upotreba

Kondicional Imperativ

PrezentKoji ćemo prijevod upotrijebiti, ovisi o smislu!

Mogu se pojaviti i dvije specifične službe konjunktiva:

konjunktiv zapovijedi ili coniunctivus iussivus

i konjunktiv poticanja ili coniunctivus

adhortativus

Ako se u rečenici javlja konj. pz. u 2. ili 3. l. sg. Ili pl., njime se najčešće izriče zapovijed, tj. prevodimo ga imperativom!

Discipuli discant! Učenici neka uče!

Ako se u rečenici javlja konjunktiv u 1. l. pl., njime se najčešće izražava poticanje!

Discamus! Učimo!

Cogitem nunc de hac re!cogito, 1. razmišljati res, rei, f. stvar Sad bih razmislio o ovome!

Discipulus discat aut discedat! disco, 3. učitidiscedo, 3. udaljiti seUčenik neka uči ili neka se udalji!

Discamus linguam Latinam! Učimo latinski jezik!

Ne id faciamus!Ne činimo to!

Razlikujemo glavnu i zavisnu rečenicu!

Vrijeme koje je u glavnoj rečenici određuje koje će se vrijeme pojaviti zavisnoj!

Glavna vremena: prezent, futur I, II, imperativ

Historijska vremena: perfekt, imperfekt, pluskvamperfekt

Izražavaju namjeru subjekta glavne rečenice Idem u školu da bih naučio matematiku. Odgovaraju na pitanje: s kojom namjerom? Veznici: ut (da), ne, neve (da ne) Izrazi u glavnoj rečenici: ideo, idcirco,

propterea… (str. 116) Konjunktiv prezenta dolazi u zavisnoj

rečenici, ako je u glavnoj neko od glavnih vremena (prezent, futur I, II ili imperativ)

Venio in scholam ut historiam discam. Dolazim u školu da učim povijest.

Discedit ne id audiat. Odlazi da ne sluša ovo.

Libros legimus ut multa discamus! Čitamo knjige da mnogo naučimo!

Hoc facit ne capiatur! Čini ovo da ne bude uhvaćen!

Str. 117Naučiti izreke i njihova značenja napamet! Str. 114 De raptu Proserpinae – prve četiri rečenice

prevesti i analizirati!