KORAK

asopis za zatitu tekovina borbe za biH

Broj 28 Godina X; juli septemBar 2012.; issn 1512-9411

sarajevo, 2012.

Izdava:udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu sarajevo, nedima Filipovia 19tel.: (033) 658 015, fax: (033) 658 015e-mail: zatebebih@bih.net.ba; www.zatebebih.ba

Za Izdavaa:mustafa polutak

Redakcija:dr. orhan Bajraktarevi, mirsad Begi, Zahir dervievi, neven Kazazovi, mr. safet Keo, dr. demal najetovi, mr. emir rami, samija rizvanovi i mr. Husnija sejdinovi

Glavni urednik:efko Hodi

Sekretar Redakcije:devad Hadi

Lektor i korektor: nazif osmanovi

Dizajn i raunski prelom:Kenan Brankovi

tamparija: tamparija Fojnica

Za tampariju: ehzija Buljina

Prva strana korica:Branilac proskoka, juli 1993.

Zadnja strana korica:Borci 81. brdske brigade 1. korpusa za vrijeme bitke na Bijeloj lijesci, juli 1993. godine (gornja slika); plave ptice 1. slavne brigade na ui, 1993. godine (donja slika)

KORAK broj 28

3

Sadraj

Uvodnik Novi format KoraKa 7

okrugli sto Udruenja U ratU orUjem rUili, a sada politiKim sredstvima razbijajU bosNU i HercegoviNU 9

OdBraNa BiH UMijEE SjEaNja

Neobjavljeni intervju predsjednika alije izetbegovia o srebrenici stradaNje srebreNiaNa Najvea Nesrea U Naim ivotima 15

izjava zastupnika komandanta 28. divizije ramiza beirovia odbraNa i pad srebreNice, proboj prema tUzli 21

dr. muhamed smaji srebreNica - paradigma NeUspjeHa UjediNjeNiH Nacija U bosNi i HercegoviNi 38

general mustafa polUtaK zNaaj igmaNsKog bojita za odbraNU sarajeva i bosNe i HercegoviNe 43

KORAK broj 28

4

general vahid Karaveli odbraNom sarajeva odbraNjeNi biH i civilizacijsKe teKoviNe savremeNog svijeta 48

mr. mesud adiNlija dvije deceNije od formiraNja prvog KorpUsa arbiH 52

selim isi svila bloKada i oslobaaNje podveleja 64

mr. sci amir KliKo veliKi mar KrajiNiKa i veliaNstveNa smotra Na poljU petrovaKom 68

efko Hodi igmaN iz bUima 72

efko Hodi UbijeN zbog vedrog dUHa i ljepote 75

avdo HUseiNovi Keri bosaNsKe HerojsKi se borile i giNUle za odbraNU domoviNe 79

general fikret mUslimovi zloiNi jNa U ravNom i oKolNim selima do Novembra 1991. 84

TEMa KOraKa - POLiTiKi i VOjNi ZNaaj OdBraNE SarajEVa (iii)

akademik, prof. dr. ejup gaNi KaKo sU srbi otili iz sarajeva 87

akademik, prof. dr. ljubomir berberovi zaslUNi za odbraNU i oUvaNje mUltietNiKe, mUltiKUltUrNe i mUltireligijsKe prirode grada 93

KORAK broj 28

5

prof. dr. omer ibraHimagi pravNi i politiKi zNaaj odbraNe sarajeva 99

prof. dr. vlatko doleeK primjer iNteleKtUalNog otpora agresiji 102

prof. dr. milan popovi o saUesNiKoj odgovorNosti dela meUNarodNe zajedNice 105

TEMa KOraKa - SrEdNja BOSNa PrKOSNa (ii)

dr. Halid geNjac pripreme za otpor agresiji Na podrUjU opiNe travNiK 111

general demal merdaN pripreme za odbraNU i poetNa borbeNa dejstva U zeNiKoj regiji 120

Kemal terzi doNji vaKUf U vUNeNim vremeNima 126

KULTUra i NaUKa

asaf daNi sceNaristiKi postUpaK abdUlaHa sidraNa 131

svoni HaNt iva bosNa ili mrtav Nato 136

prof. dr. demal Najetovi zloiNci U ratU, samoUbice U mirU 143

muhamed ibraHimovi Ko je taj boNjaK i odaKle 146

KORAK broj 28

6

MEUNarOdNi OdNOSi

prof. dr. demal Najetovi svjetsKi daN KUdsa simbol mUslimaNa svijeta 149

seyed esmail YasiNi da li sU Ubistva mUslimaNa U mijaNmarU geNocid? 153

MLadi i raT

. razi as Historije Na prosKoKU 157

KORAK broj 28

7

Uvodnik

Novi format KoraKa

Odluili smo da od ovog broja poveamo format Koraka. Odluku o poveanju formata naeg asopisa donijelo je, na prijedlog Redakcije, Predsjednitvo Udrue-nja za zatitu tekovina borbe za BiH koje je i izdava asopisa.

Struno bi se reklo da je Korak do sada tampan na formatu A5, a od sada e na formatu B5. Ovakav format imaju veina asopisa i knjiga.

Razumije se, formati asopisa, kao i knjiga, su stvar ukusa onih koji ih piu i ure-uju. Do sada je Korak ureivalo vie redakcija, pa je tampan i na vie formata. Prvi brojevi Koraka su tampani kao revija, na velikom formatu. Onda mu je format dra-stino smanjen, a povez bio najjednostavniji.

Redakcija ja na elu sa Asafom Daniem, nakon izvjesnog vremena, uz novu koncepciju, usvojila i novi, moderni izgled i format asopisa. I takav je izlazio godi-nama.

itaoci su se sigurno navikli na ovo lijepo, depno izdanje Koraka, pa, vjerovat-no, i emotivno vezali za njega. Moda e nam neko i zamjeriti zbog ove promjene.

Zato smo, onda, promijenili format Koraka?Zato to smo uvjereni da je Koraku, nakon deset godina izlaenja, ovaj format

postao pretijesan. Jer, njegova je koncepcija za sve ove godine usavravana, obo-gaivana, irio se broj njegovih saradnika, apsorbovao je nove ideje, a njegov stan, odnosno format ostao je isti. Odluili smo da mu taj stan zamijenimo veim kako bi bilo vie prostora za saradnike, za tekstove, za fotografije...

Nismo, niti emo sutinski mijenjati njegovu koncepciju, a ni njegovo prepoznat-ljivo - lijepo lice.

Dakle, Korak je ostao isti, samo je dobio novi, vei stan.A u tom veem stanu, odnosno formatu, ovaj novi broj Koraka itaocima nudi

tridesetak zanimljivih tekstova, od kojih su neki prave ekskluzive. Nai itaoci e tako

8

u ovom broju prvi proitati dijelove do sada neobjavljenog intervjua predsjednika Alije Izetbegovia o Srebrenici, proitae i izjavu komandanta odbrane Srebrenice za vrijeme njenog pada Ramiza Beirovia, koju je dvadesetak dana poslije probo-ja Srebreniana na slobodnu teritoriju, dao Vojnoj bezbjednosti Drugog korpusa. Objavljujemo i, vjerovatno, posljednji tekst koji je napisao Asaf Dani o Abdulahu Sidranu. Ali, nita manje nije zanimljivo ni ostalih tridesetak tekstova.

Drago nam je da nam se javljaju novi autori i nude tekstove.Oekujemo i pisma italaca, njihove primjedbe i sugestije, koji e nam dobro

doi u ureivanju Koraka.Korak vas poziva u svoj novi, vei dom.

efko HODI

KORAK broj 28

9

Okrugli sto Udruenja za zatitu tekovina borbe za BiH o paradravnim tvorevinama

U ratU orUjem rUili, a sada politikim sredstvima razbijajU bosnU i HercegovinU

Paradravne tvorevine u funkciji ratnog unitavanja RBiH i kao izvorite porat-nih opstrukcija provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i njenog ukljuivanja u Evropsku uniju - naziv je okruglog stola Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bo-snu i Hercegovinu, koji je 19. septembra ove godine odran u Bonjakom institutu u Sarajevu. Ovim okruglim stolom Udruenje je potaklo razgovor o ciljevima i po-sljedicama stvaranja i djelovanja paradravnih tvorevina (RS, HZHB i APZB) u Bosni i Hercegovini u periodu oruane agresije i njihovom poslijeratnom razbijanju nae drave politikim sredstvima. Jer, kako je naglaeno, u cijelom poratnom razdoblju, a naroito zadnjih nekoliko godina, graani Bosne i Hercegovine sueljavaju se sa zabrinjavajuim egzistencijalnim, politikim, ekonomskim i socijalnim tekoama, a drava Bosna i Hercegovina, zbog sistemskih blokada, nije u stanju da ih rjeava, niti da sprovede neophodne ustavne reforme kao preduslov njenog breg pripremanja za prijem u Evropsku uniju i NATO.

Nae udruenje je dolo na ideju da ovim okrugli stolom, uz pomo strunjaka, pravnika, historiara, vojnika, komandanata i publicista, pokae ciljeve paradrav-nih tvorevina od njihovog formiranja prije rata i u ratu, te danas ciljeve sljedbenika onih koji su stvarali paradravne tvorevine da bi razbili BiH, kazao je general Mu-stafa Polutak, predsjednik Udruenja za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercego-vinu. On je dodao da veliki broj politiara i drugih linosti u RS-u, kao i dio hrvatskog rukovodstva u BiH, zajedno nastupaju radi omalovaavanja BiH kao drave i njenog napretka, te na tome rade gdje god mogu, a krajnja namjera im je podjela Bosne i Hercegovine i pripajanje njenih dijelova Srbiji i Hrvatskoj.

10

General Polutak je govorio o genezi velikosrpske i velikohrvatske ideje o podjeli Bosne i Hecegovine. Podsjetio je da su se Miloevi i Tuman dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovine 25. marta 1991., a jo nije bilo ni dogovora o disoluciji Jugo-slavije. Cilj formiranja paradravnih tvorevina Republike Srpske i Herceg-Bosne bio je razbijanje drave Bosne i Hercegovine i prikljuenje tih dijelova Srbiji, odnosno Hrvatskoj, kazao je on. Kad to u poetku nisu mogli da ostvare drugim sredstvima, krenuli su u otvoreni rat.

Projekat velike Srbije, rekao je general Polutak, osmiljen je u Srbiji i Crnoj Gori, a plan agresije na Bosnu i Hercegovinu uradio je Generaltab Jugoslovenske armije, a izveli ga JNA i VRS, kao to je i projekat velike Hrvatske uraen u Hrvatskoj, a plan napada na BiH uradila Hrvatska vojska i izvela ga uz pomo HVO. On je naglasio kako ni RS, ni HB nisu mogle same nita uraditi u BiH bez pomoi Srbije i Hrvatske, a Karadi i Boban su izvravali ono to su od njih traili Miloevi i Tuman.

On je, takoe, kazao da je mnogo vie stranih plaenika bilo u VRS i HVO-u nego u Armiji RBiH.

General Hasan Efendi, autor knjige Paradravne tvorevine - oslonac unitenja BiH, koja je posluila kao osnova ovog okruglog stola, je kazao:

Treba da se zna da je sadanju Bosnu i Hercegovinu napravila meunarodna zajednica i dala je ratnim protivnicima da je do kraja razgrade po Dejtonskom mi-rovnom sporazumu. I dokle smo doli? Otprilike tamo gdje smo bili 1991. i poet-

Sa okruglog stola (Snimio: Didier Torche)

KORAK broj 28

11

kom 1992. godine. Meunarodna zajednica je duna de rijei raomonijadu u Bosni i Hercegovini.

Efendi je napao nae politiare koji bi, kao je rekao, prodali Bosnu i Hercegovi-nu za ministarsko mjesto.

Dr. Demal Najetovi je zatraio ponitavanje Sporazuma o specijalnim paralel-nim odnosima izmeu SRJ i RS, koji je potpisan u Beogradu 28. februara 1997., kojim su prekreni principi Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer su pristupili institucio-nalizaciji saradnje na najviem politikom nivou o pitanju koje bitno osporava teri-torijalni integritet BiH.

U tome se, kazao je on, vidjela njihova ambicija da institucije koje se formiraju po ovom sporazumu imaju veu mo integracije RS u sastav SRJ, nego to Dejton-ske institucije mogu integrisati RS u sastav BiH kao cjelovite drave.

Prema rijeima dr. Najetovia, Sporazum o specijalnim i paralelnim odnosima izmeu SRJ i RS ima dalekosene politike ciljeve. On nije potpisan zbog toga to im treba, jer se oni dobro razumiju i davno su se sporazumjeli, naglasio je Najetovi. Sporazum je forma za pribavljanje legaliteta i legitimiteta za nastavak razgrad-nje BiH. Zato se s puno argumenata moe zakljuiti da nosioci velikosrpske politi-ke ovim sporazumom, pozivajui se na Dejtonski mirovni sporazum i suverenost i teritorijalni integritet BiH, ustvari, rue Dejtonski mirovni sporazum i suverenost i teritorijalni integritet BiH. Oekivati je da e se ovakva strategija nastaviti.

Najetovi je kazao da treba traiti da Ujedinjene nacije i Parlament Bosne i Her-cegovine ponite ovaj sporazum.

Prof dr. Ismet Dizdarevi je govorio o psihosocijalnim pokazateljima opstrukcije normalnom funkcionisanju drave Bosne i Hercegovine. On je naveo deset pokaza-telja osporavanja funkcionisanja BiH kao drave. Prvi je tumaenje da je nemogu opstanak multietnike drave BiH, jer ni multietnika Jugoslavija nije mogla opstati. Prema prof. Dizdareviu, opstrukcija opstanka Bosne i Hercegovine ogleda se i u ne-giranju agresije i genocida nad Bonjacima upornim ponavljanjem iskonstruisanog stereotipa o graanskom ratu, da su ratne zloine podjednako inili pripadnici tri-ju strana u sukobu, da su sudovi politike institucije koje samo Srbe proglaavaju ratnim zloincima On je, takoe, kazao da ne postoji izraeno osjeanje krivice i kajanja, a niti kolektivne katarze.

Bosna i Hercegovina, rekao je prof. Dizdarevi, ne moe normalno da funkcio-nie i zbog toga to se biraju podobni i posluni, a ne graani BiH Bonjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji i drugi koji su sposobni, koji znaju i hoe da upravljaju dravom.

U elemente osporavanja Bosne i Hercegovine naveo je i kriminal, pljaku dravne imovine, egoizam, kao i nedostatak vizije i planova za sigurnost i napredak drave.

Akademik prof. dr. Omer Ibrahimagi je govorio o tome kako se ciljevi koji nisu ostvareni agresijom danas pokuavaju ostvariti politikom. On je naglasio da su me-unarodnoj zajednici ranije bile poznate velikodravne pretenzije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hrecegovinu i 1992. godine, umjesto da pomogne da se zaustavi rat,

12

njeni posrednici su u pregovorima vrili pririsak na legitimnu i legalnu Vladu Bosne i Hercegovine da Srbiji i Hrvatskoj pravi teritorijalne ustupke zbog navodnih osigu-ranja bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, da usred BiH prave svoju mini srpsku i mini hrvatsku dravu i da se BiH etniki podijeli kako nikada u svojoj hiljadugodinjoj historiji nije dijeljena.

Zato Bosna i Hercegovina ranije nije dijeljena?, zapitao se prof. Ibrahimagi. Zato to Bosna i Hercegovina nije bila plemenska drava kao to su bile Srbija i Hrvatska; ona je od poetka svog dravnog ivota bila (graanska) drava koju je, pored ostatka autohtonog stanovnitva ilirskog, gotskog i trakog porijekla, nase-ljavala bezimena slavenska masa (Nada Klaji) i narod se od iskona na ovom pro-storu nazivao Bonjanima, Bonjacima, Bosancima razliitih vjera.

Kada je krajem 18. i u toku 19. stoljea u Evropi otpoeo proces stvaranja nacio-nalnih drava i kada je bilo moderno nacionaliziranje naroda, kazao je Ibrahimagi, u BiH su pod uticajem Srbije i Spske pravoslavne crkve iz Srbije Bonjaci pravoslav-ne vjere sebe nacionalizirali u Srbe, a Bonjaci katolici su se pod uticajem Katolike crkve iz Hrvatske nacionalizirali u Hrvate. Bonjaci islamske vjere, da bi sauvali svo-ju vjeru, odredili su se kao Muslimani, da bi se tek 1993. godine vratili svom bo-njatvu i nacionalno odredili kao Bonjaci. A sva tri ova naroda su politiki ostali Bo-sanci i Hercegovci, kao dravljani Bosne i Hercegovine. Dakle, Bosanci i Hercegovci su autohtoni narod BiH triju vjera i prema vjerskoj pripadnosti su se opredijelili da katolici budu integralni Hrvati, da pravoslavci budu integralni Srbi, a da muslimani budu integralni Bonjaci, a svi oni zajedno jesu Bosanci i Hercegovci, kao politiki (dravni) narod Bosne i Hercegovine.

Kao to je meunarodna zajednica, nastavio je Ibrahimagi, prihvatila da BiH dijeli po etnikom kriteriju, prihvatila je i da se u ratu bosanski Srbi i bosanski Hrvati silom preseljavaju i time homogeniziraju na odreenom prostoru, koje e se nazvati Republika Srpska i Hrvatska republika Herceg Bosna. Da bi 1994. godine Vaington-skim sporazumom bila stvorena Federacija BiH u kojoj e biti Hrvati i Bonjaci na-rodi prvog reda, a Srbi narod drugog reda, a Dejtonskim sporazumom legitimirana je paradrava Republika Srpska kao drugi entitet u sastavu BiH, u kojoj e Srbi biti narod prvog reda, a Bonjaci i Hrvati narodi drugog reda. Nazvavi sva tri naroda konstitutivnim, koji nisu nita konstituisali, na tlo BiH su razorili njenu multietniku strukturu zadavi joj smrtni udarac od kojeg se teko oporavlja. Meunarodna za-jednica je Srbima i Hrvatima time dala politiku platformu na pravo da stvaraju svaki svoju dravu u dravi Bosni i Hercegovini.

Prof. Ibrahimagi je kazao da se Bosna i Hercegovina danas nalazi tamo gdje je bila 1992.-1995.

Hrvati hoe svoj entitet, a Srbi hoe suverenu Republiku Srpsku, rekao je prof. Ibrahimagi. Njih ne interesira ni Evropska unija, ni drava BiH. Zato drava Bosna i Hercegovina ne moe da funkcionira. Stoga nije udo da Dodik izjavljuje da je Re-publika Srpska konstanta, a BiH moe biti, a i ne mora je biti. Takvo tumaenje je zlo-

KORAK broj 28

13

upotreba Dejtona, ali bez sankcija meunarodne zajednice, pa ispade da je tano to to Dodik govori.

Ibrahimagi je dodao da je meunarodna zajednica zaustavila rat u BiH kada su Bosni i Hercegovini obje noge prebijene, a tijelo izranjavano, a na njenom putu u Evropsku uniju i NATO dali joj iste uslove kao i svim zemljama koje nisu bile ni dana u ratu.

Na liniji starta za trku u te dvije organizacije postavili su BiH (Dejtonskim) usta-vom, umjesto prebijenih nogu u ratu, na dvije drvene take da tri prema NATO-u i EU sa ekom, Slovakom, Maarskom, Poljskom i drugim zemljama, rekao je prof. Ibrahimagi.

On je kazao kako je u ratu meunarodna zajednica embragom na naoruanje Bosni i Hercegovini vezala noge i ruke da se efikasno brani, a poslije rata entitet-skom podjelom onemoguila je da normalno funkcionira kao drava.

Profesor Ibrahimagi je zatraio od drava Kontakt grupe, koje su dijelile BiH uz asistenciju Evropske unije, da institucionalno osposobe Bosnu i Hercegovinu da moe, nesmetano od entiteta, funkcionirati kao i svaka druga drava.

Mujo Kafedi je kazao kako su paradravne tvorevine u BiH dugorone. Snage koje rasturaju BiH nisu zaustavljene, rekao je on, posebno kroz kolstvo i aparthejd u kolstvu i zatraio od nadlenih da odmah eliminiraju aparthejd u obrazovanju. On je, takoe, kazao kako se od Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine oekuje da uradi historiju Bosne i Hercegovine.

Dr. Fikret Beirevi je kazao kako su paradravne tvorevine sutina agresije na nau zemlju, te da je rastakanje Bosne i Hercegovine bilo izvana i iznutra. On je ta-koe rekao kako paradravne tvorevine nisu prolazne.

Beirevi je citirao udnu izjavu biveg ministra vanjskih poslova Srbije Svilano-via da istina i pravda nisu u interesu pomirenja na ovim prostorima.

efko Hodi je o govorio o paravojnim tvorevinama u ratu i medijima, posebno o svojim novinarskim iskustvima o nastanku i nestanku Abdieve tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.

General Jusuf Jaarevi je rekao kako je Dejton stavio embargo na razvoj Bosne i Hercegovine, kao to smo ranije imali embargo na naoruanje.

Jadnoj Bosni i Hercegovini napravili su luaku koulju u kojoj ne moe disati i sve je to napravljeno da se BiH dokine, kazao je on.

General Jaarevi je ostao bez odgovora na pitanje koje je postavio: ta dalje?On je jo rekao da je danas cirkus od demokratije u BiH, te da u bonjakom

korpusu imamo desetine stranaka, a da bi neki bonjaki politiari zgnjeili BiH za pare vlasti.

Predstavnik Antidejtonske grupe Nihad Alikovi je kazao da postoji rjeenje za normalno funkcionisanje Bosne i Hercegovine: ukidanje Republike Srpske, a da se Bosni i Hercegovini vrati naziv republika.

14

Mr. Husnija Sejdinovi, koji je iznio glavni teret u vezi sa pripremama i organizaci-jom ovog okruglog stola, kazao je kako je strategija ideologa i stratega paradrav-nih tvorevina u ratu bila, a i sada je njihovih sljedbenika, da se prave realna stanja koja rastau Bosnu i Hercegovinu. Za vrijeme agresije su tom zloudnom strategi-jom stvorili Republiku Srpsku, kazao je on.

U novijoj historiji Bosna i Hercegovina nikad nije bila u teem stanju, rekao je Sejdinovi. Bosna je okovana i prikovana, petnaest, dvadeset godina. Ni za pola ko-raka da se pomakne. Sa svih strana su pritisci da se pokrene Bosna i Hercegovina, da se promijeni njen Ustav, ali ne ide; ne da se Dejton dva. A glavni uzrok ovakvog stanja u Bosni i Hercegovini su paradravne tvorevine koje su ugraene u Dejtonski sporazum i sada, osloncem na Dejtonski sporazum, prave darmar u dravi.

Sejdinovi je kazao kako je sada bitno ta dalje raditi.On je predloio da se Bosni i Hercegovini vrati naziv republika, da se podri ini-

cijativa intelektualaca i odri meunarodna konferencija o promjeni Ustava Bosne i Hercegovine, kao i nauni skup o promjeni izbornog sistema.

Ovaj okrugli sto imao je znaajnog odjeka u bosanskohercegovakoj javnosti.Referate i diskusiju sa ovog naunog skupa Udruenje za zatitu tekovina borbe

za Bosnu i Hercegovinu objavie u posebnoj knjizi.efko HODI

KORAK broj 28

15

Ekskluzivno: Izvodi iz do sada neobjavljenog intervjua predsjednika Alije Izetbegovia o Srebrenici

Stradanje Srebreniana najvea neSrea u naim ivotima

(Predsjednik Alija Izetbegovi mi je decembru 1999. i januara 2000. godine odgovorio na veliki broj pitanja o odbrani i padu Srebrenice i epe. Ovaj raz-govor do sada nisam objavio i to je jedini intervju predsjednika Izetbegovia za koji javnost ne zna. Naime, predsjednik Izetbegovi i ja smo se dogovorili da intervju objavim u knjizi. S obzirom na to da sam ovaj intervju ve uvrstio u rukopis knjige, odluio sam se da u ovom broju Koraka, koji dobija novu fizionomiju, iz rukopisa knjige, ekskluzivno objavim upravo dijelove tog raz-govora s predsjednikom Izetbegoviem).

Gospodine Predsjednie, Veoma sam Vam zahvalan to ste prihvatili ovaj razgovor o odbrani i padu Srebrenice i epe. Prvo bih Vas pitao: kakve su, na poetku rata, bile procjene politikog i vojnog vrha nae zemlje, moe li se i kako odbraniti Podrinje s obzirom na blizinu Jugoslavije?

Situacija sa stanovita odbrane od agresije bila je u proljee 1992. u itavoj BiH veoma teka, u Podrinju posebno. Valja imati u vidu da su se poetkom te godine u BiH nale ne samo jedinice JNA redovno stacionirane u BiH, nego i korpusi koji su se povukli iz Hrvatske. Bosna i Hercegovina je u tim danima bila najvea vojna kasarna na svijetu. Agresija je poela napadom na Bijeljinu, a nastavila se upadom u Zvornik, Viegrad i Fou, dakle na itavo Podrinje. Moe se smatrati malim vojnim udom da smo se u Foi oduprli pet dana i da smo uspjeli sve do 1995. sauvati Srebrenicu i epu. Poetni otpor bio je mogu zahvaljujui hrabrosti ljudi i izvjesnim priprema-ma za odbranu koju je organizovala SDA preko Patriotske lige. Kasnije je odbranu preuzela Armija BiH.

ODBRANA BiH UMiJEE SJEANJA

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

16

Od 1993. godine bilo je planirano osnivanje 8. (podrinjskog) korpusa. Koji su bili razlozi da on nije bio osnovan?

Postojao je plan za formiranje 8. korpusa u koji bi ule jedinice koje su brani-le Gorade, epu i Srebrenicu. Bilo je predvieno da sjedite Komande 8. korpusa bude u Goradu. U meuvremenu je slijedilo potpisivanje sporazuma od demilita-rizaciji Srebrenice i epe. Kao to je poznato, potpisao ga je tadanji naelnik ta-ba Vrhovne komande Sefer Halilovi. Ovaj sporazum je potpisan u krajnje tekom trenutku za Srebrenicu i omoguio je opstanak Srebrenice jo preko dvije godine. Stoga smo se ograniili na formiranje 81. divizije sa sjeditem u Goradu umjesto 8. korpusa. Formiranje korpusa u takvoj situaciji bila bi puka formalnost.

esto se govori i pie da je 1992. godine proputena povoljna prilika za deblokadu Srebrenice, epe, Kamenice i Konjevi Polja, ali je, navodno, za to glavni krivac tadanji komandant Dru-gog korpusa eljko Knez, koji je vukao snage prema koridoru. ta Vi mislite o tome? I, da li je u to vrijeme, Vama, kao vrhovnom komandantu, Glavni tab nae Armije predlagao operaciju deblokade Srebrenice i epe? Odnosno, da li ste Vi to traili od Glavnog taba?

Sjeam se da sam traio da 2. korpus poalje pojaanje u Cersku i Konjevi Polje koji su bili neposredno ugroeni. Govorilo se da tadanji komandant 2. korpusa elj-ko Knez favorizira sjeverni pravac, ali ja ne bih mogao to potvrditi. Prije bih rekao da mi nismo imali dovoljno snage da se upustimo u ofanzivne akcije prema Drini. Za etnike na prodor na Drinu znaio bi prekid komunikacija sjever-jug i branili bi to svim sredstvima, neto poput posavskog koridora.

U aprilu 1993. godine, kada je Srebrenica bila pred padom, postojala je opcija o preseljenju stanovnitva na slobodnu teritoriju, ali se od toga odustalo. U najnovijem izvjetaju Ujedinje-nih nacija o Srebrenici izjavili ste da sa ove distance smatrate grekom to tada nije preseljeno stanovnitvo. Zato se odsutalo od plana preseljenja?

To je bio rezultat savjetovanja sa lokalnim politikim i vojnim rukovodstvom Sre-brenice. Oni su vjerovali da se mogu odbraniti. Meni se inilo da je situacija u sluaju masovnog neprijateljskog napada neodriva i bio sam za evakuaciju, ali nisam insi-stirao. Koliko se sjeam, ni vojnici nisu bili za evakuaciju.

U istom izvjetaju stoji i o razgovorima sa srpskom stranom o razmjeni Srebrenice i epe za Vogou i Ilija. Takoe su mi Srebreniani, koji su novembra 1993. godine uestvovali na Bo-njakom saboru u Sarajevu, priali kako ste ih Vi i tada informisali da Karadi predlae razmje-nu Srebrenice i epe za Vogou i Ilija i traili njihovo miljenje. Molio bih Vas da objasnite o emu se radilo?

Istina je to to govorite ali radilo se samo o Srebrenici. Karadi je u enevi ponu-dio zamjenu Srebrenice za Vogou. Ja sam o tome razgovarao sa predstavnicima Srebrenice na prvom Bonjakom saboru u Sarajevu. Oni su to odbili i ja sam prihva-tio njihov stav.

Krajem 1994. godine uraen je plan deblokade Srebrenice i epe pod nazivom Podrinje. ak je od Srebreniana traena borbena gotovost za poetak operacije. U Direktivi G Armije RBiH

KORAK broj 28

17

za 1995. godinu bila je planirana deblokada Srebrenice i epe. Koji su bili razlozi da niste nare-dili aktiviranje plana Podrinje, pa da Armija pokua deblokirati Srebrenicu i epu?

Pravljeni su planovi, ali su se sudarili sa injenicom da se radi o formalno de-militarizovanoj i zatienoj zoni. Svaka naa akcija ove vrste UN trupe bi iskoristile kao izgovor za povlaanje. Odluka je bila krajnje rizina. Povlaenje UN trupa je bilo sigurno a uspjeh akcije nesiguran. ta ako akcija ne uspije? etnici bi u tom sluaju zauzeli grad, izvrili osvetu i mi bi(smo) bili direktno odgovorni za tragediju. Ovakva situacija nalagala je oprez. Planovi su pravljeni i od njih se odustajalo.

Inae, kakve ste imali planove sa Srebrenicom i epom?

Plan je bio da se odrava status quo do razrjeenja kompletne situacije u BiH putem mirovnih pregovora. Do tog raspleta je dolo, ali je za Srebrenicu i epu bilo prekasno.

Politiko i vojno rukovodstvo Srebrenice mnogo puta Vam je slalo izvjetaje o tekom stanju u Srebrenici, te vie puta traili da Armija u enklavu uputi kolovane oficire, te da ih posjeti dravna delegacija. Jednom ste javno najavili posjetu dravne delegacije Srebrenici. Iz kojih razloga nisu upueni ni oficiri, a ni dravna delegacija?

Poto je grad bio demilitariziran, nismo mogli slati nove oficire. To se ne bi moglo sakriti. Mogli smo kolovati samo postojee i to smo inili. Zbog pada helikoptera u maju 1995. jedna grupa vojnih starjeina nije se mogla vratiti u Srebrenicu, meu njima i Naser Ori. U helikopteru su bila i etiri lijenika. Trojica su poginula u nesre-i. Upuivanje etiri vojna lijenika svjedoi nau vrstu namjeru da branimo grad. Dravna delegacija nije mogla otputovati jer je UNPROFOR odbio da osigura prevoz i pratnju. Bez toga se nije moglo.

ta su Predsjednitvo i Vlada inili da olakaju teko stanja u ovim enklavama koje je bilo re-zultat objektivnih i traginih okolnosti, ali i raskola, nepravedne raspodjele humanitarne po-moi, ubistava, bjekstava ka Tuzli, pa i preko Jugoslavije? U vezi s tim su posebno zanimljiva pisma koja su Vam slali komandant Rasim Deli i ministar MUP-a Bakir Alsipahi.

U Srebrenici je bila vrlo teka moralno-politika situacija. Povremeno je nestaja-lo hrane a nedostatak soli bila je svakodnevnica. Kao posljedica stalne ugroenosti i specifinog sindroma zatvorenog grada, u Srebrenici je bilo nervoze, svaa, uza-jamnih optuivanja, tue, pa i ubistava. Nasera Oria smo pozvali da utvrdimo o emu se radi. Prie o tome ta se dogaalo bile su onda, a i danas su, protivrjene. Mi ovamo u okruenju, oni tamo u okruenju. Teko smo mogli doi do istine. Valjalo bi sasluati desetine ljudi, suoavati ih. Sve je to bilo nemogue. Delieva i Alispahi-eva pisma su govorila o tome.

Srbi su napali Srebrenicu 6. jula, ali iz dokumenata se vidi da je na Generaltab i 9. jula procje-njivao da stanje nije tako alarmantno kako javljaju Komanda 28. divizije i predsjednik Sulji. Prema dokumentima i Vi ste energine poteze poeli da vuete, takoe, 9. jula ujutro. Zato se kasnilo tri dana u reakciji na napade etnika na Srebrenicu?

Koliko se sjeam napadi prvih dana liili su na sve one ranije upade sa ogranie-nim dejstvom. Tek 8. ili 9. jula moglo se zakljuiti da se radi o masovnom napadu. U

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

18

pitanju je bio i nedostatak pouzdanih informacija i opravdano oekivanje da meu-naredna zajednica nee dozvoliti da snage UNPROFOR-a budu pregaene. Sa druge strane, vie smo oekivali od same odbrane Srebrenice jer je raspolagala sa znaaj-nim protivtenkovskim naoruanjem, izmeu ostalog sa skoro 300 projektila RPG i de-setak Crvenih strijela, sasvim dovoljno da se tenkovski napad zaustavi. Koliko znam, u opoj panici ova sredstva nisu upotrijebljena ili nisu adekvatno upotrijebljena.

U zoru, 9. jula, Vi i Vai saradnici poeli ste da animirate svijet za spas Srebrenice. Telefonom ste razgovarali ili uputili pismo vodeim dravnicima svijeta traei od njih da spase Srebrenicu i Srebreniane. Zato je ta pomo izostala? I kako ste se osjeali kad ste shvatili da pomoi od svijeta nema?

10. jula kasno navee bio sam krenuo da proem kroz tunel ispod aerodroma na putu za Zenicu. Tada me je iz Splita nazvao general Rupert Smit, tadanji ko-mandant UNPROFOR-a, i uzbuenim glasom mi saoptio da je konano nareena akcija zranih snaga NATO-a i da e uslijediti bez odlaganja. Moram istai da je general Smit od prvog trenutka bio za zranu akciju protiv etnikih tenkova i kolona i za to se iskreno zalagao. Koio je neko iznad njega, general anvije ili Akai, najvjerovatnije obojica. Danas je ak poznato da su avioni iz baza u Italiji bili poletjeli i da su vraeni sa pola puta. Na vijest o akciji koju mi je prenio general Smit, nastavio sam put za Zenicu, sa olakanjem. itavu no od 10. na 11. deurali smo, oekujui izvjetaj o napadu. Nije stizao. 11. jula kasno popodne poele su stizati vijesti o ulasku Mladievih jedinica u grad, a da nikakva akcija NATO-a nije uslijedila. Kako sam se osjeao? Osjeao sam se izdanim, ne po prvi put.

U jednoj kratkoj depei komandantu Rasimu Deliu 12. jula 1995. godine blago ste mu prigo-vorili da se, dok su voene borbe za odbranu Srebrenice, Armija na ostalim bojitima pipkavo borila. Kao vrhovni komandant, kako ocjenjujete pomo nae armije, s ove strane, braniocima Srebrenice, a kasnije i u njihovom proboju?

Da, to je bio moj utisak. Meutim, veliko je pitanje da li se moglo vie uiniti. Mislim da je na veliki hendikep bio nedostatak pouzdanih informacija o snazi i na-mjerama neprijatelja. UNPROFOR je sigurno imao podatke o koncentraciji etnike vojske, ali i oni su o namjerama mogli samo nagaati. Po njegovom ponaanju mo-glo se zakljuiti da su bili zateeni. Vidi se to i po neodlunosti nareenja za zranu akciju. Avijacija dobija dva razliita nareenja u roku od jednog sata. etnici su ove okolnosti u cjelosti iskoristili.

Poslije pada Srebrenice, dogaao se, pred oima satelita i svijeta, zloin nad Bonjacima iz Srebrenice. Dok su trajale egzekucije nad hiljadama zarobljenih Srebreniana, poneto smo i mi saznavali, a svijet jo vie. ta smo mogli uiniti mi, ta svijet? Volio bih da sa vie detalja opiete te dane kada se dogaao planetarni zloin i kada su Vam stizale informacije o tome, te kada ste izjavili da od etnikog ienja ima neto uasnije etniko ubijanje?

Da, svijet je, zahvaljujui satelitskim snimcima, znao ta se dogaa. Mi smo samo nagaali i sa nevjericom primali vijesti sve crnje od crnjih. Sjeam se da smo 2-3 dana nakon pada Srebrenice uhvatili telefonski razgovor dvojice etnika. Jedan kae: juer smo ih sredili. Koliko, je li trideset, pita drugi. Dodaj dvije nule- odgovara prvi. Mi-

KORAK broj 28

19

slim da se taj snimak nalazi u dokumentaciji. Prije ovoga sa nevjericom sam primao vijsti o masovnim egzekucijama. elio sam da vjerujem da se veina ljudi ipak spasila. Meutim, to to se stvarno dogodilo prevazilo je i nae najcrnje slutnje.

Volio bih da se sjetite jo nekih detalja i dogaaja iz tog perioda koji se tiu Srebrenice?

Moda jedan detalj iz razgovora sa predsjednikom irakom 29. ili 30. avgusta 1995, dakle neto vie od mjesec dana nakon srebrenike katastrofe. Rekao sam mu da za nesreu inim odgovornim francuskog generala anvijea. On je bio, ini mi se, iskreno zauen i odbacio je tu mogunost. Ne, on je vrlo korektan oficir rekao je. Ja sam rekao da sam siguran jer imam skoro pouzdanu informaciju da je upravo anvije zaustavio zranu akciju, a uz to se u vrijeme krize sastao sa Mladiem. On je ponovio da ne vjeruje ali e stvar ispitati. Mjesec dana kasnije anvije je povuen.

Postoji teza da je tragedija Srebrenice pomogla Goradu, jer je meunarodna zajednica na samitu u Londonu 21. jula 1995. godine energino stala u zatitu Gorada. ta Vi mislite o tome?

Vjerujem da je tako jer su se vijesti o Srebrenici ve bile proirile i okirale svijet. Ali, valja znati da smo u Goradu uspjeli sprovesti reorganizaciju vojske. Komanda je bila potpuno promijenjena. Doli su novi ljudi koji su se kroz etniku teritoriju probili do Gorada.

I da je tragedija Srebrenice uticala na daljnji tok rata u BiH, s obzirom na to da su odmah iza toga Karadi i Mladi optueni za ratne zloine?

Mislim da je imala snaan uticaj. Kao to je poznato, 30. avgusta 1995. nepuna dva mjeseca nakon Srebrenice, uslijedila je snana zrana intervencija NATO-a na srpske poloaje. Neposredan povod je bila granata na sarajevsku trnicu Markale, ali mislim da je pravi razlog bila Srebrenica. Znam posigurno da se u amerikom Kongresu uoi odluke o intervenciji ula izjava to je dosta, dosta je. Ono to se u ovoj izjavi ne uje, a to je oito sadrano, je Srebrenica. Srebrenica je neposredno uticala i na haku optunicu protiv Karadia i Mladia.

epa se due branila i sudbina epljaka je, ipak, bila drukija u odnosu na Srebreniane. Iz povjerljivih depea koje ste u ono vrijeme slali generalu Rasimu Deliu i vojnom i civilnom ru-kovodstvu epe, vidi se koliko ste napora ulagali da animirate svjetsku zajednicu da vazdunim udarima odbrane epu, ali i ta je pomo izostala. Koje su Vam razloge svjetski monici navodili zato nee da pomognu ni epi?

Nisu navodili nikakve razloge. Privatno znam da nije bilo saglasnosti meu ve-likim silama, a nije iskljuena ni ona koalicija o podrinjskim enklavama kao smetnji mirovnim pregovorima.

U dramatinim depeama koje su Vam slali politiko i vojno rukovodstvo epe, vidi se da su u oaju traili zamjenu teritorija. To isto je, tvrdi Osman Sulji, traio od Vas u telefonskom razgovoru 9. jula 95. godine kada je Srebrenica bila pred padom. Jeste li pokuavali da neto uinite u vezi sa tim prijedlozima? Ili je za to ve isuvie bilo kasno?

Nisam, niti je bio vie trenutak za to. Mogli smo samo spaavati ivote. Hvala Bogu, gubici u epi nisu bili veliki.

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

20

Ne mogu a da Vas ne zamolim za Vae vienje onih nekoliko udnih reenica koje je Karl Bilt napisao o padu Srebrenice u svojoj knjizi Misija mir. Parafrazirajui rijei tadanjeg naeg mi-nistra vanjskih poslova Muhameda airbegovia koji upravo u Strazburu saznaje za pad Sre-brenice i opisujui njegovu reakciju, Bilt pie: Njegova mirna reakcija i njegovo mirno rezono-vanje spada u za mene jo uvijek tajanstvene mozaike kockice srebrenike drame. Srebrenica je za njih uvijek, rekao je, predstavljala veliki problem. Znali su da bi mirovni sporazum znaio gubitak enklava. Na neki nain bi ono to se desilo pojednostavilo stvari, rekao je otvoreno.

Ne znam ta je tano airbegovi odgovorio. Morali biste pitati njega. Ono to je u itavoj stvari bilo okantno nije samo pad grada. okantno je bilo ono to je slije-dilo, a to je tragedija stanovnitv, a i ja vjerujem da airbegovi nije u tom trenutku znao za zloin. Vijesti su kasnile. A ko zna da li je Bildtov utisak bio taan, a radilo se samo o utisku. U svakom sluaju, znam da je airbegovi bio potresen tragedijom i da je, uz ostalo, njegova velika zasluga to je dolo do istrage koja je provedena u UN i izvjetaja generalnog sekretara Kofi Anana o srebrenikoj katastrofi koji je ovih dana objavljen. Mislim da bez airbegovia to ne bi(smo) imali.

Moram naglasiti: za sve nas stradanje Srebreniana je najtea nesrea koja se mogla dogoditi u naim ivotima.

Razgovarao: efko HODI

Sarajevo, 6. januara 2000. - Predsjednik Alija Izetbegovi i autor za vrijeme zavrnog razgovora o Srebrenici u Predsjednitvu BiH (Snimio: Didije Torshe)

KORAK broj 28

21

ta je zastupnik komandanta 28. divizije Ramiz Beirovi 11. avgusta 1995. izjavio Vojnoj bezbjednosti o padu istone enklave

Odbrana i pad Srebrenice, prObOj prema Tuzli

Ramiz Beirovi, zastupnik komandanta 28. divizije, 11. avgusta 1995. godine dao je izjavu Slubi Vojne bezbjednosti Drugog korpusa ARBiH o odbrani i padu Srebrenice, te proboju Srebreniana prema Tuzli. Ovo svjedoenje prvog ovjeka odbrane Srebrenice, dato samo mjesec dana poslije njenog pada, svojevrsno je, bolje rei, historijsko svjedoenje o najsudbonosnijim i najtraginijim dogaajima u historiji ovog grada. Izjavu Ramiza Beirovia donosimo s neznatnim skraenjem.

Beirovi je iznenada umro jula 1998. godine.

Ja, Beirovi Ramiz, sin Osmana i majke Fate, djev. Sulji, roen 11. 06. 1956. g. u s. Opetci, optina Srebrenica, oenjen, otac dvoje djece, po zanimanju pravnik za uprav-ne poslove, prije rata radio u Optinskom tabu TO Srebrenice, u Srebrenici stanovao u ul. Marala Tita, soliter 7, u ARBiH od 15. 04. 1992. g., po inu major, na formacijskom mjestu naelnik taba 28. d. KoV, privremeno u Tuzli u Sarajevskoj br. 19, na okolnosti zbivanja u Srebrenici od poetka rata, ovlatenim licima, dajem slijedeu

I Z J A V USredinom aprila 1992. g. jedna delegacija u sastavu dr. Sabit Begi, zamjenik ko-

mandira milicije Hasi Alija i mislim Salimovi azim, bili su na pregovorima u Bra-tuncu sa etnicima i tada su etnici postavili ultimatum da se preda oruje iz Srebre-nice. Ja sam bio lan taba NO i mene su stanari moje zgrade obavijestili da su neki Srbi unijeli oruje u zgradu, pa sam ja jedva uspio da obezbijedim pretres i tada je pronaeno neto oruja i ti ljudi su privedeni na razgovor, ali tada sam imao sukob

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

22

sa Zekiem i Salihovi Hamedom oko tog jer sam ja prigovorio to su ti ljudi puteni. Tada je govoreno da je to naoruanje samo za naoruavanje srpske policije. Moj ko-lega iz taba, Hasanovi Suljo, mi je predloio da uem u tab TO gdje su bili samo Muslimani, jer je taj tab formiran ispred SDA i ja sam to prihvatio i postavljen sam na mjesto pomonika komandanta za pozadinu. Ja sam trebao da napravim plan pozadinskog obezbjeenja u sluaju oruanog sukoba. Za to sam traio odreene podatke od Efendi Hameda, predsjednika stranke, jer se tada prialo da stranka dijeli naoruanje, o koliinama naoruanja, izvorima hrane i dr., ali ti podaci su mi bili nedostupni. Poslije sam od naelnika SJB traio podatke koliko naoruanja ima kod Muslimana, ali ni taj podatak nisam dobio. Zbog ovog tab nije ni zaivio.

Do okupacije Srebrenice dolo je 17. 04. 1992. bez otpora. Ja sam u to vrijeme bio kod oca u Suesci. Dobijali smo razne informacije. Dobili smo informaciju da je Naser Ori pruio otpor, to je znatno ohrabrilo narod. Zajedno sa Zulfom Tur-sunovi(em) i Hamedom Salihoviem, organizovali smo liniju odbrane na rubnom podruju sela. Znao sam da se Hakija Meholji nalazi u umi negdje u okolini, sa borcima, pa sam pokuao da stupim u kontakt s njim i sa Oriem. 26. 04. 1992. g. sa Zulfom Tursunoviem sam doao do Potoara. I tu sam se prvi put upoznao sa Naserom Ori(em). Kasnije je dolo do susreta sa Hakijom Meholji(em) i odlueno je da se proiri otpor.

Ne znam ko je ubio Zekia, ali nakon toga Srbi su bili obezglavljeni i pobjegli su iz grada, tako da su se Muslimani poeli vraati u grad. Poznato mi je da je u to vrijeme u samoj Srebrenici ubijeno od strane etnika oko 60 lica, i to su bile preteno starije osobe, od kojih su mnogi bili spaljeni... Znam da su u Srebrenici spaljeni Redepovi Redep, brani par Salimovi, roditelji Salimovi azima.

U peridu maj, juni, juli uspjeli smo da zaokruimo dio slobodne teritorije Srebre-nice i Bratunca i ja sam se svo to vrijeme nalazio u Suesci. Kad sam u septembru pozvan da radim u tabu u Srebrenici, taj poziv sam prihvatio i znam da je tada ve bila uspostavljena veza sa Cerskom i Konjevi Poljem. U Cerskoj je komandant bio Ferid Hodi, a abi Velid je bio komandant u Konjevi Polju.

Nurif Rizvanovi je doao u Srebrenicu, koliko sam ja uo, u julu 1992. g. ali ja ga nisam vidio. Odreen broj boraca koji koji je sa njim stigao ostao je u Srebrenici.

Ja sam u maju predlagao da se formira ratno Predsjednitvo, jer u to vrijeme nije bilo predstavnika vlasti. Na elo su doli ljudi koji su (se) stavili inae na elo oruanog otpora, a predstavnici Stranke su bili veoma politiki neaktivni. Predsjednik Stranke Efendi je bio veoma pasivan u vrijeme kada se vodila borba. Na elo Ratnog pred-sjednitva je doao Avdi Hajrudin koji je bio predsjednik Kluba poslanika SDA.

Hamed Salihovi, Naser Ori i Zulfo Tursunovi su ili u Cersku na dogovor, u sep-tembru 1992. g., a tamo je dogovoreno da se formiraju jedinstvene oruane snage za ovo podruje, i formirana je Subregija, te je utvrena lista lica koja e ui u po-litike i vojne organe za te prostore. Ne znam da je neko raspravljao o ulozi Nurifa Rizvanovia. Ja sam uo da se Nurif Rizvanovi sa svojom grupom kretao prema Sre-brenici i da je tamo upao u neku zasjedu i od tada se gubi bilo kakav trag o njemu. injenica je da sam uo i priua da ge je neko od naih ubio, ali se nisam bavio istra-

KORAK broj 28

23

ivanjem tog sluaja, pa ne znam ta je stvarno bilo, jer je osim ovoga bilo i pria da je pokuao bjekstvo, pa da je uhvaen, ali kako ga ja lino nisam poznavao nisam ni znao nita o njemu.

Bilo je veoma teko organizovati zajedniku logistiku podrku, jer je svaka mjesna zajednica imala svoju logistiku i hranila svoju vojsku. Poku-avali smo se dogoviti da prilikom oslobaanja nekog srpskog sela, sav ratni plijen ide u zajed-nike magacine, pa da se onda dijeli na ravne di-jelove, ali je odmah nakon oslobaanja sela, u ta sela upadaio narod, pa je onda svako sebi nosio ta je htio. Zbog ovog se odustalo od daljeg po-kuaja formiranja zajednike logistike.

Na spiskovima koji se nalaze kod Srba nave-deno je da u neki nai ljudi uestvovali u zloini-ma protiv Srba, a ja sam utvrdio da na istim ima ljudi koji nisu nikad ni bili pripadnici ARBiH, pa tako nisu ni mogli uestvovati u zloinima. Tako, na spiskovima ima jedna uiteljica koja je starija, Kraljevi mislim da je Esma, koja sigurno nije mogla da uestvuje u izvrenju zloina. Na tom spisku je jo Sinanovi Reid, za kojeg takoe znam da nije nikad bio pripadnik ARBiH. Ja sam taj etniki spisak vidio u etnikim novinama koje su kruile po Srebrenici.

U Srebrenici je bilo problema u odnosima izmeu civilne policije i vojne. Nije se znalo ta je ija nadlenost. Koliko se ja sjeam, prvo ubistvo u Srebrenici je bilo po-etkom rata u Srebrenici u 1992. g. i mislim da se radi o licima iz s. Pala, u meusob-nim razraunavanjima. Ne znam da li je ubica ili ubijeni bio iz s. Pala. Ubijen je ehi N. i uo sam da ga je ubio jedan ovjek koji je i prije rata imao neko ubistvo ili poku-aj ubistva i da je zbog toga suen prije rata. ehi je bio u drutvu sa nekim Kemom iz s. Pala, koji je bio u sukobu sa ubicom, imali su ranije nekih tua, pa kada je dolo do pucnjave, onda je poginuo ehi, a ne Kemo, kome je to bilo namijenjeno.

U vrijeme akcije Padobran bilo je vie ubistava, ali ja ne znam nikoga ni ko je ubijen ni ko je ubica. U to vrijeme svo stanovnitvo sposobno za hodanje je ilo u potragu za hranom, pa se nije moglo ni pratiti ko je ubijen. To je tada ve pratila civilna policija.

Posljenje ubistvo za koje ja znam je ubistvo Salihovi Hameda, koji je prije rata bio naelnik SJB, ranjen je poslanik Skuptine Mustafi Ibran, a sa njima je bio i Efen-di Hamed, koji je prije rata bio predsjednik SDA. To je bilo u maju 1995. G.

Nakon dolaska UNPROFOR-a u Srebrenicu i smirivanja ratne situacije, dolazi do pokuaja aktiviranja rada SDA. Tu je dolo do izraaja polarizacija u Stranci. Dolo je do smjene predsjednika Stranke, do izbora novih lanova Izvrnog odbora. Ja nisam uopte lan Stranke, tako da ne znam ta se sve deavalo. Znam da su na jednoj stra-ni bili Ibran Mustafi, Salihovi Hamed i Efendi Hamed, Ahmo Tihi, jedno vrijeme

Ramiz Beirovi

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

24

Mandi. Zulfo Salihovi, Hajrudin Avdi, Beirovi Demo, koji je bio zaduen za privredu i drutvene djelatnosti i dr. su bili lanovi drugog dijela Izvrnog odbora, koji su bili u sukobu.

Kad sam uo za ubistvo pretpostavio sam da e se to pripisati vladajuim ljudima, a posebno radi toga to se to dogodilo nakon mog povratka iz Tuzle, pa je ak bilo go-vora da je to sve pripremio Naser u vrijeme dok smo mi bili u Tuzli. Muhamed Efendi i Ibran Mustafi su govorili na skuptini da znaju ko je izvrio ubistvo i ak su izjavili da izvrioci ubistva sjede u skuptinskoj sali, gdje sam i ja bio. Civilna policija je pokuala da razjasni ovo ubistvo i ranjavanje, to je radio Reid Efendi, za kojeg sam uo da je ostao u Potoarima, a to je radio i naelniuk bezbjednosti Nedad Bekti. Nisam bio obavijeten o rezultatima istrage, jer sam nastradao u helikopteru koji je sruen pa sam bio na lijeenju. uo sam da je bio neki sastanak koji je odran u kui gdje je stanovao Ahmo Tihi, a na kojem su prisustvovali Efendi Hamed, Salihovi Hamed, Mustafi Ibran, Tihi Ahmo, a pria se da su bili i Salihovi Huso i Ali Fahrudin koji je stigao u Tuzlu. Na ovom sastanku je, kako sam kasnije uo, bilo rijei o formiranju sop-stvene vojske, kojom bi imenovani komandovali. Naime, uo sam (od) nekog ovjeka iz Potoara, kojeg se sad ne mogu sjetiti, da je neposredno prije sastanka Salihovi Hamed igrao ah sa nekim ovjekom u Potoarima i tom prilikom komentarisao kako postoje tendencije da se formira druga vojska i da je on u dilemi jer ne zna ta da radi. Po povratku sa sastanka dolo je do otvaranja vatre na njih i tom prilikom je ubijen Salihovi Hamed, Mustafi Ibran je ranjen, a Efendi je ostao bez povrede.

Kad se govori odnosu ove dvije grupe lanova SDA, tu smatram da je bila borba za vlast, da je dolazilo da davanja dezinformacija od strane grupe koja je bila sastav-ljena do bive rukovodsva, kao to je bila informacija da vodea struktura vercuje sa humanitarnom pomoi, a to je meu narodom prolazilo, jer je onda narod te pri-e uveliavao. Policija je vie puta pokuavala utvrditi tanost ovih informacija oko verca deficitarnom robom, pa su vie puta plijenili robu na pijaci i dovodili te ver-cere na sasluanje, ali uvijek su bile izjave da je to roba koja je donesena iz epe, radi ega ova hapenja nisu davala neke rezultate. to se tie verca robe sa etnicima, u dva navrata su privedean dva ili tri lica iz Dugog Polja, ija imena ne znam, ali znam da su bili pritvarani i da im je roba oduzimana. U jednom sluaju je lino komandant Ori intervenisao na vatrenoj liniji u Buljimu, jer se ranije znalo da e biti verca robe, pa su tom prilikom likvidirana tri ili etiri etnika i zaplijenjena roba.

Mi nismo imali podatke o licima koja su eventualno saraivali sa etnicima, osim to je bilo povremenog dovikivanja sa linija, a i to smo zabranjivali. Ne znam za po-stojanje bilo kojeg lica koji je davao informaije etnicima za novac ili na drugi nain. Sigurno je da je moglo da se deava da su lica koja su zarobljavana mogla davati etnicima informacije.

U 1994. g. tri djevojke od kojih je jedna iz ubina, druga iz Dimnia, a trea ne znam, samoinicijativno su otile na srpsku stranu i vratile su se poslije dvadesetak dana. Po njihovog povratka, Bekti Nedad, p/k za bezbjednost divizije, je sa njima razgovarao, ali ne znam kakvi su rezultati. Po njihovom kazivanju, one su otile jer su bile sa loim tretmanom, da nisu imale hrane. Inae, one su bile prostitutke i za njih se govorilo da su u epi imale kontakte sa ukrajinskim pripadnicima UNPROFOR-a,

KORAK broj 28

25

te da su tamo imale kontakte i sa Srbima. U epi su bile hapene i prebacivane u Sre-brenicu. Za vrijeme boravka na srpskoj strani, pojavljivale su se na televiziji i nama su dale objanjenje da su bile primorane da daju informaciju za televiziju. Od njih nismo uspjeli dobiti nikakav podatak o njihovoj saradnji sa etnicima.

Po dolasku UNPROFOR-a jedna Srpkinja, Dana Smajlovi, koja je nevjenano i-vjela sa Krdi Nazifom, ili Atifom, ranije milicionerom, pa lanom komande brigade, sada dola ovdje na slboodnu teritoriju, esto je kontaktirala sa UNPROFOR-cima, bez ikakve kontrole, tako da je mogue da se osta informacija preko nje moglo odli-jevati. Kako sam uo, ona je zajedno sa Krdiem, u koloni vojnika krenula u proboj, a kad je taj dio kolone napadnut, ona se vratila u epu, a iz epe je dola na ovo podruje. Ona je kontaktirala sa UNPROFOR-cima u svom stanu ili kod njih, a kad smo na to prigovorili, nama je reeno da su UNPROFOR-ci duni da provjeravaju lica druge nacionalnosti, pa da je to razlog to su nju esto posjeivali.

Nakon to smo dobili ona dva ugovora o demilitarizaciji Srebrenice, trebalo je da se potpuno razoruamo. Jedva smo uspjeli da obezbjedimo neto oruja starijeg i pokvarenog da se preda UNPROFOR-u, a ostalo su borci sakrivali kod kua. Obiaj je bio da borci kod sebe dre naoruanje i samo iznimno se predaje na liniji drugim borcima. Nikad se nije dozvoljavalo da oruje bude na jednom mjestu grupisano. Teko naoruanje je predato UNPROFOR-u i, koliko se mogu sjetiti, predato je: dva tenka T-55, haubica 105 mm, top B-1 76 mm, dva PA topa 20/3 i 20/4, jedan oklopni transporter, koji je bio neispravan, na njemu su bila dva bestrzajna topa 82 mm, mali VBR kojeg smo zarobili od etnika i mislim da je skinut sa aviona, jedan MB 120 mm i nekoliko MB 82 mm, koji su uglavnom bili nekompletni, bez lafeta i dr.

Pripadnici Kanadskog bataljona su htjeli da unite to naoruanje, ali ja to nisam dozvolio jer to nije pisalo u ugovoru, ali uslovi uvanja tog naoruanja su bili veoma loi, tako da je sada dosta oteeno. Prilikom naeg proboja, teko naoruanje je ostalo, a pjeadijsko smo ponijeli u proboj. Municija je za pjeadijsko naoruanje odmah unitavana jer su UNPROFOR-ci govorili da nemaju tehnikih uslova za u-vanje, a druga je zbog slabog uvanja bila oteena. Mi smo morali da uvijek imamo nekoliko boraca na liniji koji su se morali sakrivati jer su ih onda UNPROFORci pri-vodili i oduzimali oruje. Kad su doli Holanani, oni su nae borce snimali kamerom kako bi nam dokazivali da imamo oruje, pa smo imali problema oko dokazivanja da nemamo oruje.

Nakon predaje naoruanja UNPROFOR-u, mi smo u 1994. g. i u 1995. g. dobijali neto MTS ubacivanjem preko linija odbrane i zone odgovornosti 2. korpusa. Meni je priao Kasim Sulji, koji se sada nalazi u komandi divizije u Tuzli, da je prebaci-vanje MTS vreno u saradnji sa tadanjim komandantom OG Muratovi Hasanom i Generaltabom. U ovoj organizaciji je dolo dvadesetak zolja, manja koliina bom-bi i manja koliina municije za puke 7,62, uo sam da je sredstva ponijelo prema nama 40 ljudi, ali nam sve nije dopremljeno, nego je dio tih stredstava zakopan neg-dje oko Kamenice. Zakopana je municija, a koliko ja znam tom prilikom nije bilo sredstava veze, niti nekih protivoklopnih sredstava. S obzirom da je Kasim bio lino prisutan kod prijema tih sredstava, on bi mogao znati detalje. Ja ne znam da je bilo

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

26

jo sluajeva prebacivanja MTS na ovaj nain sem ovog jednog sluaja, jer je poslije toga, na na zahtjev, dolo do ubacivanja MTS putem helikoptera.

Poznato mi je da je pregovore oko predaje naoruanja UNPROFOR-u vodila de-legacija iz Korpusa u sastavu Mandi Enver, ivi Zaim, ozi Kelvedin, Franjo Nia-novi i mislim da je jednom bio dr. Nedret Mujkanovi. Na ovom podruju je boravio jo jedan ljekar hirurg, Meho N., ne znam mu prezime. Ova delegacija je dolazila helikopterom UNPROFOR-a, a Franjo Nianovi je kod nas ostao 2-3 mjeseca jer je ostao samo do slijedeeg dolaska delegacije, a to se produilo na ovo vrijeme, zbog toga to delegacija nije dugo dolazila. Na nae podruje su dolazila i dva strana no-vinara od kojih je jedan doao pjeke sa nekim naim borcima, a znam da je dolazio i neki Senad iz Pres centra ARBiH. Oni su bili u vrijeme padobran akcije. Osim ovih lica, na podruje Srebrenice, od demilitarizacije nije niko vie dolazio.

Mi smo imali dobro utvrene linije odbrane, iako je najslabije uraena linija bila na pravcu prema epi, od Ljeljendo do Podravnja, jug-jugoistok od Srebrenice.

Krajem aprila 1995. g. iz epe smo poletjeli helikpterom i doli smo u Zenicu. To je bila jedna delegacija koja je upuena iz Srebrenice, na elu sa komandantom Oriem Naserom, Avdi Hajrudin, koji je postavljen na mjesto pomonika ministra, Nuki Esad, Teskredi Devad, Jahi Senahid i ja. Oni su imali zadatak da organizuju rad optine Srebrenca u Tuzli, te su trebali ostati u Tuzli. Komandant Ori i ja smo trebali zajedno da se vratimo, ali nakon razgovora sa omandantom Generaltaba, Oriu je odobreno da ostane u Tuzli jo jedno vrijeme i da se vrati u Srebrenicu na-kon to oko 10. 05. bude zavrena obuka starjeina koji su ranije doli na obuku. Iz Zenice smo prebaeni svi lanovi delegacije u Kakanj, a invalidi, koji su nam doli, su prebaeni na drugu stranu.

U Kaknju nas je primio naelnik taba gen. Hadihasanovi i tada su obavljeni razgovori oko zbivanja u Srebrenici i zato smo doli ovamo. Trebalo je dabudemo upueni vozilima u Tuzlu, radi daljeg rada sa komandom Korpusa. U meuvremenu je stigao komandant generaltaba Deli, koji nam je omoguio da se helikopterom prebacimo na Viu, a onda smo prebaeni u Komandu Korpusa, gdje smo bili pri-mljeni od komandanta Deli Seada. Poslije smo imali sastanak sa guvernerom Ize-tom Hadiem. Drugi dan smo posjetili liniju dobrane u Kladnju, iznad tunela Stari, a naredni dan smo obili komandu teoanske brigade, Sapnu, Meeu, Snjenicu. Slijedei dan smo otili u Kakanj. Tu je dolazio predsjednik Izetbegovi i sa njim smo razgovarali, pa je komandant odredio mene i Ramu ardakovia, naelnika taba brigade iz epe, da odemo u Sarajevo. Trebalo je da odemo tamo radi podizanja sredstava iz Fonda ehida i da ta sredstva odnesemo u Srebrenicu. Ta sredstva smo podigli u tom Fondu, koji se nalazi negdje iza zgrade Ministarstva unutranjih poslo-va. Ja sam podigao 150.000 DM, a sredstva za epu jepodigao Mumo Krlu sa gru-pom starjeina koji su bili na obuci u Sarajevu. Koliko sam uo, mi smo se mimoili. U Narodnoj banci, po nalogu Vlade RBiH, podigao sam 80.000 DM, a Ramo je podigao novac iz banke za epu, ali ne znam koliko je on podigao novca. Prilikom podizanja novca iz banke nije bilo nikakve naznake svrhe podizanja novca, nego mi je samo reeno da je to novac za Srebrenicu. U Banku smo uli zajedno sa predstavnikom Mi-nistarstva finansija RBiH, a prethodno smo sa pomonikom ministra finansija sredili

KORAK broj 28

27

papire oko dizanja novca. Ja sam imao pismeno ovlatenje od komandanta Oria za podizanje tog novca, jer je komandant bio o tome obavijeten prije nego to sam ja krenuo u Sarajevo. Sa novcem smo se vratili u Kakanj. Tu sam obavijeten od komandanta da treba da letim nazad sa jednom grupom, helikopterom. Ja sam boravio u Zenici oekujui povratak u Srebrenicu. Cjelokupna podignuta suma nov-ca iz Sarajeva je bila svo vrijeme kod mene i ja od toga novca nisam nita ostavljao nego sam sve ponio sa sobom u Srebrenicu. Iako sam u Sarajevu bio informisan da u Komandi u Kaknju treba da podignem armijski novac, ja to nisam uradio. Kasnije sam uo da je komandant Ori podigao taj novac, ali da je taj novac deponovan jer nije bilo mogunosti da se novac prebaci u Srebrenicu.

Mi smo 05.05. 1995. g. poletjeli iz Kaknja prema Srebrenici, poslijepodne. Bilo mi je udno to smo krenuli po danu, jer sam oekivao da e se putovati nou. Doli smo do Vie, a onda smo prebaeni u zgradu Energopetrola, u komandu, gdje smo boravili do 24 sata, kada nam je saopteno da zbog vremenskih uslova ne moemo letjeti. Nakon toga smo prebaeni u kasarnu Husinska buna gdje smo prenoili, a onda smo imali slobodan dan do 20,00. Po okupljanju u kasarni, negdje oko 23,00, krenuli smo ponovo na Viu. Tamo smo bili u nekoj kui gdje je bila kuhinja, tu smo se zadrali 15 20 minuta i nakon toga smo se ukrcali u helikopter. Bilo nas je 19 i tri lana posade. Reeno nam je da emo letjeti oko 23 minuta od ega 10-tak minuta preko etnike teritorije. Poletjeli smo oko 02,00 sati 07. 05. 1995. g. I, na prostoru iznad Han Pijeska i Sokoca, odjednom je helikopter bio osvijetljen, ne znam da li je bila granata ili reflektor, ja sam vidio ispod krivudav put i osjetio sam da helikopter tone i u desnu stranu se naginje. Tada sam vidio da na nas dejstvuju svjetleim zr-nima iz PA oruja, ali je to bilo iza nas, odnosno tada nisam primijetio da smo bili pogoeni. Poslije toga je zapucalo sa svih strana prema helikopteru i ja sam imao osjeaj da je tada bio prelazak preko linije. Tada nisam primijetio da je bilo ko od nas pogoen, niti je bilo tragova da je helikopter pogoen, pogotovo jer nije bilo zvukova promjene rada motora.

Odjednom sam primijetio da je prestala pucnjava prema nama, pa sam mislio da smo preli liniju. Vidio sam da su u helikopteru upalili dva puta reflektor i gasili ga, a onda je upaljen i nije gaen. Kolega koji je sjedio preko puta mene, Ramo ardakovi, mi je tada rekao da smo doli do epe, da emo se uskoro spustiti, te je ustao. Ja sam ekao da se helikopter spusti i nisam ustajao, a kako sam ja bio prvi uz vrata niko nije ni mogao da izae dok ja ne ustanem. Nisam primijetio da je helikopter udario u neto ili bilo kakvu promjenu u radu helikoptera. Uopte se ne sjeam tog ina padanja ili udara helikoptera na zemlju. Znam samo da sam u jednom trenutku doao svijesti, neto me pritiskalo na glavu, to sam uspio da skinem, iako ni sada ne znam o emu se radi. Tek tada sam shvatio da je helikopter sruen. Pitao sam da li ima neko iv, ali se niko nije javio, osjeao sam jake bolove u predjelu karlinog pojasa. Pokuao sam da ustanem, ali nisam mogao, stavio sam se u leei poloaj, potrbuke i napipao pored sebe puku i pokuao se kretati naprijed. uo sam galamu ljudi i razmiljao sam da su nas etnici opkolili. uo sam jedan glas koji je zvao Sifeta kapetana, ali ja nisam smio odgovoriti. Poslije je taj isti glas pitao:Ramo, jesi li iv?, pa sam se ja javio i onda su me prenijeli u epu. Osim mene ostalo je jo osam ivih poslije ove nesree. Sa mnom su

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

28

sada doli Mali Mehmed i Mali Muhamed koji su i bili sa mnom u helikopteru kada je bila nesrea, dolo je dijete koje je bilo sa nama, ne znam kako se zove, a po pre-zimenu je Salihovi, zatim Krlu Numo, koji je iz epe, a za ostale ne znam. Kako sam uo, Brgulja Devad iz epe je, nakon kontakta sa komandom iz Tuzle, skinuo nekakvu kutiju sa helikoptera, gdje je bilo snimano sve to se deavalo oko udesa helikoptera. Poslije sam uo da je helikopter udario u nekakvu bukvu, pa da je zbog toga pao, a to je bilo oko 50 do 100 metara od mjesta gdje je trebalo da se helikopter spusti. Brgulja Devad je inae isto bio pilot, pa mi je priao da se uo sa naim pilotom u trenutku kada su nas gaali, ali da poslije nije uspio da ga uje, a u trenutku kada ga je navodio na slijetanje, da je helikopter u jednom trenutku naglo skrenuo u lijevo i da je tada udario u bukvu, zbog ega se sruio. Niko od lanova posade nije preivio. Ovo sam ja lino uo od Devada, jer je on od nas koji smo preivjeli, uzimao izjave. Njemu je bilo udno to je pilot tri puta palio svjetlo na helikopteru i na kraju ostavio svjetlo upalje-no. Ljekari koji su vrili pregled tijela, rekli su da nema tragova na njima od metaka, a sam Devad je pregledao ostatke helikoptera i na njima nije naao tragove pogodaka. Prilikom pregleda ostatka helikoptera, pronaena je kona torba u kojoj sam ja drao novac podignut za ehide i Srebrenicu u Sarajevu, u ukupnom iznosu od 230.000 DM i taj novac mi je predat u bolnici, a uo sam da je pronaen i novac koji je Ramo nosio za epu, ali ne znam koliko je bilo tog novca.

Ja sam bio desetak dana u epi na lijeenju i poslije sam preao u Srebrenicu, kada sam i taj novac ponio sa sobom. Poto u Komandi nismo imali kasu, ja sam taj novac drao kod sebe u stanu. Naredio sam komandantu Komande mjesta Osma-novi Hazimu da pone sa isplatom naknada porodicama ehida i bajramskih na-knada, jer je i to trebalo da se isplati iz dijela onih 150.000 DM koje sam donio. On je organizovao izradu spiskova i obavjetavanje jedinica i blagajnici su dolazili kod mene u stan radi isplate tog novca uz priznanice. Uvijek sam dobijao priznanicu na tano isplaeni iznos sredstava. Svim jedinicama izuzev 280. brigade i jednom dijelu porodica ehida koji nisu imali pripadnost jedinici, su isplaena sredstva. Po naim evidencijama je trebalo da primi oko 1300 1400 porodica ehida po 50 DM, te je isplaeno roditeljima ehida bajramska hedija po 50 DM. U 280. bbr. je trebalo da primi oko 200 porodica po 50 DM, tako da je isplaeno za oko 1100 porodica, ali ne znam za koliko porodica je isplaena ova naknada. Mislim da je komandant Komande mjesta pravio te spiskove i on bi mogao znati tanije koliko je isplaeno. Odreena suma novca koja je ostala iz prethodne isplate tri kruga naknade poro-dicama ehida, ostala je u stanu komandanta Oria, jer mi u Komandi nismo imali kase. Ne znam koliko je ostalo novca iz prethodna tri kruga, a poto ni ja nisam vrio sabiranje iznosa kojeg sam isplatio iz zbira novca kojeg sam donio iz Sarajeva, ne znam tanom koliko sam ja isplatio po ovom osnovu. Moe se rei da sam isplatio oko 80-90.000 na ime pomoi ehidima iz fonda od 150.000 DM. Od ovog novca sam isplatio i novac dobitnicima zlatnog ljiljana, po 500 DM, ali ne znam koliko je novca isplaeno. Naime, u Tuzli je komandant Ori podigao novac za dobitnike zlat-nog ljiljana, pa poto je dio tih ljudi bio u Tuzli a dio u Srebrenici, onda mi je javljeno da onom ljudstvu koje je u Srebrenici isplatim novac iz postojeeg fonda. Koliko

KORAK broj 28

29

je tano novca isplaeno za ovu svrhu, moe se utvrditi uz pomo Mai Nijaz(a), pomonika komandanta za moral, koji se nalazi trenutno u Komandi Divizije u Tuzli.

Po mom dolasku u Srebrenicu od Zulfe Tursunovia, koji je bio zastupnik koman-danta Oria, preuzeo sam 10.000 DM koji novac je stigao helikopterom dok smo mi bili u Kaknju i Tuzli. Taj novac je bio namijenjen za pojaanu ishranu onima koji poste. Ovaj novac ja nisam dijelio nikome. Iz onih 80.000 DM primljenih od vlade RBiH, oko 10.000 DM je potroeno za nabavku goriva i guma za jedno vozilo. To se nabavljalo od vercera, jer je jedan litar goriva bio od 8 do 10 maraka. verceri su to gorivo nabavljali u epi. Gorivo je uzimano komisijski tako da sam taj novac prav-dao uz priznanicu potpisanu od strane komisije, a oni su to pravdali uz potpis lica od kojih su kupovali gorivo.

Neposredno pred poetak agresije na Srebrenicu, ja sam imao oko 140.000 DM kod sebe u stanu. Oko utvrivanja tanog iznosa koji je utroen, mogu pomoi Smaji Ibrahim, pomonik komandanta za logistiku, Abdurahmanovi Alija, zaduen za magacin, Osmanovi Hazim, komandant Komande mjesta, ukrija Efendi, koji je bio u Komandi mjesta zaduen za stambena pitanja i svi su oni doli na slobodnu teritoriju.. Pri naputanju grada, u tom trenutku nisam razmiljao o sredstvima jer nisam ni oekivao da emo ii za Tuzlu, ali kad sam ve doao u Tuzlu, pitao sam svoju enu ta je sa novcem, ona mi je rekla da je novac sa sobom ponijela, ali da je u Potoarima, kada je ula da e etnici vriti pretres, u prisustvu Krlu Hatide iz Sre-brenice, sada negdje na podruju Tuzle, taj novac zakopala u pijesak koji se nalazio u buretu u prostorijama Fabrike akumulatora gdje su bili smjeteni. To je bilo u krugu UNPROFOR-a. Ona je tim enama nudila da podijele novac, ali su se one bojale da to uzmu, tako da je i moja ena imala veliki strah da e joj to etnici pronai i zbog toga je to sakrila. Dio stvari koje je ponijela je tom prilikom bacila ili podijelila drugima.

Ja ne znam koliko sredstava je bilo u Srebrenici u trenutku pada Srebrenice, ali koliko znam u Srebrenicu je dolo 300.000 DM za podjelu tri kruga pomoi porodi-cama ehida. Znam da je podijeljeno za ova tri kruga ukupno po 200 DM po porodi-ci, to znai da je podijeljeno oko 240.000 DM, jer je bilo oko 1300 1400 porodica. O isplatama sigurno zanju vie ljudi koje sam ranije naveo. Ne znam ta je sa ostat-kom novca koji se nalazio kod komandanta Oria, iako mi je bilo poznato da je i on novac drao u stanu. Kad mu je u stanu bila vea koliina novca, on je postavljao dva straara u stan koji su taj novac uvala. Kada je komandant Ori poao sa mnom u Tuzlu, u njegovom stanu je ostao Abdulah Majstorovi, pomonik komandanta za pravne poslove, koji je doao na slobodnu teritoriju i nalazi se u Komandi Divizije.

Poto se meu borcima 28. divizije uju prie da sam na slobodnu teritoriju do-nio oko 140.000 DM i da se ne zna ta je sa tim novcem, traim da se pokrene zva-nina istraga u pogledu utvrivanja ta je sa tim novcem jer ne elim da se moje ime blati. Znam da postoji moja odgovornost jer sam ja zaduen sa tim novcem, ali traim da se o svemu to utvrde organi bezbjednosti 2. korpusa u ovom dijelu, pi-smeno informiu borci 28. divizije jer samo na taj nain e se moi prekinuti pria o ovom sluaju. U tom sluaju sam lino traio od pukovnika ilia da pokrene sitragu u ovom sluaju.

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

30

Po mom dolasku u Srebrenicu, ja sam ocijenio da je stanje bezbjednosti u Sre-brenici bilo znatno pogorano. etnici su imali obiaj da se prilikom svake smjene jedinica UNPROFOR-a vri pomjeranje linija i da ulaze sve dublje u zatienu zonu. Nova jedinica UNPROFOR-a kada doe, prihvata zateeno stanje i njih ne interesu-je ta se ranije deavalo. Tako je bilo i ovaj put. Primijetili smo gomilanje etnikih snaga na ivicama zatiene teritorije, a oekivalo se smjenjivanje Holandskog ba-taljona. etnici su traili da UNPROFOR se povue sa osmatranica i da se povuku u zatienu zonu. Mene je o tome informisao komandant Holandskog bataljona, ali mi je rekao da su odbili taj etniki zahtjev za povlaenje, te da e se traiti pomo NATO snaga.

Kad su etnici napali punkt UNPROFOR-a na Jadru, tada su se oni ipak povukli, 400-500 metara, te me komandant UNPROFOR-a informisao da je od pretpostav-ljene komande dobio nareenje da se povue sa svih osmatrakih taaka. Oni su o tome informisali i svoju vladu i njihova vlada im je naredila da se ne povlae, radi ega je ovaj komandant obavijestio svoju pretpostavljenu komandu da se nee po-vlaiti sa svih osmatrakih punktova. U tom periodu smo izvrili ojaavanje linija odbrane. Stavili smo u stanje pripravnosti sve brigade, i 285. br. epe, kojoj smo dali poseban zadatak da prati svoju zonu odgovornosti. Poto 283. br. nije imala svoju zonu odgovornosti, onda smo njima dali dio zone koju je imala 282. br. prema Podravnju, od ljivove, ukljuno avorku. Tu je ubaena djelimino i 284. bbr. rejon Kiprove, a od Jasenove do ievakog potoka dobila je 282. br. Na ovaj nain je ovoj brigadi smanjena zona odgovornosti za vie od pola jer se cijenilo da e napad biti sa ovog podruja. Mi smo cijenili da e biti ogranien napad radi osvajanja puta kojim bi se etnici mogli koristiti za potrebe rudnika. etnici su imali dva pjeadijska napada na podruju Bukova glava (Javor) Zeleni Jadar, koji napadi su odbijeni. Na ostalim podrujima je dolo samo do provokacija.

etnici su kroz tunel koji povezuje Srebrenicu sa Rudnikom Sase, ubacili jednu grupu u naselje Vidikovac i rejon bolnice. Ova je grupa otvorila vatru po naselju i poslije nekoliko minuta dejstva, povukla se ponovo kroz tunel. Mi smo znali za po-stojanje tog tunela i mislili smo da je taj tunel zatrpan, jer je to uraeno u 1993. g., ali nismo znali da je narod iz tunela uzimao neke cijevi tako da je tunel bio raien.

Iz Komande 2. korpusa i iz Generaltaba dola je naredba da se diverzantskim akcijama privue panja neprijatelja na taj nain da se izvri izvianje neprijatelja po dubini, kako bi se pomogla akcija deblokade Sarajeva. Ja sam odredio nekoliko gru-pa koje su imale zadatak da izviaju i da dejstvuju samo ako moraju, a sve grupe su izvrile zadatak izvianja bez borbenog dejstvovanja i svi su se vratili. Jedna grupa je ila u pravcu Kragljivoda sa zadatkom da borbeno dejstvuje i oni su tada unitili jedno vozilo i tri vojnika su ubili. Jedna grupa je ubaena u prostor Rupnog brda, koja je takoer borbeno djelovala i ubila etiri etnika. To je sve bilo poslije mog povratka u Srebrenicu, znai u junu 1995. g. Dao sam zadatak da svi izviako-diverzantski vodovi sa prostora epe uu u pravcu Han Pogleda, Han Pijeska i Sokoca na komu-nikaciju Han Pijeska Vlasenica. Po odluci komandanta 285. br. formirano je devet grupa koji su izvravali ove zadatke. Ove grupe su borbeno djelovale i unitile su oko 60 etnika, a jedna grupa je ula u s. Vinjica i zapalila nekoliko kua. Pri povratku ovih

KORAK broj 28

31

diverzantskih vodova sa prostora epe, na prostoru Srebrenice i dalje je raeno na podizanju nivoa borbene gotovosti, a posebno u pravcu Zelenog Jadra, gdje sam pri dobijanju podataka o pristizanju nekoliko autobusa etnika u Zeleni Jadar iz pravca Kragljivoda, zatraio i od naelnika SJB Hakije Meholjia, da stavi na raspolaganje pripadnike SJB, tako da su i oni bili ukljueni u odbranu slobodne teritorije.

etnici su izvrili napad na rejon Ljubisavia i taj napad je uspjeno odbijen, ali ne znam kojeg je to datuma bilo. Komandant 282. br. Dudi Ibro je neprestano bio na terenu i ja sam stalno imao izvjetavanja o stanju na tim podrujima. Negdje do podne me je izvjetavao da je stanje u redu, a onda me je izvijestio da je linija probijena i zatraio je pomo. To je bilo dva tri dana pred nae povlaenje. Pojaa-nje sam mu uputio iz sastava diverzantsko izviake ete, negdje oko 15 ljudi, u rejon proboja. Isti komandant je traio da mu odobrim povlaenje ljudstva sa desne strane krila, odnosno sa Visova i iz zahvata komunikacija Zeleni Jadar Srebrenica, sa obrazloenjem da e doi u okruenje. Ja to nisam dozvolio i taj dio linije od-brane se povukao u nonim satima bez mog odobrenja. Karakteristino je da su u tom napadu etnici sa jednim tenkom doli u neposrednu blizinu osmatranice UNPROFOR-a i da su je gaali, na to se UNPROFOR povukao sa osmatranice, a u njihovom povlaenju ranjen je jedan pripadnik holandskog bataljona, koji je kasnije podlegao, a naa strana je optuena da je ona ubila tog vojnika. Razgovarao sam sa komandantom brigade na te okolnosti, pa mi je on rekao da su srpski vojnici bili uli iza linije osmatranice.

Taj dan etnici su napredovali prema Srebrenici. Civilno stanovnitvo iz kamp naselja Slapovii i drugih naselja se povuklo u pravcu Srebrenice i Potoara. U toku noi izvrio sam konsolidaciju snaga i odluio da ujutro napadnem etnike u rejo-nu Bojne, iznad Pusolia (Pusmulia), na njihovim novodostignutim linijama. Ujutro rano smo izveli napad, gdje su etnici potisnuti na naem lijevom krilu na prethod-ne pozicije, a na desnom krilu, zbog unakrsnog dejstva dva tenka i vie ranjenih, napad je zaustavljen jer desno krilo nije moglo da dri tempo napada kao lijevo krilo. U tom napadu je ubijeno vie desetina etnika, a ne znam tano nae gubitke, ali znam da nisu bili veliki. U ovom naem napadu uestvovalo je oko 600 boraca dobrovoljaca iz svih naih jedinica. Ovim borcima je Predsjednitvo optine obealo da e ih nagraditi u branu, a znam da je bila obeana novana nagrada za uniteni tenk, ali poto ja nisam uestvovao u donoenju takve odluke, ne znam visinu obe-anih nagrada.

Zajedno sa predstavnicima civilne vlasti, izvrene su pripreme za ukopavanje lju-di na novoj liniji, a izvrene su pripreme za smjenu. Meutim, u toku popodneva, vojnici su se samostalno povlaili prema gradu, tako da su etnici prilikom izvlae-nja tijela svojih poginulih, ponovo doli na poloaje na kojima su bili prethodni dan. Ponovo sam u toku noi 10/11. 07. 1995. g. pokuao konsolidovati snage radi izvr-enja novog kontranapada, sa namjerom ubacivanja ljudstva u pozadinu i dejstva po prednjoj liniji i pozadini istovremeno. Negdje oko ponoi komandant UNPRO-FOR-a je traio sastanak sa mnom i sa predstavnicima civilne vlasti. Na sastanku su prisustvovali Sulji Osman, predsjednik optine, Salihovi Adem, naelnik optine (Salihoviu je ime Fahrudin, a nadimak Adem, op. Red.), Hasanovi Suljo, sekretar

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

32

za narodnu odbranu, mislim da je bio prisutan i Hamdija Fejzi i ja, i tada nas je ko-mandant UNPROFOR-a obavijestio da je etnicima dat ultimatum na koji su trebali da se izjasne do est sati ujutro, kojim se od etnika trailo povlaenje na pozicije prije osvajanja osmatranice UNPROFOR-a na Zelenom Jadru, te ukoliko odbiju ili se ne izjasne o ultimatumu, uslijedie jaki vazduni udari, u kome e uestvovati oko 100 aviona. Zona od Zelenog Jadra do novog poloaja naih jedinica smatrae se mrtvom zonom, na kojoj e se gaati sve to se kree. Poslije ovog saoptenja, i uz konsultacije sa dijelom Komande Divizije kojeg sam imao na okupu, te dio ko-mandanata brigada, odluio sam da odloim planirani napad, kako ne bi(smo) doli u situaciju da budemo izloeni napadu avijacije. Odluku sam promijenio usmislu da jedinice ostanu na dostignutim linijama u cilju spreavanja daljeg napredovanja agresora, a da nakon djelovanja avijacije, uu u ienje terena.

Neto poslije est sati ujutro, doli su u zgradu Pote gdje sam bio, dva britanska oficira, koji su od mene traili da im dam ciljeve radi angaovanja aviona, jer se et-nici nisu izjasnili oko ultimatuma. Dao sam im pomonika za obavjetajne poslove Salihovi Ekrem(a), koji se sada nalazi u Komandi Divizije u Tuzli i sa njima je on iao. Isti su imali mogunost da vide ciljeve, tenkove i dr. u zoni zabrane.

Javljeno mi je da je napadnuta linija odbrane na trigonometru Kotur, kao i da je uoeno kretanje etnika na relaciji Zeleni Jadar Slapovii. Vrlo brzo, bez mog odobrenja i uz slabo pruanje otpora, jedinice su se povukle na rezervne poloaje u rejon Bue. Na pravcu Jadar Srebrenica etnici su poeli paliti kue u naselju Pusmuli, zatim je primijeena vea grupa etnika koja je pokuala ui u sam grad, u predgrae Uina baa, koji upad je sprijeen. Neprestano sam bio izloen zahtje-vima direktora bolnice da se izvri evakuacija bolnice i ranjenika, to sam odbijao vjerujui da grad nee pasti u ruke etnika. Negdje oko 12 sati obavijeten sam da je predstavnik MSF obezbijedio evakuaciju ranjenika u krug UNPROFOR-a. Ubrzo iza toga, od strane dr. Pilava Ilijaz(a), koji se nalazi na slobodnoj teritoriji, obavijeten sam da UNPROFOR nee da primi ranjenike u kamp, te je od mene traio da odemo zajedno i pokuamo obezbijediti prijem ranjenika to sam ja i uradio. S obzrom da su etnici ve tada bili prodrli u Zaboljinu, predgrae Srebrenice, prethodne noi narod je provalio u sve magacine u gradu, pokupio sve zalihe hrane i u panici se kretao prema Potoarima. Po mom odlasku u kamp UNPROFOR-a u Vezionici u gra-du, komandant tog kampa me je obavijestio da je primio ranjenike u svoj kamp, da ima namjeru da ih prebaci u Potoare, a narod je ve bio, u veem broju, oko ice. Primijetio sam da vojnici UNPROFOR-a upuuju stanovnike da idu u Potoare, a kad sam pitao za razloge takvog upuivanja, reeno mi je da i oni imaju namjeru da se prebace u Potoare.

Vidio sam da je narod provalio u kamp, a jedna granata je pogodila sam kamp i ja sam lino vidio nekoliko ranjenih civila, jednu enu, starijeg ovjeka i dijete. Negdje oko 14,00 sati su me upoznali da je avijacija NATO krenula u borbeno djelovanje oko Srebrenice i sve do tada su me drali u kampu. Prilikom izlaska iz kampa, vidio sam da sve to se nalazilo u krugu kampa, vozila, transporteri i dr. su popunjeni e-nama i djecom. Kod benzinske pumpe, na terasi sam vidio moju enu i rekao sam joj da ide sa drugim enama. Otiao sam prema zgradi pote, gdje je bila smjetena

KORAK broj 28

33

amaterska radio stanica, paket veze, kojeg sam to jutro prebacio u zgradu pote, a tu su rsnije bili predstavnici civilne vlasti. U toj zgradi nisam zatekao nikoga. U samoj blizini pote sam zatekao jednog vojnika sa naoruanjem koji mi je rekao da su predstavnici vlasti otili u pravcu sela Kutli, a nekako u to vrijeme je poelo dejstvo NATO avijacije. Zbog toga sam i ja odluion da krenem u pravcu sela Kutli radi konsultacija sa optinskim strukturama ta da se dalje radi. Na samom izlasku iz grada vidio sam naelnika operativnog odsjeka u Diviziji Salihovi emsu i njego-vog referenta Salihovi Midhata, sa jednom grupom vojnika od oko dvadesetak i oni su me izvijestili da su se povukli sa linije koju su drali na Bojni. Naredio sam im da se vrate i posjednu brdo iznad pote, u predgrau, i u skaldu sa mogunostima, usporavaju dejstva i napredovanje pjeadije, a ja sam nasavio put prema selu Kutli. Na putu sam sustigao predsjednika optine koji mi je rekao da ne zna ta da dalje preduzme, upoznao me da je naelnik optine u zaseoku Borkovi i da je sa njim paket veza i amaterska radio stanica sa posluiocima. Tu sam sreo kurira 281. br., koji je ve bio kod naelnika optine, a kurir je nosio izvjetaj komandanta brigade Tursunovi Zulfe, u kome sam izvjetavan da se linije te brigade uspjeno dre, da je 283. br. napustila poloaj na Buju i da je on to preuzeo, da je u borbama u selu Buju poginuo komandir IDV Nali, po nadimku Pupo, ali da su etnici zaustavljeni.

Poto je naelnik optine, na leima tog izvjetaja, predloio mi da odem do 281. br, a znajui da bi na njegovom lijevom krilu trebao da se nalazi komandant 284. br., naelnik SJB i naelnik za bezbjednost Divizije, odluio sam da se uputim na taj poloaj, te sam napisao na istom papiru da u doi na taj rejon, zajedno sa predstav-nicima optine, te da mi obezbijede izvor za napajanje.

Naao sam naelnkika optine, o svemu se dogovorio, i (sa) posluiocima paket veze krenuo prema komandantu 281. br. Naelnik optine je otiao na nekoliko mi-nuta prije mene, kako bi se naao sa predsjednikom optine. Poslije oko etiri kilo-metra preenog puta, sreo sam jednog vojnika iz te brigade, koji me je informisao da se narod iz Sueske evakuie u pravcu Potoara, te da e uskoro i komandant 281. br. sa vojskom se povui u pravcu unjara. Kontaktirao sam sa komandantom 281. br. motorolom i on mi je potvrdio tu informaciju. Ja sam se vratio u s. unjare i u s. Babuljice sam obezbijedio izvor za napajanje. Ovo je selo bilo naputeno, iako se nalazilo u dubini teritorije. Zato sam stigao u s. unjare gdje sam zatekao vei broj vojnika i vojno sposobnih civila. Tu je bio komandant 282. br. Dudi Ibro, za kojeg ne znam ta je bilo s njim, koji me je informisao da se u kui Mustafi (Nije Mustafi nego Ademovi, op. Red.) Sidika, nalazi komandant 280., 284. i naelnik SJB. Nare-dio sam da zadui starjeine svoje brigade da postroji brigadu, utvrdi brojno stanje, naoruanje i broj vojnika bez naoruanja, a da on poe sa mnom u tu kuu radi daljnjeg dogovora. U meuvremenu u tu kuu su pristigli naelnik optine i pred-sjednik optine, a tu je bio i naelnik taba 283. br., predstavnik brdskog bataljona po nadimku Kezo i tu je donijeta doluka o proboju prema Tuzli.

Naredio sam vezistima da izau na jedno brdo i da uspostave vezu sa Komandom Korpusa, a mi smo ostali i odredili nain kretanja, redosljed jedinica, nain obezbje-enja, izvianje i zaelje kolone koja bi ila prema Tuzli. Nareeno je da ide svo ci-vilno stanovnitvo koje se tu zateklo, s tim to su samostalno odluivali da li e ii s

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

34

nama ili e ii prema UNPROFOR-u. Poslije tog dogovora, ja sam obavijeten da je us-postavljena veza sa Komandom 2. korpusa, naredio sam komandantima da postroje jedinice i formiraju kolonu, a u blizini lokacije paket veze zatekao sam komandanta 281. br, koji je sa sobom imao na okupu dobar dio boraca te brigade. To je sve bilo u noi izmeu 11./12. 07. 1995. g. Na drugoj strani veze sam imao naelnika taba Korpusa, kojem sam saoptio kakva je situacija u Srebrenici i da je Srebrenica faktiki pala, a da mi imamo namjeru krenuti prema Tuzli. On me je upozorio kakav rizik pre-uzimamo na sebe, na ta sam mu odgovorio da mi nemamo drugog izbora. Traio mi je da mu dam pravac kretanja i ja sam mu rekao da emo se kretati u pravcu Baljko-vice. Taj razgovor smo vodili paket vezom. Nije utvrivano brojno stanje kolone koja je krenula to vee, ali po mojoj procjeni u koloni je bilo izmeu 10.000 i 15.000 ljudi. Ja sam, inae, imao oko 6.000 boraca, ne raunajui borce iz epe. U koloni nije bilo puno ena, a nisam vidio ni puno djece. Mogue je da je bilo desetak ena.

Mi smo se uputili sa Buljima prema Kamenici. Odmah na poetku smo imali pro-blema sa kolonom, jer je dolo do neke panike, gdje sam izlaskom na elo te pre-kinute kolone ustanovio da su se ljudi uspaniili jer im se neto prikazivalo, pa sam uspio da to malo smirim i povezao sam kolonu.

Ja sam kao ranjenik uspio da obezbijedim sebi konja i kretao sam se u sastavu 280. br. koja je bila druga po redu brigada u koloni, jer je na elu kolone bila 284. br., jer su oni poznavali teren i zbog toga su bili izvidnica i elno obezbjeenje. Kolona je bila veoma velika. Dio kolone je ve bio preao etniku liniju. Ja sam uo ispalje-nje samo jedne do dvije granate, rijetko je bilo isapljenje prema Buljimu.

Oko 10 sati ujutro, naredio sam odmor, jer sam i sam bio veoma umoran, a konja sam morao ranije da ostavim. Htio sam da saekam zaelje kolone radi utvrivanja pravog stanja. Po pristizanju u rejon odmora, dobijao sam razliite izvjetaje, da ima ranjenih, poginulih, da ima onih koji su izali iz kolone i ili bono. Sve te informacije su unosili paniku meu prisutnim koji su bili na odmoru. Nakon prikupljanja ranjeni-ka, mislim da ih je bilo petanestak, oko 16 sati sam naredio pokret iz tog rejona. Ra-njenike sam stavio odmah iza 284. br., a na zaelju je i dalje trebao da se kree Brdski bataljon. Tu mi je priao komandant 282. br. Dudi Ibro, pozvao je i komandanta 281. br. Tursunovi Zulfu i saoptio mi je da ja pripremam njegovo ubistvo. Vidio sam da je uspanien. Traio je da se iz sastava 284. br. njemu vrate njegovi momci, izviai, koji su bli na izvianju terena. Ja nisam to dozvolio. On mi je rekao da je odredio deset momaka od kojih je sigurno da e neko od njih prei na slobodnu teritoriju, te da im je dao zadataka, ako ja preem, da me ubiju. Ja sam vidio da je on uspanien, pa sam pokuao da ga smirim, ali nisam uspio.

Ja sam krenuo odmah negdje iza ranjenika, poto sam (se) i ja oteano kretao zbog povrede. Proli smo tri do etiri kilometra i onda je po toj koloni koja se kretala, bila otvorena vatra. Ljude je uhvatila panika, bjeali su naprijed, nazad, po stranama i vatra je trajala oko desetak minuta po dijelu kolone gdje sam se ja nalazio, a vatra je prenoena du cijele kolone. U dijelu kolone gdje sam se ja nalazio nije bilo ni po-ginulih ni ranjenih, ali sam uo da je bilo poginulih na elu kolone. Od komandanta 282. br. koji se jo uvijek nalazio na mjestu odakle smo krenuli, sam dobio obavijest da ima poginulih i ranjenih. Traio je sanitetskog radnika i ja sam preko dr. Pilava

KORAK broj 28

35

obezbijedio da se varti neki medicinski tehniar da ukae pomo ranjenicima. Tu nas je uhvatila no i kako je kolona bila prekinuta, niko nije znao kako dalje ii na-prijed. Izaao sam iz potoka gdje smo bili i na jednoj livadi smo nali trag kolone, te smo se uputili prema elu kolone. Motorolom sam zaustavio kretanje kolone. Sa tog brda sam uo pjeadijsku pucnjavu iz rejona gdje smo odmarali. Pokuao sam us-postaviti vezu sa komandantom 282. Br., 283. Br., te Bataljona, ali nisam uspio dobiti nikoga, a etnici su ometali rad.

Nakon desetak minuta dobio sam vezu sa komandantom Bataljona koji me je izvijestio da je u kretanju prema cilju. Poto sam znao da je on zadnji, mislio sam da je kolona ponovo uspostavljena. Dobio sam zahtjev od komandanta 284. br. (Ko-mandant 284. Br je bio Veiz abi, op. Red.) da idem na elo kolone. Po izlasku na elo kolone, obavijestio me je da su izviai u rejonu uguma na asfaltu i da se put moe prei. Naredio sam da se put pree u propustu, ispod asfalta i naredio mu da krene sa kolonom. Ja sam u drugom dijelu kolone njegove brigade krenuo. U tom kretanju sam izbio na asfalt i tad sam shvatio da se asfalt ne prelazi onako kako sam naredio, odnosno ispod, nego da sam doveden do asfalta da ga preem preko.

Kad smo preao asfalt, preli smo preko rijeke Jadar i uputili se prema Cerskoj i Udru. Negdje po svanuu, po izlasku iz kotline, uo sam jaku pjeadijsku paljbu i iz PAM-ova, iza lea, a kako sam kasnije uo, na asfalt su doli transporteri etnika koji su prekinuli kolonu i otvarali paljbu po jednoj i drugoj strani kolone. U rejonu Udra je bio planiran odmor, tako da smo tamo zastali da prihvatimo kolonu. Po mojoj ocjeni tu je dolo oko polovinu lica koja su krenula u proboj. Na to mjesto nije stigao komandant 282. br. sa veinom svog ljudstva. Po pristizanju manjih grupa pristizale su i razne informacije o stanju na zaelju kolone, od toga da su ih opkolili etnici jo na odmoritu, da su etnici ulazili u kolonu i odvodili razne grupe na stranu, te da je bilo mnogo pobijenih. Meutim, kada su poeli navoditi imena lica koja su viena ubijena, ustanovio sam da su ta lica meu nama u rejonu Udra, tako da nisam mo-gao da prihvatim sve te informacije kao tane. Bilo je informacija da su neki ljudi ili na pregovore sa etnicima, ali ta informacija nije mogla da se provjeri.

U dogovoru sa komandantima koji su bili sa mnom, odlueno je da se vratimo u rejon asfalta da se pokua izvui iz okruenja vea grupa naih boraca koja se tu nalazi. Oko 14 sati uli smo informaciju da su se etnici povukli sa asfalta i da je vea grupa naih boraca prela asfalt, te da se kreu u pravcu Udra. Nakon toga sam promijenio odluku, na Udru sam ostavio Brdski bataljon i ID sa dvadesetak boraca iz 284. br. koji poznaju taj teren, sa zadatkom da izve prikupljanje pristiglog ljudstva u rejon Udra, te da se u veernjim satima vrate i pokuaju izvui i preostali dio kolone.

Oko 16 sati smo krenuli iz Udra u pravcu sela Glode. Na tom dijelu puta nismo imali nikakavih potekoa u kretanju. Po izlasku izviaa na Glodansko brdo, ko-mandant 284. br. me pozvao na elo i saoptio da je to brdo posjednuto od strane etnika. Predloio mi je da obiemo to brdo, jer su vodii znali obilaznicu, to sam ja i prihvatio. Nakon svanua ponovo smo napravili odmor.

ODBRANA BiH UMIJEE SJEANJA

36

Negdje u popodnevnim satima, stigao je i Bataljon sa zaelja i komandant (Ejub Goli, op. Red.) me obavijestio da su pokuali izai na asfalt radi izvlaenja ljudstva, ali da tamo nisu pronali dio kolone koja je ostala, tako da su se vratili prema nama.

U popodnevnim satima krenuli smo u pravcu sela Liplje, a procijenili smo da emo u rejonu Snagova imati problema sa etnicima, radi ega sam odluio da u sastav 284. br. ukljuim i Brdski bataljon. Nakon prolaska sela Liplje, naili smo na zasjedu, gdje smo prihvatili borbu, razbili smo tu zasjedu i tu smo zarobili jednog etnikog starjeinu kojeg smo predali u 24. dKov, nakon proboja. Proli smo kroz jedno muslimansko spaljeno selo, prikupili smo ranjene, saekali zaelje kolone, te smo krenuli u pravcu Snagova, preko asfalta. Preli smo asfalt bez posebnih pro-blema, ali kada je nailo zaelje, dolo je neko etniko vozilo iz kojeg je pucano po naoj koloni, pa je obezbjeenje unitilo to vozilo.

U Krievakim njivama smo zaustavili kolonu radi odmora, a otilo se na ba-taljonsko izvianje. Negdje oko 12 sati, 15. 07. 1995. g. dobio sam informaciju da je ranjen komandant Bataljona Goli Ejub, s tim to mi je reeno da se sumnja da e Goli preivjeti.

Napravili smo liniju prema Baljkovici, a kasnije je krenuli i glavnina naeg dijela kolone. To vee smo otpoeli borbu radi proboja prema slobodnoj teritoriji. U tim borbama smo tri tenka zarobili, jedan smo ujutro tenk unitili kada je raketao prema Baljkovici; unitili smo dva kamiona i jednu pragu, a jednu pragu smo zarobili. Poto je pala no, obustavili smo borbe, da bi(smo) ih ujutro nastavili. Poto smo mogli da ukljuimo samo jedan tenk u borbu, pri naem kretanju smo zapalili rezervoare za gorivo, jer na drugi nain ih nismo mogli unititi. Istovremeno sa naim napadom iz pravca slobodne teritorije je krenuo napad koji je vodio komandant Naser Ori, ali oni nisu taj dan mogli da probiju liniju odbrane etnika. To jutro su i oni ponovo na-pali na liniju iz pravca Nezuka i u sadejstvu sa naim snagama, uspjeli smo se spojiti negdje oko 12 sati, kada sam se susreo sa Naserom. Preko te linije su se nae snage izvlaile vie dana, pa i u manjim grupama,, a etnici su uspostavlki raniju liniju ve nakon dva dana.

Nije mi poznato da je neko od starijih ena ubijen prilikom naeg polaska u pro-boj. Ja sam lino poznavao babu Ivu, koja je voena i na razmjenu, ali ona nije lino htjela da napusti Srebrenicu, nego je svojoj snahi koja je dola po nju, rekla: Kada ste bjeali iz Srebrenice, mene ste ostavili, a meni je ovdje lijepo.

U toku ove krize u Srebrenici, pred napad etnika, od strane UNPROFOR-a je traeno da pregovaramo sa etnicima, a ja sam o tome informisao Komandu Kor-pusa, Generaltab, Predsjednitvo RBiH i Vladu, ali ni od koga nisam dobio nikakve instrukcije, radi ega nisam ni htio da pregovaram sa etnicima.

U borbu je bio ukljuen i Deli Velid, koji nije bio pripadnik ARBiH, ali je traio da mu stavimo na raspolaganje jedan lanser 107 mm i on je uspjeno zadravao tenkove etn