjeovitog karaktera). Dvije su osnovne metode zarazvoj aerobnih sposobnosti:1. kontinuirana metoda treninga usmjerena je na razvoj dugotrajne izdrljivosti, kao osnovne sposobnosti u

biciklizmu2. intervalna metoda treninga kod koje se ponavljaju jaka trenana optereæenja kraæeg ili dueg trajanja (sluekao jak stimulus za aktiviranje transportnog sustava)

S obzirom da se pojedine motorièke sposobnosti manifestiraju na razlièite naèine i njihovo usavravanje zahtjevadiferencirane metodske forme rada. Pri npr. usavravanju brzinskih sposobnosti trener æe se susresti s problemom poveæanja apsolutne brzine i eksplozivne snage, te sa zahtjevom za usavravanjem elementarnihformi brzine i vremena reakcije na izvoðenje pojedinih kretnji1. bazièna izdrljivost aerobna izdrljivost u treningu biciklista rad se provodi u trajanju od 24 sata, odnosno

intenzitetom optereæenja na razini od 60 %.2. snaga - u biciklizmu dolazi do izraaja u vonji na usponu i u vjetar, a razvijamo ju u zimskim mjesecima,

najèeæe u teretani gdje izgraðujemo neophodnu muskulaturu za specifiène napore tijekom predstojeæe

sezone.a. anatomska adaptacija ovom fazom zapoèinje biciklistièki trening u teretani, a svrha joj je pripremitimiiæe i tetive za veæe napore u sljedeæim fazama treninga.- traje: 4 6 tjedana- 3 4 x u tjednu- ukupno optereæenje: 40 60% (1RM)- izvodi se: u 3 4 serije sa 20 30 ponavljanja- vrijeme oporavka: 60 90 sek.- kinezioloki operatori koji se primjenjuju su: èuènjevi s optereæenjem, podizanje utega u pretklonu,

zakloni trupa na povienju, ekstenzije potkoljenice, bench press, fleksije potkoljenice, iz leanja sjedna kosini, dead lift, lat pull,...

b. maksimalna snaga karakteristika ove faze rada u teretani je postupno poveæanje optereæenja, te

smanjivanje broja ponavljanja.- faza traje: 4 6 tjedana- 2 3 dana u tjednu- ukupno optereæenje: 85 95 % (1RM)- izvoðenje: 3 5 serija sa 3 6 ponavljanja- period oporavka: 2 4 minute- kinezioloki operatori koji se primjenjuju su: leg press, zakloni trupa sa optereæenjem, fleksije i

ekstenzije potkoljenice, sklopke, ...

2. 3. Specifièna kondicijska pripremaU ovoj etapi poèinju dominirati operatori specifiène kondicijske pripreme zbog toga to razvojem treniranosti

operatori baziène kondicijske pripreme vie nemaju efekt stabilnog progresivnog trenda razvojatreniranosti sportaa (Milanoviæ, 1997). Razvoj laktatne komponente anaerobne izdrljivosti temelji sena izazivanju jakih glikolitièkih reakcija i koritenju energije iz anaerobnih glikolitièkih spojeva. Najpogodnijioblik trenanog rada je intervalna metoda rada: vonja dionica na ravnoj cesti 1500 2000 m, vonja

brdskih dionica od 800 1000 m, te sliène trenane aktivnosti u trajanju do 2 minute. Pri ovakvom naèinurada intenzitet podraaja se kreæe izmeðu 80 90 % apsolutnog intenziteta i izaziva najvie vrijednosti fiziolokih procesa (FS vie od 200 o/min.). Trenani rad se odvija u vie serija, s 2 4 ponavljanja radnog intervala u jednoj seriji. Produeni pasivni odmor i do 10 min., kako bi se razvila potrebna tolerancija na veæe kolièine laktatau krvi.1. miiæna izdrljivost je sposobnost podnoenja velikog napora dui vremenski period. U biciklizmu je tosposobnost okretaja relativno velikog prijenosa (53/16, 53/15 omjer prijenosa po ravnoj cesti) vrlo visokimokretajima (90-100 o/min). Rad na razvoju ove sposobnosti poèinje krajem zime intervalnim trenizima.

- u teretani step s optereæenjem, podizanje utega u vodoravnom pretklonuiroki hvat, ekstenzije potkoljenice, zakloni trupa na povienju, iz leanja sjed na kosini



B I C I K L I Z A

M

338

Maja Horvatin-Fuèkar, Sonja Tkalèiæ, Ivan Iveziæ, Sandra VranekoviæOSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U BICIKLIZMU

- na biciklu kontinuirana vonja, fiksirani prijenosi, tempo, krstareæi interval, brdski krstareæi interval,krstareæi interval s motornim vodstvom, iznad-ispod granice, granica, granica s motornim vodstvom

2. brzinska izdrljivost je sposobnost svladavanja umora pri velikoj brzini kretanja, te je kombinirana

sposobnost brzine i izdrljiavosti. U cestovnom biciklizmu ima odluèujuæu ulogu u utrkama kod kojih je za uspjeh bitan dugotrajan zavrni sprint. Biciklist koji je sposoban nekoliko stotina metara odravati sprintersku brzinumoe rijeiti utrku jakim navlaèenjem (staranjem zavjetrine vozaèima iz ekipe ili vozaèu koji je najbolji sprinter u grupi) ili vlastitim skokom.Ovaj se trening sastoji od intervala za razvijanje anaerobnog kapaciteta i intervala laktatne tolerancije. Poèetkom perioda nadgradnje, radi poboljanja anaerobnog kapaciteta uvodi se intervalni trening koji na kraju tog perioda poboljava efikasnost eliminiranja laktata iz krvi i podnoenje visoke laktatne koncentracije (i do 20 mmol/l krvi).Zbog toga to je ovaj oblik treninga vrlo stresan ne bi ga trebalo provoditi s mlaðim dobnim kategorijama biciklista niti s biciklistima poèetnicima. Da bi uopæe mogli zapoèeti s ovim treningom, u prve dvije godine nuno je dobro razviti brzinu i izdrljivost.

- na biciklu vonja u grupi, intervali brzinske izdrljivosti, piramidalni intervali, brdski ekstenzivni intervali,intervali laktatne tolerancije, brdski intenzivni intervali

3. brzina je u biciklizmu sposobnost odravanja velikog broja okretaja pedala bez posebnog napora. Kodnatjecatelja s velikom prirodnom brzinom vrijednosti iznose oko 140 o/min. i vie. Kod biciklista kod kojih jegenetska predispozicija za ovo sposobnost manja mogu taj nedostatak kompenzirati poboljanjemekonomiènosti pokreta pri pedaliranju, odnosno vjebanjem velikog broja okretaja na malom prijenosu pazeæi pri tome na oputenost miiæa u odreðenim fazama pedaliranja. Osnovna svrha treninga brzine je poveæanje pokretljivosti sposobnosti odravanja brzih, biomehanièki ispravnih i oputenih okretaja.

- primjeri:c. sudaranje tijesna vonja (vonja s tjelesnim kontaktom), dodirivanjem kotaèima u toku vonje,d. lani sprintevi sprintevi na laganom spustu ili s vjetrom u leða,e. sprintevi u grupi biciklista ili s drugim vozaèem pri aerobnoj vonji.

4. eksplozivna snaga kao sposobnost razvijanja maksimalne sile u najkraæem moguæem vremenu, rezultat je

visoke razine snage i brzine. Ova je sposobnost osim kod kratkih uspona i sprinteva posebno potrebna biciklistima koji se natjeèu na pisti. Jedini ispravan trening za razvoj ove sposobnosti je trening kratkih sprintevana maksimalnom optereæenju, nakon kojih mora uslijediti dovoljno dug period oporavka.

u teretani - trening traje: 4 6 tjedana;- vjebe se provode: 2 x na tjedan- ukupno optereæenje: 40 60% (1RM)- izvodi se 3 6 serije, sa 6 10 ponavljanja- vrijeme opotravka: 3 5 minuta- za razvoj ove sposobnosti kritièan faktor je brzina pokreta; dizanje utega u ovoj fazi se vri brzom

i eksplozivnom kretnjom- kinezioloki operatori koji se primjenjuju su: potisak nogama-leg press, zaklon trupa na

povienju, iz leanja sjed na kosini, usponi s optereæenjem na biciklu skokovi, sprint na brdo,

kriterijski sprintevi

3. ZAKLJUÈAKJedan od najvanijih problema je utvrditi koje su osnovne, a koje specifiène sposobnosti bitne za uspjeh ucestovnom biciklizmu, te u kojoj ih mjeri treba razviti i na koji naèin odravati u pojedinim fazama pripremnog,i ostalim periodima godinjeg ciklusa. Sistematizacija i izbor trenanih operatora za najefikasniji razvoj iusavravanje svake pojedine sposobnosti, te diferencirani pristup u odabiru trenanih operatora za razvojosnovnih sposobnosti: izdrljivosti, snage, brzine te specifiènih sposobnosti: miiæne izdrljivosti, brzinskeizdrljivosti i eksplozivne snage osnovni su preduvjet za postizanje uspjenih rezultata u cestovnom biciklizmu.

4. LITERATURA

1. MILANOVIÆ, D. (1997). Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu. Zagreb.



H R V A N J E

339


1. UVODHrvanje je, s kineziolokog stajalita, vrlo sloena i teka sportska aktivnost u kojoj se kretanja izvode u

varijabilnim uvjetima oko svih osi i ravnina, te u svim pravcima. U hrvanju klasiènim naèinom (slika 1) danas

je registrirano oko 400 elemenata tehnike i kombinacija u stojeæem i parternom poloaju, dok se u hrvanju

slobodnim naèinom (slika 2 i 3) taj broj kreæe i preko 1000. Svaka tehnika ima po nekoliko naèina taktièkih

priprema, koje bi trebale omoguæiti njihovo efikasno izvoðenje u borbi. Sve to stavlja velike zahtjeve na neuro

muskularni, kardio-vaskularni i respiratorni sustav, pa prema tome i na metodiku treninga tehnike, motorièkih

i funkcionalnih sposobnosti hrvaèa.

Posebno osjetljivo podruèje u hrvanju je kako uravnoteiti kondicijsku i tehnièkotaktièku pripremu, kako bi

hrvaèi bili kondicijski spremni za tehnièko-taktièke zahtjeve koji ih oèekuju pri postizanju vrhunskih sportskih

dostignuæa.

KONDICIJSKA PRIPREMA HRVAÈA

Josip Mariæ1, Mario Baiæ1, Matija Araèiæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2Glavni stoer Oruanih snaga Republike Hrvatske

Slika 1. Klasièni naèin Slika 2. Slobodni naèin - ene Slika 3. Slobodni naèin

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTIPrema kriteriju strukturalne sloenosti hrvanje je polistrukturalna aciklièna aktivnost u kojoj se moe promatrati

kretanje jednog hrvaèa i kretanje biomehanièkog sistema dva hrvaèa.

Prema klasifikaciji tehnika klasiènog naèina (Mariæ, J., 1979.) ona se dijeli na stojeæi poloaj (dovoðenja u

parter, obaranja, bacanja uvinuæem, boèna bacanja, ramenska bacanja i presavijanja), te na parterni poloaj

(prevrtanja, okretanja, bacanja, hvatove dranja i ruenja mosta, te na izlaske i protunapade iz mosta). Slièna

klasifikacija tehnike je i kod slobodnog naèina hrvanja, no daleko je sloenija i bogatija zbog moguæih hvatova

rukama i nogama za razlièite dijelove tijela.

Po novim pravilima borba u hrvanju se vodi po formuli 2 x 3 minute s 30 sekundi odmora izmeðu dva dijela

do pobjede na bodove ili tuem. Ovisno o natjecanju borac moe u jednome danu imati i do 6 borbi. Optereæenja

za vrijeme natjecateljske borbe variraju od malih do maksimalnih, zavisno od kvalitete protivnika. Maksimalna

prosjeèna frekvencija srca u uvjetima natjecateljske borbe (Grigorijev, 1975) kretala se u granicama178 ±

14 udaraca u minuti, a skraæenjem trajanja borbe intenzitet se poveæao i do 200 otkucaja u minuti, to svjedoèio vrlo visokom nivou intenziteta nervnomiiænog i psihosomatskog naprezanja hrvaèa. Vrijednosti frekvencije



H R V A N J E

340

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Matija AraèiæKONDICIJSKA PRIPREMA HRVAÈA

srca u relativnom mirovanju (Mariæ, Haimer, Horga 1980) kod mladih vrhunskih hrvaèa ukazuju na bradikardiju

i kreæu se u prosjeku 56 ± 7.51 otkucaja u minuti. Vrijednosti maksimalne potronje kisika kod hrvaèa nisu

velike, buduæi da se hrvanje tokom evolucije pravila i smanjenjem vremena trajanja borbe od 40 minuta do svega

na 6 minuta promjenilo sa aerobnog karaktera rada na mjeani aerobnoanerobni, a s prevladavanjemanaerobne komponente. Prema podacima (I. A. Pismenskij, Ja. K. Koblev, i V. I. Sitnik, 1982) relativna velièina

maksimalne potronje kisika kod vrhunskih hrvaèa razlièitih teinskih kategorija kreæe se od 48 80 ml na 1

kg tjelesne teine u minuti.

3. FAKTORSKA STRUKTURA SPORTAU jednadbi specifikacije hrvanja hipotetski (slika 4) se na prvo mjesto postavlja snaga (maksimalna,

eksplozivna, repetativna i statièka), zatim brzina motorièke reakcije, koordinacija, ravnotea i fleksibilnost. Zbog

smanjenja vremena trajanja borbe, sve vanije mjesto u jednadbi specifikacije ima i specifièna (brzinsko

snana) izdrljivost, a vanost te sposobnosti to je veæa to je hrvaè kvalitetnijeg razreda.

Teinu (udio) svake od tih sposobnosti u jednadbi specifikacije teko je precizno izraèunati, jer se udio tih

sposobnosti razlikuje kod hrvaèa razlièitih teinskih kategorija, te uzrasnih skupina. Iz tog razloga nuno je umetodici treninga razvijati te sposobnosti vodeæi raèuna o zakonitostima rasta i razvoja (senzibilnim fazama

za razvoj popjedinih sposobnosti), te teinskim kategorijama. Naravno, posebnu panju treba posvetiti onim

slabijim sposobnostima koje mogu biti barijera daljnjeg razvoja sportskog dostignuæa hrvaèa, ali isto tako i dalje

razvijati one sposobnosti koje su dominantne kod nekog hrvaèa jer one najvie utjeèu na njegov stil borbe.

Slika 4. Hipotetska struktura vodeæih sposobnosti hrvaèa

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIU svrhu kontrole transformacijskih efekata svake godine se vre tri mjerenja, èiji je cilj utvrðivanje globalnih

i parcijalnih efekata trenanog procesa. Mjerenja se vre na poèetku pripremnog perioda, neposredno prije

prvog natjecateljskog perioda i neposredno prije drugog natjecateljskog perioda. Za juniore i seniore koristi

se dolje prikazana baterija testova (tablica1), a detaljan opis tih testova sa pripadajuæim normativima nalazi

se kod autora (Mariæ, J.).

Tablica 1. Rezultati mjerenja (24 i 25.5.) nekih hrvatskih seniorskih reprezentativaca u sklopu pripema zaMediteranske igre 1993. godine

R.b. Prezime i ime Masa tj. Zgib PWC 170 IHST Piruet 6o sec 3 X 8 Bill1. Popovic Zeljko 55 24 2O.7 114.5 27 13, 12.3, 13.5

NORMATIVI (25-35) (+21) (+90) (30-32) (12.0, 12.0, 12.0)2. Smetko Mladen 69 22 15 8O 22 18.3, 20.5, 21.7

NORMATIVI (25-35) (+21) (+90) (25-30) (13.0, 13.0, 13.0)2. Lisjak Vlado 76 20 17 92 26 14.6, 15.0, 17.5

NORMATIVI (25-35) (+21) (+90) (25-30) (14.0, 14.0, 14.0)3. Lukic Davor 85 24 28 104 24 13.7, 14.4, 15.0

NORMATIVI (25-35) (+21) (+90) (22-25) (14.0, 14.0, 14.0)4. Pavišic Josip 105 18 18 9O.4 12 14.6. 14.1, 13.3

NORMATIVI (10-20) (+19) (+90) (20-22) (15.0, 15.0, 15.0)

5. Miketek Mario 115 6 16 93 20.1, 22.6, 20.4NORMATIVI (5-10) (+17) (+90) (20-22) (17.0, 17.0, 17.0)



H R V A N J E

341


R.b. Sklekovi Diz. trupa 3 min - bill 3x15sec-bill Bench Nabacaj Trzaj Cucanj1. 50 25 39, 8.9 101.7 75 75 / 85

(50-75) (18-20) (+36, 8.6-9.6) (<90) (70-80) 80 65 (90-100)2. 54 29 30, 10.8 154 75 70 / 80

(50-75) (18-20) (+36, 8.6-9.6) (90-115) (80-95) 85 77 (100-130)3. 53 30 37, 8.5 104.1 110 105 / 140

(40-50) (16-18) (+36, 8.5-9,6) (<100) (95-110) 115 92 (115-145)4. 70 32 38, 9.5 117.2 150 115 / 160

(30-40) (14-16) (+36, 8.5-9.6) (<115) (110-125) 140 110 (120-160)5. 53 30 32, 10.5 189.6 130 115 / 180

(30-40) (14-16) (35, <9.8) (<115) (125-140) 140 110 (130-190)

Vrijedi napomenuti i komplet testova (Starosta, Tracewski 1981), kojim su mjereni hrvatski kadeti hrvaèi od

1999. do 2001. Koriteni komplet testova karakterizirao je veliki broj baziènih i specifiènih testova, a dobiveni

rezultati hrvatskih ispitanika usporeðivani su sa rezultatima vrhunskih poljskih hrvaèa (Baiæ, 2002).

Tablica 2. Normativi baziènih i specifiènih sposobnosti hrvaèa seniora (Hoffman i Hoolosi Geza, 1979)

Red.KONTROLNE do do do do do do do do do prekobr. VJEZBA 48 kg 52 kg 57 kg 62 kg 68 kg 74 kg 82 kg 90 kg 100 kg 100 kg1. 3200 m kros u min 12 - 14 14 -16 16-19

2. 10x20 m sprint u sek 2,8 -3 3 - 3,2 3,2-35

3. Visina odraza u cm 40 -50 50 - 60 40-50

4. skok udalj iz mjesta 250-270 270-290 240-260

5. Zgibovi na preèimaksimalni broj 25-35 10-20 5-10.

6. Maksimalni brojzgibova u 10 sek 9-10 8-9 7-8 3-6.

7. Penjanje na konop5 m u sek 5-6 6-9 9-12

8. Sklekovi maks. broj 50-75 40-50 30-40

9. Maks. broj dizanjatrupa za 30 sek 18-20 16-18 14-16

10. Bench - press 60-65 65-80 70-90 80-95 80-100 90-105 95-110 100-115 110-120 120-140

11. Èuèanj sa teretommaksimalne tezine 75-90 90-100 90-105 95-115 100-130 110-140 115-145 115-150 120-160 130-190

12. Nabaèaj maks.tereta na grudi 70 80 90 95 100 110 115 120 130 140

13. Maks. broj bacanjalutke u 1 min 20-22 18-20 16-18 14-16

14. Piruete maks. brojza 1 min. 30-32 25-30 22-25 20-22

Naalost, Hrvatska nema tako opremljen cenatar kao Poljska (Institut za sport), gdje ispitanici mogu boraviti

i po nekoliko dana za vrijeme mjerenja, to je i jedan od razloga zato taj komplet nije naao daljnju praktiènu

primjenu i u Hrvatskoj. Zanimljiv je i komplet testova maðarskih autora Hoffmana i Hoolosi Geze sa

pripadajuæim normativima po teinskim kategorijama (tablica 2).

5. METODIÈKI ASPEKTI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREME

5.1. Bazièna kondicijska pripremaKarakteristièno za baziènu pripremu je da se u njoj koriste one vjebe koje pripadaju, po dinamici neuromiiænih

naprezanja i po strukturi kretanja, u osnovna kretanja koje vre hrvaèi za vrijeme borbe. Njihova osnovnanamjena je da podiu nivo baziènih motorièkih sposobnosti hrvaèa, te da uèvrste zdravlje hrvaèa (prirodni korzet,



H R V A N J E

342


èelièenje). Od sadraja baziène kondicijske pripreme koriste se gimnastika (parter, karike), atletika, dizanje

utega te modificirane sportske igre (ragbi koarka, rukomet na koljenima, mali nogomet i sl.).

5.2. Specifièna kondicijska pripremaKod specifiène (specijalne) kodicijske pripreme koriste se specifiène vjebe koje su usmjerene ka samostalnom

i integralnom usavravanju specifiènih motorièkih sposobnosti, umijeæa i navika vanih za uspjenu realizaciju

tehnièkog znanja. Indirektnim putem ove vjebe pozitivno utjeæu i na neke psiholoke faktore. Uvjetno ih se

moe podjeliti u tri kvalifikacijske grupe:● Imitacione vjebe. Ove vjebe odgovaraju po strukturi odreðenim tehnièkim radnjama ili njihovim dijelovima.

Uglavnom se izvode sa ciljem poboljanja odreðene specifiène snage, koordinacije i fleksibilnosti. One se mogu

izvoditi sa zamiljenim partnerom (crte 1), lutkom (crte 2), gumama (crte 3), asistencijom (crte 4),

medicinkom, (crte 5) ploèama od utega (crte 6), uetom, olimpijskom tangom, i dr.

Crte 1

Crte 2

Crte 3

Crte 4

Crte 5

Crte 6

● Jednostavni oblici hrvanja. Ovakvi oblici hrvanja sudjeluju u poboljanju miiæne osjetljivosti, ravnotee

te uèvræenju natjecateljskog duha, a uglavnom ih koriste mlaðe dobne skupine hrvaèa. Ovisno o vremnu

trajanja sudjeluju i u razvoju specifiène izdrljivosti, snage i ravnotee. Mogu se koristiti na svim satovima za

specifiènu fizièku pripremu, a u specifiènim treninzima su uvod u glavni dio sata, i sredstvo za poboljanje

emotivnog fonda sata. U takve jednostavne oblike hrvanja ulaze: borba pjetlova u èuènju (crte 7), borba

pjetlova na jednoj nozi i s rukama iza leða (crte 8), borba za medicinku (crte 9), borba konjanika (crte

10) itd.

Crte 8

Crte 7

Crte 9

Crte 10



H R V A N J E

343


Vjebe za formiranje hrvaèkog mosta. Hrvaèki most nezamjenjivo je sredstvo napada i obrane. Vjebe

hrvaèkog mosta jaèaju miiæe (vrata, trupa, nogu), razvijaju koordinaciju i fleksibilnost cijelog tijela, te

usavravaju ravnoteu. U te vjebe pripadaju: prednji most (crte 11), gimnastièki most (crte 12), stranji most

s manjim osloncem (crte 13), most iz stojeæe pozicije s asistencijom (crte 14) i bez asistencije (crte 15), polupiruet (crte 16), stranji most sa dopunskim optereæenjem (crtei 17, 18 i 19) i dr.

Crte 11

Crte 12 Crte 13 Crte 14

Crte 15

Crte 16 Crte 17 Crte 18

Crte 19

5.3. Situacijska kondicijska priprema hrvaèaKod situacijske kondicijske pripreme koriste se pojednostavljene situacijske trenane borbe i trenani tehnièko-

taktièki kompleksi koje su usmjereni ka samostalnom i integralnom usavravanju specifiènih motorièkih

sposobnosti, umijeæa i navika. Takvi zadaci koriste se uglavnom za razvoj specifiène izdrljivosti, brzine,

koordinacije i ravnotee, te za usavravanje taktièkog miljenja. U takve tehnièko-taktièke komplekse i trenane

borbe ulaze: izvlaèenje iz opasnog poloaja (crte 20), borba iz poluzahvata nakon to je partneru dignuta noga

(crte 21), borba iz poluzahvata nakon to je partneru napravljena polovica dolaska na leða (crte 22 ),

dranje protivnika kroz borbu u zoni (crte 23), borba samo sa zavlaèenjem ruku, borba za pojas i dolazak

na leða, modificirani naèin hrvanja (nema bacanja, veæ se bori samo do dolaska iza leða, podizanja protivnika

sa strunjaèe, ili stavljanja protivnika na rame) itd.

Nita manje vaan nije i utjecaj situacijske kondicijske pripreme na psihièku pripremu hrvaèa. U tu svrhu biraju

se partneri koji po naèinu borbe, ili po izvoðenju tahnièko taktièkog zadatka modeliraju oèekivano ponaanje

protivnika.

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUKondicijska priprema hrvaèa provodi se tijekom cijelog godinjeg ciklusa, a sredstva i metode se biraju prema

periodima i fazama godinjeg ciklusa treninga. Sredstva baziène fizièke pripreme prevladavaju u prvom dijelu

pripremnog (tablica 3) i prijelaznom periodu, dok sredstva specifiène i situacijske kondicijske pripreme preuzimaju glavnu ulogu u natjecateljskom periodu (tablica 4 i 5).

Crte 20

Crte 21 Crte 22

Crte 23



H R V A N J E

344


Tablica 3. Primjer sheme krunog treninga za poveæanje izdrljivosti hrvaèa u pripremnom periodu

R.B. VJEZBA BROJ PONAVLJANJA

1. Sklekovi na ruèama 152. Trzaj (70- 80% od maksimuma) 53. Sklekovi na tlu 204. Nabaèaj (70- 80 % od maksimuma) 55. Vjezbe s buèicama (girama) - imitacija kretanja ruku u borbi 206. Sukanje tange - imitacija poèetnog kretanja bacanja sukanjem

(70- 80 % od maksimuma) 207. Skokovi sa buèicama iz poloaja poluèuènja 10

Napomena: Ovi zadaci se izvode 5 puta po krugu na vrijeme.

Tablica 4. Primjer sheme krunog treninga za poveæanje izdrljivosti hrvaèa u natjecateljskom periodu

R.B. VJEZBA BROJ PONAVLJANJA1. Bacanje uvinuæem 102. Sklekovi 253. Zgibovi na vratilu 154. "Šestarenje" u mostu 5x u obje strane5. Potisak utega iz polozaja mosta 206. Prebacivanja partnera "rebur" 5x u obje strane7. Sukanje tange - imitacija poèetnog kretanja bacanja sukanjem 10x u obje strane8. Kruna kretanja s utegom (girom) u poloaju mosta 10x u obje strane9. Izdraj u zgibu 40 sec

10. Nabaèaj (80-90% od maksimuma) 5

Napomena: Cijeli kompleks izvodi se na vrijeme, a broj ponavljanja kompleksa odgovara funkcionalnomstatusu sportaa. U zavrnoj etapi priprema, u kruni trening ukljuèivati æe se uglavnom vjebe snage spartnerom.

Koncepcija suvremenog treninga i dosadanja iskustva upuæuju da se u tjedni mikrociklus treninga ukljuèe 2-

3 treninga kondicijske pripreme koje se osim za razvoj odreðenih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, koriste

i kao izvanredno sredstvo za rastereæenje nervnog sistema i aktivni odmor.

Tablica 5. Parametri nastavnotrenanih priprema za europsko i svjetsko prvenstvo u toku godinjeg ciklusatreninga. (model prema ruskom primjeru)

MJESTO PROVOÐENJA NASTAVNO - TRENAZNIH PRIPREMA SA DATUMIMA

PARAMETRI SLJEME HK "SPL IT " HK "ZAGREB" VELEBNO VELEBNO OLIM. CEN. HK " SPLIT " VELEBNO UKUPNO

PRIPREME ZAGREB SPLIT ZAGREB GOSPIC GOSPIC ITALIA SPLIT GOSPIC ZA

30.09.- 20.10- 10.11.- 24.02.- 24.03.- 16.05- 25.07- 18.08.- GODINU

14.10. 4.11. 26.11. 10.03. 16.04. 30.05. 11.08. 8.09.

TRAJANJE ETAPE 15 16 17 15 24 15 18 22 142

BROJ TRENAZNIH DANA 11 12 13 11 18 12 14 17 108

BROJ TRENINGA 28 28 22 26 9 31 30 26 220

VOLUMEN OPCE FIZICKE

PRIPREME (MIN) 655 563 374 525 454 615 600 460 4336

VOLUMEN SPECIFICNE

PRIPREME (MIN) 505 550 442 707 559 1049 709 428 4949

VOLUMEN INTENZIV. RADA

U ZONI 5-8 BODOVA (MIN) 199 239 295 296 390 227 389 307 2342

OPCE OPTRECENJE U

UVJETNIM JEDINICAMA 4063 4254 3305 4485 4101 5224 4827 3486 33745

INTENZINO OPTERECENJEU UVJETNIM JEDINICAMA) 1142 1478 1631 1801 2265 1166 2290 1789 15562



H R V A N J E

345


Trenana optereæenja u hrvanju izraavaju se u uvjetnim jedinicama. Poznato je da velièina trenanog

optereæenja zavisi o ekstenzitetu izvrenog rada i njegovom intezitetu. U hrvanju se ekstenzitet rada izraèunava

po vremenu trajanja, a intenzitet po prosjeènoj srèanoj frekvenciji. Produkt obima i intenziteta daje kompleksno

optereæenje u uvjetnim jedinicama (tablica 6).

FREKVENCIJA FREKVENCIJA OCJENA INTEN- EKSTENZITET OPTERECENJE USRCA ZA 10 SEK. SRCA ZA 1 MIN. ZITETA U BOD. RADA U MIN. UVJETNIM JED.

22 192 8 10 8030-31 180-186 7 10 7028-29 168-174 6 10 6026-27 156-162 5 10 5024-25 144-150 4 10 4022-23 132-138 3 10 3020-21 120-126 2 10 2018-19 108-114 1 10 10

Tablica 6. Tablica odreðivanja optereæenja u uvjetnim jedinicama (po A. A. Novikovu i V. I. Sitniku)

Takvo izraavanje optereæenja omoguæuje treneru da prati provoðenje plana i programa, a time i tempiranje

sportske forme (tablica 7).

Tablica 7. Model mezociklusa neposredne pripreme za natjecanje juniora

DANI N Po U Sr C P Su N Po U Sr C P SuDATUM 27 28 29 30 31 1 2 3 4 5 6 7 8 9OPTERECENJE U D S V S Mx Mx S M Mx Mx S V V SUVJ. JEDINICAMA O 397 500 318 749 744 309 260 696 633 323 522 514 336EKSTENZITET (MIN) L 83 106 68 160 161 70 80 132 137 69 98 107 90OPCA F.P. (MIN) A 34 25 45 50 50 50 60 42 24 50 15 33 80SPECI. F.P. (MIN) Z 49 81 23 110 111 20 20 90 113 19 83 74 10INTENZITET U ZONI A5-8 BODOVA (MIN) K 32 58 38 59 76 20 0 99 66 29 58 64 18BROJ TRENINGA 0 1 2 2 3 3 2 2 3 3 2 2 3 2

DANI N Po u Sr C P Su N Po U SR UKUPNO

DATUM 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 24 DANA

OPTERECENJE U M Mx Mx M Mx Mx M M V V MUVJ. JEDINICAMA 220 638 657 240 696 739 160 183 607 504 133 11 178 U. J.

EKSTENZITET (MIN) 80 121 170 40 136 152 40 38 131 107 39 2 415 MIN (100%)

OPCA F.P. (MIN) 60 30 55 20 25 30 40 25 50 35 25 953 MIN (39.4 %)

SPECI. F.P. (MIN) 20 91 115 20 111 122 0 13 81 72 14 1 462 MIN (60.6%)

INTENZITET U ZONI

5-8 BODOVA (MIN) 0 71 40 40 73 73 0 8 61 34 9 1 026 MIN (42.5%)

BROJ TRENINGA 2 3 3 1 3 3 1 2 3 3 1 55 TRENINGA

LEGENDA: Optereæenje u u. j. uvjetne jedinice kao produkt vremena i intenziteta vjebeM - malo optereæenje do 200 U. J.S - srednje optereæenje od 200 do 400 U. J.V veliko optereæenje od 400 do 600 U .J.Mx maksimalno optereæenje preko 600 U. J.Ekstenzitet (min) trajanje vjebe u minutamaOpæa f. p. opæa (bazièna) fizièka priprema u minutamaSpecifièna f. p. specifièna fizièka priprema u minutama

Intenzitet u zoni 5 do 8 bodova zone visokog intenziteta vjebe

6. ZAKLJUÈAKUspjenost hrvaèa odreðena je razinom i strukturom velikog broja sposobnosti, osobina i znanja. U jednadbi

specifikacije hrvanja hipotetski se na prvo mjesto postavlja snaga (maksimalna, eksplozivna, repetativna i

statièka), zatim brzina motorièke reakcije, koordinacija, ravnotea i fleksibilnost. Zbog smanjenja vremenatrajanja borbe, sve vanije mjesto u jednadbi specifikacije ima i specifièna brzinskosnana izdrljivost. Vanost



H R V A N J E

346


te sposobnosti to je veæa to je hrvaè kvalitetnijeg razreda. Udio pojedinih sposobnosti u jednadbi specifikacije,

mijenja se ovisno o etapi sportskog razvoja (uzrastu), te o teinskim kategorijama. Sukladno s etapama

sportskog razvoja potrebno je precizno planirati, programirati i kontrolirati trenani proces kako bi se

transformacija antropolokog statusa odvijala u eljenom pravcu. Zapostavljanje kondicijske pripreme na jednojetapi sportskog razvoja, moe dovesti do stagniranja sportskih dostignuæa na narednim etapama, te poveæanje

rizika ozljeðivanja.

Zbog svestranog i snanog utjecaja hrvanja mnogi autori i treneri ga preporuèuju kao dopunski sport za druge

sportske discipline (prof. N.Ozolin za atletiku, V. Radulov za gimnastiku, prof. K.F. Gradopolov i T. Andrev

za boks, A. Bièev za biciklizam, U.M. Pisarenko za dizanje utega, maðarski trener K. Laki za vaterpolo, P.S.

Lesgaft, A.P. Krestovnikov, Bil Poez i dr. Matveev za sve sportove). U zadnje vrijeme taj trend prisutan je

i u Hrvatskoj, gdje ga najvie prepoznaju mladi vrhunski nogometai koji ga koriste kao sredstvo viestrane

pripreme.

7. LITERATURA1. Baiæ, M., Plavec, G., Vraèan, D. Mariæ, J. (2002). Analysis of anthropological status of advanced Croatian cadet

wrestlers. Proceedings book, 3rd International scientific conference, Opatija, Croatia.

2. Igumenov, V. M., Podlivaev, B. A. (1993). Sportivnaja borba, Prosveenje, Moskva.3. Mariæ, J. (1982). Utjecaj antropometrijskih i motorièkih dimenzija na rezultate u rvanju klasiènim naèinom.

(Disertacija), Zagreb.

4. Mariæ, J. (1985). Rvanje klasiènim naèinom, Sportska tribina, Zagreb.5. Pismenskij, I. A., Koblev, Ja. K. i V. I. Sitnik (1982). Mnogoletnaja podgotovka dzjudoistov. Moskva, Fiskultura i

sport.

6. Petrov, R. (1977). Svobodna i klasièeska borba. Medicina i fizkultura, Sofija.

7. Starosta, W., J. Tracewski (1998). An objective method of assessing the level of motor abilities in advancedwrestlers. International scientific conference, Biala.



H R V A N J E

347


1. UVODJedan od vanijih zadataka perspektivnog planiranja trenanog procesa kvalitetnih hrvaèa je privoðenje sportaak vrhu sportske forme za momenat sudjelovanja na najvanijim natjecanjima godine. Buduæi da stanje vrhasportske forme u velikoj mjeri zavisi o nivou specifiène radne sposobnosti hrvaèa (a toènije optimalnog

suodnosa nivoa aerobnih i anaerobnih moguænosi), to u praktiènom planu znaèi da je nuno odrediti osnovnufunkcionalnu usmjerenost sredstava i metoda treninga koji se tradicionalno koriste u kondicijskoj pripremihrvaèa. Zbog smanjenja vremena trajanja borbe (1950. godine na 15 min., 1957. godine na 12 min., 1961.godine na 10 min., 1966. godine na 9 min. i 1981. godine na 6 minuta) sve manji utjecaj na uspjeh u borbi imaaerobna, a sve vie anaerobna izdrljivost hrvaèa. Danas kada se borba vodi po pravilima 2 x 3 minute sa 30sekundi odmora izmeðu dva dijela, i moguænoæu produetka sa jo najvie 3 minute, udio sudjelovanjaanaerobnih mehanizama u energetskoj aktivnosti hrvaèa u uvjetima natjecanja dostie oko 70% i vie. Od tih70% najveæi dio se odnosi na glikolitièku (cca. 48%), a manji dio na alaktatnu (cca. 27%) komponentuanaerobne izdrljivosti.

2. FAKTORI KOJI ODREÐUJU FUNKCIONALNU USMJERENOST SPECIFIÈNIH

TRENAIH ZADATAKA HRVAÈAPoznato je da funkcionalna usmjerenost specifiènih trenanih zadataka hrvaèa zavisi o takvim parametrimakao to su intenzitet, trajanje vjebi, velièine i karaktera intervala odmora, te broja ponavljanja. Pravilno povezivanje tih varijabli u pojedinom treningu znaèajno poveæava efekat fizièkog optereæenja i obratno priotsustvu sistema u planiranju trenanih optereæenja moguæe je postiæi rezultate suprotne od planiranih.

2.1. Intenzitet optereæenjaIntenzitet izvoðenja optereæenja javlja se kao najvaniji faktor koji osigurava karakter energetskog osiguranjamiiænog rada. U sportskoj fiziologiji prihvaæena je slijedeæa klasifikacija fizièkih vjebi prema intenzitetuizvravanja miiænog rada (aktivnosti):a) rad maksimalnog intenziteta rad se ostvaruje na raèun alaktatnog anaerobnog mehanizma osiguranja

energije. Taj rad se izvrava pri frekvenciji srca 150 - 170 udaraca u minuti i pri trajanju rada 10-15 sekundi. b) rad submaksimalnog intenziteta rad se ostvaruje preteno na raèun glikolitièkog anaerobnog procesa

osiguranja energije. Rad takvog intenziteta dovodi do maksimalnog poveæanja frekvencije srca, a traje (utoj zoni) od 30 40 sekundi do 2-3 minute.

c) rad velikog intenziteta rad se ostvaruje kako na raèun aerobnih, tako i na raèun anaerobnih procesa, tj.nosi karakter mjeanog aerobno anaerobnog osiguranja energije. Frekvencija srca je 170-190 udaracau minuti, trajanje rada od 3-5 minuta do nekoliko desetaka minuta.

d) rad umjerenog intenziteta rad se ostvaruje na raèun aerobnih procesa osiguranja energije. Pri radutakvom intenzitetu frekvencija srca ne smije prelaziti 160 179 udaraca u minuti, a rad u toj zoni traje vieod 30 40 minuta.

FUNKCIONALNA USMJERENOST SPECIFIÈNIHTRENANIH ZADATAKA HRVAÈA

Josip Mariæ1, Mario Baiæ1, Haralampos Kuklidis21Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zgarebu

2student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zgarebu



H R V A N J E

348

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Haralampos KuklidisFUNKCIONALNA USMJERENOST SPECIFIÈNIH TRENANIH ZADATAKA HRVAÈA

2.2. Trajanje vjebi (intervala rada)Maksimalno trajanje izvoðenja vjebe u znatnoj mjeri zavisi od intenziteta miiænog rada. Na primjer vjebumaksimalnog intenziteta fizièki je nemoguæe izvoditi due od 10 15 sekundi. S druge strane, trajanje rada

odreðeno je zadacima koji su postavljeni pred trening,tj. npr. za razvoj aerobnih moguænosti hrvaèa neophodno je izvoditi vjebe umjerenog inteziteta u toku 30 minutai vie.

2.3. Velièina i karakter intervala odmoraBilo koji trening sastoji se od serija trenanih vjebi (intervala rada) razlièitog intenziteta i trajanja. Velièina ikarakter reakcije organizma na ponovljeni rad je u znaèajnoj mjeri odreðena kako intenzitetom i trajanjem samograda, tako i velièinom i karakterom (aktivni, pasivni) intervala odmora izmeðu vjebi.

2.4. Broj ponavljanjaTaj sastavni dio fizièkog optereæenja u znaèajnoj mjeri utjeèe na funkcionalni efekt rada, a javlja se kao najlake

realizirana karika. Broj ponavljanja vjebe zavisi od stupnja treniranosti sportaa, etape pripreme i zadatka kojisu postvaljeni pred hrvaèa, a takoðer o intenzitetu izvoðenja osnovnog trenanog zadatka.

Tablica 1a. Karakteristike i funkcionalna usmjerenost specifiènih trenanih zadataka hrvaèa

TRENANI ZADACI INJIHOVE

KARAKTERISTIKE

ÈISTOVRIJEME

RADAZADATKA

ÈISTOVRIJEME

RADAJEDNEVJEBE

BROJPONAVLJANJA

VJEBI(KRUGOVA)

VRIJEMEODMORAIZMEÐUVJEBI

(KRUGOVA)

PULSNIINTEN. RADA

(UVJETNEJEDINICE)

FUNKCIONALNAUSMJERENOST

ZADATKANAPOMENE

Usavršavanje tehnikeboènog bacanja sa hvatomglave i ruke (naglasak je naodstranjivanju pogrešaka utehnici, te na doziranomsuprotstavljanju partnera)

20 min. 10 min. 2 vjebe 1 min. 5-6 Aerobno /

Usavršavanje tehnikeramenskog bacanja “mlin”(naglasak je naodstranjivanju pogrešaka utehnici, te na doziranomsuprotstavljanju partnera)


Usavršavanje tehnikebacanja uvinuæa (naglasak jena odstranjivanju pogrešakau tehnici, te na doziranomsuprotstavljanju partnera)


Usavršavanje tehnikedizanja “rebur” (naglasak jena odstranjivanju pogrešakau tehnici, te na doziranomsuprotstavljanju partnera)


Kruni trening br oj 1 iztablice broj 2(intenzitet rada je velik)

43 min. 2-3 min. 15 vjebi (1 krug)

/ /

5-6 Aerobno U svakoj vjebirad jemaksimalan

Bacanja partnera ili trenanelutke (intenzitet rada jesubmaksimalan)

3 min. 1 min. 3 vjebe 1 min. 7-8Mješano

(aerobno –anaerobno)

U svakoj vjebi rad jemaksimalan

Nastavno trenane borbe(usavravanje tehnièko-taktièkih kompleksa uuvjetima borbe)

8 min. 4 min. 2 vjebe 1 min. 6-8Mješano


Vjeba se sastojiiz 2 min. borbe ustojci i 2x1 min. uparteru

Bacanje trenane lutke(izvesti maks. broj bacanja)

6 min. 3 min. 2 vjebe 1 min. 7-8 Mješano /

Kruni trening broj 2 iztablice broj 2(intenzitet rada jesubmaksimalan)

10 min. 30 sec.5 vjebi

(4 kruga)

30 sec.izmeðu serija;

4,5,6 minizmeðukrugova

7-8Mješano


U svakoj vjebimora se izvestimaks. br.pon. za 30sekundi



H R V A N J E

349


Tablica 1b. Karakteristike i funkcionalna usmjerenost specifiènih trenanih zadataka hrvaèa

TRENANI ZADACI INJIHOVE

KARAKTERISTIKE

ÈISTOVRIJEME

RADAZADATKA

ÈISTOVRIJEME

RADA JEDNEVJEBE

BROJPONAVLJA-

NJA VJEBI(KRUGOVA)

VRIJEMEODMORAIZMEÐUVJEBI

(KRUGOVA)

PULSNIINTEN.RADA

(UVJETNEJEDINICE)

FUNKCIONALNAUSMJERENOST

ZADATKANAPOMENE

Kruni trening broj 3 iz tablicebroj 2 (intenzitet rada jesubmaksimalan)

15 min. 1-2 min.11 vjebi (1 krug)

1 min. izmeðu 5 i 6 vjebe 7-8

Mješano(aerobno –anaerobno)

U svakoj vjebipodrava se radsubmax.intenziteta

Trenane borbe s izmjenomprotivnika (rjeavanje tehnièko -taktièkih zadataka u uvjetimamaksimalne intenzivne borbe)

6 min. 3 min. 2 vjebi 1 min. 7-8

Anaerobno(glikolitièko)

Svaku minutuvrši se smjenaprotivnuika

Specijalni test s bacanjem lutke-6 minutni test (intenzitet rada je promjenjiv i kreæe se odumjerenog do maksimalnog)

6 min. 3 min.6 vjebi

(2 kruga)1 min. izmeðu

3 i 4 vjebe 7-8

Anaerobno(glikolitièko)

U svakoj vjebimora se izvestisprint od 8bacanja te 4osnovna bacanja

Kruni trening broj 4 iz tablicebroj 2 (intenzitet rada je

submaksimalan)

6-7 min. do 30 sec. 10 vjebi

(1 krug)

15 sec. izmeðu

vjebi

7-8 Anaerobno

(glikolitièko)

U svakoj vjebirad je

maksimalan

Bacanje razlièitih partnera umaksimalnom tempu(intenzitet rada je maksimalan) 50-80 sec. 10 sec. 6 vjebi 30 sec 6-7

Anaerobno(alaktatno)

U svakoj vjebinu-no je izvesti6 ba-canja max.brzinom

Kruni trening broj 5 iz tablicebroj 2 (intenzitet rada jemaksimalan) 2 min. do 9 sec.

8 vjebi (2 kruga)

30 sec. izmeðuvjebi; 5 min.

izmeðukrugova

7-8Anaerobno(alaktatno) /

Kruni trening broj 5 iz tablicebroj 2 (intenzitet rada jemaksimalan)

3 min. do 9 sec.8 vjebi

(3 kruga)

30 sec.izmeðuvjebi; 5

min.izmeðukrugova

6-8Anaerobno(alaktatno) /

U nizu trenanih zadataka (tablica 1 i 2) za usavravanje specifiène izdrljivosti hrvaèa navedeni su slijedeæireimi energetskog osiguranja miiæne aktivnosti (Pismenskij I. A., JA. K. Koblev i V. I. Sitnik 1982).● Aerobni reim trenani zadaci s pretenom usmjerenoæu na poveæanje kapaciteta aerobnih izvora stvaranjaenergije èiju osnovu èine vjebe na nivou aerobno-anaerobnog praga. To mogu biti kako cikliène kretnje, takoi slobodne borbe velikog trajanja u kojima su iskljuèeni sadraji koji dovode do otre aktivacije anaerobnih procesa (npr. zadravanja disanja, statièka naprezanja itd..). Naroèito treba paziti na dinamiku trenanihoptereæenja usmjerenih na usavravanje izdrljivosti. Na poèetku se zadaci izvode s intenzitetom kojemuodgovara nivo osiguranja energije neto nii od aerobno-anaerobnog praga. Nakon toga se prelazi na trenanezadatke u aerobno - anaerobnom reimu èije se trajanje postepeno poveæava. Za lake kategorije aerobno anaerobni prag u pravilu se lokalizira na nivou 160-165 udaraca u minuti, za srednje kategorije 155-160 udaracau minuti i za tekae 150 155 udaraca u minuti. To vrijedi za dobro pripremljene vrhunske hrvaèe.● Reim aerobne jakosti trenani zadaci koji pogoduju poveæanju jakosti sistema koji osiguravaju aerobnuradnu sposobnost. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u vidu ponavljanja vjebi(radnih intervala) od 60 do 90 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 1.5 minute. Intenzitet rada jeoko 80% od graniènih moguænosti, a za to vrijeme puls je do 170 180 udaraca u minuti. Za vrijeme odmora puls nebi smio pasti ispod 130 udaraca u minuti. Kao sredstva pripreme mogu se koristiti bacanja lutke ili partnera, a isto tako i odgovarajuæe izmodelirane trenane borbe.● Mjeani (aerobno anaerobni) reim trenani zadaci èije se energetsko osiguranje ostvaruje aerobno-anaerobnim putem. Za to se najèeæe koriste nastavne borbe u kojima se varira trajanjem perioda borbi iodmora meðu njima.● Reim anaerobni glikolitièki trenani zadaci s pretenim djelovanjem na kapacitet anaerobnih glikolitièkihizvora stvaranja energije. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama (dvijedo tri), u seriji su po tri radna intervala od 90 do 120 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 2 minute,

odmor izmeðu serija je 12 do 15 minuta. Intenzitet bacanja lutke ili partnera, a isto tako na svojevrstan naèinizmodeliranih borbi, je maksimalan.



H R V A N J E

350

Josip Mariæ, Mario Baiæ, Haralampos KuklidisFUNKCIONALNA USMJERENOST SPECIFIÈNIH TRENANIH ZADATAKA HRVAÈA

Tablica 2. Primjeri krunih treninga za tablicu 1a i 1b.

● Reim anaerobne jakosti trenani zadaci pogoduju poveæanju jakosti sistema od kojih zavisi anaerobnaglikolitièka produktivnost. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama(ukupno tri), u seriji su po 3 radna intervala od 40 do 50 sekundi, odmor izmeðu radnih intervala je oko 2 minute,odmor izmeðu serija je8 do 12 minuta, a intenzitet rada je maksimalan (granièni). U svojstvu sredstava pripreme svrsishodno je koristitina odgovarajuæi naèin izmodelirane nastavne borbe, serije bacanja lutke ili partnera.● Reim anaerobni alaktatni trenani zadaci s preteitim djelovanjem na anaerobnu alaktatnu komponentu

specijalne izdrljivosti. Parametre takvih zadataka karakterizira slijedeæe: zadaci se izvode u serijama èiji brojnije veæi od tri, u serijama je 5 do 6 radnih intervala koji ne traju due od 10 do 15 sekundi, odmor izmeðu radnih

Kruni trening broj 1. Razvoj aerobne izdrljivosti

Zadatak: izdrati reim rada1. Vjeba - trèanje 400 m - 3 min.

2. Vjeba - zavleèenje ruku (1.5+1.5 min.)

3. Vjeba - borba "u kotac" (1.5+1.5 min.)

4. Vjeba - trèanje 400 m - 3 min.

5. Vjeba - noenje partnera "u kotac" (1+1 min.)

6. Vjeba - borba u parteru za podizanje "supleksa" 1+1 min.)


8. Vjeba - noenje partnera na rukama (1.5 +1.5 min.)

9. Vjeba - borba u parteru za izvoðenje prevrata i bacanja"suplexa" (1.5 + 1.5 min.)

10. Vjeba - èuènjevi sa partnerom (1.5 +1.5 min.)


12. Vjeba - borba za hvat rukama odozdo (1.5 + 1.5 min.)

13. Vjeba - sukanje partnera obuhvatom trupa (1.5 + 1.5 min.)

14. Vjeba - sklekovi do otkaza - 3 min.


Kruni trening broj 2. Razvoj aerobno - anaerobne izdrljivosti (brzinsko - snane)

Zadatak: u svakoj vjebi izvriti maksimalni broj ulazaka s gumenom trakom za 30 sec.

1. Vjeba - imitacija boènih ulazaka ulazaka u lijevo

2. Vjeba - imitacija boènih ulazaka ulazaka u desno3. Vjeba - imitacija ramenskog bacanja u lijevo

4. Vjeba - imitacija ramenskog bacanja u desno

5. Vjeba - imitacija bacanja uvinuæem

Kruni trening broj 3. Razvoj aerobno - anaerobne izdrljivosti

Zadatak: izdrati reim rada

1. Vjeba - borba za hvat rukama odozdo - 2 min.

2. Vjeba - borba u parteru (30 + 30 sec.)

3. Vjeba - borba iz ishodnog poloaja ruke odozdo (1+1 min.)

4. Vjeba - borba u parteru po zadatku (30 + 30 sec.)

5. Vjeba - borba "u kotac" (2 min.)

6. Vjeba - borba u parteru (30 + 30 sec.)

7. Vjeba - borba u stojci za hvat - 1 min.

8. Vjeba - borba u parteru po zadatku (30 + 30 sec.)

9. Vjeba - borba u stojci za hvat - 1 min.

10. Vjeba - borba po zadatku (30 + 30 sec.)

11. Vjeba - borba u stojci - 2 min.

Kruni trening broj 4. Razvoj glikolitièke komponente anaerobne izdrljivost

Zadatak: u svakoj vjebi izvriti ponavljanja s maksimalnom brzinom

1. Vjeba - trostruko ponavljanje vjebe na preèi(5 zgibova + 15 sekundi izdraja u zgibu)

2. Vjeba - trèanje po strunjaèi 100 m

3. Vjeba - bacanje lutke 10 puta

4. Vjeba - "estarenje" u mostu 5 + 5 puta

5. Vjeba - prenoenje partnera leðima prema naprijed sasuprotstavljanjem 20 m

6. Vjeba - zakloni s partnerom obuhvatom za stranji pojas

10 puta

7. Vjeba - sklekovi 10 puta.

8. Vjeba - prevrtanja partnera hvatom za "rebur" 10 puta

9. Vjeba - kretanje u poloaju niskog partera sa partnerom

koji se suprotstavlja 10 m

10. Vjeba - penjanje na ue 2 puta po 5 m

Kruni trening broj 5. Razvoj alaktatne komponente anaerobne izdrljivosti (brzinsko -snane)

Zadatak: u svakoj vjebi izvriti 8 ponavljanja s maksimalnom brzinom

1. Vjeba - nabaèaj tereta (50% od maksimuma) na grudi

2. Vjeba - imitacija dizanja i bacanja iz partera s asistencijomsuvjebaèa

3. Vjeba - sklekovi na ruèama

4. Vjeba - zgibovi na preèi

5. Vjeba - imitacija bacanja vlakom za gumene trake

6. Vjeba - bench - press (50% od maksimuma)

7. Vjeba - imitacija bacanja vlakom na trenaeru (lat maini)8. Vjeba - imitacija dizanja i bacanja iz partera s asistencijom

suvjebaèa



H R V A N J E

351


intervala je jedna i pol do dvije minute, a izmeðu serija 6 do 10 minuta. Pogodni zadaci mogu se sastojati izserija bacanja lutke, te na odgovarajuæi naèin izmodelirane borbe.

Tablica 3. Gradacija trenanih optereænja prema funkcionalnoj usmjerenosti njihovog djelovanja po N.I.Volkovu (epilov A. A. i V. P. Klimin, 1979.)

USMJERENOSTOPTEREÈENJA

TRAJANJE VJEBI(INTERVALA RADA)

INTENZITETVJEBI

VRIJEME ODMORABROJ

PONAVLJANJA

Anaerobna alaktatna(brzinsko - snaa) - do 6 sec. - maksimalni

- 1-2 min. izmeðu intervalarada; 3-5 min. izmeðuserija

- 6-7 intervala radau vjebi; 5-6serija

Anaerobna laktatnaili glikolitièka

(brzinska izdrjivost)

a) 0.3 - 2 min. u je-dnokratnom radu

b) 0.3 - 2 min. u po-navljajuæem radu

- submaksimalni

- submaksimalniili veliki

----------------------------

- 3-10 min. izmeðu serija

- 1 serija

- 3-6 serija

Aerobno – anerobna(svi vidovi motorièkih

sposobnosti)

a) 0.2 min.

b) 0.5 – 1.5 min.

c) 3 – 10 min.

d) 30 min.

- veliki- veliki

- veliki

- od umjerenogdo maksi.

- 0.2-0.5 min. izmeðuintervala rada; do 3 min.izmeðu serija

- 0.5-1.5 min. izmeðuintervala rada; do 6 min.izmeðu serija

- neogranièeno do punogoporavka

----------------------------



- 2-6 serija

- 1 serija

Aerobna(opæa izdrljivost)

a) 1 - 3 min.

b) 3 - 10 min.

c) 30 min. i više

- umjereni

- umjereni

- od malog dovelikog pripromjenljivomradu

- 0.5 – 1.5 min izmeðuintervala rada

- neogranièeno, ponovljeniinterval rada premasamoosjeæaju

----------------------------

- 10 i više intervalarada

- 6-8 intervala rada

-----------------

3. ZAKLJUÈAKSvakom specijalisti u oblasti tjelesnog odgoja i sporta je jasno da su moguænosti za usavravanje procesa razvojaizdrljivosti ogromne. To je zbog toga to su moguænosti za promjenu bilo koje komponente fizièkog optereæenja praktièki neogranièene. Iz tog razloga je fizièki nemoguæe dati konkretne preporuke za sve sluèajeve, ali tonije ni potrebno. Vanije je jasnije odrediti sav krug najvie znaèajnih faktora i dati opæu radnu shemu prigodnuza praktiènu djelatnost trenera. Tome pomae gradacija trenanih optereæenja izvrena na osnovu prouèavanjavanjskih obiljeja fizièkog optereæenja prema Volkovu N. I. (tablica 3). Na kraju je nuno primjetiti da kod planiranja kondicijske pripreme vrhunskih hrvaèa za vana natjecanja posebnu panju treba posvetiti primjeni sredstava i metoda treninga koja su kako prema vanjskim tako i premaunutarnjim obiljejima najblia natjecateljskoj aktivnosti. Iz tog razloga trenere treba upoznati sa bioenergetskim

mehanizmima stvaranja energije i njihovim sudjelovanjem u specifiènim vjebama i natjecanju kvalitetnihhrvaèa. Autori ovoga rada predloili su specifièna sredstva i metode za poboljanje kondicijske pripremekvalitetnih hrvaèa. Testovi za procjenu specifiène izdrljivosti hrvaèa dati su u radu Kondicijska pripremahrvaèa (Mariæ, J., M. Baiæ i M. Araèiæ)

4. LITERATURA1. Andreev, V. M., E. A. Matveeva, V. I. Sitnik i G. G. Rativili (1964). Opredelenie intensivnosti trenirovaènoj

nagruzki v borbe dzjudo. Sportivnaja borba, Fis, Moskva.2. Burindin, A. B.(1974). Metodi ocenki hrvanja specialnoj vihoslivosti v sportivnoj borbe. Sportivnaja borba, Fis, Moskva.3. Mariæ, J., M. Blakoviæ i S. Jerkoviæ (1994). Metode odreðivanja laktata u krvi hrvaèa grèko rimskim naèinom.

Hrvatski portsko medicinski vjesnik, broj 2-3, Zagreb.4. Pismenskij I. A., JA. K. Koblev i V. I. Sitnik (1982). Mnogoletnaja podgotovka dzjudoistov. Fis, Moskva.5. epilov, A. A., V. P. Klimin (1979). Vinoslivost borcov. Fis, Moskva.6. Tumanjan, G. S., V. V. ijan I V. M. Nevzorov (1986). Bioenergiteèeskie osnovi sovrenstvovania sistemi podgotovki

kvalificirovanih borcov. Sportivnaja borba, Fis, Moskva.



J E D R E N J E

352

Damir SekuliæKONDICIJSKA PRIPREMA JEDRILIÈARA U MALIM KLASAMA

1. UVODJedrenje je funkcionalno i motorièki izuzetno zahtjevan sport. Premda ova tvrdnja nalazi potvrdu u svim

natjecateljskim jedrilièarskim klasama (ukljuèujuæi i jedrenje u krstaima), ipak se moe utvrditi kako jedrenje

u malim klasama (engleski «dinghy sailing») prednjaèi.

U svijetu i kod nas proveden je odreðeni broj znanstvenih istraivanja koja su se bavila upravo definiranom

problematikom. Izgleda da se glavni funkcionalno-motorièki zahtjevi u jedrenju mogu podijeliti na dvije

kategorije:● energetska (funkcionalno motorièka) zahtjevnost povezana sa statièkom kontrakcijom kod jedrenja «uz

vjetar» - karakteristièni manevar «vienja» (slika 1.1)● energetska (funkcionalno-motorièka) zahtjevnost povezana sa dinamièkim radom kod jedrenja «niz vjetar»

(slika 1.2)

KONDICIJSKA PRIPREMA JEDRILIÈARA U MALIMKLASAMA

Damir SekuliæFakultet prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu

Slika 1.1 Karakteristièni poloaj «uz vjetar» Slika 1.2 Karakteristièni poloaj «niz vjetar»

Slika 1. Karakteristièni poloaji kod jedrenja u jednosjedima

Iznimno je vano razlikovati navedene dvije «kategorije optereæenja» u jedrenju. Naime, kod jedrenja «uzvjetar» javlja se karakteristièna statièna pozicija (slika 1.1), kojom se pokuava odrati optimalna povrina

plovila u dodiru sa povrinom vode (kako bi se smanjio otpor i ubrzalo kretanje broda). Ovaj poloaj tijela

omoguæen je iskljuèivo izuzetno snanom izometrièkom kontrakcijom muskulature opruaèa potkoljenice i

pregibaèa trupa. U takvom poloaju potronja kisika je relativno mala (Felici i sur. 1999. utvrdili su kako se

kod ovog poloaja potronja kisika za jedrilièare u klasi laser kreæe oko 1 l/min), ali je optereæenje srèano-ilnog

sustava izuzetno visoko (izlazna snaga lijeve srèane klijetke poraste sa 1,2 W u mirovanju na 3,2 W kod

manevra «vienja»). Podaci ukazuju i na izuzetnu optereæenost muskulature opruaèa potkoljenice i trbune

muskulature. Tako primjerice, m. quadriceps tijekom poluminutnog vienja prosjeèno biva optereæen na razini

od èak 110% maksimalne voljne kontrakcije (Sekuliæ i sur 2002.). Kada se uzme u obzir da jedrilièari u

olimpijskim klasama provode i po tri regate na dan, da je ciljano vrijeme regate 60 75 minuta, a da se vie

od pola tog vremena provede u jedrenju uz vjetar, nije teko zakljuèiti o kakvom se optereæenju ukupno radi.Druga «kategorija optereæenja» u jedrenju vezuje se za ukupno vrijeme provedeno u jedrenju «niz vjetar». U



J E D R E N J E

353


ovom dijelu regate optereæenje nije izraeno statièkim, veæ dinamiènim karakterom (slika 1.2). U tim situacijama

raste potreba za kisikom zbog izuzetnog dinamièkog rada kod upravljanja jedriljem i balansiranja broda na

valovima, ali vjerojatno dijelom i zbog iscrpljenosti muskulature koja je prethodno optereæena u manevru

«vienja». Vrhunski jedrilièari u FINN klasi, tijekom regate postiu iznimno visoke vrijednosti frekvencije srca,koje i preko 20 minuta u kontinuitetu ostaju na vrijednostima koje su veæe od vrijednosti FS na aerobno-

anaerobnom pragu za iste ispitanike. Generalno, izgleda da u ovim situacijama raste i funkcionalna zahtjevnost

u vidu poveæane potrebe za kisikom (Sekuliæ 2001).

Iz svega navedenog postaje jasno da je potreba za dobro planiranim i programiranim kondicijskim treningom

u jedrenju izuzetno izraena.

2. FAKTORSKA STRUKTURA SPORTAAutori ovog rada nisu uspjeli doæi do pokazatelja koji definiraju stvarnu faktorsku strukturu u jedrenju u malim

klasama. Meðutim, s obzirom da se radi o izuzetno vanoj problematici, napravljena je mala anketa meðu

najboljim hrvatskim jedrilièarima, koji jedre u razlièitim klasama, pa se na osnovi svojevrsnog ekspertnog sustava

dolo do pokazatelja koji djelomièno opisuju faktorsku strukturu u jedrenju. Natjecateljima je postavljen zadatak na pojednostavljenoj razini i zatraeno je da definiraju to je to to razlikuje najbolje svjetske jedrilièare u

pojedinoj klasi od ostalih manje uspjenih jedrilièara u istoj klasi. Rezultati su prikazani u donjoj tablici.

Tablica 1. Karakteristike koje prema miljenju natjecatelja najvie pridonose uspjehu u jedrenju (za pojedine klase)

Klasa Dominantne sposobnosti i osobine(redoslijedom od najvanije do najmanje vane)

470 vještina iznanje

situacijskainteligencija

osobineliènosti izdrljivost snaga morfološka

struktura

Finn vještina iznanje snaga situacijska

inteligencijaizdrljivost morfološka

strukturaosobineliènosti

Laser vještina iznanje

izdrljivost osobineliènosti

situacijskainteligencija

snaga morfološkastruktura

Predstavljena struktura nije u potpunosti precizna, ali se kroz nju moe dobiti okvirni uvid u problematiku.

3. DIJAGNOSTIKA I STANJE TRENIRANOSTIZbog iznimne faktorske sloenosti jedrenja kao sporta, vrlo je teko definirati antropoloke dimenzije koje bi

trebalo konstantno pratiti i dijagnosticirati. Autori su meðutim, slobodni predloiti svojevrstan model koji je veæ

neko vrijeme u primjeni u naoj zemlji i koji daje vrlo dobre rezultate. Oni su vidljivi i iz natjecateljske uspjenosti

naih jedrilièara. Model se stalno unapreðuje i usavrava, pa je za oèekivati da za nekoliko godina (okvirno

do OI u Ateni 2004.) model bude u potpunosti definiran i razraðen. U daljem tekstu sustav je prikazan u

skraæenom obliku.

Predloeni model sastoji se od narednih komponenti:

1. Testiranje motorièko - funkcionalnog statusa

a) Repetitivna snaga trupa testom: pregibi trupa u 60 sekundi

b) Statièka snaga opruaèa potkoljenice izdraj u potpunoj ekstenziji potkoljenice (optereæenje: 50%

vlastite teine)

c) Fleksibilnost testom: sjed-pretklon

d) Aerobna izdrljivost modificirani Conconijev progresivni test na veslaèkom ergometru

e) Natjecateljska «radna» sposobnost monitoring frekvencije srca na natjecanjima

2. Testiranje morfolokog (antropometrijskog) statusa

a) Visina tijela

b) Teina tijela

c) Postotak masnog tkiva

d) Izraèunavanje kolièina aktivne miiæne mase



J E D R E N J E

354


S obzirom da u ovom radu nema prostora za objanjavanje svih pojedinih testova, autori u tom smislu stoje na

raspolaganju svima zainteresiranima.

4. METODIÈKA POLAZITA KONDICIJSKE PRIPREME U JEDRENJU Nema sumnje da potreba za tehnièko-taktièkim znanjem u jedrenju nadilazi potrebu za kondicijskom

pripremljenoæu. Meðutim, i jedrilièari i treneri slau se da tehnièko-taktièko znanje nije moguæe iskoristiti bez

adekvatne kondicijske pripremljenosti. Stoga, pitanje kondicijske pripreme u jedrenju, pri èemu se ovom prilikom

misli na jedrenje u malim klasama, treba posebno metodièki sagledati. Postoji èitav niz faktora koji odreðuju

ali i oteavaju kondicijsko treniranje. Iz te perspektive, mogu se izdvojiti glavna pitanja.● Kondicijska priprema u mlaðim dobnim kategorijama● Kondicijska priprema za razlièite natjecateljske klase● Kondicijska priprema sa stanovita planiranog sportskog razvoja● Kondicijska priprema u funkciji postizanja ciljanog volumena optereæenja● Korektivno-kompenzacijski oblik u kondicijskoj pripremi

Kondicijska priprema u mlaðim dobnim kategorijamaVeæina dananjih vrhunskih jedrilièara jedrenjem se poèela baviti izmeðu 10 i 12 godine ivota. S aktivnim

natjecanjima poèinje se u klasi Optimist (oko 13. godine) i nastavlja se uz jednu ili dvije promjene natjecateljskih

klasa do ranih 20-ih godina ivota. Negdje oko tog uzrasta jedrilièari odabiru natjecateljsku klasu u kojoj jedre

kao seniori (uglavnom) do kraja karijere. Jedrilièarski sport (i trening) vrlo je specifièan. Natjecatelji sami brinu

o svojim plovilima i opremi, to oduzima mnogo vremena (1-2 sata dnevno). Izlazak na trening polje, ovisno

o snazi i vrsti vjetra traje u prosjeku pola sata, a toliko se izgubi i na povratak. Kada se tome pridoda vrijeme

provedeno u aktivnom treniranju, dolazi se do 4 sata angairanosti dnevno. S obzirom da u ovom smislu nema

pretjerano velike razlike izmeðu djece i odraslih natjecatelja, postaje jasno kako je kondicijski trening vrlo teko

koncipirati, jer djeca natjecatelji redovito u suprotnom turnusu odlaze u kolu. Praktièki, jedini je izlaz kondicijski

trenirati u dane kada djeca ili nemaju vremena ili nemaju uvjeta (vjetar, hladnoæa,...) trenirati na vodi. Prema

iskustvu autora, kondicijski trening kod djece moe se aplicirati 2 do 3 puta tjedno, ali zbog svega prije reèenog,vrlo teko se unaprijed moe planirati. U jedrilièarskom kondicijskom treningu (pa i kod djece) donedavno se

gotovo iskljuèivo primjenjivalo specifiène trenane sadraje (na primjer razlièiti statièki poloaji za koje se

smatralo kako imaju visoku utilitarnost u karakteristiènom «vienju»). Ipak, u posljednjih desetak godina

prevladalo je uvjerenje kako ovakve sadraje treba to vie zaobilaziti kod djece, a posvetiti se viestranom

motorièko-funkcionalnom razvoju. Dakle, kondicijski trening kod djece jedrilièara, danas se sastoji od razlièitih

modaliteta treninga funkcionalnih sposobnosti (trèanje, vonja biciklom ili trening na veslaèkom ergometru).

Premda optereæenje u jedrenju nije izrazito aerobnog karaktera, treninzi funkcionalnih sposobnosti kod djece

jedrilièara, redovito su koncipirani u tom pogledu. Nadalje, djeca koja se aktivno bave jedrenjem, puno vremena

provode u specifiènom - jedrilièarskom treningu. Nerijetko je njihova ukupna kolièina opæih motorièkih znanja,

u najmanju ruku oskudna. Kondicijski trening trebao bi se pozabaviti i ovim problemom. Razni sportovi

(koarka, nogomet, badminton, tenis i sl.) osvjeenje su u trenanom procesu, optereæenje se djelomièno moe

programirati, a ekipne sportske igre imaju i znaèajnu odgojnu ulogu s obzirom da se radi o djeci individualnim

sportaima. Nadalje, trening motorièkih sposobnosti poeljno je to ire usmjeriti. Poligoni prepreka (umjetni

i prirodni) vrlo su korisni, dobar struènjak moe ih koncipirati tako da utjeèu na razlièite manifestacije snage

i koordinacije, a djeci su zanimljivi.

Kondicijska priprema za razlièite natjecateljske klaseU natjecateljskom «dinghy» jedrenju, postoji veæi broj klasa. Glavna podjela je na jednosjede i dvosjede (mada

ima i trosjeda). Kolike su razlike u optereæenju kod razlièitih jedrilièarskih klasa relativno je neistraena i za

oèekivati je kako æe ta tematika u buduænosti biti u fokusu znanstvenih istraivanja koja æe se baviti jedrenjem.

Ipak, neki su podaci iskustveno poznati. Ovisno o veæini plovila i jedrilja, natjecatelji se razlikuju u visini i teini.

Sama natjecanja za sve su klase podjednako koncipirana. Ipak, ne treba isticati kako se od natjecatelja koji

je teak oko 100 kg (to je normalna teina za FINN jedrilièara) ne moe oèekivati da u sklopu funkcionalnih



J E D R E N J E

355


treninga redovito - trèi. Nadalje, velièina plovila i jedrilja kojim jedrilièar upravlja definiraju i potrebu za izraenom

apsolutnom ili nasuprot - repetitivnom snagom, pa prema takvim potrebama treba koncipirati i kondicijski

trening. Pojedine klase u jedrenju karakterizirane su vrlo dinamiènim radom (naroèito «dvosjedi»), pa se i o

tome treba posvetiti raèuna, dok u drugima prevladava statièki rad. Razlike u optimalnim (ciljnim) morfolokimosobinama jedrilièara u razlièitim klasama su jako velike. Tako primjerice skiperi u klasi 470 tendiraju vrijednosti

od 60-ak kg, dok jedan FINN jedrilièar danas treba imati vie od 100 kg (velièina jedrilja zahtjeva veliku kontra-

masu). Kolika je utilitarnost razlièitih vrsta kondicijskog treninga u tom pogledu nije potrebno posebno isticati.

Periodizacija kondicijske pripreme s gledita planiranog sportskog razvojaModa najvaniji problem koji se u pogledu kondicijske pripreme u jedrenju istièe je priprema za prelazak iz

klase u klasu. Naime, izmeðu 15. i 20. godine, jedrilièari promjene 2 - 3 natjecateljske klase, a rijetki su oni

koji se odmah nakon izlaska iz «Optimista» odluèe za jednu i u njoj ostanu. Radi se o izuzetno osjetljivom

periodu. Pravilan odabir seniorske klase jedan je od najvanijih trenutaka sportske karijere kod jedrilièara.

Kondicijski trening treba u potpunosti pratiti promjene klasa. Po moguænosti, kondicijski trening trebao bi biti

barem «jedan korak ispred» u tom pogledu. Dakle, cjelokupan motorièko-funkcionalni aparat trebalo bi na

vrijeme poèeti pripremati kako bi prelasci bili minimalno stresni.

Korektivno - kompenzacijski dio kondicijske pripremeKao to je veæ reèeno, pojedine topoloke regije i agonistièke skupine miiæa izrazito su optereæene u jedrenju.

Vrlo èesto, antagonistièke miiæne skupine potpuno su neoptereæene. To neminovno dovodi do znatnog

disbalansa u stanju lokomotornog sustava. To se posebno odnosi na regije natkoljenice (u kojoj je izrazito

optereæena muskulatura opruaèa, a neoptereæena muskulatura pregibaèa potkoljenice), te trupa (gdje je

izrazito optereæena muskulatura abdomena, a neoptereæena lumbalna muskulatura). Definitivno, ovakav

nesrazmjer u razvoju moe dovesti i do ozbiljnih zdravstvenih posljedica (primjerice do poremeæaja statike u

kraljenici i pogrbljivanja trupa prema naprijed ili nestabilnosti koljena). Dakle, kondicijski trening u jedrenju

treba izmeðu ostalog biti koncipiran i u smislu korektivno kompenzacijskog djelovanja (Blackburn 1997).

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUU olimpijskom jedrenju (o kojem govorimo u ovom èlanku) sve je podreðeno Olimpijskim igrama, ali ovo bi

pitanje trebalo sagledavati u dugoroènoj (viegodinjoj) periodizaciji. Godinji ciklus u jedrenju gotovo u svim

klasama determiniraju velika natjecanja. U ova se natjecanja ubrajaju regate najvieg razreda (Grade 1), kao

i Evropska i Svjetska prvenstva.

Glavne regate poèinju u proljeæe i nastavljaju se do kraja ljeta kada zavrava sezona velikih natjecanja u Evropi.

Poèetkom kalendarske godine velike regate jedre se u Australiji i Novom Zelandu, ali na ta natjecanja nai

natjecatelji odlaze gotovo iskljuèivo u predolimpijskim i olimpijskim godinama. Postizanje sportske forme iz ove

perspektive izgleda puno jednostavnije nego to to on doista jest. Svjetska rang ljestvica radi se prema bodovima

osvojenim na velikim regatama (ukljuèujuæi Grade 1 regate, SP, EP i OI). Dakle, nema «nevanog» natjecanja.Unaprijed planirati vrh sportske forme u jednogodinjem periodu, vrlo je teko. Ako ste neko natjecanje

unaprijed rezultatski «rtvovali», napravili ste moda i neoprostivu pogreku. Uvjeti na tom «odbaèenom»

natjecanju, na kojem niste planirali postizanje znaèajnijeg rezultata, moda se ba «poklope» (vremenski uvjeti

koji odgovaraju vaem natjecatelju, izostanak favorita sa primjerice Amerièkog ili Australskog kontinenta,...)

i nepovratno ste propustili priliku za postizanje odliènog rezultata. Stoga je prema miljenju autora ispravnije

planirati suvisle mikro i mezocikluse nego pretjerano pretenciozno gaðati vrh forme za najvanije natjecanje,

a proputati potencijalno trofejna «manja» natjecanja. Jedan takav primjer prikazan je u narednom grafu. Radi

se o prikazu godinjeg ciklusa naeg mladog jedrilièara koji je u protekloj 2002. godini uspio osvojiti i evropsku

(juniorsku) broncu i svjetsko (juniorsko) srebro u olimpijskoj klasi FINN.



J E D R E N J E

356


0

20

40

60

80

100

120

140

160

I II III IV reg VI VII VIII IX X XI XII EP XIV SP

tjedan

% p

o j e d i n i h k o m p o n e n t i

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

u k u p n i t r e n a n i v o l u m e n ( % )

snaga

fukcion.

jedrenjevolumen

Slika 2. Prikaz periodizacije u èertveromjeseænom periodu za jedrenje u FINN klasi

Dakle, najvanija natjecanja u sezoni bila su Evropsko prvenstvo (Turska) i Svjetsko prvenstvo (Grèka), od

kojih je bez sumnje znaèajnije bilo SP. Potencijalno, formu je bilo moguæe tempirati na tri naèina:

a) planirati vrh sportske forme za Evropsko prvenstvo, nakon kojeg slijedi pad koji neminovno zahvaæa i SP

b) planirati vrh sportske forme za Svjetsko prvenstvo i «rtvovati» EP

c) dostiæi solidnu (premda ne i najviu) razinu forme na EP, pa je odravati do SP u ovom sluèaju niti jedno

natjecanje ne pogaða potpuni vrh forme, ali niti jedno nije unaprijed «rtvovano»Kako ne bi bilo zabune, kod velikih natjecanja u jedrenju, vrhunac forme nije moguæe odravati na maksimalnoj

razini kroz period dulji od sedam dana, zbog karakteristika samog natjecanja. Na EP i SP, natjecanje traje po

est dana, a svaki dan se jedri u prosjeku 2 regate, Dakle, nije teko zakljuèiti kako nakon takvih napora

neminovno slijedi pad forme, koji je tim izraeniji (pad) to je via razina forme koja je dostignuta prije

natjecanja. Zato? Razlozi su superkompenzacijske prirode. Da bi postigli porast forme trebate prije samog

natjecanja znatno smanjiti volumen rada, to znaèi - nekoliko tjedana prije natjecanja raditi smanjenim

volumenom. Meðutim, to nakon tog natjecanja u kojeg ste uli u potpunoj superkompenzaciji? Ako imate

vremena za ponovno podizanje volumena rada, akumulaciju trenanih efekata i ponovnu superkompenzaciju

onda je sve u redu. Meðutim, u naem primjeru to nije bilo moguæe. Izmeðu EP i SP bilo je jedva 10 dana.

Odluèili smo se na djelomiènu supekompenzaciju za EP, laganu restituciju i «hvatanje» SP u (ponovno)

djelomiènoj supekompenzaciji. Sudeæi prema postignutom rezultatu u nakani smo i uspjeli (bronca na EP i srebro

na SP).

6. ZAKLJUÈAKJedrenje u malim klasama motorièki i funkcionalno vrlo je zahtjevna sportska disciplina. Ipak, nema sumnje

da se bez jedrilièarskog znanja, vjetina i odgovarajuæe situacijske pripremljenosti ne moe ni zamisliti

sudjelovanje na natjecanjima, pa se shodno tome ovi segmenti sportske pripremljenosti nalaze na najviem

mjestu u strukturi natjecateljske uspjenosti. Ipak, i natjecatelji i treneri slau se kako bez odgovarajuæe

kondicijske pripremljenosti nije moguæe «upotrebiti» znanja i vjetine upravljanja plovilom. Nadalje, pojedini

dijelovi lokomotornog sustava kod jedrilièara su izuzetno optereæeni, dok nasuprot tome, nekim drugim dijelovima

lokomotornog sustava apsolutno nedostaje trenane stimuliranosti. U tom smislu kondicijsku pripremu

jedrilièara treba istovremeno usmjeriti i u korektivno-kompenzacijskom i u razvojnom pogledu. Ovaj èlanak



J E D R E N J E

357


pokuaj je da se naglase pojedini oblici kondicijske pripreme jedrilièara u malim klasama, ali ga nikako ne treba

shvatiti kao pokuaj cjelokupnog sagledavanja ove izuzetno slojevite i osjetljive problematike. U tom smislu

sve zainteresirane upuæujemo na (dodue oskudnu) literaturu, ali i na meðusobnu razmjenu iskustava.

7. LITERATURA1. Blackburn M. (1997) Sailing Fitness and Training, Canbera, Australia: Fitness books, pp. 65 792. Felici, F., A. Rodio, A. Madaffari, L. Ercolani and M. Marchetti (1999) The cardiovascular work of competitive

dinghy sailing. J. Sports Med. Phys. Fitness 39(4):309-314

3. Legg, S., H. Mackie and P. Smith (1999) Temporal patterns of physical activity in Olympic dinghy racing. J. Sports

Med. Phys. Fitness 39(4):315-3204. Sekuliæ D. (2001) Analiza funkcionalne zahtjevnosti i cardio fitness trening u razvoju funkcionalnih sposobnosti

(za vrhunsko jedrenje u malim klasama), Zbornik radova : Dopunski sadraji sportske pripreme - Zagrebaèki sajam

sporta

5. Shephard, R.J. (1997) Biology and medicine of sailing an update [Review]. Sports Med. 23(6):350-3566. Spurway N. C., R. Burns. (1993) Comparison of dynamic and static fitness training programmes for dinghy sailors

and some questions concerning the physiology of hiking. Med. Sci. Res., 21, 865-867

7. Vogiatzis, I., N. K. Roach and E. A. Trowbridge (1993) Cardiovascular, muscular and blood lactate responsesduring dinghy hiking. Med. Sci. Res., 21, 861-863



J E D R E N J E

358

Goran Oreb, Antun Franuiæ, Ivan OrebSPECIFIÈNE KONDICIJSKE VJEBE JEDRILIÈARA NA DASCI

1. UVODSkoro je nepotrebno naglaavati koliko je vano pripremiti organizam na izlaganje poveæanom, posebnosportskom naporu. U bilo kojoj kineziookoj aktivnosti, pa tako i u jedrenju na dasci, organizam je izloenspecifiènom naporu. Da li æe napor biti veæi ili manji, ovisit æe prije svega o stupnju ovladanosti jedrenjem nadasci, odnosno o motivu bavljenja ili o uvjetima u kojima se jedri. Isto tako, razlièitim naporima izlagati æe seoni èiji su motivi rekreativnog karaktera ili oni kojima je osnovni cilj sportski rezultat u jedrenju na dasci. Iluzoro je vjerovati da se s lakoæom moe odjedriti u «buru 6 bofora» i podati se jedrilièarskom uitku ili se boriti zasportski rezultat, a da tome ne prethodi adekvatna priprema. Upravo ta «adekvatna priprema» je bila motivautorima da se ukae na potrebu pripremanja organizma za izlaganje poveæanim sportskim naporima, te dase pokua uvjeriti lakomislenike da «jedriti i samo jedriti» nije jedini i dovoljan naèin pripremanja, veæ da je tosamo integralni dio cjelovitog trenanog procesa.U daljnjem tekstu bit æe opisane specifiène vjebe*, no nuno je napomenuti da njima u trenenom procesu prethode opæe vjebe za razvoj i odravanje motorièkih sposobnosti relevantnih za jedrenje na dasci. Autorisu se odluèili upravo za ove vjebe, prije svega zato to ih je moguæe primjenjivati u skromnim prostornimuvjetima ili u prirodi, bez posebne opreme i to vrlo uspjeno mogu posluiti kao nadomjestak jedrilièaru kada

nije na vodi. Potom, moguæe je vrlo efikasno pripremiti i odravati kvalitetu konog tkiva na dlanovima to jevrlo aktualan problem u prvim tjednima jedrenja na dasci nakon due stanke.

2. KAKO PRIMJENJIVATI VJEBE?Kako su vjebe prikazane topolokim redom, uputno ih je tako i primjenjivati, (od glave prema nogama iliobratno). Isto tako, uputno je sloiti komplekse od po nekoliko vjebi za pojedinu miiænu regiju, npr. regiju rukui ramenog pojasa, trbunu regiju i regiju miiæa leða te regiju miiæa nogu. Dobro je sloiti komplekse vjebii s obzirom na utilitet;to se tièe doziranja optereæenja, nemoguæe je dati gotov recept, jer æe doziranje vjebi ovisiti o bezbroj èinitelja poput: uzrasta, spola, graðe, inicijalnog stanja treniranosti vjebaèa, broja ponavljanja, brzine izvoðenja i nizadrugih. Stoga pri izvoðenju vjebi OPREZ, ne pretjerivati! (osluhnite vlastito tijelo!) U primjeni specifiènih

pripremnih vjebi posluit æe autorova naprava koja se sastoji od drvene pritke promjera 3-4 cm, duine cca120 cm dovoljne èvrstine, 2 m dugog konopa (najlon konop promjera 8-10 mm) i èvrsto hvatite gdje æe se privezati konop. (Oreb, 1984). Na sredini pritke privezati slobodni kraj konopa vrzinim uzlom. Drugi slobodni

SPECIFIÈNE KONDICIJSKE VJEBE JEDRILIÈARA NADASCI

Goran Oreb1 , Antun Franuiæ2, Ivan Oreb3

1 Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2 Veleuèilite u Dubrovniku3student na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

kraj konopa privezati za èvrsto hvatite (kukana zidu, deblo ili grana stabla u prirodi ili zavedske ljestve u vjebaonici) i to tako da se prvo konop nekoliko puta omota, a zatimvrzinim uzlom uèvrsti na hvatitu. Poeljno jena opisani naèin vezivati konop kako bi, prijesvega, bio èvrsto vezan i siguran za izvoðenjevjebi, a i zbog lakog odvezivanja pozavrenom vjebanju. ( slika br.1)

Konop vezati tako da je gornjehvatite konopa u razini ramenavjebaèa, a da vezana pritka uslobodnom visu see do visine akevjebaèa u spetnom stavu ipriruèenju.Kada ste se uvjerili da stesve dobro napravili, zapoènite svjebom i to tako da pritku dritenathvatom, pothvatom ili mjeovitimhvatom, ovisno o zahtjevu vjebe.Slika 1.

*Autor vjebi G.Oreb, prvi put ih je uspijeno primjenio 1984. kao trener dravne reprezentacije Jugoslavije u jedrenju na dasci uolimpijskim pripremama za Los Angeles.



J E D R E N J E

359


3. IZBOR I OPIS VJEBI

Vjeba 1.

Iz visa stojeæeg nathvatom napritki ruke u predruèenju,zategnutog trupa, nogamaoslonjenim na najdonju preèku,hvatom u irini ramena, privuæise u zgib i vratiti u poèetnipoloaj. Vjebom se jaèaju miiæiruku i ramenog pojasa

Vjeba 2.

Iz visa stojeæeg pothvatom na pritkiruke u predruèenju, zategnutogtrupa, nogama oslonjenim nanajdonju preèku (pogledajprethodnu vjebu), hvatom u iriniramena privuæi se u zgib i vratiti upoèetni poloaj. Vjebom se jaèajumiiæi ruku i ramenog pojasa.

Vjeba 3.

Iz visa stojeæeg mjeovitim hvatom na pritki, ruke u predruèenju, zategnutog trupa, nogama oslonjenim nanajdonju preèku (pogledaj vjebu 1.), hvatom u irini ramena privuæi se u zgib i vratiti u poèetni poloaj.Vjebom se jaèaju miiæi ruku i ramenog pojasa.

Vjeba 4.

Iz visa stojeæeg nathvatom na pritki, ruke u predruèenju, zategnutogtrupa, nogama oslonjenim na najdonju preèku, hvatom u irini ramena,privlaèiti se u zgib naizmjenièno jednom pa drugom rukom. Vjeba semoe izvoditi s razlièitim hvatovima.Vjebom se jaèaju miiæi ruku i ramenog pojasa.

Vjeba 5.

Iz visa stojeæeg nathvatom na pritki, ruke u pdredruèenju, zategnutogtrupa, nogama oslonjenim na podu ili na najdonju preèku, nathvatomtik uz konop, privlaèiti se u zgib, s time da se u gornjoj mrtvoj toèkiu svakom ponavljanju poveæava, odnosno smanjuje irina hvata.

Vjeba se moe izvoditi i pothvatom. Vjebom se jaèaju miiæi ruku iramenog pojasa.

Vjeba 6.

Iz visa stojeæeg na pritki, zategnutog trupa, nogamaoslonjenim na pod ili na najdonju preèku, nathvatomnamatati konop na pritku i kontrolirano odmatati. Vjeba semoe izvoditi i mjeovitim hvatom.Vjebom se jaèaju miiæi ruku, posebice miiæi podlaktice.

Vjeba 7.

Iz visa stojeæeg na pritki, zategnutog trupa, nogamaoslonjenim na podlogu ili na najdonju preèku,mjeovitim hvatom privuæi se u zgib. U poloajumaksimalnog zgiba (pritka na grudima) zarotiratitijelo za 90o i rukom u pothvatu gurati pritku odsebe. Pritka po rotaciji tijela prelazi iz vodoravnog uokomiti poloaj. Donjom rukom (rukom u nathvatu)

pratiti guranje pritke gornjom rukom. Vjebu izvoditi okretanjem na jednu i drugu stranu. Pazi! Ruka upothvatu uvijek je gornja i suprotna je strani rotacije. Vjebom se jaèaju miiæi ruku i ramenog pojasa, te kosimiiæi trupa.

Vjeba 8.

Iz stajanja na pritki, bokom okrenuti zidu, nathvatom dreæi pritku,

udaljiti se od zida tako da pritku premjestimo iz vodoravnog poloajau okomiti. Povratak u poèetni vlakom pritke gornjom rukom iguranjem pritke donjom rukom.

Vjebom se jaèaju miiæi ruku, ramenog pojasa i kosi miiæi trupa.



J E D R E N J E

360


Vjeba 9.

Iz visa stojeæeg nathvatom na pritki, ruke u predruèenju, zategnutogtrupa, nogama oslonjenim na podlogu ili na najdonju preèku,opruenim rukama privuæi se do uzruèenja.Vjebom se jaèaju miiæi ramenog pojasa i leða.

Vjeba 10.

Vjeba predstavlja modifikaciju prethodne vjebe s napomenom dakrini nathvat mijenja kut sile vlaka, to predstavlja dodatnooptereæenje, a i raznovrsnije angairanje miiæa ruku, ramenog pojasa ileða.

Vjeba 11.

Iz visa stojeæeg na pritki, zategnutog trupa, nogama oslonjenim napodlogu ili na najdonju preèku, nathvatom ili pothvatom maksimalnose zakloniti iz naglaeno guranje kukova prema naprijed i gore.Vjebom se jaèaju leðni miiæi i poveæava se gibljivost kraljenice.Usput se isteu trbuni miiæi.

Slika 12

Iz visa stojeæeg stranjeg na pritki, zategnutog trupa, nogama

oslonjenim na podlogu ili na najdonju preèku, zgibom privuæi truppritki.Vjebom se jaèaju miiæi ruku, ramenog pojasa i leða.

Vjeba 13.

Iz visa stojeæeg nathvatom, zategnutog trupa, nogama oslonjenim napodlogu ili na najdonju preèku, kontrolirano se zakloniti i kontrakcijomtrbunih miiæa vratiti se u poèetni poloaj.Vjebom se jaèaju trbuni miiæi i miiæi ruku.

Vjeba 14.

Iz visa stojeæeg prednjeg, nathvatom, zategnutog trupa, nogamaoslonjenim na podlogu ili na najdonju preèku, privuæi se u uporprednji ne grèeæi ruke.Vjebom se jaèaju trbuni miiæi, miiæi ruku i ramenog pojasa.

Vjeba 15.

Iz visa stojeæeg stranjeg uvinutog, pritkom iz vrata i ruku u zaruèenju,pretklon (koliko doputa pozadina).Vjebom se jaèaju trbuni miiæi.



J E D R E N J E

361


Vjeba 16.Iz visa stojeæeg nathvatom, nogama oslonjenim na pod, naizmjeniènojednom pa drugom nogom izvesti ispad naprijed.Vjebom se isteu miiæi ruku, ramenog pojasa i trbuni miiæi.

Vjeba 17.

Iz visa stojeæeg raskoraènog, nathvatom, pothvatom ili mjeovitimhvatom, zategnutog trupa, prijeæi u duboki èuèanj na jednu nogustrance, prenoseæi teinu tijela na istu nogu, uz opruanje suprotnenoge. Vjebu izvoditi u jednu i drugu stranu.Vjebom se jaèaju miiæi nogu.

Vjeba 18.

Iz visa èuèeæi spetno na najdonjoj preèki,nathvatom, snano se odraziti, u fazi lijeta seopruiti, doskoèiti sunono u poèuèanj.Vjebom se jaèaju miiæi nogu.

Vjeba 19.Iz visa raznono, nathvatom, kruiti trupom u jednom i drugom smjerunaizmjenièno.Vjebom se jaèaju miiæi nogu i poveæava gibljivost trupa.

Vjeba 20.Iz poèuènja u visu prednjem, nathvatom, sunonim skokovima opisati polukrunicu iz jedne strane nadrugu, uz stalnu zategnutost ruku i konopa.Varijanta vjebe je jednononim odrazima i jednononim poskocima opisati polukrunicu. Vjebom se jaèajumiiæi nogu i poveæava skoènost.

Kako æe izbor vjebi, broj ponavljanja i brzina izvoðenjaovisiti o inicijalnoj tjelesnoj pripremljenosti vjebaèa, savjet je ne pretjerivati.U daljnjoj fazi treninga moguæe je primijeniti dodatnooptereæenje i to kako je prikazano na slikama. Naime, uobiènu malu naprtnjaèu ubaciti uteg ili primjerenu masu.Oprez! Ne pretjerivati.

Vidljivo iz slike, dodatno optereæenje moguæe postavitina leðima (ili na grudima), to æe zavisiti od karakteravjebe.



J E D R E N J E

362


Vjeba 21.

Iz visa stojeæega na pritki, nathvatom u predruèenju, zategnutog trupa,

nogama oslonjenima na najdonjoj preèki, hvatom u irini ramena iliirim penjati se po preèkama koliko je moguæe vie i zatim se spustitina najdonju preèku.Vjebom se posebice jaèaju miiæi nogu i trupa, prednjeg i sranjegkinetièkog lanca.

Vjeba 22.

Iz visa nathvatom na pritki, privlaèiti noge na prsa i lagano ih sputati.Vjebom se posebice jaèaju trbuni miiæi,miiæi ruku i poveæava seizdrljivost hvata na pritki.

Vjeba 23.

Iz visa nathvatom na pritki, naizmjenièno odnoiti ujednu i drugu stranu.Vjebom se jaèaju kosi miiæi trupa, miiæi ruku.

Vjeba 24.

Iz visa nathvatom na pritki, naizmjenièno prednoiti i zanoiti.Vjebom se posebice jaèaju trbuni miiæi, donji miiæi leða i miiæistranjice. Usput se isteu trbuni miiæi.

Vjeba 25.

Iz visa nathvatom na pritki privlaèiti noge na grudi iu stranu.Prilikom ekstenzije nogu rotirati se okovertikalne osovine.

Vjebom se jaèaju trbuni miiæi, kosi miiæi trupa.

Vjeba 26.

Iz visa irokim nathvatom na pritki privuæi se u zgib,pritka je u visini soèima i naizmjenièno provlaèiti glavu ispod pritke do pretklona izaklona.Vjebom se posebice jaèaju miiæi ramenog pojasa, miiæi ruku, miiæiprednjeg i stranjeg kinetièkog lanca te hvat na pritki.

LITERATURA

1. Oreb, G.(1986.): Nauèimo jedriti na dasci. Fakultet za fizièku kulturu, Sveuèilita u Zagrebu, Zagreb.

Autor fotografija: prof.dr. Goran Oreb



J E D R E N J E

363


Damir SekuliæFakultet prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu

DINAMIKA OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMII NATJECANJIMA U JEDRENJU

1. UVODDanas je uglavnom postignut konsenzus o problemu oporavka u sportu. Ukratko, bez adekvatnog oporavka

nema ni napretka u treniranosti, pa samim tim niti sportskog rezultata. U tom pogledu jedrenje u malim klasama

(o kojem æe rijeèi biti u narednom tekstu) nije nikakva iznimka. Navedeno se jednako odnosi i na problematiku

oporavka u treningu (ovdje æe se razmatrati problem kondicijskog treninga), kao i na problematiku oporavka

u natjecanju.

Zbog specifiènosti jedrilièarskih natjecanja, moguæe je da je adekvatni oporavak i izraeniji u jedrenju nego

u nekim drugim sportskim disciplinama. Jedrilièarska natjecanja, barem ona najvanija, odravaju se u vrlo

zahtjevnom ritmu. Jedri se kroz est ili sedam dana, s (eventualno) jednim danom odmora, svaki dan dvije do

tri regate, od kojih svaka traje od jedan do jedan i pol sat. Ukupni plasmani u svakoj od njih se zbrajaju, te nakon

odbacivanja jedne ili dviju najloijih konaèni plasman radi se prema ukupnom zbroju. Natjecatelji se u

nekakvom uobièajenom reimu natjecanja vraæaju sa regatnog dana u 3 ili 4 sata popodne, a na regatno polje

izlaze veæ ujutro oko 10 sati, imaju dakle na raspolaganju manje od 15 sati oporavka, pa tako reèenih est ili

sedam dana. Dalje, ne manje vano, jedrenje je sport u kojem se natjecanje odvija u specifiènim uvjetima.

Sportai su tijekom regate «osuðeni» na boravak u svom plovilu, èak i u sluèaju odgode starta. Nerijetko nanatjecanju pada kia ili je pak temperatura iznad 40 stupnjeva. Tijekom boravka na moru, bitno je ogranièena

moguænost konzumiranja hrane i tekuæine (pogotovo ako u pratnji nema trenera). Koliko je to sve skupa ugodno

i kako sve navedeno utjeèe na dinamiku oporavka tijekom natjecanja vjerojatno ne treba posebno isticati.

Definitivno, malo je sportova u kojima je natjecanje ovako fizièki ali i psihièki zahtjevno.

Iz ovakvog reima natjecanja definitivno se mogu izvuæi odreðeni zakljuèci:

a) oporavak jedrilièara na natjecanjima nije potpun

b) kondicijska priprema treba jednim dijelom biti usmjerena i na to da adaptira organizam jedrilièara na ubrzani

oporavak

2. PARAMETRI OPORAVKA U JEDRENJUPostavlja se pitanje koji su najadekvatniji parametri za praæenje oporavka jedrilièara? Za visoko-sofisticirane

metode kao to su mjerenje koncentracije hormona ili metabolita u naim razmjerima vrlo èesto nema dovoljno

novca, ali to ne znaèi da se oporavak ne moe pratiti. Nasuprot, moe se pratiti vrlo jednostavnim metodama

i to je isto tako vano - nuno ga je registrirati. Samo na taj naèin moe se suvislo planirati i programirati trenani

rad koji u krajnoj liniji ima za cilj postizanje odgovarajuæe razine sportske forme u pravo vrijeme.

Miljenje je autora kako su u kondicijskom treningu u jedrenju, ali i u jedrenju generalno, vrlo upotrebljive mjere:

1. Frekvencija srca na definiranoj razini optereæenja - za trening izdrljivosti (funkcionalne sposobnosti)

2. Broj ponavljanja u test seriji - za trening snage

3. Razina opaenog napora upotrebom RPE ljestvice - za opæe stanje organizma

O svakoj od navedenih velièina biti æe vie rijeèi u narednom tekstu.



J E D R E N J E

364

Damir SekuliæDINAMIKA OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI I NATJECANJIMA U JEDRENJU

3. OPORAVAK U KONDICIJSKOM TRENINGU JEDRILIÈARA

3.1. Frekvencija srca na odreðenoj razini optereæenjaJednim dijelom kondicijska priprema jedrilièara sastoji se i od treninga izdrljivosti (trening funkcionalnih

sposobnosti). Ovaj trening nerijetko se provodi primjenom cardio fitness opreme (najèeæe se radi o veslaèkim

ergometrima). Frekvencija srca na odreðenoj razini optereæenja vrlo je pogodna mjera za praæenje oporavka

u ovom segmentu kondicijske pripreme. Nije nikakav problem trening na cardio fitness opremi zapoèeti uvijek

na odreðenoj razini optereæenja (nazovimo je razina 1), koja je striktno definirana (watima, prolazom na 500

m,...), a potom kroz zagrijavanje postupno podizati intenzitet na toèno odreðene razine u unaprijed odreðenim

intervalima (primjerice po 3 minute). Kroz tih prvih deset minuta prati se vrijednost stabilne FS, na odreðenom

intenzitetu rada i ista se biljei. Jedan takav primjer prikazan je u donjoj tablici.

DATUM 17.04 29.04 10.05

Intenzitet (min/500m) FREKVENCIJA SRCA (o/min)

2.15 120 120 1252.10 127 126 1352.05 135 134 144

Nije teko zakljuèiti kako je trening koji je odran 10.05 apliciran u trenutku nedovoljnog oporavka. Kada se

isto uoèi, analizira se plan i program rada i trai razlog zbog kojeg je do tog nedovoljnog oporavka dolo.

Definitivno, ova mjera nije apsolutno pouzdana (FS varira ovisno i o drugim faktorima, a ne samo stanju

oporavka), meðutim, jo uvijek je puno primjerenija od «osjeæaja trenera» - to je nerijetko jedini parametar

stanja oporavka koji se primjenjuje.

4. BROJ PONAVLJANJA U «TEST SERIJI»

U treningu snage takoðer se moe primjenjivati odreðene karakteriène mjere oporavka. Ako se primjericetrening snage koncipira nekakvim planom, kojim se odreðena miiæna skupina tretira odreðeni dan u tjednu,

odreðena serija moe posluiti kao «test serija». Na primjer, bench press radi se ponedjeljkom. Prvu seriju izvodi

se sa 50 kg i radi se deset ponavljanja. U drugoj seriji sporta se optereti sa 60 kg i radi se test serija do otkaza.

Jedan takav primjer prikazan je u donjem grafikonu.

0

2

46

8

10

12

14

15-svi 22-svi 29-svi 5-lip 12-lip 19-lip

B

R O J

P O N A

V L J A N J A

60kg65kg

Slika 1. Grafièki prikaz broja ponavljanja u «test seriji» kroz est analiziranih treninga

Kroz prva èetiri analizirana treninga test serija je provedena sa 60 kg i vidljiv je stalan porast u snazi (sa 7 na

13 ponavljanja). U èetvrtom treningu (5. lipnja) napravljena je i dodatna test serija sa 65 kg, u kojoj se je broj

ponavljanja zadravao u okvirima submaksimalne snage. U petom je treningu (12. lipnja) meðutim vidljivo kako

dolazi do pada sposobnosti. Broj ponavljanja koja je sporta uspio napraviti sa optereæenjem od 65 kg manji je nego u prethodnom treningu. Ovo je tim znaèajnije ako se zna da je u prethodnom treningu (5. lipnja) test



J E D R E N J E

365


- serija sa 65 kg napravljena u stanju relativne iscrpljenosti (tj. nakon test - serije sa 60 kg). Za oèekivati je

bilo da broj ponavljanja u narednom treningu (12. lipnja) bude znatno veæi od prethodnog (5. lipnja). Oèito je

bilo da se radi o nedovoljnom oporavku. Na temelju tog podatka moglo se odmah reagirati i izmijeniti program

treninga koji je bio koncipiran za (planirani) «potpuni» oporavak. Kasnije se razmatralo koji su razlozinedovoljnog oporavka i problem je uklonjen. Ovakav sustav praæenja moguæe je provesti i na vie vjebi, tako

da se odvojeno moe pratiti oporavak pojedinih topolokih regija koje su moguæe i potpuno razlièito trenano

stimulirane. Ponovno, ne radi se o apsolutno preciznom sustavu, ali miljenje je autora kako u nedostatku

sofisticiranijih metoda ova metoda predstavlja ekonomièno i korisno rjeenje.

5. RAZINA OPAENOG NAPORA (RPE) PRIMJENA BORGOVE RPE LJESTVICEU mnogim sluèajevima pokazalo se da psiholoke varijable pokazatelji reakcije na vjebanje imaju veæe

znaèenje od fiziolokih pokazatelja, kao to je sluèaj kod dijagnosticiranja pretreniranosti ili neadaptacije na

trening (prema G. Borg 1997.). Jedan od prvih ljudi koji se sustavno poèeo baviti problemom opaenog

napora je vedski psiholog Gunar Borg. On je i razvio skalu koja se u praksi danas i najvie koristi, tzv.

Borgovu skalu opaenog napora.

Borgova ljestvica opaenog napora:

Brojèana vrijednost Opisna vrijednost

6 nikakav napor7-8 vrlo, vrlo lagano – jedva primjetljiv9-10 vrlo lagano11 lagano12-13 srednje teško14-15 teško16-17 vrlo teško18-19 izuzetno teško – gotovo neizdrivo 20 neizdrivo

Skala je inaèe vrlo upotrebljiva i za procjenu stanja oporavka. Meðutim, da bi se primijenila treba voditi dnevnik.

Sporta ima zadatak nakon svakog treninga procijeniti stanje optereæenje tijekom treninga. U procjenu ulaze

svi treninzi, i kondicijski i specifièno-situacijski. Na temelju tih podataka izvlaèi se graf i crta trend linija stanja

optereæenosti, te se usporeðuje sa oèekivanim stanjem. Primjer je prikazan u donjem grafu.

6

8

10

1214

16

18

20

p o n

c e t

n e d

s r i

s u b

u t o

p e t

p o n

c e t

n e d

6

8

10

1214

16

18

20

p o n

c e t

n e d

s r i

s u b

u t o

p e t

p o n

c e t

n e d

Slika 2.1. RPE na treningu snage Slika 2.2. RPE na treningu izdrljivosti

Slika 2. Paralelni prikaz praæenja optereæenja primjenom RPE ljestvici kroz èetiri tjedna æe



J E D R E N J E

366

Damir SekuliæDINAMIKA OPORAVKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI I NATJECANJIMA U JEDRENJU

6

8

10

12

14

16

18

20

p o n

s r i

p e t

n e d

u t o

c e t

s u b

p o n

s r i

p e t

n e d

u t o

c e t

s u b

Slika 2.3. RPE na jedrilièarskom treningu

Iz gornjeg je (realnog) primjera vidljivo kako (aproksimirana) krivulja RPE procjene optereæenja raste u svim

segmentima pripreme, i u treningu snage - i u treningu izdrljivosti - i u jedrilièarskom treningu, premda se utreningu izdrljivosti i treningu snage nije u pravilu planirao porast volumena rada. U prikazanom primjeru bilo

je relativno jednostavno procijeniti to je uzrokovalo pojavu porasta ocjene optereæenja na RPE ljestvici. Kao

to je vidljivo iz slike 2.3 u zadnjem i predzadnjem prikazanom tjednu dolo je do porasta frekvencije jedrilièarskih

treninga (dobri uvjeti za jedrenje). Samim tim porastao je ukupni volumen rada i sporta je bio sve umorniji,

to je uzrokovalo sve tee podnoenje treninga. Dakle, nije bilo veæeg problema. Meðutim, isto tako moglo

se dogoditi da sporta sve tee podnosi trening primjerice zbog bolesti (koja se jo nije manifestirala) ili

pretreniranosti. Taj bi se sluèaj takoðer uoèio na grafikonu, ali tada ne bi bilo ovako jednostavnog objanjenja

kao ovom prilikom.

6. ZAKLJUÈAKOporavak u jedrenju treba sagledavati s vie stajalita. Jedno stajalite zasigurno je i oporavak u kondicijskoj

pripremi. Meðutim, kako kondicijska priprema podrazumijeva samo jednu od velièina koje definiraju ukupnu

velièinu trenanog volumena optereæenja, nema sumnje da o parametrima oporavka koji su vezani za kondicijsku

pripremu treba upoznati i samog sportaa kao i glavnog (jedrilièarskog) trenera. Naime, neminovno je da stanje

oporavka u kojem se sporta (trenutno) nalazi diktira i njegovu ukupnu sposobnost i moguænost realizacije

zadataka na specifièno-situacijskom treningu. Ukoliko glavni trener i sam sporta nisu upoznati sa trenutnim

reperkusijama kondicijskog treninga na stanje oporavka (umor i/ili trenutna iscrpljenost) moe se vrlo lako

dogoditi da se krivo interpretira eventualna niska razina specifiène uèinkovitosti. Isto tako, vrijedi i obrnuto.

Ako je specifièno-situacijski trening izazvao veliko ukupno optereæenje, vjerojatno je naruena moguænost da

se kondicijski trening provede u planiranom volumenu. Ukoliko se oporavak sportaa ne prati vrlo lako se moe

dogoditi kronièna pretreniranost. Potpuna korespondencija izmeðu svih èlanova struènog tima jedini je izlaz

iz ovog i ovakvih problema.

7. LITERATURA1. Aagard, P., N. Beyer, E. B. Simonsen, B. Larsson, S. P. Magnusson and M. Kjaer (1998) Isokinetic muscle strength

and hiking performance in elite sailors. Scand. J. Med. Sci. Sport.. 8(3):138 144

2. Blackburn, M (1994) Physiological responses to 90 min of simulated dinghy sailing. Journal of Sports Sci. 12 (4):

383-90

3. Legg, S., H. Mackie and P. Smith (1999) Temporal patterns of physical activity in Olympic dinghy racing. J. Sports Med. Phys. Fitness39(4):315-320

4. Sekuliæ, D. (2001). Prijedlog definiranja volumena optereæenja u vrhunskom sportu. Zbornik radova 10. ljetne

kole pedagoga fizièke kulture Hrvatske. Poreè

5. Sekuliæ D. (2001) Analiza funkcionalne zahtjevnosti i cardio fitness trening u razvoju funkcionalnih sposobnosti(za vrhunsko jedrenje u malim klasama), Zbornik radova: Dopunski sadraji sportske pripreme - Zagrebaèki sajam

sporta



J U D O

367


1. UVODSa stajalita strukturalne analize judo je borilaèki sport koji kao i svi borilaèki sportovi pripada skupini polistrukturalnih aciklièkih sportova u kojem dominiraju aciklièka gibanja èiji je konaèni rezultat binarna varijabla pobjeda - poraz. (Kule, 1980.; Kule, 1990; Mrakoviæ, 1997). Gledano sa funkcionalnog stajalita, kineziologija

opisuje judo kao sport èija je tehnika karakterizirana otvorenim i zatvorenim kinetièkim lancima kretnihstruktura. Veliko bogatstvo elemenata tehnike izraeno acikliènim gibanjima i sloenom strukturom realizirase u borbi pravovremenim izvoðenjem tehnike i njezinih pojedinih faza te koritenjem psihièkog i fizièkogenergtetskog potencijala pojedinca. Tijekom borbe, neprestanim mijenjanjem dinamièke situacije, od boracase zahtijeva, dobra usvojenost tehnièko taktièkih stereotipa koje primjenjuje, sposobnost trenutne reorganizacijetih sterotipa, te stalno stvaranje novih obrambenih, napadaèkih i protunapadaèkih programa djelovanja. Judotehnike izvode se u direktnom sukobu sa protivnikom a sve se izvode sa ciljem simbolièke destrukcije i kontrole protivnika. Tijekom sportske borbe ta simbolièka destrukcija moe se izvesti nekom tehnikom iz èetiri skupinetehnika: bacanja (nage-waza), guenja (shime-waza), poluge (kansetsu-waza) ili zahvat dranja (osae-komi-waza). Èinjenica da se judo tehnika u borbi primjenjuje uz konstantan otpor protivnika i da sama borba traje pet minuta govori o velikoj energetskoj potronji uèesnika na natjecanju. Ako velièina energetske potronje

judaa zavisi o trajanju i intenzitetu rada, karakteru tog rada, te kolièini angairane muskulature, onda rad kojiobavlja juda na natjecanju i treningu nosi obiljeje izuzetno tekog s visokim stupnjem psihièkog naprezanja.Poto po pravilima borbe postoji moguænost brzog zavretka borbe u borbi se odvija pravi psiholoki rat zbogkojeg je rashod energije jo veæi. Dinamiènost judo borbe danas je velika i mnogo veæa nego to je bila prije20 ili 30 godina jer je prema pravilima dozvoljeno da se samo 5 do 10 sekundi borba odvija bez akcije jednogod boraca. Pasivan judo (sudaèki termin za neaktivnost natjecatelja) se kanjava dodjelom negativnih bodova pa borci koji provode samo defanzivan naèin borbe nemaju velike anse da pobjede svog protivnika. Njihoveformalno izvedene akcije nisu opasnost za protivnika veæ su, dapaèe prijetnja vlastitoj diskvalifikaciji.

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME JUDAATehniku i taktiku karakterizira velik broj tehnièkih elemenata, jo veæi broj razlièitih varijanti u kojima se onimogu izvesti, te neiscrpan broj gibanja koja se izvode tijekom borbe. Da su bogatstvo i raznolikost pokreta u judu veliki pokazuje i potreba da se veæi dio tehnike izvodi usklaðenim kombiniranim pokretima, usmjerenimu najrazlièitijim pravcima sagitalne, frontalne i horizontalne ravnine. Tehnika juda jo je bogatija ako se uzmeu obzir èinjenica da je s promjenom protivnika èesto puta potrebno djelomièno korigirati usvojeni dinamièkistereotip, kako bi tehnika i u promijenjenim uvjetima bila efikasna. Promjenjivi uvjeti koji se mogu definiratikao karakteristièna grada protivnikova tijela, karakteristièan gard protivnika, specifièan stil barbe (ofenzivan,defanzivan), naèin kretanja. Repertoar tehnike protivnika zahtijevaju od judaa da bude kreativan, te da je ustotinki sekunde bude u stanju modificirati dinamièki stereotip, kako bi u nova nastalim prostorno vremenskim biomehanièkim odnosima najadekvatnije reagirao. Ukoliko u prvom pokuaju ne uspije zadovoljavajuæe rijeiti problema neophodno je, djelomièno ili potpuna, izmijeniti program na temelju informacija dobivenih prvenstveno preko vestibularnog aparata (a stabilnosti vlastitog ravnotenog poloaja i stabilnosti protivnika), kinestetièkihanalizatora (o motorièkim reakcijama protivnika), te vizualnog analizatora. Kono-miiæni analizatori znaèajni

su izvor informacija za akcije u parternom poloaju (gdje se protivnik èesto puta i ne vidi i gdje je kontakt snjim potpun). Zbog velikog broja tehnièkih elemenata i njihove sloenosti nemoguæe je jednako kvalitetno

KONDICIJSKA PRIPREMA JUDAA

Hrvoje Sertiæ1, Hrvoje Lindi2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2student Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu



J U D O

368

Hrvoje Sertiæ, Hrvoje LindiKONDICIJSKA PRIPREMA JUDAA

savladati sve tehnike juda. Zbog toga je uobièajeno da se kvalitetni natjecatelji na visokom tehnièkom nivousvladavaju samo one tehnike koje æe im zasigurno trebati (parterna tehnika, kontra zahvati, padovi) tehnikekoje su u skladu s njihovim morfolokim karakteristikama (specijalke). Tehnike juda mogu su svrstati u sedam

skupina: tehnika stavova, tehnika kretanja, tehnika padova, tehnika bacanja, tehnika poluga, tehnika guenja,tehnika zahvata dranja. Dinamiènost i sloenost izvoðenja pokreta u judo borbi oèituje se u kretanju i akcijamana tatamiju (tatami - strunjaèa za judo), koje se izvode maksimalnom snagom i brzinom. Pod akcijom se podrazumijeva niz gibanja kojima je cilj naruavanje protivnikove ravnotee uspostavljanje garda (hvatanje protivnikova kimona) te bacanja u stojeæem stavu. U parteru, pak, razna kolutanja i kotrljanja dovode do fiksacijeu odreðene poloaje za realizaciju kasnijih tehnika poluga, guenja i zahvata dranja. Imamo li u vidu nunostizvoðenja svih navedenih akcija i pokreta u izravnoj borbi s protivnikom, u stalno promjenjivim uvjetima,uoèavamo da se sloenost tehnièkih elemenata viestruko poveæava. Zbog sloenih energetskih, strukturalnih, biomehanièkih i informacijskih karakteristika juda, te zbog èinjenice da velik broj antropolokih karakteristikautjeèe na kvalitetu aktivnosti u tom sportu, struktura jednadbe specifikacije vrlo je sloena. Prvi vidkarakteristika koji utjeèe na rezultat u judo borbi jest repetitivna snaga. Ona omoguæava velik broj ulazakaza uvjebavanje tehnike, kao i velik broj akcija napada i protunapada u borbi koja traje 5 minuta, kombiniranou stojeæem stavu i parteru. Nadalje, na borbenom treningu treba osigurati 8 - 10 tekih randoria (borbi) po 5do 6 minuta, s kratkim stankama, kako bi natjecatelj bio spreman za natjecanje, gdje ga oèekuju iznimno velikienergetski napori tijekom, prosjeèno, 5 do 6 borbi, po natjecanju. Frekvencija srca na natjecanju u borbi zbogizvoðenja velikoga broja akcija kreæe se izmeðu 180-200 otkucaja, dok se u pauzi (mate), koja traje 5-10 sekundiona pada na 120-140 otkucaja. Sa stajalita angairanja topolokih miiænih skupina, u borbi su najvie optereæeniruke i rameni pojas, jer svaka akcija u stojeæem stavu zapoèinje naruavanjem protivnikove ravnotee, a taj pokret kreæe iz ruku i ramena. U borbi u parteru te miiæne skupine imaju dominantnu ulogu (Luciæ, 1988; Sertiæ,1988), ali ni miiæje trupa i nogu nije u podreðenom poloaju, veæ je gotovo podjednako vano za uspjeh u borbiza izvoðenje tehnike judaa. Miiæna naprezanja tokom borbe imaju dinamièki i statièki karakter, pri èemudinamièka ponavljajuæa naprezanja i eksplozivni pokreti u borbi dominiraju. Trajanje i karakter naprezanja u judo borbi postavlja i specifiène zahtjeve na motorièke i funkcionalne sposobnosti judaa. Kako se vrijednosti

frekvencije srca u borbi preteno kreæu oko 180 u minuti za obavljanje aktivnosti u borbi dominantno odgovornimsmatraju se aerobno anaerobne sposobnosti judaa. Pod utjecajem sustavnog i dugotrajnim treningom zbivajuse adaptivne morfoloke i funkcionalne promjene u svim tkivima i stanicama ivog organizma, u cjelokupnojstrukturi psihosomatskog statusa sportaa pojaèava se funkcija disanja, krvotoka, centralnog ivèanog sustavana razlièitim razinama, te ivèano - humoralno - hormonalnog sustava reguliranja ekscitatorno inhibitornihfunkcija. Takoðer utjecajem treninga poveæava se ivèano miiæna adaptacija na trenana optereæenja kojarezultiraju hipertrofijom miiæa i promjenom kotanog i ligamentarno - zglobnog aparata (promjena strukture). Naravno dolazi i do hipertrofije srèanog miiæa to ima za posljedicu poveæanje volumena srca i poveæanjekontraktilne moæi sveza zbog èega se poveæava i minutni i udarni volumen srca, difuzija kisika iz krvi u tkiva.Uz poveæani vitalni kapacitet, pluænu ventilaciju i frekvenciju disanja poveæava se aerobni i anaerobni kapacitet.Zbog svega toga intenzivnim promjenama podlone su u prvom redu motorièke i funkcionalne sposobnostisportaa, no i druge sposobnosti i osobine ali manjeg intenziteta. Za usklaðivanje pokreta s protivnikom u

prostoru i vremenu i za izvoðenje vrlo sloenih tehnièko-taktièkih elemenata potrebno je imati visoku razinukoordinacijskih sposobnosti razlièitog tipa. Za kvalitetno izvoðenje motorièkih zadataka u judu znakoviti su ovihipotetski faktori koordinacije: koordinacija cijelog tijela, reorganizacija motorièkog stereotipa, brzina izvoðenjakompleksnih motorièkih zadataka, agilnost ili sposobnost brze promjene smjera kretanja i brzina uèenja novihmotorièkih zadataka. U judo borbi uvijek je angairano cijelo tijelo, a motorièki se zadaci (tehnika) moraju izvoditivrlo brzo da bi bili uèinkoviti. Kombinacije u napadu i obrani zahtijevaju pravodobno reagiranje pri promjenismjera kretanja, odnosno napada i obrane. Ona je izraena ne samo u kretanju po strunjaèi maksimalnom brzinom i snagom, izvoðenju tehnike, veæ i nizu drugih gibanja kojima je cilj uspostavljanje vlastite ravnotee,naruavanje ravnotee protivnika, ublaavanje pada i sl.



J U D O

369


3. FAKTORSKA STRUKTURA USPJENOSTI U JUDU Na temelju strukturalno-biomehanièkih karakteristika juda moe se zakljuèiti da struktura jednadbespecifikacije juda nije jednostavna. Ona sadri veliki broj antropolokih karakteristika od kojih su neke

neophodne, neke relevantne, a neke manje relevantne za postizanje uspjeha. O koeficijentima uèeæa pojedinihkarakteristika u jednadbi specifikacije za sada se moe govoriti samo hipotetski; u podruèju SNAGE(maksimalna, repetitivna, eksplozivna, statièka), u podruèju KOORDINACIJE (koordinacija tijela, brzinaizvoðenja sloenih motorièkih zadataka, agilnost, reorganizacija motorièkog stereotipa), u prostoruKONATIVNIH OSOBINA (agresivnost, ego, superego, samodominacija), u podruèju FUNKCIONALNIHSPOSOBNOSTI (aerobne, anaerobne, aerobno-anaerobne), u podruèju BRZINE (brzina jednostavnih pokreta), u podruèju RAVNOTEE (sposobnost odravanja i uspostavljanja ravnotenih poloaja), u prostoruKOGNITIVNIH SPOSOBNOSTI (faktor percepcije, specijalizacije, memorije i induktivnog rezoniranja) iu podruèju FLEKSIBILNOSTI (fleksibilnost u zglobu kuka te gibljivost u torakalnom i lumbalnom dijelukraljenice). Od antropolokih karakteristika neke su relevantne, a neke manje relevantne za postizanje uspjehau judu. Iz same definicije juda i njegove strukturalne analize proizlazi da su razlièiti vidovi manifestacije snage

(eksplozivna, repetitivna i statièka snaga) te koordinacije najvaniji elementi koji odreðuju uspjeh u judo borbi.

Faktorska struktura juda

Snaga22%

Funkcionalnesposobnosti

15%

Brzina12%

Konativne

sposobnosti10%

Kognitivnesposobnosti

10%

Ravnotea

8%

Koordinacija15%

Fleksibilnost8%

Eksplozivna snaga najvie se oèituje u tehnikama bacanja, u izvlaèenju (izbacivanju) iz ravnotee, u brzini ulaskai u samoj fazi bacanja partnera (protivnika) te pri obrani od zahvata dranja, protubacanja i raskidanja protivnikova garda (hvata za kimono). Statièka snaga najvie se koristi u parternim situacijama u zahvatimadranja, obrani od poluga i guenja, odnosno u voðenju borbe u parteru. U stojeæem stavu borcima slui za:dranje hvata za kimono (garda), odravanje razmaka, pruanje otpora izvlaèenju iz ravnotee. Koordinacija

tijela, èini se, ima najveæi znaèaj za izvoðenje sloenih motorièkih zadataka koji karakteriziraju judo i u kojima

je angairano èitavo tijelo, a posebno njegovo pomicanje u prostoru. Sposobnost brze promjene pravca kretanja(agilnost) ima znatan utjecaj u izvoðenju kombinacija u napadu, gdje se u veæini sluèajeva na reakciju protivnika djeluje brzom promjenom pravca kretanja ili promjenom pravca djelovanja sila. Brzina izvoðenja

kompleksnih motorièkih zadataka gotovo je jednako vana za judo kao i koordinacija tijela. Bez odreðene brzine izvoðenja tehnike nema potrebne efikasnosti u judu ma kolika god netko bio dobro koordiniran.

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIDijagnostika i analiza stanja treniranosti sportaa je neophodna i nezamjenjiva jer je plan i program treningamoguæe sastaviti jedino ako raspolaemo s dovoljnim brojem relevantnih podataka o antropolokom,motorièkom, funkcionalnom i biomehanièkom statusu pojedinog sportaa. Testiramo i utvrðujemo onesposobnosti i osobine koje znatno sudjeluju u jednadbi specifikacije uspjeha u judu.

Zanimljivo je prikazati rezultate vrhunskih judaa u nekim motorièkim dinamometrijskim i spiroergometrijskimtestovima koje je prikazao J. ara (1980).



J U D O

370


T E S T O V I Karakteristike

Jed.

mjere A.S. S.D.

tjelesna visina morf. kar. cm 174,05 7,02

tjelesna teina morf. kar. kg 80,09 10,46bench – press (potisak s klupe) max. snaga kg 109,39 17,11

èuèanj s maksimalnom teinom maksimalnim optereæenjem max. snaga kg 122,75 16,93

pretklon s maksimalnom teinom maksimalnim

optereæenjem max. snaga kg 44,99 6,82

potisak s kose klupe s maksimalnom teinom maksimalnim


australsko vuèenje s maksimalnom teinom maksimalnim


ponavljajuæi skokovi na udaljenosti od 30 metara eks. snaga s 11,20 0,97

ponavljajuæi skokovi na udal jenosti od 30 metara eks. snaga broj 12,36 0,88

penjanje na ue (5 m) rel. snaga broj 3,72 0,49

maksimalna sila fleksora trupa max. snaga N 1.397,83 216,70

maksimalni VO2 funkci. s. Ml/kg/min 4.522,99 636,90

maksimalni relativno VO2 /kg funkci. s. Ml/kg/min 57,39 8,86

laktat laktati mmol/l 12,55 1,77

5. METODIÈKI OBLICI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMEKondicijska priprema judaa ima najvaniju ulogu u pripremljenosti judaa. Njezinim podizanjem usmjerenose utjeèe na sve elemente psihomotornog statusa.Direktan utjecaj manifestira se u razvoju baziènih, situacijskih, motorièkih, funkcionalnih sposobnosti te

morfolokih karakteristika, a indirektan utjecaj na razini tehnièko-taktièke pripremljenosti, motivacije cjelokupne psiholoke pripremljenosti.Kondicijska priprema judaa provodi se u okviru vie vrsta priprema: viestrana, bazièna, specifièna isituacijska. Pod terminom viestrana (globalna) podrazumijeva se ravnomjeran i skladan razvoj tijela te svihmotorièkih i funkcionalnih karakteristika.Pod terminom bazièna (osnovna) tjelesna priprema usmjerena je na ravnomjeran razvoj baziènih motorièkihi funkcionalnih sposobnosti.

1. BENCH PRESS2. OPRUANJENATKOLJENICE

3. PREGIB NATKOLJENICE 4. ZGIBOVI NATHVATOM

5. PODIZANJE TRUPA 6. DVORUÈNI BICEPS PREGIB

7. LEÐNAEKSTENZIJA

8. POTISAK NALAT MAINI

9. PRIVLAK POD BRADU

Tablica 1. Primjer krunog treninga za razvoj snane izdrljivosti (bazièna priprema)



J U D O

371


Moe se koristiti 8-10 ponavljanja za vjebe 1, 2, 3, 4, 6, 8, 9, dok za vjebe 5 i 7 moe se koristiti 20-30 ponavljanja. Za prepokrivanje moe se izvoditi 2 ili vie krugova ili smanjivati pauze izmeðu zavrenih povezanihvjebi snage.

Za poboljavanje dugotrajne izdrljivosti neophodno je koristiti vjebe: opæe razvojnog karaktera (vjebeaerobnog karaktera), primjena neprekidnih i intervalnih metoda dugih optereæenja 8-15 minuta u neprekidnimtrèanjima, trèanja duine 5-8 kilometara, vonja biciklom 30-40 kilometara, skijako trèanje u vremenu 90-120minuta, plivanje do 2000 metara Kratkotrajna izdrljivost zahtijeva aktiviranje anaerobnih procesa u organizmu sa koritenjem energije izdva izvora u vremenu do 30 sekundi iz (ATP i KP), od 30 sekundi do 120 sekundi putem glikolitièkih procesa.Trenani rad se odvija uvoðenjem vjebi koje se izvode maksimalnim intezitetom, a osnova moe biti trajanje judo borbe.Vjebe za razvoj kratkotrajne izdrljivosti: sprintevi 10, 30, 60, 100, 200 metara, uchi komi na vrijeme(uzastopno izvoðenje tehnike ulaza u bacanje, ali bez bacanja), nage komi na vrijeme (uzastopno izvoðenjetehnike bacanja)Pod terminom specifièna kondicijska priprema usmjerena je na razvoj specifiènih sposobnosti i osobina kojedirektno utjeèu na uspjeh u judo borbi. Specifièna priprema podrazumijeva u komparaciji sa ostalim vidovima pripreme najizravniju kondicijsku pripremu judaa za natjecanje. Iz same definicije juda proizlazi da su razlièitemanifestacije snage, a zatim koordinacije najvaniji elementi koji determiniraju uspjeh u judo borbi.Od razlièitih vidova snage smatra se da su za borbu najvaniji sposobnost maksimalne mobilizacije energijeu jedinici vremena, sposobnost izvoðenja maksimalnog broja kontrakcija uz odreðeni otpor, te sposobnostrazvijanja maksimalne miiæne sile.Za razvoj snage mogu se koristiti slijedeæe vjebe: bench press, vuèenje utega ispod klupe, vuèenja na lat.maini, vuèenje utega do brade, èuènjevi (duboki, polu èuèanj), penjanje na ue, zgiboviMogu se koristiti irazlièite metode za razvoj snage; metoda kratkotrajnih maksimalnih optereæenja, metoda viekratnih optereæenjausmjerena na izvoðenje vjebi do otkaza, analitièka metoda, sintetièka metoda, kombinirana metoda.

Tablica 2. Primjer krunog treninga snage (specifièna priprema)

1. NABAÈAJ2. NAMOTAVANJEUTEGA 3. PREBACIVANJE UTEGA

S KUKA NA KUK 4. METSON

5. PODIZANJE UKATA GURUMU

6. ZASUCI S UTEGOM 7. BENCH PRESS-USKI8. VUÈENJE UTEGAISPOD KLUPE

9. BACANJE LUTKE

Situacijska kondicijska priprema obuhvaæa neposrednu pripremu judaa za natjecanje, a izvodi se uz pomoæsituacijskog treninga. Osnovni sadraji takvog treninga jesu tehnièke borbe, te tehnièko-taktièke vjebe. Ciljsituacijsko-tehnièkih vjebi je privikavanje na uvjete natjecanja i optereæenja koja se u njima javljaju.Situacijska kondicijska priprema ne izvodi se samo u trenanim i kontrolnim borbama u okviru situacijskogtreninga, nego i na natjecanjima koja imaju karakter pripremnih, kontrolnih i selekcijskih. Sva navedenanatjecanja imaju za cilj postizanje to bolje situacijske pripreme za glavno natjecanje u godini.



J U D O

372


Slika 1.Primjer krunog treninga za razvoj snage sa 8 vjebi situacijsko-tehnièkog karaktera

treninga trebao bi imati i svoju alternativnu verziju u sluèaju ozljede, bolesti ili utjecaja nekih neplaniranih faktora.Periodizacija treninga je polazna toèka svakog treninga. U praksi se pod periodizacijom sportskog treninga podrazumijeva oblikovanje makrociklusa koji èine posebne vremenske i strukturne cjeline, sastavljene od mezo

i mikro ciklusa. Jedan jednogodinji ili viegodinji makrociklus dijeli se na tri perioda: pripremni, natjecateljskii prijelazni, koji traju i smjenjuju se ovisno o kalendaru natjecanja i kvaliteti. Podjela se vri radi lakeg upravljanjastanjem treniranosti i lake kontrole svih elemenata koji æe odrediti formu jednog judaa. Karakteristikanatjecateljskog perioda judaa je duina njegovog trajanja, pa se u planiranju treninga moe izvriti jednostrukaili dvostruka periodizacija, odnosno jednociklusna ili dvocilklusna. Koja æe se periodizacija realizirati svakakoovisi o glavnom natjecanju na kojemu natjecatelj mora pokazati sve svoje kvalitete i sposobnosti kako bi se postigao vrhunski rezultat. Za visoko kvalitetne natjecatelje karakteristièna je dvociklusna periodizacija.Optereæenje kojima su judai podvrgnuti u ovim periodima makrociklusa sa svojom karakteristiènom dinamikomutjeèu na kvalitetu sportske forme.Opæe postavke o suodnosu ekstenziteta i intenziteta optereæenje u suodnosu sredstava treninga u makrociklusu(slika 2.), makrociklusa prema kriteriju njihova obujma), te dinamici optereæenja razlièitim po usmjerenosti (slika3.), prema Matveev 1985. godine, treba potovati i prilagoðeno primijeniti u treningu judaa.

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJEKONDICIJSKOG TRENINGA UGODINJEM CIKLUSU

Godinji ciklus kondicijskog treninga predstavlja razlièite zadatke u pojedinim periodima, zahtjeva specifièan, usmjerenrazvoj snage, brzine, izdrljivosti, fleksibilnostii mora se podudarati sa fazama i cikliènoæutreninga. Razlièiti zahtjevi u odnosu na oblik kondicijskog judo treninga trae primjenuodgovarajuæih metoda i sredstava za njezinoizgraðivanje u razlièitim periodima godinjegciklusa priprema.Glavni cilj svakog trenera je da kod svognatjecatelja postigne natjecateljsku prednostu odnosu na njegove protivnike. Da bi se to post iglo moraju se ostvar it i planiranikratkoroèni ciljevi u godinjem ciklusutreninga. Za svakog judaa potrebno jesastaviti poseban plan i program treninga.Trener bi trebao izraditi plan i programtreninga poslije zavrene sezone za vrijeme prijelaznog perioda. Svaki plan i program

PERIODI:I. PRIPREMNI,II. - NATJECATELJSKIIII. - PRIJELAZNI

Slika 2. - Suodnos ekstenziteta (E) i intenziteta (I) optereæenja umakrociklusu, odnosi i njihov znaèaj za izgradnju sportskeforme. (modificirano prema Matveev,S.F. 1985.)



J U D O

373


FAZE I/1. I/2. I/3. I/4. II IIIVIŠESTRANA (%) 50 20 10 10 5 40BAZIÈNA (%) 30 50 20 15 10 40SPECIFIÈNA (%) 15 20 50 25 30 20

SITUACIJSKA (%) 5 10 20 50 55 /

1) etapa baziène pripreme,2) etapa specijalne pripremea) dugotrajni rad,b) kratkovremeni rad,c) brzinsko snani rad

Slika 3. - Dinamika optereæenja u radu razlièite usmjerenosti u trenanommakrociklusu (Matveev, S.F. 1985.).

Pripremnom periodu zadatak je stvoriti sve preduvjete za postizanje dobrih rezultata u natjecateljskom periodu,odnosno stvoriti visoku razinu sportske forme. U njemu se rjeavaju osnovni zadaci izgradnje visoke razinefunkcionalnih sposobnosti, koji osiguravaju uspjeno svladavanje velikog obujma rada na specifiènoj inatjecateljskoj pripravi.Pripremno razdoblje ima èetiri etape: u viestrane, baziène, specifiène i situacijske pripreme, posebna panjase pridaje razvoju svih vidova snage, koordinaciji, funkcionalnim sposobnostima, ispravljanju pogreaka u tehnicii taktici, uèenju novih tehnièko-taktièkih varijanti, te psiholokoj i teoretskoj pripremi. Odnos baziène, specifiènei tehnièko - taktièke, odnosno situacijske pripreme, u ovoj je etapi priblino 1:1:1 kod judaa osrednje kvalitete,a 1:2:1 kod vrhunskih judaa. U pripremnom periodu, takoðer je potrebno judau osigurati postizanje visokerazine sportske forme. U ovoj etapi odnos baziène, specifiène i situacijske pripreme je 1:2:2. I dalje je

dominantan rad na gore navedenim sposobnostima u kojem dominiraju specijalne i natjecateljske vjebe. Natjecateljski period kao najvaniji period u treningu judaa i period kojemu je potreban pripremni, treba bitiusmjeren dostizanju najvie razine sportske forme te odravanja nivoa te forme, u skladu sa rasporedom glavnihnatjecanja unutar natjecateljskog perioda. Rezultati postignuti na natjecanjima svakako su odraz te forme.Osnovni zadaci na treningu, sredstva i metode u tom razdoblju podreðeni su zahtjevima specifiènihnatjecateljskih situacija i optereæenja s nunim prepokrivanjem 5 - 6 puta. Zbog toga u ovom razdobljudominiraju optereæenja submaksimalnog i maksimalnog intenziteta. U ovom se razdoblju skoro isk1juèivokoriste trenana sredstva koja su po strukturi, karakteru i intenzitetu optereæenja identièna ili s1iènaaktivnostima na natjecanju. Izvode se osnovne vjebe specijalne tjelesne pripreme i specifiène tehnièko-taktièke pripreme dok se vjebe baziène pripreme koriste za aktivni odmor.

7. ZAKLJUÈAK

Iz same strukturalne analize juda proizlazi da su razlièite manifestacije snage, a zatim i koordinacije najvanijisposobnosti koji determiniraju uspjeh u judo borbi. Od razlièitih vidova snage smatra se da su za borbu odnajveæeg znaèaja; sposobnost maksimalne mobilizacije energije u jedinici vremena, sposobnost izvoðenjamaksimalnog broja kontrakcija uz odreðeni otpor, te sposobnost razvijanja maksimalne miiæne sile.Danas, modernog vrhunskog judo borca krasi naglaena muskuloznost glede tipa graðe tijela, a to se tièemotorièkih sposobnosti izuzetna apsolutna, repetitivna i eksplozivna snaga, perfektna koordiniranost, zavidna brzina, odlièna ravnotea te nad prosjeèna fleksibilnost. Uz sve prethodno navedeno ne smije se zaboraviti dasu to osobe koje «funkcioniraju» 5 minuta uz frekvenciju srca od 160 d0 200 otkucaja u minuti, odnosno daimaju vrhunski razvijene funkcionalne sposobnosti aerobnog i anaerobnog tipa.Iz svega prethodno navedenog izvodi se jednostavan zakljuèak da je kondicijska priprema izuzetno vaan ineophodan faktor za uspjehe u judu. Danas bez vrhunske kondicijske odnosno fizièke pripremljenosti nije

moguæe ostvariti nikakav zapaeniji rezultat na meðunarodnim ali i na domaæim turnirima i prvenstvima(dravna, EP., SP., MI., OI.).



J U D O

374


8. LITERATURA1. Kassil,G.M., I.L: Vajsfeld, E.. Matilina, G.L. rejberg (1978): Gumoralno gormonalnie mehanizmy regulacii funkcij

pri sportivnoj dejatelnosti. Nauka, Moskva.

2. Kule, B. (1991). Judo. Zagreb: Sportska tribina.3. Kule, B. (1980). Specifiène antropoloke karakteristike juda. U: Postupci izbora, usmjerenja i praæenja u podruèjuvrhunskog sporta. (str. 260-282) Voditelj projekta: Gabrijeliæ, M. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita uZagrebu.

4. Kule, B., Luciæ, J. Kineziologija Vol.19 br.1 (1987) str. 51-57.5. Kule, B. (1988). Metrijske karakteristike situacijsko motorièkih testova za judo. U: M. Pavloviæ (sur.), Zbornik

radova IV. kongresa pedagoga fizièke kulture Jugoslavije i I. meðunarodnog simpozija port mladih, Ljubljana-Bled, Ljubljana.

7. Matveev, C.F. (1985). Trenirovka v dzjudo. Kiev: Zdorovja8. Mrakoviæ, M. (1997). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.9. Sertiæ, H. (1988). Povezanost skupa situaciono-motorièkih i antropometrijskih varijabli s uspjehom u judo borbi

u parteru i izvoðenjem parterne tehnike. (Diplomski rad), Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.10. ara, J. (1980). Kontrolni ukazatele trenirovanosti vacaolovyca judista a jejisich struktura. Teorig a praxe telesne

vychovym ruènik, Prag, 28(10):616-621.



J U D O

375


1. UVODSnaga ima dominantno mjesto meðu motorièkim sposobnostima to odreðuju uspjenost u judo borbi. Iz tograzloga razvoju ove sposobnosti treba pokloniti punu panju veæ kod prvog ulaska u judo dvoranu. U tokuviegodinjeg procesa treninga javljaju se sve veæi zahtjevi na ovu sposobnost, a u konaènici rezultira pokazateljima koji nisu posljedica samo genetskih predispozicija i faktora okoline veæ i pravovremenogsustavnog metodièki dobro postavljenog plana i programa treninga za njezin razvoj. To pokazuju prilozi u tablici1 koji su danas numerièki sigurno i neto vii.

RAZVOJ SNAGE JUDAA U VIEGODINJEMTRENANOM PROCESU

Branimir Kule1, Branimir Buniæ1, Draen Viljuiæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2student polijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

Tablica 1: Rezultati vrhunskih judaa u nekim motorièkim i dinamometrijskim specifiènim testovima snage (ara J.)

x s

BENCH PRESS (kg) 109,39 17,11

ÈUÈANJ MAXIMUM (kg) 123,00 17,93

PRETKLON MAXIMUM (kg) 44,99 8,82

PODIZANJE TRUPA NA KOSOJ KLUPI (kg) 31,08 4,54AUSTRALSKO VUÈENJE MAKSIMAL. TEINE (kg) 94,52 13,33

MAKSIMALNA FLEKSIJA PRSTIJU DESNE RUKE (N) 545,24 79,76

MAKSIMALNA FLEKSIJA PRSTIJU LIJEVE RUKE (N) 570,35 84,95

MAX. EKSTENZIJA LIJEVE POTKOLJENICE (N) 842,29 126,45

MAX. EKSTENZIJA DESNE POTKOLJENICE (N) 898,01 125,86

MAX. SILA EKSTENZIJE VRATA (N) 461,07 66,51

EKSTENZIJA TRUPA MAX. (N) 2523,62 71,41

Isti su interesantni ne samo zato to predstavljaju model za judae, veæ i zato to su postignuti u trenanomusmjerenom procesu zapoèetom u 11 i 12 godini. Specifiènosti metoda treninga koritenih sredstava ioptereæenja koje su u pozadini prikazanih rezultata ostaju nepoznate, pa je od interesa da se o ovim problemima,kao i cjelokupnom pristupu razvoju snage judaa, posebno u mlaðim dobnim kategorijama, odri rasprava saciljem utvrðivanja najkvalitetnijeg pristupa razvoju snage.

2. RASPRAVAPrije nego se zapoène rasprava o snazi treba istaæi da sustav treninga djece i omladine mora prvenstveno bitiusmjeren harmoniènom psihosomatskom razvoju uz pomoæ sredstava, metoda te optereæenja prilagoðenihnjihovoj biolokoj i kronolokoj dobi. U kontekstu reèenog i razvoj snage treba uskladiti sa razvojem ostalihsposobnosti i osobina vanih za uspjeh u judo borbi, i to od samog poèetka pa do kraja natjecateljske karijere.Tempu razvoja snage judaa treba prilaziti s obzirom na karakteristike tjelesnog razvoja ali i karakteristike judosporta te trenanog procesa koji zapoèinje u 11-oj (Martin 1982.) a zavrava u 28-oj godini. Za usklaðivanjerazvoja snage sa razvojem ostalih motorièkih sposobnosti, te odreðivanje tempa razvoja snage generalno se

predlae model na prikazu 1.



J U D O

376

Branimir Kule, Branimir Buniæ, Draen ViljuiæRAZVOJ SNAGE JUDAA U VIEGODINJEM TRENANOM PROCESU

I. faza, 11 i 12 g.,5 i 6 razred

II. faza, 13 i 14 g.,7 i 8 razred

III. faza, 15 i 16 g., 1 i2 razred

IV. faza, 17 i 18 g.,3 i 4 razred >19

OKRETNOST,

FLEKSIBILNOST,BRZINA, SNAGA

OKRETNOST,

BRZINA, SNAGA,FLEKSIBILNOST

OKRETNOST,

SNAGA, BRZINA,FLEKSIBILNOST

OKRETNOST, SNAGA,

BRZINA,FLEKSIBILNOST

SNAGA,OKRETNOST,BRZINA,FLEKSIBILNOST

RELATIVNA SNAGA RELATIVNA I APSOLUTNA SNAGA APSOLUTNASNAGA

FRONTALNI TRENING KRUNI KRUNI, STANIÈNI,MAX. PONAVLJANJA

MAX. PONAVLJANJA, PIRAMIDA,STANIÈNI I KRUNI, KOMPLEKSNI

3 treninga 60' 4 treninga 60'-90' 5 treninga 60'-90' 6-8 treninga 60'-90' 10 i > treninga60'-120'

Prikaz 1: Faze razvoja snage

Specifiènosti njenog razvoja u viegodinjem procesu treninga, opisati æe se u okviru pet faza.

U prvoj fazi tog razvoja ne koriste se ciljana vanjska optereæenja u obliku utega. Najveæa su ona koja se javljajuu randoriju i shiai-u i razlièitim borilaèkim igrama te vjebama u parovima. Naglaeno se u ovoj dobi na snaguutjeèe preko vjebi svladavanja prepreka, vjebi oblikovanja, aktivnostima iz sportova plivanje, gimnastika,skijanje, sportske igre i slièno. Izrièito se naglaava razvoj snage kroz ponavljanje koordinacijskih vjebi, te vjebikoje predstavljaju nova motorièka znanja (salto npr.).U prvoj fazi razvoja snage odvija se viestrani psihomotorni razvoj s naglaenim poticajom temeljnih i specifiènihkoordinacijskih sposobnosti. Vanjska optereæenja trenanim pomagalima nisu prisutna u ovoj fazi, pa makar bila i 50% od maksimalnih djeèjih. Obièno, veæa vanjska optereæenja djeca izvode sa zadravanjem disanjai uz znaèajno povienje tlaka unutar prsne upljine. Takvo vjebanje remeti normalnu cirkulaciju pa se uskoro pojavljuje poveæanje tlaka u koronarnim ilama srca. Osim toga, miiæi vre vlak na hvatitima kostiju pa akonije umjeren moe dovesti do devijacija dijelova kotanog sustava. Zbog toga se vjebe snage uz veæa vanjskaoptereæenja mogu dozvoliti tek kada je kotani razvoj gotovo zavrio (pubertet). Na snagu se u ovoj fazi djeluje

najvie razlièitim borilaèkim vjebama u parovima, specifiènim vjebama tehnike, randori, uchi komi, shiai isl. Time se razvoj snage usko vee uz razvoj specifiène koordinacije i dobiva obiljeja dinamièke. Razvoj snagedjece vie se odvija kroz parternu tehniku. Izdrljivost u snazi dominantno se razvija veæim brojem ponavljanjavjebi.Uz veæ spomenute specifiène kondicijske vjebe snage i okretnosti, brzine i fleksibilnosti, u toj dobi, na razvojsnage utièe se vjebama viestrane baziène koordinacijske pripreme i vjebama oblikovanja, svladavanja prepreka, specifiènih za sportove kao to su plivanje, skijanje, gimnastika i sportske igre. Za kontrolu snagekoristi se 3' kondicijski test (tablica 2). Odnosi svih vrsta kondicijske pripreme za tu dob i ostale tokomviegodinjeg procesa treniranja dat je u prikazu 2.

11-12 g. 13-14 g. 15-16 g. 17-19 g. >19 g.100 VIESTRANA I BAZIÈNA

80 KONDICIJSKA PRIPREMA

60

40

20 SPECIFIÈNA KONDICIJSKA PRIPREMA

0

Prikaz 2. Odnosi svih vrsta kondicijskih priprema u viegodinjem procesu treniranja



J U D O

377


Tablica 2: Kondicijski opæi 3' i 6' test (naskoci na klupu, podizanje trupa, sklekovi)

GODINE 11 i 12 g. 13-16 g.

KVALITETA 3' 6'

LOŠE <100 <220DOBRO 100-130 221-260VRLO DOBRO 131-150 261-300

IZVRSNO >150 >300

Drugu fazu treniranja (13-14 god.) obiljeava intenzivniji rad na tehnici juda èime se nuno zahtijeva i veæasnaga (za rad u parovima). Vjebe randorija, shia-i, uchi komija postaju tee zbog veæeg otpora (teinom isnagom) partnera, a veæa su i naprezanja u natjecanju. Iako jo viestrana i bazièna kondicijska pripremadominira specifièna dobiva na znaèenju u odnosu na prethodnu fazu. I dalje ostaje prioritet na izdrljivosti usnazi, no ovdje se zbog perioda pogodnog za razvoj brzine zapoèinje vjebama snage sa malim vanjskimoptereæenjima (medicinke, vreæice, kugle i buèice, kamenje) za razvoj eksplozivne snage.Za procjenuizdrljivosti u snazi koristi se 6' test (tablica 2) i jednominutni test bacanja (tokui waza), a za procjenueksplozivne snage testovi skok udalj iz mjesta i bacanje medicinke iz leanja 2 kg.

Treæa faza razvoja snage judaa (15-16 god.) najvanija je ne samo po tome to razvoj treba staviti u funkciju judo tehnike veæ i po tome to u njoj poèinje rad sa veæim vanjskim optereæenjem (utezima). U njoj je potrebnosvladati osnovnu tehniku podizanja utega kako u kasnijim fazama razvoja snage ne bi dolo do zastoja zbognepoznavanja tehnike. U toj fazi iako dominira rad sa dvoruènim utezima ne naputaju se i dotadanja sredstvatreniranja veæ se metodièki nadopunjavaju i uklapaju u cjelokupan trening snage. I dalje se dominantno radina izdrljivosti u snazi, ali se vie panje u odnosu na prethodnu fazu poklanja eksplozivnoj snazi.Izuzetno je vano naglasiti da mladi judai prije zapoèinjanja treninga sa slobodnim utezima imaju iza sebeodreðen broj godina treniranja i da je njihova tjelesna konstrukcija spremna za nove podraaje snage. U ovojfazi formiranja se koristi i uèvræuje ligamentarni sustav te treba paziti da se optereæenja paljivo doziraju i poveæavaju te da se pravovremeno eliminiraju nepravilni pokreti u tehnici. Jednako je vano da se tokomtreninga koriste vjebe istezanja sa i bez sprava i da se pazi na kronoloku starost. Normativi snage za poèetak rada sa slobodnim utezima prikazani su u tablici 3, neto su nii za one koji su se kasnije ukljuèili u procestreniranja te poèetnike, veæe ili manje tjelesne teine.

Tablica 3: Normativi tjelesne spremnosti za rad sa slobodnim utezima (prema Zemunik, B. 1985.)

Dob 60 m/s Skok u dalj Zgib Sklek S. šake k.p.

13 <9,0 175 3 12 2214 <8,8 185 4 15 28

15 <8,6 195 5 17 3216 - 8,4 205 6 20 37

Tehnièki trening dizanja utega treba obuhvatiti tehnike trzaja i izbaèaja i pomoænih vjebi za njihovo efikasnijeizvoðenje, te pravilno izvoðenje vjebi snage (èuènjevi sa utegom na leðima i prsima, potisci sa klupe, pretklonii zakloni. Trener mora imati slijedeæe zadatke: objasniti tj. demonstrirati tehniku podizanja, nauèiti tehniku podizanja bez utega i sa malim optereæenjem, od poèetka zahtijevajuæi ispravan temeljni poèetni stav i fazuispravljanja tijela. Nakon svladavanja osnovnih tehnièkih vjebi s malim optereæenjima Draeger i Inokuma predlau tromjeseèno vjebanje a za snanije dvomjeseèno po principu 10 ponavljanja u seriji, od jedne u prvommjesecu do 3 u treæem. Za odmor vrijedi pravilo da se nova serija zapoèinje kada se disanje vrati na normalu.Poto su se stvorili temelji za kvalitetniji trening snage Vorobjev predlae intenzivniji 4 mjeseèni (za dizaèe)ili 6 mjeseèni (za ostale) ciklus razvoja snage klasiènim dizaèkim tehnikama. Prihvaæajuæi ovaj drugi ciklus kao pogodan za judae koji se izvodi dva puta tjedno (90') sa 50% optereæenja u prvoj treæini, 50-60% u drugoj

te 60-70% u treæoj sa sveukupno 10 razlièitih vjebi, treba prihvatiti i prijedloge za izraèunavanje volumenarada (tablica 4) koji u tom periodu treba biti srednji sa niim i srednjim intenzitetom.



J U D O

378

Branimir Kule, Branimir Buniæ, Draen ViljuiæRAZVOJ SNAGE JUDAA U VIEGODINJEM TRENANOM PROCESU

Tb. 4A Mjeseci Ponavljanje (br.)Serije(br.) optereèenja %

Odmor(min.)

Mjeseèni brojvjebi

1-2 3-5 5-6 50 2-5 53-4 2-4 5-7 50-60 2-5 5

5-6 2-3 5-7 60-70 2-5 5

Tb. 4B 1-2 4-5 5 50-60 2-5 5-6

3-4 3-4 5 50-70 2-5 5-65-6 2-3 4-5 60-80 2-5 5-6

Da bi trenani proces bio uspjean ne smije se propustiti niti jedan trening radi kontrole osjeæaja teine a potrebno je postavljati maksimalne zahtjeve na ispravnost tehnike i koncentraciju panje. Vjebama snage prethode vjebe brzine i istezanja. Vjebe okretnosti, izdrljivosti i fleksibilnosti sa njima i dalje utièu na proporcionalan i harmonièan razvoj tijela kroz baziènu i specifiènu kondicijsku pripremu. Umjenost trenera pokazati æe se u kreaciji krunih treninga snage s razlièitim kombinacijama vjebi posebno onih eksplozivnihi repetitivnih, te tehnièkih klasiènih vjebi.

U tablici 4B prikazan je nastavak poèetnièkog treninga dizanja utega (slijedeæih 6 mjeseci) sa poveæanim brojemvjebi u mjesecu, te poveæanim intenzitetom i volumenom rada. to se tièe praktiène primjene ovog jednogodinjeg treninga snage u periodizaciji najbolje ja zapoèeti I. dio u sijeènju sa zavretkom u lipnju, a drugidio zapoèeti u rujnu s zavretkom u veljaèi.

Èetvrta faza razvoja snage (17-18 god.) nije jednostavna. Nakon to su svladane razlièite klasiène vjebe podizanja tereta sa ciljem harmoniènog razvoja svih topolokih regija, predstoji individualan pristup razvoju snage judaa s obzirom na kategoriju i tokui waza. Optereæenja se poveæavaju do 90%, odmori su kraæi, a postavljajuse zahtjevi za rad na ciljanim miiænim grupama na trenaerima. Razvoj repetitivne i eksplozivne snage jo je uvijek dominantan, pa dominiraju tipovi kontrakcije izotonièki i pliometrijski. Meðutim sav se proces treningausmjerava s vremenom sa ekstenzivnih, intervalnih i piramidalnih treninga na maksimalan (19 god.). Optimalni prirast volumena trenanih optereæenja (u tonama) treba iz godine u godinu poveæavati za 30%. Ako je to za

poèetnika 400 tona onda je lako izraèunavati volumen za svaku sljedeæu godinu. Trajanje treninga produujese do 120 min.Intenzitet treninga snage obavezno treba pratiti mjeseèno i godinje (sveukupno podignuta teina podijeljenasa brojem pokuaja). Srednje mjeseèna teina (intenzitet u kg VSRM) u odnosu je sa maksimalnommoguænoæu podizanja odnosno maksimalnim rezultatom (R). Tako je moguæe na temelju tih podatakaizraèunati koeficijent intenziteta Kim u postocima Kim=VSRMx100/R.to je veæi koeficijent intenziteta to je veæa srednjemjeseèna teina, a samim tim veæe su i trenirajuæe teine.Odredivi koeficijent intenziteta za neki rezultat (u èuènju npr. ili zajedno u èuènju benèu i nabaèaju) trener uz pomoæ formule VSRM=Kim±S.D.xR/100 moe pristupiti tako planiranju VSRM-a da juda podigne onuteinu (R) koju jo nije uspio podiæi. Ako je judau poznat njegov Kim i srednje trenirajuæe optereæenje moesam prema formul R=VSRMx100/Kim odrediti svoju spremnost za odreðeni rezultat. Srednje trenirajuæaoptereæenja kod specifiènih judakih vjebi snage (èuèanj, bench, nalog na grudi, izbaèaj, trzaj) kreæe se 70-80% od maksimuma. Kolièina submaksimalnih i maksimalnih pokuaja u istim vjebama jedan je od vanijihfaktora intenziteta. Optimalna individualna kolièina takvih pokuaja je 10-20 pokuaja po vjebi u mjeseènomciklusu.S obzirom na veæ moguæe ozbiljne rezultate na natjecanjima u starosnoj kategoriji 17-18 godina, neophodno je da se u okviru periodizacije sportskog treninga vodi raèuna o koritenju raspoloivih programa za treningsnage. Od tri osnovna (prema Ishikava Draeger) bazièni, skraæeni, maksimalne snage, za dobivanje teine,u ovom periodu treba koristiti:Program za dobivanje teine koji postavlja sljedeæe zahtjeve- koritenje 6-10 vjebi za cijelo tjelo i sve velike miiæne skupine- broj ponavljanja 6-8 s optereæenjima 70-85% od maksimuma- broj serija 3

- broj treninga 2-3- unos 4-6 tisuæa kalorija, bez masti s mnogo voæa i proteina, te



J U D O

379


2. Skraæeni program:- koritenje 3-6 vjebi za velike grupe miiæa, noge, leða, grudi- broj ponavljanja 4-6 s optereæenjima 70-90%

- broj serija 3- broj treninga 2-3- reim ishrane i odmora kao u programu za dobivanje teine

Nakon 18 godina judai koriste uglavnom skraæeni program i program za razvoj maksimalne snage a rjeðe program za dobivanje teine. U fazi postizanja maksimalnih rezultata I dalje se dominantno razvijaju izdrljivostu snazi i eksplozivna snaga, meðutim u ovom periodu zapoèinje intenzivan rad na maksimalnoj i statièkoj snazi.Uska specijalizacija zahtjeva provoðenje izokinetièkog treninga te primjenu izometrièkih vjebi.

3. LITERATURA1. Dahnovski, V.S., B.N. Rukavicin (1989). Obuèavanje i trening juda. Popljina, Minsk.2. Ishikawa, T., F. Draeger (1967). Judo training methods. Boxer Book inc. Zürich.

3. Kule, B. (1990). Judo. Sportska tribina, Zagreb.4. Zemonik, B. (1987). Dizanje utega. Sportska tribina. Zagreb.



K O A R K A

380

Igor Jukiæ, Josipa Nakiæ, Luka MilanoviæKONDICIJSKA PRIPREMA U KOARCI

1. UVODKoarka je kompleksni sport koji èine kompleksi jednostavnih ili sloenih gibanja, a u uvjetima kooperacije,suradnje izvode ih èlanovi tima u igri (Gabrijeliæ, 1977.). Osnovni cilj igre je ubacivanje lopte u ko, kao i

spreèavanje protivnièkog igraèa da osvoji i ubaci loptu u ko.Prema Trniniæu, 1995., koarka je sinteza mentalne i tjelesne hrabrosti, tjelesne snage i tjelesne agresivnosti,apsolutne snage i sigurnosti u kontakt igri, prepoznavanja i predviðanja nakana protivnika, donoenja odlukei rjeavanja situacije, individualnog i kolektivnog nadigravanja, usklaðenog ritma i timinga.Ako strukturu igre promatramo kao ivi dinamièki sustav (Trniniæ,1995), uoèavamo da koarkaka igra sadrièetiri faze tijeka igre: faza postavljene obrane + konverzija obrana/napad - trenutak dolaenja u posjed lopte,faza tranzicije obrana/napad, faza postavljenog napada + konverzija napad/obrana - trenutak gubljenja posjedalopte te faza tranzicije napad/obrana.Kompleksitet koarkake igre u informacijskom, energetskom i motorièkom smislu zahtjeva visoku razinukondicijske pripremljenosti, bez koje su nezamisliva visoka rezultatska ostvarenja. Sukladno tome, kondicijskitrening znaèajno sudjeluje u ukupnoj proporciji sportske pripreme u koarci.

2. ANALIZA KOARKAKE IGREKreiranje programa kondicijske pripreme temelji se na informacijama koje su dobivene razlièitim analizamasportske aktivnosti. to je veæa kolièina brojèano izraenih informacija o sportskoj aktivnosti, manja jevjerojatnost pogreaka u programiranju treninga. Veliki dio potrebnih informacija dolazi iz analize razlièitih tipovai intenziteta gibanja tijekom koarkake utakmice.Temeljem dosadanjih spoznaja dobivenih analizom koarkake igre (Janeira i Maia, 1998, tablica 1), moguæe je konstatirati da je koarka igra u kojoj se prostor osvaja hodanjem i trèanjem razlièitog intenziteta, a najveæeudaljenosti ostvaruju se sporim trèanjem. to intenzitet kretanja postaje izraeniji, udaljenosti se smanjuju. Ipak,vano je reæi da se najvanija kretanja u koarci izvode u maksimalnom intenzitetu, gdje dolaze do izraaja brzinsko-eksplozivna svojstva koarkaa.

KONDICIJSKA PRIPREMA U KOARCI

Igor Jukiæ1, Josipa Nakiæ2, Luka Milanoviæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèita u Zagrebu2student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèita u Zagrebu

ISTRAIVANJE UZORAK ISPITANIKA UKUPNO HODANJE JOGGINGSREDNJE

BRZOTRÈANJE

BRZOTRÈ.

Gradowska (1972) Nacionalni tim (Poljska) 3809Konzag i Frey (1973) Nacionalni tim (SSSR, DDR) 4480Cohen (1980) Prva liga (Francuska) 3890Colli i Faina (1985) Prva liga (Italija) 3475 942 1542 991Riera (1986) Prva liga (Španjolska) 5711 814 3052 1568 265Moreno (1988) Prva liga (Španjolska) 5763 828 3091 1577 267Janeira i Maia (1998) Prva liga (Portugal) 4955 1838 1905 734 478

Tablica 1: Svladane dionice (izraene u metrima) tijekom koarkake utakmice razlièitim naèinima kretanja

Specifiènost koarke ogleda se i u njenom horizontalno-vertikalnom karakteru. Naime, osim svladavanja prostora, koarkai tijekom utakmice izvedu brojna vertikalna gibanja u obliku skokova (tablica 2).



K O A R K A

381


ISTRAIVANJE UZORAK KOŠARKAŠA SKOKOVIGradowska (1972) Nacionalni tim (Poljska) 46Cohen (1980) Prva liga (Francuska) 59Araujo (1982) Prva liga (Portugal) 41Colli i Faina (1985) Prva liga (Italija) 30Moreno (1988) Prva liga (Španjolska) 65Janeira i Maia (1998) Prva liga (Portugal) 44

Tablica 2: Broj skakaèkih akcija(aritmetièke sredine) tijekom koarkakeutakmice (koarkai). (prema Janeira iMaia, 1998.)

Funkcionalni parametar, kolièina laktata u krvi, ukazuju da se koarkaka igra odvija u mjeovitim, aerobno-anaerobnim uvjetima (tablica 3).

ISTRAIVANJE UZORAK ISPITANIKA PRIJE UTALKMICE PRVO DRUGO KRAJ

Cohen (1980) Prva liga (Francuska) 0.8 1,4Colli (1983) Prva liga (Italija) 4,2

Buteau (1987) Koled (Francuska) 1,5 5,6 3,4 4,5Buteau i sur. (1987) Koled (Francuska) 1,5 3,9 2,9 2,9Janeira i Maia (1998) Prva liga (Portugal) 0,89 4,5 3,4 2,3

Tablica 3 : Koncentracija laktata u mmol.L-1 (aritmetièke sredine) kod koarkaa tijekom koarkake utakmice(prema Janeira i Maia, 1998.).

Iako prosjeène vrijednosti upuæuju na dominaciju aerobnih mehanizama, jasno je da se najveæi broj tehnièko-taktièkih elemenata izvodi u anaerobnom reimu rada. Oèito je prosjeèna vrijednost frekvencije srca tijekomutakmice, parametar koji moe zavarati prilikom zakljuèivanja o dominantnom funkcionalnom mehanizmu(tablica 4).

ISTRAIVANJE UZORAK ISPITANIKA PROSJ. FR. SR. PRVO POL. DRUGO POL

Ramsey i sur. (1970) Sveuèilite USA-muškarci 155.0 – 190.0Mc Ardle i sur. (1971) Sveuèilite USA-ene 154.0 – 195.0

Cohen (1980) Prva liga(Francuska)muškarci 164.8 157.0

Colli i Faina (1985) Prva liga (Italija) muškarci 172.2

Buteau (1987) Koled (Francuska) mukarci 173.6

Buteau i sur. (1987) Koled (Francuska) ene 170.3

Janeira i Maia (1998) Prva liga (Portugal) 166.8 168.1 165.4

Tablica 4 : Vrijednosti frekvencije srca (otkucaji u minuti) kod koarkaa i koarkaica tijekom koarkakeutakmice (prema Janeira i Maia, 1998.).

To ipak ne znaèi da aerobni mehanizam nema svoju vrijednost u energetskom segmentu kondicijske pripremljenosti. On svoju ulogu ostvaruje u procesima oporavka izmeðu dijelova utakmice, izmeðu dvijeutakmice ili na dugotrajnom natjecanju. Analizirajuæi parcijalni i ukupni opseg razlièitih oblika kretanja u pojedinim intervalima tijeka koarkake igre, a uvaavajuæi biomehanièke parametre i tempo igre, moe se

zakljuèiti da u koarkakoj igri dominiraju anaerobni nelaktatni procesi (tablica xx), a da neto manji znaèajimaju anaerobni laktatni i aerobni energetski procesi (Platonov,1984.).

Tablica 5: Prikaz udjela pojedinih energetskih procesa u koarci (modificirano prema Platonovu, 1984.).

ENERGETSKIPROCES

AEROBNIml/kg/min VO2

ANAEROBNI NELAKTATNIml/kg/min duga VO2

ANAEROBNI LAKTATNI% tolerancije na koncentraciju laktata

KOŠARKA 62 55 215

Takoðer je vano spomenuti da se vrijednosti na temelju kojih je moguæe procjenjivati intenzitet koarkakeigre, prema kraju utakmice smanjuju. Izvjesno je da je visoki intenzitet teko zadrati tijekom cijele utakmice.Iz ovoga razloga se najbolje kondicijski pripremljene koarkake ekipe razlikuju prema moguænosti to duljeg

zadravanja visokog intenziteta koarkake izvedbe.



K O A R K A

382


3. STRUKTURA USPJENOSTI U KOARCITemeljem brojnih istraivanja i praktiènih iskustava koarkaki struènjaci i znanstvenici pokuavaju definiratiuspjenost u koarkakoj igri. Osnovna ideja u takvim nastojanjima usmjerena je na prepoznavanje pojedinih

èimbenika koji utièu na koarkaku uspjenost, ali i na njihovu hijerarhijsku poziciju s obzirom na velièinu utjecaja.Hipotetska jednadba uspjeha u koarkakoj igri (prema Pavlovièu, 1977.) izgleda ovako:R

U= a

1A + a

2M + a

3KM + a

4F + a

5G + a

6TM + a

7C + a

8S + a

9O + a

10p + a

11Z + a

12E gdje je

R U

- rezultat, uspjeh u koarkakoj igri, a1,

a2,.

a12

- koeficijenti sudjelovanja faktora (ponderi),A - antropometrijske karakteristike koarkaa, M - motorièke sposobnosti, KM - koarkake motorièkesposobnosti, F - funkcionalne sposobnosti, G - kognitivne sposobnosti, TM - sposobnost taktièkog miljenjakoarkaa, C - konativne osobine, S - socioloke karakteristike, O - objektivne mjere treniranja, P - uvjeti provoðenja trenanog procesa, Z - zdravstveni status koarkaa, E - pogreka (eror).

REZULTATNatjecateljska uspješnost

SITUACIJSKI PARAMETRI KOŠARKEFaza obrane Faza napada Ostali parametri

SPECIFIÈNE SPOSOBNOST Specifièna

kondicijska pripre.Taktièka

pripremljenost Tehnièka pripremljenost Specifièna psihièkapripremljenost

Teorijskapripremljenost

BAZIÈNE ANTROPOLOKE KARAKTERISTIKE Zdravstveni status Osobine

liènosti Intelektualne sposobnosti Sociološkekarakteristike

Motorièke sposobnosti Funkcionalne sposobnosti Morfološke karakteristike

Slika 1: Hijerarhijska struktura uspjeha u koarkakoj igri (modificirano prema Milanoviæu, 1997.)

Osjenèeni dijelovi slike 1 odnose se na faktore uspjeha na koje se djeluje programima kondicijske pripreme.Gabrijeliæ (1977.) tvrdi da je osnovna karakteristika koarke u motorièkom smislu njena visoka vrijednost

volumena rada koji je definiran prije svega maksimalnim intenzitetom i znatnim trajanjem. Osim toga koarkukarakterizira i visoka strukturalna sloenost. Vodeæi znaèaj imaju sposobnosti koje omoguæuju ili intenzitetmotorièke aktivnosti (eksplozivna snaga) ili strukturiranje motorièke aktivnosti (koordinacija, preciznost,ravnotea i brzina alternativnih pokreta). Od sposobnosti koje su relevantne za uspjeh u koarci, znaèaj zakoarku imaju brzina jednostavnih pokreta, obzirom na uèestalo maksimalno brzo kretanje slobodnihekstremiteta u igri; agilnost kao sposobnost brzine promjene pravca i brzine kretanja (u koarci veæina gibanjaima upravo ovakve kinematièke karakteristike); specifièna izdrljivost definirana sposobnoæu dugotrajnog iintenzivnog izvoðenja vodeæih struktura gibanja (skok, sprint, bacanje lopte).

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI (BAZIÈNI I SPECIFIÈNITESTOVI)Prvi korak u realizaciji programa kondicijske pripreme koarkaa je dijagnostika stanja treniranosti. Buduæi

je suvremeni trend sportske pripreme usmjeren prema individualnom pristupu sportaima, racionalno programiranje kondicijske pripreme nezamislivo je bez egzaktnih pokazatelja kondicijske pripremljenosti.Temeljem informacija o èimbenicima uspjenosti u koarci, vano je izabrati one mjerne instrumente koji æestruènom trenerskom timu ponuditi to veæu kolièinu informacija o stanju pojedinca i grupe. Tablica 6 prikazujesamo neke testove, kao i aritmetièke sredine istih kod kadeta i seniora (pripadnika nacionalnih selekcijaHrvatske), koji se koriste za dobivanje informacija o stanju treniranosti.

Tablica 6: Prosjeèni rezultati nekih testova kadetske i seniorske nacionalne selekcije Hrvatske (prema Milanoviæi sur. 1996.).

SPOSOBNOST MJERA AS KADETI AS SENIORISAR 1 Eksplozivna snaga tipa vertikalne skoènosti cm. 62,87 69,46SAR 2 Spec.eksplozivna snaga tipa vertikalne skoènost cm. 69,2 77,46BLG Eksplozivna snaga ruku m 15,13 17,20

TRB repetitivna snaga trupa pon. 29,61 36,77SMB- kratkotrajna brzinska izdrljivost sek. 29,46 27,56



K O A R K A

383


U praksi se jo, najèeæe, provode i testovi: S&R (fleksibilnost), M 20 (eksplozivna snaga tipa sprinta), M 20L (specifièna eksplozivna snaga tipa sprinta), OKK (agilnost), Y 300 (srednjetrajna brzinska izdrljivost), F12 (aerobna izdrljivost), SEM (spiroergometrija).

Nakon provedbe testovne procedure slijedi obrada dobivenih rezultata i interpretacija istih. Smisao testiranja potvrðuje se ugradnjom dobivenih informacija u programe individualnog, grupnog i timskog treninga. Smjernice programskog djelovanja su pomaci u razini razvijenosti pojedinih svojstava (kratkoroèno) i pribliavanje traenim modelnim vrijednostima (dugoroèno).

4.1. Primjena rezultata testiranja za kreiranje ekipnih programaPri kreiranju timskog plana i programa treninga prvi je korak detekcija trenutnog stanja koarkaa. Razlikujemoglobalno timsko stanje te stanje po pojedinim sposobnostima.Usporedbom prosjeènog timskog rezultata u pojedinim testovima s rasponima ocjena, dobivamo prosjeènutimsku ocjenu trenutnog stanja u pojedinom kondicijskom svojstvu (slika 2). Prosjeèna ocjena svih testova predstavlja trenutno, globalno stanje ekipe.

OCJENA REZULTATA TESTIRANJA

1

2 2

3 3 3 3 3

4

2,66

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

SPR BLG VO2 OKK Y_300 FLX SAR_1 SAR_2 M_20 PROSJ

TESTOVI

O C J E N E

Slika 2: Timska ocjena testovnih rezultata mlade muke nacionalne selekcije (SP Japan, 2001.)

4.2. Primjena rezultata testiranja za kreiranje grupnih programaPrvi korak u kreiranju homogenih skupina je standardizacija originalne matrice podataka, kojom se dobiva uvidu strukturu trenutnog stanja testiranih sposobnosti svakog igraèa.

STANDARDIZIRANI REZULTATI DVA TESTA EKSPLOZIVNE SNAGE

-2,50

-2,00

-1,50

-1,00

-0,50

0,00

0,50

1,00

1,50

2,00

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

KOARKAI

S D

SAR_1

BLG

Prikaz 3: z-vrijednosti rezultata dva testa za procjenu eksplozivne snage (ruku i nogu).

Iz prikaza 3, jasno se vidi kako je igraèima 1, 3, 8, 10, 12, 13 i 14 loije razvijena eksplozivna snaga nogu odeksplozivne snage ruku. Stoga æe navedeni igraèi tijekom treninga usmjerenog na razvoj eksplozivne snageu homogenim skupinama, biti u grupi koja æe raditi na razvoju eksplozivne snage nogu. Koarkai 2, 4, 5, 6,7, 9 i 11 istovremeno æe raditi na razvoju eksplozivne snage ruku. Prema ovom principu moguæe je napravitirazlièit broj kombinacija homogenih skupina, a to æe ovisiti o prioritetima u okviru ekipnih, grupnih i individualnih

zahtjeva.



K O A R K A

384


4.3. Primjena rezultata testiranja za kreiranje individualnih programa

Sortirani standardizirani rezultati testova pokazujustrukturu trenutnog stanja pojedinih koarkaa po

pojedinim sposobnostima. Iz slike 4 vidi se strukturasposobnosti trenutnog stanja koarkaa broj 2. Vidimokako æe igraè broj 2 u individualnim programima treninga(uz preventivne) najvie vremena posvetiti razvojuaerobnih sposobnosti. Isti æe igraè raditi i na unapreðenjuagilnosti, brzine, fleksibilnosti itd..

STANDARDIZIRANI I SORTIRANI REZULTATI

TESTIRANJA IGRAÈA BROJ 2

-0,4

-0,2

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

TESTOVI

S D

2 -0,274 0,56 0,75 0,754 0,796 0,955 0,991 1,061 1,147 1,292

VO2 OKK M_10 FLX BLG SAR_1 M_20 SPR SAR_2 Y_300

Slika 4: Standardizirani i sortirani

rezultati testiranja igraèa broj 2.

5. METODIÈKI OBLICI KONDICIJSKE PRIPREME U KOARCIOsim viestrano-baziènog kondicijskog treninga, koji ima neka zajednièka obiljeja s pripremom u drugimsportskim igrama, specifièno-situacijska kondicijska priprema u koarci nudi brojne zanimljive posebnosti. Iztog je razloga vano odrediti obiljeja pojedinih tipova kondicijske pripreme.

5.1. Viestrana kondicijska pripremaViestrana kondicijska priprema u koarci uèinkovitija je ukoliko se provodi u viegodinjem trenanomrazdoblju. Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih koarkaa.

Tada je najèeæe rijeè o unapreðenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnihmotorièkih sposobnosti, sastava tijela (odnos miiæne mase i potkonog masnog tkiva) te zdravstvenog statusakoarkaa (preventivni i rehabilitacijski kondicijski programi).Osnovni metodièki parametri viestrane pripreme kreæu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanihsadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereæivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugogtrajanja odmora koji su dovoljno daleko od specifiènih energetskih zahtjeva koarkake igre.

Primjeri vjebi viestrane pripreme koarkaa i koarkaica:



K O A R K A

385


5.2. Bazièna kondicijska pripremaOsnovna ili bazièna kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaèajnijih sposobnosti za uspjeh u koarci putem primjene za tu svrhu najuèinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadbiuspjeha u koarci visoko pozicionirane jesu: brzinska i eksplozivna snaga, apsolutna maksimalna snaga, agilnost, brzina reakcije i frekvencije pokreta, ravnotea i ciljana koordinacijska svojstva (timing, ritmièka i brzinska

koordinacija). Naravno, od iznimne je vanosti daljnje usavravanje aerobnih sposobnosti (intenzivnog tipa)i anaerobnih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifiènih kvaliteta u podruèju izdrljivosti.U okviru baziène kondicijske pripreme koarkaa metodièki parametri poprimaju neto drugaèija obiljeja.Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva, intenzitet optereæenja u rasponu je odmedijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se prilagoðava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju koarkae u sve zahtjevnije energetske situacije.

Primjeri vjebi baziène pripreme koarkaa i koarkaica:



K O A R K A

386


5.3. Specifièna kondicijska pripremaSpecifièna kondicijska priprema u koarci neposredno je vezana za izvedbu razlièitih struktura tehnièkihelemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehnièki

koarkaki trening. Vaan preduvjet za kreiranje programa specifiène kondicijske pripreme je poznavanjetehnike koarkake igre. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i koarkakogtrenera.U okviru specifiène kondicijske pripreme broj svojstava koje elimo transformirati se suava. Rijeè je o: brzinireakcije i frekvencije, eksplozivnoj snazi tipa sprinta, skoka i bacanja, agilnosti, timingu, ravnotei te specifiènojaerobnoj i anaerobnoj izdrljivosti.Metodièki parametri specifiène kondicijske pripreme priblieni su realni zahtjevima koarkake igre. Sadrajisu iskljuèivo vezani uz koarkaku tehniku, intenzitet se najèeæe kreæe od submaksimalnog do maksimalnog,ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i baziènu pripremu, a karakter i trajanje odmora priblienisu realnim natjecateljskim uvjetima.

Primjeri specifiènih kondicijskih vjebi:

Dodavanje, sprint po cijelomterenu, polaganje itd.(specifièna brzina trèanja)

ut u tekim uvijetimaNpr.: step, military ciklus,skok, stav, sprint

3:0 u uvjetima maksimalnebrzine izvedbe

Visoki skip preko mornarskihljestvi-istrèavanje u kontru,Polaganje, itd. (agilnost, brzina)

Samoubojstvo-sprint-stav sloptom (brzinska izdrljivost)

Kretanje u stavu po liniji 6,25 dopola i natrag, sprint po cijelomterenu, polaganje (agilnost ispecifièna brzina voðenjem lopte)

Naskoci i saskoci na i sa

vedskih sanduka izakucavanje ili polaganje(eksplozivna snaga )

5.4. Situacijska kondicijska pripremaSituacijska kondicijska priprema integrira taktièki i kondicijski trening. Kljuèna toèka koja razlikuje specifiènii situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisatikao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja koarkaa na koarkakomterenu u okviru sekvenci ili koarkake igre u cijelosti.Metodièki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaèiti s realnim natjecateljskim uvjetimaili se èak neto uveæati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti identièan, ekstenzitet jednak ili neto uveæan,a pauze jednake ili kraæe od realnih. Vrlo èesto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju u motorièko-

energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih nameæe realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske pripreme trebao bi realizirati koarkaki trener u konzultacijama s kondicijskim trenerom koji odreðuje



K O A R K A

387


energetske parametre. Situacijska kondicijska kvaliteta koarkaa je zapravo jedino kondicijsko svojstvo kojekoarkau omoguæuje neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnièkih, taktièkih i psihièkih kvaliteta. Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaðaj koarkaka utakmica, moda i najznaèajniji

kondicijski podraaj. Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarnenatjecateljske situacije obogaæene posebnim psihièkim stanjima. Iz ovog se razloga koarkaka utakmica treba promatrati i kao transformacijski podraaj, a ne iskljuèivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja koarkaa.

Primjeri situacijskih kondicijskih vjebi:

1:1 na uzdunoj poloviciterena (2-4 duine terena)

1:1 na cijelom terenu(1-4 duine terena)

3:3 na cijelom terenu(2-6 duina terena)



6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUPoznato je da prosjeèna klupska koarkaka sezona traje 9-11 mjeseci. Osim toga najbolji koarkai nastupajugotovo svake godine u reprezentativnim natjecanjima u svim uzrasnim kategorijama. Sukladno tome, zahtjevi prema vrhunskim koarkaima su ekstremni, pa je neophodno voditi raèuna o konstrukciji ciklusnih struktura. Nakon dijagnostike i analize trenutnog stanja kondicijske pripremljenosti dobivene je podatke potrebno kvalitetnougraditi u konkretni plan i program. Na osnovu analize rezultata testiranja utvrðuje se opæe stanje ekipe, stanjeekipe po pojedinim sposobnostima, opæe stanje svakog igraèa te stanje svakog igraèa po pojedinimsposobnostima. Temeljem takvih informacija pristupa se planiranju i programiranju treninga. Jedan od doprinosaoptimalizaciji treninga je i individualizacija. To znaèi da se pri planiranju i programiranju godinjeg ciklusa, perioda, etapa, mezociklusa, mikrociklusa te trenanih jedinica ne planira i programira samo prema timskimzahtjevima veæ i prema grupnim, odnosno individualnim zahtjevima svakog igraèa posebno.

Sustav sportske pripreme u koarci iznimno je kompleksan zbog veæeg broja (12-15) koarkaa koji su u njegaukljuèeni. Sigurno je da se putem individualnih programa mogu postiæi najveæi pomaci, no zbog organizacijskihrazloga kondicijski su treneri primorani dio programa organizirati timski i u homogenim skupinama.Homogenizirani pristup iznimno je uèinkovit i popularan meðu sportaima. Kriteriji za broj i vrstu homogenihskupina ovisit æe o: testovnim rezultatima, raspoloivom vremenu i uvjetima za trening.Iz tablice 7 vidimo kako je zastupljenost kondicijske prema tehnièko i taktièkoj pripremi najveæa u baziènommezociklusu, a zatim u prijelaznom razdoblju. Omjer viestrano - baziène prema specifièno - situacijskojkondicijskoj pripremi najveæi je takoðer tijekom baziènog mezociklusa te tijekom prve etape prijelaznograzdoblja. Vidimo kako su upravo navedena razdoblja kljuèni trenuci razvoja kondicijskih sposobnosti godinjegciklusa u koarci. U njima dominiraju razvojni u odnosu na odravajuæe, obnavljajuæe i regeneracijske programe.Iz tablica 3, 4 i 5 vidimo osnovnu ciljnu usmjerenost treninga tijekom tri mikrociklusa baziènog mezociklusa.

Udio koarkakih treninga, ili dijelova treninga, se tijekom baziènog mezociklusa, za razliku od kondicijskih, poveæava. Najmanje odmora je u udarnom mikrociklusu.



K O A R K A

388


PERIOD PRIPREMNI NATJECATELJSKI PRIJELAZNI

ETAPAVIŠESTRANO-

BAZIÈNA SPECIJALNO-SITUACIJSKA I. II.

IPAUZA III.

IIPAUZA IV. V. I. II.

MEZOCIKLUS UVODNI BAZIÈNI SPEC SIT

TRAJANJE1.8. –8.8.

9.8. -31.8.

1.9. –15. 9.

16.9. -30..9.

1.10. -29.10

30.10 -20.11

21.11.-30. 11.

1.12 -20.1.

21.11.-31.1.

1. 2 -31..3.

1.4.-31.5.

1.6. -30..6. 1.7. -31.7.

ODNOSK : TE-TA

30 : 70 80 : 20 30 : 70 20 : 80 15: 85 15: 85 40 : 60 20 : 80 50 : 50 15: 85 10 : 90 70 : 30 50 : 50

ODNOSVB:SS/TE:TA

20 :10 / 35 : 35

70 :10 / 0 : 20

10:20 / 10 : 60

5 :15 / 10 : 70

5 :10 / 10 : 65

5 :10 / 10 : 65

15 : 25/ 15 : 45

5:15 / 15:65

20 : 30 / 15:35

5 :10 / 10:75

5:5/ 15:75

60:10/ 20:10

30:20/ 25:25

BROJ DANA 8 23 15 15 29 21 10 51 11 59 61 30 31BR. TR. DAN. 7 20 12 12 24 17 7 44 7 50 50 15 20

BR. TR. 10 31 22 20 35 30 12 65 11 75 70 20 30BR. UT. 0 1 3 6 8 6 1 12 1 16 15 0 4

DANI ODMORA 1x14x1/2

4x17x1/2

3x1,5x1/2

3x1,4x1/2

5x15x1/2

4x1,6x1/2

3x11x1/2

7x1,11x1/2

4x12x1/2

9x1,9x1/2

11x115x1/2

15x110x1/2

11x16x1/2

EKSTENZITET 110 130 110 100 100 90 120 90 120 90 80 90 120INTENZITET 75 90 90 85 80 80 85 80 85 80 80 70 80TESTIRANJE poè. poè. poè. kraj kraj kraj

Tablica 7: Vrijednosti timskog plana i periodizacije treninga u jednogodinjem ciklusu treninga koarkaa.

Tablice 8, 9 i 10: Osnovna usmjerenost treninga u tri mikrociklusa baziènog mezociklusa

Tijekom programiranja mikrociklusa u obzir se ne uzima samo timsko stanje veæ iindividualne potrebe svakog sportaa. One se

odnose i na individualne preventivne i naindividualne treninge (ili dijelove treninga)kritiènih sposobnosti. Iz tablice 6 moe sevidjeti kako je program ovog mikrociklusa prvenstveno podreðen razvoju aerobnihsposobnosti i eksplozivne snage ruku(navedene su sposobnosti dijagnosticiranekao najloije). Uzimajuæi u obzir veliko ukupnooptereæenje (prosjeèni intenzitet je 90 % aekstenzitet treninga oko 130 minuta)individualni preventivni treninzi se provode

svakodnevno. U timskim je sportovima teko provoditi individualne treninge (sa svim sportaima) stoga se svevie panje posveæuje individualizaciji. Jedan od naèina individualizacije, tj. pribliavanja programa stvarnim potrebama, kako ekipe tako i svakog koarkaa posebno, jest primjena rada u homogenim skupinama. Iz tablice6 vidljivo je kako se rad u homogenim skupinama primjenjuje gotovo svakodnevno.

7. ZAKLJUÈAKKondicijska priprema u koarci veæ due vrijeme predstavlja znaèajan èimbenik u ostvarivanju vrhunskihkoarkakih rezultata. S jedne strane zahtjevi koarkake igre, a s druge strane napredak sportskih znanosti,doprinijeli su sve veæoj popularnosti kondicijske pripreme i kondicijskih trenera u uoj i iroj koarkakoj javnosti.Egzaktni rezultati testiranja i kvantifikacija trenanih parametara postali su moæno oruje kondicijskih trenerau upravljanju efektima sportskog treninga.Ipak, vano je ustvrditi da kondicijska priprema i kondicijska pripremljenost nisu niti jedina niti odluèujuæa karikau lancu uvjeta za postizanje najnovijih sportskih postignuæa. Kondicijski trening moe ponuditi jake temelje za

Tablica 9: BAZIÈNI MZC: MC 2 (UDARNI) ?

P U S È P S N FP 10

FP FP O FP O FP O O 2

FP K FP FP FP FP FP K O K 2

Tablica 8: BAZIÈNI MZC: MC 1 (VIESTRANI MIKROCIKLUS) ?

P S N P U S È P S N FP 13

FP FP O FP FP FP FP O FP PUT O 6

FP O O FP O FP K FP FP K FP O K 2

Tablica 10: BAZIÈNI MZC: MC 2 (UDARNI) ?

P U S È P S N FP 8

FP O FP O FP O O O 2,5

FP K FP FP K FP FP K U O K 3

Legenda: P, U, S, È, P, S, N-dani tjedna, FP-fizièka priprema,K-koarka, O-odmor, U-utakmica, PUT-put, -suma,MZC-mezociklus, MC-mikrociklus.

S



K O A R K A

389


Tablica 11: Osnovna i ciljana kondicijska usmjerenost u 2. mikrociklusu baziènog mezociklusa s naznakamatimskih, grupnih i individualnih programa.

Legenda: P, U, S, È, P, S, N-dani u tjednu, I-intenzitet, E-ekstenzitet, FLX (st. ak.)-statièka aktivni atretching, FLX (st. pas.) statièkipasivni stretching FLX (PNF.)-proprioceptivna neuromuskularna facilitacija FLX (din.)dinamièki stretching, A-aerobni trening, TER-teretana, BI (krat.)-kratkotrajna brzinska izdrljivost, HS-homogene skupine fu-spos.-funkcionalne sposobnosti, Oodmor, IP-individualni preventivni, KS-kritiène sposobnosti, TA - taktika, ESeksplozivna snaga, R-ruke, N-noge, AG-agilnost, BR-brzina, trè-trèanja, frek-frekvencija, reak-reakcija,

specifiènu i situacijsku koarkaku nadgradnju, ali æe prevagu u realnim natjecateljskim uvjetima u korist pobjednika donijeti tehnièka i taktièka koarkaka znanja i umijeæa, utemeljena, pored ostalog, i na optimalnojrazini funkcionalnih i motorièkih sposobnosti.

8. LITERATURA

1. Birkiæ, . (1996.). Strukturna analiza skoka kod hvatanje odbijene lopte od koa. (Magistarski rad). Fakultet zafizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.

2. Gabrijeliæ, M. (1977.). Manifestne i latentne dimenzije vrhunskih sportaa nekih momèadskih sportskih igara umotorièkom, kognitivnom i konativnom prostoru. (Doktorska disertacija). Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilitau Zagrebu.

3. Janeira, M. A., Maia, J. (1998.). Game Intensity in Basketball. An Interactionist View Linking Time-Motion Analysis,Lactate Concentration and Heart Rate. Coaching and Sport Science Journal, 3,2: pp. 26-30.

4. Jukiæ, I. (2001.). Plan i program priprema koarkaa do 21. godinu za Svjetsko prvenstvo. Hrvatski koarkakisavez.

5. Milanoviæ, D. (1985.). Analiza efekata treninga vrhunske koarkake momèadi u pripremnom periodu. Kineziologija,17(2) 131-135.

6. Milanoviæ, D., Jukiæ, I., Dizdar, D. (1996.). Dijagnostika funkcionalnih i motorièkih sposobnosti kao kriterij zaselekciju koarkaa. Kineziologija, 28 (2), str. 42-45.

7. Milanoviæ, D.(1997.). Osnove teorije treninga. Priruènik za sportske trenere. Zagreb, Fakultet za fizièku kulturu.8. Pavloviè, M. (1977.): Struktura taktièkog miljenja koarkaa. (Doktorska disertacija), Fakultet za fizièku kulturuSveuèilita u Zagrebu.

9. Platonov,V. N. (1984.). Teorija i metodika sportivnoj trenirovki.Via kola, Kijev.10. Trniniæ, S. (1995.): Strukturalna analiza znanja u koarkakoj igri. (Doktorska disertacija), Fakultet za fizièku

kulturu Sveuèilita u Zagrebu.11. Vermeil, A., Helland, E. (1997.): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30.

P U S È P S N

A + TER + IP+ FLX (st. ak.)

BI (krat.) +HS (fun.spos)+ FLX (st. pas.)

OA+TER+ HS(trb-flx) + IP+ FLX (din.)

O A + TER + IP+KS + FLX (PNF.) O

I 80 85 80 75E 120 130 160 110

AG +BR: trè. i frek. + TA+ FLX(st. pas.)

IP + KS + TA+ ES (R) + FLX(PNF.)

IP + AG +HS (ES) +BSI (sr.tr.) +FLX (st. pas.)

AG + BR:trè. frek.reak.+ES (R i N)+ FLX(st. pas.)

IP + TA +ES (N) +HS (ES) +BI (sr.tr.) +HS(fun.spos)+ FLX (din.)FLX (st.pas.)

IP + AG + BR:trè. frek. reak.+ FLX(st. ak. i pas.)

O

I 95 100 100 90 95 100E 140 150 160 120 150 130



K O A R K A

390

Bojan Matkoviæ, Damir Knjaz, Boenko ÆosiæSMJERNICE FIZIÈKE PRIPREME U KOARCI

1. UVODVrhunski rezultati u svakom sportu pa tako i u koarci rezultat su niza, nazovimo to slikovito «kockica» poslaganih pravilnim redoslijedom. Talent ili prirodna nadarenost za svaki sport predstavlja samo osnovukvalitetnog rezultata, no znanstvena dostignuæa jasno kau da nije osnovni presudni faktor u uspjenosti bavljenja

vrhunskim sportom. Trening, tj. trenani proces kao termin koji se èesto rabi u znanstvenim istraivanjima proces je u kojem sporta prolazi kroz faze i etape uèenja, usavravanja, automatizacije. Takoðer, s obziromna situacijske zahtjeve sportske aktivnosti trai idealna rjeenja kroz reprogramiranje i modificiranje svog«ponaanja». To èini osnovu sportskog rezultata. Niti jedna sposobnost ni znanje sportaa ne egzistira akose svjesno, planski tijekom trenanog procesa ne tretira i na taj naèin transferira u vii stupanj kvalitete. Sportarazvijajuæi sposobnosti utjeèe na osobine, biva efikasniji i samim time i svoje sportske domete die na vienivoe.Upravo sukus ovog uvoda daje i temu ovog rada, a to je jedna od kako smo ih nazvali «kockica»uspjenosti sportskog rezultata za koju ne moemo reæi da je presudna ali bez vrhunskog stupnja stanja te«kockice» o kvalitetnom sportskom rezultatu ne moemo niti razgovarati, a kamoli planirati ga. Taj dio uterminologiji sportskog treninga nazivamo fizièka priprema, a jo se upotrebljavaju termini kondicijska priprema,tjelesna priprema, ili jo detaljnije psihofizièko-psihomotorna ili samo motorièka priprema. U ovom radu dati

æemo osnovne smjernice fizièke pripreme koarkaa.

2. KLASIFIKACIJA KOARKE KAO SPORTSKE GRANEU struènim publikacijama javljaju se razlièite podjele i kriteriji za klasifikaciju sportskih grana, a mi æemo sedrati ustaljenog kriterija podjele prema strukturalnoj sloenosti, podjele prema dominaciji energetskih procesa,odnosno prema fiziolokoj klasifikaciji, te podjele prema kriteriju dominacije sposobnosti.

a) Kriterij strukturalne sloenosti - Koarka spada u kompleksne sportove, tj. sport koji èine kopleksi jednostavnih i sloenih gibanja u uvjetima kooperacije, suradnje, a izvode ih èlanovi tima u igri.

b) Kriterij dominacije energetskih procesa - Prema ovom kriteriju koarka spada u anaerobne sportove

(sportovi u kojima dominiraju fosfageni energetski procesi). Detaljnije ga opisujemo kao sport u kojem jemaksimalno trajanje i intenzitet motorièke aktivnosti do 30 sec.

c) Kriterij dominacije sposobnosti Koarka spada u sportove u kojima dominiraju koordinacija, izdrljivost, snaga, preciznost, te brzina

3. FAKTORSKA STRUKTURA KOARKEFaktorsku strukturu sporta moemo definirati kao niz sportaevih sposobnosti i osobina koje utjeèu na uspjenostu pojedinoj sportskoj grani.Pri prezentaciji èimbenika uspjenosti obavezno moramo voditi brigu o hijerarhiji, to znaèi da moramo jasnodefinirati koji su faktori vie vani, a koji manje. Tako definiranu hijerarhiju faktora koji su vani za bavljenjenekom sportskom granom nazivamo i jednadbom specifikacije uspjeha u sportu. Koarku smo premakriterijima klasifikacije svrstali u kompleksne anaerobne sportove (fosfagenog stupnja) u kojima dominira:izdrljivost, snaga, preciznost, koordinacija te brzina. Ipak, pogotovo u kompleksnim sportovima, vrlo je tekodefinirati jednadbu specifikacije imajuæi u vidu razne igraèke pozicije ali specifiènosti koje igraè unosi u njih.

to smatramo pod pojmom anaerobnog sporta fosfagenog stupnja. Upravo one sportove u kojima dominiraju

SMJERNICE FIZIÈKE PRIPREME U KOARCI

Bojan Matkoviæ1, Damir Knjaz1, Boenko Æosiæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2Sveuèilite u Zagrebu Studentski centar u Zagrebu



K O A R K A

391


fosfageni energetski procesi, tj. sportove u kojem je maksimalno trajanje i intenzitet motorièke aktivnosti do30 sec. Vano je napomenuti da to ne znaèi da je nebitan stupanj zastupljenosti aerobnih procesa. Premastruènim radovima i objavljenim publikacijama na ovu temu dolazimo do zakljuèka da je omjer anaerobne i

aerobne dominacije 75% prema 25% u korist anaerobne zastupljenosti.

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

anaerobni aerobni

Slika 1. Analiza prema kriteriju dominacije energetskih procesa

Prema kriteriju dominacije sposobnosti dosadanja istraivanja su pokazala da je gotovo nemoguæe odrediti precizno postotno uèeæe pojedine sposobnosti u jednadbi specifikacije u koarkakoj igri. Ipak, pokazalo seda na uspjeh u koarkakoj igri najvie utjecaja imaju: koordinacija, brzina, preciznost, izdrljivost, snaga. Bitno je napomenuti da to ne znaèi da su druge sposobnosti nebitne odnosno da ih ne treba nadograðivati. Odlièan je primjer fleksibilnosti koja se prema mnogim publikacijama nalazi na posljednjem mjestu. Njezina vanost je izuzetno bitna kod izvoðenja pojedinih elemenata tehnike, ali isto tako i kao podrka kvalitetnom rastu i razvojute prevenciji od ozljeda.

4. OSNOVNE SMJERNICE FIZIÈKE PRIPREME KOARKAA Nakon to smo definirali osnovnu postavku koarke kao sportske grane prema kriterijima strukturalnesloenosti, podjele prema dominaciji energetskih procesa, odnosno prema fiziolokoj klasifikaciji, te podjele prema kriteriju dominacije sposobnosti moemo krenuti u planiranje kondicijske pripreme koarkaa. Fizièka priprema dio je sportske pripreme i ako bi je analizirali brojèano èinila bi oko 30 % ukupne pripreme.Unutar kondicijske pripreme postoji podjela na baziènu (osnovnu, opæu) te specifiènu (specijalnu)

pripremu. Pod pojmom baziène pripreme smatra se procese viestranog utjecaja na baziène funkcionalnei motorièke sposobnosti sportaa, a specifièna priprema pojam je utjecaja na razlièite funkcije organizmasportaa putem sadraja usko vezanim uz strukturu same sportske grane u ovom sluèaju koarke.

Zadaci kondicijske pripreme koarkaa su:

- razvijanje motorièkih sposobnosti definiranim strukturalnom i klasifikacijskom podjelom koarke (izdrljivost,snaga, preciznost, koordinacija te brzina);- odravanje navedenih motorièkih sposobnosti,- utjecaj na ukupnu treniranost razvijanjem navedenih mot. sposobnosti (utjecaj na pozitivne pomake u svim

drugim sportskim pripremama kao to su tehnièko taktièka te psiholoka priprema),- kondicijska priprema bitan je faktor u prevenciji ozljeda.

4.1. Presjek nekih sposobnosti bitnih za razvoj fizièke pripreme koarkaa

4.1.1. KoordinacijaKoordinacija je sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova lokomotornog sustava, a oèituje se brzinom i preciznom izvedbom sloenih motorièkih zadataka.

U ovom dijelu takoðer imamo dva dijela, opæu i specifiènu koordinaciju, tj. vjebe raznih kretnih struktura (ples,sloeni poligoni), te koarkake vjebe (voðenja dvije lopte, manipuliranje loptom ).



K O A R K A

392


4.1.2. PreciznostPreciznost je sposobnost da se akcijama gaðanja (bacanja predmeta) ili ciljanja pogodi odreðeni statièki ili pokretni cilj koji se nalazi na odreðenoj udaljenosti.

U koarci je ova sposobnost izrazito prisutna u utiranju na ko.Uz standardne vjebe opæeg usavravanja, specifiène vjebe usavravamo gotovo na svakom treningu krozvjebe poboljanja uta, vjebe dugih dodavanja

4.1.3. BrzinaBrzina je sposobnost brzog reagiranja i izvoðenja jednog ili vie pokreta, koja se ogleda u svladavanju to dueg puta u to kraæem vremenu.Dva osnovna podruèja ove motorièke sposobnosti koje u koarci razvijamo su brzina akcije i reakcije, arazvijamo ih kroz vjebe opæe i specifiène brzine:

4.1.3.1. Sadraji za razvoj opæe brzine:

- sprinterska trèanja s dionicama 20-100 m i u vidu natjecanja s brzinom 85-95% od max. brzine, 3-4 serijes 4-5 ponavljanja, 2-4 min. stanke- trèanje 50-100 m s promjenom tema trèanja i s ubrzanjem;- trèanje niz stepenice (padina);- startovi iz razlièitih polaznih poloaja s istrèavanjem;- trèanje u sprintu 10-60 m s promjenom pravca;- razne el. igre.

4.1.3.2. Sadraji za razvoj specifiène brzine:- voðenje lopte u sprintu pravolinijski izmeðu 5-50 m s i promjenom pravca kretanja;- hvatanje lopte u sprintu, kretanje u voðenje i dodavanje lopte;- trèanje naprijed natrag s okretima za 90°,180°, 360°;

- zaustavljanja, pivotiranja iz paralelnog i dijagonalnog stava bez i s- protivnikom 3-6´, 4-6 serija 30-60½, stanka 30-60½;- razni oblici natjecanja u brzini voðenja lopte (sa i bez prepreka) na- udaljenosti 10-40 m;- trèanje maks. brzinom vezano za odreðene zadatke;- rad nogu (sa i bez optereæenja), vjebe u stavu (naprijed-natrag, boèno,- l lijevo-desno, usuglaavanje sinkroniziranog rada nogu i ruku).

4.1.4. IzdrljivostIzdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereæenja odreðenog intenziteta uspjenosvladava to dulje. Izdrljivost je u sportu odreðena nekim faktorima, npr. fiziolokim (aerobni i anaerobni

kapacitet), psihièkim (motivacija, osobine liènosti), biokemijskim (razgradnja masti i ugljikohidrata), biomehanièkim (tehnika i taktika), motorièkim (kratkotrajna, dugotrajna izdrljivost, repetativna snaga).

Izdrljivost æemo podijeliti na dva dijela, opæu i specifiènu:

4.1.4.1. Sadraji za razvoj opæe izdrljivosti:- trèanje u prirodi umjerenim tempom 20-30 min;- kros trèanje (2000-4000 m);- trèanje u oteanim uvjetima (snijeg, pijesak i sl.);- lagano trèanje (800-2000 m ) s kratkim ubrzanjima;- intervalno trèanje ( kraæe dionice s vie ponavljanja, puno serija);- optereæenje 80% od max., kraæi odmor 30-60½, 3-6 serija, 6-10 pon.

- dionice 50-2000 m- trèanje uz blagu padinu i uz stepenice (tribine).



K O A R K A

393


4.1.4.2. Sadraji za razvoj specifiène izdrljivosti:- trèanje intervalnom metodom u dionicama 30-50 m s voðenjem lopte hvatanjem i dodavanjem lopte i

zavrnim ubacivanjem lopte u ko;

- igra na dva koa intervalnom metodom (npr. 12x5´, veliki intenzitet s meðustankama 3-5´);- voðenje lopte individualno, dodavanje lopte u paru i u troje na udaljenost 50 m- kretanje na poligonima;- izvoðenje ubacivanja lopte u ko bez odmora;- uvjebavanje tehnike i individualne tehnike u oteanim uvjetima igra u obrani i napadu protiv brojèane

premoæi;- igra na dva koa s manjim brojem igraèa 4:4, 3:3, 2:2.

Osnova treninga izdrljivosti uvjetovana je razvojem aeorobnog i anaerobnog kapaciteta

4.1.5. Aerobni treningRazvijat æemo ga putem kontinuirane metode kojom razvijamo dugotrajnu izdrljivost, gdje æe se trenana

aktivnost odvijati bez prekida i do 60 min. uz intenzitet od 60% te frekv. srca oko 150-170 otkucaja u min.Intervalna metoda je ponavljanje optereæenja kraæeg ili dueg trajanja. Pogodne trenane aktivnosti su trèanjerazlièitih dionica, trèanje s promjenom tempa, te specifiène i situacione vjebe odgovarajuæeg intenziteta (70-80%) i frekvencije srca,160-180 otkucaja u minuti, pauza do 2 min.Specifiène vjebe: izvodimo putem odreðenih individualnih ili ekipnih vjebi:- voðenje lopte s polaganjem na oba koa, zabiti 8 sprintova (4+4), intenzitet 80%;- dodati loptu suigraèu na centar, sprint, primanje i polaganje na ko, 5 krugova, intenzitet 80%

4.1.6. Anaerobni treningGlikolitièki trening (odnosi se uglavnom na trèanje razlièitih dionica karakteristiènih za razvoj laktalnekomponente izdrljivosti 20 sek.-2 min). Fosfokretinski trening (odnosi se na primjenu sprinterskih sadraja, te u neto manjoj mjeri na ostale sadrajekarakteristiène za koarkaku igru kao to su serije skokova i poskoka, brzo dodavanje lopte, bre promjene pravca i brzine kretanja, kretanje u obrambenom stavu, vjebe kontranapada i ostale situacijske vjebe.Intenzitet i trajanje podraaja, interval odmora i broj ponavljanja bio je prilagoðen individualnim karakteristikamai igraèkoj poziciji.

4.1.7. SnagaSnaga je motorièka sposobnost koja se manifestira u svladavanju razlièitih otpora. Postoje razlièite vrsteakcijskog oèitovanja ove motorièke sposobnosti, a snaga koju u koarci trebamo razvijati jest apsolutna,eksplozivna, repetativna, pliometrijska.Prvo razvijamo baziènu, zatim specifiènu snagu , a razvijamo ih pomoæu utega, suigraèa i putem vlastite teine.Apsolutnu snagu razvijamo metodom maksimalnih podraaja ili intenzivnom piramidalnom metodom.

Repetativnu snagu razvijamo putem ekstenzivno-piramidalne metode i metodom submaksimalnih podraaja.Eksplozivnu i plinometrijsku snagu razvijamo metodom eksplozivnih podraaja i metodom dubinskih skokova.Specifiènu snagu razvijamo koritenjem medicinki, prsluka s utezima, step trèanjem, trèanjem po stepenicama metode preoptereæenja u svrhu poveæanja snage potrebne za koarkake igru. Pokreti koriteni na igralitu,kao to je trèanje unazad, sprintovi i rad u stavu, mogu biti poboljani preoptereæenjem tih pokreta kroz treningfunkcionalnih programa snage ukomponiranih u na program treninga.

4.1.8. Sadraji za razvoj skoènosti:- vjebe za poboljanje skoènosti s vijaèom, sunonim i naizmjeniènim poskocima, te poskoci na jednoj nozi

sa i bez optereæenja, 8-10 i 4-6 serija, duina trajanja 1-3 min pauza 1-2min;- poskoci u mjestu i u nizu sa i bez prepreka 4-6- serija 100-200 frekvencija, pauza 30-60 sek;.- podizanje na prste s partnerom na leðima, 2 3 serije, 20-40 ponavljanja 3-5 min;- poèuèanj s partnerom na leðima, 1-3 serije, 6-7 ponavljanja stanka 2-3 min;



K O A R K A

394


- skok u dubinu, doskok, poslije sunonog odraza treba postiæi maksimalnu visinu 2-3 serije 6-10 skokova(visina se odreðuje individualno), pauza izmeðu serija 2-3 min.

5. ZAKLJUÈAKSvakako da je u dananjem sportu fizièka priprema neizostavan faktor. Ona pomae sportau da ostvarikvalitetan rast i razvoj, maksimalne sportske rezultate ali to je takoðer vano produava sportsku karijeru.Danas se treneri èesto specijaliziraju za fizièku pripremu kako bi fokusirali svoje vrijeme i energiju u tom podruèju. Na taj naèin postaju vie nego kompetentni da upravljaju tim zahtjevnim procesom. Sporta ili osobakoja brine o sportau mora prepoznati potrebu za kvalitetnom i kontinuiranom fizièkom pripremom te ju prepustiti osobi educiranoj u tom podruèju. Samo na taj naèin mogu se ostvariti ciljevi koji se nameæu udananjem sportu. Takoðer je presudno da treneri specijalisti za fizièku pripremu budu kvalitetno i ½duboko½upoznati s strukturom sporta za kojeg pripremaju sportaa, kako bi prepoznali segmente na koji moraju utjecatite naèin utjecaja.

LITERATURA1. Milanoviæ, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Priruènik za sportske trenere. Zagreb. Fakultet zafizièku kulturu



K O A R K A

395


1. UVODDijagnosticirano stanje sportske treniranosti predstavlja osnovni izvor informacija svakog racionalnogupravljanja procesom sportske pripreme. Rezultati dobiveni testiranjima primjenjuju se pri definiranju poèetnog,tranzitivnih i finalnog stanja jednog ili vie subjekata u pravcu poeljnih promjena sposobnosti i znanja kojesportau omoguæuju visoku natjecateljsku uèinkovitost, programiranju trenanog postupka koji treba osiguratisiguran i ekonomièan prelazak iz utvrðenog poèetnog u eljeno finalno stanje, trenutnoj selekciji kandidata zasudjelovanje na pojedinim natjecanjima, usporedbi dobivenih vrijednosti s parametrima modela, odnosno smodelnim obiljejima vrhunskih sportaa i vrhunskih ekipa (Jukiæ, 1998.).Cilj ovoga rada je predstaviti obradu i interpretaciju rezultata testiranja motorièkih i funkcionalnih sposobnostiu koarci.

2. OBRADA I INTERPRETACIJA REZULTATA DOBIVENIH TESTIRANJEMPromatrajuæi gole podatke teko moemo puno toga zakljuèiti. Moemo, primjerice, vidjeti kako neki koarka/ica vie skoèi od drugoga, kako je taj isti sporiji od treæega ili pak kako je neki koarka ili koarkaica u svim

ili gotovo svim testovima postigao najbolje rezultate u odnosu na svoju ekipu. Meðutim, to ne znaèi da tajkoarka/ica nema slabih toèaka. To samo znaèi da je taj sporta u odnosu na svoju ekipu superioran. Ipak,ne znamo kakvo je njegovo stanje u odnosu na eljeno stanje tj. koliko njegovi rezultati testiranja odstupaju odrezultata modela. Takoðer ne znamo ni koje su to sposobnosti u kojima na koarka odstupa vie, a u kojimamanje od eljenih rezultata tj. eljenog stanja.Pitanje je modela otvorena tema. To bi mogao biti nepostignut rezultat, najbolji ikad postignut ili rezultat kojise nalazi na odreðenoj (1, 2, 3) standardnoj devijaciji. U ovom se radu koriste rezultati testiranja enske juniorske nacionalne selekcije Hrvatske. Mjerenja su provedena u èetiri vremenske toèke (poèetkom i krajem priprema za kvalifikacije te poèetkom i krajem priprema za Europsko juniorsko prvenstvo) a modelne parametre predstavljaju najbolji postignuti rezultati.Postoje razlièiti naèini obrada podataka:● rasponi ocjena● standardizacija rezultata● univerzalna matrica

2.1. Rasponi ocjenaZa procjenu trenutnog stanja, kako ekipe tako i pojedinaca mogu se koristiti rasponi ocjena. Usporedbom prosjeènih ekipnih kao i konkretnih rezultata svakog pojedinog koarkaa ili koarkaice (po svakom testu)s rasponima ocjena dobivamo uvid u trenutno stanje ekipe odnosno pojedinaca. Prednosti su naèina obrade podataka rasponima ocjena to se rezultati dobiveni testiranjem mogu analizirati i bez upotrebe raèunala. Dobivase jednostavna i razumljiva analiza trenutnog ekipnog i pojedinaènog stanja. Nemoguænost precizne procjenestanja unutar testova s istom ocjenom mana je modela raspona ocjena. Npr. ocjenu 4 (graf 1) imaju rezultatitestova SAR-SU, SAR KD, BLG i F 12 pa se ne moe procijeniti njihova struktura tj. ne moe ih se rangirati.

OBRADA I INTERPRETACIJA REZULTATA DOBIVENIHDIJAGNOSTIÈKIM POSTUPCIMA U KOARCI

Josipa Nakiæstudentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu



K O A R K A

396

Josipa NakiæOBRADA I INTERPRETACIJA REZULTATA DOBIVENIH DIJAGNOSTIÈKIM POSTUPCIMA U KOARCI

OCJENE TRENUTNOG STANJA KOŠARKAŠICE 1

3

4 4 4 45 5 5 5 5 5 5

01234

56

F L E_

S R_

4

S A R_

S U_

4

S A R_

K D_

4

B L G_

S_

4

F_

1 2_

4

M_

2 0_

4

M_

2 0_

L_

4

Y_

3 0 0_

4

T R B_

6 0_

4

S P R I N T_

4

S M B_

4

O K K_

4

TESTOVI MOTORIÈKIH I FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI

O C J E N E

Graf 1 prikazuje ocjene trenutnog stanja koarkaice 1u èetvrtom mjerenju (prije juniorskog Europskog prvenstva)

Iz grafa 1 vidi se kako je koarkaici 1 najslabije razvijena fleksibilnost (FLE-SR). Vrlo dobre rezultate pokazujeu testovima eksplozivne snage ruku (BLG-S) i nogu (SAR-SU i SAR-KD) te aerobne izdrljivost (F 12).Agilnost, brzina i brzinska izdrljivost sposobnosti su u kojima konkretna sportaica pokazuje odliène rezultate.Temeljem raspona ocjena, generalno, moe se zakljuèiti kako su koarkaici 1 odlièno razvijena brzinska a netoslabije eksplozivna svojstva dok velike rezerve ima u prostoru fleksibilnosti. Temeljem ovih pokazatelja daljnje bi planiranje i programiranje, prvenstveno, trebalo usmjeriti u pravcu poboljanja fleksibilnosti i aerobnihsposobnosti.

2.2. Standardizacija rezultataStandardizacijom rezultata testiranja s usporednom populacijom (za to je potrebna velika baza podataka)

dobivaju se podaci koji precizno utvrðuju trenutno stanje ekipe i pojedinaca. Adekvatne baze podataka, èesto,ili nisu dostupne ili ne postoje. U tom se sluèaju mogu standardizirati rezultati konkretne grupe u konkretnommjerenju. Tada se dobiva struktura razlika trenutnog stanja (svih testiranih sposobnosti) svakog pojedinogkoarkaa/ice u odnosu na konkretnu ekipu u konkretnom mjerenju.Prednosti su standardizacije rezultata konkretne grupe to se rezultati brzo i jednostavno obraðuju. Dobivase struktura trenutnog stanja svakog pojedinog koarkaa/ice u odnosu na konkretnu ekipu. Ukoliko sekondicijskom pripremom ele izjednaèiti odstupanja unutar same ekipe, ovaj naèin obrade podataka èini se prihvatljivim. Mane su standardizacije rezultata konkretne grupe to se struktura trenutnog stanja ne odnosise na modelne parametre. Ukoliko se kondicijskom pripremom eli pribliiti parametre pojedinaca parametrimamodela onda se èini kako ovaj naèin obrade podataka nije adekvatan.

2.3. Univerzalna matrica Naèin obrade podataka univerzalnom matricom moe se koristiti kad se raspolae ocjenama ili rasponimaocjena. Univerzalna matrica predstavlja takvu matricu podataka koja sadri ocjene od 1 do 5 (tablica 1). Oneèine nepromjenjivi dio matrice. Promjenjivi dio su originalni rezultati testiranja svakog pojedinog koarkaa/ice koji se parcijalno unose u matricu i standardiziraju. Takoðer, parcijalno se unosi i prosjeèni rezultat ekipe. Na taj naèin vrijednosti standardiziranih rezultata testiranja, bilo kojeg koarkaa/ice, ne ovise o rezultatimaostalih èlanova ekipe.



K O A R K A

397


OKK FLEX Y 300 TRB AR S AR K BLG M 20 M 20 L F 12 PRIN SMB1 12,67 4 81,47 39 24 24 7,7 4 4,2 1900 14,5 37,52 11,27 9,73 69,89 50,8 33,67 35,89 8,34 3,75 3,81 2168 13,64 33,853 10,6 13,7 65,95 57,19 38,33 40,16 8,79 3,52 3,58 2265 13,19 31,774 9,99 18,97 62,88 64,72 43,84 46,13 9,23 3,39 3,41 2370 12,75 30,635 9,11 25,5 57,62 77 52 54 10 3,12 3,1 2450 12,23 28,62

KOŠ 1 9,14 14 57,62 77 47 50 9,1 3,2 3,2 2400 12,23 28,62

Tablica 1: Univerzalna matrica ocjena s originalnim rezultatima koarkaice 1 (ocjene od 1 do 5 predstavljaju:najbolj postignut rezultat (5), najloiji postignut rezultat (1), aritmetièka sredina svih rezultata (3), aritmetièkasredina rezultata koji se nalaze izmeðu ocjena 3 i 5 (4), aritmetièka sredina rezultata koji se nalaze izmeðuocjena 1 i 3 (2)).

Nakon to se takva matrica standardizira (i promijeni predznak vremenskim varijablama) potrebno je od Z-vrijednosti ocjena 5 oduzeti Z-vrijednosti ocjena konkretne koarkaice (za svaku varijablu posebno). Na taj

se naèin precizno utvrdi struktura odstupanja trenutnog stanja parametara koarkaice 1 od modelnih parametara. Graf 2 prikazuje strukturu odstupanja standardiziranih rezultata testova (od standardiziranih parametara modela) koarkaice 1 u èetvrtom mjerenju.

STRUKTURA ODSTUPANJA KOARKAICE 1 OD MODELA

0

0,20,4

0,60,8

11,2

1,41,6

1,8

S P R I N T_

4

S M B

_ 4

Y_

3 0 0_

4

T R B_ 6

0_

4

O K K

_ 4

M_ 2

0_

4

M_

2 0_ L_

4

F_ 1

2_

4

S A R_

K D_

4

S A R_

S U_

4

B L G_

S_

4

F L E_

S R

_ 4

S D

Graf 2: Struktura odstupanja parametara koarkaice 1 od parametara modela (prije Europskog prvenstva) izraeno u standardnim devijacijama.

Vidi se kako koarkaica 1 u testovima SPRINT, SMB, Y 300 i TRB 60 ima rezultate modela. Takoðer sevidi kako konkretna koarkaica najvie odstupa od modela u testu FLEX (fleksibilnost), neto manje u testuBLG (eksplozivna snaga ruku) itd. Po istom se principu izraèunaju odstupanja ekipe od modela.Pouzdano i precizno utvrðivanje trenutnog stanja u odnosu na model, kako pojedinca tako i ekipe, prednostisu modela univerzalne matrice. Na temelju tako utvrðenih odstupanja od modelnih parametara moemo sa

sigurnoæu svrstavati koarkae/ice u pripadajuæe im homogene skupine. Relativno se jednostavno mogu pratitiefekti trenanog procesa (oduzimajuæi Z-vrijednosti drugog od prvog mjerenja) svakog koarkaa/ice posvakom testu posebno. Mana je modela univerzalne matrice to se obrada podataka vri parcijalno tj. za svakogkoarkaa/icu pojedinaèno. Svi se ovi postupci koriste za izradu individualnih, skupnih i ekipnih programakondicijske pripreme.

3. HOMOGENE SKUPINERad u homogenim skupinama pribliava trenani proces stvarnim potrebama svakog koarkaa/ice pojedinaèno. Mogu se kreirati na temelju svih objanjenih naèina obrade podataka. Najjednostavnije je uz pomoæ raspona ocjena a najpreciznije standardizacijom s usporednom populacijom. U daljnjem æe tekstukreiranje homogenih skupina biti objanjeno upotrebom univerzalne matrice. Sortirani standardizirani parametri

odstupanja svake pojedine koarkaice od modelnih parametara (dobiveni upotrebom univerzalne matrice)osnova su planiranja i programiranja rada u homogenim skupinama.



K O A R K A

398

Josipa NakiæOBRADA I INTERPRETACIJA REZULTATA DOBIVENIH DIJAGNOSTIÈKIM POSTUPCIMA U KOARCI

_ _4 _ _4 _ _4 _4 _ _4 _ _ _ _1 _4 A _ _ A _ _ _ _4 _ _4

, , , , , , , ,OKK_4 AR_KD_ AR_SU_ F_12_4 PRINT_ SMB_4 RB_60_4 Y_300_4 _20_L_4 M_20_4 LE_SR_ BLG_S_4, ,1 , 4 , ,4 ,4 , , , 1 1,

F_12_4 M_20_4 OKK_4 SMB_4 _20_L_ Y_300_4 BLG_S_4AR_KD_ AR_SU_ PRINT_ RB_60_ LE_SR_4, , ,4 , , , 1 , , 1, 1, ,1

F_12_4 PRINT_4 Y_300_4 _20_L_ M_20_4 SMB_4 RB_60_4 AR_SU_ AR_KD_ OKK_4 LE_SR_ BLG_S_44 ,1 , 4 , , , 1 , 1, 1, 1, 1 1,4 1, , 1

F_12_4 SMB_4 OKK_4 M_20_4 BLG_S_4 RB_60_ Y_300_4 PRINT_4 _20_L_4 LE_SR_ AR_KD_ AR_SU_, 4 ,4 , 1 , , , , 1, 1, 4 , 1,4 1,

_1 _4 _4 _4 _ _4 _ _4 _ _4 A _ _ _4 A _ _ _ _ _ _ _ _ _46 0,246 0,323 0,334 0,565 0,676 0,735 1,189 1,194 1,27 1,347 1,416 2,218

_4 _ _4 A _ _ _4 _ _ _ A _ _ _1 _4 _ _ _4 _ _4 _ _4 _ _47 0,386 0,49 0,713 0,726 0,831 0,835 0,466 0,994 1,069 1,258 1,408 1,806

_1 _4 _4 _ _4 _ _ _ _ _4 A _ _ _4 A _ _ _ _ _ _ _4 _ _48 0,778 0,822 0,833 1,051 1,078 1,258 1,27 1,321 1,391 1,347 1,897 2,135

_4 _4 _ _4 _ _4 _1 _4 _ _ _ _4 _ _4A _ _ _ _4 A _ _ _ _4,4 ,4 , , 1 1, 4 1, 1, 1 1,1 1 1,4 1, 1, 1, 1

OKK_4 BLG_S_4 SMB_4 LE_SR_ F_12_4 Y_300_4 AR_KD_ RB_60_4 PRINT_4 M_20_4 AR_SU_ _20_L_41 , 4 ,4 4 , , , 4 1,1 1,1 1, 1 1, 1, 1, 1, 11

_ _4 _ _4 _ _ _1 _4 _ _ _4 _4 _4 A _ _ A _ _ _ _ _ _ _411 , , 1 , 1, 4 1, 1 1, 1, 1, 4 ,1 , , ,

BLG_S_4 F_12_4 Y_300_4 PRINT_ SMB_4 AR_KD_ RB_60_4 OKK_4 AR_SU_ M_20_4 _20_L_ LE_SR_4, , , , , , , , , , , ,

Tablica 2: Sortirane standardizirane vrijednosti odstupanja rezultata svake koarkaice od modela (obraðeneuniverzalnom matricom i izraene u standardnim devijacijama).

Homogene se skupine razlikuju ovisno o planiranoj ciljnoj usmjerenosti treninga u homogenim skupinama. Unjima igraæi rade na razvoju onih motorièkih i funkcionalnih sposobnostima koje su im slabije. Postoje dvijeosnovne vrste homogenih skupina (prikaz 1):1. Osnovne i2. Pomoæne homogene skupine.

Osnovna homogena skupina (OHS) dijeli se na:● OHS 1 Osnovnu homogenu skupinu 1 koju formiraju one motorièke ili funkcionalne sposobnosti u kojima

su igraèi najslabiji. Ova homogena skupina moe se nazvati i kritièna homogena skupina te predstavlja temelj

individualnih kondicijskih treninga● OHS 2 Osnovnu homogenu skupinu 2 koja se formira od druge po redu slabe karike pojedinih igraèa● OHS 3 Osnovnu homogenu skupinu 3 itd. koja se formira od treæe po redu slabe karike pojedinih igraèa

itd.

Primjeri osnovnih homogenih skupina (tablice 3 i 4):

O H S 1B L G SA R SU TR B FLX M 20 L M 20

2 5 6 3 10 114 7

89

121

FLX M 20 L SA R SU A R K D B LG T R B FL X

2 11 9 5 1 3 64 12 10 7

8

O H S 2

Tablica 3: OHS 1-KRITIÈNA HS formirana pomoæu testiranihsposobnosti u kojim su pojedini igraæi najslabiji

Tablica 4: OHS 2- formirana pomoæu druge po redu najslabijesposobnosti pojedinih igraæa

HOMOGENE SKUPINE

(HS)

OSNOVNE HS(OHS)

POMOÆNE HS (PHS)

OHS 1(KRITIÈN

OHS 2

OHS 3,itd.

PHS 2

PHS 3

PHS 4itd.

Prikaz 1: Klasifikacija homogenihskupina



K O A R K A

399


Iz tablice 3 vidi se kako je koarkaicama 2 i 4 kritièna eksplozivna snaga ruku. Istim je koarkaicamafleksibilnost druga po redu slaba sposobnost.

Na ekipnom se treningu vrlo teko moe provesti rad u kritiènim homogenim skupinama. Stoga se provodi radu pomoænim homogenim skupinama.

Pomoæne se homogene skupine (PHS) dijele na:● PHS 2 (Pomoæne homogene skupine 2 predstavljaju one homogene skupine u kojima se u jednoj -- trenanoj

jedinici ili u jednom dijelu treninga radi na dvije sposobnosti● PHS 3: (Pomoæne homogene skupine 3 predstavljaju one homogene skupine u kojima se u jednoj trenanoj

jedinici ili u jednom dijelu treninga radi na tri sposobnosti.

Postoji velik broj kombinacija PHS-a (PHS 2, PHS 3, PHS 4 itd. i njihove kombinacije).

SAR BLG3 15 2

6 49 7

10 81112

SMB Y 300 F 124 2 111 3 7

5 9681012

Tablica 5: PHS 2-Eksplozivna snaga rukui nogu

Tablica 6: PHS 3-Kratkotrajna (SMB),srednjetrajna (Y 300)brzinska izdrljivost,

aerobna izdrljivost (F 12)

Npr.: ako se na treningu radi eksplozivna snaga u homogenim skupinama 2 (tablica 5) koarkaice 3, 5, 6, 9,10, 11 i 12 æe biti u skupini koja æe raditi na razvoju eksplozivne snage nogu (jer im je slabija od eksplozivnesnage ruku) a ako se na treningu planira raditi izdrljivost u homogenim skupinama koarkaice 4 i 5 bit æeu skupini koja æe raditi kratkotrajnu brzinsku izdrljivost jer im je ona slabija od srednjetrajne brzinske i aerobne(tablica 6).Po ovom se principu mogu raditi razne kombinacije, ovisno o planiranoj ciljnoj usmjerenosti treninga u

homogenim skupinama. Kondicijski je trener osoba koja odluèuje koje i u kojem omjeru æe se raditi uhomogenim skupinama. One æe prvenstveno ovisiti o njihovoj strukturi i razdoblju (natjecateljskom, prijelaznomili pripremnom) kao i o konkretnom planu i programu utemeljenom na ekipnom stanju.

4. ZAKLJUÈAKOd navedenih i objanjenih naèina obrade podataka u koarci najèeæe se koriste modeli raspona ocjena kojisu ujedno i najjednostavniji i najpraktièniji. U ovom trenutku, naèin obrade podataka koji precizno utvrðujestrukturu trenutnog stanja u odnosu na modelne parametre (ili ocjene) te omoguæuje precizno kreiranjehomogenih skupina, jeste model univerzalne matrice. Zbog to slikovitijeg prikaza trenutnog stanja, kako pojedinaca tako i ekipe, najbolje je koristiti raspone ocjena i univerzalnu matricu podataka zajedno.Objanjeni se naèini obrade i interpretacije rezultata testiranja mogu koristiti kad se raspolae ocjenama,

rasponima ocjena ili modelnim vrijednostima tj. parametrima modela. Takoðer, postoji moguænost primjenenavedenih naèina obrade podataka i u ostalim sportovima.Trenutno se ne raspolae realnim modelnim parametrima kao ni realnim rasponima ocjena. U ovom se radukoriste rasponi ocjena dobiveni mjerenjima u èetiri vremenske toèke na enskoj juniorskoj koarkakoj selekcijiHrvatske te najbolji rezultati predstavljaju modelne vrijednosti. 48 rezultata po svakoj sposobnosti nije dovoljnoda bi se rasponi generalizirali na populaciju. To nas upuæuje na vanost stvaranja to veæe baze podataka.Takva bi baza bila preduvjet stvaranja vrhunskog modela, kako ekipnog tako i po igraèkim pozicijama.

5. LITERATURA1. Dizdar, D., Mariæ, T. (2000.) Priruènik za koritenje programskog sustava STATISTICA, Dizidor, Zagreb.2. Findak, V. (1999.) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, Zagreb, kolska knjiga.3. Jukiæ, I. (2001.). Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Doktorska disertacija. Kinezioloki

fakultet, Zagreb.



K O A R K A

400

Dubravka Ciliga, Lidija Petrinoviæ ZekanFIZIÈKA PRIPREMA KOARKAA U INVALIDSKIM KOLICIMA

Dubravka Ciliga, Lidija Petrinoviæ-ZekanKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVODRazvoj koarke u invalidskim kolicima datira iz ranih èetrdesetih. Zahvaljujuæi Sir Ludwigu Guttmann-u, koarku

u invalidskim kolicima poèele su igrati osobe s ozljedom leðne modine u okviru rehabilitacijskog postupka u

Stoke Mendeville centru. Tijekom vremena pravila koarke u invalidskim kolicima koja se odnose na velièinu

terena, visinu koa te pravila same igre su se nekoliko puta mijenjala. Danas se koarka u invalidskim kolicima

igra po istim principima standardne koarke.

U samom poèetku cilj ove igre kao sastavnog dijela rehabilitacijskog postupka bio je poveæanje mobilnosti u

svakodnevnom ivotu, spreèavanje nastanka dekubitusa te umanjivanje osjeèaja bezvrijednosti.

Kako je broj koarkakih klubova sve vie rastao, pojavila se potreba za osnivanjem Europske i Meðunarodne

organizacije koarke u invalidskim kolicima. Ovakav razvoj koarke u invalidskim kolicima zahtjevao je i

drugaèiji pristup trenanom procesu koji je morao zadovoljiti kriterije vrhunskog sporta.

Iz tog razloga u ovom radu æe se pokazati fizièka priprema koarkaa u invalidskim kolicima sa svim

specifiènostima koje su prisutne kod ovakvih sportaa.

2. SPECIFIÈNOSTI KOARKE U INVALIDSKIM KOLICIMAPravila koarke u invalidskim kolicima ne razlikuju se puno od slubenih koarkakih pravila. Dimenzije igralita

i visina koa je ista kao i kod standardne koarke. Sportai koji su ukljuèeni u koarku u invalidskim kolicima

prema svojem invaliditetu mogu se podijeliti u nekoliko slijedeæih kategorija:● Sportai s djelomiènom ili potpunom amputacijom jednog ili oba donja ekstremiteta● Sportai s kongenitalnim poremeæajem sredinjeg ivèanog sustava spina bifida● Sportai s preboljenom infektivnom bolesti sredinjeg ivèanog susutava polyomyelitis● Sportai s ozljedom kraljenice paraplegija i parapareza

Bez obzira da li igraèi s navedenim ozljedama i oboljenjima leðne modine, mogu hodati uz pomoæ ortopedskih

pomagala (take, hodalice, proteze), za trening i natjecanja koriste posebna sportska invalidska kolica koja su

prilagoðena svakom pojedinom igraèu. Prilagodba se odnosi na transverzalnu dimenzionalnost i razinu ozljede

ili vrstu invaliditeta. Da bi zadovoljila mnogostrukim zahtjevima, sportska invalidska kolica za koarku trebajuimati odreðena svojstva koja se oèituju kroz konstrukciju i izbor materijala od kojeg su izraðena.

3. FIZIÈKA PRIPREMA U KOARCI U INVALIDSKIM KOLICIMAFizièka priprema u koarci u invalidskim kolicima moe se pojednostavljeno svesti na nekoliko podruèja: snaga

(eksplozivna i repetitivna), brzina (startna, promjena pravca, frekvencija pokreta, reakcija) i izdrljivost

(anaerobna i aerobna). Svako podruèje se moe dalje podjeliti na osnovnu i specifiènu pripremu. Pod osnovnom

fizièkom pripremom podrazumjeva se sustav operatora pomoæu kojih æe se stvoriti fizièki preduvjeti za izvoðenje

neke aktivnosti, odnosno viestrani utjecaj na baziène funkcionalne i motorièke sposobnosti. Osnovna fizièka

priprema èesto se tretira kao baza u kojoj se stjeèe odreðena snaga, brzina te poboljavaju ostale sposobnosti

potrebne za daljnji trening. Ta faza naravno sadri i aerobnu i anaerobnu komponentu. Koarkaka igra zahtjeva

dobru pripremljenost u obje komponente. Vrlo vaan kriterij kod izbora vjebi odnosi se na specifiènost

FIZIÈKA PRIPREMA KOARKAA U INVALIDSKIMKOLICIMA



K O A R K A

401


topoloke usmjerenosti vjebe, buduæi da se sve vjebe izvode iskljuèivo gornjim ekstremitetima. Dobro

poznavanje anatomije lokomotornog sustava, te kategorije invalidnosti omoguæuje dobar izbor vjebi koje su

namjenjene razvoju sposobnosti miiæa ruku i ramenog pojasa. Pod specifiènom fizièkom pripremom

podrazumjeva se sustav operatora iskljuèivo namjenjenih razvoju fizièkih sposobnosti koje su potrebne uizvoðenju odreðenih elemenata u igri, odnosno osigurati adaptaciju razlièitih funkcija organizma na specifiène

strukture kretanja u koarci u invalidskim kolicima.

Neke zadaæe fizièke pripreme:● Razvijanje i odravanje motorièkih sposobnosti kod koarkaa u invalidskim kolicima: snaga, brzina,

izdrljivost, ravnotea, koordinacija ( iskljuèivo gornjeg dijela tijela, miiæa ruku i ramenog pojasa)● Smanjenje broja i teine ozljeda● Prevencija ozljeda● Usavravanje nekih psihofizièkih sposobnosti● Odgaðanje reakcija umora u treningu i natjecanju● Ubrzavanje procesa oporavka nakon treninga i natjecanja● Utjecanje na optimalnu sportsku pripremljenost i sportski rezultat

Specifièni uèinci kod treninga koarke u invalidskim kolicima koji su od vrlo velikog znaèaja u obavljanju

svakodnevih aktivnosti kod osoba s invaliditetom:● Poveæanje snage gornjih ekstremiteta● Poveæanje opsega pokreta u podruèju kuka● Spreèavanje kontraktura● Poboljanje cirkulacije● Poveæanje vitalnog kapaciteta● Prevencija infekcija mokraænog mjehura (uzimanje veæe kolièine tekuæine tokom aktivnosti)● Poboljanje rada bubrega●

Poveæanje pokretljivosti i stabilnosti u invalidskim kolicima● Spreèavanje nastanka dekubitusa

4. METODIÈKE I PROGRAMSKE OSNOVE FIZIÈKE PRIPREME U KOARCI UINVALIDSKIM KOLICIMA

4.1. BrzinaKoarka u invalidskim kolicima trai od igraèa visoku razinu brzinske sposobnosti, koja se izraava u specifiènim

oblicima: brzini motorièke reakcije, startnoj brzini, brzini pomjene pravca kretanja, brzini vonje invalidskih kolica

itd.

Osnovne metode za razvoj brzine su: ponavljanje vjebi maksimalnim intenzitetom, metoda progresivnih

optereæenja-vjebe ubrzanja itd. U svojoj osnovi vjebanja prvo treba poboljati samu tehniku vonje invalidskihkolica, pa tek onda pristupiti uvjebavanju brzog starta, brzog zaustavljanja te promjene pravca kretanja.

Najveæi efekti u treningu brzine postiu se primjenom kompleksa vjebi s ponavljanjem 4-6 puta. Stanke izmeðu

zadataka ovise o duini trajanja pojedinog zadatka, ali moraju biti dovoljno dugaèke da omoguæe dovoljan odmor

prije narednog ponavljanja vjebi brzinskog optereæenja. Vjebe se izvode maksimalno intenzivno. Na treningu

za razvoj brzine, obièno se kombiniraju vjebe za razvoj vie oblika brzine. Vjebe se izvode maksimalnom

brzinom.

Primjeri kompleksa vjebi:● Vonja do crte, okret, sprint do slijedeæe crte● Sprint preko duine ili irine igralita i zaustavljanje● Vonja u kolicima unazad● Na znak: kretanje zaustavljanje, naprijed nazad, okret pa krenuti, pretklon tijelom pa krenuti, promjena

pravca kretanja



K O A R K A

402

Dubravka Ciliga, Lidija Petrinoviæ ZekanFIZIÈKA PRIPREMA KOARKAA U INVALIDSKIM KOLICIMA

4.2. SnagaZa koarkaa u invalidskim kolicima vanija je relativna snaga od apsolutne snage. Kao to smo veæ spominjali

zbog specifiènosti igre, odnosno kategorije invalidnosti vjebe se rade iskljuèivo za poboljanje snage u gornjim

ekstremitetima i snage trupa. U programu treninga moraju biti prisutne vjebe za razvoj i repetitivne ieksplozivne snage. Potrebno je utjecati na razvoj specifiène snage koja se izraava u sposobnosi vonje

invalidskih kolica, snazi izbacivanja lopte kod uta na ko ili dodavanja i snazi igre u obrani kod postavljanja

u bloku. Snaga ruku i ramenog pojasa, kod igre u obrani ima neprocjenjivi znaèaj. Kod postavljanja u blok igraè

mora dovoljno jako fiksirati svoja kolica da se suprostavi protivniku, gdje je potrebna vrlo velika snaga hvata

aka za obruè velikih kotaèa.

Primjeri kompleksa vjebi:● Vjebe snage opæeg karaktera● Vjebe snage u parovima● Vjebe snage medicinkama● Vjebe snage na spravama u teretani●

Vjebe snage jednoruènim utezima

4.3. IzdrljivostIzdrljivost je sposobnost organizma koarkaa za obavljanje specifiènih motorièkih zadataka u serijsko-

intervalnim optereæenjima odgovarajuæom brzinom. Radi se o sposobnosti za brzo izvoðenje razlièitih motorièkih

radnji koje se ponavljaju i mijenjaju u igri, kako u fazi napada, tako i u fazi obrane. Radi se o mjeovitoj

izdrljivosti u kojoj dominira brzinska izdrljivost, ali je prisutna u manjoj mjeri izdrljivost u snazi i aerobna

izdrljivost.

Osnovne metode za razvoj izdrljivosti su metoda trajnog treninga ili kontinuirana metoda, metoda intervalnog

rada i situaciona metoda. Vjebe se mogu podijeliti na vjebe aerobnog tipa izdrljivosti, vjebe aerobno-

anaerobne izdrljivosti, vjebe specifiène izdrljivosti. Preporuèljivo je vjebe izdrljivosti kombinirati s tehnièko-

taktièkim vjebama.

Primjeri kompleksa vjebi:● Vonja duih dionica razlièitim zadanim tempom● Sprint postepeno duih dionica● Sprint dionica od duih prema kraæim razdaljinama

Liesl Tesch



K O A R K A

403


5. ZAKLJUÈAKDanas u suvremenoj koarci u invalidskim kolicima sve veæu ulogu ima fizièka priprema. Pravilno planiranje

i programiranje postaje vrlo zahtjevno jer od trenera iziskuje dobro poznavanje inicijalnog stanja, kategorije i

specifiènosti pojedinog invaliditeta. Unutar velike ponude razlièitih metoda i opreme treneri moraju biti vrlooprezni u odabiru operatora namijenjenih razvoju pojedinih motorièkih komponenti te njihovom doziranju. Fizièka

priprema vrlo je znaèajna naravno u pripremnom periodu, a u toku sezone pravilnim odabirom vjebi potrebno

je odrati postignuto stanje.

6. LITERATURA1. Owen, E: Playing and coaching wheelchair basketball. University of Illinois,1982

2. Ciliga, D: Povezanost motorièkih sposobnosti s ocjenom funkcionalne klasifikacije koarkaa u invalidskim

kolicima, Kinezioloki fakultet,doktorska disertacija, 2000.3. Lockette, K.F., A.M. Keyes: Conditioning with physical disabilites.Human kinetics, 1994.

4. Hedrick, B., D. Byrnes, L. Shaver: Wheelchair basketball. Paralyzed Veterans of America, 1994.



N O G O M E

T

404

Vatroslav Mihaèiæ, Goran Spori, Igor Jukiæ, Dragan Milanoviæ, Branko Ivankoviæ, Zvonko KomesKONDICIJSKA PRIPREMA U NOGOMETU

1. UVOD Nogomet (engl. football) jedna je od najpopularnijih sportskih igara dananjice. Prema kriteriju strukturalne

sloenosti nogomet spada u grupu polistrukturalnih kompleksnih sportova. Da bi nogometa bio u stanju

izvravati nogometne zadaæe mora posjedovati potrebni nivo izdrljivosti (aerobne i anaerobne), snage

(maksimalne snage, eksplozivne snage, brzinske snage) i brzine (brzine reakcije, startne brzine, maksimalne

brzine)(Weineck 2000). Potrebni nivo sposobnosti moguæe je postiæi jedino sustavnim provoðenjem treninga

fizièke pripreme (Verheijen 1997, Weineck 2000.). Kondicijska priprema podrazumijeva razvoj svih tjelesnih

sposobnosti koje su potrebne za postizanje vrhunskog sportskog rezultata u nogometu (Grosser 1998.).

Paralelno sa razvojem nogometa (brzine i dinamike nogometne igre te tehnièko-taktièkih zahtjeva) rasla je

vanost kondicijskog treninga. Analizom priprema brazilske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Meksiku

(1986.), vidljivo je da od ukupne sportske pripreme na kondicijsku pripremu utroeno 33%. U isto vrijeme

reprezentacija Argentine provela je 40% ukupnog trenanog vremena u kondicijskom pripremanju. Za vrijeme

priprema za Europsko prvenstvo (1996.), engleska, èeka i njemaèka reprezentacija utroile su na kondicijsku

pripremu 50% od ukupne sportske pripreme. Na Svjetskom prvenstvu (2002) njemaèka reprezentacija je

utroila 55% vremena na kondicijsku pripremu. Iz analiza pripremnih perioda svjetskih nogometnih velesila,vidljiv je trend sve veæeg utjecaja kondicijske pripreme na konaèan natjecateljski rezultat

2. ANALIZA NOGOMETNE IGREAnaliza nogometne igre (strukturalna, fizioloka, anatomska) daje nam informacije o zahtjevima s kojima su

nogometai suoèeni tijekom natjecateljske aktivnosti. Igraèi koji su dobro fizièki pripremljeni biti æe u stanju

efikasno rjeavati nogometne zadaæe tijekom svih devedeset minuta utakmice.

2.1 Strukturalna analiza nogometne igreStrukturalna analiza omoguæuje uvid u faze igre, strukture kretanja, substrukture i strukturalne jedinice tehnike

i taktike. Osim strukture tehnièko-taktièkih elemenata, strukturalnom analizom dobivamo informacije o

ponavljanju razlièitih naèina kretanja bez i s loptom tijekom nogometne utakmice.

KONDICIJSKA PRIPREMA U NOGOMETU

Vatroslav Mihaèiæ2 , Goran Spori, Igor Jukiæ1, Dragan Milanoviæ1,Branko Ivankoviæ, Zvonko Komes

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2Nogometni klub Zagreb

Tablica 1. Razlike prijeðenih kilometara nogometaa razlièitih igraèkih pozicija, istraivanje provedeno nautakmicama engleske nogometne igre (Verheijen, 1997.)

Hodanja Kaskanja Trèanja Sprint Suma

Unutarnji obrambeni 4,2 km 2,7 km 0,5 km 0,2 km 8,4 km

Vanjski obrambeni 2,8 km 4,2 km 1,3 km 0,3 km 9,8 km

Defenzivni vezni 2,4 km 9,4 km 0,6 km 0,1 km 14,3 km

Ofenzivni vezni 2,2 km 6,8 km 2,6 km 0,4 km 12,8 km

Polu pica 2,2 km 5,0 km 0,6 km 0,4 km 10,6 km

Srednji napadaè 4,4 km 2,1 km 1,3 km 0,9 km 9,8 km

Pozicijsku specifiènost potrebno je uvaiti te integrirati unutar planiranja i programiranja kondicijske pripreme.

Kako je vidljivo iz tablice 1. pozicija i pozicijske zadaæe diktiraju optereæenja igraèa. Jedino uvaavanjemspecifiènosti igraèkih mjesta u timu i individualnih osobitosti igraèa moguæe je podièi nivo funkcionalno

motorièkih sposobnosti do maksimuma.



N O G O M E

T

405


2.2. Funkcionalna analiza nogometne igreFunkcionalnom analizom dobivaju se informacije o aktivnosti energetskih procesa i ivèano-miiænog sustava

u nogometu (sustav za transport kisika, fosfagenog i glikolitièkog sustava).

Glavni indikator stanja treniranosti sustava za transport kisika (srèano-ilnog i respiratornog) je primitak kisika(VO

2). Vrijednost relativnog primitka kisika njemaèkih prvoligaa kreèu se od 60-67ml/min/kg (Verheijen,

1998.), pri èemu maksimalna frekvencija srca dostie vrijednosti od 185-195otkuc./min. (Weineck, 2000.).

Fosfageni energetski proces jedan je od dva anaerobna energetska sustava. Sadri malu kolièinu energije

pohranjenu u obliku ATP (Adenozin trifosfat) i KP (Kreatinfosfat). Kolièina ATP pohranjena u miiæu

omoguæuje nogometau aktivnost maksimalnim intenzitetom u trajanju od 2-3 sekunde (Viru, 1999.). Nakon

potronje ATP energetskih izvora organizam dobiva energiju za rad iz KP koji produuje vrijeme trajanja rada

visokog intenziteta za 10-15 sekundi u alaktatnim uvjetima miiænog rada. Za obnovu fosfagenih energetskih

depoa potrebno je 60-90sekundi (Viru 1999.). Obnavljajuæi proces odvija se dok nogometa stoji, hoda ili kaska

jer energiju za obavljanje tih radnji crpi iz ugljikohidrata i masti (Weineck, 1994.). Vanost fosfagenog sustava

vidljiva je iz strukturalne analize jer kao to nam je poznato nogometa napravi od 100 do 200 sprinteva po

utakmici u intervalu od 5-10 metara (Verheijen, 1997,). Princip na kojem funkcionira glikolitièki sustav jekoritenje energije iz anaerobnih glikolitièkih spojeva. Taj proces odvija se bez prisutnosti kisika, pri èemu dolazi

do produkcije laktata (Guyton, 1999.). Koncentracija laktata u krvi indikator je aktivacije glikolitièkih energetskih

procesa. Nogometai uvelike aktiviraju glikolitièki energetski sustav u situacijama kad izvode vie uzastopnih

sprinteva bez pauze. U tim situacijama dolazi do poveæanja koncentracije laktata u krvi nogometaa do 8-

12mmol/l (Weineck, 2000.).

2.3. Anatomska analiza nogometne igre

Slika 1. Najvaniji dijelovilokomotornog sustava nogometaa,dominantnih miiæa i miiænih skupina.

Od zglobova kod nogometaa najugroeniji su: koljeno, skoèni

zglob, kraljenica posebno slabinski i vratni dio kraljenice. Od

miiæa i miiænih skupina najoptereæeniji su: miiæi opruaèi i primicaèi natkoljenice te pregibaèi i opruaèi potkoljenice. Dvije

regije tijela u nogometu posebno su podlone ozljedama to su

preponski pojas i Ahilova tetiva (Jonath, 1981.).

U skladu sa tako definiranim kritiènim regijama tijela, fizièkom

pripremom potrebno je utjecati na razvoj snage i fleksibilnosti za

nogomet najznaèajnijih dijelova lokomotornog aparata. Moderni

nogomet zahtjeva od igraèa proporcionalnu razvijenost svih

miiænih regija tijela (Turpin, 1998 ).

3. DIJAGNOSTIKA KONDICIJSKEPRIPREMLJENOSTI NOGOMETAAU sustavu sportske pripreme nogometaa vano je provoditi

mjerenja, odnosno testiranje dimenzija kondicijske

pripremljenosti. Na temelju dijagnosticiranih velièina, utvrðenih

dobrih i loih strana treniranosti sportaa ili sportske skupine, mogu se postaviti ciljevi i zadaæe trenanog

postupaka te kreirati programi upravljaèkih aktivnosti za pojedine cikluse u kojima se odvija fizièka priprema.

Za potrebe ovog rada biti æe prezentirani funkcionalni i motorièki dijagnostièki postupci provedeni u Sportsko

dijagnostièkom centru Kineziolokog fakulteta s momèadi N.K. Zagreba (prvak Hrvatske 2002. godine).

● Postupci funkcionalne dijagnostike

Primjenjuju se radi utvrðivanja nivoa treniranosti srèano-ilnog i respiratornog sustava. Najbolji indikator stanja

funkcionalne treniranosti je VO2 primitak kisika, maksimalna i relativna vrijednost primitka kisika pokazatelji

su aerobnog kapaciteta (aerobne izdrljivosti). Na temelju primitka kisika te maksimalne frekvencije srcaodreðuju se zone pulsa koje su od neprocjenjive vanosti u tijeku doziranja trenanih optereæenja.



N O G O M E

T

406


0

10

20

30

40

50

60

70

r e l . m a x . p r i m i t a k k i s i k a

4 5 2 8 6 10 7 11 9

Obrambeni

igraèi

Vezni igraèi Napadaèi

obrambeni igraèi vezni igraèi napadaèi

Slika 2: Prikaz vrijednosti rel.max.primitka(mlL/kg/min) kisika igraèa N.K. Zagreb2002, dobivene mjerenjem primitka kisikaprogresivnim kontinuiranim testom napokretnom sagu (sistem Quark b2

COSMED u SCD-u).

0

50

100

150

200

4 5 2 8 6 10 7 11 9

Obrambeni Vezni igraèi Napadaèi

Frekvencija pulsa u zonama

Regeneracijska zona

Zona ekstenzivnog aerobnog treningaZona intenzivnog aerobnog treningaZona maksimalnog primitka kisika

Slika 3: Individualne zone frekvencije srca za potrebe funkcionalnog treninga

● Postupci motorièke dijagnostike

Postupcima motorièke dijagnostike biti æe obuhvaæena brzinska izdrljivost, eksplozivna snaga tipa sprinta,

frekvencija pokreta, agilnost, i fleksibilnost.

Brzinska izdrljivost procijenjena je testom 300yardi (12 x 22,86 m). Eksplozivna snaga tipa sprinta

procijenjena je testom sprinta na 20 m sa prolazom na 10m. Frekvencija pokreta ukljuèuje test: MFRCAT

(cating). Agilnost ( brzina promjene pravca kretanja i koordinacija ) je mjerena testovima: 93639 s okretomza 1800- MAG90K, 93639 naprijed nazad MAG9NN i koraci u stranu MAGKUS. Fleksibilnost je mjerena

testovima: odnoenje leeæi boèno MFLOLB te raznoenjem leeæi MFLRL, ½seat and reach ½ MLFSAR,

MFLPLD i MFLPL. Repetitivna snaga trupa mjerena je testom podizanje trupa iz leanja na leðima

MRPOT3Z.

Posebno vaan kondicijski postupak je izokinetièka dijagnostika kojom se dolazi do informacija o moguæim

disbalansima izmeðu agonistièkih i antagonistièkih miiænih skupina, odnosno izmeðu parova ekstremiteta.

Unapreðenje kondicijskih sposobnosti uzrokuje pomake u situacijskoj uèinkovitosti igraèa. U razvoju

sposobnosti potrebno je uvaavati individualne specifiènosti organizma sportaa i pozicijske razlike.

Kontrola razine treniranosti trebala bi se provoditi svaka tri mjeseca u skladu sa dobi sportaa, to æe omoguæiti

kvalitetnije planiranje i programiranje kondicijskog treninga nogometaa.



N O G O M E

T

407


Z - vrijednosti

-1,5

-1

-0,5

0

0,5

1

1,5

4 5 2 8 6 10 7 11 9

Obrambeni igraèi Vezni igraèi Napadaèi

Brzinska izdrljivost

Eksplozivna snaga tipa brzina

Frekvencija pokreta

Agilnost

Fleksibilnost

Slika 4: Z-vrijednosti pojedinih igraèa u odnosu na mjerena svojstva i igraèke pozicije

Temeljem informacija o rezultatima testiranja pristupa se izradi individualnih, grupnih i ekipnih programa

kondicijske pripreme. Informacije dobivene testiranjem na poèetku pripremnog razdoblja koriste se za

dizajniranje razvojnih programa u pripremnom razdoblju. Najpogodniji organizacijski oblik rada za takve

programe jesu homogene grupe. U takvom sustavu igraèi se na temelju svojih individualnih stanja treniranosti

svrstavaju u one homogene grupe u okviru kojih æe se raditi na onim svojstvima u kojima su oni najslabiji.

Rezultati koji su dobiveni testiranjem tijekom natjecateljskog razdoblja slue kao osnova za korektivna trenana

djelovanja, a tada je najèeæe rijeè o preventivnim, obnavljajuæim i regeneracijskim podraajima. Natjecateljskorazdoblje je ujedno i izuzetno pogodno za realizaciju individualnih kondicijskih programa. Buduæi svi igraèi

nemaju jednako uèeæe u natjecateljskom sustavu, ukazuje se prilika za kompenzacijskim trenanim postupcima

u okviru individualnih programa.

4. METODIKA KONDICIJSKOG TRENINGA U NOGOMETU

4.1. Opæa ili viestrana kondicijska pripremaViestrana ili opæa kondicijska priprema predstavlja svestran razvoj morfolokih karakteristika, motorièkih i

funkcionalnih sposobnosti Pod tim pojmom obièno se podrazumijeva proces skladnog razvoja motorièkih

karakteristika, uz uvaavanje specifiènih zakonitosti sportske aktivnosti (nogometne igre). Metodika koja se

temelji na takvom pristupu vrlo èesto dovodi do porasta motorièkih sposobnosti koje u natjecateljskoj aktivnosti

nemaju direktnu primjenjivost, veæ se kasnije javljaju kao faktor razvoja specifiènih sposobnosti neophodnihu nogometu (Milanoviæ, 1997). Vani segmenti viestrane pripreme nogometaa jesu: unapreðenje aerobnih

sposobnosti, razvoj primarnih motorièkih sposobnosti (snage, koordinacije, fleksibilnosti, ravnotee,

relaksibilnosti) te preventivni kondicijski programi.

4.2. Bazièna kondicijska pripremaBazièna kondicijska priprema logièni je nastavak viestrane kondicijske pripreme. Cilj je efikasno savladavanje

optereæenja i modaliteta rada za potpuni razvoj najznaèajnijih kondicijskih sposobnosti od kojih najvie ovisi

rezultat u nogometu. Takva priprema podrazumijeva poveæanje funkcionalnih sposobnosti razlièitih organa i

organskih sustava, poboljanje ivèano-miiæne koordinacije, poveæanje najvanijih tipova snage i brzine te

usavravanje sposobnosti za efikasan oporavak nakon treninga i optereæenja. Bazièna kondicijska

pripremljenost slui kao funkcionalna osnova za uspjean rad na daljnjem razvoju specifiènih i situacijskih



N O G O M E

T

408


fizièkih karakteristika i sposobnosti. Posebno pogodni i popularni modaliteti trenanog rada u okviru baziène

kondicijske pripreme jesu kruni, stanièni i cirkularni oblici rada.

Primjeri vjebi viestrano- baziène kondicijske pripreme:



N O G O M E

T

409


adaptaciju razlièitih funkcija organizma na specifiènu kretnu strukturu nogometaa pomoæu kompleksa vjebi

i drugih sredstava koji moraju biti slièniji strukturama gibanja odnosno tehnici nogometne igre (Milanoviæ, 1997).

U osnovi to je sinteza kondicijske i tehnièke pripreme u nogometu.

Ovom pripremom potrebno je zadovoljiti neke osnovne uvjete kao to su:● Kinematièki ( kretnje moraju biti iste ili sliène nogometnoj stvarnosti )● Funkcionalni ( vjebe i druga sredstva moraju razvijati funkcije organizma koje su potrebne pri natjecateljskim

naporima tj. utakmici )● Dinamièki ( brzina izvoðenja i savladavanja prostora moraju biti blizu ili jednaka zahtjevima igre. Meðutim

specifièna kondicijska priprema sadrava samo uvjete prostora jer ova priprema ne sadrava fazu suradnje

i suprostavljanja. )Primjeri vjebi specifiène kondicijske pripreme:

1.

A×× G××

°

××××B

Opis: Dva igraèa Opis: Kombinacija Opis: Suradnja boènih Opis: Igraè vodi i

izvode dodavanje, voðenje proboja po boku igraèa s napadaèima odigrava

i ut. Sve se radi u sprintu. i centar uta s pet igraèa. Akciju zapoèinju vezni dijagonalno loptu,

Poslije zavrene akcije slijedi Povratak u sprintu. igraèi. Nastavlja kretanje u

izmjena mjesta. Zadatak se ponavlja Naizmjenièno se radi u sprintu, prima loptu

vie puta. na proboju po obje od trenera, utira i

strane. ide na zaèelje

suprotne kolone.

2.

G

××

× ××°

3.

× ×

× ×

o

×× × × ×××× ××

4.

× G× T

T °××

G

Legenda:

x-igraè

o-lopta

t-trener

G-golman

4.4. Situacijska kondicijska pripremaSituacijska kondicijska priprema predstavlja sintezu kondicijske i taktièke pripreme u uvjetima suradnje i

suprotstavljanja. Ovdje dijelovi igre, odreðene modifikacije igre, razne vrste utakmica, slue kao sredstvo

situacijske kondicijske pripreme. S razvojem sportaeve treniranosti vjebe baziène kondicijske pripreme sve

manje se koriste, zbog toga to se smanjuju efekti njihove primjene (Milanoviæ, 2001). Kako bi zadrao stabilan

trend razvoja pripremljenosti, odnosno treniranosti nogometaa, u odreðenom periodu sportske karijere moraju

poèeti dominirati sredstva specifiène i situacijske kondicijske pripreme. Situacijska kondicijska priprema ne

smije biti zanemarena ni u jednom dijelu razvojnog puta nogometaa. Kvantitativni odnosi izmeðu pojedinih

oblika priprema uvjetovani su raznim faktorima, zadacima pojedinih ciklusa i perioda treninga, potrebama

pojedinih razina natjecanja, specifiènim potrebama pojedinih dobnih kategorija, individualnim i momèadskim

potrebama. U principu, kondicijskom pripremom unaprijeðene motorièke i funkcionalne sposobnosti moraju

biti transformirane i integrirane u tehnièko-taktièke elemente, a sve to zajedno mora biti transformirano i

integrirano u sustav i koncepciju igre neke momèadi.

4.3. Specifièna kondicijska pripremaSpecifièna kondicijska priprema usmjerena je na razvoj onih motorièkih karakteristika koje su usko vezane

sa zahtjevima nogometa. Ona predstavlja razinu onih fizièkih znaèajki i onih moguænosti funkcionalnog sustava

koje najizravnije uvjetuju uspjeh u realizaciji trenanih i natjecateljskih zadaæa. Specifièna kondicijska pripremaima za cilj osigurati



N O G O M E

T

410


Primjeri vjebi situacijske kondicijske pripreme: 1.

×× ×× ××

××° °×××× ××

Igre 7:7 (6:6 ili 5:5) na ½

terena. Doputena su 2

dodira, a zahtjev je na

duplom pasu. Poen sedobije kada se lopta donese

na aut liniju. U sluèaju kada

lopta izaðe izvan granica

igralita, treneri brzo

ubacuju drugu.

Igra 5:5 +5. Igra 5:5 sa

striktnim markacijama u

malom prostoru 35×25.

Poslije prvog pasa doputen je ut. Ekipa koja primi gol

izlazi i ulazi nova petorka.

Igra se na cijelom

terenu. Moe biti 5:5 ili

6:6. Svaka ekipa ima

jedan napad i jednuobranu. Razni su

zahtjevi u igri sa dva

dodira i striktnom

markacijom.

Igra 10:10 sa golmanima,

skraæeno igralite, 70m i

vjeba se presing na

igraèa, sa striktnommarkacijom. Igra se bez

prekida zadano vrijeme.

2.G

×× × × × ×××× ××× ××

G° ×

3.× ×× G ××

×× ×××× ×× ××

G°

4.G

×× ×× ××

×× ×× ××

×× ×× ×× ××

G°

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREME U NOGOMETU

Godišnji ciklus pripreme nogometaša

Dvociklusna priprema

Makro ciklus Mezociklusi Makro ciklus

Prelazni period-u god. Cikl. oko 45 dana-alternativne aktivnosti-ispravljanje individualnihnedostataka u pod. teh. i mot.

Pripremni period Natjecateljski period

- trajanje oko 120 danaI Faza V-B ( Višestrano – Bazièna priprema ) - ( 16 mc- 20 utakmica )

pe su ne p u s è pe su n p u s è pe su ne

II Faza B-S ( Bazièno - Specifièna priprema ) I mikrociklusI- utakmica tjedno Br. slobodnih dana 1

p u s è pe su ne p u s è pe su ne br. Trenanih dana 7 Br.trenanih jedinica 8 Kodicijska usmjerenost: 3+5

p u s è pe su ne p u s è pe su ne

II- mikrociklus II- utakmica tjedno

III Faza S-S ( Specifièno situacijska priprema ) br.trenanih dana 8 Br. Slobodnih dana 0

p u s è pe su ne p u s è pe su ne p u s è pe su ne

Legenda:tes- testiranje t- tehnièko-taktièki trening Kondicijska usmjerenost: 3+4t/k- djelomièno kondicijski tr ening k- kondicijski treningu- utakmica o- dan odmora ki- tren. izdrljivosti ks- tren. snage kes- tren. eksplozivne snagekr –regenercijski trening kt-tren. tonizacije kb- tren. brzine

Jesenska polusezona Proljetna polusezona

tes tes o k k k k k k o k k t k k u ktes tes o t/k t o t t/k t o t t/k o t/k t o t

k k o t/k k t t/k o k t/k o t/k t/k kt t/k k u o t/k u o t u k u o t

- k-i

k-s

o t-b

k-t

k-r

- t t k-es

o u -

t/k o t/k k o t/k ku o t t/k t u o

o t/k t/k o o t/k o o tes k o o t/k ko u t/k t t/k u o k t t t/k t/k u/t o - t-

kbk-t

k-s

- k-t

k-r

t-es

- u - t u -

5.1 Pojam i znaèajkeplaniranja i programiranjaPlaniranje sportske pripreme je

sloena upravljaèka akcija, kojom

se vri odreðivanje ciljeva i zadaæatrenanog procesa, vremenskih

ciklusa za njihovo postizanje te

potrebnih tehnièkih i kadrovskih

uvjeta. Nogomet je kompleksan

sport pa je i planiranje i

programiranje sportske pripreme

nogometaa zahtjevan postupak.

Kada se ovi postupci provode na

osnovi bogatog struènog znanja,

praktiènog iskustva i kreativnosti

trenera, velika je vjerojatnost

uspjeha takvih programa. Planiranje

i programiranje kondicijske

pripreme nogometaa predstavlja

samo jedan segment u planiranju i

programiranju sportske pripreme

nogometaa koji se ne moe tretirati

izolirano od ostalih dijelova sportske

pr ipreme. Plan iran je i

programiranje treninga u kojima se

unapreðuju kondicijska svojstva,

mora biti usklaðeno sa

zakonitostima treninga tj. sa principima kondicijske pripreme.



N O G O M E

T

411


Modeliranje treninga kondicijske pripreme u godinjem ciklusu podrazumijeva vie aktivnosti ( Milanoviæ

1985,1989, 1990 ):

1. Testiranjem utvrditi razinu i strukturu opæih baziènih i specifiènih kondicijskih sposobnosti.

2. Prepoznati, vrednovati i interpretirati rezultate mjerenja3. Oblikovati programe kondicijske pripreme oslanjajuæi se na individualne osobitosti sportaa te dugoroène

i kratkoroène ciljeve.

4. U vie vremenskih toèaka treninga provesti testiranje tranzitivnih uèinka programa vjebanja i izvriti

usporedbu postignutih i eljenih rezultata.

5. Uskladiti plan i program kondicijskog treninga s rezultatima mjerenja.

6. Utvrditi efekte kondicijske pripreme.

7. Interpretirati rezultate provjere i staviti u relaciju strukturu i raznu kondicijske pripremljenosti i sportske

rezultate tijekom cijele sezone.

Godinji trenani ciklus jedne nogometne momèadi moe se podijeliti u vie perioda. Tako govorimo o

pripremnom periodu, natjecateljskom periodu i prelaznom periodu. S stanovita kondicijske pripreme zanimljiva

su nam dva perioda, i to pripremni i natjecateljski period. Razvoj i odravanje kondicijske pripremljenosti u

godinjem ciklusu moguæe je podijeliti u èetiri faza:

1) Pripremni period temeljna faza (Viestrano bazièna priprema)U ovoj fazi pripremnog perioda naglasak se stavlja na kondicijsku pripremu koja je zastupljena sa oko 60%

planiranog vremena, dok na ostale dvije otpada oko 40% vremena. To se vrijeme koristi za poveæanje opæe

snage, izgradnju osnova opæe izdrljivosti, saniranje ozljeda i jaèanje slabih toèaka lokomotornog aparata te

oporavak nogometaa. Raznim provjerama i testiranjima otkrivaju se slabe strane treniranosti koje se potom

ispravljaju. Ovaj rani trening priprema je za visokokvalitetan i visoko intenzivan trening u kasnijim fazama. U

ovoj fazi naglasak je na vjebama slabijeg intenziteta s veæim brojem ponavljanja i ukupno veæim volumenom

optereæenja.

2) Pripremni period razvojna faza (specifièna priprema)U ovoj fazi naglasak je na razvoju svih specifiènih kondicijskih sposobnosti. Volumen obavljanja vjebi je jo

uvijek velik. Dominira razvoj anaerobne i specifiène izdrljivosti, a u treningu snage dominira rad na eksplozivnoj

snazi. Ovaj specifièan trening osigurava dobru kondicijsku pripremljenost za obavljanje rada jo veæim

intenzitetom u kasnijim fazama. Sam rad obièno se organizira u obliku tzv. udarnih mikrociklusa, a u tijeku ovog

perioda najèeæe se realizira èetiri takva mikrociklusa. Glavna je zadaæa ove faze osigurati postupno i

progresivno ulaenje u sportsku formu.

3) Pred natjecateljski period stabilizirajuæa faza (faza situacijske pripreme)U ovoj fazi kondicijska pripremljenost dovodi se do najvieg stupnja. To bi trebala biti faza ulaska u sportsku

formu. To je vrijeme visoko intenzivnog rada u kojem su sve aktivnosti vrlo specifiène. Na toj razini potrebno

je potrebno je testirati i evidentirati najvia dostignuæa nogometaa, jer æe tako imati osjeæaj zadovoljstva i bitidodatno motivirani za natjecateljsku sezonu.

Pripremni period èini jednu cjelinu. Prijelaz izmeðu pojedinih faza je postupan. Nije svaka faza priprema kruta

cjelina za sebe, nego se plan i program nadopunjuje iz faze u fazu, kako bi se realizirao generalni cilj:½Dovoðenja

nogometaa i ekipe u stanje optimalne sportske forme½.

4) Natjecateljski period odravajuæa fazaTo je period u kojem se valorizira sav dosadanji rad. U kondicijskoj pripremi to je period odravajuæeg i

stabilizirajuæeg rada. Odravanjem kondicije upravlja trener, a treninzi su organizirani tako da osiguraju dovoljno

kvalitetan rad za odravanje ranije dosegnute razine kondicijske pripremljenosti, ali ne ulazi u energetske izvore

i rezerve potrebne za natjecanje. Dominira intenzitet optereæenja peko komponenti sile i brzine. Istodobno valja

koristiti specifiène i situacijske kondicijske vjebe koje na najbolji naèin povezuju funkcionalne i motorièke ciljeve

i ciljeve tehnièko taktièke perfekcije od kojih najvie ovise natjecateljski rezultati.



N O G O M E

T

412


Planiranje i programiranje kondicijske pripreme u nogometu bitan je dio ukupne aktivnosti trenera i struènog

tima. Osigurava da se sluèajnost svede na minimum i da se na siguran i ekonomièan naèin postignu optimalni

rezultati koji odgovaraju individualnim obiljejima nogometaa i u uvjetima u kojima se provodi trenani proces.

Plan i program treninga osnovni su dokumenti prema kojima se realizira proces sportske pripreme i kontrolirajuefekti koji se postiu njihovom primjenom. Samo jasno odreðeni ciljevi, zadaæe, vremenski ciklusi i uvjeti ali

isto tako i jasno definirani sadraji, optereæenja i metode rada, lokaliteti trenana pomagala pomoæi æe nam

u dostizanju oèekivanih efekata i najviih sportskih postignuæa.

6. ZAKLJUÈAK Nogomet zasigurno pripada skupini sportova u kojima su motorièka znanja i umijeæa presudni faktor konaènog

uspjeha. Bogate kretne strukture koje se realiziraju u velikom broju razlièitih struktura situacija, moraju za svoju

realizaciju u natjecateljskim uvjetima imati solidnu kondicijsku bazu. Jedan od najvanijih razloga tome je trajanje

nogometne utakmice. Tijekom 90 (120) minuta igraèi svoja umijeæa trebaju manifestirati jednako uspjeno u

svakom dijelu utakmice. Veliki je broj vrhunski nogometnih utakmica u kojima se odluèujuæi dogaðaji odvijaju

na samom kraju susreta. Upravo u uvjetima znatnog tjelesnog, emocionalnog i intelektualnog zamora, dolazedo izraaja kvalitetno kondicijski spremni nogometai. Programe kondicijske pripreme u nogometu veæim

dijelom provodi kondicijski trener. Dio programa specifiène i situacijske kondicijske pripreme provode

nogometni treneri. Ova èinjenica upuæuje na znaèaj timskog struènog rada. U suvremenom nogometu pojavljuje

se i novi tip treninga individualni dopunski trening igraèa. Bez obzira da li se takvi programi provode u matiènoj

igraèevoj sredini ili izvan nje, potrebna je stalna komunikacija izmeðu individualnog (kondicijskog) trenera i

struènjaka koji su odgovorni za rad u klubovima.

Perspektiva kondicijske pripreme u nogometu moe se promatrati u dva pravca. Jedan pravac bit æe odreðen

razvojem nogometne igre i njenih zahtjeva u odnosu na kondicijska svojstva. Drugi pravac æe biti individualno

usmjeren na potrebe nogometaa u odnosu na vlastite nedostatke i potrebe, te na ambicije da se takve potrebe

i nedostaci adekvatno tretiraju.

7. LITERATURA1. Medved, R. (1987). Sportska medicina, Jumena Zagreb.

2. Guyton, A.C. (1995). Fiziologija èovjeka, Medicinska naklada Zagreb.

3. Grosser, Starischka, Zimmermann (1985). Konditionstraining, BLV Verlagsgesellschaft, München.4. Weineck, J. (2000). Optimales Training, Spitta- Veri, Nurberg.

5. Weineck, J. (1999). Optimales Fussballtraning, Spitta- Veri, Nurberg.

6. Milanoviæ, D. i sur., (1997). Priruènik za sportske trenere, Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb.

7. Grindleer, K. (1984). Konditionstraining, Fußballverband, Stuttgart.8. Grindleer, Pahleke, Hemmo (1983). Technik und Taktik, Stuttgart.

9. Gabrijeliæ i suradnici, (1968). Nogomet II Metodika obuke tehnike i elementarne taktike, Fakultet za fizièku

kulturu, Zagreb.10. Keros, P. (1992). Temelji anatomije èovjeka, Medicinski fakultet sveuèilita u Zagrebu.

11. Joch (1997). Sprint, Gopal, Zagreb.

12. Turpin, B. (1998). Pereparatio et entrainement du footballeur, Odeon, Paris.13. Mares (1980). Sportphysiologie,Troponwerken,Koln.

14. Milanoviæ, D. (2001). Predavanje na predmetu OKT-usmjerenje fizièka priprema sportaa.15. Glindler, Hemmo, Pahlke (1999). Fussball-Praxis, zweite teil: Konditions traning, Spitta- Veri, Nurberg.

16. Gestaltung, Glinder (2000). Fussball Liederbuch, Spitta- Veri, Nurberg.

17. Sperling, Kupter, Ventrone (1998). Sulcampo con la Juve, Milano.

18. Verheijen, R. (1997). Handbuch Fussballkondition, BPF Versand, Leer 19. Viru A. (1999). Adaptacija u sportskom treningu (CRC Press Inc. 1995)

20. Poel (1997). Fussball und Phsiologie. In Verheijen Handbuch Fussballkondition (str. 41-47) BPF Versadn, Leer



N O G O M E

T

413


1. UVOD

Vanost dijagnostièkih postupaka u sustavu kondicijske pripreme izuzetna je i nedvosmislena. Dijagnostikomtreniranosti nogometaa dobivamo detaljan uvid u trenutaèno stanje treniranosti nogometaa (u odnosu na prijanje stanje, u odnosu na ostale igraèe, u odnosu na prosjek ili modalnu vrijednost), to omoguæava kontrolutrenanog procesa i stanja sportske forme. Analizom informacija dobivenih funkcionalnom dijagnostikomtreneru je omoguæeno poduzimanje odgovarajuæih upravljaèkih akcija, poto je dobio povratnu informaciju nakoje komponente funkcionalne pripremljenosti treba, i u kojoj mjeri djelovati.Posljednjih godina zahtjevi koji se postavljaju pred vrhunske nogometae kada je rijeè o kondicijskoj pripremljenosti znatno su porasli, a to je posljedica promjena u samoj strukturi nogometne igre. Opæenitogovoreæi, nogometna igra danas je znatno intenzivnija, igraèi vie nisu kao nekad èvrsto vezani za odreðenomjesto na terenu, veæ im se zona djelovanja uvelike proirila. Iz navedenog proizlaze zahtjevi za otrijimkriterijima u selekciji igraèa, univerzalnijim sposobnostima igraèa na terenu, te preciznijim i kvalitetnijimmodeliranjem procesa sportske pripreme nogometaa. Unutar modeliranja procesa sportske pripreme vrlovano mjesto pripada fizièkoj (kondicijskoj) pripremi, a tu se posebno istièe unapreðenje funkcionalnih

sposobnosti nogometaa koje moraju biti na izuzetno visokoj razini ako pojedinac eli udovoljiti suvremenimzahtjevima nogometne igre.

2. CILJ I METODE RADA

Cilj ovog rada je utvrditi promjene u razini treniranosti u prostoru funkcionalnih sposobnosti kod hrvatskihnogometaa nacionalnog ranga kroz proljetnu natjecateljsku polusezonu. Takoðer, cilj rada je usporedbadobivenih vrijednosti sa vrijednostima dobivenim u novijim domaæim i inozemnim istraivanjima funkcionalnihsposobnosti nogometaa.Uzorak ispitanika èini 9 nogometaa èlanova jedne uspjene momèadi prve hrvatske nogometne lige. Prvomjerenje obavljeno je u sijeènju, a drugo u lipnju 2002. godine. Svi analizirani igraèi su igraèi u polju, i to èetiriobrambena igraèa, èetiri vezna igraèa i jedan napadaè. Mjerenje je obavljeno u Sportsko-dijagnostièkom centruKineziolokog fakulteta uz pomoæ iskusnih i kvalitetno educiranih mjerilaca. Sve varijable dobivene su tijekomspiroergometrijskog testa na pokretnom sagu Runrace competition HC1200 (Technogym, Italija) pomoæuaparature za mjerenje (breath by breath) ventilacijsko-metabolièkih parametara Quark b2 (Cosmed, Italija)i PC-a sa softverskom programskom podrkom (Quark b2 6.0)koja omoguæava da se podaci tijekom testacijelo vrijeme prikazuju numerièki i grafièki (on-line) na zaslonu raèunala, te se automatski pohranjuju umemoriju raèunala za kasniju analizu.Svi izmjereni parametri statistièki su obraðeni programom Statistica for Windows 5.1. Standardnim postupcima izraèunati su osnovni deskriptivni parametri, a razlike u parametrima funkcionalnih sposobnostiispitivane su t testovima za zavisne uzorke.

MJERENJE FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTIHRVATSKIH NOGOMETAA NACIONALNOG RANGA

Pavle MikuliæKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



N O G O M E

T

414

Pavle MikuliæMJERENJE FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI HRVATSKIH NOGOMETAA NACIONALNOG RANGA

Tablica 1. - Analizirane varijable testa s pripadajuæim mjernim jedinicama:

3. REZULTATI I DISKUSIJA

Tablica 2. - Osnovne antropometrijske karakteristike ispitanika u prvom i drugom mjerenju

VARIJABLA I MJERNA JED. OPIS

VO2max (l/min) Maksimalni primitak kisikaVO2max /kg (ml/kg/min) Relativni maksimalni primitak kisika

FSmax (otkucaji/min) Maksimalna frekvencija srca

Vmax (km/h ) Maksimalna brzina trèanja

VO2 /kgap (ml/kg/min) Relativni primitak kisika pri an. pragu

FSap (otkucaji/min) Frekvencija srca pri anaerobnom pragu

Vap (km/h ) Brzina trèanja pri anaerobnom pragu

%VO2ap % od VO2max pri anaerobnom pragu

N AS Min Max SD

Tjel.masa1 9 77,72222 66 89 7,738181

Tjel.visina1 9 181,5889 163,2 188,8 7,654156

%PMT1 9 10,52222 6,3 14,2 2,479303

Tjel.masa2 9 78,1 68,4 89,6 7,25362

Tjel.visina2 9 181,6778 165,9 188,5 7,059352

%PMT2 9 10,9 5,4 15,2 3,007491

Tjelesna visina i masa promatranog uzorka pokazuju sliènost sa nogometaima iz drugih zemalja2,4. Vrijednosti

postotka potkonog masnog tkiva takoðer su u suglasju s inozemnim istraivanjima i, zanimljivo, manje odvrijednosti zabiljeenih na uzorku hrvatskih nogometaa meðunarodnog ranga (reprezentativaca)3. Kontrolakolièine potkonog masnog tkiva znaèajna je u nogometaa jer u nogometu igraè nosi svoju masu te svaki viak masnog tkiva predstavlja balast koji dodatno optereæuje energetske mehanizme i oteava izvedbu èitavog nizaaktivnosti.

Tablica 3. - Osnovni deskriptivni parametri varijabli u prvom (1) i drugom (2) mjerenju

N AS Min Max SD

VO2max1 9 4,598889 3,71 5,01 0,39694

VO2max/kg1 9 59,35556 53,8 64,3 3,704427

Fsmax1 9 193,1111 184 201 6,527719

Vmax1 9 19,38889 18,5 20 0,600925VO2 /kgap1 9 50,95556 48,1 54,9 2,358024

FSap1 9 173,7778 164 185 7,529571

Vap1 9 13,88889 13 15,5 0,697217

%VO2ap1 9 85,875 78 89 3,440826

VO2max2 9 4,665556 3,86 5,49 0,498325

VO2max/kg2 9 59,52222 55,2 65 3,619661

Fsmax2 9 188,3333 179 199 8,031189

Vmax2 9 18,61111 17,5 20,5 0,89365

VO2/kgap2 9 50,28889 48,1 53,3 1,750317

FSap2 9 170,4444 160 182 7,299163

Vap2 9 13,94444 13 14,5 0,46398

%VO2ap2 9 84,66667 75 92 4,949747



N O G O M E

T

415


Tablica 4. Rezultati t-test analiza (p<0.05)

AS SD N Razlika SDrazlika t Df p

VO2max1 4,598889 0,39694VO2max2 4,665556 0,498325 9 -0,06667 0,287359 -0,69599 8 0,506145

VO2max/kg1 59,35556 3,704427

VO2max/kg2 59,52222 3,619661 9 -0,16667 2,662236 -0,18781 8 0,8557

FSmax1 193,1111 6,527719

FSmax2 188,3333 8,031189 9 4,777778 6,339909 2,260811 8 0,053654

Vmax1 19,38889 0,600925

Vmax2 18,61111 0,89365 9 0,777778 0,754615 3,092083 8 0,014843

VO2/kgap1 50,95556 2,358024

VO2/kgap2 50,28889 1,750317 9 0,666667 3,263434 0,612851 8 0,556991

FSap1 173,7778 7,529571

FSap2 170,4444 7,299163 9 3,333333 7,566373 1,321637 8 0,222831

Vap1 13,88889 0,697217

Vap2 13,94444 0,46398 9 -0,05556 0,845741 -0,19707 8 0,848691

%VO2ap1 85,875 3,440826

%VO2ap2 84,375 5,208167 8 1,5 5,398412 0,785905 7 0,457696

Maksimalni primitak kisika (VO2max), kao jedan od najèeæih parametara koritenih u dijagnostici funkcionalnih

sposobnosti sportaa, nije se znaèajno promijenio kroz proljetnu natjecateljsku polusezonu. Ovaj parametar je uvelike ovisan o tjelesnoj masi igraèa te je za oèekivati da æe igraèi veæe tjelesne mase, uz uvjet istefunkcionalne pripremljenosti, postizati veæe vrijednosti u ovoj varijabli. Vrijednosti VO

2max lagano su ispod

prosjeènih vrijednosti koje se susreæu kod vrhunskih europskih nogometnih ekipa. Relativni maksimalni primitak kisika u dijagnostici funkcionalnih sposobnosti nogometaa znaèajniji je od apsolutnog, iz razloga to nogometai

u igri svladavaju teinu vlastitog tijela, pa je apsolutni primitak kisika podijeljen sa tjelesnom masom puno precizniji pokazatelj funkcionalne pripremljenosti. Ni u ovoj varijabli promatrani uzorak ispitanika ne biljeiznaèajne promjene kroz polusezonu, naprotiv, vrijednosti su u prosjeku gotovo nepromijenjene. Vrijednosti od prosjeèno 59,5 ml/kg zadovoljavaju modelne vrijednosti za nogometae nacionalnog ranga, ispod su prosjekahrvatskih nogometaa internacionalnog ranga (reprezentativaca)3, i ispod modelne vrijednosti zainternacionalnu razinu koja iznosi 65 ml/kg 1. Ovu varijablu bilo bi preciznije promatrati u odnosu na pozicijuu igri, poto je poznato da se najveæi zahtjevi u prostoru funkcionalne pripremljenosti postavljaju pred vezneigraèe i krilne branièe, neto manje pred centralne branièe i najmanje pred napadaèe.Varijabla maksimalnafrekvencija srca takoðer se nije promijenila statistièki znaèajno. Ova je karakteristika dominantno genetskiodreðena, te je utjecaj trenanog procesa na nju vrlo mali ili nikakav. Ona zapravo nije pokazatelj bolje ili loijefunkcionalne pripremljenosti, veæ je znaèajna za interpretaciju ostalih funkcionalnih parametara. Maksimalnadostignuta brzina saga (izdraj u testu) promijenila se statistièki znaèajno u smislu negativnog pomaka.Vrijednosti od prosjeèno 19 km/h generalno ukazuju na dobru aerobnu izdrljivost promatranog uzorkanogometaa, no i u ovom sluèaju bi trebalo parametar interpretirati s obzirom na poziciju u igri. Primitak kisika pri anaerobnom pragu ostao je gotovo nepromijenjen. Vrijednosti parametara dobivenih pri anaerobnom praguvrlo su znaèajne za procjenu treniranosti sportaa. Praktièna vrijednost anaerobnog praga ogleda se u tomeda mjerenjem dobivamo informaciju o razini optereæenja, frekvenciji srca te o primitku kisika pri anaerobnom pragu koji nam s jedne strane daje uvid u kondicijsku pripremljenost nogometaa, a s druge strane omoguæuju preciznije programiranje trenanog procesa. Frekvencija srca pri anaerobnom pragu nije se statistièki znaèajno promijenila. Poznavanje ovog parametra vrlo je vano za programiranje trenanih optereæenja putem tzv. pulsnihzona, uz pomoæ telemetrijskih monitora srèane frekvencije (pulsmetara) koji su velika pomoæ treneru inogometau pri realizaciji treninga usmjerenog na razvoj funkcionalnih sposobnosti.Brzina saga pri anaerobnom pragu praktièki je ista u oba mjerenja. to je vrijednost optereæenja (brzine saga) pri anaerobnom pragu veæa,

to æe nogometa moæi na vioj razini obavljati dugotrajni rad. Vrijednost primitka kisika pri anaerobnom praguizraena kao postotak od maksimalnog primitka kisika nije se statistièki znaèajno promijenila. Jasno je da je



N O G O M E

T

416

Pavle MikuliæMJERENJE FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI HRVATSKIH NOGOMETAA NACIONALNOG RANGA

svrha kondicijskog treninga usmjerenog na razvoj funkcionalnih sposobnosti nogometaa rezultirati poveæanjem primitka kisika, kao i omoguæiti nogometau koritenje to veæeg postotka primitka kisika prije znaèajnijeg poveæanja koncentracije mlijeène kiseline u krvi. Vrijednosti od priblino 85% VO

2max za nogometae su vrlo

dobre vrijednosti i za internacionalni rang.

4. ZAKLJUÈAK

U ovom istraivanju na uzorku od 9 nogometaa nacionalnog ranga, èlanova jedne od najboljih momèadihrvatske nogometne lige, analizirane su razlike u razini treniranosti u dva mjerenja promatrane kroz 8 varijabliza procjenu funkcionalnih sposobnosti. Prvo mjerenje obavljeno je u sijeènju, a drugo u lipnju 2002. Cilj rada bio je utvrditi postoje li statistièki znaèajne razlike u razini treniranosti (funkcionalni prostor) kod promatranoguzorka ispitanika (nogometai nacionalnog ranga), te usporedba dobivenih rezultata sa nekim domaæim iinozemnim istraivanjima funkcionalnih sposobnosti nogometaa.Rezultati su pokazali statistièki znaèajnu razliku samo u jednoj mjerenoj varijabli, to upuæuje na zakljuèak darazina treniranosti u prostoru funkcionalnih sposobnosti promatranog uzorka nogometaa nije oscilirala znaèajno

tokom proljetne natjecateljske polusezone, veæ je zadravala konstantne i stabilne visoke vrijednosti, ali ipak neto nie od onih zahtijevanih na meðunarodnoj razini. Dobiveni rezultati bili su i oèekivani, obzirom da razinatreniranosti ekipa koje tee visokim dostignuæima u prostoru funkcionalnih sposobnosti kroz sezonu i mora bitistabilna unutar dopustivih granica oscilacija. Veæa odstupanja dozvoljena su i oèekivana samo kod duih prijelaznih razdoblja kada nuno dolazi do privremenog pada sposobnosti kako bi se natjecateljskom sezonomistroeni radni potencijal nogometaa regenerirao, i pripremio za nova trenana i natjecateljska optereæenjau novoj sezoni.

5. LITARATURA1. Dujmoviæ P (1997). Fizièka priprema nogometaa. Zagreb: Zagrebaèki nogometni savez zbor trenera.2. Faina M, Gallozi C, Lupo S, Colli R, Sassi R, Marini C (1988). Definition of the physiological profile of the soccer

players. U: Reilly T. i sur. (ur) Science and Football. London: E & FN Spon, 158 63.

3. Matkoviæ Br, Ivankoviæ B, Matkoviæ B (1999). Funkcionalna dijagnostika vrhunskih hrvatskih nogometaa. U:Zbornik radova 8. Zagrebaèki sajam sporta Trener i suvremena dijagnostika, 117 121. Zagreb: Fakultet zafizièku kulturu, Hrvatski olimpijski odbor, Zagrebaèki sportski savez, Zagrebaèki velesajam.

4. White JE, Emergy TM, Kane JL, Groves R, Risman AB (1988). Preseason fitness profiles of professional soccer players. U: Reilly T. i sur. (ur) Science and Football. London: E & FN Spon, 164 71.



N O G O M E

T

417


1. UVOD I PROBLEMSposobnost izvoðenja pokreta maksimalnom amplitudom, u jednom ili vie zglobova i jednom ili vie puta, neovisi samo o motorièkim sposobnostima, nego i o nekim morfolokim obiljejima (tj. o vrsti i graði zgloba, i oelastiènim vezama - ligamentima, tetivama), te fleksibilnosti kao elementarnom preduvjetu za dobro kvalitativnoi kvantitativno izvoðenje pokreta. Ova konstatacija vrijedi kako za nogomet tako i za veæinu drugih momèadskihi individualnih sportova. Naime, samo optimalno fleksibilan nogometa moe do maksimalnih granica iskoristitisvoje potencijalne moguænosti u drugim motorièkim sposobnostima, naroèito u svim tipovima eksplozivne snage(brzine, skoènosti, udarca i bacanja) i agilnosti, kao i preventivno djelovati na moguænosti nastajanja i karakter nekih vrsta ozljeda.S obzirom da u nogometu prevladavaju visoko dinamièna kretanja, èesto aciklièna, koja osim brze i snanemuskulature zahtijevaju i veliku elastiènost, rastezljivost i sposobnost oputanja aktivne muskulature, a imnogobrojna istraivanja pokazala su vanost treninga fleksibilnosti u prevenciji ozljeda, program optimalizacijerazine fleksibilnosti pojedinih regija tijela morao bi naæi mjesto u svakodnevnom trenanom planu. Miljenjeautora je da bi se fleksibilnost, koja nije generalnog karaktera, morala razvijati postupno, ali i istovremeno usvim miiænim skupinama koje sudjeluju u tipiènim, ali i atipiènim kretnim strukturama nogometne igre. Naime,

ako znamo da lanac puca tamo gdje je najslabija karika onda je oèigledno da (a autori su svjedoci istih)dosadanji reimi treninga i orijentacija samo na dominantne miiæne segmente ne osigurava, u dovoljnoj mjeri, prevenciju od ozljeda.Ako je pripremljenost odreðena razinom specifiène radne sposobnosti (Milanoviæ, 1997.) s jedne strane, a sdruge strane iskazuje sportaevu potencijalnu i/ili aktualnu sposobnost za postizanje visokih natjecateljskihrezultata, suvremena dijagnostika stanja treniranosti sportaa je neophodna i nezamjenjiva procedura kojautvrðuje navedeno. Jedino je uz njene vrijednosti o statusu nekih antropolokih karakteristika moguæe realnodefinirati cilj bilo kojeg transformacijskog procesa.Vodeæi se ovom problematikom u sportsko dijagnostièkom centru razvijen je proiren skup testova za procjenustupnja fleksibilnosti veæine od najzastupljenijih miiæno-zglobnih dijelova tijela nogometaa te je ovom prilikomdat i prikaz orijentacijskih vrijednosti svakog od navedenog te njihovi meðusobni odnosi.

2. METODE RADA2.1. Uzorak ispitanikaUzorak ispitanika ovog rada tvori 45 nogometaa hrvatskog nacionalnog ranga, seniorskog uzrasta. U obzir su uzeti samo testirani nogometai koji su igrali u 1. Hrvatskoj nogometnoj ligi u razdoblju 2000-2002.

2.2. Uzorak varijabliFleksibilnost je brojem testova (6) najzastupljenija motorièka sposobnost, s jedne strane zbog udjela ovekomponente u svim ostalim sposobnostima, s druge strane zbog velike vanosti za prevenciju od ozljeda, atakoðer i zbog nemoguænosti generalizacije ove sposobnosti. Gledajuæi parcijalno, testira se:● fleksibilnost abduktora i aduktora, tj. primicaèa i odmicaèa natkoljenice

- odnoenjem leeæi boèno (lijeva i desna noga) MFLOLB (°)- raznoenjem leeæi na leðima MFLRL (°)

FLEKSIBILNOST NOGOMETAA

Vlatko Vuèetiæ, Kreimir o, Ante RocakSportsko dijagnostièki centar - Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



N O G O M E

T

418

Vlatko Vuèetiæ, Kreimir o, Ante RocakFLEKSIBILNOST NOGOMETAA

● fleksibilnost prednjeg dijela natkoljenice i dijela zdjeliènog pojasa- zanoenjem leeæi na trbuhu (lijeva i desna noga) MFLZL (°)

● fleksibilnost zadnje strane natkoljenice

- prednoenjem leeæi na leðima (lijeva i desna noga) MFLPL (°)● fleksibilnost lumbalnog dijela leða s pripadajuæim pojasom

- pretklonom raznono MFLPRR (cm) i seat and reach MFLSAR (cm)

3. REZULTATI I RASPRAVAPoznata i uveliko koritena jednadba specifikacije uspjeha u nogometu ukazuje da fleksibilnost nije primarnovana za nogomet, ali je svakako elementarni preduvjet kvalitetnog izvoðenja pokreta. Uz konstataciju da gipkijiigraèi treniraju i igraju ekonomiènije i racionalnije uz manju moguænost ozljeðivanja mnogi autori napominjuda je ona jedan od preduvjeta maksimalnog ispoljavanja koordinacije, preciznosti i brzine izvoðenja motorièkihzadataka.S obzirom da se smatra da samo optimalna razina fleksibilnosti moe sprijeèiti ozljede miiæa i uganuæe zglobova

kada se oni sluèajno prekomjerno istegnu, potrebno je odrediti optimalni opseg pokreta (fleksibilnost) kojeg bi trebalo razvijati u pojedinom zglobno-miiænom sistemu pojedinog nogometaa. S tim ciljem dat je prikaz prosjeènih (AS), ali i minimalnih (MIN) i maksimalnih (MAKS) dostignutih vrijednosti najèeæe koritenihtestova, za procjenu fleksibilnosti kod nogometaa kako bi se olakalo praæenje, provjeravanje i kontrolatreniranosti ovog segmenta motorièkog prostora (tablica 1).

Tablica 1. Orijentacijske vrijednosti u testovima za procjenu fleksibilnosti kod nogometaa

seniori N AS Min Maks R SD

MFLOLBD 44 70,00 40,00 95,00 55,00 11,31MFLOLBL 45 69,06 40,00 95,00 55,00 11,27MFLRL 45 107,93 80,00 140,00 60,00 11,99MFLZLD 37 45,41 30,00 70,00 40,00 10,37

MFLZLL 37 45,54 25,00 75,00 50,00 11,77MFLPLD 43 91,33 50,00 120,00 70,00 12,04MFLPLL 45 91,54 50,00 115,00 65,00 11,65MFLPRR 44 55,60 12,00 92,00 80,00 19,10

MFLSAR 45 12,27 -12,50 26,83 39,33 8,20

S druge strane, prikazana je tablica interkorelacija istih testova (tablica 2) koja prua uvid u meðusobne odnosefleksibilnosti pojedinih segmenata tijela kod testiranih nogometaa.

Tablica 2. Matrica interkorelacija izmeðu testova za procjenu fleksibilnosti nogometaa

MFLOLBD MFLOLBL MFLPLD MFLPLL MFLPRR MFLRL MFLSAR MFLZLD MFLZLL

MFLOLBD 1,00MFLOLBL 0,76* 1,00MFLPLD 0,54* 0,57* 1,00MFLPLL 0,41* 0,47* 0,78* 1,00MFLPRR 0,09 0,34 0,43* 0,40* 1,00

MFLRL 0,53* 0,60* 0,48* 0,33 0,55* 1,00MFLSAR 0,42* 0,47* 0,64* 0,62* 0,64* 0,46* 1,00MFLZLD 0,31 0,25 -0,02 0,04 -0,28 0,16 0,18 1,00

MFLZLL 0,31 0,22 -0,02 0,04 -0,22 0,09 0,27 0,87* 1,00

* p<0,05

Prethodno spomenuta konstatacija autora o lokalnom karakteru razine fleksibilnosti koja na prvi pogled nije

uoèljiva u prethodno ilustriranoj tablici, moe se objasniti zastupljenost uobièajenih vjebi istezanja koje se provode, ili ne provode, u strukturi svakodnevnog treninga. Naime, uobièajeni kompleks vjebi preteito se



N O G O M E

T

419


sastoji od operatora koji djeluju na razvoj vie, ali opet samo nekih (obièno glavnih) zglobno-miiænih sustava,simetrièno u obje strane tijela, a rijetko vjebi za razvoj fleksibilnosti pregibaèa natkoljenice (jedna od najèeæihozljeda nogometaa dogaða se upravo u ovom segmentu miiæja testira se uz pomoæ testa zanoenje leeæi).

Iskustvo autora o spomenutim trenanim operatorima za razvoj fleksibilnosti omoguæava objanjenje neznaèajne povezanosti fleksibilnosti prednje strane natkoljenice i donjeg dijela trupa s rezultatima svih ostalih testova, koja je oèigledno uzrokovana nedovoljnom zastupljenoæu vjebi za razvoj fleksibilnosti iste.

4. VJEBE ZA RAZVOJ FLEKSIBILNOSTITijekom istezanja odreðene miiæne regije dolazi do istezanja i drugih miiæa- sinergista. Zato je potrebno prvoistezati miiæe koji su sinergisti u veæini vjebi istezanja. Na taj naèin æemo bolje istegnuti one miiæe kojeisteemo jer onemoguæavamo sinergistima da pruaju znaèajan otpor kod istezanja. S druge strane, optimalnovrijeme zadravanja istegnute pozicije je oko 20 sekundi s 2-5 ponavljanja u jednoj seriji (s 15-30 sek pauze).S obzirom na preporuku mnogih autora, fleksibilnost kod sportaa trebala bi se provoditi:- svakodnevno ujutro, dreæi se pravila zagrijavanja

- svaki put prije glavnog dijela treninga i utakmice- nakon svakog treninga i utakmice- jaèati miiæne regije koje se isteu.

Poznavajuæi navike nogometaa i uobièajeni sklop primjenjenih vjebi, autori ovog rada predlau slijedeæesklopove vjebi koji nisu preiroki niti zahtijevaju previe vremena za njihovo izvoðenje, a mogu kvalitetno isveobuhvatnije zahvatiti sve dominantne miiæne skupine u nogometaa.

Vjebe istezanja za prednju stranu trupa sa i bez partnera6

25

113 112

- ovim vjebama obuhvaæene su velike miiæne grupacije, miiæje prednje strane trupa, miiæje prednje stranenatkoljenice s veznim miiæjem kukova, te donekle miiæi prednje strane potkoljenice.

53

105

106

28

Vjebe istezanja za unutranju stranu natkoljenice (aduktori), sa i bez partnera 6

64

99

61



N O G O M E

T

420

Vlatko Vuèetiæ, Kreimir o, Ante RocakFLEKSIBILNOST NOGOMETAA

Vjebe istezanja za stranju stranu natkoljenice, potkoljenice i pripadajuæeg pojasa, te miiæja stranje stranetrupa, sa i bez partnera6

7582

107

Vjebe istezanja za boènu stranu trupa i miiæja kukova i boène strane natkoljenice (abduktori), sa i bez partnera6

109

26103

Primjer trenanog sklopa prije glavnog dijela treninga ili utakmice:Prije samih vjebi istezanja vano je provesti adekvatno zagrijavanje kroz sve tri faze - generalno

zagrijavanje rotacije zglobova i aerobna aktivnost; stretching zagrijavanje statièki i dinamièki

stretching; specifièno zagrijavanje pokreti blisko povezani s aktivnoæu na treningu ili utakmici .

Stretching za zagrijavanje prije glavnog dijela treninga ili utakmiceAktivni stretching - vjebe izvoditi statièki, na izdraj u trajanju od 20 sekundi, s pozornoæu na disanje, bez pomoæi partnera, postupno poveæavajuæi dinamiku, te sljedeæim redosljedom: vjeba broj 25 ili 53 vjeba broj 26 vjeba broj 82 pa 75 vjeba broj 28 pa 61 vjeba broj 64

Stretching za smirivanje organizma nakon treninga ili utakmicePasivni stretching - vjebe izvoditi statièki, na izdraj u trajanju od 20 sekundi, s pozornoæu na disanje, uz pomoæ partnera i to sljedeæim redosljedom:- vjeba broj 113 pa 112- vjeba broj 109 pa 103- vjeba broj 107- vjeba broj 105 pa 106- vjeba broj 99

Prikazani sklopovi vjebi su dijelovi iz teoretski neogranièenog repertoara moguæih vjebi, a autori naglaavajuda bi se prilikom treninga za razvoj fleksibilnosti trebalo koristiti iri spektar vjebi koje bi se ponavljale od 2do 5 serije uz obuhvaæanje to je moguæe vie miiæa i miiænih skupina.



N O G O M E

T

421


5. ZAKLJUÈAKHipotetski gledano, ekonomiènost i opæa efikasnost izvoðenja svih tipiènih i atipiènih kretnih strukturanogometne igre dijelom je determinirana, s jedne strane fleksibilnoæu zglobno-miiænog sustava, a s druge

strane snagom miiæa - agonista, antagonista i sinergista. S obzirom da se smatra da samo optimalna razinafleksibilnosti moe sprijeèiti ozljede miiæa i zglobova kada se oni sluèajno prekomjerno istegnu potrebno jeodrediti optimalan opseg pokreta i razinu fleksibilnosti koje bi trebalo razvijati u pojedinom zglobno-miiænomsistemu svakog nogometaa. Takoðer, vano ju je razvijati postupno, u svim zglobnim sustavima i smjerovimakoje oni omoguæuju, duim trajanjem istezanja - treningom fleksibilnosti, odnosno opæenito detaljnijim pristupom.Da bi se fleksibilnost, koja nije generalnog karaktera, mogla razvijati sustavno u svim zglobno-miiænimsustavima do optimalnih granica, potrebno je permanentno provoditi dijagnostiku stanja fleksibilnosti svih regijatijela.

6. LITERATURA1. Alter, M.J. (1996). Science of flexibility, 2nd edition. Human Kinetics.

2. Bangsbo J. (1994). Fitness training in football. DBU.3. Bompa O.T. (1999). Periodization: Theory and Methodology of training, 4th edition. Human Kinetics.4. Davis B., Bull R., Roscoe J., Roscoe D. (1997). Physical Education and the Study of Sport, third edition. Mosby.5. Dujmoviæ P. (2000). kola nogometa. ZNS.6. Rocak, A. (2002). Vjebe istezanja prikaz vjebi. Ivna d.o.o.7. Weineck, J.(1988). Optimales Fubballtraining. Perimed Fachbuch, Erlangen.



N O G O M E

T

422

Vlatko Vuèetiæ, Anðelko Ivanjko, Davor entija, Mladen SedarBRZINSKA IZDRLJIVOST NOGOMETAA

1. UVOD Nogomet kao motorièka aktivnost postavlja specifiène zahtjeve igraèima, a posebno u pogledu funkcionalnesposobnosti energetskih sustava. Karakteriziraju ga intervalna optereæenja visokog intenziteta i opsega. Razinafunkcionalnih sposobnosti aerobnog i anaerobnog tipa, koje determiniraju brzinu i broj pretrèanih dionica, meðu

najvanijim su pokazateljima treniranosti nogometaa s aspekta opæe i specifiène pripreme. Razvoj nogometneigre uvjetuje i sve veæi udio dionica sa srednjim i visokim intenzitetom trèanja; pri tome, veliku ulogu igrasposobnost koju zovemo brzinska izdrljivost.Brzinska izdrljivost je sposobnost da se specifièna brzina i brzinska snaga, koje su nerazdvojno povezane utoku cijele utakmice, odre na maksimalnom nivou tj. to je sposobnost organizma da dugotrajno vri neki radodreðenog optereæenja, odnosno da se opire zamoru. Ona je odreðena alaktatnim i glikolitièkim anaerobnimsposobnostima (jakost, brzina, eksplozivna i repetitivna snaga, itd.); ali i tehnikom odreðenog nogometaa, kaoi od stupnja ekonomiènosti njegova kretanja5.

1.1. Cilj radaUnazad nekoliko godina, oèigledna je tendencija poveæanja tempa, intenziteta i brzine igre. Sve ove komponente,

kao i mnoge druge, zahtjevaju podizanje razine baziène i specifiène motorièke i funkcionalne pripremljenosti.Obzirom na vanost i kompleksnost kondicijske pripreme nogometaa namjera autora je bila skrenuti pozornosti na ovu krucijalnu sposobnost te iznjeti neke premise vane za dijagnostiku stanja i eventualni razvoj anaerobneizdrljivosti.

Uzorak ispitanika:U ovom radu analizirani su rezultati 28 nogometaa 1. hrvatske nogometne lige. Na Tablici 1.prikazani su.

BRZINSKA IZDRLJIVOST NOGOMETAA

Vlatko Vuèetiæ1, Anðelko Ivanjko1, Davor entija1, Mladen Sedar21Sportsko dijagnostièki centar - Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

2Filozofski fakultet Sveuèilita u Zagrebu

N AS Min Maks SD

DOB 29 21,28 18 28 2,64

Tablica 1. Opæi podaci o ispitanicima.

Opis testa:Kao jedan od moguæih pokazatelja razine treniranosti u podprostoru funkcionalnih sposobnosti jest i test za procjenu brzinske izdrljivosti, test trèanja na 300 yardi. On se izvodi tako da se u dvorani ili na otvorenom prostoru povuku dvije usporedne crte, duine 1 m, na udaljenosti 22.84 metara. Sporta stane na startnu linijui na znak mjerioca maksimalnom brzinom trèi 12 duina, a mjerioci biljee prolaze svake dionice, kao i konaènirezultat.Dobar rezultat u testu za seniore oznaèava postignuto vrijeme ispod 55 sekundi, dok vie vrijednosti ukazujuda igraè treba vie treninga posvetiti upravo razvoju specifiène brzinske izdrljivosti.



N O G O M E

T

423


1.2. Rezultati i diskusija:

Tablica 2. Prikaz rezultata mjerenja u testu 300 yardi (MBI3Y)

N AS Min Maks SD

MBI3Y 29 56,72 52,9 60,7 2,07

Graf 1. Prikaz distribucije rezultata nogometaa u testu 300 yardi (MBI3Y)

Uvidom u prikaz rezultata uoèava se najbolje postignuto vrijeme (52,9 s) koje je upravo istrèao jedan od ponajboljih i kondiciono najspremnijih nogometaa prve hrvatske nogometne lige. Isti nogometa je i u drugomtestu za procjenu funkcionalnih sposobnosti (spiroergometrijski test na pokretnoj traci) postigao izuzetnerezultate, to potvrðuje uvodno razmatranje o tome da je razina funkcionalnih sposobnosti aerobnog ianaerobnog tipa, koje su u osnovi kvantitete i kvalitete trèanja nogometaa, meðu najvanijim su pokazateljimakvalitete treniranosti nogometaa s aspekta opæe i specijalne pripreme. S druge strane, vano je napomenutisportau da bi svaku od dionica trebalo istrèati maksimalno bez tzv. èuvanja za kraj. Naime, jedino u tomsluèaju trener dobiva moguænost praæenja i vrednovanja razine funkcionalne pripremljenosti, kako na temeljukrajnjeg rezultata, tako i na temelju kretanja brzine trèanja po pojedinim dionicama od poèetka do

kraja testa (Slika 1.). Na temelju uvida u kretanje vrijednosti vremena pojedinih dionica trener je u moguænosti pratiti kretanjemaksimalne brzine i brzinske izdrljivosti pojedinog nogometaa.

N - 300 yardi

3,99

4,33 4,31 4,49 4,4

4,57 4,46

4,84 4,92

5,31 5,12

5,52

3,5

4

4,5

5

5,5

6

6,5

0 10 20 30 40 50 60

t (sek)

p r o l a z ( s e k )

Slika 1. Prikaz rezultata 12 dionica u testu 300 yardi jednog nogometaa 1 HNL

ExpectedNormal

MBI3Y

Upper Boundaries (x<=boundary)

N

o o f o b s

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

49,975 51,925 53,875 55,825 57,775 59,725 61,675



N O G O M E

T

424

Vlatko Vuèetiæ, Anðelko Ivanjko, Davor entija, Mladen SedarBRZINSKA IZDRLJIVOST NOGOMETAA

Na prikazanom testu uoèava se znaèajan pad brzine trèanja veæ nakon 7. dionice, to svakako upuæuje na potrebu daljnjeg intenzivnog rada na razvoju spomenute komponente. Pri tome krajnji rezultat u testu i nije od primarnog znaèaja; due odranje visokog intenziteta trèanja (npr. do 9. dionice) moe se smatrati boljim

rezultatom èak i ako nogometa postigne neto slabiji krajnji rezultat (ukupno vrijeme testa). Test 300 yardiza provjeru brzinske izdrljivosti preporuèa se izvoditi na poèetku I. faze pripremnog perioda, polovicom treæefaze pripremnog perioda te polovicom natjecateljske sezone2. Anaerobna izdrljivost je mjeavina baziènihsposobnosti, brzine i izdrljivosti. To je sposobnost svladavanja (odgaðanja) umora pri vrlo visokom optereæenjukada je frekvencija pokreta velika. Sportai sa odliènom anaerobnom izdrljivoæu imaju dobro razvijenusposobost tolerancije laktata i velike moguænosti odravanja konstantne brzine kroz dui vremenski period( produeni sprintevi i sl.). S gledita razvoja anaerobne izdraljivosti bitno je naglasiti barem dvije komponente:

1. Prije poèetka rada na anaerobnoj izdrljivosti, sportai trebaju poèeti s intervalnim intenzivnim treninzimada poveæaju aerobni kapacitet (npr. intervalnim treninzima baziranim na razvoj specifiène izdrljivosti koja je upravo kombinacija dvaju najvanijih segmenata, aerobne i anaerobne komponente). Intervali se izvodeintenzitetom koji odgovara optereæenju malo iznad anaerobnog praga u trajanju od 2 do 6 min uz dovoljno

velike pauze da se frekvencija srca spusti blizu poèetne razinu.2. razvoj sposobnosti podnoenja visoke razine laktata. Koriste se kratke ponavljajuæe dionice trajanja od 30"do 2 min visokim intenzitetom. Interval odmora je dva do tri puta dui od intervala dionice. Pri visokojkoncentraciji laktata, serija se ponavlja 3-4 puta. Trenira se sposobnost eliminacije i oksidativne razgradnjelaktata u i iz krvi i puferske kapacitete.

Treninzi anaerobne izdrljivosti su vrlo stresni i ne bi trebali biti sastavni dijelovi treninga poèetnika,

jer prerani poèetak upotrebe ovih vrsta treninga moe dovesti do ozljeda i pretreniranosti. Obziromda se, u osnovi, specifièna brzinska izdrljivost nogometaa zasniva na kvalitetno razvijenoj anaerobnojizdrljivosti autori navode upravo primjer jednog takvog progresivnog pristupa izgradnji specifièneizdrljivosti1,3,4,5. Svi trenani oblici navedeni su redoslijedom kako bi ih progresivno trebalo primjenjivati. Dakle,nakon uvodnih aerobnih treninga slijede:

Kontinuirani intervali. Primjenjuje sa trèanje sa 3 do 5 ponavljanja u trajanju od 6 min; pri tom je potrebnodostizati zonu anaerobne izdrljivosti (ANI)*6 u svakom intervalu. Zona anaerobne izdrljivosti (ANI) jedefinirana intenzitetom koji premauje laktatni anaerobni prag (LT) i intervali su tipièan primjer treninga zaovu zonu. Aktivacija brzih vlakana ima dominantniju ulogu pri aktivnostima ove zone intenziteta i stimuliranasu na rast i razvoj, kao i sposobnost organizma da tolerira i razgraðuje laktate. Veliki volumen treninga ovevrste èesto dovodi do pretreniranosti, te zbog toga treba obratitit punu pozornost oporavku. Pri oporavku izvodise lagano trèanje u trajanju polovice duine prethodnog radnog intervala. Na primjer, 4´6 min s 400 moporavaka. Preporuèljivo je trèati po mekoj podlozi a ne po betonu.

Valoviti intervali. Nakon dobrog zagrijavanja, trèe se intervali na fiksnoj dionici (npr. 8 km) u zoni ANI: 1)trèanje 2 min, slijedi 1 min oporavaka 2) jedna minuta trèanja uz opravak 30 s te 3) 30 s trèanja i oporavak 30 s. Ciklus od 1 do3 se ponavlja tijekom dionice. Nakon istrèane cijele dionice slijedi rastrèavanje.

Brdski intervali. Nakon dobrog zagrijavanja i istezanja, na usponu od 6 do 8% izvode se 4 intervala trèanjauzbrdo s trajanjem dionice od 1 do 3 minute. Vano je da prilikom trèanja zadrimo uspravan poloaj i potpunoopteretimo prednji dio stopala. Prilikom svakog intervala potrebno je doseæi intenzitet zone ANI. Oporavak laganim trèanjem i hodom nizbrdo, ukupno trajanje oporavka od 3 do 4 min.

Trening tolerancije na laktate. Nakon dugog zagrijavanja na stazi ili drugoj mekoj podlozi, pristupa seizvoðenju intervalnih dionica za koje treba 30 s do 1,5 min maksimalnim intenzitetom koji dozvoljava duinadionice. Suma trajanja svih radnih intervala ne smije prijeæi 10 min. Intervali oporavka su trajanja 2 i pol putadui od radnih intervala. Na primjer, 5 x 600 m uz pauzu od 5 minuta ili 3 x (4 x 200 m) s odmorom izmeðudionica od 1,5 minuta i serijskom pauzom od 10 minuta. Na poèetnih 6 min, nadograðivati ukupno trajanjetreninga dodavanjem 2 min tjedno. Izvriti trening najvie jednom na tjedan.Prikazani trenani sustav nije specifièan za nogomet veæ je to prikaz postepene izgradnje ciljane specifiène

izdrljivosti kojeg preporuèuju autori ovog rada jer se time izgraðuje baza kao preduvjet za unapreðenje i ostalihspecifiènih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti.



N O G O M E

T

425


3. ZAKLJUÈAK Nogometna igra svakim danom pred nogometae postavlja sve veæe i veæe zahtjeve a time i bolju kondicijsku pripremljenost. Intenzitet igre je sve veæi a faze oporavka su sve kraæe. Brzina igre i sudjelovanje veæine igraèa

u svim segmentima igre smanjili su razlike u motorièkim i funkcionalnim parametrima napadaèa, obrambenihi veznih igraèa. Od svih igraæa se zahtijeva visoka razina svih oblika kondicijske pripremljenosti, a posebnospecifiène anaerobne izdrljivosti. Rezultati motorièkih i funkcionalnih testova, uz trenerovu procjenu ostalihsposobnosti igraèa i zahtjeve pojedine pozicije u igri, omoguæuju ciljanu kondicijsku pripremu usmjerenu naspecifiène slabosti pojedinog igraèa. Oni takoðer omoguæuju sustavni i individualni pristup, smanjujuæi moguæe pogreke u metodici treninga i negativne posljedice na cjelokupan razvoj nogometaa.

4. LITERATURA1. Burke, E.R. (1995): Serious Cycling. Human Kinetics, USA.2. Dujmoviæ, P. (2000). kola nogometa. Zagrebaèki nogometni savez. Zagreb.3. Evans, M. (1997): Endurance Athletes Edge. Human Kinetics, USA.4. Friel, J. (1998): The triathletes training bible. Velopress, Boulder-Colorado, USA.

5. Milanoviæ, D. (1997): Teorija treninga. U: Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita uZagrebu.

6. Vuèetiæ, V., D. entija, Br. Matkoviæ (2002):Doziranje i kontrola intenziteta treninga u sportovima dugotrajneaerobne izdrljivosti. Zbornik radova Dopunski sadraji sportske pripreme, 11. Zagrebaèki sajam sporta i nautike,Zagreb, 29-37.

7. Vuèetiæ, V., D. entija, Br. Matkoviæ (2002):Razvoj funkcionalnih sposobnosti-Triatlon. Zbornik radova Dopunskisadraji sportske pripreme, 11. Zagrebaèki sajam sporta i nautike, Zagreb, 29-37.



N O G O M E

T

426

Zvonko KomesMETODIKA TRENINGA BRZINE U NOGOMETU

1. UVODPojedinaèno najvanija sposobnost koju nogometa moe posjedovati je BRZINA. Stvarno brzi igraèi, odnosnooni koji su opasni za protivnika, mogu nepredvidljivo, neuhvatljivo startati, skakati, sprintati, kontrolirati loptu, ponavljano tijekom utakmice na visokoj razini i kroz velik broj ponavljanja. Na taj naèin bri igraèi u tehnièkojrealizaciji imaju prednost. U karakteristiènoj nogometnoj utakmici moguæe je izdvojiti priblino 400 pokreta kojiu stvari èine jednu kompleksnu vjetinu kojoj su osnova brzi pokreti i brzo kretanje tijela (Pearson, 2001).Analizom igre dobivamo podatke koji pokazuju da igraè u jednoj karakteristiènoj, vrhunskoj utakmici izvodi:maksimalnog sprinta - 8 - 8,5 m/s, 150 - 300 m; sprinta - 7 - 8 m/s, 350 - 1000 m; brzog trèanja - 1500 - 2000m; joggiranja - 3000 - 5000 m; hodanja - 3ooo - 4000 m, ukupno izmeðu 8000 - 12000 m. Unutar cjelokupnogvremena i duljine maksimalnog sprinta igraèi naprave 50 - 60 starteva i promjena u trajanju oko 2 s pojedinaèno, a duine 3 - 5 m.Analizom drugog, neto nieg nivoa sprinta, utvrdilo se da igraèi istrèe udaljenosti od 10 - 30 m s 30 - 40 promjena. Treæi nivo koji jo moemo opisati kao brzo trèanje su dionice od 10 - 30 m, nieg intenziteta s mnogokontakata s protivnikom - 60 - 70 puta. Tome treba dodati 30 - 50 paseva loptom koji se izvode u maksimalnoj

brzini, te 20 - 30 laganih paseva. Doda li se tome 15 - 25 skokova u duelima i 10 bez duela, moe se sagledatistruktura zahtijeva brzih aktivnosti koje igraè u vrhunskoj utakmici treba zadovoljiti.Ovakvom analizom uoèljivo je da od ukupnog broja pokreta, tek jedna treæina otpada na maksimalno brzekretnje, dok je za preostale dvije treæine pokreta i kretnji vaan visok nivo vjetine izvoðenja u optimalnoj brzini,ali sa naglaenom brzinom reakcije. Uz tehnièko taktièke informacije skup svih tih podataka nalae treneruda razmilja o brzini u nogometu kao o kompleksnoj sposobnosti. Prema tome, brzina je kompleksna sposobnostkoja u sebi sadri nekoliko submodela.

METODIKA TRENINGA BRZINE U NOGOMETU

Zvonko Komesslobodan sportski djelatnik

Tablica 1: Analiza ukupnog trèanja u karakteristiènoj utakmici (podaci dobiveni pracenjem deset utakmicaengleskih premier ligaa-programom ProZone(34Roundhay Road,Leeds)

broj duina ukupno

maksimalan sprint (8-8,5 m/s) 50 - 60 3 - 5 m 150 - 300 msprint (7-8 m/s) 30 - 40 10 - 30 m 350 - 1000 mbrzo trèanje 60 - 70 10 - 30 m 1500 - 2000 m

jogging 3000 - 5000 mhodanje 3000 - 4000 m

2. SUBMODELI BRZINE U NOGOMETUIz uvoda je vidljivo da uobièajeno usko gledanje na brzinu u nogometu samo kao na brzinu pravocrtnog trèanja,ne dovodi do razvoja brzine i napretka nogometne igre. Sama brzina pravocrtnog kretanja bila bi neto to igraè postie nakon to krene (Pearson, 2001). Do tog trenutka brzina sadri nekoliko submodela: 1. Brzina shvaæanja;2. Brzina predviðanja; 3. Brzina odluke. Kada igraè tokom utakmice obradi situaciju koristeæi navedene

sposobnosti brzine submodela, dolazi do vanog trenutka - do èetvrtog submodela: Brzine reakcije. Da bi igraènakon reakcije postigao brzinu, mora u prva tri koraka biti eksplozivan. To znaèi da je eksplozivnost prva faza



N O G O M E

T

427


brzine, a sastoji se od nekoliko meðusobno ovisnih dijelova - brzine reakcije - dohvata - povratak balansa nakondohvata. Izmeðu poèetnog poloaja i poèetka ujednaèenog brzog trèanja (otprilike 14 koraka po A. Pearsonu,SAQ), najpresudnija su prva tri koraka. Nakon toga slijede jo dva submodela: 5. Brzina kretanja i 6. Brzina

akcije. Zbivanja u nogometu ne trebaju se odvijati samo brzo veæ i ispravno, te toèno, to definira krajnjisubmodel brzine: 7. Brzina djelovanja.Svi prethodno linearni tipovi brzine mogu se i jednostavno definirati:

1. Brzina shvaæanja-sposobnost shvaæanja situacije (njenih promjena) u sto kraæem vremenu.2. Brzina predviðanja-sposobnost predviðanja buduæih radnji i njihovog razvoja.3. Brzina odluke-sposobnost brze odluke za jednu od potencijalnih moguænosti.4. Brzina reakcije-sposobnost brze reakcije nakon trenutka odluke za nepredvidljive situacije.5. Brzina kretanja-sposobnost brzog linearnog i lateralnog kretanja sa i bez rekvizita igre.6. Brzina akcije-sposobnost brzog izvoðenja radnji uz ometanje protivnika koji daje potrebni vremenski pritisak.7. Brzina djelovanja-sposobnost izvoðenja to breg i efikasnijeg djelovanja u igri.

3. TESTIRANJE BRZINEDijagnostikom brzine igraèa moemo nedvojbeno zakljuèiti da postoji nemjerljivi dio (onaj koji se odnosi navjetinu izvoðenja brzih i toènih pokreta u nizu u zadanoj situaciji - submodeli 1, 2, 3, 4, 7 - koji procjenjujemona temelju krajnjih uèinaka kretanja) i mjerljivi dio (odnosi se na submodele brzine 5 i 6)

Testovi brzine starta

1. Elektronsko mjerenje sprinta iz visokog starta na 10, 15, 20, 30 metara. Mjeri se vrijeme od odvajanja stranjenoge od oslonca do oznake cilja.

Testovi brzine starta s promjenom smjera i okretom

2. Mjeri se vrijeme trèanja na 20 m (1+2+3+4) s promjenom smjera trèanja - topericom. Mjeri se trèanje nalijevu i na desnu stranu.

3. Mjeri se vrijeme trèanja na 40 m (1+2+3+4+5+6) s promjenom smjera trèanja - topericom.

4. Mjeri se vrijeme trèanja na 60 m (iz svakog kuta obiæi oznaku u sredini i vratiti se ponovno u kut - na tajnaèin povezati sva èetiri ugla) 1+2+3=15 m 15x4=60m

Testovi skoènosti

5. Skok udalj iz mjesta6. Troskok iz mjesta. Doskok na jednu nogu, doskok na drugu nogu, sunoni doskok

Testovi brzine izdrljivosti

7. Intervali sprinta 5x30 m s pauzom 60 sek izmeðu intervala.8. Intervali sprinta 7x20 s pauzom 25 sekundi izmeðu intervala. Mjeri se vrijeme zamora (razlika izmeðu

najboljeg i najloijeg rezultata)

Brzina se takoðer moe procjenjivati na temelju razlièitih brzinskih zadataka i vjebi:

a) imitacijske vjebe- obrambeni igraè slijedi kretanje napadaèa poput sjene

b) start vjebe- igraèi reagiraju (startaju) iz razlicitih pozicija (leeæi, kleèeæi, poskakujuæi) na razlièite signale (pljesak, pokret,

posebnu rijeè koju u razgovoru trener izgovori)

c) vjebe lovice i hvatanja- igraè br. 1 trèi prema treneru. Trener proziva igraèa 2 ili 3 koji starta prema oznaci a igraè br. 1 ga pokuava

uhvatiti.- igra: uzeti loptu i otrèati do linije 15 m, a da protivnik ne uhvati onoga s loptom. Za to igraè dobiva 3 boda.

Ukoliko protivnièki igraè uhvati prvoga onda on dobiva 1 bod.



N O G O M E

T

428


d) natjecanja- trener izgovara brojeve od 1 - 3, i na taj znak igraè pod tim brojem starta- trener izgovara dva broja od 1 - 4, a igraèi u tim kolonama moraju zamijeniti mjesta

- trener proziva broj vrste (1 ili 2). Prozvana vrsta bjei, a druga lovi. Cilj je uhvatiti svog partnera do 20 m.Signal moe biti broj, rijeè, zviduk.

e) vjebe hvatanja i premjetanja- na znak trenera svi igraèi moraju promijeniti zastavicu. Ukljuèuju se i igraèi koji nemaju zastavice i pokuavaju

je osvojiti. Za to vrijeme igraè lovac pokuava nekog od igraèa bez zastavice uloviti.

f) situacijske igre sliène samom natjecanju. U brzini djelovanja vana je ispravnost - pravilna mehanika kretanjai tehnika, te toènost - vremenska usklaðenost izvedbe nekoliko igraèa.

4. OBLICI TRENINGA RAZVOJA BRZINE Nekoliko je oblika treninga: tehnièko taktièki (ekipni), trening razvoja tehnièkih znanja (grupni), trening razvojamotorièkih sposobnosti (grupni), trening razvoja submodela brzine (individualni; stvaranje novih programa

vjetina kroz trening svakog submodela posebice)

4.1. Trening razvoja submodela brzine - individualni pristupIndividualnim pristupom, svaki se od submodela moe razvijati elementarno, èime je omoguæeno praæenje ikontrola uèinaka treninga. U strukturi sposobnosti brzine moemo nedvojbeno reæi da svaki igraè nema jednak genetski udio u razlièitim submodelima brzine. Svaki od submodela brzine moe se uvjebati i podiæi na viinivo, bez obzira na genetsku uvjetovanost. Kad se tijelo opskrbi novim nauèenim programima, igraè æe ukompleksnoj situaciji djelovati trenutak ranije nego se ta situacija zapoène odvijati. Prema tome, cilj individualnogtreninga je razvoj onog dijela koji nije genetski uvjetovan, koji æe kumulacijom efekata podiæi i genetski potencijal.

4.2. Regije lokomotornog sustava koje trebaju biti obraðene kroz individualni trening:

Skoèni zglobovi

Kroz vjebe nauèiti kako iskoristiti energiju uskladitenu u miiæima potkoljenice. Vjebe trebaju stopala nauèitida u poloaju dorsalne fleksije prije kontakta s tlom iskoriste 7-14% vie nego ranije, silu usmjerenu prematlu iz miiæa fleksora skoènog zgloba.Miiæi natkoljenice (hamstrings, quadriceps, gluteus) kroz vjebe trebaju se nauèiti to broj kontrakciji.

Fleksori kuka, aduktori , abduktori

Ti miiæi su presudni za brzinu. (podizanje koljena, korak u stranu, krini korak, kretanje lijevo - desno, okretanje,ovise o motorièkom uèenju upravo tih miiæa). Potrebno je mnogo vjebe i vremena da se sposobnost okreta,kretanja u stranu i promjene pravca podignu do savrenstva.

Miiæi trupa

Sve kretnje inicirane su iz centra teita, pa se veliki dio vjebi treba odnositi na motorièko uèenje trupa da

se bre kreæe. Miiæi ruku i ramena

Odgovorni su za stabilnost koraka i odravanje pravilne visine i ravnotee kukova. Ruke kod svake promjeneritma i izbacivanja iz ravnotee daju impuls za bri ritam i vraæanje u ravnoteu.

5. IZBOR PRIPREMNIH VJEBI ZA TRENING BRZINEOvaj program se zasniva na motorièkom uèenju miiæa. Prije nego se zapoène s vjebama mora se proæikvalitetno zagrijavanje. Jedna od optimalnih metoda zagrijavanja je dinamièki stretching. Nakon zagrijavanjavano je potroiti vrijeme na razvoj proprioceptivne svijesti, uèeæi sve miiæe i zglobove u lancu od glenja doramena kako da kontroliraju pokrete i odravaju balans centra teita. Zglobovi moraju nauèiti prepoznatirazlièite sile pod razlièitim kutevima da bi u igri odrali funkcionalnu stabilnost bez smanjenja brzine i

uèinkovitosti.



N O G O M E

T

429


Vjebe balansa

1. Obje noge paralelno naprijed nazad2. Obje noge paralelno lijevo desno

3. Jedna noga naprijed nazad4. Sjediti na lopti promjera 80 cm, a nogama se oslanjati na loptu promjera 60 cm.5. Odravati ravnoteu leeæi na dvije lopte.6. Odravati ravnoteu leeæi na dvije lopte.7. Stojeæi na jednoj nozi na mekanoj gumenoj podlozi hvatati medicinku koju baca partner.8. Odravati ravnoteu stojeæi na plivajuæoj platformi.9. Stojeæi objema nogama na dasci, nagibima tijela i daske s kuglastim podnojem, voditi kuglicu kroz labirint.

Najvanija vjetina trèanja je skok.

Razvoj i poboljanje brzine skoka ovisi o potpunoj, maksimalnoj i brzoj ekstenzijikroz tri zgloba SKOÈNI ZGLOB,KOLJENO, KUKOVI.

Vjebe Trostruke ekstenzije

1. Iz uspravnog stava oslonjeni na zid, ispruenim rukama ravnonaprijed, krenuti u zid pokreæuæi iskljuèivo glenjeve poskoci(sunono * jednonono * naizmjenièno )

2. Ponoviti isto, ne dozvoliti da se leða savinu, izvodeæi vjebu iz koljenai glenjeva3. Izvoditi vjebu tako da se isprua tijelo u kukovima, koljenima,

glenjevima

Sportaevo stopalo u kontaktu sa tlom potroi oko 0,2 sek. Pola od tog vremena potroi na svladavanjegravitacije i usporavanje tijela dok drugu polovicu vremena potroi na ponovno odbacivanje tijela u zrak.U prvihnekoliko koraka prilikom upora o tlo noge pojedinaèno i naizmjenièno rade dvostrane napore- EKSCENTRIÈNE- KONCENTRIÈNE

Da bi igraè postizao sve veæu brzinu,treba skratiti vrijeme kontakta sa tlom. S tim zahtjevom treba sekoncentrirati na slijedeæe vjebe.

Vjebe za razvoj brzine-tipa skoènosti:

Skokovi jednostavni i reaktivni:

1. Poskok i promjena noge2. Poskok i promjena noge3. Naskok na klupicu i nazad4. Poskok boèno sa zamjenom noge5. Poskok na klupicu i saskok 6. Iz uspravnog stava propadajuæi èuèanj, iz poluèuènja

iskorak



N O G O M E

T

430


Skokovi s otporom (guma)

1. Skok uvis s otporom gume + skok uvis bez gume2. Skok udalj s otporom gume + skok udalj bez gume

3. Skok gore i naprijed s odrazom jedne noge iz korakaunazad i zamahom tog koljena prema gore sotporom gume + skok visoko naprijed naizmjeniènolijevo-desno bez gume

4. Jednononi poskoci za duljinu stopala vuèenjemgume (frekvencija)

5. Preskok preko prepreke ravno-boèno s gumom okoglenjeva.

Vjebe za razvoj razlièitih submodela brzine

Skokovi s promjenom postavljanja stopala

6. IZBOR VJEBI ZA RAZVOJ BRZINEPO SUBMODELIMA1. Reakcija igraèa na loptu koju ispusti suigraè u

stranu (submodel 3,4)2. Na znak suigraèa okret i reakcija na loptu

isputenu u stranu.(submodel 3,4)3. Reakcija igraèa na stranu na koju suigraè isputa

loptu.(submodel 3,4)4. Reakcija igraèa i odbijanje lopte onom nogom na

koju dolazi lopta od suigraèa. Oba igraèa rade

zamah ali samo jedan isputa loptu i dodaje ju.(submodel 3,4)

5. Reakcija igraèa na gumenu lopticu nepravilnogoblika koju baca suigraè, a koja se od poda odbijau nepredviðenim pravcima. Igraè treba uhvatitilopticu prije nego drugi puta padne na pod.(submodel 3,4)

1. Hodanje ritmom koraka igraèa ispred koji mijenja naèin kretanja (iskorak,korak, poskok, hodanje) (submodel 1,4)

2. Hodanje ritmom klizeæeg koraka igraèa ispred sebe koji mijenja brzinu i

duljinu koraka.(submodel 1,4)



N O G O M E

T

431


1. Hodanje igraèa koji radi skip kroz ljestve i mijenja smjer lijevo desno.(submodel 2,4)

2. Hodanje igraèa koji trèi u krug, a jednom nogom stalno mora biti uoznaèenoj kocki. (submodel 2,4)

1. Hodanje prvog igraèa ritmom kretanja drugog igraèa + njihova povezanostremenom s èièak trakom. Kad se ritam poremeti remen se razdvaja.(submodel 1,2,3,4)

2. Igraè treba predviðati i hvatati ritam kretanja drugog igraèa, koji trebanogom dotaknuti kvadrate po redoslijedu.(1,2,3,4)

1. Linearno 5x do oznake s pet koraka, maksimalna brzina (submodel 4,5)2. Boèno, dokoraèno do oznake s tri koraka, maksimalna brzina (submodel 4,5)3. Boèno, okret, boèno, natrake, boèno, okret, linearno, boèno, okret, linearno, boèno, linearno, okret,

maksimalna brzina (submodel 4,5)4. Mijenjanje ritma u sprintu. Suigraè hvata ritam igraèa koji mijenja ritam i pokuava ga uhvatiti u

promjenama. (submodel 4,5)5. Linearno ili boèno kretanje tako da krajnje toèke budu prepone koje se preskaèu. (submodel 4,5)5A.Suigraè oponaa naèin trèanja, prelaska prepreka i promjena.

1. Prelazak s niske klupice nadrugu i nazad, izbjegavajuæivreæu koja se njie u

suprotnom smjeru.(submodel 2,6)

1. Jednom nogom preko prepona, druga je s vanjske strane. Izmeðu prepona jedan korak. Linearno - boèno.(submodel 5)

2. Trèanje objema nogama preko prepone. Izmeðu prepona jedan korak. Linearno - boèno. (submodel 5)

3. Dijagonalni prelazak preko i ispodgume zategnute na razlièitimvisinama i udaljenostima.(submodel5)

4. Trèanje maksimalnom frekvencijomkroz ljestve u kombinacijama, ravno, boèno. (submodel 5)

5. Start naprijed, boèno, natrake pomoæu nategnute elastiène trake(submodel 5)

6. Skip s gumom i koljena visoko

naprijed. Skip s gumom i pete visokonazad (submodel 5)



N O G O M E

T

432


7. MOTORIÈKO UÈENJE ISPRAVNOG POSTAVLJANJA STOPALA I RADA RUKUZa poveæanje brzine izvoðenja elemenata kretanja u nogometu, potrebno je odravati balans izmeðu impulsasile i koèenja. Zato je opet bitno, ispravno postavljanje stopala u koordiniranim kretnjama. Pokreti (osloboðeni

od svih suvinih balastnih, dodatnih kretnji) kojima se ostvaruju promjene smjera, odnosno izbacivanje izravnotee i ponovno uspostavljanje ravnotee, trebaju biti usvujeni na nivou VJETINA. Kod promjenekretanja(na primjer: hodanje, okret, hodanje-trèanje, poskok, okret, zaustavljanje itd) osim ispravnog postavljanja stopala, veoma je vano pravilno upotrijebiti ruke kojima se daje impuls promjene i kontrole.

Vjebe ispravnog postavljanja stopala i rada ruku

Hodanje:

1. Iz sunonog stava, desnom nogom nazad, okret za 180, prikljuèiti lijevom nogom do sunonog stava.2. Iz sunonog stava, iskorak boèno, okret za 90°u stranu iskoraène noge, priljuèiti drugu nogu do sunonog

stava.3. Sa èetiri okreta zatvoriti krug.

4. Iz sunonog stava, iskorak naprijed desnom, okret ulijevo za 90, prikljuèiti lijevom nogom do sunonog stava.Slijedi iskorak naprijed lijevom.

Trèanje:

1. Skip u mjestu s okretom za 90°ili 180°. Ruke rade dominantno kod okreta daju impuls.2. Skip u mjestu okret za 90°ili 180°(ruke daju impuls) naskok na klupu (ruke daju impuls).3. Skip na sanduku silazak sa sanduka boèno u desnu stranu lijevom nogom penjanje boèno u lijevu stranu

desnom nogom (ruke daju impuls).4. Skip na sanduku silazak sa sanduka boèno u desnu stranu lijevom nogom penjanje na drugi sanduk boèno

lijevom nogom (ruke daju impuls)5. Skip u mjestu penjanje na klupu ravno silazak penjanje na klupu boèno prekoraèno (ruke daju impuls)

Primjer pojedinaènog treninga brzine Zagrijavanje trajanje do 20 minuta. Vjebe se izvode jedna za drugom u slijedu naprijed i natrake. Vrijemeizvoðenja vjebe -do 10 sekundi. Stanka izmeðu vjebi-10 sekundi.

Balansi - trajanje do 15 minuta. Vjebe se izvode u kombinaciji dva rekvizita 5-6 serija .Vrijeme izvoðenja jedne serije do 30 sekundi. Stanka nakon jedne serije je rad na drugom rekvizitu.

Glavni dio treninga -A

a) vjebe trostruke ekstenzije, izabrati dominantnu vjebu 5-6 serija sa po 6-8 ponavljanja, stankom oko 30sek. Ostale vjebe izvoditi koncentrirajuæi se na tehniku 2-3 serije.

b) vjebe jednostavnih i reaktivnih skokova, izabrati po dvije dominantne vjebe 5-6 serija, 4-6 ponavljanja, pauzom oko 30 sekundi. Ostale vjebe mijenjati u slijedeæim treninzima.



N O G O M E

T

433


c) vjebe skokova s otporom, izabrati 1-2 vjebe, izvoditi ih u kombiniranim serijama sa (3-4 pon. ili 5-6 sek)i bez otpora. Broj kombiniranih serija 2-3 sa stankom oko 2 minute.

d) vjebe skokovi s promjenom postavljanja stopala, izvoditi ih u raznim kombinacijama lijevom i desnom

nogom 8-10 serija. Trajanje jedne serije cijeli krug ili do ispadanja iz ravnotee.Trajanje glavnog A dijela treninga do 20 minuta.

Glavni B dio treninga. Vjebe razvoja brzine po submodelima za svaki trening mijenjati te ih izvoditi u serijama(3-4), brojem ponavljanja (4-5 ili 5-6 sek), stankama oko 60 sek. Ukupno odabrati 6-7 vjebi.trajanje glavnog B dijela treninga do 20 minuta.Glavni C dio treninga. Vjebe motorièkog uèenja, izvoditi naizmjenièno vjebe hodanja-trèanja s okretimai poskocima svaku vjebu izvoditi u ritmu do 30 sek.s odmorom do 30 sekundi u 2-3 serije. Sveukupno izvestido 12 serija. Trajanje glavnog C dijela treninga do 10 minuta.

U toku pripremnog ciklusa program vjebi za usavravanje brzine planirati sa treningom snage. U tokunatjecateljskog ciklusa ovaj program je predviðen za 1x individualno i 1x u sklopu ekipnog treninga (treningsa osnovnim zahtjevom te-ta) u jednom mikrociklusu izmeðu dva natjecanja. U jednogodinjem ciklusu potrebno

je dovoljno podraaja tokom èitave godine za napredak i razvoj brzine nogometaa potujuæi izmjenjivanje teihi lakih mikrociklusa.

8. LITERATURA1. Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb.2. Weineck, J. ( 1999 ). Optimales Fussballtraning, Spitta- Veri, Nurberg3. Pearson, A. (2001). Speed, agility and quickeness for soccer. London: A & C Black.4. Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark.



N O G O M E

T

434

Izet Raðo, Taloviæ Munir, Dogan MensurELEMENTARNE IGRE DJECE NOGOMETAA

Sa treningom brzine treba zapoèeti rano (u ranom kolskom uzrastu) jer se u ovom periodu moe relativnodobro utjecati na CNS kao i na strukturu miiænih vlakana. Brzina trèanja, vrijeme reakcije i brzi rad nogukontinuirano se poboljavaju od pete godine ivota do sazrijevanja. Meðutim, unapreðenje brzine tijekom predpuberteta uglavnom se javlja kao rezultat ivèane prilagodbe, to znaèi da dok djeca izvode aktivnosti brzine,miiæi uèe raditi zajedno i postaju uèinkovitiji. Stoga, poveæanje brzine tijekom predpuberteta nije rezultatsnanijih miiænih kontrakcija veæ ivèano-miiæne prilagodbe. Sposobnost djece u predpubertetu da izvode brze pokrete, progresivno se poveæava u ovom ranom stupnju, i to i kod djeèaka i kod djevojèica koji razvijaju brzinu u kasnijem stanju. Najèeæe poveæanje brzine nije samo rezultat svladavanja sprinterskih vjetina, veæ je i rezultat razvoja bolje miiæne koordinacije. Tokom ranog predpuberteta, kod brzine trèanja nisu vidljivespolne razlike meðu djecom. Ta razlika poèinje biti vidljiva u vrijeme kada se djeca pribliavaju pubertetu i tona naèin da djeèaci bolje izvode aktivnosti vezane uz brzinu od djevojèica. Glavni cilj predpubertetskih sportskihaktivnosti je razvijanje specifiène igraèke brzine. Tijekom igre djeca æe nauèiti kako uskladiti svoje ruke i nogetako da ih bre pokreæu i trèe na prednjem dijelu stopala. Brzina pokreta kod djece æe se poveæavati kao rezultat

takvih motorièkih iskustava. Ona æe nauèiti kako brzo trebaju pokretati dijelove svog tijela na znak ili u situacijina utakmici. Razvoj predpubertetske brzine je veæim dijelom rezultat prilagodbe ivèanog sustava koju djeca postiu kroz igru. Kao rezultat tog motorièkog iskustva, ivèani sustav uèi kako uskladiti akcije ruku i nogu nanajbolji moguæi naèin. U igrama se djeca zabavljaju i vole izvoditi zadatke u kojim je vana brzina i tokom tafeta.

2. SREDSTVA ZA RAZVOJ BRZINE NOGOMETAA U PREDPUBERTETSKOM PERIODUU periodu predpuberteta, brzina nogometaa se u najveæoj mjeri poveæava uticajem na CNS, unutarmiiænui meðumiiænu koordinaciju, kao i na kognitivne komponente brzine.Upravo zbog toga se u ovom periodu najvie koriste sredstva koja djeluju stimulirajuæe na taj vid brzine. U ovasredstva moemo ubrojati tafete, hvatalice i specifiène nogometne igre za razvoj brzine.

2.1. tafeteTrajanje vjebe ili udaljenost koju treba pretrèati ne bi trebali biti dugaèki. Djeca u toj dobi ne bi trebala iskusitinelagodu. Ona ne trebaju trèati brzo i kontinuirano due od èetiri do est sekundi jer due udaljenosti zahtijevajuspecifièni trening. Ako imaju stanku od dvije ili tri minute, tada mogu ponoviti istu akciju s uitkom. Za NOGOMET, trening brzine treba imati oblik trèanja s okretima, promjenama pravca i kretanjima tipa stanii idi. Zbog toga to udaljenost kod takvog naèina rada nije velika, djeca mogu izvoditi vie ponavljanja (4-8)s dvije ili tri minute odmora izmeðu ponavljanja. tafete koje koristimo za razvoj brzine nogometaa u predpubertetu moemo podijeliti u dvije grupe: tafete bez lopte i tafete sa loptom.

ELEMENTARNE IGRE DJECE NOGOMETAA

Izet Raðo1, Taloviæ Munir2, Dogan Mensur21Univerzitet u Sarajevu Fakultet za fizièku kulturu

2Centar za edukaciju trenera NS BiH

1. BRZINA NOGOMETAA U PREDPUBERTETSKOM PERIODU



N O G O M E

T

435


Organizacija- 3 ili vie grupa sa istim

brojem igraèa- isti razmak od linije dolinije za sve grupe

Naèin izvoðenja Na znak trenera ( zviduk, povik, i sl.)

prvi igraèi iz kolona (sa jedne strane)startaju i max. brzo trèe ka partneru nasuprotnoj strani. On moe krenuti tek kada ga partner dohvati rukom.Pobjednèka je ona ekipa koja prva izvrisve izmjene.

2.1.1. tafete bez loptetafetno pravolinijsko trèanje

Varijante:- svaki igraè trèi 2 (3,4) puta u jednoj seriji- svi igraèi su na suprotnoj strani pa se trèe povratne dionice- igraèi kreæu iz razlièitih poloaja (stajanje, èuèanj, sjed, leanje na leðima ili trbuhu , itd.), adionice se prelaze: dokoracima, trèanjem unazad, itd.

Organizacija- nekoliko ekipa s istim

brojem igraèa- èunjevi poredani u cik-cak

raspored za sve ekipe

2.1.2. tafete sa loptom Naèin izvoðenja: Na znak trenera prvi igraèi izkolona trèe izmeðu svojihèunjeva prema suprotnoj strani,gdje ih èeka suigraè koji kreæetek kada ga partner dodirnerukom

tafetna krivolinijska trèanja

tafete sa loptom su vjebe u kojima igraèi vodeæi loptu pravolinijski, cik-cak ili u nekoj drugoj formi nastojeto prije prijeæi odreðenu udaljenost.U ovim formama tafeta, osim komponenti brzine koje razvijamo tafetama bez lopte, razvija se i tehnièkakomponenta brzine, jer se igraèi susreæu sa tehnièkim elementima kao to su voðenje, predaja i prijem lopte.

2.2. HvataliceKretanja koja se susreæu u ovim specifiènim igrama brzine su po svojoj strukturi vrlo slièna kretanjima iznogometa. Priæi blizu protivniku ili se ukloniti izvan njegovog domaaja su akcije koje se èesto izvode u samojnogometnoj igri.Hvatalice se takoðer mogu izvoditi sa i bez lopte.

2.2.1. Hvatalice bez lopte

Varijante :- isti igraè trèi 2 ili vie puta u jednoj seriji (kada proðu svi igraèi u jednoj seriji , trèi ponovo)- razlièiti polazni poloaji- razlièite vrste kretanja

Organizacija:- polje velièine 15x10m,ogranièeno èunjevima

- 1 igraè kao ½ lovac½

Hvatalica: 1 protiv ostalih

Naèin izvoðenja:- ½lovac½ pokuava rukom dohvatitinekog od ostalih igraèa koji nastojepobjeæi

- igraè koji bude uhvaæen postajenovi ½lovac½

- tko napusti granice polja,automatski postaje novi ½lovac½



N O G O M E

T

436


Organizacija:- 2 ½lovca½ istovremeno- ostalo isto kao u prethodnoj

vjebi

Hvatalica sa 2 ½lovca½

Naèin izvoðenja:- 2 ½lovca½ istovremeno pokuavajuuhvatiti nekog od ostalih igraèa iz

grupe- izmjena uloga slijedi kada lovacuhvati nekog od igraèa

Organizacija:- svi igraèi formiraju parove- oznaèeni par ima ulogu ½lovca½- igraèi iz parova se dre za ruke

Hvatalica u parovima

Naèin izvoðenja:- par ½lovaca½ nastoji dotaæi bilo kojeg

igraèa iz ostalih parova, pri èemu seigraèi iz parova ne smiju razdvajati(pustiti ruke )

- ako se pri hvatanju razdvoji par lovaca

ne vrijedi im hvatanje, a ako serazdvoji neki od preostalih parova ,automatski postaju novi lovci

Organizacija:- polje velièine 20x20m- 2 ekipe razlièitih boja, sa istim

brojem igraèa

Ekipna hvatalica Naèin izvoðenja:Jedna ekipa ½lovi ½ drugu ekipu. Lovciimaju zadatak da u to kraæem vremenu pohvataju sve igraèe iz druge ekipe.Tko bude uhvaæen izlazi izvan polja i èekada svi budu pohvatani. Nakon to svi budu pohvatani, ekipe mijenjaju uloge.

Varijanta:

Uhvaæeni igraèi ne izlaze izvan polja , veæ u polju ostaju u nekom od poloaja (èuèanj, raskoraèni stav, itd.). Njihovi saigraèi ih mogu ponovo ½aktivirati½dodirom, provlaèenjem kroz noge, preskakanjem ili na neki druginaèin.

2.2.2. Hvatalice sa loptomHvatalice sa loptom su vjebe koje pored poveæanog utjecaja na kognitivne komponente brzine utièu i na razvojtehnièke komponente brzine.

Organizacija:- polje velièine 20x15m- 2 lovca- 3 lopte u polju

- 5-10 bjegunaca

Spaavanje loptom Naèin izvoðenjaLovci mogu hvatati samo igraèe kojinemaju loptu u rukama. Njih moguspaavati suigraèi sa loptom u rukama

tako to im dobace loptu u ruke prijenego ih lovac uhvati. Lopta se ne smijedugo zadravati u svom posjedu

O

00

Organizacija:- polje 20x20m- svi igraèi po loptu- 1 lovac

Hvatalica voðenjem lopte Naèin izvoðenja:Lovac nastoji uhvatiti (dodirnuti) nekog odostalih igraèa, vodeæi loptu koja mu mora ostatiu nogama (pod kontrolom). Igraèi koji bjeetakoðe moraju stalno imati loptu pod kontrolomi ne smiju izlaziti van polja. Izmjena uloga slijedi

kad lovac dodirne bjegunca ili kada bjegunacnapusti polje za igru (on ili njegova lopta).



N O G O M E

T

437


2.3. Specifiène igre za razvoj brzine nogometaa

Organizacija:- teren: 16-erac

- 1 gol sa golmanom- 2 ekipe od po 5 igraèa- po 4 igraèa u polju i po 1 kao

dodatni izvan 16-erca- trajanje : 4-5 min

Naèin izvoðenja:- 2 ekipe u polju se

natjeèu ko æe postiæivie golova u datomvremenu u igri na 1 gol

- u igri se mogu koristitii dodatni igraèi (koji nemogu ulaziti u 16-erac).Dodatni igraèi ne moguutirati na gol.

Varijante:- pogodak se moe postiæi samo ako se odigralo s dodavaèem- dodavaèi igraju iz prve- nakon odigravanja sa dodatnim igraèem, mijenjaju mjesta dodatni igraè i igraè koji mu je odigrao pas

Organizacija :- teren: dupli 16-erac, sa 2gola i golmanima

- 5 napadaèa i 3 odbrambenaigraèa

- vrijeme za igru: 3 min

5:3

Naèin izvoðenja:Ekipa koja napada (½petorka½) nastoji postiæi to vie pogodaka na obagola.Kada postignu pogodak, ponovodobijaju loptu , ali slj. napad morajuizvesti na drugi gol. Ekipa koja se brani (½trojka½), ima zadatak da krozmeðusobno kombiniranje to duezadri loptu u svom posjedu. Pri tomemogu suraðivati sa oba golmana.½Petorka ½ ima 2 dodira, a ½trojka½ imaslobodnu igru.Nakon 3 min. igre istanke, ekipe mijenjaju uloge 2 igraèaiz ½petorke½ izlaze vani, a 2 igraèaulaze u drugu ekipu. Koja ekipa æe primiti manje pogodaka?

Varijanta:- ulogu golmana imaju igraèi iz manje brojne ekipe, tako da

pri promjeni uloga ekipa niko ne izlazi van.

Organizacija :- teren: 16-erac- 2 gola sa golmanima- 2 ekipe u polju sa po 4 igraèa- po 2 dodatana igraèa u svakojekipi (pored protivnièkog gola)

- vrijeme igre : 4 min.

4+4 protiv 4

Naèin izvoðenja:2 ekipe u polju nastoje postiæi to vie pogodaka na protivnièki gol.Pogodak se moe postiæi samo iz prve nakon

dodavanja jednog od dodatnih igraèa pored gola.Nakon pogotka lopta pripada protivnièkoj ekipi.

Varijanta:- gol iz prve nakon dodavanja dodatnog igraèa vrijedi 3 poena, agol iz polja (ne mora iz prve), vrijedi 1 poen

3. ZAKLJUÈAKBrzina sa svojim razlièitim svojstvima je jedna od najvanijih komponenti efektivne sposobnosti nogometaa. Najbolji svjetski igraèi ne raspolau samo izvrsnim tehnièko-taktièkim svojstvima nego i izvanrednim brzinskimsposobnostima. Kako u napadu tako i u obrani upravo brzina èesto odluèi o pobjedi ili porazu. Napadaè iliobrambeni igraè koji je za korak bri, za vrh kopaèke ili bri za ideju, postie odnosno sprijeèava odluèujuæigol. Trening brzine nogometaa u predpubertetu se mora odvijati u 3 razine: 1.Razvoj opæe koordinacije kroz

usavravanje trèanja, 2. Poboljavanje startnih i reakcjskih sposobnosti kroz specifiène oblike treninga i 3.razvoj brzine kroz nogometno- specifiène forme treninga sa loptom.



N O G O M E

T

438


tafete , hvatalice i specifiène nogometne igre su veoma podesne za razvoj brzine kod djece jer poveæanamotivacija i emocije koje izazivaju, iziskuju maksimalno angairanje sudionika, to je osnovni preduvjet za razvojmaksimalne brzine kod svakog pojedinca.

Prilikom primjene ovih vjebi i igara, treneri moraju povesti raèuna o tome da one ne traju predugo, da dionicekoje djeca svladavaju nisu predugaèke, kako radost i ushiæenje u toku izvoðenja ne bi prerasle u nelagodu.

4. LITERATURA1. Kamper, H. C. G., Verschuur:Macimal aerobic power in 13-and 14-year-old teenagers in relation to biologic age.

Int. J. sports Med. 2 (1981), 97-100.2. Mac Dougall, J. D.: Adaptability of muscle to strength training: a cellular approach. In: Biochemistry of exercise

VI, pp. 501-513. Saltin, B. (ed.). Human Kinetics Publ., Champaign, Ill. 1986.3. Mac Kinnon, L. T., T. B. Tomasi: Immunology of exercise. Ann. Sports Med. 1 (1986), 1-4.4. Müller, C.:Theoretischer Ansatz zur Systematisierung der allgemeinen Prinziipien im sportlichen Training. Theorie

und Praxis der Körperkultur 37 (1988), 101-109.



N O G O M E

T

439


1. UVODZa kondicijsku pripremu vano je poznavati zakonitosti razvoja pojedinih motorièkih sposobnosti, koje su

specifiène za efikasnu realizaciju u odreðenom sportu. Naalost, za sada se ne znaju koeficijenti jednadbe

specifikacije za nogometnu igru, temeljeni na egzaktnim istraivanjima, pa se u praksi upotrebljavaju

aproksimacije uèeæa dominantnih sposobnosti koje su odreðene empirijski. Te sposobnosti su prije svih drugih;

brzina, brzinska izdrljivost i eksplozivna snaga. Iako su te sposobnosti primarne, u razvoju specijalne pripreme

nogometaa, ostale osobine kao to su koordinacija, preciznost, fleksibilnost, ravnotea, repetitivna snaga i

druge, od izuzetnog su znaèaja i ne smiju se zanemariti u kondicijskoj pripremi nogometaa

2. BRZINSKA IZDRLJIVOST U NOGOMETU Najvanija specifièna motorièka sposobnost nogometaa je brzinska izdrljivost, i zato joj treba s posebnom

panjom pristupati u treningu specifiène kondicije. Tu sposobnost ponekad treneri poistovjeæuju sa opæom

izdrljivoæu, te tijekom treninga nogometaima zadaju dugotrajna trèanja malog ili srednjeg intenziteta. Ili, èine

jo veæu pogreku kada primjenjuju vjebe za razvoj brzinske izdrljivosti na samom kraju treninga. Dakle, onda

kada su energetski resursi organizama iscrpljeni, pa su efekti takvog treninga zanemarivi ili suprotni odoèekivanih. Brzinska izdrljivost je svojevrsna kombinacija dviju sposobnosti; brzine i izdrljivosti. To u

praktiènom smislu podrazumijeva sposobnost viekratnog istrèavanja zadane dionice maksimalnom brzinom,

sa to kraæim stankama izmeðu ponavljanja. Prema tome, slikovito se izrazivi, igraè koji posjeduje odreðenu

razinu sposobnosti razvoja brzine, mora posjedovati i sposobnost da tu istu razinu brzine nekoliko puta u kratkom

vremenskom razmaku i ponovi. Zahtjevi nogometne igre su upravo takvi. Stoga, sama realizacija aktivnosti

imperativno uvjetuje koncepciju programa, izbor operatora i modaliteta kojima se kroz trening vri utjecaj na

brzinsku izdrljivost. Dakle, moe se sa sigurnoæu ustvrditi da, to su treninzi brzinske izdrljivosti u kondicijskoj

pripremi strukturalno blii uvjetima igre, to æe i uèinci na ukupni rezultat u samoj igri biti veæi.

3. TESTIRANJE BRZINSKE IZDRLJIVOSTI

Provjera razine sposobnosti brzinske izdrljivosti moe se izvriti na vie naèina. Na temelju teoretskih postavkii empirijskih spoznaja, predlaemo provjeru pomoæu Testa do otkaza unutar jedne sekunde. Test je

konstruiran tako, da se oko sredinje oznake postavi pet oznaka na udaljenosti od 5 metara i pod kutovima od

45 stupnjeva, kao to se to vidi na Prikazu 1. Provedba zapoèinje kada nogometa koji je podvrgnut mjerenju

potrèi od sredinje oznake maksimalnom brzinom (u smjeru kao na prikazu), trèeæi uvijek prema naprijed i

obilazeæi oznake s vanjske strane, pri èemu se svaki put vraæa oko sredinje oznake. Kada je istrèao duinu

predviðenu za pripadajuæu kategoriju (vidi Tablicu 1), odmara se 20 sekundi, a mjeritelj registrira vrijeme

izvoðenja. Testiranje se zbog efikasnosti u provoðenju, izvodi u sukcesivnom slijedu, tako da, dok jednom igraèu

traje odmor slijedeæi igraè izvodi test. Zadatak se ponavlja tako dugo dok vremenska razlika izmeðu prvog i

posljednjeg trèanja ne postane veæa od jedne sekunde. Testiranom igraèu se u zapisnik unosi maksimalni broj

ponavljanja. Igraè koji jo izvodi zadatak nastavlja rad, a ukljuèuje se sljedeæi u okviru odreðene pauze.

BRZINSKA IZDRLJIVOST U KONDICIJSKOJ PRIPREMINOGOMETAA

Marjan Jerkoviæ, Stjepan Jerkoviæ, Mladen MejovekKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



N O G O M E

T

440

Marjan Jerkoviæ, Stjepan Jerkoviæ, Mladen MejovekBRZINSKA IZDRLJIVOST U KONDICIJSKOJ PRIPREMI NOGOMETAA

Start

mjeri lac

5 m 5 m

Prikaz 1: Shematski prikaz prostorne organizacijetesta. Oznake su meðusobno udaljene 5 m. a smjertrèanja odreðen je strelicama.

Unoenjem broja ponavljanja u zapisnik, ujedno

dobivamo primarni broj bodova. Nakon

izraèunavanja aritmetièke sredine za grupu igraèa,

koja je testirana u toj kategoriji, konaèni broj bodovaizraèunavano na slijedeæi naèin. Za svake dvije

desetinke koje odstupaju od aritmetièke sredine

dodajemo ili oduzimamo jedan bod. Ako je rezultat

slabiji to znaèi da se oduzimaju bodovi i obrnuto,

boljem rezultatu dodaju se bodovi za svake dvije

desetinke. Tako dobivamo konaène vrijednosti u

bodovima. Kako je razvoj motorièkih sposobnosti

u izravnoj povezanosti sa kronolokom dobi

nogometaa, duina dionice trèanja poveæava se od

25 metara za najmlaðe, do 45 metara za najstarije

nogometae (Tablica 1).

Tablica1.: Normativne vrijednosti za duinu trèanja pouzrasnim kategorijama:

Uzrasna dob Duina trèanja

od 10 – 12 godina 25 mod 12 – 14 godina 30 m

od 14 – 16 godina 35 mod 16 – 18 godina 40 mod 18 godina i više 45 m

4. TRENING BRZINSKE IZDRLJIVOSTIBrzinska izdrljivost je fizioloke prirode i ovisi o aerobno-anaerobnim kapacitetima organizma, te se treningom

na poveæanje te sposobnosti moe u veæoj mjeri utjecati. Brzinsku izdrljivost treba razvijati operatorima

intervalnog treninga, jer se takva metoda rada najvie podudara sa situacijom nogometne utakmice. U takvom

treningu je za zbroj pretrèanih dionica potrebno mnogo manje vremena, nego u treningu s kontinuiranim

optereæenjem. Osim toga, intervalni trening je znatno efikasniji za nogometae, jer veliki intenzitet uz kratke

stanke relativnog oporavka izaziva velike odzive u poveæanju aerobnog i anaerobnog kapaciteta organizma,

pa tako i u poveæanju brzinske izdrljivosti. Kontinuirana metoda povoljno utjeèe na razvoj aerobnih, pa donekle

i anaerobnih kapaciteta. Meðutim, njome se ne rjeava pitanje intenziteta tako efikasno kao intervalnom

metodom. Naime, poslije svake stanke koja je zapravo relativni oporavak, zapoèinju novi napori koji troe velike

kolièine energije, ali na samo djelomiènoj regeneraciji energetskih resursa organizma. Taj, nazovimo ga

energetski ok, izaziva neusporedivo veæi podraaj ali i odgovor organizma u poveæanoj energetskojkapacitiranosti. Uz navedeno, konstatirajmo da i ukupna duina prijeðenog puta, te utroenog vremena u

realizaciji treninga ukazuje na mnogo veæu efikasnost intervalne metode. Buduæi su u nogometnoj igri dionice

trèanja uvijek varijabilne, i u treningu treba teiti da se, uz maksimalnu brzinu trèanja, mijenjaju duine dionica,

te pravci i smjerovi kretanja. Obièno trening zapoèinje s kraæim dionicama a zavrava duim. Kolièinu trèanja

definira pad brzine u odreðenoj dionici, a duljinu pauze najbolje odreðuje smanjenje frekvencija srèanih otkucaja

(granièna frekvencija oko 120/min).

U vremenskom kontinuitetu provoðenja treninga unutar ciklusa, dolazi do konstantnog poveæanja broja

ponavljanja trèanja i broja serija u odnosu na broj treninga, a smanjuje duljina pauze Ukupno doziranje, ako

je moguæe tako organizirati, moralo bi se regulirati individualnim pristupom u treningu. Ukoliko to nije moguæe,

onda se u doziranju optereæenja orijentira prema prosjeènim moguænostima igraèa, odnosno momèadi. Nadalje,

u treningu treba pojedine dionice komponirati tako, da se poveæa motivacija upotrebom elemenata natjecanja

i/ili primjenom razlièitih sprava i rekvizita, kao sredstava kojima se pobuðuje interes i stimulira veæi angaman

Ovakav postupak testiranja brzinske izdrljivosti,

daje nam moguænost vrlo preciznog odreðivanja

individualnih kvantitativnih razlika igraèa u

nogometu. Egzaktni pokazatelji navedene

motorièke sposobnosti su, uz druge èinioce,

presudni za kreaciju individualnih programa

nogometaa, ali i cjelokupne momèadi.



N O G O M E

T

441


igraèa. Najuspjeniji su treninzi kada su tehnièko-taktièki elementi igre povezani s trèanjem razlièitih dionica.

Takva optereæenja su u funkciji moguæih situacijskih rjeenja, pa na taj naèin povezujemo motorièke moguænosti

sa specifiènim motorièkim shemama karakteristiènim za nogometnu igru. Neki treneri grijee dajuæi preèesto

suhoparne dionice s velikim volumenom optereæenja, ne vodeæi raèuna o motivaciji i povezivanju s igrom.Dionice se mogu zadavati i trèanjem s dodatnim optereæenjima. Nakon rastereæenja igraèi imaju osjeæaj lakoæe

izvoðenja gibanja, te je potrebno paziti da eventualno poveæanje frekvencije (èemu treba teiti), ne uzrokuje

smanjenje amplitude gibanja. Trèanja se mogu izvoditi na razlièitim nagibima terena, to posebno vrijedi za prvu

fazu pripremnog perioda. Isto tako, mogu se primijeniti oteani uvjeti rada treninga, kada se upotrebljavaju

nestandardni mediji okruenja, kao to su: snijeg, pijesak, voda u pliæacima i dr.

5. ZAKLJUÈAKRazvoj nogometne igre, u smislu poveæanja dinamike, postavlja nove zahtjeve na razvoj specijalne kondicije

nogometaa. U tom kontekstu, brzinska izdrljivost koja se i inaèe smatrala primarnom motorièkom

sposobnoæu, ima sve znaèajniju funkciju u suvremenom nogometu. Zbog toga na tu sposobnost treba u

kondicijskoj pripremi djelovati sa vie panje, upotrebljavajuæi metodu intervalnog treninga, i izborom onihoperatora koji sadre to vie varijabilnosti, modaliteta i dinamike, tj. onih sadraja koji se podudaraju sa

situacijskim uvjetima moderne nogometne igre.

6. LITERATURA1. Aubrecht, V. (1980). Faktorska analiza nekih situacijskih testova brzine nogometaa , Kineziologija 10 (1-2), 101-114.

2. Gabrijeliæ, M. , Jerkoviæ , S., Bariiæ , V. (1991). Modeliranje i programiranje specijalne izdrljivosti vrhunskihnogometaa. Kineziologija 23 (1991) 1-2 : 45-58 .

3. Jerkoviæ, S., Jerkoviæ, M. , Rihtar, I. (2001). Kontrola treniranosti nogometaa. Struèni priruènik za trenere nogometa.

Zagreb.

4. Jerkoviæ, S., Rihtar, I. (1998). Fizièka priprema nogometaa. Struèni priruènik za trenere nogometa. Zagreb5. Mejovek, M. (1997). Biomehanika sporta. U: D: Milanoviæ (Ur), : Priruènik za sportske trenere (435-480). Fakultet

za fizièku kulturu, Zagreb.

6. Palfai, J. (1976). Moderne Trainingsmethoden im Fussball . Verlag Barteis Q Wernitz KG , Berlin.7. Prir, S. (2002). Motorièki i kombinirani testovi nogometaa. Diplomski rad, Kinezioloki fakultet, Zagreb.8. Weineck, J. (1992). Optimales fussballtraining. Medizinische verlags-gesellschaft mbH . Nurnberg.



O D B O J K A

442

Vladimir Jankoviæ, Gordan Jankoviæ, Tomislav ÐurkoviæSPECIFIÈNA FIZIÈKA PRIPREMA VRHUNSKIH ODBOJKAA

1. UVODOdbojka je igra koju karakteriziraju brzinsko-snane sposobnosti (eksplozivna, eksplozivno-balistièka ieksplozivno-reaktivna-balistièka).Posljednjim izmjenama pravila igre (1999) Rally Point System, gdje je svaka akcija poen, naroèito se znaèajno poveæala brzina i visina igre koja trai od vrhunskog odbojkaa visoki stupanj specifiène fizièke pripremljenosti.Metodika treninga specifiène fizièke pripreme ima sve vie karakter tzv. «like game», odnosno vjebe trebaju biti to blie motorièko-funkcionalnim zahtjevima natjecanja utakmica. Isto tako, èesto i same vjebe tehnièko-taktièke pripreme moraju odgovarati energetskim mehanizmima koji su neophodni u utakmici odnosno, nizuutakmica tijekom èitave sezone.Meðu potencijalnim mladim odbojkaima, koji se bore za ulazak u natjecateljski vrh (14 23 god), moguæe je pratiti opæi i bazièni razvoj fizièkih sposobnosti. Nakon tog razdoblja neophodno slijedi razdoblje razvojaspecifiènih fizièkih sposobnosti usklaðenih s visokim zahtjevima same odbojkake igre i zahtjevima unutar nezaobilaznih razlièitih specijalnosti (osnovni smeèer, sredinji, smeèer primalac, dizaè, libero).Kako je u viegodinjoj pripremi (do 16 god. muki i do 14 god. enske) preporuèljivo dati prioritet razvoju

koordinacijskih kvaliteta, tako u prijelazu u seniorski vrhunski period preporuèljivo je razvijati preteno specifiènefizièke sposobnosti kao to su brzina snaga izdrljivost.U ovom æe se radu opisati uglavnom taj rad, tj. razvojni model specifiène fizièke pripreme vrhunskih odbojkaa.

2. ANALIZA ODBOJKAKE IGREOvdje æe se opisati nekoliko osnovnih podataka koji su bitni za optimalno programiranje i izbor kljuènih modelarazvoja specifiène fizièke pripreme odbojkaa.

Prvi podatak o strukturi kretanja odbojkaa pokazuje sljedeæe:Jedan odbojka kroz jednu «teku» utakmicu od 5 setova izvede oko: 250-300 akcija. Od toga 50-60% suskokovi, 27-33% su brza kretanja i promjene pravca kretanja na malom prostoru, te 12-17% prizemljenja-padovi.Veæ ovdje je vidljivo da su dominantni skokovi gdje je pokret vrlo kratkog trajanja i brze izvedbe. Takav naèin

optereæenja zahtijeva brzinsko-snane sposobnosti koje se izvode u anaerobno-alaktatnom prostoruenergetskog izvora.Prema tome, u specifiènoj fizièkoj pripremi dominirat æe vjebe za razvoj brzinsko-snanih sposobnosti i razvojsposobnosti energetskih dimenzija alaktatno-anaerobnog karaktera. U takvoj pripremi odbojka postigne toveæu toleranciju laktata u krvi i njegove brzinsko-snane sposobnosti dolaze do izraaja kroz stabilnu igru tijekomcijele utakmice.Kako i iz podataka brzine suvremene igre, gdje brzina dizanja je sve veæa kao npr. I. tempo 0,3 0,7 sek, II.tempo 0,7 1,2 sek (podatak trajanja vremena od dodira lopte dizaèa do dodira lopte smeèera), potvrðuje kolikosu vane brzinsko-snane sposobnosti prilikom skoka kako u akciji brzog napada tako i u reaktivnoj akciji bloka prilikom obrane tih brzih napada. Nova pravila igre, tj. uvoðenje Rally Point System (svaka akcija poen), donijela su nove i vrlo znaèajne podatkekao to su:

SPECIFIÈNA FIZIÈKA PRIPREMA VRHUNSKIHODBOJKAA

Vladimir Jankoviæ1, Gordan Jankoviæ2, Tomislav Ðurkoviæ3

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2Tenis klub «Krka», Novo mesto, Slovenija3student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu



O D B O J K A

443


- trajanje igre oko 90 min (prije oko 120 min)- trajanje aktivne faze od 3 10 sek; trajanje pasivne faze od 13 16 sek - 53,02% akcija traje manje od 5 sek; 15,43% akcija traje od 5 7 sek (po starim pravilima do 1999. god.

te akcije su bile dominantne èinile oko 42% akcija); 11,36% akcija traje od 7 10 sek)- u V. setu znaèajno poveæanje, tj. aktivna faza izvodi se iznad 6 sek.

Sve to znaèajno modificira fizièko optereæenje odbojkaa i zahtjevi su usmjereni na formiranje takvog modelarazvoja specifiène fizièke pripreme kojeg karakterizira visoka miiæna eksplozivnost i energetski karakter anaerobno-alaktatnog usmjerenja.Isto tako, vani su i podaci o analizi optereæenja razlièitih odbojkakih specijalnostiBroj skokova:- dizaè oko 130 skokova (preteno u cilju dizanja)- sredinji oko 100 skokova- osnovni napadaè oko 90 skokova (korektor)- smeèer-primatelj oko 70 skokova.

Ovi podaci ukazuju na razlièite optereæenja razlièitih specijalnosti to govori o nezaobilaznom zahtjevuindividualizacije kada se govori o razvoju specifiènih fizièkih sposobnosti.Osim sve veæih zahtjeva odbojkake igre na fizièku pripremljenost vrhunskih odbojkaa, isto tako su vani izahtjevi antropometrijskih dimenzija i motorièkih sposobnosti za jednog vrhunskog odbojkaa.

Osnovni smeèer Sredinji smeèer Primatelj smeèer Dizaè

M 196Visina

180M 3.35-3.45 iznad 3.45 iznad 3.45 iznad 3.30 3.00 3.05 2.95-3.00 2.90Smeè - skok

veæ 1998. (Japan) 3.10 – 3.42, tj. znatno viši dometiM 3.30 iznad 3.35 iznad 3.35 iznad 3.20

1.75-2.85 2.80-2.90 2.75-2.85 2.70-2.75Blok - skokveæ 1998 (Japan) 3.04 – 3.32

Optimalni postotak masnog tkiva za muke je 7-14%, a za ene 10-18%. Ovi podaci su dati zbog informacijekolika je ovisnost postotka masnog tkiva i skoènosti vrhunskih odbojkaa (naroèito veæih problema imaju onikoji rade na poveæanju miiæne mase a ne eksplozivne snage, kao i oni koji se ne pridravaju reima strogesportske dijete prehrane).Znaèi, za dostizanje modelnih karakteristika vrhunskih odbojkaa, neophodni su:- antropometrijska dimenzija (visina) na koju ne moemo utjecati- visoka sposobnost skoka iz zaleta i iz mjesta (smeè skok)- morfoloki aspekt tj. optimalni stas, tj. to manje masnog tkiva.

Na ove dvije posljednje struèni rad moe znaèajno utjecati.

3. OSNOVNI ZATJEVI SPECIFIÈNE FIZIÈKE PRIPREME VRHUNSKOG ODBOJKAABez obzira to u vrhunskim odbojkakim ekipama uska specijalnost dominira, ipak se moe dati jedan opæi modelzahtjeva specifiènih fizièkih sposobnosti univerzalnog tipa odbojkaa bez kojeg se ne moe niti stvoriti kasnijevrhunski specijalista kao to su to dizaè, libero, smeèer primatelj, osnovni napadaè i sredinji igraè.

Stupanj vanosti(prioritet)

1. sposobnost skoka iz zaleta x x x x x2. sposobnost skoka iz mjesta x x x3. agilnost x x x x x

4. sposobnost eksplozivne snage udarca x x x x x5. izdrljivost alaktatnog usmjerenja x x x x

Taj model zahtijeva specifiènih fizièkih dimenzija izgledao bi ovako:



O D B O J K A

444


Osim ovakvog jednog primjera to i kako treba raditi jedan vrhunski odbojka na specifiènoj fizièkoj pripremi,isto tako vezano za njegov optimalni izbor potrebna je i analiza zahtjeva samog odbojkakog elementa zavrhunsku izvedbu na bazi motorièkog aspekta.

Ovdje æe se dati za svaki element igre 5 kljuènih motorièkih dimenzija neophodnih za visoku uspjenost u igri.1) skok servis- eksplozivna-reaktivna snaga nogu (sposobnost skoka iz zaleta)- eksplozivna-reaktivna-brzinska snaga ruku (pravovremeni brzi udarac po lopti)- koordinacija pokreta (timing) (izbaèaj lopte zalet, odraz, udarac, doskok)- fleksibilnost pokretljivost (rameni pojas, lakat, ruèni zglob)- fina diferencijacija sile (snaniji plasirani udarac, tj. optimalizacija snaga - preciznost)

2) smeè- eksplozivna-reaktivna snaga nogu (sposobnost skoka iz zaleta)- eksplozivna-reaktivna-balistièka snaga ruku (pravovremenost brzi i snani udarac)- koordinacija cjelovitog pokreta (procjena dignute lopte, pravovremeni zalet, odraz, udarac, doskok)

- fleksibilnost pokretljivost ruènog zgloba (raznovrsnost usmjeravanja lopte)- agilnost raznovrsni zaleti i prijelazi iz jedne ud rugu akciju

3) blok - eksplozivna-reaktivna snaga nogu (sposobnost skoka iz boènog kretanja)- brzina pokreta ruku (pruanje gore naprijed preko mree i brzo povlaèenje nazad)- brzina reakcije (na akciju protivnièkog dizaèa i smeèera)- ravnotea u zraku (orijentacija u prostoru u cilju vertikalnog skoka u zrak - koordinacija cjelovitog pokreta (boèno kretanje, skok pruanje ruku, doskok)

4) prijem servisa- ravnotea (u zaustavljajuæoj poziciji prijem)- brzina premjetanja (1-2 koraka boèno-naprijed-nazad)- koordinacija cjelovitog pokreta (pravovremena procjena trajektorija leta lpte, postavljanje tijela ruku u

projekciju leta lopte, prijem i usmjerenje lopte prema dizaèu)- brzina pokreta ruku (spajanje ruku i postavljanje u projekciju leta lopte u oteavajuæim uvjetima kada lopta

dolazi boèno ili ispod tijela)- snaga antigravitacijskih miiæa ruku nogu (u cilju to bolje amortizacije velike brzine lopte)

5) obrana- ravnotea (u zaustavljajuæoj poziciji akcija)- agilnost (brzi prijelazi iz poèetne u finalnu poziciju kao i promjene pravca kretanja naroèito nakon odbijene

lopte od bloka ili od suigraèa)- brzina reakcije (nakon akcije protiv dizaèa i smeèera)- koordinacija cjelovitog pokreta (analiza situacije anticipacija dolazak pod loptu, akcija obrane)- snaga antigravitacijskih miiæa ruku nogu ( u cilju to bolje amortizacije velike brzine lopte)

6) dizanje- eksplozivno-reaktivna snaga nogu (dizanje u skoku nakon naskoka iz jednog koraka)- brzina pokreta ruku (brza tempo dignuta lopta)- koordinacija cjelovitog pokreta (timing skoka, optimalizacija odraza, preciznost brzina)- brzina premjetanja (brzi dolazak pod loptu iz razmaka udaljenosti od iste)- brzina reakcije (nakon prijema ili obrane suigraèa)

Svi ovi elementi igre, osim ovih kljuènih motorièkih dimenzija, zahtijevaju visoku energetsku komponentuspecifiène izdrljivosti (skoèno-brzinska) i to preteno u alaktatnom usmjerenju.



O D B O J K A

445


4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTISvaka optimalna organizacija treninga ima potrebu za kontrolu kvantitete i kvalitete realiziranog rada.Ovdje æe se dati nekoliko kljuènih testova za provjeru specifiènih motorièkih sposobnosti.

1. Skok iz mjesta (ABALAK)

visoki stupanj 90 cm (65)odlièan 80 cm (55)srednji 65 cm (45)

Nakon ovog testa koji ne samo da pokazuje vrijednosti eksplozivne i eksplozivno-reaktivne snage, isti taj test je koriten u procjeni eventualne poèetne pretreniranosti. Znaèi pad standardnih vrijednosti signal treneru datrai rjeenje u modificiranju programa daljnjeg rada.Slijede isto tako vani testovi agilnosti i brzine kretanja.

3. Test agilnosti

2. Skok iz zaleta (SARGENT)

visoki stupanj 35 cm (305)odlièan 320 cm (290)srednji 305 cm (270)

Normativi: visoki stupanj 23,0 sek (24,0)*

odlièan 23,5 sek (24,5)srednji 24,0 sek (25,0)

Start je iz centra igralita gdjese nalazi prva medicinka.Brzo kretanje u redoslijedukako je na slici obiljeeno iuvijek dotaknuti svakumedicinku u kutu igralita i ucentru.

4. Test brzine 9-3-6-3-9m

Normativi: visoki stupanj 7,0 sek (8,0)*

odlièan 7,5 sek (8,5)srednji 8,0 sek (9,0)

Start s linije servisa i dodir rukom srednje linije,zatim dodir rukom linije napada na «startnoj»strani, zatim dodir rukom linije napada u prot ivnièkoj st rani te rena, dodir rukom

centralne linije i dodir rukom linije servisa protivnika gdje je cilj.Ovi testovi daju informaciju o aktualnom stanjumotorièkih prioritetnih dimenzija razvojaeksplozivnosti, brzine, agilnosti, reakcije namalom prostoru.

5. Test reaktivnosti

4/5 metara od igraèa ispitivaè ispusti tenis lopticu da padne na tlo (s visine njegovih oèiju), ispitanik nastoji uhvatititu lopticu prije drugog odskoka od tla. nakon uspjenog hvatanja, ispitivaè se udalji svaki puta 20 cm dalje odigraèa, dok god ovaj ne uspije uhvatiti lopticu prije drugog odskoka od tla. (optimalne vrijednosti izmeðu 5,5 6 m udaljenosti od ispitivaèa)

6. Test eksplozivno-balistièke snage ruku

a) Bacanje koarkake lopte iz sijeda ukrtenih nogu. Dovoðenje koarkake lopte iza glave i izbaèaj bacanje to dalje prema naprijed. (optimalne vrijednosti 9,5 10 m)

b) Bacanje koarkake lopte iz stojeæeg stava iskoraèno lijevom nogom. Dovoðenje koarkake lopte iz glavei izbaèaj bacanje to dalje prema naprijed (optimalne vrijednosti 17-18 m)

7. Test izdrljivosti alaktatnog

usmjerenja

* u zagradi se nalaze normativi za ene

MREA

2., 4., 6. skok 1., 3., 5. skok



O D B O J K A

446


Igraè, boèno kreæuæi se uz mreu, na udaljenosti od 6 m skaèe u blok dodirujuæi koarkaku loptu koja se nalazina drugoj strani mree na visini od oko 285 cm. Nakon doskoka, vraæa se nazad do poèetne pozicije, gdje ponovno skaèe u blok izvodeæi istu akciju. Test zavrava nakon 6 akcija bloka. (optimalne vrijednosti oko 16

17,5 sek) Nakon prikaza ovih testova, dat æe se vjebe za razvoj tih specifiènih motorièkih sposobnosti, putem kojih seeventualno moe djelovati na poboljanje ili korekciju one motorièke dimenzije koja se trenutno pokazala u«padu» ili s kojom se moe uèiniti odluèujuæi «skok» u kvaliteti.

5. METODIÈKI ASPEKTI SPECIFIÈNE FIZIÈKE PRIPREMEKako i to trenirati odbojkaa u prostoru specifiène fizièke pripreme sigurno je pitanje pravilnog odabiramotorièkih vjebi za razvoj tih sposobnosti.U motorièkom razvoju specifiènih motorièkih sposobnosti optimalno je imati èetiri osnovna cilja:1) razvoj brzine2) razvoj agilnosti

3) razvoj eksplozivne snage4) razvoj aerobne sposobnosti (energetska komponenta preteno anaerobnog usmjerenja).

Kako su veæ osnovni zahtjevi aerobnog i neuromiiænog sklopa na visoku uspjenost u odbojkakoj igri, ovdjeæe se dati neki metodoloki aspekti razvoja u prvom redu specifiènih motorièkih sposobnosti odbojkaa kojeimaju najveæi pozitivni transfer na uspjenost izvedbe tehnike i efikasne primjene u odbojkakoj utakmici.Ovdje æe se dati 2 primjera kompleksa vjebi od kojih prvi ima naglasak na razvoju skoènosti, brzine premjetanja, elastiène sile i neuromuskularne reakcije miiæa nogu, dok drugi kompleks vjebi, isto tako vaan,razvija snagu amortizacijsko antigravitacijskih miiæa (ishio tibialis, quadriceps, gluteus).Kako prvi kompleks vjebi ima osnovni cilj poboljanje specifiène motorièke sposobnosti nogu, drugi kompleksvjebi ima osnovni cilj prevenciju od ozljeda. ti miiæi osiguravaju mekano prizemljenje doskok nakon velikog broja skokova koji prouzrokuju visok stres sudara tijela s tlom (skoèni zglob, koljeno, kukovi, kraljenica).

KOMPLEKS VJEBI

slika 1. 1 serija x3-4 ponavljanja slika 2. 1-1 serije x 4 ponavljanja

slika 3. 1 serija x 4-6 ponavljanja(ruke za pojasom, jedna noga nasanduku ili naskoci saskocijednom nogom)

slika 4. 1 serija x 6-8 ponavljanja (sunoni

naskoci zamahom ruku)

slika 5. 6 serija x 1 ponavljanje (start s centra,

brzo kretanje do svakog èunja, dotik rukom ipovratak u centar)



O D B O J K A

447


slika 6. 1 serija x 1-2 ponavljanja (skip 5m podizanjem visoko koljena skokovi preko prepona (cik-cak) i sprint6 m nakon preskoka posljednje prepone)

Prikaz 1. Jedan model razvoja skoènosti, brzine premjetanja, elastiène sile ineuromuskularne reakcijeU sljedeæem kompleksu prikazane su vjebe prevencije, tj. vjebe razvoja snage amortizacijsko-gravitacijskihmiiæa (ishiotibialis, quadriceps, gluteus), koji osiguravaju mekano prizemljenje i doskok to je inaèe visok stres

sudara tijela s tlom i to dovodi do vrlo èestih ozljeda skoènog zgloba, koljena, kukova i kraljenice.

slika 1. postavljanje igraèa boèno odkutije (visina 30-40 cm) i naskok bliomnogom na kutiju te povratak natrag (10x svaka noga)

slika 2. igraè se popne na kutiju i istom nogom spusti s nje, potom je zaobiðe i ponovizadatak (10 x svaka noga)

slika 3. prednjim dijelom stopala jedne nogevjebaè stoji na kutiji, potom naizmjenièno naskokpa saskok jednom pa drugom nogom (u trajanju od

1 min vjebaè nastoji napraviti to vie naskoka isaskoka)



O D B O J K A

448


slika 4. vjebaè se popune jednom nogomna kutiju (visina 40-50 cm), trup i ruke supovijeni malo naprijed, istegne istu nogu domaksimalnog opruenja i lagano se vraæa upoèetnu poziciju (10 x svaka noga)

slika 5. stojeæi stav na jednom stopalu,zatvorenih oèiju, odravanje ravnotee 15-30' (druga noga moe biti ispruena ilisavijena)

slika 7. vjeba specifiènog tehnièkog

pokreta, poèetna pozicija u akciji bloka,samo to je veæa teina na jednom stopalu,dok drugo stopalo ima kontakt s tlom samoprstima; iz te pozicije skok i doskok naisto stopalo na èijem je i teina tijela (10 xsvaka noga)

slika 6. vjeba se zove «peta prsti»,slui za propriocepciju, èija efikasnost sepoveæava dreæi zatvorene oèi za vrijemeizvoðenja 15'

Prikaz 2. Jedan model razvoja skoènosti, snage, amortizacijskih miiæa noguIzbor prioritetnih metoda za razvoj specifiènih motorièkih sposobnosti ovisi o razlièitim faktorima. Sigurno da je rad u teretani izuzetno vaan i usmjeren na prevenciju ozljeda i za poboljanje miiæne sile, a naroèito zarazvoj miiæa koji odreðuju eksplozivnost i brzinu pokreta. Da bi se postigli ovi ciljevi moe biti korisna i «metodakontrasta» koju karakterizira naizmjenièno rad jedne serije s utezima (polusquat, leg press, pullover i sl.) sa

serijom dinamiènih vjebi i/ili pliometrijom bliskih miiænim aktivnostima tipiènim za odbojkaku utakmicu.



O D B O J K A

449


Sigurno da ima i drugih metoda za razvoj specifiènih motorièkih sposobnosti koje su vrlo korisne, ali je vanoda uvijek odgovaraju motorièkom razvoju samog elementa u igri. Rally Point System (svaka akcija je poen)smanjio je trajanje utakmica, ali zato poveæao vanost svake akcije, to je posljedica maksimalnog intenziteta

pripremljenosti igraèkih specifiènih motorièkih sposobnosti, to moe odluèiti zavrnicu utakmice, seriju utakmicai slijed jedne èitave sezone.

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE SPECIFIÈNE PRIPREME ODBOJKAAKao to je veæ prije reèeno da je osnovna karakteristika suvremene odbojkae igre (visina i brzina igre), togovori o visokim zahtjevima specifiènih motorièkih sposobnosti igraèa koje treba optimalno razviti u pripremnom periodu i zadrati na visokom stupnju kroz èitavu sezonu (oko 10 mjeseci). Kvalitetni aspekt u odnosu nakvantitetu treba imati svoj prioritet. U programu treninga specifiène sposobnosti moraju biti u uvjetima takvogareima rada organizma koji je usmjeren na visokoj prilagodbi morfoloko-funkcionalnog specificiteta sameodbojkake igre. Neophodnost kontinuiranog poveæanja motorièkog potencija organizma i poboljanjespecifiènih kapaciteta u pripremnom periodu usmjeren je na to bliem stupnju maksimalne pripremljenosti

odbojkaa (sportska forma). Koritenje adekvatnih vjebi i metoda za razvoj specifiènih motorièkih sposobnosti predstavlja kljuène predispozicije za razvoj motorièkih potencijala i samim time i razvoj odbojkakih kretnji.U principu, pripremni period za vrhunske odbojkae traje najmanje 7 do 8 tjedana i cjelovita fizièka priprematreba biti usmjerene na dva kljuèna cilja:1) prevencija od ozljeda2) poboljanje i odravanje visoke razine motorièkih sposobnosti.

Logièno da nakon, pa i za vrijeme, baziènog programa osnovnih motorièkih sposobnosti, primjenjuje se sve viei program specifiènih motorièkih sposobnosti koje imaju sve veæi znaèaj za dovoðenje odbojkaa u optimalnukvalitetu.U viegodinjoj pripremi sportaa s obzirom na dobne skupine od ukupnog opsega treninga fizièke pripreme,na specifiènu pripremu otpada kako slijedi:1) 11 do 12 god. 40%2) 13 do 15 god. 55%3) 16 do 18 god. 60-75%.

Èesto treneri odlièno fizièki pripreme ekipu u pripremnom periodu, a potom èesto doðe do neshvatljivog padatih motorièkih sposobnosti. Razlog tome je to nakon pripremnog perioda i zbog kontinuiranog sustavanatjecanja sve veæi naglasak rada je na tehnièko-taktièkoj pripremi, a smanjuje se rad na razvoju i odravanjumotorièkih sposobnosti. Stoga je bitno da u natjecateljskom periodu bude zastupljen rad na razvoju specifiènihmotorièkih sposobnosti najmanje dva puta tjedno, a ponekad je poeljno organizirati i mini pripreme od 8 do10 dana u cilju ponovnog podizanja specifiènih motorièkih sposobnosti te vraæanje ekipe visokom standarduuspjenosti. Na kraju, ovdje æe se dati jedan prikaz dinamike treninga specifiènih motorièkih sposobnosti, kada se odigravasamo jedna utakmica u tjednu (subota ili nedjelja) i dinamike treninga kada se odigravaju dvije utakmice u tjednu

(èetvrtak i nedjelja).

Prikaz dinamike optereæenja specifièke fizièke pripreme u mikrociklusu s jednom utakmicom tjedno

? ? ?Ponedjeljak Utorak Srijeda Èetvrtak Petak Subota Nedjelja

V• •

S• •

N• •

O •

❍ ❍



O D B O J K A

450


Prikaz dinamike optereæenja specifièke fizièke pripreme u mikrociklusu s dvije utakmice tjedno

? ? ? ?Ponedjeljak Utorak Srijeda Èetvrtak Petak Subota Nedjelja

V• •

S• •

N• •

O•

❍ ❍

INTENZITET TRENINGA:? = trening specijalne fizièke pripreme V = visoki? = utakmica S = srednji

N = niskiO = odmor

❍

7. ZAKLJUÈAKCjelokupni problem specifiène fizièke pripreme je nemoguæe objasniti u jednom kraæem struènom radu, stogasmo pokuali ukratko izvuæi najbitnije postavke ove vrlo bitne pripreme za vrhunskog odbojkaa. Veæ samakarakteristika «visine i brzine» odbojkake igre zahtijeva ozbiljniji pristup razvoju upravo onih motorièkihsposobnosti o kojima ovisi uspjena realizacija takve suvremene igre. Te sposobnosti se odnose na brzinsko-snano izvoðenje odbojkakih elemenata, skoènost, brzinu premjetanja, elastiènu silu, neuromuskularnureakciju. Osim tih sposobnosti, izuzetno su vane i druge kao to su agilnost, brzina, reaktivnost, brzinsko-snanesposobnosti ruku (naroèito prilikom udaraca po lopti i odbijanja), gdje bi se dobila jedna polivalentnost vrhunskogodbojkaa. Optimalni odabir vjebi svakako ovisi o dobnoj skupini odbojkaa, frekvenciji tjednih treninga iorganizaciji natjecateljskog sustava.

8. LITERATURA1. Cardinal, C.H. (1993). Volleyball physical preparation of athletes. Volley Tech, 3:3-11.2. Ercolessi, D. (1999). La caduta dal salto. Super Volley, 1:79-82.3. Jankoviæ, V. (1995). Odbojka. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu.4. Mlatecek, L., J. Kozak (1969). Pallavolo preparazione fisico tecnica, Faenza, Stabilimento Grafico F. Ili Lega5. USA Sports Medicine and Performance Commission (1995). The complete quide to volleyball conditioning.



O D B O J K A

451


1. UVODPripremni period u svakom godinjem ciklusu ima zadatak stvoriti bazu za daljnje razvijanje sportske forme.Prema mnogim struènjacima, postoji jaka uzajamna veza izmeðu stabilne efikasnosti u igri i pripremnog perioda.Pripremni period se, nadalje, moe podijeliti u tri etape: 1) Etapa baziène pripreme (traje oko 30 dana), 2) Etapaspecifiène pripreme (traje oko 30 dana) i 3) Etapa prednatjecateljske pripreme (traje oko 45 dana).

U etapi baziène pripreme stvaraju se temeljne postavke za razvoj i odravanje sportske forme u natjecateljskom periodu. Treninzi su usmjereni razvoju baziènih sposobnosti i osobina odbojkaa koje lee u osnovi kondicijskei tehnièko-taktièke pripreme.Rad u ovoj etapi je neto nieg intenziteta optereæenja, ali zato s formiranimekstenzitetom, odnosno trajanjem trenanog rada. Dakle, ona ima za cilj razvoj opæe pripremljenosti.Ovdje prevladavaju treninzi s naglaskom na kondicijsku pripremu koja treba sadravati oko 40% od ukupnogtrenanog rada, na tehnièku pripremu otpada takoðer oko 40%, a na taktièku oko 20%. Osnovna zadaæa jeusvajanje novih igraèkih navika i usavravanje istih, kao i znanja u individualnim i grupnim taktièkim akcijama.Kao to je veæ istaknuto, karakteristika dinamike volumena u ovoj etapi jest postupno poveæanje opæegekstenziteta optereæenja treninga i manji porast rada na intenzitetu.

U tom razdoblju, potrebno je osigurati utakmice bar jedanput tjedno, a poeljno je imati i plan rada za svakogigraèa i to kroz cijeli pripremni period).Strukture mikrociklusa koje se preporuèuju u ovoj etapi jesu: 6-1 ili 5-1 (odnosno 5 dana veæeg optereæenjai 1 dan nieg optereæenja ili odmor).

Etapa specifiène pripreme je razdoblje drugog dijela pripremnog perioda. Kondicijska priprema (specifièna)zauzima oko 20% cjelokupnog trenanog rada, a naglasak je i dalje na razvoju baziène pripreme koja je uskovezana za porast specijalne treniranosti, tj. ima pozitivan transfer.

Tehnièka priprema zauzima oko 40% cjelokupnog trenanog rada. Panja je usmjerena na usvajanje iusavravanje elemenata tehnike i prijelaza na vjebe sliène realnim situacijama (situacijske vjebe).

Taktièka priprema i priprema same igre u ovoj etapi dominira i zauzima oko 40% cjelokupnog trenanog rada. Naglasak je na usvajanju i usavravanju individualnih akcija, uz obuèavanje igraèa za obaveznu ekipnu igru.

Generalna krivulja volumena slijedi krivulju progresivno diskontinuiranog volumena optereæenja, gdje sestabilizira opæi ekstenzitet optereæenja, a poveæava intenzitet izvoðenja vjebi. Progresivno poveæanje intenzitetaizvodi se na utakmicama i turnirima - maksimalan intenzitet.

Potrebno je osigurati najmanje 2 utakmice tjedno i to najbolje 3. i 6. dan. U ovoj etapi, èak, èitav tjedan moe biti s utakmicama.

Struktura mikrociklusa koja se preporuèuje u ovoj etapi je:5-1, 3-1-2-1 (npr. 3-1 - 2-1 = ponedjeljak, utorak i srijeda su dani s veæim optereæenjem, èetvrtak - odmor ili dan nieg trenanog optereæenja, petak i subotadani s veæim optereæenjem, nedjelja odmor).

Posljednja etapa pripremnog perioda je razdoblje prednatjecateljske pripreme. Osnovni zadatak je zavretak stjecanja sportske forme i ulazak u specifiènu natjecateljsku pripremu.

Kondicijska priprema zauzima oko 10% cjelokupnog trenanog rada i odrava opæu treniranost, poveæavajuæione baziène sposobnosti koje su usko vezane s porastom specifiène treniranosti.

PRIMJER PRIPREMNOG PERIODA ODBOJKAA SNAGLASKOM NA KONDICIJSKU PRIPREMU

Nenad Mareliæ1, Tomislav Ðurkoviæ2, Tomica Reetar1, Gordan Jankoviæ1

1student na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu2student poslijediplomskog studija Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu



O D B O J K A

452

Nenad Mareliæ, Vladimir Jankoviæ, Tomislav Ðurkoviæ, Tomica ReetarPRIMJER PRIPREMNOG PERIODA ODBOJKAA S NAGLASKOM NA KONDICIJSKU PRIPREMU

Tehnièka priprema zauzima oko 30% cjelokupnog trenanog rada. Elementi tehnike se primjenjuju u oteanimuvjetima.

Taktièka priprema i priprema igre zauzima 60% od cjelokupnog trenanog rada. Individualne, grupne i ekipne

akcije se usavravaju, kako u fazi obrane, tako i u fazi napada u stvarnim uvjetima igre.Za dinamiku volumena optereæenja znakovita je stabilizacija jaèine optereæenja na razini natjecateljskogintenziteta, dok se volumen i ekstenzitet rada postupno smanjuju.U ovom se razdoblju preporuèuju raznovrsnekompozicije vjebi zbog dosta utakmica i ne smije doæi do zasiæenja meðu igraèima. Takoðer je vananeprekidna organizacija specijalnih odbojkakih vjebi aerobnog tipa, a poeljno je dodatno opteretiti trening(npr. rad s utezima) nakon utakmica.Strukture mikrociklusa koje se preporuèuju u ovom razdoblju su: 4-1, 3-1, 3-1 - 2-1.

2. CILJU ovom primjeru analiziran je koncept trenanog rada jedne vrhunske odbojkake ekipe u pripremnom periodu,odnosno u onom dijelu godinjeg ciklusa koji treba stvoriti pretpostavke za razvoj treniranosti i sportske forme

u natjecateljskom periodu, s ciljem da se prikae plan i program pripremnog perioda koji je vrlo specifièan irazlikuje se od teorijskog modela prikazanog u uvodu ovog rada.Autori su izabrali ovaj primjer upravo zato da bi ukazali na razlièitosti i specifiènosti koje donosi: novanatjecateljska sezona, struèni kadar, kadar igraèa, materijalni uvjeti, kalendar natjecanja, zakonitosti razvojasportske forme itd.Primjer pripremnog perioda govori o tome da se klasièni teorijski modeli periodizacije mogu, a najèeæe i nunomoraju modificirati u praktiènoj primjeni.



O D B O J K A

453


3. ANALIZA PRIPREMNOG PERIODAU strukturi ovog pripremnog perioda predviðene su etape:1. baziène pripreme

2. specijalne pripreme3. prednatjecateljske pripreme.

3.1. Etapa baziène pripremeBazièna etapa imala je naglasak na funkcionalno-motorièkim vjebama koje su se meðusobno izmjenjivale,odnosno rad na aerobnoj komponenti i na komponenti snage. Ove su vjebe bile kontinuirano provoðene predkraj treninga, nakon specifiènih tehnièko-taktièkih vjebi. Etapa baziène pripreme sadravala je tri mikrociklusa,odnosno 26 treninga. Kondicijska, odnosno funkcionalno-motorièka priprema dominirala je i zauzimala priblinooko 60% cjelokupnog vremena. Tehnièka priprema zauzimala je oko 30%, a taktièka priprema je u ovoj etapi bila zastupljena sa svega 10%.

Tijekom 21-og. trenanog dana, odnosno 18 treninga, nije odigrana niti jedna kontrolna utakmica. Opsegtrenanog rada iznosio je 50 sati, od èega oko 32 sata kondicijske i oko 18 sati tehnièko-taktièke pripreme.Indeks optereæenja trenanog (prosjek) dana iznosio je 3.15 sati, a indeks velièine optereæenja pojedinih treninga bio je 81% maksimalnog optereæenja.Mikrociklusi baziène etape imali su strukturu 6:1, to znaèi est dana veæeg volumena optereæenja i jedan danmanjeg volumena ili pauza.

3.1.1. Primjer mikrociklusa iz etape baziène pripreme - naglasak na kondicijskoj pripremi



O D B O J K A

454


STRUKTURA I MIKROCIKLUSA BAZIÈNE ETAPE 6 : 1

3.1.2. Primjer pojedinaènog treninga iz etape baziène pripreme

DIO TRENANOG RADA U DVORANIUvodni dio 10'- Individualno zagrijavanje: istezanje, rastrèavanje.

Pripremni dio 20'- Vjebe oblikovanja (individualan rad).

- Igraèi stoje boèno jedan do drugog i dre ruke na ramenu suigraèa, zagrljenitrèe visokim skipom du dvorane (3x).

- Igraèi se dre za ruke i boènim dokorakom trèe du dvorane (30 m, 3x).

- Vrno odbijanje preko glave u kretanju. Igraèi su okrenuti jedan prema drugom,igraè A ima loptu, te je vrno dodaje do igraèa B i trèi iza njega da primi loptukoju igraè B vrno odbija iza glave (3 ponavljanja du dvorane).

- Slièna vjeba kao prethodna, samo se izvodi u skoku (3x)



O D B O J K A

455


Glavni dio 85'

- Uigravanje kombinacija napada s igraèima prednje zone i postavljanje bloka protiv kombiniranog napada. Tri napadaèa na mrei smeèirajudignute lopte od dizaèa sa svih pozicija, s druge strane mree triigraèa skaèu u blok. Kad zablokiraju jednog od smeèera, dolazi do promjene. Blokeri idu na smeè, a tri smeèera u blok. Lopta se dodajedizaèu od strane trenera (igraèi su podijeljeni u èetiri trojke).

DIO TRENANOG RADA NA VANJSKIM TERENIMAA1 - kontinuirano trèanje oko 1 kmA2 - 150 m trèanja submaksimalnom brzinom, 50 m hoda (ponoviti 5 x)A3 - kontinuirano trèanje oko 1,5 kmA4 - odmor 1,5 min. uz kontrolu pulsa

A5 - kontinuirano trèanje individualnim tempom 4 km (ukupno 40 min.)

Zavrni dio 5'- Individualno istezanje i oputanje.

3.2. Etapa specifiène pripremeAnalizirajuæi pokazatelje unutar ovog mezociklusa, dobiveni su drugaèiji odnosi od teorijskih. Kondicijska priprema imala je neto veæe vrijednosti, oko 35% od ukupne specifiène pripreme. Tehnika se provodila s priblino 40% uèeæa, a taktika sa svega 25%. Ako se uzme u obzir da nije odigrana niti jedna utakmica, onda je sasvim jasno da su situacijski uvjeti treninga i taktika u ovoj etapi bili zanemareni.Unutar 21-og. dana specijalne etape, struktura tjednih mikrociklusa i dalje je zadrana. Dakle, est dana veæeg

optereæenja i jedan dan manjeg optereæenja ili odmora. Jedino je II. mikrociklus imao neto izmijenjenu strukturu(5:2), zbog faktora ogranièenja egzogenog tipa. Ova etapa sadravala je tri mikrociklusa.Opseg trenanog rada specijalne etape iznosio je 45 sati treninga, od èega oko 15 sati kondicijske pripreme,a 30 sati tehnièko-taktièke. Indeks optereæenja pojedinih treninga iznosio je 88% maksimalnog optereæenja,a indeks optereæenja trenanog dana bio je 3 sata. Ako ove pokazatelje usporedimo s indeksima baziène pripreme (indeks optereæenja trenanog dana 3,15, indeks optereæenja pojedinih treninga 81% maksimalnogoptereæenja), primijetit æemo porast u odnosu na prethodno optereæenje trenanog dana baziènog mezociklusa,to je djelomièno prihvatljivo, jer volumen rada i optereæenja treba odravati.Etapa specijalne pripreme trajala je od 25.08. do 14.09. i sadravala 18 treninga. U ovom vremenskom razdoblju prijepodnevni treninzi se vie nisu provodili. Svaki pojedini dan mikrociklusa imao je neke specifiènosti uusavravanju pojedinih komponenti odbojkake tehnike: PONEDJELJAK - smeè i blok, UTORAK - obrana,SRIJEDA - igra, ÈETVRTAK - smeè i blok, PETAK - obrana, SUBOTA - igra, NEDJELJA - odmor.

Odbojkaki elementi servis i prijem servisa bili su svakodnevno obuhvaæeni, ali posebnog naglaska na ovimelementima nije bilo.

3.1.2. Primjer mikrociklusa specifiène etape



O D B O J K A

456


STRUKTURA II MIKROCIKLUSA SPECIFIÈNE ETAPE 5 : 2

3.2.2. Primjer pojedinaènog treninga iz etape specijalne pripreme

Uvodni dio 15'- Individualno zagrijavanje (istezanje, rastrèavanje)

Pripremni dio 20'- Vjebe oblikovanja (individualan rad)- Parovi, vrno odbijanje, odbijanje podlakticama, smeè-obrana

Glavni dio 130'

- Vjeba sa ciljem poveæanja broja napadaèa u sustavu 5:1, dok se dizaè nalazi u prednjoj liniji. Igraèi smeèiraju iz druge linije s jednim igraèem u bloku, neto kasnije

i s dvojnim blokom (pozicija 2). Dizaè die sa svoje pozicije na mrei, a lopte mudodaje trener iz sredine polja.



O D B O J K A

457


- Uigravanje postave u obrani i napadu (20 min.).

- Vjeba za razvoj brzinske izdrljivosti. Igraèi startaju s osnovne linije, te na

liniji napada, sredinjoj liniji, liniji napada suprotnog polja, osnovnoj linijisuprotnog polja i svim tim linijama ponovno nazad rade upijaè, te nakonsvakog napravljenog upijaèa trèe dotaknuti liniju s koje su startali. Vjebase radi maksimalnom brzinom, a ukupan broj napravljenih upijaèa je 14 (6-6-9-9-12-12-18-18-12-12-9-9-6-6; metri koji se trèe izmeðu upijaèa).

- Vjeba specifiènog kretanja odbojkaa. Vjebaèi s desne strane osnovnelinije sprintaju do mree, boènim dokoracima uz mreu do pozicije 4, zatimunatrake do osnovne linije i visokim skipom do startne pozicije. Vjeba se ponavlja 5 puta.

- Vjeba za jaèanje ruku i ramenog pojasa. Oslanjajuæi se samo na ruke, igraèi potrbuke vuku noge za sobom do mree i nazad na osnovnu liniju.

- Vjeba za jaèanje ruku i ramenog pojasa. Igraèi sa osnovne linijeèetveronoke hodaju do mree i nazad na osnovnu liniju.

- Vjeba brzine i okretnosti. Niski skip u mjestu (osnovna linija), na trenerovznak (pljesak) radi se kolut naprijed, treba se podiæi i trèati do mree i nazadna osnovnu liniju.

- Vjeba brzine i okretnosti. Igraèi startaju s osnovne linije, trèe do linije napadagdje rade kolut naprijed, skaèu na mrei u blok, nakon bloka rade kolut nazad,okreæu se i sprint do startnog mjesta gdje rade upijaè.

Zavrni dio 15'

- Svaki igraè treba servirati 50 servisa u cilj.

3.3. Etapa prednatjecaljske pripremeZa vrijeme 11 dana, koliko je trajao prednatjecateljski mezociklus, odrano je 7 treninga i 3 utakmice.Prednatjecateljski mezociklus sadravao je 2 mikrociklusa, unutar kojih je kondicijska (funkcionalno-motorièka)

priprema iznosila 10% od ukupnog vremena, tehnièka 20%, a taktièka èak 70% ukupnog vremena prednatjecateljske etape.Kada se to usporedi sa distribucijom optereæenja prednatjecateljske etape koja bitrebala iznositi, prema dosadanjim saznanjima, 10% kondicijske pripreme specifiènog karaktera, 30% tehnièkei 60% taktièke pripreme, dolazimo do saznanja da se, uz kratko trajanje prednatjecateljske etape, tehnièka itaktièka priprema nedovoljno provodila.Ukupan broj sati prednatjecateljske pripreme iznosio je 20,45 sati, odèega je 1,35 sati posveæeno radu na kondicijskim sposobnostima, a 19,10 sati iznosio je opseg tehnièko-taktièkog rada. Indeks optereæenja trenanog dana iznosio je 2 sata, a indeks optereæenja pojedinih treninga86% maksimalnog optereæenja, to je prihvatljivo, jer se u ovoj etapi smanjuje ekstenzitet i volumen optereæenja.Struktura prvog mikrociklusa imala je raspodjelu 5:1, to znaèi pet dana veæeg intenziteta optereæenja, a jedanmanjeg intenziteta. U prvom mikrociklusu zadrala se distribucija rada na odbojkakim elementima:PONEDJELJAK - smeè i blok, UTORAK - obrana, SRIJEDA - igra ili uigravanje postave, ÈETVRTAK

- smeè i blok, PETAK - obrana, SUBOTA - igra ili uigravanje postave. Jedino je zadnji mikrociklus prednatjecateljske etape imao pomalo neuobièajenu strukturu (3:2), radi putovanja i neposrednog poèetkanatjecateljskog perioda.



O D B O J K A

458


3.3.1. Primjer mikrociklusa prednatjecateljske etape

STRUKTURA I MIKROCIKLUSA PREDNATJECATELJSKE ETAPE 5 : 1

3.3.2. Primjer pojedinaènog treninga iz etape prednatjecateljske pripreme



O D B O J K A

459


Uvodno-pripremni dio 30'

- Individualno zagrijavanje (istezanje, rastrèavanje, vjebe oblikovanja)- Dodavanje u parovima, paralelno s mreom (vrno odbijanje, odbijanje podlakticama, smeè-obrana, prizemljenja)

Glavni dio 140'

- Vjeba tehnike u trojkama. Igraèi su rasporeðeni u trokut, jedan igraè vjebaobranu, drugi smeè, a treæi igraè die, promjena nakon 5 minuta.

- Nakon vjebi u trojkama prelo se na smeèiranje preko mree visokih lopti, a neto kasnije i proizvoljnosmeèiranje niskih lopti, tzv. I. tempo i II. tempo lopti.

- Uigravanje ekipe, odigrala su se dva seta, igraèi su bili meðusobno podijeljeni.- Vjeba skoènosti; dubinski skokovi s jednog vedskog sanduka na drugi, 10 serija po 10 skokova (visina

sanduka je priblino 1,20 m), odmor izmeðu serija trajao je 5-7 minuta i bio je aktivnog tipa (igraèi su servirali).Individualno - vjebe oputanja i istezanja.

Zavrni dio 10'- Uvjebavanje servisa

4. ZAKLJUÈAKSpecifiènost ovog perioda je kratko trajanje od 53 dana, unutar kojeg je odran 51 trening i odigrane 3 kontrolneutakmice (optimalni broj u pripremnom periodu trebao bi iznositi 20-25 kontrolnih natjecanja).Meðutim, odbojkaka ekipa u ovom primjeru vaila je kao favorit u domaæem prvenstvu, te je mali broj slubenihutakmica (3) nadoknaðen u natjecateljskom periodu igrajuæi protiv lakih protivnika u poèetku prvenstva i

domaæeg Kupa.Sportska forma bila je tempirana za finale Kupa domaæeg prvenstva i prva dva kola Kupa prvaka Europe,nakon èega je trebao uslijediti prijelazni period izmeðu I. i II. dijela natjecanja. U prvom dijelu domaæeg prvenstva ostvarene su sve pobjede, nadalje osvojen je domaæi Kup, te pobjede u prva dva kola Kupa prvakaEurope. Rezultati prvog dijela natjecateljskog perioda i natjecanja Kupa prvaka Europe govore o uspjenosti prikazanog modela pripremnog perioda (u kojem je znaèajnu ulogu u razvoju SF imala upravo kondicijska priprema), ali i o razlièitostima prikazanog pripremnog i teorijskog modela, to je bio i cilj autora ovog rada.

5. LITERATURA1. Dick F. (1976). Periodizacija. Savremeni trening 3, 11-14.2. Jankoviæ, V., Mareliæ, N. (1985). Odbojka. Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb.3. Lanc, M. i sur. (1980). Programiranje treninga. Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb.4. Milanoviæ, D. (1985). Analiza efekata treninga u pripremnom periodu vrhunske koarkake momèadi. Kineziologija

17, 2: 131-137.



O D B O J K A

460

Zoran GrgantovKONDICIJSKA PRIPREMA ODBOJKAA

1. UVODKondicijska priprema trebala bi biti sastavni dio treninga sportaa, zajedno sa tehnièkom, taktièkom, teorijskomi psiholokom pripremom. Zajednièki cilj svim oblicima treninga je priprema sportaa za natjecanje. Bezadekvatne kondicijske pripreme, tehnièke, taktièke i psihièke kvalitete odbojkaa ne mogu doæi do izraaja.

Naalost u odbojci u Hrvatskoj je vrlo èest sluèaj da se kondicijski trening provodi nestruèno. Nerijetko suodbojkai preputeni sami sebi u provedbi ovog segmenta treninga, a treneri se uglavnom koncentriraju natehnièko taktièke aspekte treninga. Kondicijski trening mora biti usklaðen sa tehnièko taktièkim treningom,to zahtijeva usku suradnju kondicijskog i odbojkakog trenera. Kondicijski trener mora odlièno poznavatiodbojku i zahtjeve koje ona postavlja pred organizam sportaa. Veæina potrebnih informacija moe se prikupitina natjecanju (trajanje utakmice i pojedinih segmenata igre, uèestalost izvoðenja pojedinih tehnièko taktièkihelemenata pojedinih igraèa, biomehanièka analiza pokreta...).Kondicijski trening treba se zasnivati na znanstvenim osnovama, ali i na informacijama dobivenim usvakodnevnom kontaktu sa sportaima (promatranje, razgovor). Izrada programa kondicijskog treninga je proces koji stalno traje. Program rada prilagoðava se svakodnevno stanju i potrebama sportaa za kojeg jenapravljen (u suradnji sa sportaem). Ciljevi kondicijskog treninga trebaju se odreðivati za svakog pojedinog

sportaa, u suradnji sa sportaem.

2. STRUKTURALNA, FUNKCIONALNA I ANATOMSKA ANALIZA ODBOJKE

Strukturalna analiza: Najnovijim promjenama pravila skratilo se ukupno trajanje utakmice i pojedinih setova (3, 6, 12, 13, 14, 15).Ovisno o broju odigranih setova, veæina utakmica traje izmeðu 60 i 100 minuta. Setovi traju oko 20 minuta.U jednom setu odigra se oko 50 akcija. 75% akcija traje od 4 do 10 sekundi. Odmor izmeðu pojedinih akcijatraje oko 15 sekundi.Osnovni tehnièko taktièki elementi u odbojci su: Servis prijem servisa dizanje za smeè smeè blok obrana polja dizanje u protunapadu smeè u protunapadu. U posljednje vrijeme velika se panja pridajei zatiti smeèa u napadu i protunapadu koje takoðer moemo smatrati tehnièko taktièkim elementima igre.

U utakmici od 5 setova ekipa ekipa izvede i do 150 udaraca u napadu, preko 100 servisa i neto manje od 100 prijema. Ako ekipa ima jednog istaknutog igraèa u napadu, on moe smeèirati i do 50 puta. Iako u odbojci postojiigraèka specijalizacija obzirom na pozicije u ekipi (dizaè, dijagonalni igraè, osnovni primaè i napadaè iz pozicije4, srednji bloker i libero igraè), velik broj tehnièko taktièkih elemenata u toku igre izvode igraèi na razlièitim pozicijama (servis, blok, smeè, zatita smeèa, obrana polja), dok su neki elementi karakteristièni samo za manji broj igraèkih pozicija (dizanje, prijem servisa). Pokreti odbojkaa pri izvoðenju tehnièko taktièkih elemenatamogu se podijeliti na: trèanja u raznim pravcima s brzim promjenama pravca kretanja, skokove i udarce polopti. Da bi se odbojka mogao brzo kretati, visoko skakati isl., on mora svladati inerciju (otpor kretanju).Pravilno trèanje i skakanje tada postaju kljuèni u pokuaju da se poveæa ispoljavanje sile kao i miiænaefikasnost.

Funkcionalna analiza:Odbojka je dugo vremena smatrana dominantno anaerobnim alaktatnim sportom, dok je vanost glikolitièkihi aerobnih energetskih procesa smatrana zanemarivom. Takva razmiljanja svoje su uporite nalazila u kratkim,

KONDICIJSKA PRIPREMA ODBOJKAA

Zoran GrgantovFakultet prirodoslovno-matematièkih znanosti i odgojnih podruèja Sveuèilita u Splitu



O D B O J K A

461


intenzivnim aktivnostima koje su karakteristiène za odbojku, naroèito za igru iznad mree (smeèiranje, blokiranje).Treba napomenuti, da rezultati istraivanja kod vrhunskih odbojkaica i odbojkaa (4, 5) ukazuju na prilièno

visoke vrijednosti relativnog maksimalnog primitka kisika (odbojkai izmeðu 50 i 55 ml/kg, odbojkaice izmeðu45 - 50 ml./kg). Postavlja se pitanje, zato su te vrijednosti relativno visoke? Da li bi odbojkai i odbojkaices niim vrijednostima maksimalnog primitka kisika mogli podjednako uspjeno izvoditi sve tehnièko - taktièkezadatke na terenu? Nova promjena pravila promjenila su i naèin treninga. Hoæe li to utjecati na smanjenjemaksimalnog primitka kisika kod odbojkaa? Iako akcije u odbojci traju vrlo kratko, ukupno trajanje utakmice(najèeæe 60 -100 minuta) zahtijeva odreðenu razinu aerobnog kapaciteta. Ne smije se nikako zaboraviti ni vanost aerobnog kapaciteta za kvalitetno provoðenje treninga. Da bi se postiglisvi trenani ciljevi, potreban je viesatni dnevni rad. Sporta koji je bolje aerobno pripremljen mnogo æe se breoporaviti izmeðu pojedinih trenanih vjebi, ali i izmeðu pojedinih treninga u mikrociklusu. Zbog toga se posljednjih godina smatra da je odbojka mjeovito anaerobno - alaktatni i aerobni sport.Vano je napomenuti da je odbojka intervalan sport u kojem su kratka razdoblja intenzivne aktivnosti isprekidanas neto duim pauzama, te da to treba imati na umu prilikom treninga aerobne energetske komponente.Kontinuirani aerobni trening niskog intenziteta utjeèe na poveæanje postotka sporih (crvenih) miiænihvlakana, to smanjuje skoènost i brzinu kretanja odbojkaa. Zbog toga je poeljno aerobnu komponentu treniratiintervalnim naèinom rada.

Anatomska analiza:Lokomotorni sustav ima kljuènu ulogu u kretanju sportaa. Kosti pri pokretima slue kao poluge, zglobovi kaoishodite, a miiæi svojim kontrakcijama prenose silu na kosti i na taj naèin omoguæavaju pokret. Vrlo je èestsluèaj da se u kondicijskom treningu panja posveæuje samo jaèanju miiæa agonista, a zapostavljaju se miiæikoji imaju ulogu antagonista i stabilizatora. Npr. u trenanim programima se mnogo panje pridaje jaèanju miiæaopruaèa koljenog zgloba i zgloba kuka, ali se zaboravlja uloga miiæa stabilizatora zdjelice koji omoguæavajuefikasne pokrete u tim zglobovima. Ako ti miiæi ne obavljaju svoju funkciju, tada pokreti prilikom npr. trèanja

ili skakanja postaju nestabilni i sila koju miiæi proizvedu se ne koristi racionalno. Takoðer, miiæi koji sudjelujuu pokretima ruke, npr, kod smeèiranja lopte (pectoralis major, deltoideus anterior, subscapularis, triceps brachi...), ne mogu obavljati svoju funkciju ako miiæi stabilizatori nemaju dovoljno snage za stabilizaciju lopaticeuz kraljenicu. Nedovoljna snaga stabilizatora lopatice (rhomboideus major i minor, levator scapulae, trapezius)kao i vanjskih rotatora u ramenom zglobu (infraspinatus, supraspinatus, deltoideus posterior, teres minor )uzrokuju ozljede koje vrlo èesto na due vrijeme odvajaju odbojkae od treninga i natjecanja.Da bi odbojka mogao u treningu i natjecanju izvoditi tehnièko taktièke elemente, potrebna je usklaðena akcijamiiæa agonista, antagonista, stabilizatora i neutralizatora. Zbog toga kondicijski treneri moraju usmjeriti panjuna treniranje pokreta (Santana 2001., Umberger 1998.), a ne pojedinih miiæa.

3. FAKTORSKA STRUKTURA ODBOJKEIstraivanja koja su se bavila potrebnom razinom pojedinih dimenzija antropolokog statusa neophodnih zauspjeno igranje odbojke (Puhl J. i sur. 1982., Sawula L. 1991. ) nisu uzimala u obzir da ona nije ista za razlièite pozicije u odbojkakoj ekipi. Neophodno je utvrditi kakva je struktura dimenzija antropolokog statusa potrebnaza kvalitetno igranje na pojedinim pozicijama. Te èinjenice treba uvaavati prilikom selekcije kao i prilikomtreniranja odbojkaa. Grgantov, Dizdar i Jankoviæ (1998. ) su izvrili procjenu vanosti nekih baziènih motorièkihi funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika te specifiènih kognitivnih sposobnosti potrebnih za uspjehigraèa u pojedinim segmentima igre, koristeæi se pri tom miljenjem devet kompetentnih odbojkakih struènjaka.Obzirom da su se nakon toga odbojkaka pravila znaèajno promjenila, zakljuèke iz tog rada nije moguæe koristiti prilikom izrade jednadbe specifikacije za razlièite pozicije u odbojci.Stoga æe se predoèiti samo subjektivno rangiranje pet faktora iz podruèja antropometrijskih karakteristika,motorièkih i funkcionalnih sposobnosti, koji po miljenju autora imaju najveæi parcijalni doprinos uspjehu uodbojci. Rangiranje æe se izvriti obzirom na 5 igraèkih pozicija u ekipi.



O D B O J K A

462


POZICIJELongitud. dim.

skeletaEksplozivna

snagaAgilnost

Anaerobna alakt.izdrljivost

Aerobnaizdrljivost

Tehnièar 3 2 1 4 5Srednji bloker 2 3 1 4 5Dijagonala 2 1 3 4 5Primaè -pucaè 3 2 1 4 5

Libero * 2 1 * *

*Autor smatra da te dimenzije antropolokog statusa nemaju znaèajan utjecaj na uspjeh u odbojci kod liberoigraèa

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIDijagnostika je vana u odbojci, kao i u svim ostalim sportovima. Ona slui za:

- kontrolu treninga i usporedbu rezultata pojedinih sportaa sa standardima obzirom na spol, uzrast i pozicijuu ekipi- motiviranje sportaa (pokuaj da izvuku svoj maksimum- stvaranje natjecateljske atmosfere u ekipi- odreðivanje efikasnosti pojedinog trenanog programa u odreðenom vremenskom intervalu- davanje odgovora na pitanje koji su latentne dimenzije najbolji prediktori natjecateljske uspjenosti odbojkaa.

Zadatak kondicijskog trenera je kontrola antropometrijskih karakteristika, te motorièkih i funkcionalnihsposobnosti odbojkaa. Naroèitu panju treba posvetiti kontroli onih osobina i sposobnosti o kojima najvie ovisi uspjeno izvoðenjetehnièko taktièkih elemenata na natjecanju:

1. Visina dohvata u skoku iz mjesta i zaleta.

Ona ovisi o visini tijela, duini ruku i visini skoka.Prosjeèna visina kod vrhunskih mukih ekipa je izmeðu 195 i 200 cm., dohvat u bloku izmeðu 320 i 335 cm.,a dohvat prilikom zaleta za smeè je izmeðu 345 i 355 cm. (Ercolesi 2000.)Kod vrhunskih enskih ekipa, prosjeèna visina tijela je izmeðu 180 i 185 cm., prosjeèan dohvat u bloku je izmeðu285 i 310 cm., a prilikom zaleta za smeè izmeðu 305 i 325 cm.

2. Snaga udarca po lopti (kod smeèa i skok servisa).

Kod mukaraca brzina lopte kod smeèa i skok servisa je preko 120 km/h, dok je kod ena ta brzina neto manja,od 100 km/h.

3. Brzina kretanja po terenu.

Brzina kretanja igraèa po terenu procjenjuje se testovima agilnosti (koraci u stranu, T-test, 5 × 6metara), a brzinska izdrljivost se moe testirati jelka testom».

4. Skoèna izdrljivost.Vrlo je vano da igraèi imaju sposobnost da i pri kraju utakmice skaèu podjednako visoko kao i na poèetku.Ta sposobnost moe se mjeriti npr. testom «10 skokova zaletom za smeè u 40 sekundi». to je manja razlikaizmeðu prosjeène vrijednosti tih 10 skokova i maksimalnog skoka to odbojka ima bolju skoènu izdrljivost.

5. Funkcionalne sposobnosti (energetski kapaciteti):

Odbojka je mjeovito anaerobno alaktatni i aerobni sport. Anaerobna alaktatna komponenta treba se testiratieksplozivnim pokretima koji ne traju due od 10 sec (Margaria test; RAST test).Aerobna komponenta testira se izraèunavanjem maksimalnog primitka kisika (VO2 max.). Najprikladniji testza odbojku je BEEP - test kojim se posredno moe izraèunati VO2 max.

Od antropometrijskih karakteristika, osim longitudinalnih dimenzija, vrlo je vano kontrolirati i potkono masnotkivo. Viak masnog tkiva smanjuje brzinu kretanja odbojkaa po terenu, kao i visinu skoka. Optimalne

vrijednosti potkonog masnog tkiva su izmeðu 8 i 12 % za mukarce, te izmeðu 14 i 18 % za ene.

Tablica 1. Utjecaj dimenzija antropolokog statusa na uspjeh u odbojci



O D B O J K A

463


5. METODIÈKI OBLICI SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMEU specifiènu kondicijsku pripremu spadaju vjebe koje ukljuèuju zglobnu dinamiku odbojkakih vjetina. Npr.vjebe s medicinkama i vjebe skoènosti spadaju u ovu skupinu vjebi. Situacijska kondicijska priprema

podrazumijeva koritenje vjebi koje su svojom strukturom, intenzitetom i trajanjem vrlo sliène pokretimaodbojkaa na natjecanju (npr. serije smeèeva, blokova, prizemljenja, bacanje medicinki razlièite teine zaletomza smeè, izvoðenje odbojkakih elemenata sa dodatnim optereæenjem...). Ponekad je teko napraviti razlikuizmeðu specifiènih i situacijskih vjebi.Specifiène i situacijske vjebe mogu razvijati:

a. Eksplozivnu snagu:- Specifiène vjebe:

Vjebe s medicinkama (bacanje medicinke preko mree zaletom za smeè ili blok)Vjebe s teinom tijela vjebaèa (skokovi, dubinski saskoci).Vjebe s prslucima s olovom (smeèiranje ili blokiranje s prslukom).

Vrlo je efikasna metoda kontrasta u kojoj se vjeba najprije izvodi nekoliko puta s vanjskim optereæenjem,a zatim samo s teinom tijela (npr. 5 skokova za smeè s prslukom, a odmah nakon toga 5 smeèeva bez prsluka ili 5 bacanja medicinke preko mree nakon kojih se 5 puta smeèira odbojkaka lopta)

b. Agilnost.- Specifiène vjebe:

Dodirivanje linija odbojkakog igralita nakon kretanja naprijed, boèno ili natrag.- Situacijske vjebe:

Skok u blok, izvlaèenje u obranu na 4 metra od mree; kretanje u obrani od naprijed prema natrag (od pozicijeobrane lopti prvog tempa, do pozicije za obranu lopti treæeg tempa)...

c. Brzinu reakcije:

- Specifiène vjebe:Brza kretanja iz raznih startnih pozicija na zvuèni i vidni signal.

- Situacijske vjebe:Preko mree postaviti neprozirni materijal, tako da se lopta vidi kasnije nego inaèe. Prijem servisa.Igraè bez lopte je postavljen licem prema zidu 2 - 4 metra udaljen od zida. Nekoliko metara iza njega je igraès loptom. On snano udara loptu o zid koju igraè bez lopte nastoji obraniti nakon to se odbije od zida.

d. Anaerobnu alaktatnu izdrljivost:- Specifiène vjebe:

Serije skokova, trèanja s promjenom pravca kretanja...- Situacijske vjebe:

Serije smeèeva, blokova, prizemljenja...

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUVrlo je teko planirati trening u odbojci jer se sustavi natjecanja èesto mijenjaju, a i kalendar natjecanja setrenerima dostavi kasno (otprilike mjesec dana prije natjecanja). U tekstu koji slijedi izvrit æe se kratak, okvirni prikaz godinjeg ciklusa kondicijskog treninga odbojkake ekipe prema kalendaru natjecanja u sezoni 2002./2003.U sezoni 2002/2003 prvi dio natjecateljskog perioda trajao je od 19. listopada do 21. prosinca (devet tjedana).Drugi dio natjecanja predviðen je od 08. veljaèe do 19. travnja (deset tjedana). Izmeðu dva dijela natjecanja(sedam tjedana) predviðeno je prvo i drugo kolo, te zavrnica kupa Hrvatske. Ekipa se za natjecanje pripremalaod 05. kolovoza (12 tjedana). Plan pripremnog perioda kondicijskog treninga prikazan je u tablici 2.



O D B O J K A

464


TJEDNI PON UTO SRI ÈET PET SUB NED

1. IS; PLI AEI IS; PLI AEI IS; PLI AEI2. IS; PLI AEI IS; PLI AEI IS; PLI AEI3. RS; PLI AEI RS; PLI MAS RS; PLI AEI4. RS MAS PLI AEI RS UT AEI

5.PLI; AG;MAS

RS PLI, AG RS; MAS PLI; AG UT AEI

6.PLI; AG;ANALI MS AG PLI; ANALI MS; AG UT AEI

7.AG;ANALI MS; PLI AG; PLI ANALI MS; PLI UT AEI

8. AG RS PLI; AG MAS RS UT AEI

9.PLI; AG;ANALI ES AG PLI; ANALI ES, AG UT AEI

10. PLI; AG ES UT ES; AG UT AEI

11. PLI; AG ES UT ES; AG UT AEI12. ES AG PLI 1. KOLO AEI

IS - Izdrljivost u snazi (rad s vanjskim optereæenjem s kojim se moe napraviti izmeðu 15 i 20 ponavljanja

RS - repetitivna snaga (rad s vanjskim optereæenjem s kojim se moe napraviti izmeðu 8 i 12 ponavljanja)

MS - maksimalna snaga (rad s vanjskim optereæenjem s kojim se moe napraviti izmeðu 3 i 7 ponavljanja)

ES - eksplozivna snaga (rad s vanjskim optereæenjem u brzom ritmu - 10 do 15 ponavljanja)

AG - trening agilnosti (trèanje s brzom promjenom pravca kretanja)

PLI - pliometrijski trening (trening skoènosti i trening s medicinkama)

AEI - aerobna izdrljivost (kontinuirano trèanje u trajanju 20 - 30 minuta - puls oko 150 otkucaja u minuti)

MAS - maksimalna aerobna snaga (preskakanje konopaca, penjanje i sputanje s povienja, trèanje. Odnos rada i odmora je 1:1

do 1:2, npr. 60 sec. rad 60 sec. odmor ili 30 sec. rad, 60 sec. odmor)

ANALI - anaerobna alaktatna izdrljivost. Trèanje dionica od 100 do 200 metara, smeèiranje, blokiranje... Odnos rad - odmor je

1:12 do 1:16 (npr. 10 sec. rad, 120 do 160 sec. odmor).

U posljednja 3 tjedna pripremnog perioda, te u cijelom natjecateljskom periodu funkcionalne sposobnosti se razvijaju

specifiènom odbojkakom izdrljivoæu. Taj se trening provodi svakodnevno, a sastoji se od raznih oblika igre 6 : 6 sa

zadacima. Trajanje tog oblika treninga, kao i trajanje akcija i odmora se odreðuje na osnovu trajanja tih segmenata na natjecanju.

UT - utakmica

Trening fleksibilnosti provodi se na poèetku i na kraju svakog treninga. Trening ravnotee provodi se na poèetkusvakog treninga. Aerobni trening subotom, odnosno nedjeljom nije organiziran, veæ ga prakticiraju igraèi uvrijeme kada njima odgovara. Èetvrti, osmi i dvanaesti tjedan imaju za cilj aktivni oporavak.U natjecateljskom periodu cilj je odrati kondicijske sposobnosti na razini koja se postigla u pripremnom periodu.Da bi se one mogle odrati na postignutom nivou, potrebno ih je trenirati barem jednom tjedno, a sredinomnatjecateljskog perioda treba napraviti mikrociklus u kojem æe se veæa panja posvetiti kondicijskom treningu(tablica 3).

Tablica 3.: Tjedni prikaz kondicijskog treninga u natjecateljskom periodu

PON UTO SRI ÈET PET SUB NED

ANALI AG; PLI ES UT AEI

Izmeðu 2 dijela natjecateljskog perioda je period koji traje 7 tjedana. Obzirom da trenirana ekipa nije imalanatjecateljskih ambicija u kupu, èitav taj period se moe tretirati kao drugi pripremni period. Prva dva tjednaodgovaraju po naèinu treniranja prvom i drugom tjednu prvog pripremnog perioda. Preostalih pet tjedanakondicijski trening provodi se kao u petom, sedmom, devetom, desetom i dvanaestom tjednu prvog pripremnog perioda.Nakon zavretka drugog dijela natjecateljskog perioda poèinje prijelazni period. Cilj ovog razdoblja jeaktivni oporavak odbojkaa, te saniranje eventualnih ozljeda.

Tablica 2. Plan pripremnog perioda kondicijskog treninga



O D B O J K A

465


7. ZAKLJUÈAKKondicijska priprema je sastavni dio treninga odbojkaa. Odabir sadraja kondicijske pripreme provodi se naosnovu promatranja odbojkaa na natjecanju. Vano je analizirati kretnje odbojkaa koje su kljuène za uspjeh

na natjecanju, te na osnovu njih kreirati vjebe koje æe poboljati izvoðenje tih pokreta. Broj ponavljanja pojedine vjebe, broj serija, duina odmora izmeðu serija i ukupno trajanje vjebanja odreðuje se na osnovuuèestalosti izvoðenja pojedinog elementa na natjecanju, kao i trajanja pojedinih segmenata natjecanja.Posljednjih godina odbojka je doivjela znaèajne promjene u pravilima igre, to se mora uzimati u obzir prilikom planiranja i programiranja kondicijskog treninga. Obzirom da se prosjeèno trajanje utakmica skratilo, smanjiose i broj izvoðenja pojedinih elemenata na natjecanju. Na osnovu toga moe se zakljuèiti da skoèna izdrljivostima neto manju vanost nego prije, ali se iz godine u godinu postavljaju sve veæi zahtjevi u pogledu visine skokai snage udaraca po lopti. Takvi poveæani zahtjevi donose i poveæani rizik od ozljeda. Stoga se kondicijski treningu toku èitave karijere sportaa mora paljivo planirati, s primarnim ciljem sprijeèavanja ozljeda. Jedino zdravsporta moe kontinuiranim viegodinjim treningom ostvariti vrhunske sportske domete.

8. LITERATURA1. Grgantov, Z., D. Dizdar, V. Jankoviæ (1998). Strukturna analiza pojedinih segmenata odbojkake igrena temelju nekih antropolokih karakteristika. Kineziologija 30 (1): 44 51.

2. Grgantov, Z., D. Jurko (2002). Utjecaj novog sustava brojanja bodova na programiranje treninga u mukoj odbojci,u: Zbornik radova 11. ljetne kole kineziologa Hrvatske, Rovinj, 63-66

3. Heimer, S., M. Miigoj - Durakoviæ, V. Medved (1988). Neke antropoloke karakteristike vrhunskih odbojkaaSFRJ. Koarkako - medicinski vjesnik 3 (1): 3 - 10.

4. Jankoviæ, V., N. Mareliæ (1993). Trening energetske komponente vrhunskih odbojkaa. Hrvatski portskomedicinskivjesnik 8: 62 - 64.

5. Jankoviæ, V., N. Mareliæ, B. R. Matkoviæ (2000). Znaèajne promjene psihofizièkog optereæenja odbojkaa u novom poen sustavu. Hrvatski portskomedicinski vjesnik 15: 48 - 50.

6. Puhl, J., C. Samuel, S. Flech, P. Van Handel (1982.) Physical and physiological characteristics of elite volleyball players. Research Quarterly for exercise and sport. 53 (3): 257 - 262.

7. Santana, C. J. (2001). Single leg training for 2-Legged sports. Efficacy of strength development in athletic performance. National strength & conditioning association, 23 (3): 35. 37.8. Sawula, L. (1991.) Tests used by volleyball coaches for determining physical fitness. Volley tech 2: 18-249. Umberger, B. R. (1998). Mechanics of the vertical jump and two joint muscles: Implications for training. National

strength & conditioning association, 20 (5): 70 74.10. Urena, A. (2000). Effect of the new scoring system on male volleyball. The coach, 4.: 12 18.11. Van Aartrijk, S. (2000). The rally point system entertainment and excitement. The coach, 1.: 12 14.12. Vescovi, J. (2002). Volleyball specific endurance program. Performance volleyball conditioning, 9 (1): 3.13. Zhang, R. (2000). How to profit by the new rules. The coach, 1.: 9 11.



P L E S O V I

466

Iva ika Adzo Banini, Tamara DespotKONDICIJSKI TRENING U SPORTSKOM PLESU

1. UVODSportski ples spada u konvencionalne sportove i sadri estetski oblikovane i koreografski postavljene acikliènestrukture kretanja. Postoje mnoge nedoumice je li sportski ples kao takav umjetnost ili sport, a plesaè stroj iliumjetnik 1. Sportski ples je prepoznat 1997.god. od Meðunarodnog olimpijskog odbora kao sport i postao je

punopravni èlan te organizacije. Jo se razmatra hoæe li uæi u sustav Olimpijskih igara od 2008.god. Najjaèasportska federacija u plesu je Internacional Dance Sport Federation (IDSF) unutar koje postoji sustavnatjecanja. S jedne strane postoji grupa standardnih plesova (Ballroom, Modern) koji èine slijedeæi plesovi:Engleski valcer, Tango, Beèki valcer, Slow fox i Quickstep, dok s druge strane postoje latino amerièki plesovi:Samba, Cha-cha-cha, Rumba, Paso doble i Jive. Kod standardnih plesova vrlo je bitna forma tj. oblik i dranjetijela, kontrola tijela i tjelesni kontakt s partnerom (body contact). Latino amerièki plesovi zahtijevaju viesamostalnog rada (solo sections) i meðusobne tjelesne i mimièke konverzacije. Kako bi publika koja dolazina natjecanja sportskog plesa u potpunosti doivjela svaki ples, jedna od bitnih karakteristika plesaèa je prezentacija karaktera svakog pojedinog plesa. Fizièki zahtjevi sportskog plesa su nadasve veliki, jer pleszahtjeva izrièitu izdrljivost, jakost, fleksibilnost i ponajvie miiænu kontrolu i ravnoteu te je potreban rigoroznikondicijski trening. Uspostava ravnotee izmeðu kondicijske, tehnièke i taktièke pripremljenosti bitan je zahtjev

za postizanje vrhunskih rezultata. Optimalna kondicijska pripremljenost i brzina uèenja ispravnog izvoðenjatehnièkih elemenata preduvjet su za uspjenost u ovom sportu.

2. KINEZIOLOKA ANALIZA SPORTSKOG PLESA2.1. Strukturalna analiza sportskog plesaSportski ples sastoji se od sustava povezanih elemenata koji mogu biti izvedeni u velikom broju varijacija teèine koreografsku cjelinu. Svaki pojedini element i njegove varijacije unutar koreografije nazivaju se plesnimfigurama koje su same po sebi kompleksna kretnja. Unutar svakog plesa imamo odreðeni broj bpm-a (taktovau minuti) prema kojima se odreðuje broj tehnièkih elemenata u koreografiji. Koreografija u skladu s time morazadovoljavati uvjet da se ponavlja maksimalno dva puta. S obzirom da u plesu postoje 4 teinske kategorijeD, C, B i A kategorija. Plesaèi s manje plesnog staa pleu u kategorijama u kojima se zahtijevaju jednostavnije

plesne strukture (D i C). Dok je u visokim kategorijama ( I, A i B) dozvoljena sloboda plesnog izrièaja, a toznaèi da su plesaèi prisiljeni usvojiti osnove ritma, dinamike gibanja, tehnike i taktike, kako bi kasnije plesalisloenije plesne strukture. Jednu plesnu koreografiju èine povezani elementi koji mogu biti izvedeni u velikom broju varijacija. Kada bi htjeli objasniti jednu plesnu figuru moramo razjasniti pokrete u pojedinim dijelovimatijela koji moraju èiniti skladan kinematièki lanac. Svaka pojedina plesna figura moe se opisati pokretima glave,ruku, trupa, nogu i stopala u svim ravninama.

2.2. Funkcionalna analizaKako bi se razumijele funkcionalne sposobnosti u sportskom plesu, potrebno je prije svega razjasniti situacijskeuvijete u kojima se odvijaju natjecanja. Sportski ples je sport u kojem se tijekom natjecanja istovremeno natjeèevelik broj plesnih parova. Uzet æemo jedan primjer: Na natjecanju se nalazi 48 plesnih parova-osmina finala. Natjecatelji su podijeljeni u 4 grupe po 12 parova. Svaka skupina plee po jedan ples jedna iza druge i to pet

plesova po odreðenom redoslijedu. Redoslijed u latino amerièkim plesovima Samba, rumba, cha-cah-cha, paso,

KONDICIJSKI TRENING U SPORTSKOM PLESU

Iva ika Adzo Banini, Tamara Despotstudentice Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebu



P L E S O V I

467


jive. Redoslijed standardnih plesova: Engeski valcer, Tango, Slow fox, Beèki valcer i Quick step. Ovakav sustavnatjecanja uzrokuje dugo èekanje kako bi par ponovno izaao na plesni podij. Svaki ples traje od 1,5- 2 min.S tog gledita ples moemo promatrati kao anaerobnu aktivnost pri èemu se energija oslobaða iz glukoze i

energije koja se oslobaða iz zalihe glikogena. No u sustavu finalnog natjecanja ples spada u aerobno-anaerobneaktivnosti poto se plee 5 gore navedenih plesova u trajanju 1,5- 2 min s odmorom izmeðu svakog plesa odcc 15 sec kako bi se promijenila glazba. Ukupno trajanje finala je oko 10 min. Gledajuæi brzinu obnavljanjaenergetskih zaliha i brzinu odstranjivanja mlijeène kiseline bitan je odmor, nakon max. napora koji traju 20-120sec, od sat vremena kako bi dolo do potpunog obnavljanja energetskih zaliha. To bi bilo potrebno potovati prilikom organizacije natjecanja ( èetvrt finala , polufinala, finala). Prema istraivanju koje je izvreno na populaciji od 20 entiteta (10 plesnih parova) zakljuèeno je kako se frekvencija srca prilikom plesanja LA i ST plesova mijenja. Parovi su plesali svih 10 plesova zaredom s trajanjem od 15 sec. i odmorima izmeðu svakog plesa 15 do 20 sec. Frekvencija srca je mjerena pulsmetrom pri èemu se puls muke populacije kretao prosjeèno 170/min u ST plesovima i 168/min LA plesovima. U enskoj populaciji puls se prosjeèno podigaodo 179/min u standardnim plesovima, a pri plesanju LA puls se podigao do 177/min3. Na osnovu ovogistraivanja moemo zakljuèiti da su standardni plesovi zahtjevniji s obzirom na frekvenciju srca. Znanstvenozanimanje za ovaj sport na ovoj razini jo uvijek je u samim zaèecima.

2.3. Anatomska analizaKao to je vidljivo iz navedenih poloaja u pojedinim regijama tijela kretne strukture obuhvaæaju cjelokupnilokomotorni sustav. Kao i u svakom drugom sportu pojedine miiæne grupacije su aktivirane vie, a neke manje.Muskulatura donjih ekstremiteta i stopala je dakako najzastupljenija. Druga muskulatura po zastupljenosti jeleðna i trbuna a zatim slijedi muskulatura gornjih ekstremiteta. Veliku znaèajnost u sportskom plesu imajuaduktori i abduktori nogu radi relativno konstantnog kontakta stopala s podlogom (stopalo se vuèe po podlozi- brush).

3. FAKTORSKA STRUKTURA SPORTSKOG PLESA

slika 1. Hipotetska struktura vodeæih sposobnosti sportskih plesaèa

Koordinac i ja

Izdrzlj ivost

Ravnoteza

Agilnost

Fleksibilnost

Brz ina ucenja

Snaga

3 0 %

2 0%1 5 %

1 0 %

1 0 %

1 0 %5 %

- koordinacija cijelog t jela

- koordinacija u r itmu

- repetit ivna

- staticka

- aerobna

- anaerobna

Na slici 1 moe se vidjeti da je za uspjenost u sportskom plesu potreban irok spektar motorièkih sposobnosti(koordinacija, izdrljivost, ravnotea, agilnost, fleksibilnost, brzina uèenja, snaga). Prilikom razvijanja spomenutihsposobnosti posebnu panju treba posvetiti motorièkim sposobnostima koje su slabije razvijene, a mogu biti prepreka u daljnjem razvoju plesaèa. Isto tako i dalje treba razvijati one sposobnosti koje su dominantne kod pojedinog plesnog para jer one najvie oblikuju njihovu plesnu osobnost.



P L E S O V I

468


4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI SPORTSKIH PLESAÈABez dijagnostike i procesa testiranja motorièkih i funkcionalnih sposobnosti te dobivanje informacija o konativnimi kognitivnim dimenzijama sportaa u plesu nezamislivo je usmjeravanje, praæenje te kontrola sportaa tijekom

trenanog procesa. Dijagnostika bi trebala obuhvaæati antropometrijska mjerenja longitudinalnih, transverzalnihdimenzija tijela i postotak potkonog masnog tkiva. U prostoru funkcionalnih sposobnosti potrebno je testiratimaksimalni primitak kisika, aerobnu i anaerobnu izdrljivost. Od motorièkih sposobnosti: koordinaciju,ritmiènost, agilnost, brzinu, fleksibilnost, ravnoteu. Morfoloke karakteristike u sportskom plesu su veomaznaèajne za estetski dojam. Ono to sportske plesaèe èini gracilnima i profinjenima su vretenasti miiæi, vitkatijela (mali postotak potkonog masnog tkiva). Premda u mnogim sportovima postoje modelne karakteristikevrhunskih sportaa, naalost, u sportskom plesu na takvo neto jo ne nailazimo. Po hipotetskoj jednadbispecifikacije1 mogla bi se konstruirati baterija od baziènih testova za procjenu koordinacije, ritma, ravnotee,frekvencije pokreta i fleksibilnosti i 4 specifièna testa (tablica 1.) koji bi obuhvatili veæinu motorièkih sposobnostikoje su bitne za uspjenost u ovom sportu.

Tablica 1. Specifièni testovi u sportskom plesu

5. METODIÈKI OBLICI KONDICIJSKOG TRENINGA U SPORTSKOM PLESUPoznato je da metodika kondicijskog treninga obuhvaæa skup znanja koja omoguæavaju: izbor sadraja trenanograda, doziranje optereæenja, odreðivanje metoda vjebanja i uèenja, odreðivanje organizacijskih i metodièkihoblika treninga, izbor lokaliteta treninga, izbor trenanih pomagala i trenaera2.

5.1. Bazièna kondicijska priprema sportskih plesaèaU baziènu kondicijsku pripremu sportskih plesaèa ukljuèeni su sadraji koji omoguæavaju podizanje baziènihmotorièkih i funkcionalnih sposobnosti, utjecaj na morfoloke karakteristike, preventivno djelovanje namoguænost ozljeðivanja te oèuvanje i unapreðenje zdravstvenog statusa. Od sadraja baziène kondicijske pripreme koriste se vjebe fleksibilnosti i strechinga ( pasivni, aktivni, PNF, balistièki, dinamièki, statièki), vjebe joge, vjebe ravnotee (pojedinaèno i u paru), osnove baleta (slike 1., 2.), rad u teretani (vjebe za jaèanjeaduktora, abduktora, fleksora i ekstenzora natkoljenice i potkoljenice, stopala, leðne i trbune muskulature slika6. ), vjebe propriocepcije, masae te isplesavanja. Vrlo je bitno uspostaviti individualnu psiholoku stabilnost plesaèa, a nadasve psiholoku stabilnost unutar para kako bi adaptacija na promjene naèina treninga inatjecanja bila to bra i kvalitetnija. Stoga se preporuèaju vjebe psihièke pripreme.

Slika 2. Osnovne baletne pozicije stopalaPrvaDruga

Treæa Èetvrta Peta

SPECIFIÈNI TESTOVI

Instrumenti za procjenu Testovi

MAGKUS 360º - Koraci u stranu s okretom za 360ºMAGTSO 180º - Traèanje s okretom za 180ºAGILNOSTI

OPÆEG PLESNOG DOJMA –Latino amerièki plesovi Test se sastoji od skupa povezanih figura koje èine «little routine» (osnovni plesni elementi:

5-6 elemenata odreðenog plesa npr. Rumba, izvodi se u paru)

KVALITETE TJELESNOGKONTAKTA

(body contact) – Standardniplesovi

Test se izvodi na naèin da je plesni par meðusobno okrenut licem jedan prema drugome prièemu zauzimaju osnovnu poziciju koja je specifièna u standardnim plesovima, to znaèi dase kontakt uspostavlja donjim djelom trupa i pelvisom s priruèenjem. Na takav naèinzapoèinju kretanje po zamiljenoj liniji unatrag i unaprijed. Cilj je zadrati Body contactpruajuæi podjednake meðusobne otpore trupom.



P L E S O V I

469


Slika 3. Osnovne baletne pozicije ruku

3.1. Pripremna pozicija 3.2 Prva pozicija 3.3 Druga pozicija 3.4. Treæa pozicija

3.6. Grand plie3.5. Demi plie

3.7. Battements tendus

Unutar baziène kondicijske pripreme poeljno je koristiti razlièite vrste aerobika, i kardio fitness, sadraja kako bi se unaprijedile funkcionalne sposobnosti plesaèa. Prirodni tereni su takoðer dobra i poeljna zamjena nakondugoroènih treninga u zatvorenim prostorima. Takav vid treninga provodi se u svojstvu razvoja izdrljivosti, propriocepcije, te raznovrsnosti i svestranosti. Èesto se postavlja pitanje da li trening snage s teretima ili ne?Brojni noviji èlanci ne zaobilaze treninge snage, rad u teretani, razlièite cross treninge u samoj fizièkoj pripremisportaa, ali i prevenciju od ozljeda. No trening s optereæenjima uzrokuje specifiène promijene inter iintramuskularne koordinacije. Treningom fleksibilnosti, satima baleta i forsiranim specifiènim tehnièkimtreningom se spomenuti kontraefekti kompenziraju. Problematikom kojom se prilikom planiranja i programiranja moramo baviti jesu i moguænost pojave ozljeda. Tom podruèju pridaje se malo ili nimalo panje

u smislu prakse ili edukacije plesaèa. Kao i svakom drugom sportau, plesaèu je vaan brz i kvalitetan oporavak. No u elji da nadoknade izgubljeno, plesaèi najèeæe nakon sanacije ozljede, poèinju trenirati visokim



P L E S O V I

470


Slika 4. Vjebe u teretani

5.2. Specifièna kondicijska priprema sportskih plesaèaTijekom specifiène kondicijske pripreme postie se visoki stupanj motorièkih sposobnosti koje su bitne zaukupnu kondicijsku pripremljenost te estetski dojam u sportskom plesu. Zbog same specifiènosti sportskog plesa plesaèi dosta vremena provode samostalno trenirajuæi, bez nadzora trenera. Tehnièki trening je sam po sebinaporan zbog velikog broja iteracija (izdrljivost) i ukljuèenosti cijelog lokomotornog sustava i CNS-a. Vrhunski plesaèi samostalno treniraju dva puta dnevno po 3-4 sata u jutarnjim i veèernjim satima. Radi toga je vrlo bitno

provoðenje kontrolnih treninga na kojima se uviðaju tehnièka dostignuæa plesaèa i plesnog para. Najveæuznaèajnost imaju takozvani «individualni» treninzi koji se provode s trenerom koji radi samo s jednim plesnim

intenzitetom pri èemu se ozljeda ponavlja ili joj se poveæa opseg te se javljajukronièni oblici ozljeda. Ples je jedan od sportova u kojem su ozljede rjeðe, noistraivanja pokazuju da unutar 1000 sati treninga plesaè prosjeèno zadobije 5.1ozljedu, a prilikom svakih 1000 nastupa 8,4 ozljede3. Faktori koji uzrokuju ozljede

su najèeæe neprikladne povrine za ples, konstantni i velik broj repeticija, umor,smanjenje koncentracije i psihièki pritisak. Ozljede najèeæe ukljuèuju uganuæa,istegnuæa miiæa i ligamenata, ozljede koljena, glenja, stopala, kuka, soleusa,frakture pete ili patele itd.



P L E S O V I

471


parom te zajedno prolaze kroz sve koreografije gdje se radi na svakoj pojedinoj figuri. Ovakvim treningom plesni parovi razvijaju brzinu pokreta s naglaskom na koordinaciju i relativnu repetitivnu snagu. Sadraji koji se koristeunutar specifiènog kondicijskog treninga baziraju se na vjebama osnovnih i kompleksnih plesnih elemenata

(osnovni elementi u sambi , rumbi itd.), kojima se razvija koordinacija, vjebama za razvijanje slobode plesnogizrièaja (svaki par ima zadatak osmisliti vlastitu koreografiju), vjebama iz drugih plesnih podruèja (jazz dance,argentinski tango, flamenco itd.). Na taj naèin plesaèi proiruju spektar plesnog znanja te razvijaju brzinuusvajanja koreografije.Treninzi kojima utjeèemo na razvoj izdrljivosti te poveæanje funkcionalnih sposobnosti provode se u varijabilnim uvjetima (ovisno u organizacijskom obliku rada ); intenzitet se poveæava a trajanjesvakog pojedinog plesa se skraæuje. Plesaèi pleu svih 5 LA plesova zaredom (samba 3 min, odmor 30 sec,samba 2 min, odmor 30 sec, samba 1 min) i tako pet plesova zaredom, a nakon toga se ponovno pleu svi plesovi za redom samo s kraæim odmorima. Nadalje, koriste se vjebe prezentacije, kojima razvijamoizdrljivost i vjebe s raznim trenanim pomagalima. Mogu se koristiti papiriæi koji se postavljaju izmeðu prednjeg dijela stopala i podloge kako bi uvjebali stalni kontakt stopala s podlogom. Tim putem razvijamorelativnu repetitivnu snagu donjih ekstremiteta. Palice se koriste u pripremnom dijelu treninga za postizanjeuspravnog poloaja trupa, no èesto se koriste prilikom specifiène kondicijske pripreme kako bi razvili statièkusnagu trupa te izdrljivost prilikom isplesavanja u paru.

5.3. Situacijska kondicijska priprema u sportskom plesuSituacijska kondicijska priprema obuhvaæa taktièko svladavanje kretanja po plesnom podiju, promjenu smjerakretanja i prostornu orijentaciju. Sadraji koje koristimo unutar situacijskog treninga baziraju se na prisiljavanju plesnog para na nenadanu, brzu promjenu smjera kretanja i manipulaciju prostorom. Vjebe se najèeæe provode pomoæu pomagala koja spreèavaju potpunu slobodu kretanja te smanjuju povrinu plesnog podija(postavljanje stolica ili drugih plesaèa). Taj tip treninga se najèeæe provodi u varijabilnim uvjetima pri èemuse mijenja intenzitet i ekstenzitet. Tijekom ovakvog vida situacijske kondicijske pripreme vano je nadograðivatii usavravati interaktivne odnose izmeðu partnera.

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE TRENINGA SPORTSKIH PLESAÈAPrilikom planiranja i programiranja moramo voditi raèuna o kalendaru natjecanja. Tijekom godine postoje trivana natjecanja, a to su: dravno prvenstvo u latino amerièkim plesovima koje se odrava tijekom 3. ili 4.mjeseca, dravno prvenstvo u standardnim plesovima koje se odrava najèeæe u 12. mjesecu te dravno prvenstvo u kombinaciji 10 plesova, a odrava se najèeæe tijekom 5. ili 6. mjeseca (slika 1.).

Slika5. Prikaz trociklusne periodizacije godinjeg ciklusa treninga

Prije natjecanja provode se intenzivne pripreme. Sadraji koje koristimo tijekom godinjeg ciklusa su priblino podjednaki, ali razlièito dozirani. Sredstva baziène fizièke pripreme prevladavaju u pripremnom i prijelaznom periodu, dok sredstva specifiène i situacijske fizièke pripreme prevladavaju u natjecateljskom periodu.Pripremni period zapoèinje u 8. mjesecu i traje sve do 11. mjeseca. Unutar tog razdoblja, kondicijski treninzi

ponajvie obuhvaæaju treninge za razvoj funkcionalnih sposobnosti te tehnièki trening (slika 2.). Tijekomnatjecateljskog razdoblja vrijeme treba posvetiti iskljuèivo taktièkom i tehnièkom treningu (slika 3.), dok u



P L E S O V I

472


prijelaznom razdoblju najvie vremena odlazi na ostale sadraje koji omoguæavaju zadravanje sportske formena optimalnoj razini.

Slika 7. Distribucija sadraja u natjecateljskomperiodu

Trening za razvojfunkcionalnih sposobnosti

30 %

Tehnicki t renin

25 %

Rad s opterecenjim

20 %

Ostali sadrzaji

15 %

Takticki trenin

10 %

vjezbe:- fleksibilnosti- ravnoteze- propriocepcije

- baleta- plivanje

30 %

Tehnicki t renin

25 %

Ostali sadrzaji20 %

Trening za razvojfunkcionalnih sposobnost i

15%

Rad s opterecenjim

10 %

Takt icki t rening

vjezbe:- baleta- fleksibilnosti- ravnoteze

Ostal i sadrzaj i

50%

Trening za razvojfunkcionalnih sposobnos

20 %

Tehnicki t renin15 %

Rad s opterecenjim

10%

Takt icki t renin

5%

- joga- cross t rening- pilates- aerobik- moderni ples

Slika 8. Distribucija sadraja u prijelaznom periodu

Slika 6.Distribucija sadraja u pripremnom periodu

7. ZAKLJUÈAKOvaj struèni rad jedno je od viðenja sportskog plesa i problematike koja se javlja u toj sportskoj grani. U sportski ples spadaju: standardni plesovi ( Engleski valcer, Tango, Slow fox, Beèki valcer i Quickstep), te latino amerièki plesovi (Cha-cha-cha, Sambu, Rumbu, Paso doble i Jive). Sportski ples je na neki naèin zapostavljena i veoma je vano napraviti jedan znaèajan korak dalje, a to se odnosi na dijagnostiku motorièkih i funkcionalnihsposobnosti, analizu kognitivnih i konativnih dimenzija plesaèa odnosno egzaktnije odreðivanje sposobnosti ikarakteristika koje su potrebne za ostvarivanje vrhunskih rezultata. Potrebno je posvetiti se planiranju, programiranju, usmjeravanju, praæenju i kontroli kondicijskog rada i trenanog procesa opæenito. Kao i u svimdrugim sportovima vaan je individualan rad sa sportaem u smislu edukacije, prevencije od ozljeda iindividualizacije treninga s naglaskom na potivanje usmjerenosti i kontinuiranost treninga.

8. LITERATURA1. Zagorc, M., Zaletel, P., kofic-Novak, D., Tuak, M., Golj, V.(1999). Vstranska priprava plesalcev, Ljubljana2. Milanoviæ D. (1997). Osnove teorije treninga, Priruènik za sportske trenere. Fakultet za Fizièku kulturu Sveuèilita

u Zagrebu3. Couples dancing (www.secure.amazon-networks.com/secure-helth -for -life)

Trening sportskog plesa je dugotrajan, rigorozan izahtjevan proces koji nadasve zahtijeva samo-disciplinu i ustrajan samostalan rad. U tome dijelu javljaju se problemi kod odreðivanja intervalaoptereæenja i odmora jer sportski ples spada uamaterske sportove. Na taj naèin uveliko se moravoditi raèuna i o profesionalnim aktivnostima plesaèaizvan plesnih aktivnosti. Radni interval mora imatistimulacijski uèinak pri èemu je potrebno osiguratidovaljan interval odmora kako bi se postigla eljenaradna sposobnost te je potrebno provesti narednitrening prije pada tih sposobnosti (superkompen-zacija).



P L E S O V I

473


1. UVODUèinkovitost plesa kao kineziolokog operatora i njegova primjena u treningu sportaa razlièitih profila, bilokao samostalni trening ili njegov sastavni dio, èinjenica je poznata kineziolokom okruju. Postavlja se pitanjekako plesaèima narodnog plesa, kojima je trening uz glazbu i primjenu razlièitih plesnih tehnika, svakodnevicau trenanom procesu, pronaæi adekvatnu dodatnu aktivnost. Takva aktivnost treba sadravati sve strukturalneelemente plesne aktivnosti, unaprjeðivati razinu funkcionalno motorièke pripremljenosti plesaèa, te donijetiosvjeenje. Narodni ples karakteriziraju pokreti relativno malih amplituda, visokih poskoka i skokova koji se izvode brzimtempom. Imajuæi na umu da se radi o profesionalcima ne smijemo izostaviti faktor ozljeðivanja o kojem utreningu treba voditi osobitu brigu, ali i faktoru zamora i zasiæenja uslijed uzastopnog izvoðenja niza koncerataistog scenarija (koje moemo identificirati s natjecateljskim periodom). Rukovodeæi se time cilj ovog rada jeukazati na sve prednosti koritenja aerobike u treningu plesaèa.

2. KARAKTERISTIKE TRENINGA PLESAÈA

Za uspjenost u plesnoj aktivnosti neophodna je visoka razina funkcionalnih sposobnosti, zbog dugog trajanjanastupa (prosjeèno 60 90 minuta), koji osim izvoðenja zahtjevnih plesnih toèaka (koreografija), sadre i brzeizmjene kostima. Programiranje trenanih procesa je utoliko tee jer godinji plan nastupa nije u potpunostidefiniran, èesti su neplanirani, izvanredni nastupi. Radni dan plesaèa sastoji se iz svakodnevnog treninga iuplesavanja poznatih i uèenja novih korografija. U dane nastupa, ovisno o obimu samog programa koncerta, planira se i obim optereæenja toga dana. Samo pravilno programirani trening omoguæuje plesaèima da to dueostanu u poslu kojim se bave, a to znaèi redovitim dopunskim vjebanjem utjecati na smanjenje akutnih i kroniènihozljeda koje su èesto prisutne kod plesaèa (koljeno, kraljenica). Osim funkcionalnih sposobnosti relevantnemotorièke sposobnosti, neophodne za plesnu uspjenost su eksplozivna snaga, koordinacija, frekvencija pokreta,ritam i ravnotea. (Brkiæ, J. 1997).

3. SUVREMENA AEROBIKAVeæ po prvotnoj Cooperovoj (1971) definiciji aerobike kao sustava vjebanja koji osigurava uèinkovitrazvoj i odravanje funkcionalnih sposobnosti, osobito aerobnog tipa, koritenog u kondicijskoj pripremi,

kontinuiranom metodom rada, sa definiranim volumenom optereæenja; aerobika odgovara potrebama

treninga plesaèa.

Suvremena aerobika u svim svojim oblicima i vrstama znatno je ira i po ciljevima i po transformacijskimmoguænostima u odnosu na prvotnu definiciju, i stoga je potrebno navesti njene osnovne karakteristike u svrhuutvrðivanja onih koje su nezaobilazne u plesaèkom treningu.Utjecaj suvremene aerobike na razvoj funkcionalnih sposobnosti prema Metiko, D. i suradnici

(1997) karakterizira sljedeæe:

- ovisno o intenzitetu rada metabolièki se procesi u aktiviranom miiænom tkivu mogu odvijati u aerobnom,aerobno-anaerobnom i anaerobnom reimu

- pri niim intenzitetima energetske potronje osigurano je optimalno funkcioniranje tzv. miiæne pumpe(ukljuèivanje i iskljuèivanje agonistièkih, antagonistièkih i sinergistièkih miiænih grupacija). Ostvaruje se tip

AEROBIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI PLESAÈA

Jadranka Vlaiæ, Goran Oreb, Gordana Furjan-MandiæKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



P L E S O V I

474

Jadranka Vlaiæ, Goran Oreb, Gordana Furjan-MandiæAEROBIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI PLESAÈA

dinamièkog miiænog rada koji pomae cirkulaciju krvi u kardiovaskularnom sustavu- cikliènost i ritmiènost miiæne aktivnosti osigurava, takoðer pri niim intenzitetima rada, optimalne uvjete

za rad respiratornog sustava

- opisane karakteristike omoguæuju da se, pri izvoðenju bilo koje motorièke aktivnosti iz ove grupacije, uzavisnosti od razine aerobnih sposobnosti i motorièkog predznanja, ostvari tzv. stabilno stanje u okvirukojeg su izjednaèene potreba i potronja kisika u organizmu. To osigurava dugotrajan fizièki napor optimalnogintenziteta, to je najvaniji èinitelj adaptacijskih promjena

- prethodno opisane karakteristike takoðer omoguæuju da se svi kinezioloki sadraji iz ove grupacije primjenjuju u razlièitim modalitetima vjebanja, od kontinuiranog do najrazlièitijih oblika diskontinuirane iintervalne metode, to osigurava raznolikost pri izboru i distribuciji volumena optereæenja i mijenjatransformacijsku moæ samih kineziolokih sadraja.

Suvremena aerobika utjeèe i na razvoj motorièkih sposobnosti (snage, fleksibilnosti i koordinacije u

ritmu), te uèvræivanje i jaèanje kotano-zglobnih segmenata lokomotornog sustava. Tu posebno trebaizdvojiti vjebe snage koje se provode u drugom dijelu glavnog dijela sata, a provodimo ih u stojeæem ili leeæem

poloaju. Osobita panja poklanja se trbunoj muskulaturi i muskulaturi leða, to je plesaèima izuzetno vanozbog statièke pozicije tijela kod veæine plesnih elemenata.Estetski karakter aerobike kao polistrukturalne aktivnosti, koje karakteriziraju ciklièka gibanja izvoðenihsukladno konvencionalnom sustavu, o razlogu primjene aerobike u treningu plesaèa nije potrebno dodatnonaglaavati. Moguænost primjene bez obzira na spol, antropoloka obiljeja, razinu motorièkih sposobnosti, to je za ansambl profesionalnih plesaèa narodnih plesova od presudne vanosti. Naime plesaèe ansambla èine pripadnici oba spola, razlièitih dobnih kategorija i razlièito perzistiraju u samom folkloru i ansamblu. Strukturasame aktivnosti je takva da omoguæuje brzo i lako napredovanje to za plesaèe predstavlja olakotnu okolnost.Takva aktivnost omoguæuje plesaèu da se opusti i uiva u treningu pripremajuæi se ujedno za nastavak radnogdana.

3.1. Vrsta plesnih aerobikaSlijedeæi svjetske trendove i krilaticu sport for all aerobika u devedesetima naputa obiljeja osamdesetihu kojima se temeljila na osnovama klasiènog baleta, jazz dance-a i raznih prirodnih oblika kretanja, te uvodisve vie razlièitih vrsta aerobike. Jednu od veæih grupacija èine plesne vrste aerobike koje se nazivaju prema plesu na èijim se osnovama baziraju (jazz, latino, afro, funky, hip-hop, itd.).Takve vrste aerobike posebno pogoduju treningu plesaèa jer su namijenjene populaciji koja ima razvijen osjeæajza ritam te sklonost prema plesu, to za plesaèe predstavlja visoko motivirajuæe aktivnosti. Obzirom naspecifiènost plesnih koraka, plesnom aerobikom je tee programirati intenzitet optereæenja te je takve sadraje potrebno koristiti kao dopunske u planiranju i programiranju treninga.

Jazz aerobika predstavlja mjeavinu afrièko-europskih i amerièkih plesno stilskih obiljeja i zahtjeva netoviu razinu znanja u svladavanju specifiènih jazz elemenata. Usvajanjem i usavravanjem kompleksnihelemenata jazz tehnike poveæava se koordinacija i kognitivne sposobnosti vjebaèa koje se oèituju u percepciji

zadanih elemenata (tzv. brzo hvatanje) i njihovim pamæenjem te sintezom u koreografiju odnosno zadaniobrazac. Jazz dance je spoj klasiènog i modernog plesa te je uvrijeena englesko-francuska terminologija koja je prenesena u aerobiku. U jazz aerobici veæina elemenata primjenjuje se u originalnom, izvornom obliku asamo je nekolicina izmijenjena i izvodi se prema zakonitostima aerobike. Osnovna obiljeja glazbe i pokreta jazz dance-a su èesti akcenti koji ovoj vrsti aerobike daju plesnost i dinamiènost.

Afro-aerobika je vrsta plesne aerobike izrazite dinamiènosti, poliritmiènosti i kretnih struktura specifiènih zaafro podneblje na èijem se folkloru bazira afro dance, dakle i afro-aerobika. Glazba je bogata ritmièkimstrukturama koje izmamljuju iz plesaèa, vjebaèa maksimalni angaman u izvoðenju pokreta.Osnovni plesno-stilistièki elementi afro plesa koji se koriste u afro-aerobici su:- karakteristièno dranje tijela s lagano flektiranim koljenima, stopalima koja su cijelom povrinom na podu,

te smanjenim kutom natkoljenice i trupa;

- izolacije i kruna kretanja zdjeliènog pojasa uz naglaenije lordotièno dranje;



P L E S O V I

475


- sukcesivne kretnje inicirane poèetnim impulsima tijela;- ruke slijede kretanje zdjelice i grudnog koa nastavljajuæi tako njihov poèetni impuls;- glava je neto oputenija jer zavrava impulsnu kretnju iz centra tijela.

Ovakve specifiène stilsko-plesne osobitosti etno kulture afro-aerobiku èine osebujnom i jedinstvenom. Latino-aerobika je vrsta plesne aerobike koja poèiva na bogatom folkloru latino-amerièkih stanovnika.Osnovne osobitosti latino plesova su rotacije tijela oko okomite osi te valovita gibanja u boènoj i èeonoj ravnini. Najèeæi koraci koji egzistiraju u latino-aerobici , a osnova su latino-amerièkih plesova su: cha-cha i sambawalk, samba, samba jacks, mambo, volta rumba knee lift, lambada...

Funky aerobika u svojoj osnovi sadri sve baziène korake low i hi-low aerobike, samo se izvode netooputenije i meke u karakteristiènom funky ritmu (sporija glazbena podloga). Osnovne karakteristike pokretasu: izvoðenje pokreta na dvije dobe te izvoðenje pokreta na pred-dobu, èime uobièajeni naglasak u pokretu prema dolje prelazi u naglasak prema gore.Karakteristike kretnji funky aerobike su:- pokreti se izvode u isto vrijeme oputeno i snano,- za kretnje nogama karakteristièan je naglasak koljena prema gore,- pokreti rukama su slobodni ali se ruke vrlo èesto kreæu suprotno smjeru trupa ili nogu s naglaenim pokretima

ramena, laktova i aka; èesto je gibanje ruku u dvostruko brem tempu od tempa gibanja nogu,trup je vrlo fleksibilan s naglaenim pomacima kukova prema naprijed ili prema natrag.

4. GLAZBAGlazba je sastavni dio svih oblika i vrsta suvremene aerobike, te je ujedno najvaniji èimbenik transformacijskeuèinkovitosti same aerobike. Kretnje se izvode uz glazbu koja ih svojim ritmom i melodijom povezuje i njihovutjecaj spaja u jedinstvenu cjelinu, to kod vjebaèa izaziva osjeæaj zadovoljstva, izraavanja pozitivnih emocija,oputenost. Sve to povoljno djeluje na motivaciju vjebaèa i stimulativnu klimu koja pobuðuje fizièku aktivnostto osigurava ostvarenje volumena optereæenja, a samim tim i ostvarenje transformacijskih efekata.

Da glazba povoljno utjeèe na organizam izneseno je u nekim istraivanjima, prema Zagorc i sur. (1997); Peon(1961) je pokuao dokazati kako vjebajuæi u ritmu i tempu moemo utjecati na poboljanje kardiovaskularnogsustava; Blisman (1967) je utvrdio da prisustvo glazbe pri radu pospjeuje uèenje odreðenih motorièkih kretnji.Kod Bushley (1966) i Widdop (1968) dokazano je da se pri submaksimalnom dugotrajnom tjelesnom naporu,uz prisustvo glazbe poveæava miiæna izdrljivost u plesaèa. Interakcijom glazbe i specijalno izabranih kretnjiostvaruje se harmonija tjelesnog i duhovnog doivljaja.Izbor glazbe ovisi o: ciljevima, vrsti i tipu vjebe, tempu s obzirom na brzinu izvedbe kretnih struktura u svakom pojedinom dijelu sata aerobike, osobinama vjebaèa (dobi, razini treniranosti), zahtjevima s obzirom na eljevjebaèa (klasièna, zabavna, narodna, disko, tehno, itd.) i lokacijama u kojima se vjebanje provodi (velika ilimala dvorana, bazen).

Tempo glazbe odreðuje intenzitet vjebanja, pa tako spora tempa od 40-60 BPM (doba u minuti) odgovaraju

niskom intenzitetu, umjerena tempa 60-120 BPM srednjem intenzitetu i brza tempa od 120-200 BPMsubmaksimalnom odnosno maksimalnom intenzitetu (Oreb, G. 1995). Intenzitet moemo poveæati i rastominformacijske komponente kretanja npr. kompleksna gibanja, nesinkronizirana gibanja ruku i nogu; to èestoukljuèuje i neuobièajene ritmove. Ritam je poticaj za gibanje, èinitelj koji pospjeuje pokret a temelji se nasliènosti izmeðu pokreta i ritmièkih obrazaca u ljudskom organizmu. Svaki èovjek ima svoj ritam.Veæinaglazbenih struktura upotrebljavanih u aerobici komponirana je u 4/4 mjeri (4 udarca u taktu), a pojedinaèneglazbene fraze sastoji se od 8 taktova. Vjebaèi prepoznavanjem udaraca i akcenata, te ritmièkih primjera ifraza u glazbi prilagoðavaju svoj unutarnji ritam ritmu glazbe. Time bre uèe kretne strukture, lake pamte kretnesekvence, slijede upute voditelja i panju usredotoèuju na izvedbu kretnih struktura, a ne na hvatanjeglazbenog ritma.



P L E S O V I

476

Jadranka Vlaiæ, Goran Oreb, Gordana Furjan-MandiæAEROBIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI PLESAÈA

5. ZAKLJUÈAKRukovodeæi se svime navedenim moemo zakljuèiti da u svom bogatstvu trenanih operatora koji egzistirajuu polju treninga plesaèa, aerobika sa svim svojim karakteristikama, i u svim pojavnim oblicima potpuno

odgovara plesaèima odnosno njihovom treningu. Stoga je trenere plesa i koreografe potrebno educirati iupuæivati na sadraje aerobike kako bi ih to vie primjenjivali u svom radu bilo kao osnovne ili dopunskesadraje u treningu plesaèa.

6. LITERATURA1. Brkiæ, J. (1997). Struktura motorièkih sposobnosti plesaèa. Diplomski rad. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita

u Zagrebu.2. Cooper, K. (1971). Aerobik. Jugoslavenski savez organizacija za fizièku kulturu. Beograd.3. Furjan-Mandiæ, G., Radetiæ, A., Domaèinoviæ, Z. (1994). Primjena i svrha vjebi snage na podu u aerobiku.

Zbornik radova s 3. Ljetne kole pedagoga fizièke kulture. Rovinj; 112-113.4. Furjan, Mandiæ, G., Prot, F., Metiko, D. (1995). Primjena aerobike u treningu sportaa.Zbornik radova Fitness

i sport. Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb; 81-85.

5. Metiko, D. i sur. (1997). Suvremena aerobika. Zbornik radova 6. Zagrebaèki sajam sporta, Fakultet za fizièkukulturu. Zagreb.6. Oreb, G. (1995). Primjena glazbe u fitnessu i treningu sportaa. Zbornik radova Fitness i sport Fakultet za

fizièku kulturu. Zagreb; 85-87.7. Zagorc, M., Furjan-Mandiæ, G., Ivan, V., eljkoviæ, R. (1997). Glazba-sastavni dio aerobike. Suvremena aerobika.

Zbornik radova 6. Zagrebaèki sajam sporta, Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb. 47 50.



P L I V A N J E

477


1. UVODPeriodizacija je postupak odreðivanja tipiènih ciklusa sportske pripreme koji su svojstveni prema redoslijedu,

karakteru i trajanju trenanog rada (Milanoviæ, 1997). Posebnosti plivaèkog sporta uvjetuju specifièan pristup

periodizaciji, a to se posebno odnosi na kondicijski trening. U okviru kondicijskog treninga razlikuju se pristupi

periodizaciji razlièitih sposobnosti (Bompa, 2000). To se posebno odnosi na trening snage.

Svaka plivaèka disciplina postavlja posebne zahtjeve u odnosu na snana svjstva:

Sprinteri 50m i 100m: startna snaga, brzinska snaga i miiæna izdrljivost na kratke pruge.

Potronja energije: anaerobna alaktatna i laktatna (fosfageni energetski procesi)

Startna snaga: ima znaèaj kod sportaa kod kojih se razvija velika brzina u najkraæem moguæem vremenu.

Brzinska snaga: je sposobnost brzog izvoðenja ciklièkih gibanja. Sprinterska brzina ili brzinska snaga te velika

frekvencija pokreta je odluèujuæa kod sprinterskih disciplina

Miiæna izdrljivost - kratke razdaljine: se pojavljuju kod disciplina kod kojih je trajanje 40 - 120 sekundi.

Kod plivanja u poèetnih 20 zaveslaja odluèujuæa je startna snaga a u sredini meðusobna ovisnost brzinske snage

i miiæne izdrljivosti te u zadnjoj fazi u 30 zaveslaja ovisi o izdrljivosti.

Srednjeprugai 200m - 400m: miiæna izdrljivost - srednje pruge, izdrljivost snage

Potronja energije: aerobno - anaerobna potronja (glikolitièki i mijeani energetski procesi)

Miiæna izdrljivost - srednje pruge - je tipièna izdrljivost za srednje pruge plivanja, koje traju od 2 - 6 minuta.

Dominantna je u odravanju brzine i u finiu u zadnjih 30 zaveslaja.

Snaga izdrljivosti - Vidljiva je kod plivanja na 200m i 400m , a posebno u posljednjem dijelu utrke.

Dugoprugai - 800m i vie: miiæna izdrljivost - duge pruge

Potronja energije: aerobna (glikogen i obnova ATPa uz prisustvo kisika)

Miiæna izdrljivost - duge pruge - je sposobnost ponavljanja gibanja uz relativno visoku frekvenciju pokreta

u intervalu od 6 - 15 minuta.

PERIODIZACIJA TRENINGA SNAGE U PLIVANJU

Marko MrakKondicijski trener plivaèke reprezentacije Slovenije

Slika: Periodizacija treningasrednje i dugo prugaa



P L I V A N J E

478

Marko MrakPERIODIZACIJA TRENINGA SNAGE U PLIVANJU

2. PERIODIZACIJA TRENINGA SNAGEPeriodizacija treninga snage razlikuje pet smislenih faza:

a Anatomska adaptacija b Miiæna hipertrofija

c Razvoj snage

d Konverzija snage u specifiènu miiænu izdrljivost

e Odravanje kapaciteta snage

a. Anatomska adaptacijaPrije poèetka plivaèkog treninga preporuèljivo je 2 - 4 tjedna primijeniti anatomsku adaptaciju za nastavak

programa razvoja snage. U toj fazi pripremaju se miiæi, kosti, tetive i stabilizatori trupa za naredne veæe napore

(trening snage). Panja se prije svega treba posvetiti abdominalnom i lumbalnom dijelu trupa, te utjecaju na

miiæe, ligamente, vezivno tkivo i kosti za napore. Ova faza kod vrhunskih plivaèa ne traje vie od 4 tjedna.

Trening anatomske adaptacijeTrening se realizira na poèetku sezone, da se plivaè pripremi na napore koji slijede. Ovaj tip treninga se najèeæe

provodi u formi krunog i staniènog treninga.

Parametri treninga mlaðe dobne skupine iskusni sportai

Trajanje 8 - 10 tjedana 3 - 4 tjedna

% optereæenja 30 - 40% 50 - 60 %

Br. sprava 9 - 12 6 - 9

Br. krugova 2 - 3 3 - 5

Vrijeme trajanja 20 - 25 minuta 30 - 40 minuta

Treninga na tjedan 2 - 3 3 - 4

b. Trening hipertrofijeTrening je logièan nastavak prethodnog ciklusa. Optereæenje se poveæava, frekvencija treninga na tjedan se

smanjuje, a vjebe pokuavaju stimulirati to vie miiænih vlakana. Najvie se upotrebljava dvojni split sistem:

za gornji i donji dio tijela. Nije obavezno izvoditi taj dio treninga, ali ako se ga izvodi onda je prijelaz na fazu

razvoja snage meki.

Parametri treninga

Trajanje 2 - 6 tjedana

% optereæenja 70 - 80 %

Br. vjebi 6 - 9

Br. ponavljanja 6 - 12

Br. setova 3 - 6

Pauza izmeðu setova (serija) 2 - 4 minute

Frekvencija razvijanja lagano do umirenja

c. Razvoj maksimalne snageU toj fazi cilj je razviti gornju granicu maksimalne snage. Bez razvoja maksimalne snage besmisleno je oèekivati

maksimalnu silu, jer je sila ovisna o jaèini i brzini.

Trening snage je bitan faktor u razvoju plivaèa. Rezultati treninga snage s visokim stupnjem optereæenja utjeèe

na:

Parametri treninga


% optereæenja 85 - 100%

Br. vjebi 3 - 5

Br. ponavljanja 1 - 4

Br. setova 3 - 8

Odmor 3 - 6 minuta

Frekvencija izvoðenja brza

Br. treninga na tjedan 2 - 3

● sposobnost aktiviranja velikog broja

motorièkih jedinica● brzine i sile● razvoj miiæne izdrljivosti, prije svega -

kratke pruge



P L I V A N J E

479


d Faza pretvorbe (konverzija)Poèetna faza prije ulaska u formu. U tom dijelu treninga sposobnost baziène snagu potrebno je pretvoriti u

sportsko-specifiènu kombinaciju snage. Od karakteristiène sportske aktivnosti ovisi da li æemo razviti silu,

miiænu izdrljivost ili obje komponente. Faza razvoja sile traje kraæe od faze razvoja miiæne izdrljivosti izahtijeva daljnje odravanje.

Pretvorba (konverzija) u brzinu i izdrljivost. Trening konverzije se provodi u prednatjecateljskoj fazi

treninga plivaèa. U tom razdoblju trening maksimalne snage pretvara u specifièni trening snage plivaèa.

Metoda treningaTrening se izvodi eksplozivno i dinamièno. Trajanje i broj ponavljanja je ovisan o uèestalosti zamaha u minuti

ovisno o portskoj. Potrebno je koncentrirati se koncentrirati na pravilno odreðivanje frekvencije izvoðenja

pokreta i broja zaveslaja.

Disciplina 50 m

Slobodno* 56 frek. / min. - trajanje 23 sek.= 21-22 ponavljanja

Leðno* 52 frek. / min. - trajanje 25 sek.=22-23 ponavljanjaDelfin* 66 frek. / min. - trajanje 24. sek.=27-28 ponavljanja

Prsno* 62 frek. / min. - trajanje 27. sek.=27-28 ponavljanja

Disciplina 100m

Slobodno* 52 frek./ min. trajanje 50 sek.= 42 44 ponavljanja

Leðno* 48 frek. / min. trajanje 54 sek.= 42 - 44 ponavljanja

Delfin* 57 frek. / min. trajanje 52 sek.= 48 - 50 ponavljanja

Prsno* 53 frek. / min. trajanje 60 sek.= 52 - 54 ponavljanja

*prosjeèna frekvencija zaveslajaEuropskog prvenstva u plivanju - Berlin 2002.

Parametri treninga


% optereæenja 50 - 70%

Br. vjebi 2 - 3

Br. ponavljanja 15 - 30Br. setova 2 - 4

Odmor izmeðu setova 5 - 7 minuta

Uèestalost izvoðenja eksplozivna / dinamièna

Br. treninga na tjedan 2 - 3

Izdrljivost je odluèujuæi faktor za razvoj svih plivaèkih disciplina od 200m na dalje. Uvijek iznova ponavlja

se pitanje: koliko je vana uloga treninga snage? Plivaè discipline 400m postie veæu brzinu nego plivaè na

800m ili 1500m, zato to je njegov zamah jaèi i bri nego npr. plivaèa na dionicama 800m. Zato je razvoj treninga

snage vaniji za plivaèa na 400m nego na 800m. Za napredak i poboljanje brzine vaan je razvoj aerobne

izdrljivosti vie nego trening maksimalne snage. Meðutim samo razvoj obiju komponenti omoguæava jaèi

zaveslaj, a s tim i bre plivanje. Tako, moemo zakljuèiti, da razvoj snage utièe na brzinu i izdrljivost. Velika

je greka trenera koji se ogranièavaju samo na trening u vodi bez upotrebe suhog treninga i optereæenja. Jer

sa optereæenjem se stimulira mnogo veæi i snaniji broj motorièkih jedinica. Takav broj je nemoguæe aktivirati

samo sa treninzima u vodi. Konverzija treninga maksimalne izdrljivosti izvodi se pri kraju sezone priprema

i mora se provoditi kroz cijeli natjecateljski ciklus.

Trening konverzije

Trening izdrljivosti izvodi se u zadnjem ciklusu razvoja prednatjecateljske faze. Broj ponavljanja i frekvencija

izvoðenja ovisi o: izboru portske discipline.

Treninzi se izvode kruno:

Disciplina 200m

Slobodno* 44 frek./min. 1:45 min.

Leðno* 41 frek./min. 1:58 min.

Delfin* 50 frek./min. 1:58 min.Prsno* 39.frek./min. 2:12 min.

*prosjeèna frekvencija zaveslajaEuropskog prvenstva u plivanju - Berlin 2002.



P L I V A N J E

480

Marko MrakPERIODIZACIJA TRENINGA SNAGE U PLIVANJU

Izbor vjebi - obratiti panju na primarne miiæe i miiæne skupine

Parametri treninga - srednja pruga duga pruga

Trajanje 4 - 12 tjedana 4 - 12 tjedana

% optereæenja 50 - 60 % 40 - 50 %

Br. vjebi 3 - 6 6 - 8

Trajanje aktivnosti 30 - 60 sek. 60 sek. i vie

Br. ponavljanja 30 i vie 30 - 60

Br. setova 3 - 6 2 - 4

Pauza izmeðu setova 60 sek. 60 sek.

Uèestalost izvoðenja uèestalost zamaha uèestalost zamaha

Br. treninga na tjedan 2 - 3 2 - 3

e. Natjecateljska fazaVeæina trenera zanemaruje trening razvoja snage u ovoj fazi. S prekidom treninga rezultati slabe i dolazi do:● smanjenja miiæne mase● smanjuje se miiæna snaga● pada razine drugih kondicijskih sposobnosti

3. ZAKLJUÈAKPredloeni model periodizacije treninga snage u plivanju ima za cilj regulirati razinu ovog bitnog segmenta

kondicijske pripremljenosti. Time se ujedno u velikoj mjeri omoguæuje i upravljanje sportskom formom. Na kraju

je vano spomenuti da svaki program unapreðenja snanih svojstava mora imati individualnu orijentaciju.

Jedino tako je moguæe kondicijski trening prilagoditi potrebama sportaa.

4. LITERATURA1. Bompa, T. (1999): Periodization: Theory and Methodology of Training. Human Kinetics, Champaign, Il, USA.

2. Bompa, T. (1999): Periodization Training for Sports. Human Kinetics, Champaign, Il, USA.

3. Milanoviæ, D. (1997): Teorija treninga. U: Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita uZagrebu.



P L I V A N J E

481


1. UVOD

Oblik rada na kondicijskoj pripremi plivaèa ranije se bazirao iskljuèivo na radu u vodi, meðutim, evoluiranjemsamog plivanja zahtjevi u podruèju kondicijske pripreme plivaèa postali su sloeniji i zahtjevniji. Danas posjedujemo èitav niz dopunskih programa za razvoj funkcionalnih i motorièkih sposobnosti plivaèa. Jedan od

vidova dopunskog rada na suhom je i rad na plivaèkom ergometru - biokinetiku. Counsilman1 istièe biokinetièkuklupu za plivanje kao savrenu vjebu i to zbog toga to ona doputa plivaèu da simulira pokrete plivanja itako vjeba iste miiæe koje koristi plivajuæi. Biokinetièka klupa je jedina sprava kojom moemo izmjeriti obavljenirad silu, vrijeme i dionicu. Istraivnja su ,takoðer, pokazala da poveæanje jakosti od 10% na plivaèkomergometru u vodi dovode do poboljanja 1,3%1,3.

Na temelju mnogih istraivanja u ovom podruèju autori smatraju da je primjena plivaèkog ergometra u treninguvana i mnogostruka. Tako neki autori navode da se nakon osam mjeseci treninga na suhom poveæavamaksimalna snaga i izokinetièka jakost posebno kod plivaèa koji dotada nisu radili na suhom. Najveæi prirastsnage i jakosti postie se kod sprintera1. S druge strane, jedna od prednosti rada na biokinetiku je laka korekcijazaveslaja. Korekcijom utjeèemo na kvalitetnije tehnièko izvoðenje propulzivnog dijela zaveslaja, te takoutjeèemo na balans optereæenja u fazi zahvaæanja i potiskivanja vode. Takoðer, neki autori navode poveæanje

lokalne miiæne snage i izdrljivosti kao posljedicu trening na biokinetiku. Na temelju iskustvenog rada autori navode jo neke prednosti upotrebe biokinetika u svrhu kondicijskogtreninga, i to:● kao zamjenski trening plivaèica za vrijeme menstruacije● trening plivaèa koji tijekom pojedinih dijelova godine nemaju uvjete za rad u vodi● trening plivaèa koji ne mogu u vodu zbog zdrastvenih problema (upala uha, dermatoloki problemi...)● trening plivaèa kojima je zbog rehabilitacije potrebno postupno doziranje optreæenja.

Naravno vano je napomenuti da ovaj tip rada nikako ne moe u potpunosti zamijeniti rad u vodi zbog nizarazloga:● neophodnog osjeæaja plivaèa za vodu,● plovnosti,●

specifiènog disanja,● koordinacije rada ruku i nogu.

Cilj rada je prikazati moguænost primjene biokinetika u pojedinim zonama intenziteta u kondicijskoj pripremi plivaèa. Rad æe se bazirati na distribuciji intenziteta u est zona5.

2. NEKE SMJERNICE RADA NA BIOKINETIKU

Stalni problem svih trenera je naèin doziranja i kontrola intenziteta optereæenja nekog plivaèa kako bi ti trenanistimulusi izazvali upravo ciljane transformacijske efekte. Obzirom na to autori preporuèaju nekoliko naèinadoziranja intenziteta optereæenja.Doziranje i kontrola intenziteta4

Optereæenje moemo dozirati na temelju:

1. frekvencije srca (FS)2. tempa ritma - brzine (frekvencija zaveslaja, koraka, okretaja u min i sl.);

PRIMJENA BIOKINETIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMIPLIVAÈA

Vlado Petkoviæ1 , Vlatko Vuèetiæ2

1PK Medveæak, Zagreb2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



P L I V A N J E

482

Vlado Petkoviæ, Vlatko VuèetiæPRIMJENA BIOKINETIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI PLIVAÈA

3. subjektivnog osjeæaja optereæenja (SOO) Rating of perceived exertion (RPE);4. snage - kolièine obavljenog mehanièkog rada u jedinici vremena (J/s = W);5. koncentracije lakata u krvi pri odreðenom optereæenju.

Prilikom kasnije razrade primjera treninga i doziranja intenziteta u pojedinoj zoni, navest æe se primjer zafrekvenciju srca (FS), koncentraciju lakata u krvi pri odreðenom optereæenju (LAC) te subjektivni osjeæajoptereæenja (SOO).Prilikom rada na biokinetiku moemo pratiti sljedeæe vane parametre:● duinu zaveslaja● frekvenciju zaveslaja● intenzitet rada● snagu pojedinog provlaka● silu potiska● ukupno izvreni rad● ukupno trajane rada

Dakako, prije poèetka koritenja ergometra svaki plivaè mora namjestiti nivo optereæenja. Predlau se naosnovu dosadanjih iskustvenih saznanja sljedeæe vrijednosti s obzirom na dob plivaèa.● mlaði kadeti (12 godina i mlaði); mlaðe kadetkinje (11 godina i mlaðe) optereæenje 6;● kadeti (13 14 godina); kadetkinje (12 13 godina) optereæenje 6;● mlaði juniori (15 16 godina); mlaðe juniorke (14 15 godina) optereæenje 5;● juniori (17 18 godina); juniorke (16 17 godine) optereæenje 5;● seniori optereæenje 4.

3. PRIKAZ TRENANIH PROGRAMA PO ZONAMA ZA SENIORE

Kondicijska priprema plivaèa u periodu baziène izdrljivosti i periodu specijalne izdrljivosti ima ulogu razvojafunkcionalnih i motorièkih sposobnosti; dok u natjecateljskom periodu ulogu stabilizacije istih. U daljnjem tekstu

bit æe prikazan jedan od moguæih pristupa nadgradnji kondicijskom treningu plivaèa te primjer moguænosti primjene plivaèkog biokinetika u svakodnevnoj praksi. Dakako, s obzirom da kondicijski trening u plivanju temeljina est zonskom pristupu, tako su i razrðeni i trenani programi po istom principu.

I. zona bazièna izdrljivost (aerobna izdrljivost)● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 20 120 minuta● dionice sve dionice● intenzitet rada

- FS 60-70% od Fsmax- LAC 2-3 mmol/l- SOO srednje do donekle teko

●

interval odmora 30 sek ● karakter odmora - istezanje

II. zona izdrljivost na anaerobnom pragu (ANP)● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 25 40 min● dionice setovi u trajanju od 15sek do pojedinaène dionice 40 min● intenzitet rada

- FS 80-90% od Fsmax- LAC 3,5-4,5 mmol/l- SOO donekle teko do energièno teko

● interval odmora 10-30 sek ● karakter odmora - istezanje



P L I V A N J E

483


III. zona nadoptereæenje (VO2max)

● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 20 25 min●

dionice setovi u trajanju od 15sek do pojedinaène dionice 25 min● intenzitet rada

- FS 90-95% od Fsmax- LAC 6-8 mmol/l- SOO jako teko do izuzetno teko

● interval odmora 30 sek 2 min● karakter odmora - istezanje

IVa. zona tolerancija na laktate (TL)● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 2,5 - 10 min● dionice setovi u trajanju od 35 sek do pojedinaène dionice 2 min, a u setovima od 10 -30 sek u setovima

od 2 -12 ponavljanja● intenzitet rada

- FS blizu 100% od Fsmax- LAC 8,5-10 mmol/l- SOO izuzetno teko do graniènih vrijednosti

● interval odmora 5-30 sek izmeðu ponavljanja a serijska 5 15 min● karakter odmora - istezanje

IVb. zona maksimalna produkcija laktata (MPL)● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 1,30 - 6 min po setu; 1-3 seta u treningu● dionice setovi u trajanju od 10, 25 i 40 sek ●

intenzitet rada- FS 100% od Fsmax- LAC 12-20 mmol/l- SOO izuzetno teko do graniènih vrijednosti

● interval odmora 1-3 min izmeðu dionica i duga pauza izmeðu serija● karakter odmora - istezanje

V. zona sprint (SP)● realizacija kretne strukture ruku kraul tehnike● trajanje rada 1,30 - 3 min po setu; 1-2 seta u treningu● dionice setovi u trajanju od 5 -25 sek ● intenzitet rada

- FS 100% od Fsmax- sprint ne izaziva znaèajni porast koncetracije laktata u krvi- SOO do graniènih vrijednosti

● interval odmora 30 sek izmeðu dionica i 5 min izmeðu serija● karakter odmora - istezanje

Korisnost rada na biokinetiku su potvrdili mnogi autori, pa tako i Nort Thorton koji predlae da se treninzi na biokinetiku kombiniraju s radom s utezima i to npr.:● ponedjeljak, srijeda, petak rad s utezima● utorak, èetvrtak, subota rad na biokinetièkoj klupi usmjeren na razvoj snage i brzine



P L I V A N J E

484

Vlado Petkoviæ, Vlatko VuèetiæPRIMJENA BIOKINETIKA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI PLIVAÈA

4. ZAKLJUÈAK

U ovom radu dat je jedan od moguæih pristupa nadgradnji kondicijskom treningu plivaèa te je prikazan primjer moguænosti primjene plivaèkog biokinetika u svakodnevnoj praksi. Prikazani trenani programi se mogu

primjeniti s jedne strane u fazi viestrane i baziène kondicijske pripreme a s druge strane u onom dijelu pripremesportaa kada je osnovni cilj treninga osiguranje energetske prilagodbe na specifiène zahtjeve sporta uz pomoækompleksa vjebi koje su sliène strukturama gibanja, tehnici, dakle u fazi specifiène kondicijske pripreme plivaèa. Mnogobrojna istraivanja potvrila su uèinkovitost primjene biokinetika s jedne strane kao zamjena zadane kada nije moguæe odraditi trening u vodi (trening plivaèica za vrijeme menstruacije, kada ne postoje uvjetiza rad u vodi, kada plivaèi ne mogu trenirati u vodi zbog zdrastvenih razloga) a s druge strane kao vrlo kvalitetnai nezaobilazna nadopuna vodenom treningu u svrhu kondicijske pripreme plivaèa.

5. LITERATURA1. Colwin, C.M. (1998). Plivanje za 21. stoljeæe. Zagreb: Gopal.2. Counsilman, J.E., Counsilman, B.E. (1994). The new science of swimming. New Jersey: Prentice Hall.3. Volèanek, B. (2002). Bit plivanja. Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu.4. Vuèetiæ, V., D. entija, Br. Matkoviæ (2002): Doziranje i kontrola intenziteta treninga u sportovima dugotrajne

aerobne izdrljivosti, u: Zbornik radova Dopunski sadraji sportske pripreme, 11. Zagrebaèki sajam sporta inautike, Zagreb, 29-37.

5. Leko, G., N. Grèiæ Zubèeviæ (2001): Zone optereæenja u plivanju, u: Zbornih radova 10. Ljetne kole pedogogafizièke kulture Republike Hrvatske, Poreè, 173-176.



485


R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

1. UVODOsnovni cilj svake sportske aktivnosti je postizanje visokih rezultata na sportskim natjecanjima i upravo stoga,trenani proces je planiran i programiran postupak razvoja i unapreðivanja sposobnosti sportaa. Primjenomdijagnostièkih postupaka u sportu nastoji se utvrditi stanje treniranosti sportaa i efikasnost treninga èime seolakava planiranje i programiranje. Na temelju izraðenog plana i programa treninga ostvaruje se proces sportske pripreme i kontroliraju rezultatikoji su postignuti njihovom primjenom. U trenanom procesu potrebno je jasno utvrditi ciljeve, zadaæe,vremenske cikluse (periodizaciju) te odrediti sadraje, optereæenja, metode rada, lokalitete i trenana pomagalakako bi se postigao oèekivani sportski rezultat. Kondicijski trening usmjeren je na razvijanje motorièkih ifunkcionalnih sposobnosti, a u ritmièkoj gimnastici naglasak je na razvoju koordinacije, fleksibilnosti, snage, brzine i izdrljivosti.U dijagnosticiranju sportaevih sposobnosti i osobina koriste se odgovarajuæi testovi koji se u godinjemmakrociklusu provode u nekoliko vremenskih razmaka. Osim standardnih testova motorièkih sposobnosti kojiimaju iroku primjenu i u drugim sportovima, u ritmièkoj gimnastici koriste se specifièni testovi. Dijagnostika

treniranosti ritmièarki postupak je testiranja najèeæe motorièkih i funkcionalnih sposobnosti u svrhu utvrðivanjadobrih i loih strana treniranosti. Rezultati dobiveni testiranjem slue za usporedbu izmeðu konkretne vjebaèicei modelnih vrijednosti vrhunskih ritmièarki te pomau treneru u kreiranju, upravljanju i kontroli sportskogtreninga.

2. RAZVOJ MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI I KONTROLA TRENINGA

2.1. Razvoj gibljivostiGibljivost je sposobnost izvoðenja pokreta s velikom amplitudom. Razlikujemo nekoliko vrsta gibljivosti, a tosu aktivna, pasivna, opæa i specifièna.Aktivna gibljivost odnosi se na amplitudu pokreta koja se postie snagom vlastitih miiæa, a u pasivnoj gibljivostise amplituda pokreta postie uz pomoæ partnera ili nekog drugog vanjskog optereæenja.

Opæa gibljivost odreðena je maksimalnom amplitudom pokreta u odreðenim dijelovima tijela, dok specifiènugibljivost karakterizira postignuta amplituda pokreta u konkretnom tjelesnom elementu. Najveæi utjecaj na gibljivost djevojèica moe se ostvariti izmeðu 7 i 10 godine starosti, a maksimum postieizmeðu 11 i 13 godine (Fomin i Vavilov, 1991).Osnovna metoda koja se koristi u razvoju gibljivosti je strechingkoji ukljuèuje dinamièke i statièke vjebe.Za razvoj gibljivosti trener treba koristiti metodu ponavljanja u kojoj vjebaèica izvodi zadanu vjebu u serijiod 10 do 12 ponavljanja. Amplituda pokreta mora rasti iz serije u seriju.Za razvoj gibljivosti treneri bi trebali koristiti slijedeæe metode:

1. Razvijati gibljivost od prvog sata ritmièke gimnastike i tijekom svakog sata ako vjebaèica nema maksimalnuamplitudu u svojim pokretima.

2. Uvijek imati na umu da znaèajnu ulogu u razvoju gibljivosti ima dobro nauèena tehnika izvoðenja odreðenihelemenata.

3. Zadati vjebaèici konkretne zadatke dok izvodi vjebe gibljivosti, npr: u ravnotei «prsten» stopalom dotaknutiglavu.

PLANIRANJE I PROGRAMIRANJEKONDICIJSKOG TRENINGA U RITMIÈKOJ GIMNASTICI

Melita Kolarec1, Jasenka Wolf-Cvitak2, Gordana Furjan-Mandiæ2

1Klub ritmièke gimnastike Leda, Zagreb2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

486

Melita Kolarec, Jasenka Wolf-Cvitak, Gordana Furjan-MandiæPLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U RITMIÈKOJ GIMNASTICI

4. Inzistirati na tome da se gimnastièarka dobro zagrije kako bi se potaknulo znojenje prije izvoðenja vjebigibljivosti. Na taj naèin se izbjegavaju moguæe ozljede.

5. Izmeðu seta vjebi strechinga, vjebaèica treba izvesti vjebe relaksirajuæeg karaktera.

6. Vjebaèice trebaju postepeno poveæavati amplitude svojih pokreta u vjebama gibljivosti, izbjegavajuæi naglei grube pokrete.

Testovi:

1. iskret palicom2. most

2.2. Razvoj koordinacijeKoordinacija je sposobnost koja omoguæava vjebaèici da upravlja pokretima cijelog tijela ili dijelovalokomotornog sustava u cilju precizne i uspjene izvedbe svoje vjebe.Istraivanja su pokazala da je razdoblje od 6 do 12 godine starosti najpovoljnije za razvoj koordinacije. Od 12.do 14. ili 15. godine taj se proces stabilizira da bi se nakon toga malo poveæao do 17. ili 18. godine

(Matveev,1990).Za uspjean razvoj koordinacije, trener treba koristiti razlièite naèine rada u trenanom procesu:- Modelirati odreðene dijelove elemenata, kao npr. promijeniti poèetnu ili zavrnu poziciju, uobièajenu brzinu

pokreta ili izvesti element drugom rukom i sl.- Mijenjati naèin izvoðenja elemenata, kao npr. naèin bacanja ili hvatanja rekvizita.- Oteati usvojeni tjelesni element ili element s rekvizitom dodavanjem tehnièkih pokreta.- Kombinirati nauèeni element s drugim elementima na neobièan naèin.- Promijeniti uvjete izvoðenja, kao npr. uvesti u trening izvoðenje odreðenog elementa s 2 rekvizita ili teim

rekvizitom.

Testovi:

1. dupla pirueta u passeu

2. kotrljanje lopte po rukama3. bacanje i hvatanje vijaèe4. preskoci obruèa

2.3. RavnoteaTestovi:

1. ravnotea arabeska2. ravnotea passe zatvorenim oèima

2.4. Razvoj brzine

Brzina je sposobnost koja omoguæava vjebaèici da izvede pokrete tijelom i razlièita baratanja rekvizitom uto kraæem vremenu. Osnovne sposobnosti koje pripadaju podruèju brzine su: brzina reakcije, brzina pojedinaènog pokreta i frekvencija pokreta. U ritmièkoj gimnastici, vjebaèica demonstrira brzinu izvodeæi brze promjene u ritmu i tempu svojih pokreta. Najbolje vrijeme za poboljanje brzine je vrijeme izmeðu 9 i 12 godine, u 14 i 15 godini se smanjuje, a daljnjirazvoj je moguæ do 17 godine. Brzina se razvija kroz izvoðenje motorièkih zadataka, a trener moe utvrditinapredak u razvoju brzine mjereæi vrijeme izvoðenja pojedine vjebe. Potrebno je paziti da brzina ne naruitehniku izvoðenja elemenata i stoga, ne treba poticati brzinu izvoðenja dok vjebaèica ne usavri svoje vjebe.

Testovi:

1. taping rukom2. taping nogom3. dupli preskoci vijaèe u 10 sekundi

3. èeoni i boèni raskorak - paga4. pretklon na klupici

5. ongliranje èunjevima

6. asimetrièno bacanje èunjeva, vertikalno i horizontalno bacanje7. koordinacija uzdune vrtnje

3. ravnotea nakon daleko-visokog skoka4. ravnotea nakon vertikalnog skoka



487


R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

2.5. Razvoj snageSnaga je sposobnost sportaa koja se oèituje u svladavanju razlièitih otpora, a postoje razlièite vrste ovesposobnosti kao to su eksplozivna, apsolutna, elastièna, repetitivna i statièka snaga.

Snaga je usko povezana sa dobi ritmièarke. Istraivaèi su otkrili 3 osjetljiva perioda za poveæanje apsolutnesnage (Kuramshin,1981) : prvi period je od 9 do 11 godine, drugi od 13 do 14 godine i treæi period je od 16 do18 godine.Relativna snaga dosee vrhunac u dobi izmeðu 13 i 14 godine, a stabilizira se do 17 godine.

Testovi:

1. skok uvis sunonim odrazom2. skok udalj s mjesta3. podizanje nogu

2.6. Razvoj izdrljivostiIzdrljivost je sposobnost sportaa da trenana ili natjecateljska optereæenja odreðenog intenziteta uspjeno

svladava to dulje. U ritmièkoj gimnastici, izdrljivost je izraena i sposobnoæu vjebaèice da izvedenatjecateljsku kompoziciju bez pogreaka. Stupanj specifiène izdrljivosti ovisi o mnogo faktora ukljuèujuæi opæuizdrljivost, snagu, tehnièko majstorstvo i volju ritmièarke. Najpovoljnija dob djevojèica za trening veæeg optereæenja je izmeðu 9 i 12 godine, a najveæe poveæanjeizdrljivosti se uoèava izmeðu 13 i 16 godine kada vjebaèica spolno sazrijeva.U treningu se obièno koriste kontinuirana ili intervalna metoda za poveæanje aerobne izdrljivosti.

Testovi:

- preskoci vijaèe u 30 sekundi- trèanje na 800 m- mlinovi

4. preskoci preko vedske klupe5. izdraj u visu na ljestvama

Tablica 1. Opis i upotrebljivost testova u ritmièkoj gimnastici s obzirom na starost natjecateljice (Autor testovaje J. Jankov, iz knjige Hudoenstvena gimnastika D. ikove i S. Atanasove, 1989.)

Starost vjebaèica testovi mjera toènost

mjerenja 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19

Tjelesna visina cm 0.5 + + + + + + + + + + + + + +Manouvrijev indeks cm 0.5 + + + + + + + + + + + + + +Trèanje na 30 m sek 0.1 + + + + + + +Skok udalj s mjesta cm 1.0 + + + + + + +Ravnotea na jednoj nozi + + + +Špaga cm + + + + + + +Trèanje na 600 m sek 0.1 + + + +Snaga trbušnih miš. sek 0.1 + + + + + + + + + +Repetit. snaga nogu sek 0.1 + + + + + + +

Skok uvis s mjesta cm 0.5 + + + + + + + + + + + + + + Aktivno prednoenje g 1.0 + + + + + + + + + + + + + + Aktivno odnoenje g 1.0 + + + + + + + + + + + + + +Pretklon na klupici cm 0.5 + + + + + + + + + + + + + +KOO u prostoru sek 0.1 + + + + + + + + + + +Snaga nogu kg 0.01 + + + + + + + + + + +Most cm 1.0 + + + + + + + + + + +Dinamièna gibljivost sek 0.1 + + + + + + +KOO uzdune vrtnje g 1.0 + + + + + + +Trèanje na 800 m sek 0.1 + + + + + + +

Broj testova s obzirom na starost 10 10 10 15 15 15 15 14 14 14 12 12 12 12



R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

488


3. GODINJI MAKROCIKLUS TRENINGA U RITMIÈKOJ GIMNASTICIU godinjem makrociklusu, trenani proces moe se podijeliti u tri faze:1. Pripremna

2. Natjecateljska3. Prijelazna

3.1. Pripremna fazaU pripremnoj fazi, trening se treba temeljiti na opæoj fizièkoj i psihièkoj pripremi, tehnici izvoðenja elemenataritmièke gimnastike i koreografiji vjebi.Pripremna faza sadri dvije podfaze, a to su: opæa priprema i specifièna priprema.

U opæe pripremnoj podfazi potrebno je:1. poveæati stupanj fleksibilnosti i koordinacije,2. raditi na pravilnom izvoðenju tjelesnih elemenata i razlièitim baratanjima rekvizitom,3. izraditi natjecateljske koreografije,

4. razvijati snagu i izdrljivost,5. usavriti plesne pokrete.U ovoj podfazi, ritmièarka mora proæi osnovni fizièki i tehnièki trening. Treneri moraju postaviti zadaæe kojese temelje na individualnim potrebama vjebaèice, njenoj osobnosti i stupnju treniranosti.

Specifièna pripremna podfazaU ovoj fazi trenani proces treba usmjeriti prema postizanju vrhunca sportske forme. Ova podfaza je na nekinaèin «ogledalo» natjecateljske faze jer se na ovom stupnju vjebaèice ukljuèuju u natjecanja nie kvalitativnerazine. Umjesto opæe pripremnih aktivnosti koje se smanjuju u ovoj podfazi, vano je sudjelovanje vjebaèicena prijateljskim i klubskim natjecanjima koja æe joj pomoæi usavriti psihièku pripremu, steæi iskustvo, a treneruæe pomoæi da provjeri i ocijeni njezin potencijal.

Ipak, u pripremnoj fazi ne preporuèa se sudjelovanje ritmièarke na natjecanjima ako nije usvojila osnovnetjelesne elemente, veze meðu elementima, osnovna baratanja rekvizitom te svoje koreografije barem do jednognivoa majstorstva koji odgovara njenom stupnju treniranosti. Ako nije svladala osnovne zahtjeve, mogu se pojaviti razlièiti problemi kao to su npr. strah od izvoðenja odreðenih elemenata, veza meðu elementima i prezir prema odreðenom rekvizitu.U ovoj podfazi, trener treba smanjiti intenzitet treninga, a poseban je naglasak na koreografiji koju ritmièarkauvjebava sve vie i vie.

3.2. Natjecateljska fazaZadaæe treninga u ovoj fazi su odravanje vrhunca sportske forme kroz sudjelovanje na vanijim natjecanjimai stvaranje uvjeta za maksimalni uèinak vjebaèice.U treningu je naglasak na izvoðenju natjecateljskih koreografija i usavravanju tjelesnih elemenata, veza meðu

elementima i baratanju rekvizitima. Vjebaèica mora izraditi svoje koreografije tako da se uklone svi suvini pokreti i pobolja koordinacija pokreta u vjebama.Kod vjebaèica je potrebno razviti elju za uspjehom i nauèiti kontrolirati emocije tijekom natjecanja.Volumen treninga treba nastaviti poveæavati tijekom cijelog natjecateljskog razdoblja sve dok ne dosegnenajviu razinu otprilike 2 do 3 tjedna prije svakog veæeg natjecanja. Poslije toga, trener treba postepenosmanjivati volumen, dok istovremeno poveæava intenzitet do najlkasnije tjedan dana prije veæeg natjecanja.Unutar tog tjedna, trener treba postepeno smanjiti intenzitet koji doputa vjebaèici potpuni oporavak, a timese stvaraju najbolji moguæi uvjeti za njezin uèinak na natjecanju. Sa sigurnoæu se moe tvrditi kako natjecanjaimaju nezamjenjivu ulogu u poveæanju majstorstva ritmièarke, njenom iskustvu i psihièkoj zrelosti. Natjecanje,samo po sebi, postaje glavni razlog i metoda usavravanja izvedbe natjecateljskih vjebi.Broj veæih natjecanja unutar jednog makrociklusa iznosi 3-5, a broj natjecanja ovisi o spremnosti i iskustvu

vjebaèice. Naravno, veæim natjecanjima prethode manja, pripremna natjecanja, a intervali oporavka su kodnjih znatno kraæi nego kod veæih natjecanja.Veæa natjecanja trebaju se odrati pri kraju natjecateljske faze makrociklusa.



489


R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

3.3. Prijelazna fazaPrijelazna faza se razlikuje od prethodne dvije faze u svojoj zadaæi, a to je spreèavanje pretreniranosti i doputavjebaèici oporavak, ali to ne znaèi da se trenani proces mora prekinuti. Trener treba i dalje stvarati uvjete

za odravanje odreðenog stupnja kondicijske pripreme i odravanja sposobnosti. U treningu, vjebaèica i daljezadrava maksimalni stupanj kontrole tjelesnih elemenata i rada s rekvizitima. Stoga je ova faza pogodna zauèenje novih teih elemenata, usavravanje usvojenih tjelesnih elemenata i veza meðu elementima te izradunovih natjecateljskih koreografija. Naravno, na kraju sezone, vjebaèice su sklonije vie psihièkom nego fizièkom umoru pa je u kreiranju treninga potrebno izbjegavati monotoniju.Prijelazni period ne ukljuèuje vie od 1-2 mezociklusa.Prijelazna faza æe pridonijeti zdravijem i odmornijem stanju vjebaèice te ju pripremiti za slijedeæi nivo tehnièkog,fizièkog i psihièkog razvoja.

Tablica 2. Predloena kolièina sadraja treninga u godinjem makrociklusu (Vajngerl, B.)

4. ZAKLJUÈAKRitmièku gimnastiku karakterizira vjebanje s rekvizitima (vijaèa, obruè, lopta, èunjevi i traka), a rezultat ovisio izvedbi svake pojedine vjebe. Svaki rekvizit zahtijeva izvoðenje odreðenih tehnièkih grupa elemenata u povezanosti s osnovnim tjelesnim elementima.Kondicijski trening usmjeren je na razvijanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti, a u ritmièkoj gimnasticinaglasak je na: koordinaciji, fleksibilnosti, snazi, brzini i izdrljivosti.Fizièka priprema ritmièarki sastoji se od opæe fizièke pripreme i specifiène fizièke pripreme.U prvim etapama godinjeg ciklusa prevladavaju programi opæe fizièke pripreme, dok kasnije poèinju

prevladavati programi specifiène fizièke pripreme i tehnièkog usavravanja.Opæu fizièku pripremu potrebno je planirati uz uvaavanje specifiènosti sporta.

1. natjecateljsko razdoblje 2. natjecateljsko razdoblje

Pripremniperiod

1.1.-15.2.

Natjecateljskiperiod

16.2.-30.6.

Prijelazniperiod

1.7.-31.7.

Pripremni period

1.8.-15.9.

Natjecateljskiperiod

16.9.-10.12.

Prijelazniperiod

11.12.-31.12.

FazeI.faza1.1.-31.1.

II.faza1.2-15.2.

I.faza16.2.-28.2.

II.faza1.3.-20.6.

I.faza1.8.-31.8.

II.faza1.9.-15.9.

I.faza16.9.-30.9.

II.faza1.10.-10.12.

1Osnovnatjelesnapriprema

40 % 20 % 15 % 5 % 50 % 20 % 10 % 5 %

2Specijalnatjelesna

priprema

30 % 20 % 10 % 5 % 10 % 15 % 10 % 5 %

3 Tehnièkapriprema 5 % 10 % 10 % 10 % 25 % 15 % 10 % 10 %

4 Balet 5 % 10 % 10 % 5 % 5 % 10 % 5 % 5 %

5 Natjecatelj-ski sastavi

5 % 20 % 30 % 60 % 5 % 20 % 50 % 60 %

6Utvrðivanjeelemenatateine

15 % 20 % 25 % 15 % 5 % 20 % 15 % 15 %

100 100 % 100 % 100 % 100 % 100 % 100 % 100 %



R I T M I È K A

G I M N

A S T I K A

490


Specifièna kondicijska priprema usmjerena je na razvoj onih motorièkih karakteristika koje su visoko povezanesa zahtjevima u natjecateljskoj aktivnosti.Testiranja, odnosno mjerenja sposobnosti sportaa koriste se u cilju izraèunavanja individualnih karakteristika

sportaa i kontrole efekata koji se postiu treningom.Sposobnosti sportaa mogu se izmjeriti velikim brojem razlièitih testova. U sportskoj aktivnosti potrebno jeustanoviti koje sposobnosti, osobine i znanja pridonose postizanju vrhunskog sportskog rezultata i kojimtestovima moemo dobiti najbolji uvid u sposobnosti svakog sportaa. Osim standardnih testova za procjenumotorièkih sposobnosti sportaa, postoje i specifièni testovi koji proizlaze iz specifiènosti svake sportskeaktivnosti. U ritmièkoj gimnastici, veæina takvih testova temelji se na izvoðenju osnovnih tjelesnih elemenatai upotrebi razlièitih rekvizita.

5. LITERATURA1. Bodovni pravilnik (2001): Ritmièka gimnastika. Uredila: Sanja ganec-Levaniæ2. Fomin, N., Vavilov, Y. (1991): Physological fundaments of motor activities. Physical Culture and Sports: Moscow3. Jastrjembskaia, N., Titov, Y. (1999): Rhythmic Gymnastics. Human Kinetics, USA

4. Matveev, A. (1990):. Development fitness abilities; Theory and methods for physical education. Edited by B.Ashmarin and M. Prosveshenie.

5. Metiko, D.,Hofman, E., Prot, F., Pintar, ., Oreb, G. (1989): Mjerenje baziènih motorièkih dimenzija sportaa.Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb.

6. Milanoviæ, D. (1997): Osnove teorije treninga. Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilitau Zagrebu.

7. Milanoviæ, D. (1997): Osnove teorije treninga. Priruènik za sportske trenere. Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilitau Zagrebu.

8. Vajngerl, B. (2000): Priroènik za vaditelje in trenerje ritmiène gimnastike. Fakulteta za port. Ljubljana.9. Vajngerl, B., ilavec, S. (2000): Drugi korak v ritmièni gimnastiki. Fakulteta za port, Ljubljana.



R U K O M E T

491


1. UVODRukomet pripada grupi polistrukturalnih, kompleksnih kineziolokih aktivnosti u kojima prevladavaju gibanjaciklièkog i aciklièkog karaktera. U igri se nadmeæu dvije ekipe od po 6 igraèa i 1 vratar, na terenu dimenzija20 x 40 m, a utakmicu vode i nadziru dva suca, mjerilac vremena i zapisnièar.U prolosti je do nekih vrhunskih rezultata bilo moguæe doæi i bez posebnog znanstvenog pristupa treningu inatjecanju, no danas je to gotovo nemoguæe. Bez znanja o barem osnovama metodike treninga, planiranja i programiranja te kontrole treninga nije moguæe parirati lokalnim a kamoli europskim i svjetskim trendovima, jer talent i potencijal vie nije dovoljno uoèiti veæ ga je nuno usmjeriti i razvijati. Uvid u vrijednosti to veæeg broja karakteristika i parametara omoguæuje pravilnu dijagnostiku treniranosti te optimalno planiranje, programiranje i kontrolu uèinaka trenanog procesa. Temelj tih postupaka èine redovita i pravovremenatestiranja. Dobiveni rezultati usporeðuju se sa modelnim karakteristikama vrhunskih rukometaa, a u svrhuusmjeravanja upravljaèkih akcija. Konkretno, ukoliko se pojave deficiti u nekim oblicima pripremljenosti,uporabom za tu situaciju predviðenih operatora, potrebno ih je pravovremeno i kontrolirano anulirati. Ponekadvrijednosti, odnosno rezultati testiranja na nekoj vrhunskoj ekipi mogu posluiti kao modelne, ali i kao pokazatelji

trendova.U sportu opæenito, dakle i u rukometu, zbog njegovih dinamogenih (motorièki potencijal) i ergogenih (energetski procesi) karakteristika vane su sve funkcionalne i motorièke sposobnosti (Milanoviæ, 1997.). Dominantnomjesto, ipak, u odreðenom omjeru zauzimaju anaerobna i aerobna izdrljivost, eksplozivna snaga, brzinskakoordinacija i preciznost.Kondicijski trening, kao posebno vaan segment sportske pripreme, usmjeren je na razvoj i odravanjemotorièkih i funkcionalnih sposobnosti i morfolokih karakteristika, odgaðanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka i smanjenje broja i teine ozljeda sportaa (Milanoviæ, 1997.).

2. KINEZIOLOKA ANALIZA RUKOMETA U FUNKCIJI KONDICIJSKEPRIPREMLJENOSTI

2. 1. Strukturalna analizaRukomet je sport visoke varijabilnosti biomehanièkih parametara (Zvonarek i sur., 1999). Prevladavaju trèanjasa promjenama brzine, ritma i smjera, zatim jednononi i sunoni skokovi iz zaleta i s mjesta, bacanja i dr., paneki autori rukometae vole nazvati «desetobojcima s loptom» (Mattson, 1964). Odgovore na poveæanezahtjeve koji proizlaze iz doista raznolike strukture prua nam fizièka priprema rukometaa.U radu koji je prikazao Cuesta (1988) rukometai reprezentacije panjolske su prema igraèkim pozicijama prelislijedeæe udaljenosti: lijevo krilo 3557m., desno krilo 4083m., lijevi vanjski 3464m., desni vanjski 2857m., kruni3531m. a prema navodu istog autora Konzak i Schake pokazali su da tijekom rukometne utakmice igraèi izvedu190 promjena ritma, 279 promjena smjera kretanja, 16 skokova. Dakle, na osnovi ovih podataka, rukometaizvede ukupno 485 razlièitih kretanja visokog intenziteta u 60 minuta to u prosjeku iznosi 8 u minuti. (premaGarcii, 2001.)

KONDICIJSKA PRIPREMA RUKOMETAA

Dinko Vuleta1, Dragan Milanoviæ1, Igor Gruiæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu



R U K O M E T

492

Dinko Vuleta, Dragan Milanoviæ, Igor GruiæKONDICIJSKA PRIPREMA RUKOMETAA

2. 2. Funkcionalna analizaRukomet prema dominaciji energetskih procesa pripada grupi aerobno-anaerobnih sportova, no pod pritiskom poveæanih zahtjeva koji proizlaze iz potrebe za veæom brzinom i atraktivnoæu, rukomet koji se igra na vrhunskoj

razini (ukoliko se trendovi ubrzanog razvoja i promjena nastave), u ne tako dalekoj buduænosti æe postatifosfageni anaerobni sport. Rijetki æe pojedinci biti koji æe moæi pratiti tempo igre svih 60 minuta. Veæ nekovrijeme praksa je mnogih trenera izvoditi izmjene obrana-napad i sa po nekoliko igraèa. Dio razloga tomu leinaravno u uskoj specijalizaciji pojedinih igraèa za pojedine pozicije i zadaæe, ali dio razloga zasigurno lei i u prethodno navedenom problemu-izdrljivosti nekih radnih kapaciteta ( entija i sur, 1997).

2. 3. Anatomska analizaRukomet je sportska igra koja aktivira sve regije lokomotornog sustava. Miiæi koji dominantno sudjeluju uizvedbi svih elemenata su prvenstveno miiæi donjih ekstremiteta i trupa, a tek zatim miiæi gornjih ekstremiteta.Buduæi da su u svim tim akcijama ukljuèene promjene pravca kretanja u svim smjerovima i na svim osovinamatijela, ne moemo govoriti o izrazitoj dominaciji pojedinih miiæa nogu, veæ o naglaenijem radu m. quadricepsa,

m. gluteus maximusa, m. soleusa te m. biceps femorisa. Sve uigranije obrane od napadaèa zahtijevaju da loptuupuæuju iz sve nepovoljnijih situacija. Odgovor se uglavnom trai u brem i jaèem izbaèaju lopte to zahtijevaveæu eksplozivnu snagu miiæa ruku, ramenog pojasa i trupa, sa posebnim naglaskom na m. triceps brachii,m. deltoideus, m pectoralis major et minor, te rectus abdominisa. Obrana ima svoje zahtijeve, pa u obrambenimduelima ili kontaktima èesto moemo uoèiti guranja iz odreðenog prostora, ili rukometni «klinè». To su situacijekoje dodatno angairaju m. pectoralis, m. triceps brachii, ali i m. latisimus dorsi. Zakljuèno se moe reæi samoda miiæne skupine koje najvie sudjeluju u izvoðenju odreðenih tehnièkih zadataka u rukometnoj igri su miiæiopruaèi nogu, leða i izbaèajne ruke ramena, nadlaktice, podlaktice i ake, te miiæi pregibaèi stranjih loanogu i pregibaèi trupa.

3. FAKTORSKA STRUKTURA USPJENOSTI U RUKOMETU

Faktorska struktura u rukometu, kao i u veæini drugih ekipnih sportova, podlona je promjenama pod utjecajemrazlièitih rukometnih kola, vrhunskih trenera, rezultata znanstvenih istraivanja i razvoja rukometa u svijetu pa su se zahtjevi u odnosu na uspjenost u rukometnoj igri, iz ovih razloga mijenjali.

3. 1. Hipotetski model i jednadba specifikacijeUspjeh u rukometu danas zahtijeva odreðene sposobnosti koje trebaju biti razvijene u optimalnim odnosima. Na slici 2. prikazana je struktura dominantnih motorièkih sposobnosti u rukometu. Vidljivo je da uspjenosti,odnosno ukupnom rezultatu najvie pridonose snaga sa 28% i to u prvom redu eksplozivna snaga skoènosti,

izbaèaja i sprinta, a zatim i maksimalna apsolutna te repetitivna snaga. Veliki udio imaju izdrljivost sa 23%(aerobna i brzinska alaktatna i laktatna anaerobna te snana), brzina sa 20% i preciznost sa 14%.

Slika 1. Osnovne miiæne skupine kojesudjeluju u aktivnostima rukometaa (Jonat1981.)(Miiæi pregibaèi --, Miiæi opruaæi )

1 2 3

1 2 3

1 2 3

1 2 3

1 2 3



R U K O M E T

493


23%20%

14%

10%

28%

5%

Snaga(28%) Izdrljivost(23%) Brzina(20%)

Preciznost(14%) Koordinacija(10%) Giblj ivost(5%)

SNAGA

15%

25%

20%20%

20%

Brzinska snagatipa sprinta(25%)

Ekspl. snaga tipaizbaèaja(20%)

Ekspl. snaga tipaskoènosti(20%)

Apsolutnamaksimalna(20%)

Repetitivna(15%)

IZDRLJIVOST

20%15%

35%30% Aerobna(35%)

Brzinska alaktatna(30%)

Brzinska laktatna(15%

Snana(20%)

BRZINA

35%

30% 35%Brzina pojedinaènog pokreta(35%)

Reaktibilnost(35%)

Frekvencija pokreta(30%)

Slika 2. Hipotetska struktura vodeæih motorièkihsposobnosti rukometaa

Ostale sposobnosti kao to su koordinacija (10%), brzinska koordinacija i gibljivost(5%) nose manje postotketo ne znaèi da ne igraju bitnu ulogu u konaènom rezultatu jer svaki rukometa koji ne raspolae navedenimfaktorima, ostaje na pragu vrhunskog rukometa.Prikazane su samo neke baziène motorièke i funkcionalne sposobnosti bitne za uspjenost u rukometu, no ako bi se ulazilo dublje u strukturu tih sposobnosti, dolo bi se do zakljuèka da posebno veliki znaèaj imajusposobnosti koje, u biti predstavljaju kombinacije ovih sposobnosti. To se prvenstveno odnosi na brzinskukoordinaciju, brzinsko-snanu izdrljivost, agilnost i dr. Jednadba specifikacije rukometa na temelju predloenogmodela mogla bi imati slijedeæi oblik:

JSR = f (28%S + 23%I + 20%B + 14%P + 10%K + 5%G)

3. 2. Dijagnostika i analiza stanja treniranostiDijagnostika stanja treniranosti rukometaa bitna je pretpostavka uspjenom planiranju, programiranju, provoðenju i kontroli sportske pripreme u funkciji potpunog razvoja funkcionalnih i motorièkih sposobnosti i postizanja najboljih sportskih rezultata (Milanoviæ, imenc i Vuleta, 1996.). Èinjenica je, naalost, da mnogirukometni treneri, iz raznih razloga, ovu fazu jednostavno zaobilaze. Izraðuju se programi koji na prvi pogledizgledaju kvalitetno, puni sadraja sa razlièito definiranim modalitetima i optereæenjima, na razlièitim atraktivnimlokalitetima i sl. Osnovni problem takvih programa je u tome to nisu izraðeni za konkretne igraèe ili skupineigraèa. Tada ne moemo precizno definirati ni usmjerenost samog kondicijskog programa, a samim time i efektikoje program proizvede, odnosno ne proizvede, moe se pripisati sluèajnosti, a ne programu rada i struènostitrenera koji je program izradio. Vanost pojedinih kondicijskih svojstava za situacijsku efikasnost u rukometu,odreðena je uglavnom faktorskom strukturom rukometne igre. Za procjenu razine baziènih i specifiènihkondicijskih sposobnosti koriste se testovi koji najbolje odraavaju stvarno stanje mjerenih sposobnosti.Rezultati prikupljeni testiranjem igraèa nacionalnih selekcija, odnosno pojedinih klubova uspjenih nameðunarodnim natjecanjima, mogu posluiti kao modelne vrijednosti. Zbog brojnih natjecanja, velikih trenanihoptereæenja i drugih razloga, teko je takve dijagnostièke postupke na efikasan naèin provesti u praksi. Rezultatitestiranja nacionalne muke A selekcije kao primjer jednog kvalitetnog pristupa prikazani su u tablici 1.



R U K O M E T

494


N AS MIN MAX SD

VISINA 12 191,24 182,20 202,60 6,097

TEINA 12 89,66 76,80 102,50 8,061SDM 12 255,50 213,33 273,33 15,434SARGENT1 12 58,75 42,00 68,33 8,269SARGENT2 12 65,03 51,00 75,67 7,389

KUS 12 7,12 6,30 8,79 ,712TRB 12 30,64 25,67 36,33 3,230BPRESS 12 92,50 70,00 130,00 16,167

SMB 12 30,21 28,02 33,12 1,757VS30M 12 4,73 3,95 5,19 ,301

Tablica 1. Rezultati testiranja baziènih i specifiènih motorièkih sposobnosti nacionalne A selekcije

Rezultati u pojedinim testovima pokazuju odreðene deficite posebno u eksplozivnoj snazi skoènosti horizontalngtipa i brzinskoj snazi tipa sprinta. Ako u obzir uzmemo udio kondicijske u ukupnoj pripremljenosti rukometaa

moe se reæi da ova selekcija ima velikih rezervi i u rezultatskom smislu. Razina opæe pripremljenosti je sigurnovisoka, no na temelju prikazanih vrijednosti u kondicijskom dijelu sigurno ne moemo govoriti o modelnimvrijednostima.

4. METODIÈKI OBLICI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMEOsnovne zadaæe baziène kondicijske pripreme rukometaa su da se primjenom razlièitih lako-atletskih i teko-atletskih tehnologija treninga utjeèe na razvoj i odravanje temeljnih kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost,fleksibilnost) i kvalitativnih (koordinacija, ravnotea i agilnost) sposobnosti.Specifièna fizièka priprema usmjerena je na razvoj onih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti koje su èvrsto povezane s obiljejima rukometne igre i koje predstavljaju najvaniji dio ukupne kondicijske pripremljenostirukometaa. Ovi programi predstavljaju, u stvari, osobitu integraciju kondicijske i tehnièke pripreme, jer se

provode u uvjetima sliènih ili istih struktura gibanja koja su karakteristièna za rukomet. To znaèi da se specifiènevjebe odreðuju tako da se angairane miiæne skupine i prostorno-vremenske karakteristike gibanja skorouopæe ne razlikuju od kretne strukture rukometnih tehnièkih elemenata koji se izvode na natjecanjima. Uspecifiènoj fizièkoj pripremi potrebno je, dakle, koristiti vjebe koje po svom sadraju odgovaraju elementimatehnike, a pridrueno im je dodatno optereæenje (intenzitet ili trajanje) pogodno za razvoj odreðene fizièkesposobnosti. (Vuleta, Milanoviæ i imenc, 1996). U razvoju baziène i specifiène kondicijske pripremerukometaa, ovisno o sposobnostima na koje se eli utjecati, koriste se razlièiti oblici metodièkih formi, a tosu stanièna, kruna, cirkularna i poligonska.



R U K O M E T

495


Slika 4. Izbor vjebi baziène i specifiènekondicijske pripreme rukometaa(KRUNI TRENING). Ove vjebe pogodne suza primjenu u treningu za razvoj najvanijihkondicijskih sposobnosti jer sadre razlièite

strukture kretanja koje se u okviru vjebirealiziraju s dodatnim vanjskim optereæenjimaili uz pomoæ prepreka koje utjeèu na pojaèanintenzitet motorièkih zadataka.

Slika 5. Izbor vjebi baziène i specifiènekondicijske pripreme rukometaa (POLIGON).Kontinuirano izvoðenje razlièitih strukturakretanja u poligonskoj formi treninga pogodnoje za razvoj velikog broja kondicijskih

sposobnosti. I tijekom utakmice igraèi bezprekida izvode razne oblike kretanja bez i sloptom u pojedinim fazama igre.

Slika 6. Izbor vjebi specifiène i situacijske kondicijske pripremerukometaa (STANIÈNI TRENING). Vjebe sa suprotstavljanjempartnera spadaju u situacijske kondicijske vjebe. Oteana lopta,medicinka, prepone, vedske klupe ili forsirana aktivnost partneraomoguæuju potpuni razvoj situacijske kondicijske pripremljenosti.



R U K O M E T

496


Vrlo je velika kolièina razlièitih manifestacija za svaku od motorièkih kvaliteta, pa poboljanje svake od njihzahtjeva drugaèiju metodu, kao npr. u rukometu, problem brzih reakcija na neoèekivane akcije protivnika, potreba za motorièkim kvalitetama visoke razine u tehnièkoj izvedbi, brzina orijentacije u donoenju odluka,

putanje i sl. (Garcia, 2001.).

Slika 7. Izbor vjebi situacijske kondicijske pripreme rukometaa («osmice»)

Na slikama 7 i 8 prikazana su neka osnovna rukometna kretanja (ubadanja, krianja, odvlaèenja, blokadei sl.), a koja svoje mjesto nalaze u situacijskoj i specifièno situacijskoj kondicijskoj pripremi rukometaa.Reguliranje optereæenja vri se na razlièite naèine: poveæanim brojem ponavljanja, produenim radom, radoms vanjskim optereæenjima i sl.

Slika 8. Izbor vjebi situacijske kondicijske pripreme rukometaa (odvlaèenja, «blok-

deblok»)



R U K O M E T

497


5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUDugoroèni sustav sportske pripreme, kao to je poznato, moemo podijeliti na odreðene etape. Kondicijski

treninzi, odnosno programi kondicijskih treninga imaju, ovisno o usmjerenosti, svoju podjelu. Tipovi kondicijskog programa (Jukiæ, Milanoviæ, 2002) su:1. RAZVOJNI PROGRAMI2. ODRAVAJUÆI PROGRAMI3. REGENERACIJSKI PROGRAMI4. PREVENCIJSKI PROGRAMI

Informacija o proporcijama zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih programa u odreðenoj etapi dugoroènogsustava sportske pripreme rukometaa treba posluiti trenerima, uz rezultate dijagnostike i analize treniranosti,kao osnova za pravilno i koliko je to moguæe, precizno planiranje i programiranje kondicijskog treninga ugodinjem ciklusu.

ETAPAPOÈETNEPRIPREME

ETAPAOSNOVNEPRIPREME

ETAPASPECIJALIZIRANEPRIPREME

ETAPAMAKSIMALNIHDOSTIGNUÆA

ETAPAODRAVANJA VISOKIHREZULTATA

PREVENTIVNIKONDICIJSKIPROGRAMI

30% 20% 20% 10% 20%

RAZVOJNI

KONDICIJSKIPROGRAMI

50% 50% 30% 30% 20%

ODRAVAJUÆI KONDICIJSKIPROGRAMI

10% 20% 30% 35% 40%

REGENERACIJSKIKONDICIJSKIPROGRAMI

10% 10% 20% 20% 20%

Tablica 2. Proporcije zastupljenosti pojedinih tipova kondicijskih programa u dugoroènom sustavu sportskepripreme (modificirano prema Jukiæ, Milanoviæ, 2002).

U rukometu govorimo o dvociklusnoj periodizaciji. Racionalno planiranje i programiranje treninga u godinjem,odnosno polugodinjem ciklusu moguæe je samo ako se uvaavaju objektivne zakonitosti razvoja sportskeforme. Pri tome faza ulaska u sportsku formu odgovara pripremnom, faza stabilizacije i najvie razine sportskeforme natjecateljskom, a faza privremenog gubitka sportske forme prijelaznom razdoblju (Milanoviæ, 1997).

PERIODIZACIJA GODINJEG CIKLUSA U RUKOMETU (dvociklusna periodizacija)

MJESECI 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12FAZE a b c d a b c dPERIODI 1. 2. 3. 1. 2. 3

PRVI CIKLUSPripremni period Natjecateljski period Prijelazni period

05.08.2002. – 21.09.2002. 21.09.2002. – 14.12.2002. 19.12.2002. – 06.01.2003.DRUGI CIKLUS

Pripremni period Natjecateljski period Prijelazni period07.01.2003. – 15.02.2003. 16.02.2003. – 14.06.2003. 05.07.2003. – 06.08.2003.



R U K O M E T

498


PRVI CIKLUS

PRIPREMNI PERIOD (05.08.2002. 21.09.2002)

I FAZA PRIP. PERIODA II FAZA PRIP. PERIODA III FAZA PRIP. PERIODA05.08.2002. – 13.08.2002. 14.08.2002. – 04.09.2002. 05.09.2002 – 21.09.2002

višestrano-bazièna priprema razvojna / bazièno- razvojna / specifièno-

NATJECATELJSKI PERIOD (21.09.2002. 14.12.2002.)15 utakmica u Prvenstvu 1.HRL-e2 utakmice u KupuPRIJELAZNI PERIOD (19.12.2002. - 06.01.2003.)

DRUGI CIKLUS

PRIPREMNI PERIOD (07.01.2003. 15.02.2003.)

I FAZA PRIP. PERIODA II FAZA PRIP. PERIODA III FAZA PRIP. PERIODA07.01.2003. – 15.01.2003. 15.01.2003. –29.01.2003. 06.02.2003. – 15.02.2003.

višestrano-bazièna priprema razvojna / bazièno- razvojna / specifièno-situacijska priprema

NATJECATELJSKI PERIOD (16.02.2003. 14.06.2003.)15 utakmica u Prvenstvu 1.HRL-eMaksimalno 5 utakmica u KupuPRIJELAZNI PERIOD (05.07.2003. 06.08.2003.)

MEZOCIKLUS 1 2 3 4 5 TOTALOZNAKA MEZOCIKLUSA Višestrani Bazièni Specifièni Prednatjec. Natjecat.

TRAJANJE MEZOCIKLUSA03.08-10.08.

11.08.-20.08.

21.08.-30.08.

31.08.-11.09.

12.09.-22.09.

03.08.-22.09.

BROJ DANA MEZOCIKLUSA 8 10 10 12 11 51

BROJ TRENANIH DANA IDANA UTAKMICA 7 10 8 11 9 45

BROJ TRENINGA 7 13 (+2) 6 11 11 (+2) 48 (+4)BROJ UTAKMICA 1 6 7 2 16

BROJ TREN ANIH SATI I SATIUTAKMICA 11 25 16 24 21 97

BROJ DANA ODMORA 1 2 1 2 6

INFORMACIJSKI TRENING(SATI) 4 7 10 17 15 52

EKSTENZITET OPTEREÆENJATRENANOG DANA 1.6 2.5 2.0 2.2 2.3 2.1

INTENZITET OPTEREÆENJATRENANOG DANA

75 80 85 90 90 85

DATUM TESTIRANJA 11.08. 22.09

Tablica 1. Osnovni parametri treninga rukometne ekipe u pripremnom periodu na primjeru vrhunske enskerukometne ekipe, (Gruiæ, 2002.)

Kondicijska pripremljenost igra bitnu ulogu u natjecateljskoj izvedbi. Uvidom u prethodnu tablicu moemo primijetiti da dobar dio treninga pripada upravo kondicijskom dijelu. Od ukupno 97 sati treninga u 51 dan (45trenanih dana i dana utakmica), èak 45 sati ili oko 45% ukupnog treninga. Ukoliko se osvrnemo na rezultateA selekcije, moemo reæi da postoji jo puno rezervi kako u baziènoj, tako i u specifiènoj i situacijskoj

kondicijskoj pripremljenosti.



R U K O M E T

499


DAN CILJ LOKACIJA SADRAJI EKST. INTENZIT.

JUT.- snaga- fitness(KONDICIJSKI)

teretana- vjebe oblikovanja i stretchinga - rad na trenaerima (cirkularni trening, 8-10vjebi, 4 kruga, 4-6 ponavljanja)

75-80min 70-80%

14.09.PON

POP.- kompleksnitrening(KONDICIJSKI)

dvorana

- kontinuirano trèanje 15 minx2 - vjebe eksplozivne snage sprinta, skoènostii izbaèaja - grupna taktika igre u napadu

100min

70-80%

JUT.- tehnika- taktika

dvorana - šuterski trening +trening za vratare90min

60-70%

15.09.UTO

POP.- kompleksnitrening(KONDICIJSKI)

dvorana

- obrambene kretnje- vjebe za razvoj brzinsko – snaneizdrljivosti - kolektivna taktika igre u obrani

90min

80-90%

JUT. ODMOR16.09.

SRI POP.

- tehnika

- taktika dvorana

- trening utakmica (meðusobno)

- polukontre u trojkama- individualne kontre

90

min 90-100%

JUT.

- tehnika- taktika- fitness(KONDICIJSKI)

dvorana,teretana

- rad na trenaerima-tonus trening (rad ustanicama, 5-6 vjebi, 2-3 serije, 8-10ponavljanja)- šuterski trening

90min

70-80%

17.09ÈET

POP.- tehnika- taktika dvorana

- grupna i kolektivna taktika u napadu(suradnja vanjski-linijski igraèi, rad uparovima, trojkama, èetvorkama, petorkama tecijela ekipa)- tehnika utiranja u specifiènim uvjetima - individualna kontra i sedmerci

90min 90-100%

JUT.- tehnika- taktika

dvorana - TE-TA priprema po igraèkim mjestima90min

60%18.09.PET

POP.- tehnika

- taktika

dvorana- taktika i teorijska priprema

- individualna kontra

75-80

min

70-80%

JUT. ODMOR19.09.SUB POP. UTAKMICA

JUT. ODMOR20.09.NED POP. ODMOR

Tablica 2. Primjer natjecateljskog mikrociklusa na primjeru vrhunske enske rukometne ekipe, (Gruiæ, 2002.)

Primjerom natjecateljskog mikrociklusa mogu se potvrditi prethodno izloene èinjenice. Kondicijska pripremane gubi bitno na znaèaju niti u natjecateljskom razdoblju, veæ se mijenja samo njena funkcija (umjesto razvojne, postaje odravajuæa). Posebno bitno je naglasiti da se u rukometu, pod pritiskom nadolazeæih promjena, postepeno naputa model strogo odvojenih dijelova pripreme (i to naroèito baziène i specifiène). Operatoredosada primijenjivane iskljuèivo u baziènoj, odnosno specifièno-situacijskoj pripremi, danas moemo primijeniti

u bilo kojem dijelu pripremnog ili natjecateljskog perioda, prvenstveno u skladu sa ciljevima koje elimo postiæi,a zatim i sa brojem trenanih sati koje moemo u nekim realnim okvirima realizirati.

5. ZAKLJUÈAKU sustavu sportske pripreme rukometaa kondicijska priprema je nezaobilazan dio u kojem se putem kvalitetnoizabranih vjebi, doziranih optereæenja i modaliteta rada postiu znaèajni efekti u razvoju i odravanjufunkcionalnih i motorièkih sposobnosti.Pretpostavke za modeliranje kondicijskog treninga su, prvo, informacije o karakteristikama rukometa kaosportske igre i karakteristikama stanja treniranosti rukometaa razlièite dobi i kvalitete, i drugo, informacijeo vrstama programa i podprograma kondicijske pripreme primjenjivih u modernoj tehnologiji pripremerukometaa.

U ovom radu posebno mjesto zauzima poglavlje o metodièkim aspektima treninga i poglavlje o planiranju i programiranju kondicijske pripreme u godinjem ciklusu.



R U K O M E T

500


Realno se moe oèekivati da zbog sve veæih zahtjeva u natjecateljskoj aktivnosti, kondicijska pripremarukometaa zauzme jo znaèajnije mjesto u trenanom procesu.

6. LITERATURA1. Garcia, C. (2001). Specifièna fizièka priprema s naglaskom na izdrljivost, U: Zbornik radova 25. seminara rukometnih

trenera, Pula, 17.-27.2. Gruiæ. I. (2002). Analiza promjena u nekim pokazateljima kondicijske pripremljenosti vrhunskih rukometaica u

pripremnom periodu (Diplomski rad). Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu3. Jukiæ, I., D. Milanoviæ (2002). Proporcije razlièitih tipova programa kondicijskog treninga u dugoroènoj sportskoj

pripremi u sportskim igrama. U: Zbornik radova 11. ljetne kole pedagoga fizièke kulture, Rovinj, 251.-253.4. Mattson, R. (1964). Igramo rukomet.Beograd:Sportska knjiga.5. Milanoviæ, D. (1997): Teorija treninga. U: Priruènik za sportske trenere, Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u

Zagrebu.6. Milanoviæ, D., Z. imenc, D. Vuleta (1996). Dijagnostika i analiza kondicijske pripremljenosti vrhunskih rukometaa.

U: Zbornik radova: Fitness, Zagreb, III-90.-96.7. Milanoviæ D., D. Vuleta, I. Gruiæ, S. imek (2003). Suvremene metode kondicijske pripreme rukometaa s posebnim

osvrtom na pripremni period. U: Zbornik radova 27. seminara rukometnih trenera, Zagreb. (u izradi)8. entija D., B. R. Matkoviæ, D. Vuleta, M. Tomljanoviæ, I. Daja (1997). Funkcionalne sposobnosti vrhunskihrukometaa i rukometaica. U: Zbornik radova Meðunarodnog savjetovanja Dijagnostika treniranosti sportaa,FFK, ZV, ZRS, Zagreb, 36.-43.

9. Zvonarek N., D. Vuleta, . Hraski (1999). Kinematièka analiza dviju razlièitih tehnika izvoðenja skok-uta u rukometu.U: Zbornik radova Kineziologija-sadanjost i buduænost, Dubrovnik, 180.-182.



R U K O M E T

501


1. UVODU okviru kondicijskih priprema rukometaa uporaba trenaera i slobodnih utega postaje sve èeæi naèin

razvijanja snage. Radi se o spravama koje omoguæavaju postepeno doziranje optereæenosti i djelovanje na toèno

odreðene skupine miiæa po anatomskom kriteriju. Da bi vjebe na trenaerima bile djelotvorne i prilagoðene

zahtjevima rukometaa, mora se analizirati djelovanje miiæa i to s aspekta pojedinih skupina miiæa i njihove

amplitude djelovanja, tako i s aspekta tempa izvoðenja i broja ponavljanja. Redoslijed vjebi mora biti takav

da uvijek razvijamo snagu drugih skupina miiæa.

2. PROGRAM RADA VRHUNSKIH RUKOMETAA U PRIPREMNOM PERIODU Na temelju kalendara Hrvatskog rukometnog saveza, koji je specifièan za svaku natjecateljsku sezonu treba

izvriti planiranje jednogodinjeg ciklusa treninga. Jedino se tada moe provesti pravilno pripremni period i

postiæi sportska forma ekipe. Planiranje treninga u rukometu je specifièno jer se u tijeku jednogodinjeg ciklusa

susreæu dva natjecateljska perioda. Zbog toga je potrebno u jednoj godini ekipu dva puta dovoditi na visoku

razinu sportske forme i odravati kroz dugi vremenski period.

Periodizacija u rukometu izvrena je tako da se jednogodinji ciklus treninga sastoji od pripremnog,natjecateljskog i prelaznog perioda. Jedna natjecateljska sezona se dijeli na tri perioda:

- pripremni period period ulaska u sportsku formu

- natjecateljski period period odravanja sportske forme

- prelazni period period privremenog gubitka sportske forme.

U pripremnom periodu stvara se osnova za sportsku formu pojedinca i cijelog sastava. O tome kako æe se

provesti pripremni period ovisi sportska forma. Ako je pripremni period dobro planiran i proveden oscilacije

u kretanju sportske forme biti æe minimalne i lake ih je korigirati i usmjeravati. Pripremni period kod naih

najkvalitetnijih ekipa traje 7 8 tjedana, to se smatra uobièajenim vremenom, i dijeli se na tri faze.

Prva faza pripremnog perioda (bazièna priprema) rukometaa ima zadatak da utjeèe na one kondicijske

sposobnosti od kojih najvie ovisi uspjenost u rukometu. Nema sumnje da u rukometu zbog njegovih

karakteristika dominantno mjesto zauzimaju anaerobna izdrljivost, eksplozivna snaga, preciznost, brzinskakoordinacija (agilnost).

Najveæi dio vremena biti æe utroen na programu kondicijske, odnosno fizièke pripreme 40 45%, dok æe manji

dio vremena biti utroeno za tehnièku 30 35% i taktièku pripremu 15 20%. Karakteristika je ove faze da

se u treningu djeluje na razvoj statièke, repetitivne i eksplozivne snage. Sastavni dio treninga snage trebaju

biti vjebe istezanja kao i vjebe fleksibilnosti. Kod treninga izdrljivosti naglasak je na poveæanju aerobnih

kapaciteta. Krivulja optereæenja raste na temelju opsega, dok je intenzitet manji.

Druga faza pripremnog perioda (specifièna priprema)rukometaa. Za razliku od prve faze gdje krivulja

optereæenja raste na raèun dominacije obima, u ovoj fazi ima nagli porast na raèun dominacije intenziteta.

Obzirom da je druga faza pripremnog perioda faza maksimalnih optereæenja potrebno je planirati koeficijent

prepokrivanja optereæenja uzimajuæi u obzir opseg i intenzitet. Tu æe optereæenje biti veæe nego u

natjecateljskoj sezoni.

DVOMJESEÈNI PROGRAM RADA U TERETANI TIJEKOMPRIPREMNOG PERIODA VRHUNSKIH RUKOMETAA

Branko Zemunik1, Dinko Vuleta2

1Dizaèki klub Metalac2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



R U K O M E T

502

Branko Zemunik, Dinko VuletaDVOMJESEÈNI PROGRAM RADA U TERETANI TIJEKOM PRIPREMNOG PERIODA VRHUNSKIH RUKOMETAA

Treæa faza pripremnog perioda (prednatjecateljska)obuhvaæa rad na taktièkoj pripremi (40 45%) i to

na osnovi postavljene koncepcije igre. U smanjenom opsegu radi se tehnièka (30 35%) i specijalna fizièka

priprema (20 25%).

U kondicijskoj pripremi upotrebljavaju se tehnièko taktièki elementi radi razvijanja specifiènih motorièkihsposobnosti. Eksplozivna snaga odrava se najveæim dijelom putem situacijskog treninga i to duel igre u obrani,

sunonim odrazima u blok i skok ut, potiskom za start, promjenom pravca kretanja te sunonim eksplozivnim

izbaèajima (dodavanjem i utiranjem) lopte.

TJEDAN TRENING VJEBE POKUŠAJI OPTEREÆENJE

1. 1. Opruenje potkoljenica 3x10 20-30 kgPregibanje potkoljenica 3x10-12 20-30 kgLat. Mašina iza glave 3-4x10-12 40-50 kgPrevlaèenje buæica preko glave 3-4x10-12 15-15 kgBench press 3-4x8-10 60-70%Vjebe za trbuh 3 serije 90%Vjebe za leða 3 serije 90%

Vjebe za struk 3 serije 90%2. Trèanje u mjestu (skip) 2x2 kg

Penjanje na klupu 2-25 kgRaskoraèni skokovi s odruèenjem 2x3 kgVjebe za trbuh 3-5 kgIskoraèni skokovi 20-30 kgHiperekstenzija 5 kgPrevlaèenje buæica preko glave 10-15 kgBench press ravni 25-30 kgTrèanje 1 KRUG – 25 sec / 2 min odm.

2 KRUG – 30 sec / 2 min odm.3 KRUG – 30 sec

3. Skokovi s utegom od koljena 4x5 30 kgVuèenje utega od koljena 4x4 30-40 kgPoluèuèanj s utegom 4x6 70%Potisak buæicama iznad glave 3-4x8-10 8-10 kg

Odmicanje buæica u stranu 3-4x8-10 8-10 kgVjebe za struk 2 serije 90%Vjebe za trbuh 2 serije 90%Vjebe za leða 2 serije 90%

2. 1. Skokovi s utegom od koljena 4-5x4-5 30-35 kgVuèenje utega od koljenja 3-4x4-5 30-40 kgTrzaj od koljena 3-4X3-4 20-30 kgLat. Mašina iza glave 3-4x10-12 40-50 kgLat. Mašina ispred glave 3-4x10-12 40-40 kgVjebe za struk 3 serije 90%Vjebe za leða 3 serije 90%Vjebe za trbuh 3 serije 90%

2. Poluèuènjevi 4x5 80%Pretkloni 4X6-8 40-50 kgPrevlaèenje buæice preko glave 10 kgVjebe za trbuh 3-5 kgLat. Mašina ispred glave 40 kgSkokovi s odruèenjem 2x2 kgHiperekstenzija 5-10 kgPenjanje na klupu 20 kgVjebe za trbuh Pregibanje podlaktica 2x8 kgtrèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.

2 KRUG – 35 sec3. 1. Skokovi s utegom od koljena 4x4.5 30 kg

Vuèenje utega od koljena 4x4-5 40-50 kgNabaèaj utega na grudi 4x3-4 30-40 kgPrevlaèenje buæice preko glave 3-4x10-12 15-20 kgirenje buæica u stranu leeæi 3-4x10-12 8-12 kgVjebe za trbuh 3 serije 90%Vjebe za struk 3 serije 90%

Vjebe za leða 2 serije 90%



R U K O M E T

503


2. Poluèuènjevi3x32x6

90%80%

Izbaèaj s leða 4x3 40-60 kgPretkloni 4x8 30-40 kg

Bench press 4x8-10 70%Triceps mašina 4x10-12 20-30 kgVjebe za trbuh 3 serije 90%Vjebe za struk 3 serije 90%Vjebe za leða 2 serije 90%

3. Potisak buæica iznad glave 6-10 kgIskoraèni skokovi s utegom na leðima 20 kgirenje buæica u stranu leeæi 8-10 kgRaskoraèni skokovi s odruèenjem 2x3 kgVjebe za trbuh Odmicanje buæica u stranu stojeæi 4-5 kghiperekstenzija 10 kgTriceps mašina 15-20 kgtrèanje 1 KRUG – 25 sec / 2 min odm.


4. 1. Opruanja potkoljenica 4x8-12 25-35 kgPregibanje potkoljenica 4x8x8-10 20-35 kgBench press 3-4x6 70-80%Leptir mašina 3-4x8-12 30-40 kgTriceps mašina 3-4x8-12 20-30 kgHiperekstenzija 3x90% 5 kgVjebe za trbuh i struk 3x90% 5 kg

2. Skokovi s utegom od koljena 4x5 30-40 kgTrzaj 3-4x2-3 30-40 kgVuèenje utega s tla 4x6 80%Lat. Mašina ispred glave 3-4x10 40-60 kgDvoruèni biceps 3-4x8-10 25-35 kgImitacija šuta 3x8 5 kgVjebe za trbuh 3x90% 5 kg

3. Opruanje potkoljenica 15-20 kgPregibanje potkoljenica 15-20 kg

Raskoraèni skokovi s odruèenjem 3 kgVjebe za trbuh 5 kgPrevlaèenje buæice preko glave leeæi 10-12 kgIskoraèni èuènjevi 15 kgHiperekstenzija 5 KGVisoki skip 1,5 kgTrèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.


5. 1. Skokovi s utegom od koljena 4x5 30-40 kgVuèenje utega od koljena 4x4 30-40 kgNabaèaj 3-4x2-3 30-50 kgKosi bench press 4x6-8 70%Prevlaèenje buæica preko glave 3-4x10-12 15-20 kgTriceps mašina 3-4x10-12 20-25 kgVjebe za trbuh 2 serije 90%Vjebe za struk 2 serije 90%Vjebe za leða 2 serije 90%

2. Poluèuèanj 3x32x6

90%80%

Izbaèaj utega s leða 4x4 70%Vuèenje utega s tla 3-4x5-6 80%Pregibanje potkoljenica 3-4x10-12 20-30 kgLat. Mašina ispred glave 3-4x10-12 40-50 kgBiceps buæice 3-4x8-10 8-12 kgVjebe za trbuh 2-3 serije 90%Vjebe za struk 2-3 serije 90%Vjebe za leða 2-3 serije 90%

3. Potisak buæicama 6-8 kgVjebe za trbuhImitacija šuta 5-10 kgRaskoraèni skokovi s odruèenjem 3 kg



R U K O M E T

504

Branko Zemunik, Dinko VuletaDVOMJESEÈNI PROGRAM RADA U TERETANI TIJEKOM PRIPREMNOG PERIODA VRHUNSKIH RUKOMETAA

Biceps buæice 6-8 kgHiperekstenzija 5 kgLeptir mašina 20-25 kgVjebe za trbuh

trèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.2 KRUG – 35 sec / 2 min odm.3 KRUG – 35 sec

6. 1. Skokovi s utegom od koljena 4x5 30 kgTrzaj utega od koljena 4x3 30.35 KGIzbaèaj s leða 2x3, 2x5 90%, 70%Pregibanje potkoljenica 3-4x10-12 30-40 kgBench press 4X4 80%Leptir mašina 3x10-12 30-50 kgVjebe za trbuh 3 serije 90%Vjebe za leða 3 serije 90%Vjebe za struk 3 serije 90%

2. Skokovi s utegom od koljena 4x5 30-40 kgNabaèaj 3-4X3 40-60 kgPoluèuènjevi 3x3-4 80-85%Lat. Mašina ispred glave 30-40 kg

Iskoraèni skokovi 20 kgIskoraèni èuènjevi 20 kgLeptir mašina 20-30 kgOdmicanje buæica u stranu stojeæi 5-8 kgImitacija šuta 5-10 kgHiperekstenzija 5 kgVisoki skip 2x2 kgTrèanje 1 KRUG – 20 sec / 2 min odm.

2 KRUG – 25 sec / 2 min odm.3. Poluèuèanj 3x2 90-95

Izbaèaj 4x2 80-90%Pretkloni 4x6-8 30-40 kgPotisak buæicama 3x10 10-15 kgOdmicanje buæica u stranu stojeæi 3x8-10 8-12 kgVjebe za trbuh 2 serije 90%Vjebe za struk 2 serije 90%

Vjebe za leða 2 serije 90%7. 1. Hiperekstenzija 5-10 kg

Odmicanje buæica u stranu stojeæi 8-10 kgVjebe za trbuh Lat. Mašina ispred glave 4-50 kgVisoki skip 2x2 kgPenjanje na klupicu 10-20 kgBiceps buæice 8-10 kgRaskoraèni skokovi 2x 3 kgTrèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.


2. Poluèuènjevi 4x2-3 80-90%Izbaèaj 4x2 70-80 %Vuèenje utega s tla 4x4-6 70-80%Kosi bench press 3-4x8 70%irenje buæica u stranu leeæi 3-4x10-12 8-10 kgVjebe za trbuh 3 serije 80%Vjebe za struk 3 serije 80%Vjebe za leða 3 serije 80%

3. Skokovi s utegom od koljena 3x5 30 kgTrzaj 4x3 30-40 kgVuèenje utega od koljena 4x4 40-50 kgRaskoraèni skokovi s odruèenjem 2x3 kgIskoraèni skokovi 10-20 kgVjebe za trbuh 5 kgHiperekstenzija 10 kgtrèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.

2 KRUG – 35 sec8. 1. Bench press 3x3 90%

Leptir mašina 3x12 30-40 kgPrevlaèenje buæice preko glave 3x 10 15-20 kgBiceps buæice 3-4x10-12 8-10 kg



R U K O M E T

505


Hiperekstenzija 3 serije 90%Vjebe za trbuh – podizanje nogu 2 serije 90%Vjebe za trbuh – podizanje trupa 2 serije 90%

2. Skokovi s utegom od koljena 4x5 40 kg

Nabaèaj 4x3 40-50 kgVuèenje utega 5x5 70 kgImitacija šuta 2-3x10 10 kgVjebe za leða 2 serije 90%Vjebe za trbuh 3 serije 90%

3. Potisak buæicama 6-8 kgVjebe za trbuh 5 kgRaskoraèni skokovi s odruèenjem 2x2-3kgPrevlaèenje buæice preko glave 10-12 kgIskoraèni èuènjevi 20 kgLat. Mašina ispred glave 35 kgHiperekstenzija 10 kgImitacija šuta 5 kgTrèanje 1 KRUG – 30 sec / 2 min odm.


3. ZAKLJUÈAKU ovom radu prikazan je dvomjeseèni program rada (8 tjedana i 23 treninga) u teretani tijekom pripremnog

perioda jedne vrhunske muke rukometne ekipe. Sukladno dosadanjim spoznajama i istraivanjima o

kompleksnosti i zahtjevima rukometne igre, utvrðeno je da su snaga tipa skoènosti (horizontalne i vertikalne),

brzinska eksplozivna i specifièno modulirana snaga, te brzina i brzinska izdrljivost, agilnost (koordinacija)

izuzetno vani za postizanje vrhunskih postignuæa te im u godinjem ciklusu treninga treba posvetiti najveæu

panju. Trebalo je dosta vremena da se otkrije znaèenje i vanost opæe fizièke pripreme rukometaa. Meðutim,

jo uvijek se nailazi na velike tekoæe i nerazumijevanje. Potrebno je puno znanja i volje da se trenerima i svim

sportskim djelatnicima dokae vanost pravodobnog ukljuèivanja rukometaa u program opæe fizièke pripreme.

Time se postie brzi i ravnomjerniji porast sportskih rezultata u rukometu, a gotovo su iskljuèene ozljedelokomotornog sustava, koje se u dananje vrijeme javljaju a uzrok im je nedovoljna fizièke pripremljenost

nasuprot velike psiholoke motiviranosti za maksimalnim rezultatom. Upravo rad u teretani je jedan od izuzetno

vanih segmenata pripreme u rukometu.

4. LITERATURA1. Zemunik, B. (1996). Razvoj motorièkih sposobnosti trupa i ramenog pojasa kod mlaðih dobnih skupina. U:

Zbornik radova XX seminara rukometnih trenera. Hrvatski rukometni savez, Pula.

2. Zemunik, B. (1997). Dizanje utega kao sredstvo razvoja motorièkih sposobnosti (eksplozivne snage i brzine) u

rukometu. U: Zbornik radova XXI seminara rukometnih trenera. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski rukometni

savez, Pula.3. Zemunik, B. (1998). Plan i program priprema rukometaa i rukometaica u teretani za jednu sezonu. U: Zbornik

radova XXII seminara rukometnih trenera. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski rukometni savez. Pula, 81-96.4. Zemunik, B. (1985). Dizanje utega, Sportska tribina, Zagreb.



R U K O M E T

506

Lidija Bojiæ-ÆaæiæMETODIÈKI PRISTUP TRENIRANJU AEROBNE I ANAEROBNE IZDRLJIVOSTI KOD MLADIH RUKOMETAICA

1. UVODAerobno-anaerobna izdrljivost kod mlaðih dobnih skupina je neistraeno podruèje u kojemu je velik brojnepoznanica.Velik broj znanstvenika, trenera i kinezilokih struènjaka dugi niz godina pokuavaju nam datiodgovore na neka osnovna pitanja:

1. Kako djeca reagiraju na podraaje aerobno-anaerobnog treninga?2. Da li su takve vrste treninga tetne za djeèji organizam?3. Kakve se promjene deavaju u djeèjem organizmu tijekom takvih treninga?4. Kako kontrolirati efekte tih treninga i kada je poeljno s obzirom na specifiènosti svakoga sporta zapoèeti

sa takvim treninzima?

Naravno da je na takva pitanja teko odgovoriti̧ a jo tee je pronaæi pravi odgovor i potkrijepiti ga znanstvenimistraivanjima i konkretnim podacima.Treneri koji rade sa mlaðim dobnim skupinama imaju svoje metode radai treninga, uvjereni da je to najbolje i najstruènije. Problem je u tome to se iz godine u godinu na svjetskoj sceni prezentiraju novi naæini treniranja i nove metode rada.Pitanje je koliko treneri mladih sportaa mogu utjecatina razvoj aerobno-anaerobnih sposobnosti u doba puberteta i mladenatva i time utjecati na razvoj svojih mladih potencijala u vrhunske igraèe. U razgovoru s izbornicima naih mladih reprezentacija, svi se slau da naim

mladim rukometaicama i rukometaima nedostaje brzine, brzinske izdrljivost i specifiène izdrljivosti te danas velik broj reprezentacija jednostavno reèeno «pretrèi». Primjenjuju se nove metode rada i treninga, a mi jo nismo u potpunosti spremni prihvatiti nove svjetske trendove programiranja i treniranja.

2. AEROBNA I ANAEROBNA IZDRLJIVOSTAerobna izdrljivost je funkcionalna sposobnost koja se razvija i na koju se moe utjecati od roðenja pa dozavretka mladenaèkog doba. Aerobni kapacitet je maksimalna kolièina kisika koju organizam moe osiguratii utroiti u aerobnim energetskim procesima tijekom jedne minute. Prema definiciji Mallerowicza i Mellera(1972) u ta se optereæenja mogu ubrojiti: trèanje 2000 m i vie, plivanje 800 m i vie, kanu 1000 m i vie. Treningza razvoj aerobnog kapaciteta moe se provoditi u kontinuiranom i intervalnom obliku. Trening kontinuiranogoblika traje od 6 minuta pa sve do jednog sata i vie.Kod treninga intervalnog oblika izmjenjuju se intervali

optereæenja relativno velikog intenziteta s intervalima malenog optereæenja, odnosno intervalima odmora.Pojedine faze intervalnog optereæenja traju do 3 minute, a intenzitet optereæenja iznosi 80-90 %. Faze odmorau inervalnom treningu ne smiju dovesti organizam do potpunog odmora, veæ frekvencija srca mora biti izmeðu110-130 otkucaja u minuti. Oba naèina treninga imaju priblino isti uèinak, a najnovija istraivanja govore daih je najbolje kombinirati. Aerobni kapacitet je u velikoj korelaciji s godinama tj. to su djeca starija za pretpostaviti je da bi trebali imati i veæi aerobni kapacitet. Kod djece u doba odrastanja najvie se moe utjecatina aerobni kapacitet. Anaerobna izdrljivost se moe kvalitetno razvijati tek od puberteta nadalje. Razlog tome je da djeca tee podnose rad pod anaerobnim uvjetima s velikim povienjem laktata u krvi, a krvoilni sustavse maksimalno razvija kasnije tj. u pubertetu. Kod vjebi sa maksimalnim optereæenjem djeca od 10 godinauglavnom u prvih 30 sekundi rada koriste 47 % aerobnih izvora energije, na kraju prve minute 85 %, a u drugojminuti koriste 100 % aerobne izvore energije. Razlog tome je jo nedovoljno razvijen anaerobni kapacitet idrugaèija struktura miiænih vlakana i stanice od odraslih.

METODIÈKI PRISTUP TRENIRANJU AEROBNE IANAEROBNE IZDRLJIVOSTI KOD MLADIHRUKOMETAICA

Lidija Bojiæ-ÆaæiæHrvatski rukometni savez



R U K O M E T

507


3. PLAN I PROGRAM RADA ZA RAZVIJANJE AEROBNO-ANAEROBNE IZDRLJIVOSTIKADETKINJA I MLAÐIH KADETKINJA LOKOMOTIVE (OD 13-16 GODINA)Igraèice su testirane 1.08.2001. godine tj. prvi dan priprema. Dobile su zadatak da u to boljem vremenu istrèe

2000 metara na atletskoj stazi. Nakon to smo dobili rezultate mjerenja, igraèice smo podijelili u grupe povremenu koji su istrèale na inicijalnom testiranju. Igraèice koje su istrèale 2000 m do 9 minuta rasporeðenesu u grupu A, grupu B èine igraèice koje su 2000 m istrèale od 9-10 minuta, grupa C su igraèice koje su istrèale2000 m od 10-11 minuta, a grupu D èine igraèice koje su 2000 m istrèale za vie od 11 minuta.

Datum Termin Br.tr. VRSTA TRENINGA

1.08.2001. 18,30-20,00 INICIJALNO TESTIRANJE- ATL. STAZA2.08.2001. 9,00-10,30 INICIJALNO TESTIRANJE- DVORANA

18,30-20,15 1 maksimir- atl. trening (1)3.08.2001. 18,30-20,00 2 maksimir- atl. trening (2)4.08.2001 9,00-10,30 3 dvorana-spec. izdrljivost sa loptom

18,30-20,00 4 maksimir-atl. trening (3)

5.08.2001. nedjelja-slobodan dan6.08.2001. 8,30-10,15 5 vanjsko rukometno igralište- spec. Izdrljivost i tehnika sa loptom

18,15-20,15 6 maksimir- atl. trening (4)7.08.2001. 8,30-10,15 7 vanjsko rukometno igralište- spec. izdrljivost i tehnika sa loptom

18,30-20,00 8 svetice-atl.staza- atl.trening (5)8.08.2001. 19,00-20,30 9 relax trening- nogomet

9.08.2001. 8,30-9,30 10 vanjsko rukometno igralište- spec. izdrljivost i tehnika sa loptom,19,00-20,30 11 svetice-atl staza-atl trening (6)

10.08.2001 19,00-20,30 12 svetice-atl.staza-atl.trening (7)

11.08.2001. 10,00-11,30 13 svetice-atl. staza-atl. trening (8)12.08.2001. nedjelja-slobodan dan13.08.2001. 9,00-10,30 14 vanjsko ruk. igralište- spec. izdrljivost sa loptom i te-ta hnika sa loptom,

19,00-20,30 15 dvorana-spec. Izdrljivost i t-ta sa loptom-taktika

14.08.2001. 7,30-9,00 16 dvorana-spec.izdrljivost, te-ta

19,30-21,00 17 dvorana-spec.izdrljivost, te-ta15.08.2001. velika gospa-slobodan dan

16.08.2001. 9,30-10,00 tranzitivno testiranje 2000m

19,15-21,00 18 dvorana- spec izdrljivost, te-ta17.08.2001. 7,30-9,00 19 spec. izdrljivost, te-ta

19,00-20,30 tranzitivno testiranje-mot. sposobnosti

18.08.2001. 7,30-9,00 20 dvorana-spec.izdrljivost, te-ta19.08.2001. nedjelja- slobodan dan28.08.2001. 9,00-11,00 ponovljen trening br. 8

3.1. Eksperimentalni programTijekom 17- dnevnog programiranog rada na razvoju aerobno-anaerobnih izdrljivosti i kontrole optereæenja

pomoæu pulsa, proveden je program rada na atletskoj stazi za mlaðe dobne skupine.



R U K O M E T

508


Tablica 1. Vremenski intervali i dionice

Br. tren. Dionice 8:00 minuta 9:00 minuta 10:00 minuta 11:00 minuta

1. 2 x 3000 15:30 min 16:30 min 17:30 min 18:30min

2. 2 x 3000 15:30 min 16:30 min 17:30 min 18:30 min3. 6 x 1000 4:40 min 5:00 min 5:20 min 5:40 min

4.3 x 10003 x 8001 x 600

4:30 min3:28 min2:18 min

4:50 min3:44 min2:30 min

5:10 min4:00 min2:42 min

5:30 min4:16 min2:54 min

5.3 x 8004 x 6003 x 400

3:20 min2:18 min1:36 min

3:36 min2:30 min1:44 min

3:52 min2:42 min1:52 min

4:08 min2:54 min2:00 min

6.6 x 6003 x 4003 x 200

2:18 min1:30 min0:44 sek

2:30 min1:38 min0:48 sek

2:42 min1:46 min0:52 sek

2:54 min1:54 min0:56 sek

7.6 x 6006 x 2006 x 100

2:18 min0:42 sek0:20 sek

2:30 min0:46 sek0:22 sek

2:42 min0:50 sek0:24 min

2:54 min0:54 sek0:26 sek

8.6 x 6006 x 1006 x 506 x 100

2 :18 min0:17 sek07:50 sek0:16 sek

2:30 min0:19 sek08:50 sek0:18 sek

2 :42 min0:21 sek09:50 sek0:20 sek

2:54 min0:23 sek10:50 sek0:22 sek

PROGRAM TRENINGA BR. 8UVODNI DIO TRENINGA: vjebe istezanja u parovima, vjebe za stabilizaciju ruku, ramenog pojasa, trbuhai leða.PRIPREMNI DIO TRENINGA: kola trèanjaGLAVNI DIO TRENINGA. Prije poèetka trèanja dionica, otrèati 400 m za zagrijavanje i pripremu. Nakontoga igraèice podijeliti u grupe i poèinje sa trèanjima navedenih dionica. Kada grupa istrèi dionicu, slijedi odmor i mjerenje pulsa svaku minutu. Kada puls igraèica bude izmeðu 110 i 120 otkucaja u minuti kreæe sa drugom

serijom trèanja.

ZAVRNI DIO TRENINGA: vjebe stabilizacije za ruke, rameni pojas, trbuha, leða te vjebe istezanja.

Dionice /grupa

“A” “B” “C” “D”

600 m 2.38-2.44 2.45-2.50-3.00 3.00 2.53-3.00100 m 19 19-20 19-20 20-21600 m 2.27-2.33 2.35-2.45 2.35-2.45-2.50 2.40-2.53100 m 17 20 21 20-21600 m 2.25-2.38 2.40-2.43 2.43-2.50 2.55-3.00100 m 19-20 20-22 19-20 19-20600 m 2.32-2.42 2.37-2.43-2.55 2.45-2.51 2.54-3.00100 m 19-20 19-21 21-22 21-22600 m 2.31-2.41 2.38-2.44 2.45-2.50-2.53 2.46-2.53-3.00100 m 18-19 21-22 19-21 20-21

600 m 2.22-2.25-2.38 2.37-2.40 2.50-2.55 2.45-2.55100 m 18-19 20-21 20-21 21100 m 16-18 16-20 16-18 16-1850 m 7-8 7-8 7-8 7-8

100 m 15-17 17-20 17-18 17-1850 m 7-8 7-8 7-8 7-8,5

100 m 16-17-18 17-19-22 18-19 18-2050 m 7-8.5 7-8 7-8 7-8

100 m 16-18 16-18.5 17-18 17-1950 m 7-8 7-8 7-8 7-8

100 m 16-17-18.5 16-17-18.5 17-18-18.5 18-19.550 m 7-8.5 7-8.5 7-8.50 7-8,70

100 m 15-17.30 16-17-20 17-17.5 16.50-18.70

50 m 6.-8.5 7-8.70 7.80-8.00 7.60-8.00



R U K O M E T

509


PROGRAM TRENINGA BR. 8 (PONOVLJEN NAKON 14 DANA)UVODNI DIO TRENINGA: vjebe istezanja u parovima, vjebe za stabilizaciju ruku, ramenog pojasa, trbuhai leða.

PRIPREMNI DIO TRENINGA: kola trèanja u parovimaGLAVNI DIO TRENINGA. Prije poèetka trèanja dionica, otrèati 400 m za zagrijavanje i pripremu. Nakontoga igraèice podijeliti u grupe i poèinje glavni dio treninga, trèanje navedenih dionica. Kada grupa istrèi dionicu,slijedi odmor i mjerenje pulsa svaku minutu. Kada puls igraèica bude izmeðu 110 i 120 otkucaja u minuti kreæese sa drugom serijom trèanja.

Dionice /grupa

“A” “B” “C” “D”

600 m 2.27-2.30 2.35-2.40 2.40 2.45-2.50-3.00100 m 18-19 18-19 18-19 17.80-19.00600 m 2.27-2.35 2.33-2.45 2.40 2.45-2.50100 m 17-18 16-18 18-19 19-20

600 m 2.24-2.33-2.38 2.35-2.45 2.45-2.50 2.48-2.53-3.00100 m 16-17 16-18 16-18 17-18600 m 2.21-2.26-2.34 2.40-2.50 2.42 2.45-2.53-3.00100 m 15.30-16.00 18-19 16-17 17-18600 m 2.20-2.32-2.40 2.35 2.45-3.00 2.43-2.45-3.00100 m 15.71-16.50 17.5-18.5 17-18 17.30-18.50

600 m 2.22-2.31-2.45 2.35-2.40-2.50 2.40-2.45 2.43-3.00100 m 15-18 16-19 16-21 17-21100 m 17-21 15-19 15-19 15-1850 m 7-7.50 6.5-7.5 7-7.5 6-7

100 m 16-18 16-18.50 15.5-16 15-17.5050 m 6-7 7-8 6-7 6-7.5

100 m 16-19 16-18 15-16.5 16-1850 m 6-7 7-8 6-7 7-8

100 m 16-17 15.50-16-19 15-18 16-18.5050 m 7.30 6-7 7.5 7-7.5

100 m 15-17 15-18.50 16-17.80 16-1950 m 6.60-7.00 6.5-7.5 6.90-7.20 6-7

100 m 15-17 15.5-18 16-17.5 15-1850 m 6.50-7.00 6.00-7.30 6.50-7.50 6.5-7.00

ZAVRNI DIO TRENINGA: vjebe stabilizacije za ruke, rameni pojas, trbuha, leða te vjebe istezanja.

4. REZULTATI I RASPRAVAU israivanju smo primjenili t- test za zavisne grupe tako da smo dobili razliku izmeðu dva mjerenja na svakoj pojedinoj varijabli unutar svake od èetiri grupe pojedine grupe. Usporedbom aritmetièkih sredina izmeðu 1.

mjerenja i 2. mjerenja (nakon 16 dana) dobivene su razlike izmeðu varijabli . Procjenjeno je da li su rukometaiceizmeðu 2 mjerenja za vrijeme trajanja ovog trenanog procesa unutar 16 dana statistièki znaèajnonapredovale.Trening broj 8. koji je ujedno i zadnji trkaèi trening na atletskoj stazi u uvodnom dijelu priprema,odluèili smo za 16 dana ponoviti da vidimo efekte ovoga programa tj. da li æe u procesu superkompenzacijekoji je oèekivan doci do statistièki znaèajnih prokjena. Prvo mjerenje MJER1 obavili smo 11.08.2001. a28.08.2001. obavili smo drugo mjerenje MJER2.



R U K O M E T

510


Tablica 2. t- test za zavisne grupeRazlike izmeðu grupa «A», «B», «C» i «D» u dva mjerenja:

Marked differences are significant at p < ,05000Std.Dv.

Arit.sred. Std.Dv. N Diff. Diff. t/test df p

MJER1_A 11,31833 6,834864MJER 2_A 10,75333 6,571659 24 0,565 1,285937 2,152456 23 0,04209

MJER1_B 12,10958 7,540374MJER2_B 11,02542 6,681232 24 1,084167 1,207682 4,397939 23 0,000209

MJER1_C 12,02542 7,400634MJER2_C 10,90875 6,562997 24 1,116667 1,239852 4,412244 23 0,000201

MJER1_D 12,21542 7,513016

MJER2_D 11,16042 6,75939 24 1,055 1,014611 5,093997 23 0,000037

Zakljuèak t-testa za zavisne uzorke:Zakljuèujemo da je dolo do statistièki znaèajnih promjena kod sve èetiri grupe na 2 mjerenja. Kineziolokitretman koji se provodio u razmaku od 16 dana uspjeno je proveden jer su dobivene razlike na nivouznaèajnosti od 1% pogreke ( p < 0,01) tj. uz 99% toènosti prognoze, osim kod A grupe gdje je nivo znaèajnostiod 5% pogreke (p<0,05) tj. 95 % toènosti.

5. ZAKLJUÈAKPrezentirani program rada je znaèajno poboljao aerobnu i anaerobnu izdrljivost mladih rukometaicaLokomotive. Za istaknuti je da tijekom pripremnog perioda, a i kasnije tijekoom natjecanja u II HRL - ZAPADniti jedna igraèica nije imala ozljedu, to govori o pravilnom programiranju, uzimajuæi u obzir bioloki rast i razvojsportaica. U praksi velik broj trenera koji rade sa mladim rukometaicama svoj rad previe bazira na tehnicii taktici, zanemarujuæi pri tome tjelesnu pripremljenost igraèica. U kasnijoj fazi razvoja velik broj mladihrukometaica ima problema sa tjelesnom pripremljenosti, zbog prilièno «skromne i siromane» baze. Zbog toga je izuzetno vano da se na vrijeme zapoène sa kvalitetnim i primjerenim radom na opæoj fizièkoj pripremi, èijeusavravanje traje èitav sportski vijek sportaa, jer bez kvalitetne baze, daljnje usavravanje sportaa dolaziu pitanje.

6. LITERATURA1. Handball training( 2001). Phillipka- Sportverlag, 1-12 brojevi2. Handball training( 2002). Phillipka- Sportverlag, 1- 4 brojevi3. Heimer, S. i sur. ( 1997). Praktikum sportske fiziologije. Zagreb: Kinezioloki fakultet4. Joch, W., (1997). Sprint. Gopal, Zagreb5. Medved, R. i sur. (1987). «Sportska medicina», Zagreb:Jumena6. Milanoviæ, D. i suradnici ( 1996). Fitness, Meðunarodno savjetovanje o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta,

Zagreb.7. Zvonarek, N., ufar, G. ( 1997). Primjena atletskih sadraja u rukometu, Hrvatski olimpijski odbor, Zagreb



R U K O M E T

511


1. UVODRukometna se igra u posljednje vrijeme naglaeno dinamizira u vidu sve uèestalijih maksimalno brzih kretanja

igraèa u napadu i obrani1,9, odnosno prostorni i vremenski potencijali se nastoje optimalno iskoristiti. Uspjene

momèadi preferiraju brzu igru sa to vie napada na nepostavljenu obranu te kratki neprekinuti pozicijski napad

sa to intenzivnijim kretanjem lopte i igraèa. Ovi kinezioloki zahtjevi suvremenog vrhunskog rukometa trae

od igraèa odgovarajuæi antropoloki profil kojeg prije svega obiljeavaju dominantne motorièke sposobnosti

u vidu eksplozivne i brzinske snage, agilnosti te naroèito brzinske izdrljivosti. S druge strane, trenani se proces

sve vie racionalizira i zasniva na situacijskoj metodi kojom se integralno razvijaju tehnièki, taktièki i fizièki

potencijali igraèa. Polazeæi od znaèaja pojedinih motorièkih sposobnosti za uspjenost u rukometnoj igri i

kineziolokim znaèajkama suvremenog rukometa, cilj je ovog priopæenja dati prikaz osnovnih metodièkih oblika

modeliranja treninga brzinske izdrljivosti, koja u velikoj mjeri odreðuje situacijsku efikasnost igraèa.

2. RASPRAVABrojnim je istraivanjima utvrðeno7,8da provedba veæeg broja brzih napada na nepostavljenu obranu protivnika

znaèajno pridonosi rezultatskoj uspjenosti. Nedvojbeno je dokazano da se pobjednièke od poraenih, odnosnokvalitetne od nekvalitetnih momèadi najvie razlikuju upravo u broju provedenih protunapada i produenih

protunapada. S ciljem da se utvrdi struktura napada u odnosu na njegovo trajanje, odnosno zastupljenost napada

na neorganiziranu obranu spram pozicijskih napada, analizirano je 90 utakmica Prve hrvatske muke

rukumetne lige u natjecateljskoj sezoni 1998./99., te su zabiljeeni sljedeæi pokazatelji:

MODELIRANJE TRENINGA BRZINSKE IZDRLJIVOSTI UVRHUNSKOM RUKOMETU

Nenad Rogulj1 , Dinko Vuleta2, Dragan Milanoviæ2

1Fakultet Prirodoslovno matematièkih znanosti i odgojnih podruèja u Splitu2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

vrsta napada prosjeèno po utakmici

protunapad 6,78produeni protunapad 8,91kratki pozicijski napad 20,57pozicijski napad prosjeènog trajanja 16,24dugi pozicijski napad 6,02

Kako igraèi osim to u fazi napada sudjeluju u protunapadima i produenim protunapadima, u fazi obrane

sudjeluju i u sprjeèavanju protivnièkih napada takve vrste, a nerijetko su i pozicijski napadi samo nastavak brzog

napada na nepostavljenu obranu, evidentno je da vrhunski rukometa ima potrebu da gotovo 50% kretanja

iz faze napada u fazu obrane i obrnuto izvri maksimalnim ili submaksimalnim intenzitetom. Kretanja koja se

provode visokim intenzitetom, ne raèunajuæi situacijska kretanja u obrani tijekom pozicijskog napada, iznose

oko 50 dionica prosjeène duine od 25 metara, dakle ukupno oko 1250 metara. Ovaj æe podatak biti polazite

za modeliranje treninga brzinske izdrljivosti u tjednom mikrociklusu u natjecateljskom razdoblju u mukom

rukometu.

Glikolitièki trening brzinske izdrljivosti u anerobno-aerobnom reimu, mora obvezno biti zastupljen u koncepciji

tjednog natjecateljskog mikrociklusa. Rijeè je najèeæe o udarnim treninzima u tjednu koje treba provoditi u

poslijepodnevnim satima. Izvode se u visokom intenzitetu u intervalnom reimu rada, tako da se narednooptereæenje naslanja na nedovoljno oporavljeni organizam. U udarnom mikrociklusu provode se najmanje dva



R U K O M E T

512

Nenad Rogulj, Dinko Vuleta, Dragan MilanoviæMODELIRANJE TRENINGA BRZINSKE IZDRLJIVOSTI U VRHUNSKOM RUKOMETU

Modeliranje sadraja trenane jedinice

UVODNI DIO (15 minuta)

Vjebe istezanja, rukometni rugby. PRIPREMNI DIO (15 minuta)

Samostalno kontinuirano kombinirano kretanje laganog intenziteta s loptom, u prostoru cijelog igrališta, s povremenimvjebama s loptom (odruèenja, zamasi, istezanja i drugo).

GLAVNI DIO TRENINGA (50 minuta)

r.b. PROTUNAPAD 1:1

1.

Igraèi su rasporeðeni u dvije skupine po 6 igraèa, pozicionirani dijagonalno u suprotnim kutovima igralita ipodijeljeni u parove (po 3 para na svakoj strani). Vratar dodaje kraæu loptu (do centra) igraèu koji realiziraprotunapad na suprotnu stranu u èemu ga praæenjem sprjeèava njegov par. Nakon udarca, igraè koji je utiraopostaje braniè i u povratku sprjeèava svog para koji nakon to dotakne crtu vratarovog prostora, prima loptu oddrugog vratara i realizira protunapad prema polaznoj strani. Vjeba se odvija paralelno na obje duinskepolovine igralita, tako da trèanje zapoèinje istovremeno s obje strane, to trai dobru vremensku usklaðenost.

duina osnovne

dionice

trajanje provedbe broj ponavljanja pauza izmeðu

ponavljanja

pauza nakon serije

2X25 m 10-11 sec 10 20-22 sec 2 min

PROTUNAPAD S KRIANJEM

2.

Igraèi su rasporeðeni kao za prijanju vjebu. Dodaju loptu u parovima na udaljenosti 5-6 metara, na 10 metaraod suprotnih vrata vre izmjenu mjesta krianjem, dodaju loptu vrataru i dotaknu liniju esterca. Vratar dodajeloptu u protunapad prema polaznoj strani (rekontra), igraèu koji je u krianju izvrio ostavljanje lopte, a igraèkoji je izvrio dodavanje postaje braniè koji u sprintu nastoji stiæi i sprijeèiti napadaèa. Vjeba se odvijaparalelno na obe duinske polovine igralita, tako da trèanje zapoèinje istovremeno s obje strane, to traidobru vremensku usklaðenost.

duina dionice trajanje provedbe broj ponavljanja pauza izmeðuponavljanja

pauza nakon serije

2X25 m 10-13 sec 10 20-26 sec 2 min

PROTUNAPAD 2:1

3. Igraèi su rasporeðeni u dvije skupine po 6 igraèa, pozicionirani dijagonalno u suprotnim kutovima igrališta ipodijeljeni u po dvije trojke na svakoj strani. Meðusobno su razmaknuti 4-5 metara, te provode protunapadprema suprotnim vratima. Igraè koji je šutirao u povratku postaje braniè i sprjeèava preostalu dvojicunapadaèa koji provode protunapad u paru prema polaznoj strani. Vjeba se odvija paralelno na obe duinskepolovine igrališta, tako da trèanje zapoèinje istovremeno s obje strane, što trai dobru vremensku usklaðenost.

duina dionice trajanje provedbe broj ponavljanja pauza izmeðuponavljanja pauza nakon serije

2X25 m 10-14 sec 10 15-20 sec 2 min

PROTUNAPAD 2:2

4. Igraèi su rasporeðeni u èetvorkama koje su podijeljene u parove. Jedan par provodi skupni protunapad u èemuih sprijeèava suprotstavljeni par iz iste èetvorke. Nakon udarca, napadaèki par postaje obrambeni i sprijeèavaprotunapad drugog para prema polaznoj strani. Vjeba se odvija na sredinjem di jelu igrališta.

duina dionice trajanje provedbe broj ponavljanja pauza izmeðuponavljanja pauza nakon serije

2X25 m 10-14 sec 10 15-20 sec 2 min

PROTUNAPAD 4:4

5.

Igraèi su podijeljeni u 3 èetvorke. Sredinja èetvorka izvodi protunapad na jednu stranu protiv èetvorke kojaigra individualnu obranu izmeðu vratarovog prostora i crte slobodnih bacanja, nakon èega ostaje u obrani.Obrambena èetvorka kreæe u protunapad na suprotnu stranu protiv treæe èetvorke. Èetvorka koja zavriprotunapad ima zadatak da ometanjem sprijeèava onu koja je bila u obrani do centra. Svi igraèi èetvorke kojaprovodi protunapad moraju prijeæi centar i igrati s loptom, inaèe se pogodak ne priznaje. Svaka èetvorka moraizvesti 15 protunapada.

ZAVRŠNI DIO (10 minuta)

Sedmerci i vjebe istezanja u parovima, posebno nogu.



R U K O M E T

513


puta tjedno s minimalnim razmakom od 2-3 dana izmeðu treninga, a tijekom standardnog mikrociklusa, iznimno

se moe aplicirati i samo jedan trening ovakvog tipa, najèeæe srijedom. Vano je da se kretanje izvodi

maksimalnim ili submaksimalnim intenzitetom, i da se ne dopusti potpuni oporavak organizma, to se moe

ostvariti kontrolom osnovnih fiziolokih pokazatelja optereæenja.

Osnovni parametri treninga brzinske izdrljivosti:

Tip treninga:

intervalni situacijsko-kondicijski

Osnovni cilj treninga:

razvoj brzinske izdrljivosti

Ukupno trajanje treninga:

90 minuta

Mjesto odravanja:

sportska dvorana

Broj igraèa na treningu:

12 igraèa u polju i 2 vratara

Rekviziti:

lopte

Modelna dionica t rèanja:

2 x 25=50 metara

Kolièina kretanja u modelnom dijelu treninga:

100 x 25 metara = 2500 metara (koeficijent prepokrivanja=2)

Za postizanje potrebnog intenziteta treninga

(dinamika kretanja), sve vjebe se moraju izvoditi

naglaenim angamanom, s tenjom da se to

vie dionica istrèi maksimalnom brzinom. Stoga

je potrebna dobra organizacija treninga, veæi broj

dostupnih lopti te naroèito dobra suradnja vratara,

koji moraju to prije upoljavati igraèe kako

odmori ne bi bili preveliki. U prvom dijelu trening

je vie baziran na brzinskoj komponenti, zbogneto veæih odmor izmeðu ponavljanja, a u

zavrnom ka komponenti izdrljivosti.

3. ZAKLJUÈAKPolazeæi od znaèaja brzinske izdrljivosti za rezultatsku uspjenost u suvremenom rukometu, dat je primjer

modeliranja treninga za muku seniorsku ekipu koji ima za cilj razvoj ove sposobnosti u situacijskim uvjetima.

Kao osnovni operator treninga posluile su varijante vjebi individualnog i skupnog protunapada koje su

sastavni dio rukometne igre. Sve vjebe su koncipirane na modelu kontra-rekontra, dakle na dionici od 2X25

metara uz promjenu smjera kretanja i aktivno spreèavanje branièa. Doziranje optereæenja izvreno je sukladno

objektivnim kvantitativnim pokazateljima zabiljeenim na utakmicama I HMRL. Suvremene tendencije ubrzanja

rukometne igre, potpomognute novim pravilima, nameæu visoke zahtjeve za razvoj brzinske izdrljivosti igraèa,

to znaèi da æe ova sposobnost u skoroj buduænosti postati jo dominantnijim èimbenikom uspjeha.

4. LITERATURA

1. Czerwinski, J. (1998). Statistical analysis of the men´s European Championship held in Italy in 1998. EuropeanHandball, 2:10-18.

2. Rogulj N. (2001). Differences in situation-related indicators of handball game in relation to the achievedcompetitive results of the teams at 1999 World Championship in Egypt. Kinesiology, 32 (2), 63-74.

3. Srhoj, V., N. Rogulj, M. Padovan, R. Katiæ (2001). Influence of the attack end conduction on match result in

Handball. Collegium Antropologicum, 25-2:611-617.

4. Srhoj, V., N. Rogulj (2001). Prostorno-vremenska optimizacija tehnièko-taktièkih aktivnosti u napadu kao bitanèinioc situacijske uspjenosti u vrhunskom rukometu. U: Zbornik radova XXV seminara trenera Hrvatskog

rukometnog saveza, Pula, str. 57-60. meðunarodnog savjetovanja Dijagnostika treniranosti sportaa, Zagreb,

str. 180-183.



R U K O M E T

514

Igor Gruiæ, Dinko Vuleta, Zlatko imencELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI RUKOMETAA

1. UVODVisoka razina kondicijske pripremljenosti rukometaa predstavlja temelj kreiranja vrhunskih natjecateljskih

rezultata i dometa. Bez adekvatne baziène, specifiène i situacijske kondicijske pripremljenosti nije moguæeudovoljiti ni tehnièko-taktièkim niti motorièko-funkcionalnim zahtjevima rukometne igre koji se u posljednjevrijeme poveæavaju velikom brzinom. Kao to je poznato, trendovi razvoja rukometne igre vie ne dozvoljavajustrogo odvajanje pojedinih dijelova pripreme. Rad sa loptom poèinje veæ u baziènom dijelu, a rad u teretani iistrèavanja dionica na atletskim stadionima ili u prirodi bitan su dio ne samo specifièno-situacijskog dijela pripreme, veæ i natjecateljskog razdoblja, a time i gotovo cijelog godinjeg programa trenanih aktivnosti.Mnogi rukometni treneri davno su registrirali vanost uloge koju æe kondicijska priprema imati u situacijskojefikasnosti rukometaa. Brzina i atraktivnost koja iz nje proizlaze najbitniji su èinitelji ubrzanog razvoja.Smjernice upravljaèkih akcija u trenanom procesu zato moraju biti odreðene upravo tim faktorima. Èinjenica je da su promjene s aspekta modaliteta i intenziteta, analizirajuæi strukturu pojedinaènih treninga, znaèajne ito u smislu usmjerenosti na razvoj brzine, brzinske koordinacije, agilnosti te razlièitih specifiènih manifestacijaeksplozivne snage. Promjenu u dinamici koju nameæu operatori glavnog dijela treninga nuno je pratiti i promjenama u dinamici ostalih dijelova treninga. Pogreke mnogih mladih trenera su, u odnosu na usmjerenosttreninga, neadekvatan izbor sadraja u uvodno-pripremnom dijelu treninga i vremenska neproporcionalnostuvodno-pripremnog s glavnim dijelom treninga. U nastavku æe biti izloen jedan set elementarnih igara saindividualnim, grupnim i ekipnim zadacima razlièitih ciljeva i usmjerenosti.

2. OPIS ELEMENTARNIH IGARAPrvu skupinu elementarnih igara predstavljenih u ovom radu èine igre s individualnim i grupnim zadacima. Zaovaj tip igrica opredijeliti æemo se ukoliko igraèe elimo pripremiti za rad na specifiènoj i situacijskoj kondiciji,tehnici i tehnièko-taktièkim zadacima, tj svim zadacima koji zahtijevaju visoku koncentraciju i korektnost uizvoðenju odreðenih elemenata tehnike.«DODAVANJE PO REDOSLIJEDU» - Svakom igraèu se po odreðenom redoslijedu pridrui jedan broj. U

poèetku je u igri jedna, a kasnije postepeno i vie lopti. Igraèi se slobodno kreæu po terenu (ili dijelu terena)sa zadatkom da loptu, a kasnije lopte, primaju od igraèa kojem je pridruen broj za jedan manji, a dodaju igraèukojem je pridruen broj za jedan veæi od vlastitog. Istovremeno im je zadatak kroz razlièite vjebe kole trèanjai ostale dinamièke vjebe pripremati organizam za predstojeæe napore. Prijenos lopte moe imati razlièitevarijante i to npr.: s dvije ruke, slabijom rukom, dominantnom rukom, od tlo, iz skoka i sl.«HVATALICA - LOPTA JE SPAS» - Igraèi se slobodno kreæu po terenu zadanih dimenzija (ovisno o brojuigraèa, ciljnoj usmjerenosti i dr.), a jednom se igraèu dodijeli uloga lovca. U igri je jedna ili vie lopti, a lovacnastoji dodirom uloviti bilo kojeg igraèa koji ne posjeduje loptu. Tada ulovljeni igraè postaje lovcem, a lovaclovinom. Igraè koji loptu u posjedu dri predugo, a lovac nije u blizini, takoðer moe biti trenerovom procjenomodreðen za lovca.«BABA» - Igraèi se slobodno kreæu po terenu zadanih dimenzija (ovisno o broju igraèa, ciljnoj usmjerenostii dr.), a dva (ili tri) igraèa dobiju ulogu lovaca. Lovci u posjedu imaju jednu rukometnu loptu, a zadatak im jemeðusobnim dodavanjem, uz ogranièenje kretanja sa loptom na tri koraka, loptom dotaknuti jednog igraèa a

ELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI SPECIFIÈNE ISITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTIRUKOMETAA

Igor Gruiæ1, Dinko Vuleta2, Zlatko imenc2

1student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



R U K O M E T

515


da lopta pritom ne ispadne. Tada se ulovljeni igraè pridruuje lovcima sa istim zadatkom. Igra traje dok i posljednji igraè, kojeg tada proglaavamo pobjednikom, ne bude ulovljen.«NEKA PUCA» - Igraèi se nalaze u krugu oko lopte. Svakom igraèu se po redoslijedu pridruuje broj. Trener

proziva broj, a zadatak igraèa s prozvanim brojem je loptom pogoditi jednog igraèa. Ukoliko uspije, pogoðeniigraè radi unaprijed dogovorenu kaznu, a u suprotnom kaznu radi prozvani igraè. Dok èekaju broj koji æe trener prozvati, igraèi rade razlièite zadatke (poloaji, dinamièke vjebe i sl.). Igra moe biti i ekipna. Parni brojevisu tada jedna ekipa, a neparni druga. Ekipa koja vie puta uspjeno pogodi igraèe protivnièke ekipe, odnosnovie puta izbjegne pogodak pobjeðuje (navedene akcije nose po jedan bod, a na kraju se gleda ukupan br. bodova).«DVORAC» - Slika 1. Oko veæeg kruga nalazi se skupina igraèa kojoj je cilj dodati igraèu «zatvoreniku» unutar manjeg kruga. U prstenu izmeðu manjeg i veæeg kruga nalaze se «straari» koji dodavanje nastoje onemoguæiti.Igraè koji izvede dobro dodavanje ide u sredinji krug, za loe u prsten, a za presjeèeno van kruga. (Belanèiæ)

Slika 1. Dvorac Slika 2. Zrende

«ZRENDE» - Slika 2. Igra se moe odvijati u manjim ili veæim grupama. Ukoliko se radi o manjoj grupi igraèa(3-4), jedan igraè je obrambeni i nalazi se izmeðu dva, ili tri napadaèa (s jednom loptom) koji formiraju trokut.Zadatak obrambenog igraèa je prekinuti dodavanja napadaèa presijecanjem lopte. Ako se napadaè pomakne

sa poloaja koji je zauzeo na poèetku igre lopta se smatra izgubljenom. Obrambeni igraè mijenja ulogu snapadaèem koji je uzrokovao gubljenje lopte. U sluèaju veæih grupa, veæi je i broj obrambenih igraèa, a proporcionalno i lopti koje su igri. Varijanta igre je da ako napadaè izvede uspjeno dodavanje kroz nogeobrambenog igraèa, tada taj isti obrambeni igraè odraðuje svoju ulogu dva puta.

Slijedeæi dio pripada igrama s ekipnim zadacima. Ovaj tip igrica predstavlja, s motivacijskog aspekta gledano,idealan uvod u kondicijski trening visokog intenziteta.«BORBA ZA LOPTU» - Od nekih autora nazvana i «rukometom bez golova». Igra se odvija u ogranièenom prostoru (9m, 6m, polovina igralita, cijelo igralite i sl.). Igraèi su podijeljeni u dvije ekipe. Zadatak je ekipekoja posjeduje loptu kontrolirati ju u svom posjedu to je moguæe due, a u skladu sa rukometnim pravilima ieventualnim trenerovim ogranièenjima (bez voðenja, iz maksimalno dva koraka i sl.) i zadacima (s dvije ruke,slabijom rukom, od tla, iz skoka i sl.).«POLAGANJE LOPTE NA PROTIVNIÈKU CRTU» - Igraèi su podijeljeni u dvije ekipe. Cilj igre je

postaviti loptu iza osnovne crte protivnièke ekipe. Jedna akcija se boduje jednim bodom, a ukoliko lopta bude postavljena iza gol-crte protivnièke ekipe, sa dva. Kretanje je slobodno unutar svih dijelova rukometnog igralita,a posjed lopte je moguæe izgubiti ako lopta izaðe izvan granica igralita ili ako protivnièki igraè dotakne igraèakoji je trenutno u posjedu lopte. Ovo pravilo od igraèa zahtijeva veliku pokretljivost, pregled igre, brzinu reakcije,adekvatnu tehniku voðenja i dodavanja lopte i to je jako bitno kvalitetnu igru bez lopte. Varijante igre suslijedeæe: a) s normalnim voðenjem lopte; b) bez voðenja lopte primjenom 1, 2, 3 koraka; c) bez povratne loptesuigraèu; d) dodavanje lopte slabijom rukom.«SPEC 1, 2, 3» (Belanèiæ) (1) Slika 3. Na crtama 4m su postavljene strunjaèe. U natjecanju dviju ekipa pogodak je postignut kada se strunjaèa pogodi sa gornje strane. Nije dozvoljeno gaziti strunjaèu, a udarci se brane svim dijelovima tijela. (2) Slika 4. U sredini dvaju obiljeenih krugova nalazi se velika medicinka kojuigraèi dviju ekipa nastoje pogoditi. Nije dozvoljeno ulaziti unutar kruga, a udarci se brane svim dijelovima tijela.

(3)Poloeni okviri sanduka smjeteni u sredini obiljeenih krugova predstavljaju vrata koja igraèi dviju ekipaele pogoditi. Pogodak je vaeæi sa obje strane okvira, a udarci se brane svim dijelovima tijela.



R U K O M E T

516

Igor Gruiæ, Dinko Vuleta, Zlatko imencELEMENTARNE IGRE U FUNKCIJI SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMLJENOSTI RUKOMETAA

Slika 3. «Spec 1» Slika 4. «Spec 2»

«STATIVE» - Igra se po svim pravilima rukometne igre sa razlikom da nema golmana i cilj nije pogoditi gol,veæ okvir gola a svaka lopta koja se odbije natrag u teren i dalje je u igri. Varijante su razlièite: a) sa voðenjemlopte, sa samo jednim voðenjem lopte i bez voðenja lopte; b) svaki pogodak se boduje jednim bodom, vratnice jedan, a greda dva boda ili ako od vratnice ili grede lopta uðe u gol s tri boda i sl.; c) da bi bod bio vrednovan,

svi suigraèi moraju prijeæi polovicu terena, a ako se svi suigraèi protivnièke ekipe ne vrate u svoju polovicu, pogodak se dvostruko vrednuje; d) s jednom loptom ili s vie lopti. Neke varijante se meðusobno iskljuèujui zato je na pojedinom treneru da se, ovisno o ciljevima koje eli postiæi ovom igrom, odluèi za kombinacija kojamu najbolje odgovara.«CEPELIN» - Ova igra se igra po svim pravilima rukometne igre sa razlikom da nema golmana a cilj je pogoditigol na naèin da igraè loptu primi iznad prostora i sa jednom ili dvije ruke izvri realizaciju. Prilikom realizacijeigraè mora kontrolirati loptu, to znaèi da odbijanje ili «boksanje» lopte nije dozvoljeno. Varijante su jednakekao i u prethodnoj igri osim: b) svaki pogodak se boduje jednim bodom, dvostruki «cepelin s dva boda, n-terostrukis n bodova«RUKOMETNI RAGBI» - Igra se odvija prema rukometnim pravilima uz nekoliko modifikacija i ogranièenja.

Naime, lopta se suigraèu moe dodati samo unatrag, dozvoljena je neto grublja igra (to znaèi i «èupanje»lopte iz ruku protivnika), a svaki prekid koji je uzrokovan pravilnim rukometnim faulom oznaèava promjenu

posjeda lopte.

Posebno mjesto meðu svim elementarnim igrama imaju tafetne igre. Razlog tomu je to se, ovisno o zadatkui optereæenju, mogu primijeniti u bilo kojem dijelu treninga, a to je u praksi potvrðeno, uvijek imaju dodatnimotivacijski naboj to uvelike pomae ispunjavanju osnovne zadaæe. Slijedi mali osvrt samo na grupe tafetnihigara koje ukljuèuju i rukometnu loptu.«TAFETE VOÐENJEM LOPTE» - Obièno se loptu vodi oko stalka ili druge oznake, a zatim se na razlièitenaèine predaje slijedeæem igraèu iz svoje grupe. Varijante voðenja mogu biti slijedeæe: a) jednom rukom(dominantnom, slabijom), ili s obje (kombinirano, naizmjenièno); b) kretnjima unaprijed, unatrag, boèno,okretima, poskocima i sl.; c) s jednom ili dvije lopte.«TAFETE PRIJENOSOM LOPTE» - Zadaci ovog tipa tafetnih igara obièno podrazumijevaju prijenos loptedo odreðenog prostora ili oznake i zamjenu sa loptom ili drugim predmetom koji se u tom prostoru nalazi.

Posebno je bitno naglasiti da bi prijenos lopte trebao biti na, za rukometnu igru, nesvojstven naèin (npr. na prsima pridravajuæi bradom, s dvije ruke iza leða ili izmeðu nogu, izmeðu podlaktice i nadlaktice i sl.).«TAFETE POGAÐANJEM ODREÐENOG CILJA» - Objekt tj. «meta» koju treba pogoditi u funkciji jerazvoja preciznosti. Metu (vratnice, oznaka na zidu, gol, ko i sl.) potrebno je pogoditi iz dogovorenog prostora,a ukoliko pojedini igraè ne uspije iz prvog pokuaja, trèi za istom loptom, vraæa se u isti prostor i istim sistemom pokuava sve dok ne zadatak ne bude ispunjen.«TAFETE SVLADAVANJEM PREPREKA» - Buduæi da su u ovom radu opisane igre sa loptom i ova grupatafetnih igara podrazumijeva rad s loptom (pa makar to bilo jednostavno noenje, kotrljanje, ili varijante voðenjalopte). Prilikom svladavanja prostora prepreke od igraèa mogu zahtijevati zauzimanje razlièitih za rukometnekarakteristiènih poloaja tijela to ovoj vrsti tafetnih igara daje dodatnu vrijednost posebno u viestrano- baziènoj pripremi.«TAFETE S KOMPLEKSNIM ZADACIMA» - Posebnu vrijednost meðu svim tafetnim igrama imaju onesa kompleksnim zadacima iz jednostavnog razloga to zahtijevaju uporabu najveæeg broja sposobnosti i



R U K O M E T

517


angairaju najveæi broj miiænih skupina. Ove tafete predstavljaju kombinaciju prethodno opisanih skupinatafeta sa svim moguæim varijacijama.

3. ZAKLJUÈAKUvidom u prikaz navedenih elementarnih igara moemo primijetiti da sve igre ukljuèuju i rukometnu loptu, nezato da bi se tvrdilo kako u rukometnom treningu nema mjesta za druge tipove igara, veæ zato da se naglasivanost selekcije upravo onih igara koje æe na optimalan naèin uvesti i pripremiti igraèe za glavni dio treninga,a u glavnom dijelu aktivirati upravo one sposobnosti na koje se, kroz specifièno-situacijsku kondicijsku pripremu, primarno eli utjecati. Konkretno, nije mudro u uvodno-pripremnom dijelu primijeniti igru kratkog trajanja, niskogintenziteta, bez rukometne lopte, ako igraèe u glavnom dijelu oèekuje maksimalna neuro-miiæna odnosnofunkcionalno-motorièka angairanost, s velikim brojem dodavanja, utiranja, proigravanja i sl. Upravo situacijesliène navedenoj kratkoroèno moda ne, ali dugoroèno sigurno rezultiraju raznim tipovima ozljeda koje mogu(ali nuno ne moraju) dovesti do preuranjenog prekida karijere. Buduæi da je rukomet kontakt-igra i da zahtijevavisoku razinu kondicijske pripremljenosti, potrebno je sve dijelove treninga podrediti konkretnim zahtjevima.

Zato se u odabiru sadraja u uvodno-pripremnom dijelu treninga ne smijemo voditi razmiljanjem kako je bitnosamo razgibati zglobove, podiæi temperaturu tijela i napraviti stretching, veæ moramo locirati regije tijela ienergetske mehanizme koji æe dominantno sudjelovati u treningu, te njima pridati posebnu panju i vrijeme kako bi maksimizirali efekte samog treninga s jedne, i prevenirali neeljene efekte s druge strane. Zavrni dio treningasigurno zauzima posebno mjesto u mikrostrukturi treninga. Poznata je èinjenica da se zakonitostima upravotog dijela treninga pridaje malo panje, prvenstveno krivulji optereæenja. Funkcija igara i ostalih sadraja u tomdijelu treninga obrnuta je, dakle, smirujuæa.

4. LITERATURA1. Belanèiæ, Z. (1999). Specifiène igre u uvodno-pripremnom dijelu treninga. U: Zbornik radova2. Matiæ, Z. (1994). Primjena pomoænih igara u procesu uèenja i treninga mladih rukometaa. (Diplomski rad).

Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu.

3. Vukotiæ, E., J. Kramersek (1951). Zbirka 600 igara. Sportska struèna biblioteka FISAH-a. Zagreb.



S K I J A N J E

518

Vjekoslav Cigrovski, Bojan MatkoviæSPECIFIÈNA KONDICIJSKA PRIPREMA SKIJAA

1. UVODSkijanje kao sport postavlja velike fizièke i psihièke napore na skijaa, zahtijevajuæi od njega izuzetnu agilnost,koordinaciju, snagu i izdrljivost, jer u natjecateljskom skijanju dananjice o pobjedniku odluèuje tek stotinkasekunde. Skijanje se ne sastoji samo od sputanja niz padinu nego obuhvaæa i okretanje, uspinjanje, hodanjei padanje, prilikom èega sudjeluju razlièite grupe miiæa, koje svaki skija mora nauèiti funkcionalno kontrolirati, bez obzira na brzinu koju postie i situaciju u kojoj se nalazi. Agilnost i brzina reakcije od presudne su vanostiza koordinaciju pokreta kako skijaa natjecatelja tako i rekreativaca, a postiu se planskim kondicijskimtreningom. Cilj kondicijskog treninga skijaa prvenstveno je usmjeren na razvijanje motorièkih i funkcionalnihsposobnosti te na odravanje maksimalnog nivoa treniranosti pred samo natjecanje. Sam trening nastao je natemelju meðusobne tijesne suradnje trenera s praktiènim iskustvom s jedne, te znanstvenika u podruèju sportai medicine s druge strane, a zamiljen je kao kontinuum gdje se na laki nivo vjebi postupno nadovezujekompleksniji nivo, uz stalno podizanje stupnja optereæenja. Tijekom ovog kompleksnog procesa neprekidno seizmjenjuju razdoblja optereæenja s periodima odmora, kao i stres s periodima prilagode na napore, a dinamikanjihove izmjene pridonosi kvaliteti te konaèno vrhunskim sportskim rezultatima.

2. KONDICIJSKI TRENING SKIJAA

Za uspjean kondicijski trening u skijanju od izuzetne je vanosti da bude pogodan i izvediv u svim dijelovimagodinjeg ciklusa te da u konaènici dovede do adekvatne pripreme lokomotornog sustava skijaa zanatjecateljsku sezonu. Vrijednost svakog kondicijskog treninga moe se praktièno testirati s obzirom na postignute rezultate, a odliènu ocjenu dobivaju oni kojima se postiu vrhunski sportski rezultati, minimaliziraju povrede i njihova teina, odgaða reakcija na umor, ubrzava oporavak nakon treninga i natjecanja te usavravaju psihofizièke sposobnosti. Kondicijski je trening zamiljen tako da udovoljava postizanju baziène razine pripremljenosti, ali i specifiènih kondicijskih svojstava kako bi se razvile one miiæno-zglobne skupine koje æetijekom natjecanja biti posebno izloene naporu. Kod skijanja poseban je naglasak, naravno, na miiæima izglobovima donjih ekstremiteta (kukovi i koljena).Danas u svijetu postoje brojne institucije i centri za kontrolu treniranosti koji se bave prouèavanjem stanjatreniranosti sportaa te programiranjem godinjeg ciklusa treninga za skijae. Posebno se istièe amerièka Stoneklinika iz San Francisca, u kojoj osim gore navedenog djeluju i lijeènièki ortopedsko-kirurki tim, fizioterapeuti, psiholozi te tim nutricionista sa zajednièkim ciljem pripreme i rehabilitacije vrhunskih sportaa (Stone, Mullin,2000.). Trenani programi sastavljeni su prema modelima najuspjenijih skijaa, a godinji je ciklus podijeljenu tri cjeline; prijelazni period, pripremni period i sama natjecateljska sezona. Planiranjem i programiranjemgodinjeg ciklusa treninga valja obuhvatiti razvoj slijedeæih sposobnosti: fleksibilnost, ravnoteu i koordinaciju,snagu, agilnost i izdrljivost. Poslije zavretka natjecanja poèinje prijelazni period koji traje dva do tri mjeseca,a tijekom kojeg se skija fizièki i mentalno rekuperira u aerobnim i anaerobnim tjelesnim aktivnostima slabijegintenziteta i veæeg volumena optereæenja, razvijajuæi baziènu kondicijsku pripremu. Aerobni trening obuhvaæen je sadrajima kao to su: trèanje, vonja biciklom, aerobika i rolanje. Za razvoj aerobnih sposobnosti koristeæi bicikl ergometar potrebno je zagrijati se frekvencijom od 50-70 okretaja pedala u minuti, tijekom 5 minuta, zatimubrzati na 90 okretaja tijekom 30 sekundi i ponovno usporiti frekvenciju na 50-70 okretaja kroz 1 minutu. Navedene se sekvence ponavljaju 5 puta, a na kraju slijedi period od 5 minuta pri manjoj frekvenciji okretaja

(cool down). Za razvoj anaerobnih sposobnosti koriste se programi globalne obrade lokomotornog sustava naspravama i s utezima. Uspjeh treninga uvelike ovisi o sliènosti specifiènog testa snage sa skijakim pokretomto pokazuju i brojna istraivanja (Abernathy i Jurimae, 1996, Stone i sur. 2000). To je period koji æe se isto

SPECIFIÈNA KONDICIJSKA PRIPREMA SKIJAA

Vjekoslav Cigrovski1, Bojan Matkoviæ2

1Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilita u Zagrebu2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



S K I J A N J E

519


tako iskoristiti i za video analizu skijaa. Potrebno je proanalizirati snimke utrka te ih usporediti sa snimkomvrhunskog skijaa. Na osnovu analize utvrðuje se u kojim segmentima utrke skija zaostaje za vrhunskim. Navedene informacije bit æe od izuzetnog znaèenja prilikom provoðenja plana i programa treninga u kasnijim

fazama godinjeg ciklusa. Ove su faze primarno karakterizirane porastom intenziteta treninga jakosti i snage,a osiguravaju optimalnu razinu kondicijske pripremljenosti za specifiènu snagu i izdrljivost. Tijekom pripremnog perioda vano je raditi i na fleksibilnosti svih zglobova, posebice na gibljivosti koljena i kukova koji apsorbirajunajvie okova te su najvie izloeni ozljedama prilikom skijanja.Kao metoda istezanja miiæa, poveæanja njihove elastiènosti i slobode pokreta preporuèa se stretching. Njegovaizuzetna vanost je u poboljanju miiæno-zglobne koordinacije, smanjenju umora miiæa te samim timeminimalizaciji ozljeda ligamenata i zglobova.Cilj kondicijskog treninga je repliciranje specifiènih kretnji, karakteristiènih za skijanje, èime se odrava ne samomiiæna snaga veæ i «pamæenje» prijeko potrebno za slijedeæu natjecateljsku sezonu. Veæina se vjebi moeizvesti u dvoranskom okruju, no ovdje æe biti navedene one koje se izvode na otvorenom.

3. PRIMJERI VJEBI U OKVIRU SPECIFIÈNE FIZIÈKE PRIPREMESunoni poskoci s klupiceOva vjeba pridonosi razvoju snage i ravnotee. Izvodi se kao ponavljanje sunonih skokova na i s klupice,a doskoci pritom imitiraju poloaj skijaa tijekom izvoðenja skijakog zavoja, te samim time pridonose boljojravnotei. Skokovi su odlièni za jaèanje miiæa prednje i stranje strane natkoljenice (m. quadriceps i m.bicepsfemoris). Preporuèa se vjebu ponoviti to je vie puta moguæe.

Èuènjevi na jednoj noziOdlièna je vjeba za jaèanje miiæa natkoljenice i gluteusa, kojisu od presudne vanosti za apsorpciju okova, agilnost iizvoðenje skokova. Vjeba se izvodi na povienom postolju,naizmjenièno se izvode èuènjevi s lijevom pa s desnomnogom, u tri serije po 30 ponavljanja za svaku nogu. Skijaradi èuènjeve na desnoj nozi, a lijeva je pritom flektirana u

koljenu. Ruke su ispruene u razini ramena. Koraci u stranu

Navedenom se vjebom poboljava lateralno ubrzanje i agilnost, a usmjerena je jaèanju aduktornih i abduktornihskupina miiæa, te samim time presudna za koordinaciju. Obiljei se centralna te dvije lateralne pozicije,meðusobno udaljene 4 metra. Vjeba se sastoji u doticanju lateralnih granica, naizmjenièno s desne i lijevestrane, a cilj ih je napraviti to vie u 60 sekundi. Vjebom se rutinira koncept mijenjanja noge oslonca tijekomskijakih zavoja.



S K I J A N J E

520

Vjekoslav Cigrovski, Bojan MatkoviæSPECIFIÈNA KONDICIJSKA PRIPREMA SKIJAA

Ekstenzija trupaVjeba je kojom se jaèaju miiæi donjeg dijela leðaaktivni pri skijanju na tvrdim podlogama, brzom

vijuganju i doskocima. Vjeba se izvodi tako daskija lei na trbuhu na povienom postolju s tijelomu pretklonu. Zatim podie trup do pozicijeizravnavanja tijela s nogama. Vjeba se izvodi u triserije s 30 ponavljanja.

Boèna fleksija trupa Navedenom se vjebom jaèaju miiæi lateralnestrane trupa te se poveæava opseg pokreta ukukovima. Skija lei boèno na povienom postolju s trupom u fleksiji, dok mu partner pridrava potkoljenice. Trup se podie iznadrazine postolja. Vjeba se izvodi sa to vie ponavljanja.

Dubinsk i skokovi Navedena vjeba pogodna je za razvoj eksplozivne snage, a time vana prilikomizvoðenja starta skijaa na natjecanju. Pritom se u miiæima donjih ekstremitetadogaða aktivno istezanje i aktivno skraæivanje miiænih vlakana. Skija izvodi vjebutako da uz pomoæ zamaha ruku energièno izvede skok, a zatim doskaèe na prednjidio stopala kako bi se osigurao optimalnu amortizaciju. Visinu s koje se vjeba izvodi potrebno je postepeno poveæavati. Vjeba se izvodi do 50 ponavljanja tijekom jednogtreninga.

Stajanje na jednoj nozi uzduno na klupici za ravnoteuSkija stoji stopalom proizvoljne noge uzduno na klupici za ravnoteu, a drugimstopalom dodiruje tlo. Zatim prenese teinu na nogu kojom stoji na klupici, odvojidrugu nogu od tla i zadri to je due moguæe ravnoteni poloaj. Vjeba se ponavljaest puta s odmorom izmeðu pojedinih pokuaja. Nakon serije od est ponavljanja,koja se izvode s otvorenim oèima, slijedi serija od est ponavljanja sa zatvorenimoèima. Umjesto klupice za ravnoteu, vjebu je moguæe izvoditi i na kolutu.

LITERATURA1. Abernathy, P.J., Jurimae, J. (1996). Cross-sectional and longitudinal uses of Isoinertial, isometric and isokinetic

dynamometry. Sci Sports and Exerc 28(9): 1180-1187.2. Kugovnik, O., Nemec B., Pogaèar T., Èoh M. (2000). Measurment of trajectories and ground reaction forces in

alpine skiing. U: Èoh, M., Jot B. Biomechanical characteristics of technique in certain chosen sports (str.27-36).Ljubljana: Institute of Kinesiology, Faculty of Sport, University of Ljubljana.

3. Matkoviæ, B., Ferenèak, S. (1996). Skijajte s nama. Zagreb: Ferbos.4. Metiko, D., Prot F., Hofman E., Pintar ., Oreb G. (1989). Mjerenje baziènih motorièkih dimenzija sportaa.

Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.5. Milanoviæ, D. (1996). Metodika treninga eksplozivne snage. U: Zbornik radova, meðunarodno savjetovanje o

fitnessu, Zagreb, 28.-30.03.1996. (ur. D. Milanoviæ). Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu,Zagrebaèki velesajam, Zagrebaèki sportski savez.

6. Pearl, B. (1986). Getting stronger. Bolinas, CA: Shelter publications.

7. Stone, K.R., Mullin, M. (2000). Ten quick tips to get in top shape for the ski season. San Francisco, CA: The StoneClinic. Stone, M.H., Collins, D.C., Plisk S., Haff, G. Stone, M.E. (2000). Training principles: evaluatio of modes andmetods of resistance training. Strenght and Conditioning, 22(3):65-76.



S K I J A N J E

521


1. UVODAlpsko skijanje se moe svrstati u red onih motorièkih aktivnosti koje se odvijaju u posebnim i sloenim uvjetimavanjske sredine. Skija, skije i tapovi, èine jedinstveni sistem koji optimalno funkcionira kada postoji visokameðusobna usklaðenost meðu pojedinim dijelovima sistema (Lanc, 1984.). Za vrijeme skijanja postoji stalna

opasnost od gubitka ravnotee koju uvjetuje trenje izmeðu rubnika i snjene podloge. Javljaju se promjenjivaubrzanja i razlièiti inercijski momenti sistema u cjelini ili pojedinih njegovih dijelova. Takoðer na sistem djelujui razlièite vanjske sile kao to su: sila trenja, otpor zraka, otpor snjene povrine uslijed razlièitih terenskihneravnina, prirodnih prepreka koje uzrokuju vibracije, kao i utjecaj unutarnjih sila, meðu kojima se istièuinercijske vrijednosti cijelog sistema, kada se sistem kreæe translatorno, i centrifugalna sila, koja se pojavljujeza vrijeme promjene smjera kretanja (Lanc, 1984.).

2. ANALIZA SKIJANJARazvojem opreme i naèinom proizvodnje skija, ureðivanjem ski staza, sve vie dolazi do izraaja funkcionalno

skijanje, odnosno moguænost konstantnog voðenja skije tijekom izvoðenja zavoja te na taj naèin stalna kontrola brzine na stazama razlièitih teina i razlièitih snjenih uvjeta. Kako su naprezanja i optereæenja za vrijeme jednog

godinjeg ciklusa treninga jako velika i naporna, vrhunski skijai alpinci su sportai sa visokom razinomusvojenosti motorièkih znanja te razvijenosti motorièkih sposobnosti, koje su rezultat dugogodinje pripreme.Osim skijake tehnike, skijai alpinci u pripremnom periodu provode i druge oblike motorièkih aktivnosti kaoto su: atletika, ronjenje, gimnastika, aerobika, plivanje. Na taj naèin stvaraju iroku bazu za kvalitetnudugogodinju pripremu koja moe rezultirati i olimpijskim medaljama, kako smo imali prilike vidjeti na prolimzimskim olimpijskim igrama kada je Janica Kosteliæ osvojila 4 medalje i ula u Guiennesovu knjigu rekorda.Iza tih medalja stoje godine i godine napornog treniranja i vjebanja u ponekad izuzetno tekim uvjetima. Da bi se shvatilo koliki je opseg naprezanja nuno je podrobnije opisati alpsko skijanje. U natjecateljskom skijanju postoji pet vrsta natjecanja. To su: slalom, veleslalom, superveleslalom, spust i kombinacija (spust i

slalom). Slalom je disciplina u kojoj je potrebno proæi stazu s postavljenim vratima, u to kraæem vremenu,kao i u svakoj drugoj disciplini. U slalomu je razmak izmeðu tapova najmanji (0,75-15 metara) pa je time iskijaka tehnika slaloma specifièna. Natjecanje u slalomu sastoji se od dvije vonje èija se vremena zbrajaju,a svaka staza mora sadravati: otvorena vrata, zatvorena vrata, vertikale (kombinacije dva ili tri vrata), te lukoveili ukosnice (kombinacije dviju vrata koja moramo proæi u jednom zavoju). Visinska razlika slalom staze po FIS pravilima za mukarce mora biti izmeðu 140-220 metara, a za ene izmeðu 120-200 metara. Broj vrata u slalomstazi za mukarce mora biti izmeðu 52-78 vrata, a za ene izmeðu 42-68 vrata. Za slalom stazu je bolja totvrða podloga, a novi snijeg je preporuèljivo odmah ukloniti sa staze. Preporuèljiva irina skijakog terena zaodravanje slalomskih utrka je 40 metara ili ire. Veleslalom je disciplina sa veæim razmakom izmeðu vrata(10-25 metara. Po pravilima FIS-a visinska razlika za mukarce mora biti izmeðu 250-450 metara, a za eneizmeðu 250-400 metara. Broj vrata u veleslalomu za ene i mukarce mora biti izmeðu 12-15% visinske razlike(od starta do cilja) u metrima, na primjer ako je visinska razlika izmeðu starta i cilja 400 metara mora biti postavljeno izmeðu 48 i 60 vrata. Svaka vrata sastoje se od èetiri slalomska tapa, koji su po dva spojenazastavicom dimenzija 0,75x0,5 metara. Zastavica mora biti minimalno 1 metar odmaknuta od tla. Razmak

izmeðu unutarnjih i vanjskih vrata mora biti izmeðu 4-8 metara. irina terena za postavljanje veleslalom stazemora biti minimalno 30 metara. Superveleslalom je najmlaða alpska skijaka disciplina, koja popunjava razliku

FIZIÈKA PRIPREMA SKIJAAOzren Raðenoviæ1

, Vesna Alikalfiæ2, Gordana Furjan-Mandiæ3

1Visoka zdravstvena kola, Zagreb2Filozofski fakultet Sveuèilita u Zagrebu

3Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



S K I J A N J E

522

Ozren Raðenoviæ, Vesna Alikalfiæ, Gordana Furjan-MandiæFIZIÈKA PRIPREMA SKIJAA

izmeðu veleslaloma i spusta. Minimalan razmak izmeðu vrata je 25 metara, a maksimalan razmak nije propisan. Na natjecanjima u superveleslalomu vozi se samo jedna vonja, a staza je sastavljena od uglavnom otvorenihvrata, lukova, koji u superveleslalomu mogu biti i trostruki te terenskih skokova. Po FIS pravilniku visinska razlika

na natjecanjima za mukarce mora biti izmeðu 500-650 metara, a za ene izmeðu 350-600 metara. Minimalan broj vrata za mukarce je 35, za ene 30, a maksimalan broj vrata za mukarce i ene je 10% visinske razlike(od starta do cilja) u metrima. Pojedinaèna vrata u superveleslalomu ista su kao u veleslalomu, ali razmak izmeðu unutarnjih i vanjskih vrata mora biti izmeðu 6-8 metara. Teren za postavljanje superveleslalom staze bi po moguænosti trebao biti valovit i irok minimalno 30 metara.Spust je najopasnija skijaka disciplina u kojoj brzine danas doseu èak i do 140 km/h. Vrata se u spustu postavljaju iskljuèivo da bi se oznaèio pravac, opasna mjesta te da bi se smanjila brzina. Po pravilima FIS-avisinska razlika na natjecanjima u spustu za mukarce mora biti izmeðu 500-1100 metara, a za ene izmeðu500-800 metara. Jedna vrata u spustu izgledaju isto kao i vrata u veleslalomu i superveleslalomu, ali zastavicesu sve crvene boje (u drugim disciplinama su crvene i plave), te su velièine 0,75x1 metar. irina izmeðu jednihvrata mora biti minimalno 8 metara, a irina terena mora biti minimalno 30 metara. Na vanjskim stranamasvakog zavoja trebalo bi osigurati prostor za izlijetanje i zatitnu mreu. Staza bi se od starta do cilja trebala prolaziti pri razlièitim brzinama. Elementi spust staze su: zavoji, neravnine i terenski skokovi. Natjecanje u spustusastoji se od dva slubena treninga i jedne vonje utrke. Kombinacija je disciplina u kojoj se zbrajaju vremena jedne slalomske utrke (dvije vonje) i jedne utrke u spustu. Zbog toga natjecatelji u kombinaciji moraju biti vrlosvestrani skijai.

3. PRIPREMNI PERIOD U GODINJEM CIKLUSU SKIJAAPrikazan je pripremni period u terminu od 10.05.1999. do 04.11.1999., za Ivicu Kosteliæa, osvajaèa malogkristalnog globusa u sezoni 2001/2002. Za analizu su se uzimali uvjeti treninga, temperatura, vrijeme, trajanjetreninga, skijaka disciplina, broj vrata, intenzitet treninga, broj ponavljanja, efektivni i ukupni ekstenzitet treninga.

Broj odvoenih vrata po disciplini

*Zbog malog broja prijeðenih spust vrata grafièki prikaz nije vidljiv

Za sve discipline ukupno

Slalom Veleslalom Superveleslalom Spust10092 11295 5822 60

slalom

veleslalom

superveleslalom

spust *

Efektivni ekstenzitettreninga (min.)

Ukupni ekstenzitettreninga (h)

Broj prijeðenihvrata

Broj prijeðenihvonji

Broj danatreninga

634,4 212,3 27233 878 71



S K I J A N J E

523


Vremenski uvjeti na treningu (u danima)

Kvaliteta snijega na treninzima (u danima)

Tvrdi snijeg Mekani snijeg Novi snijeg

44 31 13

tvrdi snijeg

mekani snijegnovi snijeg

Pada kiša Oblaèno Magla Pada

snijeg

Promjenjivo Pada

kiša

Vjetrovito

Sunèano

Magla

Promjenjivo

Sunèano Jako

vjetrovito2 3 10 12 12 17 36

kia

oblaèno

snijei

promjenjvo

vjetrovito

magla

sunèano

Ukupno optereæenje pripremnog perioda (u danima)

ukupno

priprema

dani skijanja

dani na putu

Ukupno dana napripremama Ukupno skijaških dana Ukupno dana na putu Pripreme za put

92 82 8 2



S K I J A N J E

524

Ozren Raðenoviæ, Vesna Alikalfiæ, Gordana Furjan-MandiæFIZIÈKA PRIPREMA SKIJAA

4. SPORTSKA GIMNASTIKA I AEROBIKA KAO DOPUNSKI SADRAJ FIZIÈKE PRIPREMESKIJAAOsim treninga tehnike skijanja provodio se i gimnastièki trening i to trening akrobatike u poslijepodnevnim

terminima u dvorani:● zagrijavanje koarka, hodanje po tankoj dasci (ravnotea), razne vjebe: lijevo, desno po dva koraka, èuènjevi

na jednoj nozi, hodanje po dasci sa ipkom u ruci u tri poloaja (ruke ispruene iznad glave, ruke na prsima,ruke slobodno vise dolje), penjanje po konopcu, dizanje iz èuènja na vrhu vedskih ljestava, istezanje, kolutiletom preko kozliæa, penjanje na konopac, trèanje po nakoenim klupicama (jedna prema drugoj) 20sprinteva, sunoni skokovi preko klupice 2x35 skokova, skakanje na jednoj nozi, pa na drugoj preko isteklupice 20x, skakanje na jednoj nozi sa privlaèenjem druge noge 2x35 skokova, hodanje na rukama, skokoviiz èuænja na vrhu vedskih ljestava 15x, za kraj koarka, istezanje.

Na osnovi iskustava domaæih i inozemnih kondicionih trenera, predlae se u trening alpskih skijaa uvrstitiaerobiku, kao jednu od suvremenih sadraja fizièke pripreme. Namjera autora nije da se na ovom mjesturaspravlja o utilitarnosti aerobike na razvoj, kako fukcionalnih tako i motorièkih sposobnosti, putem sadraja

aerobike, veæ dati smjernice u smislu vrsta treninga aerobike s odreðenim ciljem i sadrajem.Ciljevi treninga aerobike razlikuju se s obzirom na dob sportaa i period u godinjem ciklusu.Kod mlaðih sportaa aerobika slui kao sredstvo za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorièkih sposobnosti,a naroèito razlièitih vrsta koordinacije (agilnost, ritam). U tu svrhu moe se primjeniti klasièna aerobikavarijabilnog optereæenja te step, slide i fitt ball aerobika. Koreografija nije cilj treninga, meðutim, ona moesadravati i kretne strukture iz skijanja. Kod mlaðih skijaa, na taj se naèin mogu uvjebavati dijelovi tehnike,a ujedno i funkcionalno jaèati miiæe nogu , zdjeliènog pojasa i leða. Aerobika takvog tipa prezentirana je naskupu uèitelja i trenera skijanja Hrvatske, na Kineziolokom fakultetu u Zagrebu, 2000. godine. Autorikoreografije su treneri aerobike i uèitelji skijanja, Vesna Alikalfiæ i Ozren Raðenoviæ.U aerobici je naroèito vano koristiti galzbu adekvatne brzine. Dobro je poznato da glazba u treningu poveæavamotivaciju. U treningu aerobike, ona ujedno odreðuje intenzitet treninga (frekvenciju izvoðenja pokreta). Naroèito je vano pratiti puls sportaa. Danas je to jednostavno primjenom tzv. pulsmetra. Izbor kretnihstruktura, frekvencija izvoðenja istih i broj ponavljanja omoguæuju da trening aerobike bude aerobnog ilianaerobnog tipa.Kod starijih skijaa, s usvojenom skijakom tehnikom, aerobikom se moe utjecati i na razvoj snage primarnihmiiænih skupina, vanih za uspjeh u skijanju. Naroèito je vano funkcionalno ojaèati miiæe donjih ekstremitetai zdjeliènog pojasa. Tu, i te kako, dolaze do izraaja moguænosti slide aerobike, a naroèito u kombinaciji s buèicama.

5. ZAKLJUÈAKU pripremnom periodu skijaa osim treninga tehnike skijanja provodi se i kondicijski trening usmjeren na razvojsnage, ravnotee i brzine u dvorani. U trening se èesto uvrtavaju elementi sportske gimnastike te aerobika,kao jedan od suvremenih sadraja kondicijske pripreme. Kod mlaðih skijaa, na taj se naèin mogu uvjebavati

dijelovi tehnike, a ujedno i funkcionalno jaèati miiæe nogu, zdjeliènog pojasa i leða. Iz svega do sada navedenogmoe se zakljuèiti da je kondicijska priprema vaan segment ukupnog procesa pripreme skijaa.

6. LITERATURA1. Furjan-Mandiæ, G., F. Prot i D. Metiko (1995). Primjena aerobike u treningu sportaa. U: Zbornik radova

meðunarodnog savjetovanja Fitness i sport, Zagrebaèki sajam porta, str: 81-85. Zagreb.2. Gamma, K, (1982), SVE O SKIJANJU, Mladost, Zagreb, Tisak i uvez: ÈGP DELO, Ljubljana,3. Lanc, V, (1984), UTJECAJ PRIMARNIH MOTORIÈKIH FAKTORA NA USPJEH U UÈENJU TEHNIKE

ELEMENATA ALPSKE KOLE SKIJANJA, magistarski rad, Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb,4. Lind, D,, Sanders, P,S, (1996), THE PHYSICS OF SKIING: SKIING AT THE TRIPLE PONT, Library of Congress

Cataloging-in-Publication Data, Springer-Verlag New York, Inc.



S K I J A N J E

525


1. UVODKvalitetni natjecateljski rezultati u sportu, danas vie nego ikada, ovise o dobrom planu i programu, izboru

odgovarajuæih trenanih sadraja, obliku rada, metoda, primjene adekvatnog optereæenja i to sve u skladu s

periodizacijom i kalendarom natjecanja. Formula uspjeha podrazumijeva visoku razinu natjecateljske

pripremljenosti sportaa koja proizlazi iz kvalitete plana i programa prvenstveno tehnièko-taktièke, a potom

kondicijsko-motorièke pripreme, razraðenog do najsitnijih detalja, perioda, faza i mikrociklusa koji saèinjavaju

sloeni mozaik godinjeg, a i viegodinjeg ciklusa treniranja i pripreme sportaa.Vanu kariku u ovako sloenom

procesu ima kontrola sportske pripremljenosti. To je postupak provjere tehnièko-taktièkih, funkcionalnih i

motorièkih sposobnosti, znanja i osobina sportaa koji su obuhvaæeni trenanim procesom i o kojima ovisi

uspjeh.Cilj sportske dijagnostike je utvrðivanje realnog stanja sportske pripremljenosti, tj. utvrðivanje dobrih

i loih strana treniranosti svakog sportaa. Rezultati kontrole treniranosti, inicijalnog testiranja, preduvjet su

za izradu kvalitetnog plana i programa dok ih u pojedinim ciklusima koristimo za vrednovanje efekata treninga

to nam pomae u upravljanju sportskim treningom i postizanju eljene sportske forme. Ovakvu formulu moguæe

je primijeniti u gotovo svim sportovima pa tako i u skijanju. Skijanje je individualan sport, te u njemu kondicijsko-

motorièka spremnost osobito dolazi do izraaja. Sloenost skijanja je u tome to osim osnovnih parametara

uspjenosti: tehnièko-taktièkih znanja, fizièka sposobnosti, mentalna spremnost, na uspijeh utjeèu i posebnivezani uz tehnologiju izrade skija, skijakih cipela i ostale opreme, konfiguracija skijakih staza, vremenski uvjeti,

vrsta snijega i drugi. Pojavom velikog broja utjecajnih faktora u skijanju, vanost fizièke spremnosti tim je veæa.

Jedan od najvanijih dijelova u kondicijsko-motorièkoj pripremi alpskih skijaa, uvjetovan samom specifiènoæu

alpskog skijanja, je razvoj snage (eksplozivne i repetitivne) donjih ekstremiteta. Alpsko natjecateljsko skijanje

ukljuèuje stalne odraze i amortizacije to podrazumijeva kontinuiranu aktivnost donjih ekstremiteta. U ovisnosti

od alpske discipline, ta aktivnost je veæa kod brih disciplina kao to su spust, super-veleslalom i veleslalom.

Tehnike skijanja koje se primijenjuju u pojedinim disciplinama takoðer utjeèu na poveæanu aktivaciju miiæa.

Mnoga istraivanja su pokazala da alpski skijai imaju izrazito snane noge u odnosu na ostale sportae te da

je snaga nogu vaan faktor uspjenosti kod mukih i enskih skijaa (Tesch 1995, Song 1982).

Miiæi nogu svojom snagom omoguæuju izvoðenje zavoja i odranje dinamièke ravnotee u skijanju. To

podrazumijeva pravilno postavljanje skija na rubnik u zavoju to smanjuje otklizavanje te poveæava brzinu skijaa.

Jaki miiæi nogu omoguæuju savladavanje vrlo velike vanjske sile koja se javlja uslijed velikih optereæenja osobitou brzim disciplinama. Zadnjih nekoliko godina dolo je do znakovitih promjena u skijakoj industriji. Skije su

nie i kraæeg radiusa. Nova tehnologija omoguæava bolje performanse skija (veæa brzinu, bolja vodljivost), ali

zahtjeva kvalitetnijiu specifiènu kondicijsko-motorièku pripremljenost samih natjecatelja.

NEKI POKAZATELJI BAZIÈNE MOTORIÈKEPRIPREMLJENOSTI MLAÐIH ALPSKIH SKIJAA

Mario Kasoviæ, Bojan MatkoviæKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



S K I J A N J E

526

Mario Kasoviæ, Bojan MatkoviæNEKI POKAZATELJI BAZIÈNE MOTORIÈKE PRIPREMLJENOSTI MLADIH ALPSKIH SKIJAA

2. GODINJI TRENANI CIKLUS U ALPSKOM SKIJANJUGodinji trenani ciklus u alpskom skijanju ima nekoliko perioda, a najvaniji su pripremni i natjecateljsji period

(Tablica 1.).

Tablica 1. Godinji trenani ciklus u alpskom skijanju

3. KONTROLA STANJA TRENIRANOSTI EKSPLOZIVNE I REPETITIVNE SNAGEKontrolu nivoa treniranosti eksplozivne (sposobnost aktiviranja maksimalnog broja miiænih jedinica u jedinici

vremena) i repetitivne snage (sposobnost dugotrajnog rada na temelju naizmjeniènih kontrakcija i relaksacija)

donjih ekstremiteta opisuju rezultati nie navedenih testova, u pravilu testova skoènosti.

Za kontrolu treniranosti eksplozivne snage primijenjuju se slijedeæi laboratorijski testovi (Tablica 2 i Tablica 3):

Tablica 2 Testovi za procjenu eksplozivne snage vertikalna skoènost

Br. Naziv test Mj. jedinica Opis

1. skok bez pripreme cm testom se mjeri eksplozivna snaga nogu2. skok s pripremom cm mjera eksplozivne snage elastiènog karaktera

3. skok s pripremom lijevom nogom cm mjera eksplozivne snage elastiènog karaktera 4. skok s pripremom desnom nogom cm mjera eksplozivne snage elastiènog karaktera5. 5 skokova iz stopala cm mjeri se startna brzina i brzina zaustavljanja

6. maksimalni skok cm eksplozivna snaga nogu upotrebom i zamaha rukama7. skokova iz poèuènja u 15 sek cm frekvencije pokreta i skoèna izdrljivost 8. skokova iz poèuènja u 45 sek cm frekvencije pokreta i skoèna izdrljivost

Period Period Faza Trenani rad Mjesto rada

Opæa priprema Fitness programi, rad naaerobnoj izdrljivosti

Kombinirani rad naatletskoj stazi

Bazièna priprema Trenaeri za snagu, rad nasnazi

Kombinirani rad u teretaniPripremni

5. – 11.mjesec

Specifièna priprema Tehnièko-taktièki rad Rad na skijaškoj stazi

Natjecateljski11. – 4.mjesec

Odravanje sportskeforme

Specifièno-situacijski rad,maksimalna optereæenja Rad na skijaškoj stazi

Tablica 3 Test za procjenu eksplozivne snage horizontalne skoènosti

Za kontrolu treniranosti repetitivne snage primijenjuju se slijedeæi laboratorijski test (Tablica 4):

Tablica 4 Testovi za procjenu repetitivne snage

1. skok u dalj s mjesta cm testom se procjenjuje horizontalna komponentaeksplozivne snage9.

èuènjevi u 60 sek broj

ponavljanja

procjenjuje repetitivna relativna snaga mišiæa donjih

ekstremiteta10.

4. REZULTATIKontrola stanja treniranosti u fazi baziène kondicijsko-motorièke pripreme (eksplozivna i repetitivna snaga)

napravljena je za 9 najboljih mlaðih skijaa u Hrvatskoj (raspon od 12 do 16 god.). Skijai su èlanovi skijakih

klubova Medveèak, Rijeka i Samobor.

Grafovi prikazuju samo neke od rezultata dobivenih testiranjem u tri vremenske toèke u pripremnom periodu

Slika 1, Slika 3 i Slika 4).

Prvo testiranje uslijedilo je u prvom dijelu pripremnog perioda (kraj svibnja i poèetak lipnja). Drugo testiranje

uslijedilo je u srednjem dijelu pripremnog perioda (kolovoz). Treæe testiranje uslijedilo je u zavrnoj fazi

pripremnog perioda (studeni) kada je bilo za oèekivati porast sportske forme i finalizacija trenanog procesau tom periodu sa svrhom postizanja vrhunske sportske forme u natjecateljskom periodu.



S K I J A N J E

527


0

5

1 0

1 5

2 0

2 5

3 0

3 5

4 0

4 5

5 0

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Ski jai

P r o s j e è n a v i s i n a s k o k a ( c m )

1. Test i ranje

2. Test i ranje

3. Test i ranje

Slika 1. Test skokova iz poèuènja u 15 sek

0

5 0

1 0 0

1 5 0

2 0 0

2 5 0

3 0 0

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Ski ja i

P r o s j e è

n e v r i j e d n o s t i s k o k a ( c m )

1. Test i ran je

2. Test i ran je

3. Test i ran je

Slika 3. Test skok udalj s mjesta

0

10

20

30

40

50

60

1 2 3 4 5 6 7 8 9

Skijai

P r o s j e è n e v r i j e d n o s t i s k

o k a ( c m )

1. Testiranje

2. Tes tir an je

3. Tes tir an je

Slika 4. Test skok bez pripreme-squat jump



S K I J A N J E

528

Mario Kasoviæ, Bojan MatkoviæNEKI POKAZATELJI BAZIÈNE MOTORIÈKE PRIPREMLJENOSTI MLADIH ALPSKIH SKIJAA

5. RASPRAVA Nakon analize prikupljenih podataka inicijalnog (prvog) i tranzitivnog (drugog) testiranja zakljuèeno je da grupa

postie loije rezultate u eksplozivnoj snazi tipa skoènosti (Test skok udalj s mjesta i Test skok bez pripreme-

squat jump) te skoène izdrljivosti (Test skokova iz poèuènja u 15 sek). U kontrolnom testiranju oèekivani su bili bolji rezultati od prvog testiranja to nije registrirano. U suradnji s trenerima napravljen je dopunski program

sa svrhom ubrzanog podizanja tih slabijih sposobnosti, a koje su vaan segment baziène i specifiène motorièke

pripremljenosti. Trenerima su predloene slijedeæe dopunske vjebe:

1. Sunoni i jednononi skokovi uvis

2. Sunoni skokovi koljenima na prsa uvis

3. Sunoni i jednononi skokovi preko niskih prepona (napred-nazad)

4. Sunoni i jednononi skokovi preko niskih prepona (boèno)

5. Skokovi preko prepona

Respektirajuæi individualne razlike pojedinaca u grupi i njihove rezultate testiranja predloena je razlièita kolièina

dopunskog treninga za pojedine skijae. Svi skijai proli su forsirani dopunski program rada za podizanje

kondicijsko-motorièke pripremljenosti s posebnim naglaskom na loiju individualnu sposobnost.Nakon analize

rezultata ponovnog (treæeg) testiranja utvrðen je pozitivan pomak stanja treniranosti grupe i pojedinaca za taj

period te je nastavljena redovna provedba programa pripreme. Kod manjeg broja skijaa primjeæene su

nezadovoljavajuæe promjene stanja treniranosti te su oni nastavili dopunski forsirani program treninga.

6. ZAKLJUÈAKTestiranja kondicijsko-motorièke spremnosti skijaa imaju veliku vanost u okviru provedbe programa treninga.

Na temelju tih rezultata pravovremeno se moe reagirali na pojavu negativnih odstupanja od oèekivanog stanja

treniranosti ukljuèivanjem dopunsko-korekcijskih kondicijskih programa. Svi skijai bili su ukljuèeni u taj program

s naglaskom na loije individualne sposobnosti. Dopunski kondicijski program imao je pozitivan uèinak na

tretirane sposobnosti mlaðih skijaa te je nakon njegove provedbe nastavljena redovna provedba programa

pripreme.

7. LITERATURA1. Song TMK (1982): Relationship of physiological characteristics to skiing performance. Physician and

Sportmedicine 10: 97-102.2. Tesch PA (1995): Aspect on muscle properties and use in competitive Alpine skiing. Medicine and Science in

Sports and Exercise 27(3): 310-314.



S P O R T S K A G I M N

A S T I K A

529


U nastojanju da zadovolje sve teinske zahtjeve to ih pretpostavlja nastup na natjecanjima, gimnastièari morajuraspolagati s ogromnom fizièkom snagom. Stoga se na razvoju snage, ba kao i na svim ostalim dijelovimakondicijske pripreme gimnastièara mora raditi planski, kontinuirano, tijekom cijele gimnastièke karijere.

1. POTREBAJedan od bitnih faktora koji karakteriziraju tehnologiju modernog sportskog treninga svakako je èinjenica dase visoki nivo snage sportaa ne moe razviti i odrati samo kroz izvoðenje odreðene sportske tehnike (2).Drugim rijeèima, izvoðenjem gimnastièkih elemenata i vjebi neæe se razviti niti odrati potreban nivo snagegimnastièara. Uz izvoðenje ogromnog broja elemenata tehnike, njihovih kombinacija, dijelova ili cijelihgimnastièkih kompozicija, gimnastièarke i gimnastièari sistematski i kontinuirano moraju raditi i na razvojuspecifiène kondicijske pripreme u kojoj najvie dominira trening snage. Upravo zbog nedovoljnog ili neefikasno provedenog treninga snage najèeæe dolazi do nazadovanja u napretku, odnosno stagnaciji rezultata kod velikog broja gimnastièara koji su inaèe u pripremnom dijelu sezone ostvarivali vrlo obeæavajuæe rezultate. To je ujednoi razlog zato mnogi gimnastièki struènjaci upozoravaju na problematiku nedovoljnog treninga snage u nekim

dijelovima godinje periodizacije treninga, posebice u natjecateljskom periodu (1, 5, 8).U svakom sluèaju trening snage mora dati adekvatan odgovor visokim zahtjevima to ih pretpostavlja modernasportska gimnastika. Princip specifiènosti ukazuje na to da sustavi operatora (vjebi) koji se koriste u treningusnage moraju biti slièni onima koje se pojavljuju prilikom izvedbe elemenata tehnike za koje su i namijenjeni. Na osnovu toga moglo bi se krivo zakljuèiti da je najbolji trening snage za gimnastièare upravo samo izvoðenjegimnastièkih elemenata. Meðutim, veæ je davno dokazano da to nije tako (1, 5,). Pomno dizajnirana kondicijska priprema neophodna je za razvoj snage potrebne za korektno izvoðenje elemenata tehnike. Bez nje, pukim ponavljanjem gimnastièkih elemenata i vjebi nije moguæe osigurati niti minimalni nivo snage potreban zaodravanje postojeæeg natjecateljskog statusa, a kamoli za dalji tehnièki i rezultatski napredak.Èinjenica da visoko razvijeni nivo snage ne moe biti odravan niti najintenzivnijim izvoðenjem elemenatatehnike nije kontradiktoran principu specifiènosti, veæ ga nadopunjava. Trening snage je neophodan, ali mora biti usuglaen sa specifiènim zahtjevima odreðene kretne strukture, tj. odreðenog gimnastièkog elementa.

OSNOVE TRENINGA SNAGE U SPORTSKOJ GIMNASTICI

eljko Hraski1, Tomislav Kristièeviæ1, Robert Basiæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2Hrvatski gimnastièki savez

2. MIIÆNA MASA Nedvojbeno je da su velièina miiæne mase i sila koju ta miiæna masa moe proizvesti u direktnoj pozitivnojrelaciji. to je miiæno vlakno deblje jaèe se moe kontrahirati te tako generirati i vie sile. Suma popreènih presjeka svih miiænih vlakana determinira maksimalnu moguænost ispoljavanja snage. Ovo posebice vrijediza dobro trenirane sportae. Stoga, popreèni presjek miiæa postaje najvaniji prediktor za procjenu snage.Istotako, poveæanje popreènog presjeka miiæa, odnosno miiæna hipertrofija osnova je za razvoj snage. Dakako,mora se uzeti u obzir da biokemijski mehanizam miiæne hipertrofije, faktori koji ga uzrokuju, te stoga i naèinii metode postizanja ili izbjegavanja miiæne hipertrofije jo uvijek nisu dovoljno dobro poznati (3).Osnova i polazite u treningu snage je èinjenica da miiæ mora biti veæi da bi bio jaèi. Trivijalno je, ali veæa miiæna masaidentificira sportae bolje nego bilo koja druga fizièka karakteristika. To takoðer vrijedi i za muku i ensku

sportsku gimnastiku. Meðutim, gimnastièki treneri dobro znaju da meðu najboljim gimnastièarima ima igimnastièara sa velikom miiænom masom koji su ipak prilièno slabi u izvoðenju tzv. elemenata snage.




A S T I K A

530

eljko Hraski, Tomislav Kristièeviæ, Robert BasiæOSNOVE TRENINGA SNAGE U SPORTSKOJ GIMNASTICI

Istovremeno, mnogi gimnastièari koji izvode najtee elemente snage (npr. na karikama) nemaju iznimno velikumiiænu masu. Kako objasniti ovu kontradikciju?

Èinjenica da se maksimalna snaga moe poveæati i bez poveæanja miiæne mase (2, 6, 9) od izuzetnog je znaèajaza sportsku gimnastiku. Kako gimnastièari na spravamamoraju manipulirati vlastitim tijelom, odnosno vlastitomteinom, oèigledno je da æe odnos snage i teine tijelaznatno utjecati na efikasnost i kvalitetu izvoðenjagimnastièkih elemenata. Naime, za vrijeme odreðenemiiæne aktivnosti, uz èinjenicu da se ne koriste svamiiæna vlakna istovremeno, èinjenica je i da dio sportaauspijeva koristiti vie miiænih vlakana od drugih. Tako,ispoljavanje maksimalne snage je determinirano brojemaktiviranih miiænih vlakana, odnosno sumom njihovih popreènih presjeka. Pri tome samo 70% do 90% potencijalne snage, determinirane popreènim presjekommiiæa, moe se samovoljno aktivirati u nekoj miiænojakciji. Cijeli potencijal aktiviranog miiæa, odnosnoaktivacija maksimalnog broja miiænih vlakana moe se postiæi samo elektrostimulacijom miiæa (7). Ukupnimaksimalni potencijal miiæa da proizvede neku silu nazivase apsolutna snaga (AS), dok se maksimalno

ispoljavanje sile iskljuèivo voljnom aktivacijom miiæa naziva maksimalna snaga (MS). Naravno, maksimalnasnaga uvijek je manja od apsolutne. Razlika izmeðu ovih izmjerenih velièina naziva se deficit snage (DS).Èak ni najbolje trenirani sportai ne mogu istovremeno iskoristiti sva miiæna vlakna. Tako, «veliki» miiæ ne

mora nuno znaèiti da je on i najsnaniji. Trening snage usmjeren na miiænu hipertrofiju (Slika 1) poveæat æeDS, dok æe trening snage usmjeren na trening maksimalne snage (Slika 2) smanjiti DS. Tako body bilderi

u pravilu imaju veliku apsolutnu snagu, ali i veliki deficit snage.Oèigledno, snaga se moe poveæati i bez poveæanja miiæne mase, na naèin da se smanji DS. Metode treninga kojima se to postie zasnivaju se nasmanjenom broju repeticija koje inaèe imaju za posljedicu ATP deficit te zato i hipertrofiju miiæa (2, 3). Stoga,sa stanovita izvoðenja razlièitih gimnastièkih kretnih struktura poeljno je da se snaga razvija poveæanjem MSuz minimalno poveæanje miiæne mase, èime se zapravo smanjuje DS.Ovdje je takoðer vano spomenuti daspecifièan trening snage za neku odreðenu kretnu strukturu ima za posljedicu i svojevrsnu adaptacijuneuromiiænih inervacijskih procesa koji kontroliraju taj pokret. Na taj naèin, voljno nedostupan dio apsolutnesnage moe postati dostupan treningom maksimalne snage.

Trening snage

R a z v o j s n a g e

Slika 1 -Trening snage usmjeren na miiænuhipertrofiju

Trening snage

R a z v o j s n a g e

Slika 2 - Trening snage usmjeren na razvojmaksimalne snage




A S T I K A

531


Dakako, treneri i sportai moraju biti svjesni èinjenice da je takav razvoj snage ipak u konaènici limitiran popreènim presjekom miiæa, odnosno apsolutnom snagom odreðenog miiæa. Konaèni zakljuèak je da treningsnage gimnastièara mora biti dobro izbalansiran izmeðu treninga usmjerenog na miiænu hipertrofiju i treninga

maksimalne snage.

3. ODMOR I OPORAVAKVrlo je uèestalo miljenje da je zamor u pozitivnoj relaciji s razvojem snage. Ovo je posebice popularno meðusportaima koji svjesno razvijaju snagu na osnovu miiæne hipertrofije (body bilderi, bacaèi u atletskimdisciplinama i sl.). Tipièan naèin njihova treninga je teko optereæenje (70%) i puno ponavljanja (8-15). Takavtip treninga u pravilu je jako zamoran, ali i vrlo efikasan u smislu poveæanja miiæne mase. Slièni efekti moguse postiæi i manjim optereæenjem ali uz veæe brzine pokreta (2). Meðutim, odmor i oporavak neophodni su zaefikasno poveæanje snage. Kronièan zamor reducirat æe efekte treninga na hipertrofiju miiæa. Dokazano jeda trening snage za vrijeme zamora smanjuje efekte treninga snage. Ozbiljan zamor nastao kao posljedicatreninga snage ima i druge posljedice u treningu gimnastike. Teak zamor nakon treninga snage moe bitno

utjecati na koordinaciju i tehniku kretanja. Kada gimnastièari izvode elemente kod kojih u strukturi kretanjaima i znatnog udjela snage, njihov nervni sustav je vrlo aktivan pa se stoga treningom bitno poboljava i njihovakoordinacija. Iz tog razloga trening maksimalne snage treba provoditi kada su gimnastièari zagrijani, ali relativnosvjei. Takoðer, treninge usmjerene na razvoj maksimalne snage trebalo bi odvojiti od treninga na kojima jenaglaen razvoj tehnike (4, 9).

4. INTEGRACIJA TRENINGA SNAGE I TRENINGA TEHNIKEModerni trening snage ima dva prioriteta: S jedne strane, treningom se mora poveæati popreèni presjek miiæa,te s toga poveæati i njegova apsolutna snaga. S druge strane, najefikasnije treba iskoristiti postojeæe maksimalne potencijale (apsolutna snaga) u odnosu na specifiènu kretnu strukturu. Korektna tehnièka izvedba èesto nijemoguæa ako nema dovoljno snage. Izvedba velikog broja gimnastièkih elemenata iziskuje iznimno veliku kolièinusnage. S nedovoljno snage tehnika se uèi samo djelomièno i s porastom snage mora se ponovo uèiti to iziskuje

puno vremena, frustrirajuæe je i jedan je od najèeæih razloga neefikasnosti trenanog procesa. Za rjeenjeovog problema dvije su osnovne moguænosti. Prva je: Razviti dovoljno snage prije uèenja novog elementatehnike, a druga: Asistirati gimnastièaru prilikom izvoðenja elementa dok ne razvije dovoljno snage za njegovosamostalno izvoðenje. Dakako, bilo koji gubitak snage æe unazaditi tehnièku izvedbu elementa koji jegimnastièar veæ svladao.




A S T I K A

532

eljko Hraski, Tomislav Kristièeviæ, Robert BasiæOSNOVE TRENINGA SNAGE U SPORTSKOJ GIMNASTICI

5. ZAKLJUÈAKKako je razvoj snage direktno limitiran velièinom popreènog presjeka miiæa, hipertrofija muskulature osnova je za razvoj snage gimnastièara. Meðutim, gimnastièki treneri moraju biti svjesni posljedica koje na ukupnu

tjelesnu masu (a i na njenu distribuciju) ima hipertrofija miiæa. Naime, ukupna miiæna masa je vana, ali treningsnage ne smije postati body building. Snaga sportaa relativna prema njegovoj tjelesnoj masi smanjuje se snjenim poveæanjem. Sa stanovita sportske gimnastike znaèajno je da je odnos mase tijela i snage jedan ododluèujuæih faktora koji determiniraju uspjenost u ovom sportu. Naime sutina gimnastièkih vjebi je efikasnamanipulacija tijelom po spravama razlièitim gimnastièkim disciplinama. to je tijelo tee, tee æe biti imanipulirati njime. Miiæno i masno tkivo relativno se lako mogu dobiti i izgubiti u procesu treninga. Kakomiiæno tkivo ima puno veæu gustoæu od masnog tkiva, hipertrofija miiæa moe uzrokovati znatno veæe poveæanje mase tijela. Stoga trening snage koji ima za cilj poveæanje miiæne mase mora se vrlo paljivo koristitiu treningu gimnastièara. Miiæne skupine koje nisu od bitne vanosti za efikasno izvoðenje gimnastièkih kretnihstruktura ne bi smjele hipertrofirati, dok miiæi koji su vani trebaju hipertrofirati, ali unutar striktnih limita.

6. LITERATURA1. Borrmann, G. (1978). Anatomischphysiologische Zusammenhange bei turnischen Bewegungen. In G. Borrmann

(Ed.), Geratturnen. Third Edition (pp. 70-82). Berlin, G.D.R.: Sportverlag.2. Buhrle, M., Werner, E. (1984). Das Muskelquerschnittstraining der Body-builder. Leistungssport, 3, 5-9.3. Hartmann, J., Tunnemann, H. (1988). Modernes Krafttraining. Berlin, G.D.R.: Sportverlag.4. Major, J. (1993). New Ways to Plan and Organize Gymnastics Training for Increased Effectiveness According to

J.W. Werchoshanskij. Carmichael, CA: U.S. Elilte Coaches Assoc. for Womens Gymnastics.5. Plotkin, A. B., Rubin, V.S., Arkaev, L.J. (1983). Oprazhenyenies soprotivlyenle u spyediatsvnaie polgotovka ot

vleshy gimnasti. Gymnastika, 1, 21-23.6. Pollquin, C. (1991). Training for Improving Relative Strength. Sports, 1 1, 3-11.7. Strojnik, V. (1995). Muscle activation level during maximal voluntari effort. European Journal of Applied Physiology,

72, 144-149.8. Ukran, M.L. (1969). Gimnastika. Moskva, Fizkultura i sport.

9. Verhoshanskij, J.V. (1985). Programmirovanie i organisacija trenirovocnogo processa. Moskva, Fizkultura i sport.



S T O L N I T E N I S

533


1. UVODU svom rastu i razvoju, djeca imaju prirodni nagon za kretanjem, koji je jednim dijelom odluèujuæi u harmoniènom

motorièkom i tjelesnom razvoju svakog djeteta. Na alost, razlièiti vanjski utjecaji ogranièili su djeèju potrebu

za kretanjem. Uz prisilni odmor u kolskim klupama, najèeæi uzroci nekretanja, u dananje vrijeme, su

televizija i kompjutori, a tu je jo i fast food prehrana, koja dodatno negativno utjeèe na razvoj djece. Podaci

zdravstvenih institucija ukazuju na sve veæe probleme pri pravilnom dranju djece. U Njemaèkoj, èak 65%

djece ima problema s tjelesnim dranjem najvie u lumbalnom dijelu kraljenice (Grosser i sur. 1999.). u

Sloveniji je izmeðu 1990. i 1999. zapaen znaèajan porast deformacije kraljenice (loe dranje i deformacije)

kolske mladei. Od poèetka osnovnokolskog pa do zavretka srednjokolskog obrazovanja deformacije

kraljenice poveæaju se od poèetnih 3.2% do èak 12,1%, pri èemu je postotak kod djevojèica veæi (Kondriè,

2000.). Zbog toga je fizièka priprema s ciljanim utjecajem na jaèanje odreðenih miiænih skupina, nuna za svu

djecu.

I u stolnom tenisu , bez obzira na fizièku aktivnost djece koja se tim sportom bave, bazièna fizièka priprema

je i te kako potrebna. Tim vie to se radi o asimetriènim kretnjama tijela u izvoðenju specifiènih kretnih

struktura. Osnovno naèelo, kojeg se treneri moraju pridravati, je da su djeca razlièita, kako u motorièkom takoi u tjelesnom razvoju. Njihov razvoj nije jednak, veæ se skokovito mijenja u razlièitim periodima. Posebno su

te promjene vidljive u motorièkom razvoju te je pravilni trening kljuè uspjeha buduæih sportaa seniora.

Rezultat u stolnom tenisu ne odreðuje samo specifiènost tehnike izvedbe pojedinih udaraca, nego u velikoj mjeri

i antropoloke predispozicije samog igraèa, uz naravno i dobru psihièku pripremljenost. Razina motorièkih

sposobnosti, kao to su: brzina, izdrljivost, snaga, koordinacija, agilnost, ravnotea, u velikoj mjeri utjeèu na

pravilnost i uspjenost izvoðenja udaraca u stolnom tenisu. Da bi zadovoljili zahtjeve odreðenog trenanog

procesa, nije dovoljno da mladi stolnotenisaèi rade samo na tehnici udaraca. Potrebno je da mladi igraèi rade

na poveæanju aerobnih, anaerobnih i motorièkih sposobnosti, tj. da optimalno povezuju tehniku s fizièkom

pripremom. Dva ravnopravna igraèa, koja imaju sliènu tehniku, morat æe za uspjeh u svojoj igri podignuti razinu

svojih fizièkih sposobnosti, da bi pobijedili jedan drugog. Ali nameæe se pitanje koliko kondicijsko vjebanje kod

djece uopæe ima smisla?

2. GRANICE FIZIÈKE PRIPREME DJECE I MLADEISvako dijete, za bavljenje izabranom sportskom aktivnoæu mora imati odreðenu razinu fizièke pripremljenosti.

Fizièka priprema je »conditio sine qua non« bavljenja odreðenim sportom. Dobra kondicijska pripremljenost

je po dananjim znanstvenim spoznajama ovisna o dobi sportaa, genetskim predispozicijama, funkcioniranju

centralnog ivèanog sustava, u smislu povezanosti centra i periferije, kognitivnih sposobnosti i konativnih

osobina te o poèetku bavljenja sportom.

Sastavni dio svake sportske grane, a tako i stolnog tenisa, su ozljede. Pravilo provoðenom fizièkom pripremom,

veæina ozljeda se moe izbjeæi. Neki treneri stolnog tenisa se neæe sloiti s tom tvrdnjom jer po njihovom

miljenju bazièna fizièka priprema negativno korelira s tehnikom izvoðenja udaraca. Naalost, takvo razmiljanje

je pogreno. Najvaniji dio u karijeri igraèa, koji poène trenirati oko sedme godine ivota, je njegovo zdravstveno

stanje. Planski voðen trenani proces djetetu mora omoguæiti normalan rast i razvoj, koji se redovito (jednom

godinje) mora kontrolirati kod lijeènika, naroèito ortopeda i interniste.

FIZIÈKA PRIPREMA MLAÐIH KATEGORIJASTOLNOTENISAÈA

Miran Kondriè1, Gordana Furjan-Mandiæ2, Joe tihec1, Mateja Videmek1, Damir Karpljuk1

1Fakulteta za port Univerze v Ljubljani 2Kinezioloki fakultet, Sveuèilita u Zagrebu




534

Miran Kondriè, Gordana Furjan-Mandiæ, Joe tihec, Mateja Videmek, Damir KarpljukFIZIÈKA PRIPREMA MLAÐIH KATEGORIJA STOLNOTENISAÈA

Treninge mlaðih dobnih skupina trebali bi provoditi najkvalitetniji treneri, kojima nije primaran cilj samo to ranije

postizanje vrhunskih rezultata, veæ i to dua sportska karijera igraèa. Najèeæe je situacija u praksi takva da

najkvalitetniji treneri rade samo sa seniorima, dok mlade igraèe treniraju priuèeni ili treneri sa malo iskustva.

Treneri koji rade s mladim igraèima, moraju dobro znati u kojim granicama optereæenja mogu mladi igraèitrenirati. Korisne i vane podatke za planiranje i programiranje treninga, trener æe dobiti dijagnosticiranjem

stanja igraèa.

Optereæenje mora odgovarati trenutnom biolokom razvoju djeteta. Posebno je to vano pri mehanièkim

optereæenima (kraljenica!). Sadraji, metode, trenane jedinice, metode uèenja i vjebanja, znaèajno se

razlikuju od onih koje se koriste kod odraslih sportaa. Jo jednom je potrebno naglasiti da je naroèito vano

potivati djetetovu bioloku dob i razlikovati je od kronoloke dobi te u skladu s time izabrati optereæenja

primjerena biolokoj dobi djeteta. Iako se u ranijoj fazi trenanog procesa najèeæe upotrebljava grupni oblik

rada, mnogo panje treba posvetiti individualizaciji u treningu.

Sadraji treninga moraju, takoðer, zadovoljavati predznanje djece. Zanimljive i raznovrsne trenane jedinice

zasigurno æe doprinjeti zainteresiranosti djeteta za sport i sportski trening. Kvalitetno programiranje treninga

i raznolikost sadraja omoguæuju kvalitetniji i zanimljiviji trening.

3. OPTEREÆENJA I IZDRLJIVOST DJECE TE DUGOGODINJI TRENINGOptereæenje je znaèajna karakteristika koja uvjetuje funkcioniranje organizma na potrebnoj razini te je na bazi

diferencijacije biolokog sistema organizma ovisna o razini razvoja, razini moguænosti prilagodbe i konstitucije

tijela. Nadalje, optereæenje se moe mijenjati preko egzogenih utjecaja, kao to su: prehrana, naèin ivota, vrste

i intenzitet trenutnog optereæenja, itd.

Pod utjecajem velikih optereæenja na kotano-zglobni sustav, kod djece se èesto mogu javiti problemi u razvoju,

koji uzrokuju due prekide u sistemu trenanog procesa. U sportskoj karijeri to znaèi udaljavanje od krajnjeg

sportskog cilja - rezultata. Zbog toga se posebna pozornost treba posvetiti utjecaju izbora sadraja treninga

na kotano-zglobni sustav (posebno kod djece treba izbjegavati podizanje tekog tereta).

Tabela 1: Trend razvoja deformacija kraljenice po spolu i dobi za razdoblje 1992. 1999. u R. Sloveniji(Podaci provedenih sistematskih pregleda kolske djece)

R2 = 0,9007

R2 = 0,5702

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

vstopniki 1.r.OŠ 3.r.OŠ 5.r.OŠ 7.r.OŠ 1.l.SŠ 3.l.SŠ

št.primerov/ 1000pregledanih

def.hrb.-M def.hrb.-

Trener bi trebao, u suradnji s lijeènikom pravovremeno primijetiti odstupanja od normalnog tjelesneg razvoja

djeteta - sportaa, koji je u toj dobi posebno osjetljiv. Smanjeno optereæenje kretnog aparata (posebno zglobne

veze) mogu postati uzrokom vidljivih posljedica u razvoju djeteta i negativno utjeèu na oèekivani sportski

rezultat, ili uzrokuju prekid sportske karijere.

Velièine optereæenja kod djece, uvelike se razlikuju od velièine rezultata. Neka optereæenja koja su za razvoj

sportskog rezultata poeljna, mogu negativno utjecati na razvoj sustava za kretanje te prouzroèiti zdravstvene

probleme. Takvim problemima su posebno izloena ekstremno gibljiva djeca, zbog izrazito mekog vezivnog

tkiva (Grosser i sur. 1999.).




535


4. IMA LI SMISLA TRENING SNAGE KOD DJECE?Odgovor na to pitanje moe se naæi u arhivama o zdravstvenom stanju djece, kod kolskih lijeènika. Djeca u

dobi od 9 do 12 godina te u razdoblju puberteta pokazuju znakove loeg dranja (posebno je problematièna

muskulatura trupa, zdjeliènog i ramenog pojasa) zbog èega se javlja miiæni disbalans. S druge strane, utvrðeno je zadovoljavajuæe stanje miiæa ekstremiteta (posebno nogu), èemu je razlog svakodnevno optereæenje, a ne

samo sportski trening.

Da bi veæe miiæne skupine dobile potrebne podraaje, nije vaan intenzitet podraaja, veæ oblik i frekvencija

optereæenja. To znaèi da dinamièka istezanja, koja se povezuju s aktivnim dijelom miiæa, mogu prouzroèiti

usmjerenu inervaciju miiæa. Pasivna istezanja, vjerojatno, iskljuèuju vezivno tkivo i prilagoðavaju trenutaènoj

kretnji. Dodatna optereæenja s utezima, pri ostvarivanju opisanih ciljeva nisu nuno potrebna.

Odgovarajuæe vjebe se, dakle predlau kao naèini za poticaj razvoja muskulature veæ u djeèjoj dobi. Na taj

naèin muskulatura se najbolje priprema za rastereæenje u smislu pasivnog dijela kretnog sistema.

U dosadanjim znanstvenim i struènim saznanjima, s treninzima snage bi trebalo poèeti izmeðu 7. i 9. godine

ivota. Kako je razvoj snage kod djece ovisan o brojnim faktorima, u cilju poveæanja miiæne mase kod djece,

nuno se pridravati nekoliko zakonitosti:● poveæanje snage je uglavnom uvjetovano s intra- i intermuskularnom koordinacijom (to poveæanje snage

kod djece se ne bazira na ciljanim vjebama snage, veæ na razlièitim oblicima gibanja kao to su: igre, trèanja,

poskoci puzanja, razlièite borilaèke aktivnosti, itd.);● poveæanje snage je uvjetovano s poveæanjem relativne snage (odgovara razmjeru maksimalne snage i

tjelesne mase); hipertrofija je zbog male koncentracije testosterona oèito vrlo mala. U prilog tome, ne smije

se zaboraviti da se s rastom djeteta odvija proces duinske adaptacije miiæa (poveæevanje broja usporedno

postavljenih sarkomera).

S obzirom na razlièite pojavne oblike snage te ogranièene moguænosti i bioloku osnovu za ukljuèivanje vjebi

snage u trenani proces mladih stolnotenisaèa, moe se zakljuèiti da je planiranje vjebi snage u trenanom

procesu nuno potrebno. Ciljevi koji se trener pri treningu snage treba postaviti, su: smanjenje miiænog

disbalansa, poveæanje miiæne mase (hipertrofija), kapilarizacija, poboljanje aerobno-anaerobnih sposobnosti(lokalna miièna izdrljivost) te, takoðer, djelomièno poboljanje intramuskularne koordinacije i smanjenje

masnog tkiva.

U osnovnom programu vjebi snage kod mlaðih dobnih kategorija stolnotenisaèa, preporuèuje se trening snage

dva puta tjedno sa 6 do 8 vjebi. Pri tom je glavni cilj treninga poveæanje miiæne snage trupa, gdje se poveæava

optereæenje s duplim brojem ponavljanja. Ovisno o stanju pripremljenosti igraèa, tj. njegovih trenutnih

sposobnosti moe provesti periodièni èetverotjedni program u godinji plan mladih stolnotenisaèa. Naravno,

program se moe i ponoviti ( i s izmijenjenim vjebama) u bilo kojem dijelu godinjeg plana. Pri tome je potrebno

potivati naèelo postepenog poveæanja optereæenja te, sukladno tome, broj ponavljanja svake pojedine vjebe

i broj serija poveæevati.




536


Miièna Vjeba Slika Tjedan treninga

skupina 1. 2. 3. 4.

Noge Zdjeliènipojas

Ispadi 105

1

05-07

2

06-10

2

10-12

3

Poèuènjevi 210

1

10-12

2

12-15

2

12-20

3

Poskok iz poèuènja 36-8

1

6-10

2

8-12

2

10-20

3

Uspon na prste 45

1

6-7

2

6-9

2

8-15

3

TrbuhLeða Zdjeliènipojas

Podizanje trupa 5 51

5-102

8-122

10-203

Leðni miiæi Podizanje trupa sa zasukom 63

1

3-5

2

4-8

2

6-10

3

Prebacivanje nogu u stranu, u leanju 73

1

3-5

2

4-6

2

4-10

3

Podizanje nogu (podizanje kukova) 82-3

1

3-4

2

4-6

2

4-8

3

Podizanje trupa iz leanja 94

1

4-6

2

5-7

2

6-10

3

Istezanje ruke i noge u kleku jednononom 103

1

3-5

2

4-6

2

5-10

3

Maèka” 114

1

6

2

8

2

8-12

3

Podizanje kukova iz sjeda 124

1

4-6

2

5-8

2

6-10

3

TrupRameni pojas Sklekovi na koljenima

6-10

1

6-10

2

8-12

2

8-15

3

Ruke Sklekovi 2-31

3-42

4-62

5-123

U uporu boèno – podizanje noge 132

1

2-3

2

2-5

2

3-6

3

Tablica1: Osnovni program vjebi snage za igraèe od 8 do 11 godina

Izbor vjebi za razvoj snage mlaðih stolnotenisaèa:

Slika 1Slika 3Slika 2




537


Slika 4 Slika 6Slika 5



Slika 13

napredovanje u smislu boljih fizièkih predispozicija omoguæiti igraèu bolju i efikasniju igru, a u vjebanju tehnike,

velik se naglasak daje vjebanju snage.

Glavni cilj u vjebama snage, kod djece, je razvoj specifiène snage, kroz usvajanje tehnike pa je stoga nuno

potivati naèelo ekstenziteta pred intenzitetom. Prednost pri vjebama snage imaju vjebe, koje utjeèu na

pravilno dranje tijela (leða / trbuh / rameni pojas). Vjebe snage moraju biti to raznovrsnije te u to veæem

opsegu izvoðene u igri. Pri tome treba biti oprezan u smislu izbjegavanja ozljeda, a naroèito treba paziti na

kraljenicu. Posebno treba kontrolirati izvoðenje vjebi, kako bi se usvojila pravilna tehnika te izvoðenje bilokontrolirano, u smislu frekvencije i amplitude pokreta U radu treba potivati princip postepenog poveæanja

5. ZAKLJUÈAKIako se veliki broj treninga stolnoteniskih igraèa bazira na pretpostavci da

je za igraèevu fizièku pripremu dovoljno samo klasièno stolnotenisko

vjebanje, koje utjeèe na poboljanje i ostalih komponenata vezanih uz igrustolnog tenisa pa tako i na snagu, ovakvo pogreno miljenje, na alost,

prevladava kod velikog broja stolnoteniskih trenera, a najvie kod trenera

koji rade s mlaðim dobnom kategorijama. Ne tvrdimo da vjebanje tehnike

nije najvaniji dio trenanog procesa stolnoteniskog igraèa, ali æe




538


optereæenja, kod mladih igraèa, zbog izbjegavanja preoptereæenja miiæa trupa. Za vrijeme izvoðenja vjebi

snage treba uvoditi odmore izmeðu serija jer se djeca lake umaraju, nego odrasli.

Bioloke osobine djece, u smislu nerazvijenog kotano-zglobnog sustava i slabe muskulature nalau oprez pri

izboru i provoðenju sadraja fizièke pripreme mladih stolnotenisaèa. Za poboljanje stolnoteniske kondicije ne postoje èarobne formule i trikovi. Program vjebanja se mora prilagoditi pojedincu te njegovim sposobnostima

i karakteristikama.

6. LITERATURA1. Bompa, O.T. (1994): Theory and methodology of training. Kendall/Hunt publishing company, Dubuque.

2. Delavier, F. (2001): Muskel Guide. München: BLV Verlagsgeselschaft mbh.

3. Furjan-Mandiæ, G., B. Metiko i Z. Domaæinaoviæ (1996). Fitness programi u funkciji fizièke pripreme

sportaa. U: Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja o fitnessu, Zagrebaèki sajam porta, str: III

- 13-16. Zagreb.

4. Grosser, M., Ehlenz, Griebl, Zimmerman (1999): Richtig Muskeltraining. München: BLV

Verlagsgeselschaft mbh.5. Fach, H.H. (1998). Trainingsbuch Bauchmuskulatur. Reinbek bei Hamburg: Rowohlt Taschenbuch

Verlag GmbH.

6. Kondriè, M., G. Furjan-Mandiæ (2002). Fizièka priprema stolnotenisaèa. Zagreb: Zagrebaèki portski

savez, Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu.

7. Kondriè, M., G. Furjan-Mandiæ (2002). Trening za razvoj trebune muskulature. Ljubljana:

Namiznotenika zveza Slovenije. Topspin. t.2, str. 09 11.

8. Kondriè, M. (2000). Promjene odnosa izmeðu nekih antropometrijskih osobina i motorièkih sposobnosti

uèenika od 7. do 18. godine. Doktorska disertacija. Ljubljana: Fakulteta za port.




539


2. TIPOVI STOLNOTENISAÈAPrema naèinu igre i psihofizièkim kvalitetama stolnotenisaèe moemo podijeliti na èetiri razlièita tipa igraèa:- pozicijski igraèi u zoni 1-2 m od stola (toperi, blokeri) osnovna karakteristika ovih igraèa je odlièna

aktivna i pasivna blok igra i koritenje snanih udaraca bez rotacije, kada god za to imaju priliku. Zbogkratkog vremena kojeg imaju na raspolaganju za reagiranje, te malog prostora za izvoðenje samog udarca,radi neposredne blizine stola, pokreti ruke su kratki i brzi. Dva su osnovna tipa pozicijskih igraèa: aktivni, pasivni.

- ofenzivni igraèi u zoni 1-3 m od stola (sprinteri) njihova osnovna karakteristika je igra ofenzivnimrotacijama prema naprijed i postranièno. Kod ovih igraèa vrlo je vano kretanje u prostoru koje moraomoguæavati pravovremeni dolazak do lopte.Dva su tipa ofenzivnih igraèa: obostrani (slue se forhendomi bekendom) i jednostrani (slue se ili forhendom ili bekendom ili s druge strane zadravaju loptu u igri).

- defenzivni igraèi u zoni 3-5 m od stola (lovci) kod njih su pokreti pri udarcima dugaèki s osnovnimciljem amortizacije protivnikovih ofenzivnih udaraca. Dva su osnovna tipa ovih igraèa: pasivni i aktivni.

- svestrani igraèi slue se raznovrsnim udarcima te podjednako dobro igraju blizu i udaljeno od stola. Na temelju iznesenog, zakljuèuje se da, to je igraè udaljeniji od stola, to vie dolazi do izraaja kondicijskakvaliteta donjih ekstremiteta. Rad nogu time poprima veæi znaèaj. Hudetz (1984) postavio je hipotetièki model

znaèajnosti pojedinih sposobnosti za uspjeh u stolnom tenisu. Sposobnosti od najveæeg znaèaja za postizanjevrhunskih rezultata su slijedeæe: koordinacija, preciznost, brzina alternativnih pokreta i eksplozivna snaga.

3. 10-DNEVNI CIKLUS BAZIÈNE PRIPREME STOLNOTENISAÈAU svrhu individualizacije trenanog procesa potrebno je uvaavati karakteristike igraèa i utvrditi inicijalno stanjekondicijskih sposobnosti istih. U tu svrhu potrebno je provesti testiranja kondicijskih sposobnosti baterijom od10 do 12 testova. Nakon prikupljanja i obrade testovnih rezultata dobivene vrijednosti se usporeðuju s modelnim,a nakon toga se pristupa dizajniranju programa kondicijskog treninga. Preporuèljivo je testiranja provoditi uvie vremenskih toèaka tijekom svih razdoblja treninga.

MODEL DESETODNEVNOG TRENINGA ZA RAZVOJBAZIÈNIH MOTORIÈKIH I FUNKCIONALNIHSPOSOBNOSTI STOLNOTENISAÈA

Sandra Vranekoviæ1, Mirela ikoronja2, Sonja Tkalèiæ3, Maja Horvatin-Fuèkar31studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu

2ASTK Mladost, 3Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

1. UVOD

U posljednjih stotinjak godina u stolnom tenisu su zabiljeene velike promjene osnovneopreme, pravila te naèina i kvalitete igre. Dananji stolni tenis karakterizira brza,agresivna i obostrano napadaèka igra. Napredak stolnoteniske tehnike i tehnologijesportske pripreme ima za posljedicu znatno bru izmjenu udarca, veæu brzinu i snaguloptice, naglu promjenu pravca kretanja, a time i dinamièniju i bru igru, koja zahtijevavisoku razinu kondicijske pripremljenosti.




540

Sandra Vranekoviæ, Mirela ikoronja, Sonja Tkalèiæ, Maja Horvatin-FuèkarMODEL DESETODNEVNOG TRENINGA ZA RAZVOJ BAZIÈNIH MOTORIÈKIH I FUNKCIONALNIH SPOSOBNOSTI ...

Tablica 1. Primjer desetodnevne baziène pripreme stolnotenisaèa izvan mjesta boravka

DANI BR. TRENINGA OPTEREÆENJE TIP TRENINGA LOKACIJA

DOLAZAK1 1 max. 90 – 100% inicijalno provjeravanje atletski stadion

2 2 submax. 75 – 90% aerobni trening staza u prirodisubmax. 75 – 90% aerobni trening + teretana staza u prirodi + teretana

3 2 medijal. 60 – 75% aerobni trening + nogomet staza u prirodi + dvorana

max. 90 – 100% aerobni trening + trening skoènosti i agilnosti atletski stadion4 1 medijal. 60 – 75% anaerobni trening + elementi stolnogtenisa dvorana

ODMOR

5 2 max. 90 – 100% intervalni trening atletski stadionsubmax. 75 – 90% aerobni trening + teretana staza u prirodi + teretana

6 2 medijal. 60 – 75% aerobni trening + odbojka staza u prirodi + igralište

max. 90 – 100%anaerobni trening + trening

skoènosti,agilnosti atletski stadion

7 1 submax. 75 – 90% aerobni + elementi stolnogtenisa staza u prirodi + dvoranaODMOR

8 2 max. 90 – 100% intervalni trening atletski stadionsubmax. 75 – 90% poligon + teretana dvorana + teretana

9 2 submax. 75 – 90% intervalni trening atletski stadionmedijal. 60 – 75% aerobni trening + nogomet ili odbojka staza u prirodi + igralište

10 1 max. 90 – 100% Cooperov test atletski stadion

ODLAZAK

U tablici 1. prikazana je struktura osnovne usmjerenosti kondicijskih treninga tijekom desetodnevne baziène pripreme stolnotenisaèa izvan mjesta boravka. Takoðer su prikazana ciljana optereæenja za svaki tip treningate lokaliteti na kojima se treninzi provode. Iz tablice je zamjetno da u ovom ciklusu treninga dominiraju sadraji

kondicijske pripreme koji bi trebali posluiti kao osnova za daljnje specifiène i situacijske faze pripremestolnotenisaèa.

Primjeri treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti

Tablica 2. primjer treninga za razvoj aerobnih sposobnosti:ponavljajuæi kontinuirani standardni trening

dani 2. u jutro 2. popodne 3. u jutro 3 popodne. 5. 6. 7. 9 popodne.

trajanje 4 x 10' 4 x 12' 30' 2 x 20' 2 x 25' 30' 4 x 15' 30'

Tablica 3. primjer treninga za razvoj aerobnih sposobnosti:kontinuirani varijabilni trening

dani 5. 8. 9. u jutro

dionoiceTrèanje dionica od 100m –

20m lagano; 30m sprint(x 2),ukupno trajanje 20 minuta

Trèanje 30 lagano; 10”sprint;30”lagano; 20”-70%, ukupno trajanje

20 minuta

Trèanje 30”lagano; 8”sprint; 30”lagano;20”-60%, ukupno trajanje 20 minuta

Tablica 4. Primjer sadraja za razvoj brzine

SADRAJ ZADACI

niski skipvisoki skiptehnike trèanja

trèanje u nazad

trèanje s optereæenjem sprint uz otpor – partner, guma padobran

trèanje s rastereæenjem niz kosinu – ubrzanje - sprint

trèanje s kontrastnim zadacima niski skip – visoki skip – zabacivanje potkoljrnicakrini korak

boèno kretanje dokorak




541


Tablica 5. Primjer sadraja za razvoj snage teretana:

SADRAJ BROJ SERIJA x BROJ PONAVLJANJA

bench press 3 x 10dead lift 3 x 10

paralelni èuèanj 8 x 3

leg press 3 x 10

Tablica 6. Primjer sadraja za razvoj eksplozivne snage tipa skoènosti:

SADRAJ INTENZITET

troskok iz mjesta srednji: 60-75%skok udalj s mjesta srednji: 60-75%

sunoni i jednononi cik-cak skokovi srednji: 60-75%poskoci s noge na nogu srednji: 60-75%

skokovi iz poèuènja niski: do 60%iz poèuènja u raskoraku s promjenom niski: do 60%

Sunoni max. dohvat submax. 75 – 90%Jednononi skok s dizanjem koljena submax. 75 – 90%

Skok sa sanduka i naskok na submax. 75 – 90%

Primjeri sadraja za razvoj specifiènih pokreta u stolnom tenisu:- rad s buèicama i tekim reketom:· imitacija pokreta: forhenda, bekend, top spin-a· forhend udarac + dokorkom u stranu (3m) + bekend udarac- bacanje loptice na 3 toèkje stola

Primjeri ostalih kineziolokih aktivnosti (sportova):● odbojka, nogomet, ...

4. ZAKLJUÈAKZahtjevi suvremenog stolnog tenisa upuæuju na iznimnu vrijednost kondicijske pripreme. U tom smislu trenerispecijalisti i kondicijski treneri trebaju uloiti znatan napor prilikom kreiranja trenanog procesa. To znaèi dase svaka zahtijevana sposobnost i integralna pripremljenost stolnotenisaèa trebaju tretirati primjerenimtrenanim postupcima. Predloeni primjer desetodnevnih baziènih priprema predstavlja samo pretpostavku nakoju je nuno nadograditi specifiène i situacijske cikluse sportske pripreme. Ovaj primjer moguæe je prikazatii sa veæim brojem sumarnih trenanih parametara, koji æe ovisiti o individualnim svojstvima sportaa.

5. LITERATURA1. Gabrijeliæ, M. (1980). Postupci izbora, usmjeravanja i praæenja u podruèju vrhunskog sporta - Hudetz, R.

(Specifiène antropoloke karakteristike stolnog tenisa; 380-400), Institut za kineziologiju Fakulteta za fizièkukulturu. Zagreb.

2. Hudetz, R. (1984). Stolni tenis - tehnika, Sportska tribina, Zagreb.3. Hudetz, R. (1988). to kau vrhunski Evropski treneri o sadanjosti i buduænost stolnoteniskog sporta , Spin-

Jugoslavenski struèni èasopis 49; 1-13. Zagreb4. Milanoviæ, D. (1993). Priruènik za sportske trenere, Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb5. ikoronja, M. (1998). Bazièna priprema stolnotenisaèa. Diplomski rad. Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb.6. kudar, A. (1994). Fizièka priprema stolnotenisaèa. Diplomski rad, Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb.7. Vuèetiæ, A. (1996). Izbor kineziolokih operatora za razvoj snage donjih ekstremiteta kod igraèa stolnog

tenisa. Diplomski rad, Fakultet za fizièku kulturu. Zagreb.



S T R E L J A T V O

542

Hrvoje SertiæKONDICIJSKA PRIPREMA STRIJELACA

1. UVODU godinjem planu treninga strijelaca obavezno svoje mjesto zauzimaju treninzi kondicijske pripreme i to iznajmanje dva razloga. Prvo: kondicijska priprema bitno utjeèe na samopuzdanje i koncentraciju, pomae pristavovima te izjednaèuje neskladan odnos razvoja tjelesne muskulature zbog jednostranosti stavova i duinevremena provedenih u tim stavovima. Drugo: slui kao relaksacija i kao promjena sadraja treninga, a da sekontinuitet i navika treniranja nastavi, odnosno ne izgubi u prijelaznom periodu. Kod djece i mladei treninzikondicijske pripreme slue i kao prevencija nastanka tjelesnih anomalija , kao loa dranja ili X ili O noge.Kod starijih osoba (strijelaca) namijenjen je ujednaèavanju snage, fleksibilnosti, koordinacije lijeve i desne stranetijela.Kondicijski trening strijelaca je specifièan i vrlo sloen. Za razliku od drugih sportova kod kojih optereæenjamogu biti velika, u streljatvu su skoro uvijek kontrolirana radi odravanja mirnoæe ruku i cijelog tijela. Ukoliko bi zbog nekog nepredviðenog titraja ili trzaja miiæa bio izveden slabiji pogodak, to bi rezultiralo neulaskom ufinale odnosno gubitkom plasmana.Kondicijska priprema moe se podijeliti u dva osnovna segmenta, a to su: bazièna kondicijska priprema ispecifièna kondicijska priprema. Bazièna kondicijska priprema je proces harmoniènog i viestranog utjecajana baziène funkcionalne i motorièke karakteristike sportaa. Usmjerena je na poboljanje funkcioniranja svih

topolokih regija tijela, podizanje njihovih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti. Pod baziènom pripremommiiæa u streljatvu podrazumijevamo jaèanje miiæa cijelog tijela, odnosno nogu, trbuha, leða, ruku i ramenog pojasa. Bazièna priprema miiæa treba zadovoljavati dva kriterija: baziène i dopunsko jaèanje tijela radiosiguranja ravnotee u snazi lijeve i desne strane tijela koja je poremeæena jednostranim optereæenjemmuskulature na treninzima sa orujem. Za razvoj snage miiæa nogu, trbuha, leða ruku i ramenog pojasa koristese sljedeæa sredstva: utezi, ekspanderi, gumeni kolutovi, gume za rastezanje i tjelesne vjebe bez pomagala.Specifièna kondicijska priprema ima za cilj osigurati adaptaciju razlièitih funkcija organizma na specifiènezahtjeve sporta pomoæu kompleksa vjebi koje su to sliènije tehnici odreðene sportske grane. Specifiènakondicijska priprema obuhvaæa razvoj onih sposobnosti i osobina koje najvie utjeèu na uspjeh u streljatvu.Zato specifièna kondicijska priprema obuhvaæa jaèanje onih miiænih skupina koje najvie sudjeluju priodravanju ili zauzimanju odreðenog stava za pojedinu streljaèku disciplinu. Specifièna kondicijska priprematakoðer podrazumijeva i uvjebavanje tzv. unutranjeg stava, a to znaèi angairanje samo onih miiæa koji su

potrebni za odravanje stava i to samo u onoj mjeri koja je neophodna, te oputanje onih miiæa koji ne sudjelujuu stavu za gaðanje.

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREME STRIJELACAU streljaèkom sportu koristi se preko 18 vrsta oruja, sa kojima se gaða u preko 40 disciplina. Prema gruboj podjeli to su discipline koje se gaðaju sa pukama i pitoljima. Ovako veliki broj disciplina èini streljatvo vrlozanimljivim sa raznovrsnim programom i vrlo atraktivnim i brzim disciplinama, èija se brzina gaðanja mjeridesetinkama sekunde. Prema poloaju tijela natjecatelja za vrijeme gaðanja sve discipline se mogu podijelitiu tri grupe:- discipline sa gaðanjem samo iz leeæega stava (puke);- discipline sa gaðanjem iz tri stava: leeæeg, stojeæeg i kleèeæeg (samo puke), navedeni redoslijed stavova

je obavezan;- discipline sa gaðanjem samo iz stojeæeg stava (puke i pitolji).

KONDICIJSKA PRIPREMA STRIJELACA

Hrvoje SertiæKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



S T R E L J A T V O

543


Prema vrstama meta i poloajima u kojima se mete nalaze za vrijeme gaðanja, sve discipline bi se premagruboj podjeli mogle svrstati u tri grupe i to:- discipline kod kojih se mete za vrijeme gaðanja nalaze u miru i na istom odstojanju;

- discipline kod kojih se mete, odnosno meta za vrijeme gaðanja kreæe pravolinijski konstantnom brzinom iunaprijed utvrðenim smjerom;- discipline kod kojih su brzina, pravac leta mete i udaljenost u odreðenom vremenskom momentu nepoznati.Ovi se elementi stalno mijenjaju, èineæi tako jednu vrlo sloenu putanju, posebno ako se tim elementima dodaju jo i meteoroloki uvjeti (vjetar, sunce, kia i dr.).Opæa karakteristika svih disciplina je znatna meðusobna razlika u tehnici i taktici gaðanja.Razlièita vremena za pojedine discipline stvaraju odreðene potekoæe, a u nekim disciplinama postoje tri vrstevremena u kojima natjecatelj mora izvoditi gaðanje.Stavovi za gaðanje karakteriziraju svu sloenost streljaèkog sporta, posebno ako se promatra sa stanovita biomehanièkog i fiziolokog gledita. Poloaj tijela, tj. njegova povoljnost za gaðanje i statièka stabilnost sistema(strijelac-oruje) su u obrnutom odnosu. Statièka stabilnost strijelca najveæa je u leeæem stavu, dok je najmanjau stojeæem stavu. Meðutim, fizioloka povoljnost za gaðanje najbolja je u stojeæem stavu, a najloija u leeæemstavu. U kleèeæem stavu statièka stabilnost je neto manja od leeæeg, ali je fizioloki poloaj tijela povoljnijiod leeæeg stava. U leeæem stavu oteano je disanje, buduæi da natjecatelj lei na grudima i trbuhu, poloajglave je neprirodan u odnosu na metu, a uvjeti za rad oka i uha se takoðer nepovoljni. Drugi dijelovi tijela takoðer se nalaze u nepovoljnom poloaju. Stabilnost u leeæem stavu je izraena èinjenicom to je centar teita tijelaudaljen od potporne povrine za cca 20 cm. Centar teita sistema sastoji se od centra teita tijela strijelcai centra teita oruja. Centar teita sistema je najvii u odnosu na potpornu povrinu strijelca kod stojeæegstava, po to i uvjetuje najslabiju statièku stabilnost ovog sustava.

3. FAKTORSKA STRUKTURA USPJENOSTI U STRELJATVUFaktorsku strukturu sporta èine nizovi sportaevih sposobnosti i osobina koje utjeèu na uspjenost u sportskojgrani. Hipotetsku jednadbu specifikacije streljatva èine: preciznost (30%) + konativne osobine (15%) +

funkcionalne sposobnosti aerobnog i anaerobnog tipa (15%) + statièka snaga (12,5%) + ravnotea (12,5%)+ kognitivne sposobnosti (10%) + fleksibilnost (5%).

Faktorska struktura streljaštva

30,0%

15,0%

15,0%

12,5%

12,5%

10,0% 5,0%

preciznost

konativne

osobine

funkcionalne

sposobnosti

statièka snaga

ravnotea

konativne

sposobnosti

fleksibilnost

Grafikon 1. Faktorska struktura streljatva

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTISuvremena dijagnostika stanja treniranosti sportaa je neophodna i nezamjenjiva jer je plan i program treningamoguæe sastaviti jedino ako raspolaemo s dovoljnim brojem relevantnih podataka o motorièkom, funkcionalnomi biomehanièkom statusu pojedinog sportaa. Vano je testirati tj. izmjeriti i utvrditi one sposobnosti i osobinekoje znatno sudjeluju u jednadbi specifikacije uspjeha u konkretnom sportu. Trener i struèni tim trebaju natemelju dobivenih rezultata testiranja utvrditi razlike izmeðu modelnih karakteristika vrhunskih i svojih sportaaza koje izraðuje plan i program te se usmjeriti u pravcu takvog individualnog razvoja sportaa. Istraivanjemmotorièkih sposobnosti potrebnih za uspjeh u streljatvu dolo se do spoznaje da se ovaj segment sastoji od

kvantitativnih (snaga, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija, preciznost, fleksibilnost) svojstava te je na temeljuhipotetskog modela predloena slijedeæa baterija testova:



S T R E L J A T V O

544


U tablicama 1. i 2. prikazani su podaci 20 testiranih sportaa i sportaica hrvatskog nacionalnog ranga (15strijelaca i 5 strelkinja). Uzorak varijabli bio je sastavljen od testovima kvantitativnih sposobnosti (koje su procijenjene testovima statièke relativne snage, statièke apsolutne snage i dinamometrijske sile) i kvalitativnih

sposobnosti (koje su procijenjene testovima fleksibilnosti i ravnotenog poloaja), a sama baterija testova je bila izabrana s ciljem da se to bolje objasni prostor zahtijevanih baziènih motorièkih sposobnosti streljaèkogsporta (prema Sertiæ H. 2000.).

Tablica 1. Osnovni deskriptivni parametri kvalitativnih sposobnosti strijelaca hrvatskog nacionalnog ranga

Tablica 2. Osnovni deskriptivni parametri kvantitativnih sposobnosti strijelaca hrvatskog nacionalnog ranga

MUŠKI (n=15) ENE (n=5)

Varijable Sposobnosti AS ± SD Min/Maks AS ± SD Min/Maks

MSEL (sek) (stat. rel. snaga) 82,39 ± 20,8 49,2 / 129,0 102,26 ± 44,8 47,32 / 152,0MSHIL(sek) (stat. rel. snaga) 51,34 ± 23,7 16,0 / 111,0 51,95 ± 20,6 26,7 / 80,0MSIPC (sek) (stat. rel. snaga) 74,80 ± 31,8 16,9 / 128,0 74,06 ± 43,0 32,0 / 144,0MSIVP (sek) (stat. rel. snaga) 32,86 ± 18,3 11,6 / 76,0 27,72 ± 15,6 10,0 / 50,9

MSISKL (sek) (stat. rel. snaga) 47,60 ± 17,4 18,2 / 79,0 7,96 ± 8,7 0,0 / 20,3MSIODRL (sek) (stst. aps. snaga) 71,12 ± 20,4 34,7 / 105,0 54,35 ± 23,0 16,8 / 77,0MSIODRD (sek) (stat. aps. snaga) 79,29 ± 19,2 48,7 / 106,3 62,04 ± 34,5 9,2 / 102,0

MUŠKI (n=15) ENE (n=5)

Varijable Sposobnosti AS ± SD Min/Maks AS ± SD Min/Maks

MFLSAR (cm) (Fleksibilnost) 9,53 ± 6,7 -0,5 / 23,8 14,86 ± 4,3 11,2 / 22,2MFLIP (cm) (Fleksibilnost) 79,02 ± 19,6 33,9 / 108,0 70,23 ± 12,5 53,0 / 84,8MFLPRR (cm) (Fleksibilnost) 56,07 ± 13,0 36,0 / 89,0 63,03 ± 7,7 51,7 / 70,3MRU1L0 (sek) (Ravnotea) 81,19 ± 79,2 11,7 / 266,9 25,99 ± 20,3 10,8 / 61,3

MRU1D0 (sek) (Ravnotea) 81,06 ± 78,1 12,2 / 262,6 19,34 ± 5,6 11,8 / 24,5MRP20 (sek) (Ravnotea) 11,15 ± 6,8 4,4 / 30,6 10,51 ± 5,2 4,4 / 16,4

Grafikon 2. Grafièki prikaz rezultata testiranja strelkinje M. M.



S T R E L J A T V O

545


Na temelju grafièkog prikaza moe se konstatirati da je strelkinja M. M. ispodprosjeène rezultate postizalasamo u testovima za procjenu ravnotee dok je u dijelu prostora motorièkih sposobnosti koji obuhvaæafleksibilnost, statièku relativnu snagu, dinamometrijsku silu, i statièku apsolutnu snagu ispitanica postigla solidne

iznadprosjeène vrijednosti. S obzirom da sve navedene komponente imaju znaèajnu ulogu u uspjehu potrebno je i dalje nastaviti trenane procese za odravanje i razvijanje navedenih motorièkih sposobnosti. Potrebno je intenzivirati rad na razvoju ravnotee odnosno sposobnosti odravanja ravnotenog poloaja. Kvalitativni pomak i u ovoj sposobnosti (ravnotea) neminovno bi izazvao jo veæu dozu samopouzdanja, a samim time ikvalitetni pomak u situacijskim parametrima.

5. METODIÈKI OBLICI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMEKondicijska priprema u streljatvu moe se podijeliti na motorièku pripremu i funkcionalnu pripremu. Osimto se miiæe i organe u kondicijskom treningu priprema na poveæane napore, ujedno se i usklaðuje njihovodjelovanje kako bi u natjecateljskim uvjetima djelovali sinhronizirano radi uspostave eljene mirnoæe i postizanjaeljenog rezultata. Ovaj sport je iz dana u dan sve zahtjevniji, a to nam potvrðuju i neke discipline u kojima

je promjer centra èak 1 mm i on se u finalu ocjenjuje elektronski od 10,0, 10,1, 10,2 ... pa do 10,9.Pod pojmom motorièka priprema, odnosno razvojem motorièkih sposobnosti razlikujemo (Vodopivec i sur.,1977.):- bazièna priprema miiæa,- specifièna motorièka priprema,- poboljanje miiæne koordinacije,- razvijanje kinestetièkih osjeæaja,Pod baziènom motorièkom pripremom miiæa podrazumijevamo jaèanje miiæa cijelog tijela, odnosno nogu,trbuha, leða, ruku i ramenog pojasa. Bazièna motorièka priprema treba zadovoljavati dva kriterija: bazièno ilidopunsko jaèanje tijela radi osiguravanja ravnotee u snazi lijeve i desne strane tijela koja je poremeæena jednostranim optereæenjem muskulature na treninzima s orujem. Za razvoj snage miiæa nogu, trbuha, leða,ruku i ramenog pojasa koriste se slijedeæi sadraji: utezi, ekspanderi, gumeni kolutovi, gume za rastezanje i

tjelesne vjebe bez pomagala.Specifièna motorièka priprema obuhvaæa jaèanje onih miiænih skupina koje najvie sudjeluju pri odravanjuili zauzimanju odreðenog stava za pojedinu streljaèku disciplinu. Sadraji i sredstva za specifiènu motorièku pripremu jednaki su onima iz baziène motorièke pripreme. Specifièna motorièka priprema takoðer podrazumijeva i uvjebavanje tzv. unutranjeg stava. Za dobar unutranji stav odluèujuæa je oputenost onihmiiæa koji ne sudjeluju u stavu za gaðanje te angairanje samo onih miiæa koji su potrebni za odravanje stava.Dakle, glavna zadaæa unutranjeg stava je smanjenje suvinog naprezanja miiæa, odnosno napinjanje iaktiviranje miiæa koji sudjeluju u stavu samo u onoj mjeri koja je neophodna. Ovaj stav uvjebava sekoncentriranim gaðanjem na prazno, to omoguæuje strijelcu da se, s jedne strane, usredotoèi na pravilnonaprezanje odreðene/neophodne skupine miiæa, a s druge strane, relaksira one skupine miiæa koje su u tomtrenutku nevane i time utroak energije za stav u gaðanju svodi na minimum.Poboljanje miiæne koordinacije osigurava meðusobno usklaðivanje rada pojedinih miiænih skupina urazlièitim vrstama (reimima) rada - statièki i dinamièki. Oba reima rada egzistiraju tijekom samog gaðanja.U stavu za gaðanje prisutan je statièki rad, dok je u fazi okidanja rad kaiprsta dinamièki. Dinamièki rad jei punjenje koje se odvija prije procesa nianjenja i okidanja, no ono nije toliko bitno za sam pogodak kao dvije prethodno spomenute radnje. Ovdje je vrlo vaan sinhronizirani rad sva èetiri prsta ake koji dre oruje (statièkirad) s kaiprstom koji vri okidanje (dinamièki rad). Za razvoj koordinacije ruku u baziènoj fizièkoj pripremikoriste se uobièajene - klasiène vjebe za razvoj koordinacije ruku.Zadnja komponenta u motorièkoj pripremi je razvoj proprioceptivnih osjeæaja. Razvoj tih osjeæaja odnosi se prvenstveno na poboljanje funkcioniranja kinestetièkih osjeæaja, potom osjeæaja ravnotee i prostorneorijentacije. Dugotrajnim i sustavnim treningom proprioceptivni osjeæaj se razvije u tolikoj mjeri da moeomoguæiti strijelcu lake i preciznije zauzimanje tehnièki najsavrenijeg stava za gaðanje i pravovremenookidanje. Rad na poboljavanju navedenih osjeæaja izvodi se vjebama gaðanja na prazno, odnosno bez

bojevih metaka.



S T R E L J A T V O

546


Vjebe baziène i specifiène motorièke pripreme strijelaca pitoljem (Vodopivec i sur., 1977.)

U sustavu sportskog treninga vrhunskih natjecatelja (kojeg je provodio autor ovog èlanka sa Streljaèkim klubomZagreb od 1986. godine i sa Streljaèkom reprezentacijom Hrvatske), u periodu baziènih-opæih pripremakoriste se preteno slijedeæi sadraji za razvoj funkcionalnih sposobnosti: trèanje, planinarenje, vonja biciklom, plivanje (due dionice). Na primjer, ako koristimo trèanje kao sredstvo, metode za razvoj mogu biti kontinuirani,intervalni ili fartlek (diskontinuirani) naèin rada.Produavanje dine stanke razvija se i odrava ronjenjem udalj i plivanjem brzim tempom na kratke dionices malim pauzama, te plivanje bez uzimanja zraka.

Primjer treninga za razvoj funkcionalnih sposobnosti i produenje dine stanke

Mjesto odravanja treninga: a) bazen b) planina ili u prirodiDuina trajanja treninga: a) 60 minuta b) 150-180 minuta

Vjeba 1.

Poskoci iz stava sunono

u stav raskoraèni

Vjeba 2.

Upor leeæi za rukama

zanoiti naizmjenièno

lijevom i desnom

Vjeba 3.

Rastezanje gumene trake

iz predruèenja u zaruèenje

Vjeba 4.

Rastezanje gumene trake

pogrèenom rukom

Vjeba 5.

Kruenje trupom

Vjeba 6.

Otkloni trupom

Vjeba 7.

Istovremeno podizanje

ruku i nogu

Vjeba 8.

Leeæi na leðima podizati

trup do sjedeæeg poloaja

Vjeba 9.

Poskoci u stav raskoraèni

predruèiti utegom

Vjeba 1.

Sunoni poskociVjeba 3.

Istovremeno podizanje

trupa i ruku s prednoenjem

u leeæem poloaju

Vjeba 2.

Sklekovi s usko

postavljenim rukama

Vjeba 4.

Namotavanje utega 3-5 kg

na uetu u predruèenju

Vjeba 5.

U leeæem poloaju na prsima

opruite ruke s

utegom od 3-5 kg

Vjeba 6.

Rastezanje gumenog ueta iz

predruèenja dolje

do predruèenja gore

Vjeba 7.

Rastezanje gumenog ueta iz

predruèenja u odruèenje

Vjeba 8.

Iz upora èuèeæeg za rukama

opruiti noge poskokom do

upora leeæeg za rukama

Slika 1. Vjebe baziène i specifiène motorièke pripreme strijelaca pukom (Vodopivec i sur., 1977.)



S T R E L J A T V O

547


A - Bazen - Plivanje Program za strijelce (bolji plivaèi)

1.) 300 metara mjeovito (100 m kraul, 100 m leðno, 100 m prsno), 2.) 12 x 25 metara kraul (neparne serije

brzo, a parne serije lagano), 3.) 100 metara lagano - tehnika po izboru, 4.) 8 x 25 metara parne serije raditironjenje (ili do otkaza pa 25 metara odroniti u dva ili tri puta), a neparne serije otplivati lagano prsnom tehnikom,5.) 50 metara lagano - tehnika po izboru, 6.) 4 x 25 metara 1i 3 seriju ronjenje (ili do otkaza pa 25 metara odronitiu dva ili tri puta), a 2 i 4 seriju kraul tehnikom bez uzimanja zraka tokom plivanja, 7.) 50 metara laganim tempom;tehnika po izboru ili germanij.

Program za strijelce (slabiji plivaèi - mlaði uzrast)

1. 150 metara kraul umjereni tempo,2. 4 x 25 metara 1 i 3 seriju ronjenje (ili do otkaza pa 25 metara odroniti u dva ili tri puta), a 2 i 4 seriju leðnom

tehnikom,3. 50 metara noge kraul,4. 50 metara ruke kraul,

5. 50 metara noge leðno,6. 50 metara ruke leðno,7. 4 x 25 metara 1 i 3 seriju ronjenje (ili do otkaza pa 25 metara odroniti u dva ili tri puta), a 2 i 4 seriju leðnom

tehnikom,8. 4 x 25 metara kraul bez uzimanja zraka u dionici,9. 50 metara lagano tehnika po izboru.

Program za strijelce (slabiji plivaèi- stariji uzrast)

1. 300 metara mjeovito (100 m kraul, 100 m prsno, 100 m leðno),2. 6 x 25 metara kraul (nepane serije brzo, a parne serije lagano),3. 100 metara srednji tempo - tehnika po izboru,4. 4 x 25 metara ronjenje (ili do otkaza, pa 25 metara odroniti u dva ili puta),5. 50 metara lagano - tehnika po izboru,6. 4 x 25 metara prsno brzo,7. 50 metara lagano tehnika po izboru ili germanij.

B - Planina Priroda Program za strijelce pjeaèenje i planinarenje

1. Vjebe istezanja za cijelo tijelo,2. Sklop od 10 pripremnih vjebi,3. Pjeaèenje po moguænosti gore- dolje (ovisno o konfiguraciji terena) ili samo penjanje po planini 45 do 60

minuta,4. Sputanje s brda ili povratak u trajanju od 40-45 minuta (ako je nizbrdica),5. Vjebe snage: Sklekovi ene -2 x 10 (s koljena), muki-2x15,

6. Vjebe snage: Podizanje trupa ene 2 x 12, muki 2x15,7. Zakloni trupa ene 2 x 15, muki 2 x 20,8. Vjebe istezanja za cijelo tijelo.Za razvoj motorièkih sposobnosti snage u pripremnom dijelu primjenjuju se treninzi u teretani. Razvoj relativnesnage postie se vjebama bez pomagala, to se u fazi intenzivnih treninga streljatva zamjenjuje specifiènimkompleksima vjebi za streljaèe s pukom, odnosno streljaèe s pitoljem, ili kompleksom vjebi za jaèanje ielastiènost miiæa i pokretljivost zglobova. Treninge u teretani treba izvoditi oprezno i kontrolirano te ne pretjerivati s optereæenjima. Vjebe snage ne treba raditi u tjednima kada su natjecanja, a prije vanijihnatjecanja poeljno ih je prestati raditi i dva do tri tjedna ranije.Primjer treninga za razvoj motorièkih sposobnosti snage:Mjesto odravanja treninga: teretana, duina trajanja treninga: 100-120 minuta, odmor izmeðu serija: 2 - 3minute ili ako su pa troje na istoj spravi - vjebi onda kad zadnji zavri poèinje ponovno prvi.

Stanièni oblik rada (svi pojedinci ili manje grupice (2-4 sportaa) nakon zavretka rada i izvrenja svih serijana jednoj spravi prelaze na rad na sljedeæu vjebu ili stanicu u smjeru kazaljke na satu).



S T R E L J A T V O

548


Primjer vjebi:

1.) 3-5 minuta lagano trèanje ili preskakivane vijaèe, 2.) Vjebe istezanja za cijelo tijelo, 3.) Podizanje trupa4 x 15-20 pon., 4.) Leg extension maina 4 x 10 pon., 5.) Leg curl maina 4 x 10 pon., 6.) Bench press 4 x

10 pon. ili Peck deck 4 x 10-12 pon. (ENE), 7.) Vuèenje iza glave 4 x 10 pon., 8.) Zakloni trupa 4 x 15-20 pon., 9.) Pregibane podlaktice (biceps jednoruèni) 4 x l0 pon., 10.) Ispruanje podlaktice (triceps na lat. maini)4 x 10 pon., 11.) Vjebe istezanja za cijelo tijelo.

U godinjem ciklusu treninga bilo bi korisno planirati 6 tjedana baziène i specijalne tjelesne pripreme. U tih esttjedana dva do tri tjedna bila bi samo tjelesna priprema a u preostalom periodu polagano bi se ukljuèivali i treninzistreljatva. Navedeni vremenski period sadravao bi èetiri do est treninga tjelesne pripreme tjedno. Nakon pet do est mjeseci od poèetka treninga baziène tjelesne pripreme korisno bi bilo ponoviti ponovno snanijetreninge kondicijske pripreme radi obnove energije i osvjeenja ciklusa treninga. Taj drugi period ne bi trebao biti tako dugaèak kao prvi veæ tri do èetiri tjedna, ovisno o sustavu treninga i natjecanja u toj godini. Nakon odranog baziènog dijela treninga tjelesne pripreme trebalo bi odravati steèeno stanje barem 1 do 3 puta tjedno sa treninzima razlièitog karaktera i sadraja, a shodno tome i cilja treninga. Treninzi za odravanjesposobnosti trebali bi biti na nivou od 80 do 90% od istog treninga u baziènom dijelu priprema.Uz odravanje aerobnih sposobnosti 1 puta tjedno ili dva puta mjeseèno, potrebno je raditi na razvoju anaerobnihsposobnosti glede produljenja dine stanke pri nianjenju.Odravanje samo nivoa funkcionalnih sposobnosti (aerobne i anaerobne) nije dostatno veæ je od velike vanostii odranje nivoa snage cijelog tijela, a naroèito onih miiænih skupina koje su kljuène za streljatvo.Treningom u bazenu moe se djelovati viestruko. Ovisno o modalitetima rada na treningu moemo utjecatina razvoj snage, razvoj aerobnih ili anaerobnih sposobnosti. Uz navedene korisne primjene plivaèkog treningau tjelesnoj pripremi strijelaca treba istaknuti da voda djeluje relaksirajuæe na tijelo te da djeluje na razvojspomenutih osobina i sposobnosti, a ujedno je kraljenica rastereæena to je vrlo bitno kod strijelaca jer jekraljenica uvijek optereæena ili teinom tijela i oruja (stojeæi stav) ili samim streljaèkim stavom koji odstupaod prirodnih fiziolokih poloaja kraljenice kod èovjeka.

6. ZAKLJUÈAKVrijednosti ovakvog kondicijskog treninga, namijenjenog razvoju motorièkih i funkcionalnih sposobnostineophodnih za streljatvo, su: muskulatura se kod dugog statièkog rada znatno due vrijeme bolje snabdijevakisikom. Izmjena tvari je takoðer poboljana, a time i radna sposobnost miiæa je dulja i bolja. Muskulatura koja je dobro snabdjevena krvlju, odnosno kisikom, sposobna je due i lake odravati tjelesnu ravnoteu. Takvamuskulatura se znatno bre oputa i oporavlja poslije napora. Jaèim pluæima produava se dina faza kodnianjenja na najmanje 8-12 sekundi do 10-15 sekundi. Bolje i kvalitetnije opskrbljavanje ivèanog sustavakisikom, èime se skraæuje vrijeme reakcije pa je i otrina vida maksimalna.

7. LITERATURA1. Buhlmann, G., H. Reinkmeier, M. Eckhardt (1997). Wege ales gewehrs. Eigenverlug, Munster.

2. Fairbanks, W.: The wellness programm - A key to optimal training. VIT Journal, 4(1992), 24-25.3. Lolko, V.: Priruènik za streljaèke trenere, Sportska tampa, Zagreb, 1980.4. Metiko, D., F. Prot, E. Hofman, . Pintar, G. Oreb (1989). Mjerenje baziènih motorièkih dimenzija sportaa.

Fakultet za fizièku kulturu Sveuèilita u Zagrebu.5. Riesterer, V. (1993). Introduction of shoting. Discipline Technique rifle (Chapter 8). Intenetich shoting unin.

Wiesbaden, Germany.6. Sertiæ, H. (1995). Specifiènosti primjene fizièke pripreme u streljatvu. Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja

Fitness i sport, Zagreb: 109-111.7. Sertiæ, H. (2000). Popis testova za streljatvo. Sportsko dijagnostièki centar FFk Zagreb.8. Sertiæ, H., Sertiæ, S., (2001). Fundametals of Basic and Special Physical Exercise of Shooters. EPUS 2001,

Proceedings, Zagreb, Croatia9. Sertiæ, H., Vuèetiæ, V., (2001). Diagnostic Procedures for Determination od Physical Fitness of Shooters in Republic

of Croatia. EPUS 2001, Proceedings, Zagreb, Croatia10. Vodopivec, V. (1977). Sportsko Streljatvo. Beograd Vojno izdavalaèki zavod.11. Zaciorski, V. M. (1975). Fizièka svojstvo sportiste. Savez za fizièku kulturu Jugoslavije, Beograd.



T A E K W O N D

O

549


1. UVODTaekwondo je relativno mlada sportska disciplina koja ima svoje korijene u vie od 2000 godina staroj korejskoj borilaèkoj vjetini. Rijeè je borilaèkom sportu koji pripada skupini polistrukturalnih aciklièkih sportova. Znaèajnijirazvoj ovog borilaèkog sporta poèinje osnivanjem Svjetske Taekwondo Federacije (WTF) 1973. godine.Danas se ovaj sport trenira u dvije forme pod vodstvom dva razlièita organizacijska tijela:

1) Svjetske Taekwondo Federacije (WTF) taekwondo koji se temelji iskljuèivo na sportskim natjecanjimai natjecateljskoj uspjenosti. Kao takav, taekwondo je 2000. godine na OI u Sidneyu debitirao kao slubeniOlimpijski sport.

2) Meðunarodne Taekwondo Federacije (ITF) ovaj oblik taekwondoa ukljuèuje vie razlièitih oblikanatjecanja: natjecanje u borbama, natjecanje u katama, simulacije borbi, kao natjecanja u udaraèkim irazbijaèkim tehnikama. Dakle, rijeè je o tradicionalnijem obliku taekwondoa kakav je potekao kao drevnakorejska borilaèka vjetina.

Znanstvena javnost okrenuta je prvenstveno WTF taekwondou. Kako se radi o vrlo mladom olimpijskom sportu,

relativno malo se zna o njegovim fiziolokim i energetskim zahtjevima, kao i o poeljnim morfolokim,motorièkim i funkcionalnim karakteristikama taekwondo boraca. Veæina dosadanjih istraivanja prouèavala je ozljede u taekwondou (Pieter i sur., 1997., Pieter i Zemper, 1998., Zemper i Pieter, 1989). To dakako oteavautvrðivanje faktorske strukture taekwondoa, a samim time i razvoj baziènih i specifiènih kondicijskih sposobnostivanih za uspjeh u taekwondou. Stoga valja naglasiti kako veæina informacija vezanih uz faktorsku strukturusporta prikazanih u ovom radu predstavlja stav autora temeljen na viegodinjem radu kondicijske pripremevrhunskih enskih taekwondo boraca, kao i na neobjavljenim znanstvenim istraivanjima provedenim u tomrazdoblju.

2. STRUKTURALNA, FUNKCIONALNA I ANATOMSKA ANALIZA TAEKWONDOATaekwondo je polistrukturalni aciklièki sport u kojem dominiraju brze tehnike udaraca nogama u tijelo i glavu protivnika. Trajanje jedne borbe je 3 x 3 minute sa po 1 minutom odmora izmeðu rundi. Meðutim, nedavno

je trajanje borbe u enskoj kategoriji smanjeno na 3 x 2 minute. Stoga je nuno utvrditi strukturalne ifunkcionalne razlike izmeðu borbi u mukoj i enskoj kategoriji. U tablici 1 i 2 prikazane su neke vremenskei kretne karakteristike muke i enske taekwondo borbe. Analizom snimljenih borbi utvrðeno je kako taekwondokarakterizira izmjena intervala aktivnosti visokog intenziteta u trajanju od 3 do 5 sekundi i perioda niskogintenziteta u omjeru 1 : 3 do 1 : 4.

TEORIJSKE I METODIÈKE OSNOVE KONDICIJSKEPRIPREME U TAEKWONDOU

Goran MarkoviæKinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

Tablica 1. Prosjeènevrijednosti vremenskih ikretnih karakteristika muketaekwondo borbe (n = 10).

ParametarPrvarunda

Drugarunda

Treæarunda Ukupno

Ukupno trajanje borbe (min:s) 3:20 3:11 3:24 11:51a Trajanje èiste borbe (min:s) 0:27 0:26 0:29 1:23Trajanje aktivnosti bez borbe (min:s) 2:17 2:12 2:20 6:49Pasivno vrijeme-prekidi (min:s) 0:37 0:32 0:32 1:41

Broj udaraca svakog borca (n) 13.5 12.3 15.2 41a Ukljuèujuæi i stanke izmeðu rundi.



T A E K W O N D

O

550

Goran MarkoviæTEORIJSKE I METODIÈKE OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME U TAEKWONDOU

Tablica 2. Prosjeène vrijednosti vremenskih i kretnih karakteristika enske taekwondo borbe (n = 10).

Parametar Prva runda Druga runda Treæa runda Ukupno

Ukupno trajanje borbe (min:s) 2:05 2:09 2:05 8:19b

Trajanje èiste borbe (min:s) 0:14 0:18 0:24 0:56

Trajanje aktivnosti bez borbe (min:s) 1:40 1:35 1:21 4:36

Pasivno vrijeme-prekidi (min:s) 0:11 0:17 0:20 0:48

Broj udaraca svakog borca (n) 7.9 9.9 14.3 32b Ukljuèujuæi i stanke izmeðu rundi.

Kretne strukture u taekwondou sastoje se od nonih i (rjeðe) ruènih tehnika udaranja, fintiranja, nonih i ruènih blokada, poskoka u dijagonalnom stavu (gardu), pravocrtnih i lateralnih kretanja po borilitu, kao i kretanja pokrunici. Pored toga, prisutni su i (namjerni ili nenamjerni) padovi tijekom borbe. Pokreti se izvode u sve triravnine.

to se funkcionalnih zahtjeva tièe, taekwondo spada u sportove intenzivnog intervalnog karaktera. Kao to je veæ reèeno, sama borba traje 3 x 3 minute (3 x 2 minute kod ena), dok odmor izmeðu rundi iznosi 1 minutu.Stoga se resinteza energije neophodne za rad miiæa odvija prvenstveno anaerobnim alaktatnim i laktatnim putem. Dakle, oba anaerobna kapaciteta imaju vanu ulogu u postizanju vrhunskih rezultata u taekwondou.Jedan od pokazatelja aktivnosti anaerobnog glikolitièkog mehanizma u resintezi energije jest i koncentracijalaktata u miiæima i krvi. Analiza laktata u krvi natjecatelja nakon borbi potvrdila je hipoteze o vanostianaerobnog laktatnog puta u resintezi energije u taekwondou (tablica 3). I prosjeèna frekvencija srca tijekom borbe (tablica 3) ukazuje na veliku ulogu anaerobnih energetskih mehanizama u borbi.

Tablica 3. Frekvencija srca u borbi i koncentracija laktata nakon borbe (n=12).

Parametar Muškarci ene

Dob (godine) 24.1 23.9Prosjeèna frekvencija srca (otk/min) 184.5 186

Min. frekvencija srca (otk/min) 140.4 144.1Max. frekvencija srca (otk/min) 200.2 203.6Koncentracija laktata u krvi (mmol/l) 9,2 11,3

Heller i sur. (1998) i Thompson i Vinueza (1991) su na temelju anaerobnih puteva resinteze energije zakljuèilikako aerobne sposobnosti nisu vane za uspjeh u taekwondou. Meðutim, spomenuti autori nisu uzeli u obzir èinjenicu da je za osvajanje medalje na taekwondo natjecanjima najèeæe potrebno proæi izmeðu 3 i 5 kola,tj. borbi u jednom danu. Drugim rijeèima, ukupno trajanje svih borbi u mukoj konkurenciji moe iznositi i 60minuta (5 borbi x 12 min; vidi tablicu 1). Upravo su aerobne sposobnosti od kljuène vanosti za brz oporavak

izmeðu rundi i meèeva na natjecanjima. Visok aerobni kapacitet pozitivno utjeèe i na bri oporavak tijekomi nakon treninga. Bri oporavak pak, omoguæuje sportau smanjenje intervala odmora izmeðu serija vjebi, tj.izvoðenje vjebi veæim intenzitetom (Bompa, 1999).Usporedbom hrvatskih enskih reprezentativki meðunarodnog ranga sa hrvatskim reprezentativkama niegranga utvrðene su znaèajne razlike u parametrima aerobne pripremljenosti. Uspjenije natjecateljke imajuznaèajno vii anaerobni ventilacijski prag pri veæoj brzini trèanja, uz znaèajno niu frekvenciju srca, od manjeuspjenih. Upravo ove razlike (pomak anaerobnog praga udesno prema veæim brzinama trèanja uz niufrekvenciju srca) predstavljaju pokazatelje aerobne pripremljenosti sportaa (Viru, 1995). Stoga je moguæezakljuèiti kako je za uspjeh u taekwondou neophodna razvijenost i aerobnih i anaerobnih funkcionalnihkapaciteta.Prema, Pieteru (1991), udarci i ostale kretne strukture u taekwondou vrlo su zahtjevni za veæinu miiænih grupanatjecatelja, a naroèito za miiæe nogu i trupa. Posebno valja istaknuti aktivnost slijedeæih miiænih regija: ravnog

i kosih trbunih miiæa, dorzalnih i plantarnih fleksora stopala, fleksora i ekstenzora potkoljenice, fleksora



T A E K W O N D

O

551


natkoljenice te abduktora i aduktora natkoljenice1 . Vrlo je vano definirati i vrstu miiæne akcije kojomspomenuti miiæi izvode kretne strukture. Dakako, za egzaktno utvrðivanje reima rada pojedinih miiæa kaoi za utvrðivanje razine njihove aktivacije, neophodna je elektromiografska i kinetièka analiza pokreta. Naalost,

prema autorovim saznanjima, elektromiografska analiza nonih taekwondo tehnika jo nije izvoðena. No, idetaljnim promatranjem pokreta u zglobovima tijekom same borbe moguæe je, dodue nedovoljno egzaktno,definirati reim rada pojedinih miiæa i miiænih skupina. Tako dorzalni i plantarni fleksori stopala rade uglavnomu ekscentrièno-koncentriènom reimu, tj. ekscentrièno-koncentriènom ciklusu (SSC2 ). Opruaèi i pregibaèi potkoljenice rade tijekom cijele borbe u svim reimima rada ekscentriènom, izometrièkom i koncentriènomreimu te ekscentrièno-koncentriènom ciklusu. Pregibaèi natkoljenice te navedeni trbuni miiæi rade uglavnomu koncentriènom reimu i ekscentrièno-koncentriènom ciklusu. Uvaavajuæi navedene informacije ospecifiènim obiljejima aktivacije pojedinih miiæa tijekom borbe, treba birati i metode i sredstva za jaèanjespomenutih (ali i drugih) miiæa i miiænih skupina.to se ozljeda u taekwondo borbi tièe, najèeæe se radi o kontuzijama na donjim ekstremitetima. Najèeæeozljeðivani dio tijela u mukaraca je svod stopala, a u ena natkoljenica (Zemper i Pieter, 1989). Takoðer jeustanovljeno da ukupna stopa ozljeda odraslih sportaa tijekom jednog meðunarodnog turnira iznosi 140 ozljedana 1000 izlaganja sportaa (140/1000). Za ene je ta stopa 96/1000 (Pieter i sur., 1995). Ozljede su u veæinisluèajeva izazvane krunim udarcem, djelomièno i zbog toga to je to i najèeæe koritena tehnika udaranjau borbi.

3. FAKTORSKA STRUKTURA USPJEHA U TAEKWONDOUKao to je veæ navedeno, nedostatak istraivanja u podruèju antropolokih karakteristika vanih za uspjeh utaekwondou uvelike oteava definiranje jednadbe uspjenosti. Meðutim, meðunarodni natjecateljski rezultatienskih hrvatskih taekwondo boraca (ali i nekih mukih) postignuti u posljednjih nekoliko godina daju za pravoustvrditi kako se radi o vrhunskim svjetskim borcima. Stoga je moguæe definirati neke modelne baziène ispecifiène kondicijske karakteristike, kao i utvrditi razlike u tim karakteristikama izmeðu uspjenih i manjeuspjenih boraca. Pored toga, postoje i odreðene sliènosti izmeðu karatea i taekwondoa, pa se neke informacije

iz istraivanja u karateu (npr. Kule, 1980., Kule i Mariæ, 1999) takoðer mogu iskoristiti u definiranju faktorskestrukture taekwondoa. Na temelju spomenutih analiza te na temelju iskustva trenera, definirane su neke morfoloke, motorièke ifunkcionalne karakteristike vane za uspjeh u taekwondou (tablica 4).

1 Izdvajanje navedenih miiæa i miiænih skupina nikako ne znaèi da ostale miiæne skupine treba zanemariti u treningu.2 SSC (stretch shorten cycle) brza kontrakcija miiæa kojoj prethodi brzo istezanje miiæno-tetivnog sustava.

Iz podataka navedenih u tablici 4, moe se zakljuèiti kako taekwondo ima kompleksnu jednadbu uspjenostiu kojoj dominiraju brzinske i brzinsko-snane sposobnosti. Stoga je vano u selekciji sportaa posebnu panjuobratiti upravo na te, genetski znaèajno determinirane, motorièke dimenzije.

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTI U TAEKWONDOUKao i u drugim sportovima, i u taekwondou se dijagnostika kondicijskih sposobnosti provodi u cilju:a) identifikacije talenata i njihove selekcije;

b) definiranja aktualnog stanja kondicijskih sposobnosti sportaa;c) praæenja efekata treninga;

U tu svrhu nuno je oblikovati bateriju testova za procjenu baziènih i specifiènih motorièkih i funkcionalnihsposobnosti sportaa koji imaju zadovoljavajuæe metrijske karakteristike.

U tablicama 5 i 6 prikazani su testovi za procjenu baziènih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti koji se mogukoristiti u taekwondou (ali i u drugim sportovima).



T A E K W O N D

O

552


Tablica 4. Morfoloke, motorièke i funkcionalne karakteristike vane za uspjeh u taekwondou.

Tablica 5. Testovi za procjenu baziènih motorièkih sposobnosti u taekwondou.

Motorièka sposobnost Naziv testa Posebne napomene

Eksplozivna snaga nogu- vertikalni skok iz poluèuènja- vertikalni skok s pripremom- skok udalj s mjesta

Vertikalni skokovi mjere se pomoæu

platforme za mjerenje sile

Elastièna snaga nogu - dubinski skokovi s povišenja

- repetitivni vertikalni skokovi iz skoènog

”

Oba testa mjere se pomoæuplatforme za mjerenje sile

Maksimalna snaga - stranji èuèanj - potisak s ravne klupe

Mjeri sa samo kod visoko treniranihseniorskih natjecatelja

Brzina frekvencije pokreta- taping nogom u zid u 15sec- visoki skip u 15sec

Visoki skip se mjeri pomoæukontaktne strunjaèe

Agilnost - koraci u stranu- koraci naprijed-natrag

Repetitivna snaga- podizanje nogu na viseæoj klupi - sklekovi u 60sec- zgibovi nathvatom (muški)

Fleksibilnost

- prednoenje iz leanja na leðima

- raznoenje iz leanja na leðima - “seat & reach”

Antropološke dimenzije Vanost

Morfološke karakteristike

Longitudinalna dimenzionalnost Dui donji ekstremiteti omoguæuju udaranje protivnika sveæe distance

Nizak udio potkonog masnog tkiva Pretjerana kolièina potkonog masnog tkiva oteavaizvoðenje brzinsko- snanih pokreta;

Motorièke sposobnosti

Eksplozivna snaga nogu koncentriènog tipa Brz i eksplozivan udarac nogom, brzi i eksplozivni pokre ti iz statièke pozicije

Eksplozivna snaga nogu elastiènog (SSC) tipa Brz i eksplozivan udarac iz poskoka, brza promjena pravca kretanja

Dinamièka i statièka fleksibilnost donjih ekstremiteta ipreponske regije

Neophodna za nesmetano, efikasno i racionalno izvoðenje nonih tehnika u taekwondou

Repetitivna snaga trupa Znaèajna aktivnost trbune muskulature prisutna je kod

svakog udarca nogom

Specifièna koordinacija Efikasno izvoðenje tehnièkih elemenata u taekwondou

Agilnost pri frontalnim i lateralnim kretanjima Brze promjene pravca kretanja u borbi

Brzina reakcije na vizualni podraaj Brza i efikasna reakcija na akcije protivnika

Brzina pojedinaènog pokreta Brzina udarca, brzina fintiranja i blokada

Brzina frekvencije pokreta nogu Brzo izvoðenje repetitivnih udaraca, brze promjenegarda

Dinamièka ravnotea Efikasno izvoðenje svih nonih tehnika udaranja i blokada, kao i promjene pravca kretanja u borbi; brzo uspostavljanje ravnotee nakon rotacija

Funkcionalne sposobnosti

Aerobni kapacitet Neophodan za adekvatan oporavak izmeðu rundi i

meèeva na natjecanjima, kao i za oporavak tijekom i nakon treninga

Anaerobni laktatni kapacitet Neophodan za efikasnu resintezu energije tijekom borbe i visok intenzitet borbe

Anaerobni alaktatni kapacitet Neophodan za efikasnu resintezu energije i visok intenzitet borbe



T A E K W O N D

O

553


Tablica 6. Testovi za procjenu baziènih funkcionalnih sposobnosti u taekwondou.

Funkcionalna sposobnost Naziv testa Posebne napomene

Aerobni kapacitet - kontinuirani progresivni test na pokretnom sagu

Koriste se slijedeæi parametri:

- relativni primitak kisika;- anaerobni ventilacijski prag;- brzina trèanja i pri anaer. pragu; - frekvencija srca pri anaer. pragu

Anaerobna laktatna snaga - vertikalni skokovi u 45 sekundi

Test se mjeri na platformi zamjerenje sile, a rezultat je ukupnaispoljena mehanièka snaga po jedinici tjelesne mase

Anaerobna alaktatna snaga - vertikalni skokovi u 15 sekundi

Test se mjeri na platformi zamjerenje sile, a rezultat je ukupnaispoljena mehanièka snaga po jedinici tjelesne mase

S obzirom na svrhu ovog rada, testovi za procjenu baziènih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti nisu detaljnoopisivani. Cjelokupni dijagnostièki postupak potrebno je obavljati dva puta godinje, dok se tranzitivna stanjatreniranosti mogu provjeravati i sa skraæenom baterijom predloenih testova. Za razliku od baziènih testova,koji se mogu koristiti i u drugim sportovima, specifièni testovi kondicijskih sposobnosti karakteristièni su samoza taekwondo i eventualno za neke srodne sportske discipline (npr. karate). U ovom radu bit æe ukratko prikazano nekoliko takvih testova. Za procjenu specifiène anaerobne izdrljivosti koristi se test broj krunihudaraca u vreæu u 45 sekundi, pri èemu je visina udarca standardizirana u odnosu na visinu ispitanika. Nedostatak ovog testa je nemoguænost mjerenja jakosti svakog od udaraca izvedenih tijekom testa. Za mjerenje brzine reakcije na vizualni podraaj i za mjerenje brzine udarca konstruiran je poseban elektronski ureðaj.Sastoji se od signalne lampe, kontaktne strunjaèe sa digitalnim satom i fokusara podesivog po visini postavljenogna zid. Ispitanik stoji nogom kojom udara na kontaktnoj strunjaèi i na svjetlosni signal nastoji to bre udaritiu fokusar zadanom tehnikom. Ureðaj mjeri vrijeme proteklo od svjetlosnog signala do odvajanja noge sa

kontaktne strunjaèe (vrijeme reakcije), kao i vrijeme proteklo od pomicanja noge sa kontaktne strunjaèe doudarca u fokusar (brzina udarca). Za procjenu specifiène brzinske snage nogu koristi se test peteroskok izmjesta sa lijevom i sa desnom nogom (samo dobro trenirani seniorski sportai). Pored spomenutih testova za procjenu baziènih i specifiènih kondicijskih sposobnosti, u naprednijim zemljama u kojima je taekwondo razvijensport (npr. panjolska), koriste se i suvremeni sustavi za kinematièku analizu pokreta pomoæu kojih se analizirajutehnike udaraca u taekwondou. Informacije prikupljene tim biomehanièkim analizama mogu se uspjeno koristitiu svrhu korekcije tehnike ukoliko postoje odstupanja od definiranih modelnih vrijednosti.

5. METODIÈKI OBLICI KONDICIJSKE PRIPREME U TAEKWONDOUKao i u ostalim sportovima, metodika razvoja baziènih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti u taekwondoutemelji se na zakonitostima i principima procesa sportske pripreme, uvaavajuæi pri tome specifiènosti sporta

i aktualno stanje pojedinca. Stoga se i razvoj i odravanje baziènih funkcionalnih i motorièkih sposobnosti provodi primjenom veæ opisanih i dobro poznatih metoda treninga (vidi npr. Harre, 1980., Zaciorski, 1975). U skladus navedenim, veæi dio ovog poglavlja biti æe posveæen razvoju specifiènih sposobnosti u taekwondou. Meðutim, prethodno valja ukratko istaæi neke vane napomene vezane uz metodiku razvoja snage3 u taekwondou. Naime, u seniorskom taekwondou (ali i u drugim sportovima u kojima se sportai natjeèu u teinskimkategorijama) osnovni je cilj poveæati sve relevantne manifesne oblike snage bez znaèajnijih promjena u velièini popreènog presjeka miiæa. Iznimka su sluèajevi prelaska sportaa iz nie i viu teinsku kategoriju. Drugimrijeèima, neuromuskularna i hormonalna adaptacija predstavljaju temeljne adaptivne mehanizme razvoja pojedinih dimenzija snage u seniorskom taekwondou. to se hipertrofije miiæa tièe, poeljna je selektivnahipertrofija brzih miiænih vlakana, naroèito kod sportaa s dominacijom sporih motorièkih jedinica u miiæima

3 Radi lakeg razumijevanja teksta koritena je tradicionalna terminologija i nije napravljena distinkcija izmeðu termina jakost isnaga.



T A E K W O N D

O

554


donjih ekstremiteta. S porastom stvarne kvalitete taekwondo boraca (sportskog majstorstva), raste i vanostspecifiène kondicijske pripreme u postizanju vrhunskih sportskih rezultata. Metodika razvoja specifiènekondicijske pripreme u taekwondou, kao i odabir sadraja treninga, zasniva se na specifiènostima poput:

- specifiènih sposobnosti vanih za postizanje uspjeha (specifièni radni kapacitet),- metabolièkih zahtijeva borbe,- omjera intervala rada visokog i niskog intenziteta u borbi,- ukupnog trajanja same borbe i cjelokupnog natjecanja (turnira),- specifiènih miiæa miiænih grupa odgovornih za izvoðenje pokreta u taekwondou,- reima rada spomenutih specifiènih miiænih grupa, i dr.

Specifièni radni kapacitet u taekwondou predstavlja sintezu specifiène brzinske snage, specifiène brzine ispecifiène anaerobne izdrljivosti. Osnove metodike razvoja pojedinih komponenti specifiènog radnogkapaciteta bit æe ukratko prikazane u daljnjem tekstu.U razvoju specifiène brzinske snage u taekwondou moguæe je primijeniti nekoliko razlièitih metoda treninga.Za razvoj brzinske snage koncentriènog tipa primjenjuju se brzinsko-snana metoda i kontrastna metoda,

dok se za razvoj brzinske snage u ekscentrièno-koncentriènom ciklusu (elastiène snage) primjenjujureaktivnametoda i kontrastna metoda. Kod brzinsko-snane metode optereæenja izmeðu 30 i 50% od maksimalnogse savladavaju maksimalno brzo, a odmori izmeðu serija omoguæuju potpuni oporavak. Kontrastna metodase temelji na izmjeni maksimalnih (90-100%) i malih (<30%) vanjskih optereæenja u na istom treningu.Reaktivnu metodu karakterizira eksplozivno-reaktivno balistièki reim rada miiæa (SSC) i visok gradijentrazvoja sile. Kod ove metode se najèeæe primjenjuju razlièite varijante pliometrijskih skokova. Saecispomenutih metoda prikazani su u tablici 7.

Tablica 7. Metode razvoja specifiène brzinske snage u taekwondou.

Brzinsko-snanametoda

Reaktivna metoda Kontrastna metoda

Tempo izvoðenja vjebi Eksplozivan Eksplozivan Eksplozivan

Intenzitet optereæenja (%) 1. sila (vanjski otpor)

2. brzina izvoðenja

30-50%

maksimalan intenzitet

bez optereæenja


varira 0 do 90-100%


Broj ponavljanja 6-10 3-10 2-3/6-10Broj serija po vjebi 5 2-5 3-5Intervali odmora (min) 3-5 3-10 5-8

Broj vjebi na treningu 3-4 2-8 2-3Broj treninga tjedno 2-3 1-2 2-3

U razvoju specifiène brzine u taekwondou takoðer se primjenjuje veæi broj metoda od kojih valja istaæikombiniranu metodu i metodu ponavljanja. U taekwondou se kombinirana metoda primjenjuje

kombiniranjem savladavanja malih vanjskih optereæenja (15-30%) maksimalno brzo i izvedbe tehnièkog zadatka(npr. udarca u fokusar), takoðer maksimalno brzo. Metoda ponavljanja se temelji na izvoðenju specifiènih vjebi(vjebi koje aktiviraju miiæne grupe vane za izvoðenje tehnike) maksimalno brzo, pri èemu je vanjskooptereæenje minimalno (10-20%). Kod obje metode pauze izmeðu ponavljanja i serija su dovoljno duge daomoguæe potpuni oporavak sportaa. Saetak obje metode prikazan je u tablici 8.

Metodika razvoja specifiène izdrljivosti temelji se prvenstveno na metabolièkim zahtjevima taekwondoa,trajanju jedne borbe i trajanju cijelog turnira te omjeru intervala rada i odmora u borbi. Stoga se u razvojuspecifiène izdrljivosti primjenjuju intenzivna i maksimalna intervalna metoda. Kod intenzivne intervalne metodespecifiène se vjebe svladavaju submaksimalnim intenzitetom, pri èemu je omjer intervala rada i intervalaodmora 1:2 do 1:3. Kod maksimalne intervalne metode intenzitet izvoðenja specifiènih vjebi je maksimalan,a omjer intervala rada i intervala odmora iznosi 1:4 do 1:5. Saetak spomenutih metoda prikazan je u tablici 9.



T A E K W O N D

O

555


Tablica 8. Metode razvoja specifiène brzine u taekwondou

Metoda ponavljanja Kombinirana metoda

Tempo izvoðenja vjebi Eksplozivan Eksplozivan



10-20%


kombinacija 15-30% ibez optereæenja


Broj ponavljanja 3-6 3-6Broj serija po vjebi 4-6 4-5

Intervali odmora izmeðu serija (min) 3-5 3-5Broj vjebi na treningu 3-4 3-4Broj treninga tjedno 2 2

Tablica 9. Metode za razvoj specifiène izdrljivosti u taekwondou.

Intenzivna intervalna

metoda

Maksimalna intervalna

metodaTempo izvoðenja vjebi Brz Eksplozivan



bez optereæenja ili do 10%

submaksimalanintenzitet

bez optereæenja ili do 10%


Trajanje rada – ponavljanja (sec) 15-20 3-6

Omjer trajanja rada i odmora unutarserije 1:2 do 1:3 1:4 do 1:5

Broj ponavljanja 3-5 6-8Intervali odmora izmeðu serija (min) 2 min 2 minBroj serija 3-4 5-8Broj treninga tjedno 2 2

Slika 1. Model organizacije makrociklusa treninga(modificirano prema Verkhoshansky, 1996).

6. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKOG TRENINGA U GODINJEMCIKLUSUTaekwondo spada u aciklièke sportove brzinske snage. Kod visoko treniranih sportaa u sportovima brzinskesnage presudan utjecaj na daljnji razvoj brzine ima specijalan kondicijski trening, naroèito specijalan

trening snage (Verkhoshanski, 1996). Stoga isti autor za vrhunske sportae preporuèa organizaciju ciklusatreninga u tzv. blok sustave, pri èemu moemo razlikovati tri etape/bloka (slika 1):bazièna etapa cilj ove etape je razvoj specifiènog motorièkog potencijala sportaa primjenomkoncentriranog specijalnog kondicijskog optereæenja. U ovoj etapi dominira visok volumen optereæenja (P);

prednatjecateljska (specijalna) etapa naglasak u ovoj etapi je na tehnièkom treningu te poveæavanjuintenziteta optereæenja usmjerenog ka razvoju specifiène brzine;natjecateljska etapa sastoji se u

Slika 2. Godinji ciklus treninga s dvociklusnomperiodizacijom (Verkhoshansky, 1996).



T A E K W O N D

O

556


natjecateljskim optereæenjima usmjerenim ka dostizanju maksimalne moguæe brzine izvoðenja natjecateljskevjebe na najvanijim natjecanjima.Velik volumen (krivulja P; slika 1) specijalnog kondicijskog treninga koji dominira u baziènoj etapi (A), dovodi

do privremenog pada eksplozivnih karakteristika sportaa (krivulja J) kao i pada brzine pokreta, tj. specifiène brzine (krivulja V). Meðutim, zakanjeli transformacijski efekti koncentriranog specijalnog treninga snage provedenog u bloku A, zajedno s poveæanjem intenziteta optereæenja u bloku B rezultiraju s poveæanjem brzine pokreta (V

max2) iznad maksimalne brzine pokreta postignute u prethodnom ciklusu (V

max1).

U taekwondou se uglavnom primjenjuje dvociklusna periodizacija, pa je moguæa organizacija makrociklusa primjenom blok-sustava kao to je prikazana na slici 2 (Verkhoshansky, 1996). U tom sluèaju maksimalnaspecifièna brzina (V) postie se tijekom druge natjecateljske etape.Ovakav model organizacije makrociklusa treninga vrhunskih enskih taekwondo boraca se pokazao se vrlouspjenim.

7. ZAKLJUÈAK

Taekwondo je, po broju osvojenih medalja na najveæim natjecanjima, jedan od najuspjenijih sportova u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Rezultat je to primjene najnovijih znanstvenih spoznaja iz podruèjateorije i metodologije sportskog treninga, dugoroènog planiranja i programiranja procesa sportske pripreme,kao i timskog rada eksperata iz podruèja tehnièko-taktièke, kondicijske i psiholoke pripreme te fizioterapeutai nutricionista. Na taj naèin stvorene su pretpostavke za znaèajno poveæanje ukupnog godinjeg broja treninga(na preko 500 treninga), broja sati treninga (na 1000-1100 sati), kao i poveæanja apsolutnih i relativnih vrijednostiintenziteta treninga. Daljnja poveæanja optereæenja na treningu moguæa su jedino uz sustavnu primjenunajsuvremenijih metoda i sredstava oporavka.

8. LITERATURA1. Bompa, T. (1999). Periodisation: Theory and methodology of training. Human Kinetics, Champaign, IL.2. Harre, D. (1980). Trainingslehre. Sportverlag, Berlin.

3. Hartmann, J., H. Tünnemann (2001). Fitness and strength training for all sports. Theory. Methods. Programs.SBP. Toronto, Ontario, Canada.4. Heller J, Periè T, Dlouhá R, Kohliková E, Melicahna J, Nováková H. (1998). Physiological profiles of male and

female taekwondo (ITF) black belts. J Sports Sci 16:243-9.5. Kule, B. (1980). Specifiène antropoloke karakteristike karatista. U: Gabrijeliæ, M. (ur.) Postupci izbora, usmjeravanja

i praæenja u vrhunskom sportu. Zagreb: Fakultet za fizièku kulturu.6. Kule, B., J. Mariæ (1999). Povezanost brzine jednostavnih pokreta i uspjeha u borbi karatista. Kineziologija, 31(2):

31-36.7. Pieter W. (1991). Performace characteristics of elite taekwondo athletes. Korean J Sports Sci 3:94-117.8. Pieter W, Bercades LT, Heijmans J. (1998). Competition injuries in Olympic taekwondo. Kinesiology, 30: 21-29.9. Pieter, W., G. Van Ryssegem, R. Lufting, J. Heijmans (1995). Injury situation and injury mechanism at the 1993

European Taekwondo Cup. J Human Mov Stud. 28(1): 1-24.10. Pieter W, Zemper ED. (1997). Injury rates in children participating in taekwondo competition. J Trauma, 43: 89-95.

11. Schmidtbleicher, D. (1984). Klassifizierung der trainingsmethoden im krafttraining. Lehre der Leichtathletik in Zs.Leichtathetik, 24: 25-30.12. Thompson WR, Vinueza C. (1991). Physiologic profile of tae kwon do black belts. Sports Med Train Rehab 3:49-53.13. Verhoanski, J.V. (1979). Razvoj snage u sportu. Partizan, Beograd.14. Verkoshanski, Y.V. (1996). Principles for rational organization of the training process aimed at speed development.

New Studies in Athletics, 11 (2-3): 155-160.15. Viru A. (1995). Adaptation in Sports Training. Boca Raton: CRC Press.16. Zatsiorski, V. M. (1975). Fizièka svojstva sportiste. Partizan, Beograd.17. Zatsiorski, V. M. (1995). Science and practise of strength training. Human Kinetics, Champaign, IL.18. Zemper ED, Pieter W. (1989). Injury rates during the 1988 US Olympic Team Trials for taekwondo. Br J Sports

Med. 23: 161-164.



T E N I S

557


1. UVODKada se samo letimièno napravi uvid u napredak igre, trajanje natjecateljske sezone, broj prijavljenih turnirai odigranih slubenih meèeva jednog tenisaèa godinje, broj ozljeda, prekida natjecateljske sezone, mukotrpnih povrataka na rang listu i slièno, svakome je jasno da dananji tenis zahtijeva visoko treniranog i zdravog sportaa.

Nakon to su igraèi osjetili na svojoj koi da se takvi preduvjeti ne mogu postiæi samo igrom, u posljednjih desetak godina znaèajno se promijenio odnos prema kondicijskoj pripremi. Njezina se svrha, pa time i odreðenje, moeopæenito definirati kao; meðuzavisna promjena skupa morfoloko-motorièko-funkcionalnih obiljeja

natjecatelja temeljena na zahtjevima teniske igre. Meðutim s antropolokog stajalita zadaci kondicijske pripreme u tenisu mnogo su opseniji, a najkraæe bi ih se moglo imenovati kao sprega transformacije,

regeneracije, prevencije i rehabilitacije.

2. STRUKTURALNA ANALIZA SA STAJALITA KONDICIJSKE PRIPREMETenis se ubraja u skupinu tehnièki sloenijih sportova koji od natjecatelja zahtijeva izrazitu tehnièko-taktièku,kondicijsku i psihièku pripremljenost. To pogotovo jer je u njemu vie od ostalih sportova svakodnevnozastupljena konstanta koja se zove - promjenjivost . Ona je uzrokovana izrazito velikim brojem parametara

od kojih su samo neki: vrsta podloge (zemlja, trava, beton, tepih), vrsta loptica (razlikuju se od turnira do turnira),okruenje (sunce, vjetar, dvorana), prekid meèa, odigravanje meèa u bilo koje doba dana, taktika igrenatjecatelja A i B u meèu X itd. Navedeno je manji dio svima poznatih èinjenica koji izravno uzrokuju opæei specifiène odnose u meèu. Oni primjerice s tehnièko-taktièkog stajalita izravno utjeèu na omjere unutar strukture udaraca u meèu, odreðuju promjenu uèestalosti vrste udaraca, smjerova odigravanja, trajanja poena,setova, meèeva.Dosadanja istraivanja o teniskoj igri veæinom su provedena na malim uzorcima entiteta, ali i kao takva mogu pruiti uvid u strukturu igre. Dio tih informacija moe se dobiti uvidom u tablice 1-3., unutar kojih navedenevrijednosti ukazuju na neke posebnosti ovog sporta. Tako je u tablici 1. uoèljivo da se za dobivanje seta najèeæeodigra devet gemova (Burcar 1999), a da po rangu slijede setovi s deset i osam gemova. Znaèajno manji brojsetova zavrava sa sedam i trinaest, a najmanji sa est i dvanaest gemova.

KONDICIJSKA PRIPREMA U TENISU

Boris Neljak1, Ljubomir Antekoloviæ1, Tomislav Kristièeviæ1, Sandra Vikoviæ2

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu2O Bartola Kaiæa, Zagreb

Tablica 1: Broja odigranih gemova po setu i shematski prikaz istih vrijednosti

Broj odigranih gemova po setu 6(6-0)

7(6-1)

8(6-2)

9(6-3)

10(6-4)

12(7-5)

13(7-6)

Broj odigranih setova s navedenim brojemgemova 33 74 99 112 109 34 60

U tablici 2. prikazane su vrijednosti prosjeènog broja poena po gemu, prosjeèanog broja udaraca po poenu, prosjeèno trajanje poena, prosjeèna duina trèanja za izvoðenje jednog udarca i prosjeèna duina trèanja po jednom poenu (Schoenborn, 1995).



T E N I S

558

Boris Neljak, Ljubomir Antekoloviæ, Tomislav Kristièeviæ, Sandra VikoviæKONDICIJSKA PRIPREMA U TENISU

Tablica 2: Opæi pokazatelji teniske igre na zemlji

Iz ovih dvaju tablica moguæe je dobiti odreðeni uvid kako u aktivnost donjih ekstremiteta i trupa, tako i u efektivniekstenzitet funkcionalnih sposobnosti. Kada su veæ spomenute funkcionalne sposobnosti, mora se kazati dase udio energetskih sustava procjenjuje na 70% alaktatnog (fosfagenog) anaerobnog, 20% laktatnog(glikolitièkog) anaerobnog i 10% aerobnog kapaciteta. Anaerobni je tip uvjetovan akcijama brzine i eksplozivnesnage kao to su izlasci na mreu, brze izmjene udaraca s osnovne crte s naglim promjenama pravca kretanja,ali i pojedinaènim elementima tehnike u kojima dominira eksplozivna snaga (servis, smash itd.). Suprotno, sve

faze igre niskog intenziteta aerobnog su tipa, pri èemu tom prostoru pripadaju i sve stanke izmeðu poena i promjene strana. Za vrijeme njih aerobni sustav otplaæuje energetski dug (kisikov dug) stvoren u fazama igrevisokog intenziteta.Poznavanje razlika u strukturi igre na razlièitim podlogama takoðer je znaèajno za planiranje i programiranjekondicijskog treninga, jer postoje velika odstupanja u strukturi igre izmeðu zemlje i brzih podloga (The speedof game yesterday and today, Tennis Pro, 1992). Kao primjer takvih informacija u ovom su radu prikazani odnosina dvije razlièite podloge, a temelje se na praæenju meèeva dva znakovita turnira Roland Gaross-u (1997.zemljana podloga) i na ATP turniru u Beèu (1997. podloga tepih). Na oba su registrirane vrijednosti u 16sluèajno odabranih gemova, pri èemu su natjecatelji bili tipièni predstavnici igre navedenih podloga. Vrijednosti praæenih varijabli iznesene u tablici 4. ukazuju da je pri identiènom broju odigranih poena i gemova, trostrukoveæi broj izmjena na zemljanoj podlozi, a sedmerostruko veæi broj aseva na tepihu. Zato ne æudi da se sukladnomotorièkim znanjima, sposobnostima i osobinama igraèi specijaliziraju za tip podloge na kojoj ostvaruju najbolje

rezultate, to je u izravnoj svezi s kondicijskim pripremom.

Tablica 3: Razlike izmeðu nekih pokazatelja igre tenisa na zemlji i tepihu

NAZIVI PRAÆENIH VARIJABLI ZEMLJA TEPIHBroj praæenih gemova 16 16Broj poena 103 103Broj prebacivanja 733 247Broj aseva 4 29Broj pogrešaka 1. servisa 51 51Broj dvostrukih servis pogrešaka 3 5Prosjeèan broj gemova po setu 9 9Prosjeèno prebacivanja po poenu 7.12 2.4Maksimalno prebacivanja po poenu 29 7.0

Vaijabla VrijednostProsjeèano trajanje poena 7,45"

Prosjeèan broj udaraca po poenu 5,42Prosjeèan broj poena po gemu 6,59Prosjeèan interval lijeta loptice izmeðu igraèa A i igraèa B 1,36"Prosjeèna duina trèanja za izvoðenje jednog udarca 4 metraProsjeèna duina trèanja u jednom poenu 14 metara

Dakako da se veliki skup informacija koji zanima kondicijskog trenera odnosi na vrijednosti kinematièke analizesvih elemenata tehnike tenisa. Kao primjer æe se iznijeti samo manji dio biomehanièkih parametara jednogudarca - forhenda G. Ivanieviæa (Gorièki, 2002). Tako je u poèetnom poloaju prije izvoðenja udarca visinenjegova centra teita tijela (CTT) najèeæe iznose 101 cm. Najnie vrijednosti CTT iznose 92 cm, a postignutesu 0.22 sec prije zgoðaja (faza zamaha), dok maksimum iznosi 113 cm. Vremensko trajanje cijelog udarca vrlo je kratko i iznosi samo 0,783 sec. Pritom vrijednosti brzine loptice iznose prije zgoðaja 9 m/s, a nakon njega37.78 m/s, to ovisi o brzini reketa i kolièini udarne mase u trenutku zgoðaja. Zakljuèno vrijedi, za cjelovitijei preciznije razumijevanje igre valjalo bi realizirati nekoliko opsenijih istraivanja, koja bi kondicijskim trenerima ponudila vie specifiènih informacija.



T E N I S

559


3. PROCJENA NEKIH ANTROPOLOKIH DIMENZIJA TENISAÈA-ICAMalo je istraivanja u kojima su na metodoloki ispravan naèin ispitivane karakteristike vrhunskih sportaa kojesudjeluju u odreðenom sportu, dok praktièki niti ne postoje istraivanja u kojima su provjeravane hipoteze o

postojanju razlika razvijenosti osobina izmeðu natjecatelja koji postiu visoke sportske rezultate. Iz tog je razloga postupak definiranja modela gotovo nemoguæe potkrijepiti èinjenicama iz dosadanjih istraivanja, zbog èegase u ime kondicijske pripreme jedino mogu hipotetski vrednovati neka znaèajnija antropoloka obiljeja tenisaèa-ice.Vrijednosti tog pokuaja iznesene su u tablici 5, na naèin da su iste procjenjivane ocjenama od 5 do +5 uusporedbi s drugim sportovima. Pozitivni predznak ocjene ukazuje na pozitivnu indikaciju uèeæa tog obiljejau teniskoj igri, a negativan na kontraindikaciju. Tako je longitudinalna dimenzionalnost skeleta procjenjena svrijednoæu +4, jer je u tenisu zastupljen ipak veæi broj iznadprosjeèno viih, nego od prosjeka niih osoba.Transverzalna dimenzionalnost skeleta procjenjena je neto viom vrijednoæu kod mukaraca, nego kod ena, jer je primjetljivo da teniaèi posjeduju prilièno velike vrijednosti dijametara (primjerice irina ruènog zgloba).Za voluminoznost tijela moe se konstatirati da je vie zastupljena u ena nego u mukaraca, ali je ona u

tenisaèica jo uvijek daleko ispod vrijednosti ena u bacaèkim disciplinama atletike. Potkono masno tkivo kodmukaraca kontraindicirano je vrhunskom tenisu, dok kod ena ono ne samo da nije prepreka, veæ je u mnogihigraèica zbog poveæanja ukupne mase tijela znaèajno zastupljeno. Naime prosjeèna kolièina potkonog masnogtkiva kod tenisaèica mjerena na m. tricepsu iznosi 14 milimetara, to je npr. mnogo sliènije skijaicama negogimnastièarkama. U prostoru motorièkih sposobnosti, promiljajuæi prilikom ocjenjivanja istodobno o potrebamatenisa i apsolutnim usporednim vrijednostima ovih sposobnosti prema drugim sportovima, najviom ocjenom procjenjene su; agilnost, eksplozivna snaga, brzina, preciznost, ravnotea. Naime, za poèetni udarac znaèajnesu eksplozivna snaga, ravnotea i preciznost, ali svi ostali udarci u tenisu su neizvedivi bez velikog udjela agilnostii brzine. Pritom se brzina u tenisu ne smije sagledavati samo sa stajalita frekvencije pokreta, veæ i sa stajalita brzine reakcije i brzine jednog pokreta. Istodobno, eksplozivna snaga se manifestira u pojavnim oblicima kojisu znani kao udarni (servis, forehand, backhand itd.), sprinterski (prvenstveno sva kretanja dua od 4 metra)i odrazni (servis, sme sa skokom).Koordinacija i repetitivna snaga vrednovane su s ocjenom +4, jer tenisaèi

u nezavisinim testovima ovih dvaju sposobnosti, prema sportaima iz nekih drugih sportova, nisu u zoni najviihvrijednosti. Ova konstatacija jo vie vrijedi za fleksibilnost i statièku snagu koje su jo nie vrednovane. Dakako,ova se konstatacija ne smije smatrati negativnom veæ optimalnom, jer primjerice prevelika fleksibilnost preponskog dijela kod uklizavanja nepovoljno djeluje na brzi povratak u poèetnu poziciju, prevelika kolièinastatièke snage opæenito poveæava tonizaciju muskulature to u takvom sluèaju poprima negativan odnos premamanifestaciji brzine i preciznosti itd.

Tablica 5. Procjena nekih antropolokih obiljeja tenisaèa-ice

MORFOLOŠKE KARAKTERISTIKEOCJENA

ZNAÈAJNOSTI KOD TENISAÈA

OCJENA ZNAÈAJNOSTIKOD TENISAÈICA

Longitudinalna dimenzionalnost skeleta +4 +4Transverzalna dimenzionalnost skeleta +4 +3Volumen tijela +2 +3

Potkono masno tkivo -3 +1

MOTORIÈKE SPOSOBNOSTI OCJENA


OCJENA ZNAÈAJNOSTI KOD TENISAÈA

Agilnost +5 +5Eksplozivna snaga +5 +5Brzina +5 +5Preciznost +5 +5Ravnotea +5 +5Koordinacija +4 +4

Repetitivna snaga +4 +4Fleksibilnost +2 +3

Statièka snaga +2 +2

FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTIOCJENA


OCJENAZNAÈAJNOSTI KOD TENISAÈA

Aerobni kapacitet +4 +4Anaerobni kapacitet +5 +5

Repetitivna snaga

Statièka snaga



T E N I S

560


Aerobni i anaerobni kapacitet vrednovani su visokim ocjenama temeljem po veæ spomenutim omjerima oaktivaciji funkcionalnih sposobnosti, pri èemu jo valja istaknuti da teniski meè na tri seta u enskoj konkuranciji posjeduje najèeæe znaèajno vie od 150 odigranih poena.

4. DIJAGNOSTIKA I ANALIZA STANJA TRENIRANOSTIVelika uspjenost bilo kojeg sportaa moe se postiæi i bez provoðenja procedura dijagnosticiranja stanja, planiranja, programiranja i kontrole treninga, ali s mnogo manjom matematièkom vjerojatnoæu od moguænostidobitka premije kod igara na sreæu. Navedena tvrdnja zasniva se na èinjenici da ljudski organizam posjedujeveæi broj sveza od broja kombinacija bilo koje do sada izmiljene dobitne igre (Neljak 1994). Zbog toga jedijagnosticiranje stanja temeljni preduvjet za kvalitetno planiranje i programiranje trenanog procesa, jer specifiène osobine, sposobnosti i znanja u meðuzavisnom odnosu tvore osobnu iskaznicu kondicijske

kvalitete natjecatelja.Utvrðivanje takvih vrijednosti provodi se u Sportskodijagnostièkom centru Kineziolokog fakulteta, pri èemuse jedna dijagnostika odnosi na prikupljanje podataka o morfolokom prostoru, motorièkim i funkcionalnim

sposobnostima tenisaèa. Poblie:● u morfolokom prostoru provodi se standardno mjerenje 21 antropometrijske mjere i odreðuje kompozicijatijela. Temeljem tih mjerenja dobiva se èitav niz parametara od kojih su znaèajniji: frekvencija srca umirovanju i pod optereæenjem, te kompozicija tijela koja ukazuje na odnos masti i bezmasne mase u graðitijela u odnosu na dob, spol i sportsku disciplinu.

● u prostoru motorièkih sposobnosti provode se bazièni i specifièni testovi. Oni procjenuju eksplozivnu snagutipa brzine, skoènosti i bacanja, koordinacije cijelog tijela i koordinacije tipa agilnosti, brzine frekvencije pokreta ruku i nogu, fleksibilnosti nogu, karliènog i ramenog pojasa, relativnu repetitivnu snagu idinamometrijsku silu.

● za odreðivanje funkcionalne sposobnosti provodi se spirometrija i spiroergometrija. To podrazumijevamjerenje dinog sustava u mirovanju vitalnim i sekundnim kapacitetom pluæa, te odreðuje ekonomiènostdisanja pri optereæenju. Nakon toga utvrðuje se aerobni kapacitet direktnim mjerenjem primitka kisika

progresivnim kontinuiranim testom na pokretnoj traci. Kako tijekom optereæenja tako i u oporavku prati seEKG, a prema spiroergometrijskim parametrima odreðuju se pulsne zone sa svrhom odreðivanja intenzitetaoptereæenja na treningu.

5. METODIÈKI ASPEKTI BAZIÈNE, SPECIFIÈNE I SITUACIJSKE KONDICIJSKE PRIPREMEMetodièki aspekti kondicijske pripreme podrazumjevaju informacije o razlièitostima njezinih pojavnih oblikakao baziène, specifiène i situacijske pripreme. Zato oèito pod ovom temom prvenstveno valja razmatrati njihove posebnosti i naèine realizacije, a potom pomno ukazati na njihove razlike od mlaðih dobnih kategorija do seniora-ki. Kako je to preopiran zadatak u nastavku æe teksta biti prezentirana samo svrha i osnovne zadaæe svakevrste kondicijske pripreme, uz navoðenje njima nekoliko tipiènih sadraja.

Bazièna kondicijska pripremaBazièna kondicijska priprema u tenisu podrazumijeva provoðenje takvih trenanih stimulusa koji su u funkciji pretvorbe svih motorièkih i funkcionalnih sposobnosti tenisaèa, zbog èega se ona pretjerano ne razlikuje od baziène pripreme u drugim sportovima. Njezina se sredstva dominantno koriste poèetkom pripremnog perioda,a povremeno nalaze svoje mjesto u mikrociklusima (tzv. mini pripremama) unutar natjecateljskog perioda.Karakteristièno je za baziènu kondicijsku pripremu podizanje volumena optereæenja, prvenstveno ekstenzitetomuz blago poveæanje intenziteta optereæenja. Dakako da trajanje i uèestalost treninga u nekom ciklusu presudnozavisi od bioloke dobi i razine treniranosti tenisaèa-ice. Temeljni zadaci baziène kondicijske pripreme tenisaèa preovladavajuæe se odnose na: razvoj ili odravanje opæe izdrljivosti, baziène snage, opæe koordinacije, opæeravnotee, opæe preciznosti i fleksibilnosti, sa znaèajnim udjelom vjebi zdravstvene prevencije (po potrebi irehabilitacije). Tijekom ove pripreme u tenisu, jednak se znaèaj mora posvetiti poduci, razvoju ili odravanjutehnike atletskog i teniskog trèanja i kretanja, mikropomicanju i mikroregulaciji rada donjih ekstremitata. Zato

su neki prepoznatljivi sadraji baziène kondicijske pripreme tenisaèa:



T E N I S

561


● razvoj aerobne izdrljivosti u trajanju 20-40 min. na razini 70-80% maksimalne frekvencije srca 3-4 putatjedno,

● razvoj baziène snage koritenjem vjebi na spravama, trenaerima, buèicama, ipkama, s veæim brojem

serija i ponavljanja (3-6 serija, 10-15 ponavljanja) s malim i srednjim optereæenjem, pa sve do veæihoptereæenja (80-90%) u 2-4 serije sa 6-10 ponavljanja,● razvoj opæe ravnotee (noenje, voðenje, ongliranje na niskoj gredi, razni zadaci s povezanim nogama,

hvatanja i dodavanje lopte pri stajanju na konim medicinkama, hodanje na tri kocke u poluvisokom stavu premeèuæi ih prema naprijed, razni zadaci ravnotee zatvorenim oèima),

● razvoj opæe preciznosti (dodavanje teniske loptice u paru od tla gaðajuæi krug od kojeg loptica mora odskoèiti,gaðanje omeðenog prostra na na tlu imitirajuæi servis, izvoðenje slobodnih bacanja - koarka, voðenje lopte po liniji irine 5 cm., vrno odbijanje lopte o markaciju na zidu),

● provoðenje prevencijskih sadraja s naglaskom na vjebe za rameni pojas, lumbalni dio, koljene i skoènezglobove s malim optereæenjem uz veæi broj ponavljanja (15-30). Preporuèljivo je koritenje guma,ekspandera, fitness lopti, balans daski i sl.

Neke vjebe koordinacije i ravnotee

voðenje dviju teniskih lopticau kretanju (prema naprijed,natrag, boèno, s okretima...)

bacanje lopte u zrak inaprijed, izvoðenje kolutanaprijed i prihvaæanje lopte

rukama prije nego topadne na tlo

dodavanje u paru s istodobnodvije loptice (razne varijante)

voðenje jedne ili dviju loptiprema klupi, pa zatimhodanje po klupi uzodbijanje lopti po podlozipored klupe

hodanje po tri drvene kocke,pri èemu se uvijek premjetaprema naprijed ona kocka nakoju se staje

Specifièna kondicijska pripremaSpecifièna kondicijska priprema temelji se na provoðenju stimulusa koji podravaju pretvorbu znaèajnijih

motorièkih i funkcionalnih sposobnosti tenisaèa. Opæu tendenciju dinamike trenanih optereæenja u ovoj pripremiodlikuje daljnje umjereno poveæanje volumena, koji je vie uvjetovan porastom intenziteta nego ekstenzitetaoptereæenja. Temeljni zadaci specifiène kondicijske pripreme tenisaèa prvenstveno odnose se na: razvoj iliodravanje agilnosti (pokretljivosti) specifiènim tenisaèkim trèanjem i kretanjem, eksplozivne snage(sprinterskog, odraznog, udarnog i izbaèajnog tipa), razvoj brzinskih svojstava osobito na vizualni podraaj,razvoj brzinske izdrljivosti. Jednako je znaèajno daljnje odravanje opæe izdrljivosti, baziène snage ifleksibilnosti. Navedeno se realizira koritenjem trenanih operatora koji su po prostorno-vremenskim parametrima bliski

strukturama gibanja u tenisu, ali se ipak veæinom provode izvan teniskog terena. U treningu snage naglaen



T E N I S

562


je razvoj eksplozivne snage, imitacijama udaraca (backhand forhand, smash i poèetni udarac), koji se najèeæe provodi pomoæu ekspandera, raznim povlacima na trenaerima ili bacanjima medicinke. Kod takvih vjebioptereæenje je donekle smanjeno, kako ne bi sputavalo kvalitetu izvoðenja amplitude i primjerenost brzina

pokreta. U treningu brzine dominira trèanje kraæih dionica (5-30m), a u treningu brzine frekvencije kretnestrukture nogu. Izrazito su znaèajne i vjebe agilnosti koje su sazdane od najèeæih kretanja tenisaèa-ice kaoto su; trèanja naprijed-natrag, boèno, dijagonalno ili kombinacije trèanja i skokova. Prilikom izvoðenja vjebiagilnosti koriste se gume oko pojasa tenisaèa, èiji drugi kraj pridrava partner ili trener. Ovako modificiranevjebe uzrokuju poveæanje otpora tijekom trèanja ili promjena smjera, i dodatno oteavaju odravanje ravnoteetenisaèa. Iako su sadrane u treningu agilnosti, dopunski se provode vjebe startne brzine iz razlièitih poloajas ciljem oteavanja starta i startnog ubrzanja. Takoðer jedan od znaèajnijih uvjeta u specifiènoj pripremi odnosise na provoðenje kondicijskih treninga upravo na podlozi na kojoj æe se odigrati turnir (zemlja, trava tepih),uz iznimku tvrðih betonskih podloga koja se naèelno izbjegava u kondicijskom treningu. Zato su neki prepoznatljivi sadraji specifiène kondicijske pripreme tenisaèa:● odravanje aerobne izdrljivosti putem intervalnog treniga (primjerice istrèavanje dionica od 20 do 60m. to

odgovara trajanju poena od 3 do 8 sek. s odmorom od 20 do 25 sek, broj ponavljanja oko 20, broj serija 3-4),● razvoj anaerobne izdrljivosti koritenjem vjebi agilnosti u obliku poligona, skokova, sprinteva, povratnih

sprinteva uz omjer optereæenja i oporavka 1:3,● odravanje baziène snage veæim optereæenjima (80-90%) sa manjim brojem serija 2-3 i manjim brojem

ponavljanja 6-10,● razvoj eksplozivne snage tipa skoènosti provoditi u svim smjerovima (boènim, dijagonalnim, skokovima prema

natrag) to æe imati pozitivan transfer na ukpnu pokretljivost tenisaèa-ice (sunoni boèni naskoci i saskocis kutije visine 12 cm., boèni preskoci preko kutije visine 12 cm uvijek s jednom nogom na njoj), povezivanjevjebi bacanja medicinke na teniskom zidu (forehand, backhand, poèetni udarac) u tempu s 10 do 20 ponavljanja, 3-4 serije (teina medicinke 1-3 kg),

● razvoj brzine frekvencije provoditi sadrajima kao to su; brzi skip ili step u mjestu, tenisaèki cating sosloncem, brze izmjene nogu u iskoraènoj poziciji, razne igre brzine frekvencije,

●

razvoj brzine reakcije provoditi sadrajima kao to su; igra sjene oponaanjem kretanja igraèa ispred sebe, pokuaj igraèa da jedan drugome stanu na nogu, hvatanje lopti odbijenih od neravnog zida, obrana sedmeracaiz trèanja prema treneru na znak promijeniti smjer (skretnièar) itd.,tijekom ove pripreme za vrijeme izvoðenja mnogih zadataka moguæe je koritenje dodatnih optereæenja nazglobovima nogu i ruku (ruke 250-500g, noge 500-1000g).

Neke vjebe eksplozivne snage tipa bacanja i skoènosti

izbacivanje medicinke objemarukama boèno premanaprijed iz sunonog stavaparalelnih stopala, iliiskoraènog poloaja, ili izpoloaja kleka ili sjedaraznono

na udaljenosti od 4 do5m od teniskog zidaizvoditi suruèna forhandi backhand bacanja

iz iskoraène pozicije (razmak 2 stope)izvesti sputanje u poluèuèanj, nakonkojeg slijedi odraz prema gore; u fazilijeta izmijeniti poloaj nogu; a nakondoskoka povezati sljedeæi skok;opisano se moe izvoditi sa ili bezzamaha ruku

nakon boènog saskoka sa

sanduka visine 30-40 cmizvesti 5-7 m sprinta

sunoni poskoci cik-cak ili boèno mogu se izvoditisamo iz stopala ili iz pozicijepoluèuènja; preko crte, odcrte do crte, ili uz pomoæèunjeva



T E N I S

563


Situacijska kondicijska pripremaSituacijska priprema u funkciji je kvalitativne prilagodbe dominantnih motorièkih i funkcionalnih sposobnostispecifièno-situacijskim potrebama tenisaèa-ice. Zato se navedeno realizira pomoæu stimulusa koji su po

energetskim zahtjevima i prostorno-vremenskim strukturama gibanja vrlo bliski teniskoj igri. Tijekom ove pripreme volumen optereæenja se smanjuje, ruenjem ekstenziteta uz postupno podizanje intenziteta optereæenjado visoke razine. Podizanje intenziteta regulira se poveæanjem brzine, tempa ili snanih karakteristika prilikomizvoðenja odgovarajuæeg zadatka. Zadatak situacijske kondicijske pripreme tenisaèa prvenstveno se odnosina: razvoj ili odravanje specifiène agilnosti i brzine tenisaèkim trèanjem i kretanjem; razvoj ili odravanjeeksplozivne snage izbaèajnog i udarnog tipa. Pritom valja posvetiti pozornost odravanju aerobne i brzinskeizdrljivosti, brzine reakcije na vizualni podraaj i odravanju baziène snage.Buduæi se izbor vjebi temelji na pojmu situacijski, moguæe je odreðeni broj kondicijskih treninga ostvariti nateniskom terenu. U odreðivanju trajanja optereæenja i odmora moraju se uvaiti spoznaje o trajanju poena naodreðenoj podlozi, stankama izmeðu njih itd. Zato su neki prepoznatljivi sadraji situacijske kondicijske pripremetenisaèa:● razvoj situacijske agilnosti i brzine (boèni, dijagonalni i èeoni zadaci agilnosti, heksagon, start nakon split stepa

na dodanu lopticu, start iz mjesta nakon mikropomicanja, start iz boènog kretanja po crti, start iz kretanjaunazad) itd.,

● razvoj eksplozivne snage koritenjem oteanih reketa (bez oièenja) za imitaciju nekih elemenata tehnike,koritenje medicinki (1-2kg) i ekspandera u imitaciji osnovnih udaraca (ukljuèujuæi i poèetni udarac),

● odravanje brzine reakcije na vizualni podraaj (hvatanje loptica ispred zida nakon odbijanja bez najave;hvatanje isputenih lopti od trenera na razmaku do 2 metra, obrana sedmeraca, izmicanje prilikom gaðanjas mekanom loptom) itd.

Neke vjebe agilnosti kroz poligone

igraè se kreæe boèno

dokoraèno uz osnovnu crtu izjednog kuta do drugog kutaterena, zatim istrèi dijagonalnodo mree, nakon èega se opetkreæe boèno dokoraèno uzmreu, da bi na krajuponovno dijagonalno istrèao,ali unazad, do poèetnepozicije

igraè trèi od sredineosnovne crte i natragdo pet èunjevapostavljenih naosnovnoj i servis crti

samoubojstva povratnatrèanja od boène crte za

igru parova i natrag dosvih crta na terenu(trèanje moe biti ravno,boèno dokoraèno ilinaprijed-natrag)

igraè trèi iz kutaigralita oko èunjapostavljenog nasredini polovice terenado stupa mree, paod stupa oko èunjado drugog stupa,zatim oko èunja udrugi kut terena i iztog kuta oko èunjado poèetne pozicije

igraè zapoèinje trèanje s prve od tri crterazmaknute za 5m, prvo trèi do srednje ivraæa se natrake do prve, potom trèi dotreæe i vraæa se natrake do prve, da biponovo istrèao do srednje i vratio se

natrake na poèetnu poziciju



T E N I S

564


6. Planiranje i programiranje kondicijske pripremeTri su osnova pojma periodizacije treninga; priprema (akumulacija), natjecanje (eksploatacija) i oporavak

(relaksacija). Ukoliko su oni po jednom zastupljeni te pokrivaju cijelu godinu treninga, tada se govori o

jednociklusnoj periodizaciji. Ona se u tenisu upotrebljava naèelno u dobnim kategorijama do 10 ili 12 godinato zavisi od kvalitete natjecatelja, broja godina trenanog staa itd. Ovaj oblik naèelno ne podrava natjecanjatijekom pripremnog perioda, zbog èega omoguæuje dugotrajan i nesmetan trening za vrijeme kojeg se kodmladih natjecatelja mogu uèiniti znaèajne promjene sa svih, pa tako i kondicijskog stajalita. Meðutim, kadamladi natjecatelji stasaju i zapoènu s vie aspiracija igrati i zimske cikluse turnira, tada se poèinje primjenjivatidvociklusnu periodizaciju. Ona sadri dva natjecateljska perioda, jedno obièno kraæe zimsko (oko 3-6 tjedana),i drugo osjetno due ljetno. Kod seniora i seniorki se primjenjuje i dvo, tro ili vieciklusna periodizacija (vie podizanja forme u godini), to prvenstveno zavisi od uspjenosti igranja na razlièitim podlogama.U praksi je planiranje i programiranje kondicijskog treninga tenisaèa u godinjem ciklusu izrazito individualno. Naime, svaki tenisaè temeljem kalendara natjecanja odabire turnire ili serije turnira koje æe igrati te sezone,a o tome odluèuje sukladno svojim moguænostima, sposobnostima, kvaliteti igre, vrsti podloge na kojoj postie

najbolje rezultate i sl. Iz tih se razloga planovi i programi kondicijskog treninga razlikuju utoliko vie, to setenisaèi-ce nalaze na vioj kvalitativnoj razini. Jedino razdoblje kada nema natjecanja na obje hemisfere zaveliku veæinu tenisaèa-ica u seniorskoj konkurenciji odnosi se na mjesece studeni i prosinac. Tada poèinje pravi prijelazni period, nakon kojeg slijedi pripremni period koji traje do kraja mjeseca prosinca. Najveæem brojuseniora-ki prednatjecateljski i natjecateljski ciklus zapoèinje s turnirima u sijeènju (Australian Open ili dvoransko prvenstvo Hrvatske), nakon kojih najèeæe slijedi ponovno pripremni i prednatjecateljski period. Druginatjecateljski period traje naèelno od mjeseca svibnja do listopada. Tijekom natjecateljskog ciklusa ponekad postoje kraæa vremenska razdoblja za provedbu mikrociklusa u trajanju 7-14 dana. Oni imaju funkcijuobnavljanja motorièkih funkcionalnih kapaciteta tenisaèa-ice, jer nakon dva-tri dana oporavka provodi senekoliko viestrano baziènih treninga, nakon kojih slijede specifièno-situacijski treninzi. Tim je naèinom moguæezadrati visoku razinu pripremljenosti po nekoliko mjeseci, naravno uz prihvatljive manje oscilacije.

VREMENSKI PLANUKUPNOG BROJATRENINGAU POSTOCIMA ISATIMA

1. MAKROCIKLUS10 GODINA

2. MAKROCIKLUS11. GODINA



TENISKI TRENINZI ,

PROSJEÈNO TJEDNO,IZRAEN I UGODIŠNJEM FONDUSATI

BTT

4 X 60MIN

BTG

200

SATI

200

BTT

5 X 60MIN

BTG

250

SATI

250

BTT

4 X 90MIN

BTG

200

SATI

300

BTT

5 X 90MIN

BTG

250

SATI

375

BROJ IAPROKSIMACIJA SATIZA PLANIRANEMATCH-EVE GODIŠNJE

BROJZVANIÈNIHMATCH-EVA

30

SATI

45


40

SATI

60


50

SATI

75


50

SATI

75

KONDICIJSKAPRIPREMA PROSJEÈNO TJEDNO,IZRAEN I UGODIŠNJEM FONDUSATI

BTT

2 X 60MIN

BTG

100

SATI

100

BTT

3 X 60MIN

BTG

150

SATI

150

BTT

3 X 60MIN

BTG

150

SATI

150

BTT

4 X 60MIN

BTG

200

SATI

200

SATI TRENINGAGODIŠNJE 345 460 525 650

Tablica 6. Skraæeni model plana megaciklusa s osvrtom na fond sati kondicijske pripreme

Danas postoji odreðeni broj nedostataka u treningu tenisaèa-ice, od kojih æe se naglasiti samo dva koja imajuizravne reperkusije na kondicijsku pripremu. Prvi se odnosi na èestu pojavu kratkoæe roditeljskog povjerenja prema jednom teniskom treneru, zbog èega je kondicijski trener sputan u ostvarivanju dugoroènije suradnje.Drugi ukazuje na meðuzavisnu nepovezanost kondicijskog, tehnièko-taktièkog i psiholokog treninga èak i zavrijeme kratkoroène suradnje. Zato je u tablici 6. prikazan model skraæenog plana megaciklusa s osvrtom nafond sati kondicijske pripreme, kakav bi trebali zajedno izraditi teniski i kondicijski trener.



T E N I S

565


PLAN KONDICIJSKEPRIPREME U

POSTOCIMA I SATIMA





BAZIÈNA PRIPREMA 80 %SATI80 70 %

SATI105 60 %

SATI90 50 %

SATI100

SPECIJALNAPRIPREMA 20 %

SATI20 20 %

SATI30 20 %

SATI30 30 %

SATI60

SITUACIJSKAPRIPREMA 0 %

SATI0 10 %

SATI15 20 %

SATI30 20 %

SATI40

SATI KONDICIJSKEPRIPREME GODIŠNJE

100 150 150 200

7. ZAKLJUÈAKOèito je da kondicijska priprema iz godine u godinu postaje sve znaèajniji èinitelj ukupne pripremljenosti tenisaèa,zbog èega uloga kondicijskog trenera postaje sve zahtjevnija i odgovornija. U blioj se prolosti njegovadjelatnost najèeæe svodila, bez omalovaavanja, na povremeno kondicioniranje, dok je danas ona tretirana

mnogo vie kao cjelogodinja aktivnost. Ta znaèajnost omoguèuje kondicijskom treneru veæe ukljuèenje u projektiranje buduænosti natjecatelja, èime je on veæ danas postao osloncem, a uskoro æe postati ravnopravnim stupom upravljanja razvoja tenisaèa-ice.

Da bi to ostvario, kondicijski trener buduænosti morat æe posjedovati mnogo vie spoznaja o tehnièko-

taktièkoj i psiholokoj pripremi tenisaèa-ice, kako bi s teniskim trenerom potpuno ravnopravno podjeliosuradnièki odnos. Pod takvim uvjetima slobodni smo prorokovati; da æe za desetak godina biti ukupno u

sportskoj karijeri tenisaèa-ice gotovo izjednaèen fond sati kondicijskog i tehnièko-taktièkog treninga,

pogotovo ukoliko se u istom vremenskom razdoblju znanstvenim istraivanjima kvalitetno poveæa razinaspoznaja o kondicijskoj pripremi.

8. LITERATURA1. Burcar, .(1999). Razlike izmeðu igre na zemlji vrhunskih svjetskih tenisaèa i vrhunskih tenisaèa Hrvatske.

Magistarski rad, Fakultet za fizièku kulturu, Zagreb. .2. Gorièki, M. (2002). Kinematièka analiza osnovnog udarca u tenisu, Diplomski rad, Kinezioloki fakultet, Zagreb.3. Neljak, B. (1996). Fitness i tenis: Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja.. Fakultet za fizièku kulturu, Zagrebaèki

velesajam, Zagreb.4. Neljak B.(1994). Konstrukcija jednog situacijskog testa za procjenu specifiène izdrljivosti tenisaèa. Zbornik

radova 3. ljetne kole pedagoga fizièke kulture Republike Hrvatske, Rovinj.5. Neljak, B., Vuèetiæ, V. (2002). Skup testova za procjenu motorièkih sposobnosti tenisaèa. Zbornik radova 11.

Ljetne kole kineziologa RH, Rovinj: Hrvatski kinezioloki savez, 362 - 365.6. Schoenborn, R. (1995). Usmena predaja, ITF coach seminar, Zagreb.7. TennisPro, The speed of game yesterday and today, May/June 1992.

BROJ PLANIRANIHMATCH-EVA IAPROKSIMACIJA SATIGODIŠNJE-BEZ

ANALIZE





PRIGODNI IKONTROLNI

BR. MATCH-EVA

30 (60 MIN.)

SATI30

BR. MATCH-EVA

40 (60 MIN.)

SATI40

BR. MATCH-EVA

50 (60 MIN.)

SATI50

BR. MATCH-EVA50 (60 MIN.)

SATI50

ZVANIÈNI BR. MATCH-

EVA30 (90 MIN.)

SATI45

BR. MATCH-EVA

40 (90 MIN.)

SATI60

BR. MATCH-EVA

50 (90 MIN.)

SATI75

BR. MATCH-EVA50 (90 MIN.)

SATI75

ANALIZA MATCH-EVABR. ANALIZA

10SATI

5BR. ANALIZA

10SATI

5BR. ANALIZA

10SATI10

BR. ANALIZA10

SATI15

SATI MATCH-EVAGODIŠNJE

ZVANIÈNI 45UKUPNO 75






T E N I S

566

Hrvoje Zmajiæ, Davor Ljevakoviæ, Vesna AlikalfiæDUGOROÈNA PERIODIZACIJA RAZVOJA FUNKCIONALNO MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI U KONDICIJSKOM ...

1. UVODU svim sportskim igrama, pa tako i u tenisu, trening bi mogli podijeliti na slijedeæe dijelove : tehnièku, taktièku, kondicijsku i psiholoku pripremu. U svakom sportu kondicijska priprema je osnova za sve ostale vrste pripremate se stoga provodi kontinuirano od poèetka trenanog procesa. Ciljevi kondicijska pripreme tenisaèa suomoguæavanje normalnog rasta i razvoja, priprema lokomotornog sustava da se moguænost ozljeðivanja svedena najmanju moguæu mjeru te poboljanje / optimiranje svih motorièkih sposobnosti koje utjeèu na uspjenostu tenisu. Sportske ozljede i sve uèestaliji poremeæaji u rastu i razvoju èesto su posljedica vrlo velikog opsegai intenziteta optereæenja u teniskom treningu veæ od najranijeg djetinjstva.Danas je poèetak ozbiljnog treninga, u tenisu, oko 10-e g.,a kako je tenis sport koji se dominantno izvodi s jednomstranom tijela, veoma je vano da se veæ od poèetka natjecateljskog treninga sprjeèavaju/ispravljaju nastalimiiæni disbalansi. Ako se na to ne obrati dovoljno panje tada s velikom vjerojatnoæu moemo, radi poremeæene statike tijela, oèekivati veæu moguænost ozljeðivanja u seniorskom periodu kada su intenzitetioptereæenja izuzetno visoki , a vrijeme preostalo za regeneraciju organizma veoma kratko. Vano je napomenutida se danas tenis sve vie igra na tvrdim podlogama koje posebno optereæuju lokomotorni sustav. Ako miiæi

nisu sposobni amortizirati stvorene sile one æe se prenositi na tetive i zglobove, a time prouzrokovati i njihovoubrzano troenje.

2. PROBLEMKako tenis karakterizira veoma velik broj razlièitih tehnika(udaraca i kretanja) koje se preteno izvodemaksimalnom brzinom u dugom vremenskom razdoblju logièno je da na uspjenost utjeèe vie motorièkihsposobnosti . Ako elimo postiæi optimalan razvoj svih sposobnosti, tada radi izuzetne kompleksnosti tenisa,moramo to uèiniti na efikasan i ekonomièan naèin. U tome nam moe pomoæi i specifièna kondicijska

priprema na teniskom terenu.Zadatak opæe kondicijske pripreme je omoguæavanje pravilnog rasta i razvoja, usvajanje to veæeg brojarazlièitih motorièkih programa te bazièni razvoj svih onih motorièkih sposobnosti koje su vane za uspjeh u tenisu.Specifièna kondicijska priprema oznaèava onaj dio kondicijske pripreme koji je usko povezan s odreðenimsportom, a karakteristièno za nju je da vrlo brzo podie, ali i dostie maksimum razvoja onih sposobnosti o kojimaovisi uspjeh u pojedinom sportu, te se stoga u odnosu na opæu kondicijsku pripremu najvie primjenjuje prikraju juniorskog i u seniorskom periodu. U ovom radu, podrazumijevat æemo sve vrste kondicijske pripremekoje izvodimo na teniskom terenu unutar teniskog treninga.

Za ovakav pristup pokazali su interes i drugi autori te je objavljeno i vie radovana tu temu. U radu H. Schneidera Koordinative Faehigkeiten opirno su opisane moguænosti za razvojkoordinacije na teniskom terenu. Moguænosti razvoja aerobnih sposobnosti na teniskom terenu opisali suLiebhardt i Pichler u radu s naslovom Neue Moeglichkeiten im Aeroben Ausdauer beim Tennis. Uobièajeno je miljenje, meðu teniskim struènjacima , da se kondicijskom pripremom naruava fina motorika (npr. osjeæajza loptu). Nasuprot tome Groppel (1989.) je objavio rezultate istraivanja u kojem se pokazalo da je uspjenouèenje vjetina (tehnika) moguæe i kod dosta umornih ljudi. Autor stoga predlae kombiniranje vjebi tehnikei kondicijske pripreme za vrijeme teniskog treninga radi boljeg iskoritavanja raspoloivog vremena i

DUGOROÈNA PERIODIZACIJA RAZVOJAFUNKCIONALNO MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI UKONDICIJSKOM TRENINGU TENISAÈA

Hrvoje Zmajiæ1, Davor Ljevakoviæ2, Vesna Alikalfiæ3

1ITF - meðunarodna teniska federacija2TK Medveèæak, Zagreb, 3Filozofski fakultet Sveuèilita u Zagrebu



T E N I S

567


raznovrsnosti u treningu èime se postie i vii nivo motivacije. Sliènu , ali znatno precizniju ideju takvog treningaiznio je njemaèki struènjak Richard Schoenborn (1995.) na svjetskom kongresu teniskih trenera u Barceloni.On je vrlo opirno opisao

moguænosti i pozitivan transfer kada se kombiniraju elementi kondicijske i tehnièko/taktièke pripreme unutar jednog treninga. Stoga smatramo da bi bilo veoma korisno postaviti modele kondicijske pripreme koji biomoguæili jednostavniju i precizniju:1. dugoroènu periodizaciju treninga specifiène kondicijske pripreme

2. periodizaciju u toku jedne godine te .3. planiranje i programiranje makro , mezo i mikrociklusa iste.

U ovom radu eljeli bi predloiti MODEL DUGOROÈNE kondicijske pripreme na teniskom terenu.

3. MODELPo miljenju autora, koje nalazi potporu i u radovima drugih autora ( E.Muiller, 1988., M.Grosser, 1991. i drugih)opæenito moemo ustvrditi da je za optimalan razvoj najbolje zapoèeti s vjebanjem opæe koordinacije zatim

dodati brzinu reakcije i ostale koordinativne sposobnosti, a tek oko 12-e g. ukljuèiti postepeno i ostale dijelovekondicijske pripreme. U tabeli 1.(prema Grosser-u 1991.) moemo vidjeti razdoblja u kojima se vjebanjemnajvie moe utjecati na pojedine motorièke sposobnosti.

SENZITIVNE FAZE ZA: DOB:

Koordinacija 4-11/13Fleksibilnost 4-1

Akcijska brzina 10-13Frekvencijska brzina 8-14/15Snaga od 12/13

Aerobna izdrljivost od 12/13 Anaerobna izdrljivost od 13

1. sposobnost prilagodbe- se odnosi na rjeavanjerazlièitih situacija, koje se vrlo èesto veoma brzo mijenjaju.U tenisu, to praktièno znaèi prilagoditi dinamiku pokreta(dolazak do lopte, poèetak zamaha i udarac) razlièitom, a ponekad i nepredvidivom odskoku lopte koji moe bitiveoma raznolik na razlièitim podlogama Vjebanje ovesposobnosti najefikasnije je na teniskom terenu unutar teniskog treninga, a najveæu panju trebalo bi joj posvetiti

izmeðu 10-12 g.2. brzina reakcije - je sposobnost brzog, ali i smislenog reagiranja na jedan ili vie signala. Veoma vana zauspjenost u tenisu, a za razvoj na teniskom terenu najpovoljnije razdoblje izmeðu 8-e i 10-e g. kada se na njumoe i najvie utjecati. Po zavretku tog perioda jo uvijek se znaèajan dio treninga brzine reakcije vjeba nateniskom terenu, a od 14-e g. ovu sposobnost odravamo kroz situacijski trening i meèeve.

3. sposobnost orijentacije- je prema H. Schneider-u (1992.) jedna od sposobnosti koje mogu bitno utjecatina rezultat u teniskoj igri, a to je zato to u djeliæu sekunde igraè mora prepoznati situaciju, poziciju protivnika,karakteristike dolazeæe lopte te slobodan prostor u protivnikovom polju i donijeti odgovarajuæu odluku. Ovusposobnost priznati amerièki trener P. Burwash (9.) naziva trostrukim pogledom to znaèi istovremeno praæenje / kontrolu lopte , terena i protivnika. Ova sposobnost je uz sposobnost prilagodbe najvanija motorièkasposobnost za uspjeno rjeavanje taktièkih problema u tenisu (4. , 9.).Izmeðu 10 i 14g. je najpovoljniji period

za razvoj te sposobnosti na teniskom terenu u specifiènim uvjetima za tenis, a odravanje visokog nivoa tesposobnosti trebalo bi omoguæiti i kroz bavljenje dodatnim sportovima (nogometom, a zatim koarkom ilihokejom na travi i to vjebanjem individualne i momèadske taktike ) uz redovan teniski trening.

4. ritam - oznaèava sposobnost reprodukcije odreðenog ritma te optimalno prostorno- vremensko izvoðenjenekog pokreta. U tenisu, ova se sposobnost vrlo lako uoèava kod harmoniènog pokreta za servis , usklaðivanjarada nogu i ruke kod udaraca iz trka, te sposobnost mijenjanja ritma igre kroz variranje tempa udaraca. To je sposobnost koju veoma dobro moemo vjebati na teniskom terenu u poduci i vjebanju tehnike udaraca.Stoga bi preporuèili najintentzivniji rad na toj sposobnosti na teniskom terenu u dobi od 8 do 12 g.

5. ravnotea - sposobnost odravanja ravnotenog poloaja u statièkim i dinamièkim uvjetima. U razvoju ovesposobnosti Schneider, Schoenborn i dr. upotrebljavaju vjebe u kojima su znaèajni i elementi agilnosti,koordinacije cijelog tijela, koordinacije nogu pa i brzine. Prema miljenju mnogih autora (npr.Schoenborn,1995.g.) to je jedna od presudnih sposobnosti za vrhunske rezultate u tenisu. Poznato je da se uzroci



T E N I S

568

Hrvoje Zmajiæ, Davor Ljevakoviæ, Vesna AlikalfiæDUGOROÈNA PERIODIZACIJA RAZVOJA FUNKCIONALNO MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI U KONDICIJSKOM ...

za oko 70% pogreaka u tenisu nalaze u radu nogu (Groppel,1989.), a to zapravo znaèi da nije bio uspostavljendovoljno dobar ravnoteni poloaj za izvoðenje udarca. Stoga na ovu sposobnost treba obratiti posebnu panjuod samog poèetka bavljenja sportom. Najvaniji period za razvoj te sposobnosti na teniskom terenu je izmeðu

10-e i 12-e g.6. brzina - je sposobnost na koju utjeèe mnogo faktora kao to su eksplozivna snaga, maksimalna sila, strukturamiiænih vlakana, ali znaèajno ovisi i koordinativnim sposobnostima(npr. rad agonista i antagonista, kvalitetitehnike koja ovisi o sposobnosti uèenja, ritmu i drugima).Od cca.7-e g. poèinjemo s vjebanjem brzine ponovljenih pokreta da bi od cca.10-e g. zapoèeli i s razvojem startne brzine. Najpovoljnije razdoblje za razvoj brzine je od 9-e do 12-e g. Posebno u tom periodu trebalo bi posvetiti panju treningu brzine na teniskom terenu.Prema Grosser-u (1992.g.,102) u sportu se brzina uvijek ispoljava u kombinaciji sa specifiènom tehnikomodreðene sportske aktivnosti te ju je stoga i najbolje vjebati u kombinaciji s njom. Najvaniji zadatak treninga brzine izvan teniskog terena od 15-e g. trebalo bi biti probijanje brzinskih barijera.

7. snaga - je kao i brzina prikazana kao jedna sposobnost. Vjebe snage mogu se ukljuèiti u trening veæ u predkolskom periodu, ali tada kao vjebe opæe koordinacije (uèenje koritenja vlastite muskulature) ili u svrhu

ispravljanja nastalih miiænih disbalansa, a ne za hipertrofiju miiæne mase ili poveæanja maksimalne sile!!! Odcca. 13-e g. nastupa povoljno razdoblje za razvoj eksplozivne snage. Od cca. 15-e g. u trening ukljuèujemoi ostale vrste treninga snage (reaktivna snaga i maksimalna sila).Na teniskom terenu najvie æemo se posvetitirazvoju eksplozivne snage u uzrastu od 13-te do 15-te g, a od 15g. i reaktivne snage. Uvoðenjem ostalih vidovasnage u trening znaèajno æe se poveæati udio vjebanja snage izvan teniskog terena.

8. aerobna izdrljivost - U periodu do 12-e g. vjebama tipa aerobne izdrljivosti navikavamo djecu na dui,kontinuirani rad, to je mnogo vanije u mentalnom dijelu (stvaranje navika -upornosti, otpornosti na osjeæajumora itd.), nego za razvoj same aerobne sposobnosti i to iz dva razloga:1. djeca u tom uzrastu imaju prirodno dovoljno dobro razvijenu tu sposobnost (prema Grosser-u 1995.g.)2. vjebama aerobne izdrljivosti u tom uzrastu moemo znaèajno poveæati udio sporih miiænih vlakana (premaGrosser-u,1995.) to æe negativno utjecati na brzinu.

Ciljanim treningom aerobne izdrljivosti na teniskom terenu moemo kroz razlièite oblike grupnog treningazapoèeti u 13-toj g.,a s pojedinaènim radom od 15-e g. kada je i svijest o svrhovitosti takvog treninga veærazvijena (naravno da su razlike u svjesnosti igraèa u tom uzrastu vrlo velike). Od cca. 17-e g. trebalo bisustavno provoditi vjebe aerobne izdrljivosti izvan teniskog terena samo za vrijeme visinskih priprema u pripremnom periodu dok bi se u natjecateljskom periodu aerobna priprema izvodila uglavnom na teniskomterenu.

9. anaerobna izdrljivost -U manjoj mjeri s razvojem ove sposobnosti moemo zapoèeti veæ oko 13-e g.,ali za sustavni trening najbolje razdoblje poèinje od 15-e g. Udarne mikrocikluse za razvoj anaerobne izdrljivostiu pripremnom periodu bilo bi povoljno radi breg utjecaja na sposobnost izvoditi izvan teniskog terena dok u prednatjecateljskom i natjecateljskom periodu preporuèujemo rad u specifiènim uvjetima na teniskom terenu prilagoðeno brzini podloge za koju se spremamo i individualnom stilu igre.Oslanjajuæi se na modele teniske pripreme drugih autora ( Filipèiæ , Schoenborn ) saèinili smo prikaz udjelarazlièitih dijelova teniske pripreme za razlièite dobne kategorije (TABELA 1.)

DOBKONDICIONA

PRIPREMASPECIFIÈNA

KONDICIONA PRIPREMATEHNIÈKO -

TAKTIÈKA PRIPREMA TURNIRI

15-18g. 20 25 25 40%13-15g 25 30 20 35%

10-13g.* 30 15 35 20%8-10g. 30 25 35 10%

4-8 g. 50 20 30 0 %

TABELA 1.

* u tom uzrastu veoma mnogo vremena treba posvetiti uèenju novih tehnika to je istovremeno i vjebanje i koordinativnihsposobnosti , a to vrijeme nismo raèunali u specifiènu kondicijsku pripremu.



T E N I S

569


Na kraju eljeli bismo jo jednom naglasiti prednosti opæe i specifiène kondicijske pripreme:

1. prednosti specifiène kondicijske pripreme na teniskom terenu :- ekonomièno koritenje raspoloivog vremena za trening- poveæanje ukupne efikasnosti treninga, kroz bolju motiviranost,- poboljanje motorièkih sposobnosti u situacijama specifiènim za tenis- poboljanje metabolizma lokalnih energetskih procesa specifiènih za tenis- smanjenje moguænosti pojavljivanja miiænih disbalansa u mlaðim kategorijama (lit.br.8.)

2. prednosti opæe i specijalne kondicijske pripreme:

- usvajanje velikog broja opæih motorièkih znanja koja imaju znaèajan pozitivan transfer na uèenje specifiènihmotorièkih znanja

- efikasnije/bre podizanje nivoa pojedine sposobnosti- ispravljanje nastalih miiænih disbalansa- razvoj fleksibilnosti kao vrlo vane sposobnosti za uspjeh u tenisu koja nije obuhvaæena specifiènom fizièkom

pripremom.

Optimalnom kombinacijom razlièitih oblika kondicijske pripreme s obzirom na ciljeve i zadatke u teniskomtreningu te raspoloivo vrijeme za trening i uzrast igraèa postiæi æemo, zasigurno, i optimalan napredak u svimmotorièkim sposobnostima koje su znaèajne za uspjenost u tenisu.

4. ZAKLJUÈAKU ovom radu pokuali smo predstaviti jedan okvirni plan razvoja razlièitih motorièkih sposobnosti na teniskomterenu(a i izvan njega) iz kojega je moguæe vidjeti koje je sposobnosti najpovoljnije trenirati u odreðenom uzrastui koliki je otprilike omjer u kolièini rada na pojedinoj sposobnosti kroz godine. Naravno da je predloeni modelsamo osnova za praktiène planove koje treba individualno prilagoditi(to je posebno vano nakon 14-e g. kadaigraèi uoblièuju vlastitu igru te u odnosu na nju trebaju prilagoditi i kondicijsku pripremu! Naravno da jekondicijsku priprema samo dio ukupne teniske pripreme te smisao nalazi samo u poveæanju ukupne uspjenosti

u tenisu, a ne da je samoj sebi svrha!

5. LITERATURA1. Müller E. - Grundlage zur langfristigen Treningsplannung im Tennis, Leistungsport 6, 1988. (str. 33-36).2. Filipèiæ A. - Model razvoja tenikih igralca, materjal za obuku teniskih trenera. 1999.3. Groppel J.L. - How to plan your Tennis year, TENNIS, jan. 1992, (str. 35-38).4. Grosser M. - Schnelligkeitstraining, BLV Muinchen, 1991, (str. 28, 92-143).5. Liebhardt/Pischler - Neue Moeglichkeiten im aeroben Ausdauertrening beim Tennis, Tennissport, 4,1 993,( str .4-7).6. Bauersfeld/Voss - Neue Wege im Schnelligkeitstraining, Muinster, 1992.7. Van Dam/Pruimboom - Kontralaterales Training zur steigerung der Schlagpraezision, Tennissport, 1, 1992, (str 4-7).8. Schneider H. - Koordinative Faehigkeiten,Tennissport, 1992, (27-31).9. Tomc/Remich - Ekspertni model usmerjanja in prvega izbora otrok v tenis, dip. delo, Fakulteta za port, Ljubljana,

1994.10. Weineck J. - Optimales Trening, Med. Verl. - Gmbh, 1994.11. Wohlmann R. - Materialien zur B-trainer Ausbildung, Muinchen, 1992.



T E N I S

570

Sonja Tkalèiæ, Maja Horvatin-Fuèkar, Nataa Nadali, Sandra VranekoviæIZBOR VJEBI U KONDICIJSKOM TRENINGU MLADIH TENISAÈA

1. UVODZnaèajne su se promjene dogodile u teniskoj tehnici, igraèi se racionalnije kreæu u pripremnoj fazi udarca,

promijenila se igra na brzim podlogama. Igraèi sve manje èekaju protivnikovu pogreku i sve èeæe postiu

direktne poene ofenzivnim udarcima, igra je bra, efikasnija, interesantnija.Turniri se odravaju tijekom cijele

godine, na razlièitim podlogama, razlièitim kontinentima u razlièitim vremenskim zonama i nerijetko se vrhunskirezultati postiu u ranoj mladosti. Zbog izuzetno velike konkurencije jedino individualnim pristupom planiranja

i programiranja optimalnog razvoja pojedinog tenisaèa uz njegovu potpunu predanost tom sportu moemo

oèekivati eljene rezultate u buduæoj seniorskoj konkurenciji. Ukoliko pratimo trendove razvoja teniske igre,

uvaavamo bioloke zakonitosti rasta i razvoja, analizirajuæi pritom naèin igre najboljih svjetskih tenisaèa, u

moguænosti smo odrediti prioritete i znaèajnost razvoja pojedinih elemenata igre, te na temelju toga postaviti

realne, precizne i jasne ciljeve i zadatke pred mladog igraèa i roditelje.

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTITenis je individualna sportska igra u kojoj igraèi naizmjence prebacuju loptu preko mree pri èemu su napad

i obrana osnovni taktièki principi. Igraèi sve èeæe postiu direktne poene preciznim i snano odigranim

udarcima, iz nerijetko vrlo tekih situacija tzv. ofenzivnim udarcima. Udarce s osnovne linije pogotovo na brzim

podlogama poput betona, tepiha, a posebno na travi zamijenili su poeni dobiveni servisom, return-om i volley-

om. Znaèajne su se promjene dogodile i u teniskoj tehnici s naglaskom na to racionalnije kretanje igraèa u

pripremnoj fazi udarca. Sve se èeæe koristi tzv. otvoreni stav,. izraena rotacija trupa i noge (blie ruci koja

izvodi udarac), zbog racionalizacije kretnji i postizanja jednog koraka manje. U posljednjih dvadeset godina

znaèajno se poveæala ne samo brzina igre veæ i brzina udarca. Danas se kod servisa postie brzina lopte od

preko 220 km/sat kod tenisaèa, te oko 200 km/sat kod tenisaèica. Sve su te promjene uzrokovale promjenu

karakteristika koje odreðuju moguænost uspjeha. Karakteristike koje odreðuju razinu uspjenosti, vezane

su za tjelesnu konstituciju igraèa, te za neke motorièke sposobnosti (snagu i izdrljivost); Tako na primjer,

nedostatak niskog igraèa, s malim dohvatom moguæe je kompenzirati ako on posjeduje iznadprosjeènu

sposobnost brzine, agilnosti i anticipaciju (refleksni-predviðajuæi osjeæaj koji odreðuje trenutak starta i pravac

kretanja, a tokom treninga i godina se poboljava). Problem nam predstavljaju ogranièavajuæe karakteristike

koje nije moguæe kompenzirati, a koje su izuzetno vane za postizanje uspjeha. Visoka razina koordinativnihsposobnosti nije samo osnovna pretpostavka za razvoj optimalne tehnike udaraca i kretanja igraèa po terenu.

Sposobnost orijentacije uz brzu reakciju i anticipaciju neophodna je i za razvoj liènosti, samopouzdanje, motivaciju

sposobnosti bez kojih je nemoguæe postiæi vrhunske rezultate. Obzirom na opseg i intenzitet kretanja, frekvencija

srca za vrijeme igre rijetko dostie vrijednost iznad 180 otkucaja u minuti. U prosjeku su vrijednosti frekvencije

srca kod seniora oko 150 o/min., a kod djece oko 170 o/min. nakon odigranog poena. (DTB, 1996).Ukupan

opseg kretanja u tenisu nije posebno velik. U prosjeku se igraè izmeðu dva udarca loptice kreæe od 3-7 metara.

Kretanja se sastoje od niza ponovljenih startova, ubrzanja i usporavanja izmeðu kojih treba izvesti precizan

udarac lopte uz optimalnu taktièku odluku. Stoga su za uspjenost neophodne sposobnosti brzine, eksplozivne

i reaktivne snage. U pravilu, kretanja se izvode maksimalnom i submaksimalnom brzinom, to uvjetuje

dominantno iskoritavanje nelaktatnih anaerobnih izvora energije. No na sporijim, zemljanim terenima kada

je trajanje poena due, dolazi do veæeg poveæanja koncentracije mlijeène kiseline, to je posljedica resinteze

energije anaerobnim laktatnim putem. Stanka izmeðu poena traje oko 25 sekundi to omoguæava igraèima,

da kroz aerobne procese resinteze ponovo stvori potroene rezerve kreatin-fosfata i adenozin-tri-fosfata.

IZBOR VJEBI U KONDICIJSKOM TRENINGU MLADIHTENISAÈA

Sonja Tkalèiæ1 , Maja Horvatin-Fuèkar1, Nataa Nadali2, Sandra Vranekoviæ3

1Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu, 2TK Medveæak,3studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuèilita u Zagrebu,



T E N I S

571


3. VJEBE BAZIÈNE I SPECIFIÈNE KONDICIJSKE PRIPREMEBazièna kondicijska pripremadjece (9/10 11/13 godine)tenisaèa vana je za harmonièan motorièki i psiholoki

razvoj. U ovom periodu dolazi do znaèajnog poboljanja inter-muskularne koordinacije, to omoguæava

motorièko uèenje i svladavanje novih kompliciranijih motorièkih gibanja, razvoja brzine i brzine reakcije, te prikraju i do razvoja eksplozivne snage. Maksimalna snaga i anaerobne su sposobnosti jo uvijek vrlo slabe.

Najvaniji cilj ovog perioda je uèenje optimalne tehnike kretanja, te znaèajniji utjecaj na razvoj brzine reakcije,

anticipacije i frekvencije pokreta.

Specifièna fizièka priprema se kod tenisaèa provodi sa uzrastom djece od 11/13, odnosno do 14/15 godina.

U ovom periodu, ulaskom djece u pubertet dolazi do znaèajnih fizièkih i psiholokih promjena (intenzivnog rasta,hormonskih promjena, promjena u motorièkim sposobnostima, te smanjene sposobnosti motorièkog uèenja),

to uvjetuje usporenje ili stagnaciju sposobnosti igraèa. Teniski trening za razvoj snage, izdrljivosti i koordinacije

mora biti prilagoðen individualnim karakteristikama i potrebama svakog igraèa. Do 12-te godine igraèi moraju

usvojiti tehniku slice i spine udaraca s osnovne linije, volley-e, ravne i rezane servise. Znaèajnu panju

treba posvetiti taktièkom razvoju. Igraèi moraju svladati osnovne geometrije igralita (dubinu i irinu), te na

koji najekonomièniji, kreativniji naèin mogu rijeiti poen u razlièitim situacijama. Razvoj koordinacije se odvija

na razini poboljanja intra-muskularne koordinacije, poveæava se efikasnost unutar miiæa. Posebnu panju

treba posvetiti razvoju brzine jednog pokreta, uz daljnji razvoj frekvencije pokreta i brzine reakcije.

Primjer izbora vjebi baziène pripreme tenisaèa s medicinkom



T E N I S

572

Sonja Tkalèiæ, Maja Horvatin-Fuèkar, Nataa Nadali, Sandra VranekoviæIZBOR VJEBI U KONDICIJSKOM TRENINGU MLADIH TENISAÈA

Slika1. Slika 2. Slika 3. Slika 4. Slika 5.

Primjeri vjebi za razvoj sposobnosti koordinacije:Slika 1. boèno kretanje uz odigravanje:

a. forhend-a i bekend-a s osnovne linije

b. forhend-a na bekend strani terena i bekend-a na forhend strani terena

Slika 2. boèno kretanje do sredine terena te odigravanje:

c. forhend-a s osnovne linije naizmjenièno iz otvorenog i zatvorenog stava

d. bekhend udarca s osnovne linije naizmjenièno iz otvorenog i zatvorenog stava

Slka 3. dijagonalno kretanje i odigravanje:

e. bekhend-a s osnovne linije i forhend-a skraæeno

f. forhend-a s osnovne linije i bekend-a skraæeno

Slika 4. odigravanje serije od tri udarca:g. forhend-volley, polu-volley, forhend udarac

h. bekhend-volley, polu-volley, bekhend udarac

Slika 5. kretanje naprijed nazad s odigravanjem bekhend slice-a udarca s osnovne linije, te spin udarca

na skraæenu loptu.

4. ZAKLJUÈAKPlaniranje i programiranje sportskog treninga vrlo je sloen proces i jedino uz dosljedan i prilagodljiv program,

s realno, precizno i jasno postavljenim ciljevima i zadacima moemo od igraèa, djeteta oèekivati optimalan razvoj

i postizanje vrhunskih rezultata u seniorskoj konkurenciji. Osnovno je pravilo rada sa mlaðim dobnim

kategorijama ne preforsirati dijete, u dobi od deset-dvanaest godina s ciljem postizanja vrhunskog rezultata.

Potivanjem i uvaavanjem biolokih zakonitosti rasta i razvoja, prateæi trendove i naèin igre vrhunskih tenisaèalake je odrediti prioritete i znaèajnost razvoja pojedinih elemenata igre, motorièkih i funkcionalnih sposobnosti

i tehnièkih i taktièkih elemenata.

5. LITERATURA1. DTB (1996). Tennis Lehrplan 2. BLV Verlag; 94-98.

2. DTB (1996). Tennis Lehrplan 2. BLV Verlag; 103-110.



T E N I S

573


1. UVODFizièka zahtjevnost dananjeg kvalitetno- vrhunskog tenisa je izuzetno naglaena. Jedan od osnovnih razloga

je evolucija koju je doivio tenis, a oèituje se razvojem materijala za izradu teniskih rekvizita (reketi, lopte, ica)

i podloga koji su u velikoj mjeri utjecali na promjenu tehnike i taktike kao i na ubrzanje teniske igre. Veæa

dinamika igre (s prosjeènim trajanjem poena 2,7 - 8,2 sek, ovisno o podlozi) dovela je do smanjenja vremena

reakcije te uzrokovala potrebu za boljim razvojem koordinacije, brzinske izdrljivosti, eksplozivne snage te

brzinskih sposobnosti (brzine reakcije, brzine pokreta, brzine frekvencije pokreta, startne brzine). Pored

navedenog, zbog specifiènosti teniske igre koju karakterizira izuzetno uèestala promjena pravca kretanja u

kratkom vremenu, jedna od bitnih sposobnosti jest i agilnost za koju moemo reæi da u sprezi s brzinskim

sposobnostima moe u velikoj mjeri utjecati na konaènost izvedbe, a time i na natjecateljski uspjeh vrhunskih

tenisaèa.

Stoga je cilj ovoga rada ukazati na ulogu i vrijednost pojedinih specifiènih vjebi za razvoj agilnosti na teniskom

terenu.

Kako bi realizirali trenani proces koji je visoko orijentiran prema natjecateljskom uspjehu u tenisu, nuni su

sljedeæi uvjeti ( Barbaros-Tudor i sur., 2002):

1) Poznavanje specifiènih parametara bitnih za izvedbu u teniskoj igri.2) Poznavanje specifiènih trenanih metoda i sadraja

3) Poznavanje stanja treniranosti i kineziometrijskih postupaka za kontrolu istih

Buduæi u seniorskom uzrastu nastupaju igraèi koji vladaju visokom razinom tehnièko-taktièkih znanja, sve veæu

vrijednost dobiva kvaliteta specifiène kondicijsko-motorièke pripremljenosti. Pored standardnih baziènih metoda

uputno je koristiti i specifiène metode odnosno specifiène kondicijske vjebe na teniskom terenu koje su po

strukturi kretanja blie realnim natjecateljskim uvjetima.

2. AGILNOSTAgilnost po svojoj definiciji predstavlja sposobnost sportaa da brzo i lagano promijeni pravac kretanja. U

treningu tenisaèa agilnost se razvija u svim fazama i periodima formiranja sportaa tj. kako u mlaðim uzrasnim

kategorijama tenisaèa tako i kod tenisaèa seniora, jasno razlièitim metodama i sadrajima rada te razlièitim

ukupnim volumenom rada.

Znano je da se specifièna tehnika kretanja po teniskom terenu tijekom vremena kod igraèa automatizira,

meðutim kompleksitet same teniske igre oèituje se u tome to su uvjeti za odigravanje svakog udarca razlièiti

s obzirom na prethodno izvedeni. Stoga je cilj specifiènih trenanih vjebi za razvoj agilnosti na teniskom terenu

postaviti igraèa u to veæi broj razlièitih situacija unutar prostora koji ga okruuje i tijekom stvarne igre kako

bi prikupio èim vie informacija odnosno specifiènih iskustava. Upravo taj veæi broj iskustava u simuliranim

situacijama omoguæava bolju adaptaciju igraèa na novo-slièno iskustvo, to moe biti jedan od odluèujuæih

èimbenika u presudnim dijelovima susreta.

Agilnost u tenisu ovisi o:

- koordinaciji

- brzinskim sposobnostima

- razini usvojenosti baziènih teniskih kretanja- anticipaciji treba joj posvetiti posebnu panju jer predstavlja specifiènu percepciju tenisaèa koja omoguæava

predikciju protivnikovog djelovanja i odigravanja lopte.

SADRAJI ZA RAZVOJ SPECIFIÈNEAGILNOSTI TENISAÈA

Petar Barbaros-Tudor, Bojan Matkoviæ, Branka Matkoviæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



T E N I S

574

Petar Barbaros-Tudor, Bojan Matkoviæ, Branka MatkoviæSADRAJI ZA RAZVOJ SPECIFIÈNE AGILNOSTI TENISAÈA

Tenisku agilnost moemo podijeliti na:

- agilnost horizontalnog karaktera - boèna pokretljivost igraèa

- agilnost vertikalnog karaktera dubinska pokretljivost igraèa

- vertikalno horizontalna agilnost boèno dubinska pokretljivost igraèa

3. TRENING AGILNOSTI

3.1. Specifièni trenani sadraji za razvoj agilnosti na teniskom terenu najmlaðakategorija tenisaèaVjeba 1

- vjeba se upotrebljava za razvoj boène pokretljivosti

- trener se nalazi na sredini izmeðu osnovne i servis linije te rukom baca jednu lopticu na forhand zatim na

backhand stranu, trener odreðuje optimalni tempo izbacivanja te broj lopti ovisno o uzrastu djeteta

- pozicija igraèa: na sredini osnovne linije

- izvoðenje vjebe: igraè u zadanom tempu izvodi forhand i backhand udarac tako da se naglasak stavlja na

brzinu kretanja te pravilno i brzo izvoðenje promjene pravca kretanja uz uvjet kontinuiranog tehnièkikorektnog izvoðenja zadanih udaraca

Vjeba 2

- vjeba se upotrebljava za razvoj boèno- dubinske pokretljivosti

- trener se nalazi izvan teniskog igralita te nadgleda rad

- pozicija igraèa: na sredini servis linije

- izvoðenje vjebe: igraè treba u to kraæem vremenu skupiti lopte u poziciju iz koje polazi tako da ih skuplja

jednu po jednu te da je uvijek okrenut prsima prema mrei. Loptice je potrebno skupljati redom obrnutim

od kretanja kazaljke na satu, s tim da je prva loptica u nizu loptica koja se nalazi u desnom kutu igralita

(na liniji pojedinaène igre uz mreu)

- Igraè

- Trener

- Tenis loptica

- Smjer kretanja igraèa

- Igraè

- Trener

- Smjer odigravanja loptice trenera



T E N I S

575


3.2. Specifièni trenani sadraji za razvoj agilnosti na teniskom terenu juniorskiuzrastVjeba 1

- vjeba se upotrebljava za razvoj dubinske pokretljivosti tenisaèa juniorske dobi 14-16g.- trener se nalazi na sredini servis linije te rukom naizmjenice baca jednu kratku- jednu dugu loptu za forhand

udarac, trener odreðuje optimalni tempo izbacivanja te broj lopti


- izvoðenje vjebe: igraè u zadanom tempu izvodi forhand s pola terena te forhand udarac s osnovne linije,

naglasak se stavlja na brzinu kretanja te pravilno i brzo izvoðenje promjene pravca kretanja naprijed- nazad

uz uvjet tehnièki korektnog izvoðenja zadanih udaraca

Vjeba 2

- vjeba se upotrebljava za razvoj boèno- dubinske pokretljivosti tenisaèa juniorske dobi 16-18g.

- trener se nalazi na sredini servis linije- pozicija igraèa: na sredini osnovne linije

- izvoðenje zadatka od strane trenera: trener izbacuje ravnu loptu za forhand napad (cca pola metra od servis

linije prema osnovnoj), zatim izbacuje loptu na backhand volej, treæu lopticu izbacuje na backhand napad

i zadnju lopticu na forhand volej.

- izvoðenje zadatka od strane igraèa: zadatak je igraèa je da u to kraæem vremenu izvede 4 udarca

redoslijedom forhand napad - backhand volej - backhand napad - forhand volej, uz potivanje kriterija

pravilne tehnièke izvedbe teniskih udaraca

- trener zadaje tempo i odreðuje broj odigranih lopti u kontinuitetu (npr 20 lopti) to ovisi o fizièkoj spremi

igraèa

- Igraè

- Trener


- Igraè

- Trener




T E N I S

576

Petar Barbaros-Tudor, Bojan Matkoviæ, Branka MatkoviæSADRAJI ZA RAZVOJ SPECIFIÈNE AGILNOSTI TENISAÈA

3.3. Specifièni trenani sadraji za razvoj agilnosti na teniskom terenu seniorskiuzrastVjeba 1

- vjeba se upotrebljava za razvoj boène pokretljivosti- trener se nalazi na sredini servis linije te naizmjenice izbacuje jednu loptu na forhand- jednu loptu na

backhand stranu, trener odreðuje optimalni tempo izbacivanja te broj lopti u kontinuitetu to ovisi o fizièkoj

spremi igraèa


- izvoðenje vjebe: igraè u zadanom tempu izvodi forhand udarac na beckhand strani terena i backhand udarac

na forhand strani terena

Vjeba 2

- vjeba se upotrebljava za razvoj boèno- dubinske pokretljivosti tenisaèa

- trener se nalazi na sredini servis linije.


- izvoðenje zadatka od strane trenera: trener prvu loptu izbacuje na forhand, zatim izbacuje loptu za backhand

napad, treæu lopticu izbacuje za backhand s osnovne linije i zadnju upuæuje za forhand napad.

- izvoðenje zadatka od strane igraèa: zadatak je da u to kraæem vremenu izvede 4 udarca redoslijedom

forhand - backhand napad backhand - forhand napad.

- trener zadaje tempo i odreðuje broj odigranih lopti u kontinuitetu to ovisi o fizièkoj spremi igraèa

- Igraè

- Trener


- Igraè

- Trener


4. ZAKLJUÈAKU ovom radu naveden je samo manji broj vjebi koje utjeèu na razvoj specifiène agilnosti - boène, dubinske

i boèno dubinske pokretljivosti tenisaèa. Vjebe agilnosti vrlo su uèinkovite i provode se samostalno ili povezanos tehnikom izvoðenja teniskih udaraca gdje su uvjeti u kojima se izvodi zadatak gotovo istovjetni onima u igri.



T E N I S

577


Upravo takvom naèinu treninga agilnosti i brzinskih sposobnosti danas se posveæuje sve vie panje, kako kod

najmlaðih tako i kod vrhunskih igraèa.

Takav naèin treninga dobiva izuzetnu vrijednost iz nekoliko razloga:

- igraè se nalazi u istom okruenju kao i za vrijeme susreta - tenis teren- igraè moe zadana kretanja izvoditi u specifiènom obliku (npr. ukoliko je teren zemljane podloge za vrijeme

vjebe igraè moe vriti specifièna proklizavanja koja koristi i za vrijeme igre)

- rad u takvim uvjetima omoguæava igraèu bre i efikasnije usvajanje tehnike teniskog kretanja i promjene

pravca kretanja te njihovo povezivanje s izvoðenjem teniskih udaraca.

- prikupljanjem velikog broja informacija i iskustava takvim naèinom treninga poboljavamo efikasnost

adaptacije igraèa na novo slièno iskustvo, to moe znaèajno utjecati na poboljanje rezultata.

- vjebe koje povezuju tehniku kretanja s tehnikom izvoðenja udaraca mogu treneru na temelju opservacije

pruiti dobru povratnu informaciju o efikasnosti i kvaliteti kretanja igraèa, dok mjerenjem vremena kod

provoðenja vjebi u kojima se primjenjuje samo specifièna tehnika kretanja po teniskom terenu trener moe

dobiti i kvalitetne kvantitativne podatke.

5. LITERATURA1. Barbaros-Tudor,P., Neljak,B., Matkoviæ.B.(2002). Specifièni test - osnov istinske procjene pripremljenosti

vrhunskog tenisaèa. Zbornik radova 11. Zagrebaèkog sajama sporta i nautike, Dopunski sadraji sportske pripreme,

Zagreb, str.338-342.

2. Brewer,L., in cooperation with the USTA.(1985). Professional tennis drills. New York: United States Tennis

Association.3. GroppelJ.L., Loehr L.E., Melville D.S, Quin A.M. (1983). Science of coaching tennis., Champaing IL: Leisure

Press.

4. Matkoviæ, B., Matkoviæ, BR., Barbaros- Tudor, P.(2001). Analiza optereæenja u tenisu. Zbornik radova 10. ljetne

kole pedagoga fizièke kulture Republike Hrvatske, Programiranje optereæenja u podruèju edukacije, sporta isportske rekreacije, Poreè, str.182-184.

5. Woods,H.D. (1995). Coaching tennis successfully. New York: United States Tennis Association.



T E N I S

578

Boris Neljak, Vlatko VuèetiæORIJENTACIJSKE VRIJEDNOSTI REZULTATA NEKIH TESTOVA ZA PROCJENU MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI TENISAÈA

1. UVODUspjenost tenisaèa odreðena je velikim brojem specifiènih osobina, sposobnosti i znanja koje u

meðuzavisnom odnosu tvore osobnu iskaznicu kvalitete natjecatelja. Zbog toga se kao prvi smisleni korak

prema uspjehu logièki nameæe misao; dijagnosticiranje stanja temeljni je preduvjet za kvalitetno

planiranje i programiranje trenanog procesa. Kako je upravo s tom nakanom formiran Sportsko-dijagnostièki centar Kineziolokog fakulteta, ne èudi da isti uspjeno egzistira veæ dui niz godina. Meðutim,

tek s prolom kalendarskom godinom prikupljena je kritièna kolièina mjerenja hrvatskih tenisaèa nacionalnog

ranga, koja omoguæuje suvislo formiranje prvih zakljuèaka o rezultatima dijagnostika.

Zato je cilj ovog rada odreðivanje orijentacijskih vrijednosti nekih testova baziènih motorièkih sposobnosti,

koje hipotetski znaèajno sudjeluju u strukturi uspjeha tenisaèa-ice.

2. METODE RADA

2.1. Uzorak ispitanikaUzorak ispitanika tvori 255 tenisaèa kronoloke dobi od 7 do 17 godina, zbog èega su svrstani u jedanaest dobnih

kategorija. Svi su tenisaèi hrvatskog nacionalnog ranga, to podrazumijeva da su u tekuæoj godini prije testiranja

pregledani kod sportskog lijeènika, èime je utvrðena zdravstvena sposobnost za provoðenje testiranja.

ORIJENTACIJSKE VRIJEDNOSTI REZULTATA NEKIHTESTOVA ZA PROCJENU MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTITENISAÈA

Boris Neljak, Vlatko Vuèetiæ Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu

Brojgodina

7 god. 8 god. 9 god. 10 god. 11 god. 12 god. 13 god. 14 god. 15 god. 16 god. 17 god.

Brojispitanika 5 14 28 24 28 49 40 25 22 13 7

Ukupno: 255 tenisaèa

Tablica 1. Broj dijagnosticiranih vrhunskih tenisaèa Hrvatske po goditima od 1998-2002 godine

2.2. Uzorak varijabliUkupan broj mjera i testova koji se u Sportsko-dijagnostièkom centru standardno registriraju tijekom jedne

dijagnostike tenisaèa, poprilièno je brojan. Zato su u ovom radu zastupljeni samo testovi onih motorièkihsposobnosti kojima su praæene sve dobne kategorije, a njihov popis je naveden u tablici br. 2. Sva mjerenja

provodena su u optimalnim uvjetima Sportsko-dijagnostièkog centra Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u

Zagrebu.

Tablica 2. Popis testova motorièkih sposobnosti

Naziv motorièke sposobnosti ID testa Kratko pojašnjenje testa

1. Koordinacija MKKPOL(sek) Poligon natraške2. Agilnost èeona MAG9OK (sek) 93639 – uz okret od 180 stupnjeva3. Agilnost boèna MAGKUS (sek) Koraci u stranu4. Eksplozivna snaga tipa skoènosti MESSDM (cm) Skok udalj s mjesta5. Eksplozivna snaga tipa bacanja MESBML (dm) Bacanje medicinke (1kg) iz leanja 6. Brzina frekvencije pokreta MFRTAR (br pon) Taping rukom7. Repetitivna snaga MRSPOT (br pon) Podizanje trupa u 60’8. Fleksibilnost MFLPRR (cm) Pretklon raznono



T E N I S

579


2.3. Obrada podatakaDobiveni rezultati podvrgnuti su standardnim statistièkim postupcima za izraèunavanje osnovnih deskriptivnih

parametara po svakoj dobnoj kategoriji: aritmetièka sredina (AS), minimalna (MIN) i maksimalna vrijednost

(MAX), te standardna devijacija (SD), a obraðeni su programomStatistica for Windows 6.0.

3. REZULTATI I RASPRAVAU tablicama 3-13. prikazane su vrijednosti postignutih rezultata hrvatskih tenisaèa po svakoj dobnoj kategoriji.

Promatrajuæi prostor eksplozivne snagekoji je praæen samo podkomponentama tipa skoènosti (MESSDM)

i bacanja (MESBML), uoèava se konstantnost trenda poboljanja rezultata bez znaèajnih prekida linearnosti,

èak i u fazama ubrzanog rasta i razvoja. Kompleksna motorièka sposobnostkoordinacijatakoðer nije praæena

u cijelosti, veæ samo njene dvije podkomponente. Prva se odnosi na sposobnost realizacije kompleksnih

motorièkih struktura premjetanjem cijelog tijela, koja je procjenjena jednim testom (MKKPOL), dok je agilnost

kao druga procjenjena pomoæu dva testa (MAG9OK, MAGKUS). Vrijednosti dva od tri testa posjeduju po

jedan prekid poveæanja rezultata, koji se kod koordinacije cijelog tijela (MKKPOL) primjeæuje u dvanaestoj

godini poèetkom faze ubrzanog rasta i razvoja, a u potprostoru agilnosti (MAGKUS) u èetrnaestoj godini kadadolazi do progresije rasta u visinu. Zato su ovi prekidi prirasta vrijednosti rezultata u testovima koordinacije

potpuno sukladni karakteristikama biolokog rasta i razvoja muke populacije. Relativna repetitivna snaga

je definirana kao sposobnost dugotrajnog rada temeljem naizmjeniènih kontrakcija i relaksacija muskulature,

a kod tenisaèa je procjenjena testom podizanje trupa u 60 sekundi (MRSPOT). Kao i kod eksplozivne snage,

i u ovoj motorièkoj sposobnosti uoèen je stalan trend poveæanja rezultata, osim jedne stagnacije vrijednosti

izmeðu osme i devete godine ivota. Ta stagnacija sa stajalita generalizacije rezultata moe se smatrati

nerealnom, jer osim to je izmjeren mali uzork ispitanika, djeca ove starosne dobi jo uvijek nemaju izrazite

karakteristike selekcionirane populacije tenisaèa.

Tablica 1-2. Orijentacijske vrijednosti rezultata testova motorièkih sposobnosti tenisaèa 7-8 god.

Muški – 7 god Muški – 8 god

N AS MIN MAX SD N AS MIN MAX SD

MAG9OK 5 12,16 10,94 13,81 1,14 9 11,75 10,12 13,89 1,24MAGKUS 5 14,03 11,36 17,41 2,57 13 11,75 10,39 14,02 1,17MKKPOL 5 19,15 16,22 23,58 3,44 14 16,55 12,39 22,48 3,15MESBML 4 41,88 35,67 46,17 4,67 11 40,75 28,67 54,50 8,83MESSDM 5 149,73 111,67 180,00 25,97 14 159,21 121,00 185,00 19,00MFLPRR 2 33,33 33,33 33,33 0,00 13 43,77 23,00 57,33 10,74MFRTAR 5 20,47 18,67 22,67 1,50 14 23,62 18,67 31,33 3,74MRSPOT 5 24,40 22,00 30,00 3,21 13 37,92 27,00 52,00 7,69







T E N I S

580

Boris Neljak, Vlatko VuèetiæORIJENTACIJSKE VRIJEDNOSTI REZULTATA NEKIH TESTOVA ZA PROCJENU MOTORIÈKIH SPOSOBNOSTI TENISAÈA



N AS MIN MAX SD N AS MIN MAX SDMAG9OK 24 9,97 8,95 11,81 0,55 43 9,68 8,09 14,80 1,49

MAGKUS 26 9,87 6,12 12,30 1,68 48 9,83 6,27 12,77 1,26

MKKPOL 27 13,34 9,88 21,65 2,95 49 13,79 7,75 30,69 3,78

MESBML 24 56,82 38,63 72,00 8,95 42 69,82 38,63 107,33 14,76

MESSDM 28 178,69 149,33 203,33 15,81 48 188,86 148,33 244,67 23,54

MFLPRR 27 48,07 29,33 66,33 8,93 48 46,61 19,00 65,00 10,29

MFRTAR 28 27,60 14,00 40,33 5,31 47 30,92 22,50 43,00 4,81

MRSPOT 28 42,96 28,00 58,00 7,71 47 45,51 29,00 66,00 7,47









Tablica 11. Orijentacijske vrijednosti rezultata testova motorièkih sposobnosti tenisaèa 17 god.

Muški – 17 god

N AS MIN MAX SD

MAG9OK 5 8,02 7,48 8,44 0,46MAGKUS 6 7,93 6,86 8,89 0,73MKKPOL 6 9,29 6,63 12,72 2,08MESBML 6 121,56 107,67 136,00 11,43MESSDM 7 247,60 225,33 267,50 14,09MFLPRR 7 58,81 40,00 74,00 13,73MFRTAR 7 40,05 34,67 44,67 3,73MRSPOT 7 57,86 33,00 75,00 13,96



T E N I S

581


Brzina frekvencije pokretadefinirana je kao sposobnost izvoðenja maksimalne frekvencije pokreta

konstatntne amplitude u jedinici vremena. U ovaj su rad uvrtene vrijednosti brzine frekvencije pokreta gornjih

ekstremiteta procjenjene rezultatima testa taping rukom (MFRTAR). Analiza ukazuje na stalan razvoj ove

motorièke sposobnosti, izuzev neto zamjetnijeg pada rezultata u trinaestoj godini, koji se takoðer objanjavanaglim promjenama u antropolokim karakteristikama djeèaka (faze ubrzanog rasta distalnih dijelova

morfolokom prostoru, naruavanje kordinacijskih sposobnosti itd.). Fleksibilnost je definirana kao sposobnost

realizacije jednokratne maksimalne amplitude pokreta koja ovisi o antropolokim obiljejima (vrsta zgloba,

zglobna konstrukcija, elastiènost ligamenata itd.). U ovom istraivanju praæena je fleksibilnost lumbalnog dijela

leða s pripadajuæim pojasom, a procjenjena je testom pretklon raznono (MFLPRR). Analiza kretanja rezultata

ukazuje na nekoliko prekida prirasta rezultata fleksibilnosti, koji se primjeæuju upravo u goditima kod kojih su

registrirane izrazito niske minimalne vrijednosti ovog testa. Oèito da je za navedeno variranje najodgovorniji

uzorak ispitanika po pojedinim goditima, to potvrðuju i vrijednosti standardnih devijacija koje se kreæu od 8.93

kod jedanaestogodinjih, pa sve do 15.16 kod petnaestogodinjih djeèaka.

4. ZAKLJUÈAKAnaliza rezultata nekih testova za procjenu motorièkih sposobnosti tenisaèa ukazuje da sve vrijednosti

poprimaju godinje kontinuirano poveæanje, osim vrijednosti koordinacije i brzine frekvencije pokreta. Pritom,

obje sposobnosti stagniraju tijekom faze ubrzanog rasta i razvoja izmeðu dvanaeste i èetrnaeste godine, to

ukazuje na veliku zavisnost rezultata mjerenja ovih sposobnosti i morfolokih mjera ispitanika.

U ovaj su rad uvrtene one motorièke sposobnosti èije je vrijednosti moguæe jednostavno registrirati èak i u

oskudnim materijalno-tehnièkim uvjetima. Osim toga, izraèunate orijentacijske vrijednosti svrstane su po

kronolokim kategorijama, da bi se teniskim i kondicijskim trenerima olakalo oèitanje stanja u ovom prostoru.

Tako æe sprega jednostavnog testiranja i kronoloki kategoriziranih orjentacijskih vrijednosti zasigurno

omoguæiti pragmatiènu kontrolu stanja motorièkih sposobnosti s ciljem kvalitetnijeg planiranja i programiranja

treninga tenisaèa.

5. LITERATURA1. Bauersfeld, M., Voâ, G.: Neue weg im Schnelligkeitstraining. Mûnster, 1992.

2. Dijagnostika treniranosti sportaa; Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja, (1997). Milanoviæ, D., S. Heimer

(urednici). Fakultet za fizièku kulturu, Zagrebaèki velesajam, Zagreb.3. Fitness: Zbornik radova meðunarodnog savjetovanja. (1996). Milanoviæ D. (urednik). Fakultet za fizièku kulturu,

Zagrebaèki velesajam, Zagreb.

4. Grosser, Kraft, Schõnborn: Schnelligkeittraining im Tennis. Sportverlag, 1997.

5. Grosser, Starischka, Zimmermann, Zintl: Konditionstraining. BLV, 1993.6. Neljak B. (1994): Konstrukcija jednog situacijskog testa za procjenu specifiène izdrljivosti tenisaèa. Zbornik

radova 3. ljetne kole pedagoga fizièke kulture Republike Hrvatske, Rovinj.

7. Neljak, B., Vuèetiæ, V. (2002): Skup testova za procjenu motorièkih sposobnosti tenisaèa. Zbornik radova 11.Ljetne kole kineziologa RH, Rovinj: Hrvatski kinezioloki savez, 362 - 365.

8. Saâ, H.: Wettkampfvorbereitung durch komplexe Belastung in Zusammenhang von konditioneller und technischer

Ausbildung. In: Leistungssport 1/1995.9. Schoenborn, R.: Trainingsuntersuchungen Vortag, Mûnchen, 1991.



V A T E R P O L

O

582

Mladen Mikulin, Zlatko imenc, Nataa Viskiæ-talecTRENING SNAGE U PREVENCIJI OZLJEDA RAMENA VATERPOLISTA

1. PREDMET I CILJ ISTRAIVANJAPredmet istraivanja u ovom radu specifièni su problemi to se javljaju u podruèju ramenog zgloba i okolnihanatomskih struktura u sportaa koji se bave pucaèkim sportovima. U pripremi ovog rada osmiljen je protokoltreninga za miiæe ramenog pojasa, koji se sastoji od vjebi èiji je osnovni zadatak usavriti koordinaciju isinkronizam rada intrinziène muskulature ramena te istodobno poveæati funkcionalnu sposobnost tihmiiæa.Osnovna hipoteza razmiljanja bila je: navedeni æe protokol specifiènih vjebi pomoæi poboljanjufunkcionalnih sposobnosti pripadnika eksperimentalne skupine ispitanika.Ciljevi istraivanja bili su ustanoviti poèetni i zavrni opæi i posebni klinièki status sportaa iz promatranog uzorkana poèetku i na kraju sezone 1999./2000., testirati hipotezu je li na kraju sezone, nakon primijenjenog protokolaspecifiènih vjebi, dolo do statistièki signifikantnih promjena vrijednosti varijabli koje opisuju klinièki i fizièkistatus ispitanika u odnosu na prvi pregled na poèetku sezone ili, pak, nema znaèajnih promjena. Ispitivale suse razlike s obzirom na sportae koji isti protokol nisu izvodili. Jedan od ciljeva bio je i skupljanje najnovijihspoznaja o ozljedama ramena u sportaa koji prakticiraju tzv. «overhead» sportove.

2. METODE RADA2.1. Uzorak ispitanikaIz populacije sportaa vaterpolista prve vaterpolo lige u eksperimentalnu skupinu ispitanika promatranu uistraivanju, ukljuèeno je 20 vaterpolista mukog spola. Starost ispitanika kretala se u rasponu od 17-34 godineuz istu aritmetièku sredinu i medijan dobi od 25,5 godina.U kontrolnu skupinu izabrano je 20 sportaavaterpolista iz prve vaterpolo lige (medijan dobi 22 godine, aritmetièka sredina 22,8 uz raspon 17-31 godina),koji tijekom sezone nisu bili ukljuèeni u predloeni program vjebi.

2.2. Uzorak varijabli

TRENING SNAGE U PREVENCIJI OZLJEDARAMENA VATERPOLISTA

Mladen Mikulin1, Zlatko imenc2, Nataa Viskiæ-talec2

1Opæa bolnica Sveti duh, Zagreb2Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu



V A T E R P O L

O

583


Vjeba 4.

Vjeba se odvija leeæi na leðima. Guma je zakvaèena na stopalo, dok je rukau abdukciji od 90o savijena u laktu te u ekstrarotaciji ramena (aka dodiruje podiznad glave). Ukoliko je koljeno flektirano, nema optereæenja na rame.Ispruanjem koljena, postupno poveæavamo ekscentrièno optereæenje (sl. 5).

Slika 5.

Vjeba 5.

Izvodi se ispruenim donjim ekstremitetom uz ruku u razlièitim stupnjevima abdukcije (sl. 6 i 7). Guma je napeta.Sporta postupno poèinje ekstrarotirati ruke sve do poloaja maksimalne ekstrarotacije.

Slika 6.Poèetni poloaj Slika 7.Zavrni poloaj

Vjeba 1.

Program jaèanja zapoèinje vanjskom i unutarnjomrotacijom. Ruka je priljubljena uz tijelo, laktom savijenim pod 90o. Naglasak je na laganom kontroliranom pokretuu bezbolnoj zoni. Rad je ekscentrièan i koncentrièan (sl. 1).

3. EKSPERIMENTALNI PROGRAMA VJEBI

Slika 1. Ekstrarotacija Intrarotacija

Vjeba 2.

Vjeba se izvodi u stojeæem stavu, licem okrenutim prema vedskim ljestvama. Ruka je u poloaju adukcijei 0-te ekstenzije. Napetu gumu igraè povlaèi natrag(ekstenzija ramena) (sl. 2).

Slika 2. Ekstenzija ramena

Vjeba 3.

Vjebe intra (sl. 3) i ekstrarotacije (sl. 4)izvode se leeæi na boku sa slobodnimutezima.

Slika 3. Intrarotacija

Slika 4. Ekstrarotacija



V A T E R P O L

O

584

Mladen Mikulin, Zlatko imenc, Nataa Viskiæ-talecTRENING SNAGE U PREVENCIJI OZLJEDA RAMENA VATERPOLISTA

Vjeba 6.

Ispitanik stane na gumu, dri je u rukama koje suoputene uz tijelo. Odizanjem ramena jaèaju se

trapeziusi, m. levator skapule i romboidni miiæi. Drugidio predstavlja odizanje gume rukama ispred tijela dorazine brade, a to predstavlja jaèanje trapeziusa, prednjeg dijela deltoidnog miiæa, bicepsa i m. serratusanteriora.

Slika 8. Jaèanje trapeziusa,prednjeg dijela deltoidnogmiiæa, bicepsa i m. seratusanteriora

Slika 9. Jaèanje trapeziusa,miiæa odizaèa lopatice iromboidnih miiæa

Vjeba 7.

Vjeba se izvodi sjedeæi s dvije buèice u

rukama. ruke su u poloaju adukcije, slaktovima flektiranim pod 90o. Prva kretnja je do maksimalne ekstrarotacije, slijediabdukcija, potom adukcija i konaènointrarotacija. Serije su od 10-15 ponavljanjas teinama od 3-7 kg.

Slika 10.

4. REZULTATI I RASPRAVADa bi se ispitale razlike u stanju ramenog zgloba izmeðu eksperimentalne i kontrole skupine vaterpolista, provedena je diskriminacijska analiza i to model robustne diskriminacijske analize, èiji rezultati su prikazani u tablici

1. Ekstrahirana je jedna diskriminacijska funkcija, znaèajna na razini znaèajnosti p < .1%. Centroidieksperimentalne i kontrole skupine vaterpolista razmaknuti su u diskriminacijskom prostoru za 1.88 standardnihdevijacija. Prosjeèno nii rezultati dobiveni su u eksperimentalnoj skupini i to -.94 standardne devijacije. S obziromda je diskriminacijska funkcija znaèajna, potrebno je analizirati njezinu strukturu za to æe posluiti tablica 2.U kreiranju diskriminacijske funkcije najvie sudjeluje varijabla «Desna abdukcija intrarotacija» (DADDIN)èiji diskriminacijski koeficijent iznosi .53, a korelacija s diskriminacijskom funkcijom je .87. Isto tako u kreiranjudiskriminacijske funkcije, s negativnim diskriminacijskim koeficijentom od -.53 sudjeluje varijabla «Intrarotacija»(INtrAR). Varijabla «Lijeva abdukcija intrarotacija (LADDIN) izrazitije sudjeluje u kreiranju diskriminacijskefunkcije, s diskriminacijskim koeficijentom .45 i korelacijom s diskriminacijskom funkcijom od .986. Temeljemnavedenog, diskriminacijska funkcija mogla bi predstavljati «Intrarotaciju». to se tièe manifestnih varijabli,razlike izmeðu aritmetièkih sredina testirane su univarijatnom analizom varijance, èiji rezultati su prikazani utablici 3. Na varijablama koje tvore diskriminacijsku funk-ciju dobivene su statistièki znaèajne razlike u

aritmetièkim sredinama (p < .5%). Kod eksperimentalne skupine vaterpolista dobiven je prosjeèno veæi kutu stupnjevima (INTRAR). to se tièe lijeve i desne abdukcije intrarotacije (DADDIN i LADDIN), kodeksperimen-talne skupine imamo preteno L oznaku kraljeka, dok kod kontrolne skupine imamo preteno Thoznaku kraljeka. Kod svih ostalih manifestnih varijabli nisu dobivene statistièki znaèajne razlike u prosjeènimvrijednostima ovih dviju skupina vaterpolista. U finalnom ispitivanju, tj. nakon provoðenja sustavnih specifiènihvjebi za jaèanje ramenog zgloba provedena je robustna diskriminacijska analiza na cjelokupnom prostorukarakteristika koje opisuju stanje ramenog zgloba izmeðu eksperimentalne i kontrole skupine ispitanika.Diskriminacijska funkcija znaèajna na razini znaèajnosti p < .1%. Centroidi u diskriminacijskom prostorurazmaknuti su na 2.74 standardne devijacije, a znatno nia prosjeèna vrijednost na diskriminacijskoj funkcijidobivena je kod eksperimentalne skupine vaterpolista. buduæi je diskriminacijska funkcija znaèajna, potrebno je analizirati njezinu strukturu. Najodgovornija varijabla za kreiranje diskriminacijske funkcije je Apprehension test (APPREH) èijidiskriminacijski koeficijent iznosi .37, a korelacija s diskriminacijskom fnkcijom je .73. Druga varijabla, koja




znatnije sudjeluje u kreiranju diskriminacijske funkcije svakako je Intrarotacija (INTRAR), èiji negativnik fi ij t di k i i ij i i 36 k l ij di k i i ij k f k ij j 66 P i t j t

kondicijska priprema u pojedinim sportova

Documents