kraljevstvo snova

judith mcnaught

Kraljevstvo snova

kraljice ljubavnih romana

42. ChitraBanerjeeDivakaruni:Sestramogsrca43. LouisBayard:GospodinTimothy44. FannieFlagg:Srećaispodduge45. FannieFlagg:Dobrodošlanasvijet,djevojčice!46. SantaMontefiore:Magičnaljubavnakutijica47. SantaMontefiore:Moreizgubljeneljubavi48. RobertWilson:SlijepacizSeville49. RobertWilson:BeznačajnasmrtuLisabonu50. JodiPicoult:Pričaoljubavi51. TamaraMcKinley:Matildinposljednjivalcer52. JavierSierra:Tajnavečera53. EricaJames:Ljubavipredanost54. PetrŠabach:Ramon/NesvakidašnjiproblemFrantišekaS.55. MaeveBinchy:Ukrugudobrihprijatelja56. MaeveBinchy:Srceiduša57. KathrynFox:Zlenamjere58. MichaelLeeWest:Zaljubljeneludecure59. DinoMilinović:Tamogdjeprestajecesta60. MarkGimenez:Bojazakona61. WilliamBrodrick:Šestalamentacija62. DanielleSteel:Sestre63. DanielleSteel:Krila64. DanielleSteel:Uspomene65. DanielleSteel:Dragulji66. DanielleSteel:Palomino67. DanielleSteel:Dobražena68. LeslieSilbert:Obavještajac69. JonathanKellerman:Nestali70. DeanKoontz:Ubojica71. DeanKoontz:Očekivaniživotnivijek72. ElizabethHaran:SutoniznadEdena73. IldefonsoFalcones:Katedralamora74. JiríKratochvil:Besmrtnapriča75. JaneJohnson:Desetidar76. J.M.Simmel:Ljubavjesamoriječ77. JamesTwining:Dvostrukiorao78. BarbaraCleverly:Tigarizpalače79. DouglasKennedy:Upotrazizasrećom80. BillFloyd:Ubojičinažena81. JohnSteinbeck:Istočnoodraja82. KateKerrigan:Zauvijekuztebe83. SarahLark:Uzemljibijelogoblaka84. JuanGómez-Jurado:Znakubojice

Dosadobjavljenouovojbiblioteci

1. MarianKeyes:Anđeli2. MaryHigginsClark:Tatinamaladjevojčica3. MaryHigginsClark:Drugaprilika4. MaryHigginsClark:Sigurnoutočište5. MaryHigginsClark:Noćjemojevrijeme6. MaryHigginsClark:Dvijedjevojčiceuplavom7. MaryHigginsClark:Većsamčulatupjesmu8. MaryHigginsClark:Gdjesisad?9. CathyKelly:Nekaostanemeđunama10. AdrianaTrigiani:Najboljeljetonašegaživota11. SusanAndersen:Budimoja12. SusanAndersen:Bitćutvoj13. SusanAndersen:Ludozaljubljena14. SusanAndersen:Zaljubljeniizaluđeni15. SusanAndersen:Kadtiseposreći16. MinetteWalters:Đavoljepero17. MinetteWalters:Pomračenium18. MinetteWalters:Kameleonovasjena19. LauraLippman:Opasangrad20. SusanElizabethPhillips:Iliti,ilinitko21. SusanElizabethPhillips:Prvadama22. SusanElizabethPhillips:Doručakukrevetu23. SusanElizabethPhillips:Šminkerica24. SusanElizabethPhillips:Dođiipoljubime!25. SusanElizabethPhillips:Anđeoskaljubav26. SusanElizabethPhillips:Rođenišarmer27. SusanElizabethPhillips:Najboljikomad28. SusanElizabethPhillips:Evingrijeh29. SusanElizabethPhillips:Štosamučinilazbogljubavi30. JuliaAlvarez:KakosusestreGarciaizgubilenaglasak31. EileenGoudge:Okusmeda32. TessGerritsen:Grešnik33. JuliaGlass:Trilipnja34. AminMaalouf:Baldassarovaodiseja35. IrenaObermannova:Priručnikzaneposlušnežene36. MaggieO’Farrell:Kadsiotišao37. KathyReichs:Sablasniponedjeljak38. KathyReichs:Tajnegrobnica39. KathyReichs:Ritualismrti40. KathyReichs:Kostikaodokaz41. RobertHarris:Enigma

judith mcnaught

Kraljevstvo snova

k r a l j i c e l j u b av n i h r o m a n a

jud

ith

mcn

aug

ht

Kral

jevstv

o sno

va

Od duboke strasti do napete neizvjesnosti, Judiht McNaught zabavila je milijune čitatelja zadivljujućim nizom osjećaja u de-vet fantastičnih bestselera. U ovom omiljenom klasiku, “jednom od najboljih ikad” (rendezvous), dva prkosna srca sudaraju se u

žestokoj borbi volje - u slavno viteško doba.

Kraljevstvo snovaOteta iz samostanske škole, tvrdoglava škotska ljepotica Jen-

nifer Merrick neće se lako predati Royceu Westmorelandu, vo-jvodi od Claymorea. Poznat kao “Vuk”, već samim svojim imenom, vojvoda izaziva strah u srcima svojih neprijatelja. Ali ponosna Jennifer neće htjeti imati nikakvog posla sa silovitim engleskim

ratnikom koji je drži zarobljenom, tim zgodnim vragolanom koji je bocka svojom napadnom bahatošću. Ona će odvažno prkositi njegovoj volji... do one noći kad je on privine u svoj snažni za-

grljaj i probudi u njoj neodoljivu požudu. I najednom, Jenny će se zateći uhvaćena u zbunjujuću mrežu... zavodljivu, opasnu zamku

ponosa, strasti, odanosti i neodoljive ljubavi.

ISBN 978-953-14-0851-6

w w w.moz aikknjiga.hr

159,00 kn

KRALJVSTVO SNOVA.indd 4 14.12.2010 14:16:12

Judith McNaught

Kraljevstvo snova


KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga prva

Naslov izvornika A kingdom of dreams

Copyright ∂ 1989 by Eagle Syndication, Inc.

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga, 2010.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Grafički urednik Marko Katičić

KorektoricaNives Madunić Barišić

Organizacija tiskaRadin print d.o.o., Zagreb, prosinac 2010.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-0851-6CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 751838.


Judith McNaught

Kraljevstvo snovaSa engleskoga prevela

Mirna Čubranić


Bezubim osmijesima i dječjim igračkama; Utakmicama Male lige i suzama

koje nisi htio isplakati; Brzim automobilima, zgodnim djevojkama i

studentskom ragbiju; Suosjećanju, šarmu i duhovitosti;

Mom sinu.Daleko smo dogurali zajedno, Clay.


Posebne zahvale…Mojoj tajnici, Karen T. Caton ‒

za sve mahnite ponoći kad si radila uz mene; zato što nikad nisi izgubila strpljenje ni raspoloženje;

i zato što nikad nisi izgubila pojam o meni!i

Dr. Benjaminu Hudsonu, s Odsjeka za povijest Sveučilišta Penn State, koji mi je dao odgovore kad ih nisam mogla

nigdje pronaći.i

Dr. Sharon Woodruff na prijateljstvu i ohrabrenju.


Prvo Poglavlje

Zdravica za vojvodu od Claymorea i njegovu mladenku!U normalnim okolnostima, ovaj poziv na svadbenu

zdravicu izazvao bi raskošno odjevene dame i gospodu oku-pljene u velikoj dvorani dvorca Merrick da s grohotom vese-log smijeha odzdrave. Podigli bi pehare s vinom i ponudili još pohvala proslavi otmjenog i plemenitog vjenčanja kao što je ovo koje tek što nije održano ovdje na jugu Škotske.

Ali ne danas. Ne na ovome vjenčanju.Na ovome vjenčanju, nitko nije klicao i nitko nije podi-

gao pehar. Na ovome vjenčanju, svatko je promatrao sva-koga, i svi su bili napeti. Mladenkina obitelj bila je napeta. Mladoženjina obitelj bila je napeta. Uzvanici i sluge i psi u dvorani bili su napeti. Čak je i prvi grof Merrick, čiji je por-tret visio iznad kamina, izgledao napet.

‒ Zdravica za vojvodu od Claymorea i njegovu mladenku! ‒ ponovno je uzviknuo mladoženjin brat, a njegov je glas bio prasak groma u neprirodnoj, grobnoj tišini napučene dvora-ne. ‒ Da uživaju dug i plodan zajednički život.

U normalnim okolnostima, ta drevna zdravica izaziva predvidljivu reakciju: mladoženja se uvijek ponosno nasmiješi jer je uvjeren da je dosegnuo potpuno savršenstvo. Mladenka se nasmiješi jer ga je uspjela uvjeriti u to. Uzvanici se smiješe jer, među plemstvom, brak označava povezivanje dviju važnih obitelji i dva velika bogatstva ‒ što je samo po sebi razlog za veliku proslavu i izuzetno veselje.

Ali ne danas. Ne ovog četrnaestog listopada godine 1497.Izrekavši zdravicu, mladoženjin je brat podigao svoj pehar

i neveselo se osmjehnuo mladoženji. Mladoženjini prijatelji podigli su svoje pehare, i s osmijehom netremice promatra-


10 Judith McNaught

li mladenkinu obitelj. I članovi mladenkine obitelji podi-gli su svoje pehare pa se ledeno nasmiješili jedni drugima. Mladoženja, koji kao da je jedini bio imun prema neprijatelj-stvu u dvorani, podigao je svoj pehar i smireno se osmjehnuo svojoj mladenki, ali osmijeh mu nije dosezao do očiju.

Mladenka se nije trudila nikome osmjehnuti. Bilo je očito da je bijesna i nezadovoljna.

Uistinu, Jennifer je bila toliko gnjevna da je jedva zamjećivala da je itko ondje. U tom trenutku, svaki se atom njezinoga bića usredotočio na zadnju, očajničku molbu Bogu, koji je zbog manjka pozornosti ili manjka zanimanja dopustio da se ona zatekne u ovom žalosnom položaju. Gospode ‒ nijemo je vri-snula, gutajući knedlu užasa koja joj je bujala u grlu ‒ ako ka-niš nešto učiniti kako bi spriječio ovo vjenčanje, morat ćeš to brzo učiniti ili će za pet minuta biti prekasno! Ja valjda zaslužujem nešto bolje od ovog prisilnog braka s muškarcem koji mi je ukrao djevičanstvo! Znaš, nisam mu ga ja sama jednostavno predala!

Shvativši ludost kuđenja Svevišnjega, brzo se prebacila na preklinjanje: ‒ Nisam li se uvijek trudila dobro te služiti? ‒ ni-jemo je šapnula. ‒ Nisam li ti se uvijek pokoravala?

‒ NE UVIJEK, JENNIFER ‒ Božji glas zagrmio je u njezinoj glavi.

‒ Gotovo uvijek ‒ mahnito se ispravila Jennifer. ‒ Svaki sam dan išla na misu, osim kad sam bila bolesna, što je bilo rijetko, i molila se svakog jutra i večeri. Gotovo svake večeri ‒ brzo se ispravila prije nego što joj savjest ponovno proturječi ‒ osim kad bih zaspala prije nego što bih završila. I pokušala sam, ui-stinu sam pokušala biti sve što su dobre sestre u opatiji željele da budem. Znaš kako sam se jako trudila! Gospode ‒ očajnički je završila ‒ ako mi pomogneš da pobjegnem ovome, nikad više neću biti svojeglava i impulzivna.

‒ TO TI NE VJERUJEM, JENNIFER ‒ sumnjičavo je zagrmio Bog.


Kraljevstvo snova • 11

‒ Ne, kunem se ‒ iskreno je odgovorila, nastojeći postići dogovor. ‒ Učinit ću sve što želiš, odmah ću se vratiti u opatiju i posvetiti život molitvi i…

‒ Bračni ugovori su propisno potpisani. Uvedite svećenika ‒ zapovjedio je lord Balfour i Jennifer je neobuzdano, panič-no zadahtala, a sve misli o mogućim žrtvama raspršile se iz njezine glave. – Gospode, ‒ nijemo je preklinjala ‒ zašto mi to radiš? Nećeš valjda dopustiti da mi se to dogodi?

Tišina se spustila na veliku dvoranu kad su se vrata otvo-rila.

‒ HOĆU, JENNIFER, HOĆU.Mnoštvo se automatski razmaknulo kako bi napravilo mje-

sta svećeniku i Jennifer je imala osjećaj da njezin život skon-čava. Njezin mladoženja stao je pokraj nje, a Jennifer se lec-nula i malo ustuknula od njega, želuca uskiptjelog od kivnje i poniženja što mora podnositi njegovu blizinu. Da je samo znala kako jedan neoprezan čin može završiti katastrofom i sramotom. Da bar nije bila tako impulzivna i lakoumna!

Zatvorila je oči i isključila neprijateljska lica Engleza i kr-vi žednih pogleda svojih škotskih rođaka, i u srcu se suočila s bolnom istinom: impulzivnost i lakoumnost, njezine dvije najveće mane, dovele su je do ovog strašnog kraja ‒ one iste dvije karakterne mane koje su je navele da počini sve svoje najpogubnije ludosti. Te dvije mane, združene s očajničkom željom da pridobije očinsku ljubav, kao što je volio svoje po-sinke, bile su odgovorne za debakl u koji je pretvorila svoj život.

Kad je imala petnaest godina, to je bilo ono što ju je nave-lo da se pokuša osvetiti podmuklom, zlobnom polubratu na, kako joj se činilo, ispravan i častan način ‒ tako da kradom navuče oklop Merrickovih i zatim jaše protiv njega, pošteno, na turniru. Ta joj je veličanstvena glupost priskrbila grdne očeve batine na trkalištu časti, tj. na licu mjesta ‒ i tek mrvicu zadovoljstva jer je svog zlog polubrata srušila s konja!


12 Judith McNaught

Godinu dana ranije, te iste osobine navele su je da se po-naša tako da je stari lord Balder povukao molbu za njezinu ruku i time uništio žuđeni san njezinoga oca o spajanju nji-hovih dviju obitelji. A zbog toga je, pak, protjerana u opati-ju u Belkirku gdje je, prije sedam tjedana, postala lak plijen vojske pljačkaša Crnoga vuka.

A sad je, zbog svega toga, bila primorana udati se za svog neprijatelja; okrutnog engleskog ratnika čija je vojska poro-bila njezinu domovinu, muškarca koji ju je zarobio, držao je zatočenom, uzeo joj djevičanstvo i upropastio je.

Ali sad je bilo prekasno za molitve i obećanja. Njezina je sudbina bila zapečaćena onog trenutka, sedam tjedana ranije, kad je, svezana kao jarebica na dan svetkovine, bačena pod noge bahate zvijeri koja sad stoji pokraj nje.

Jennifer je progutala slinu. Ne, prije toga ‒ tim putem do katastrofe skrenula je ranije tog istog dana kad je odbila uzeti u obzir upozorenja da je vojska Crnog vuka u blizini.

Ali zašto je trebala povjerovati u to, vrisnula je Jennifer u vlastitu obranu. »Vuk ide na nas!« bio je prestravljeni povik usuda koji se zadnjih pet godina gotovo svakotjedno čuo. Ali tog dana, prije sedam tjedana, bio je žalosno istinit.

Mnoštvo u dvorani nespokojno se promeškoljilo, osvrćući se oko sebe ne bi li ugledali svećenika, ali Jennifer je bila iz-gubljena u sjećanjima na taj dan…

Tad joj se taj dan činio neobično lijepim, nebo je bilo ve-dromodre boje, a zrak miomirisan. Sunce je blistalo nad opa-tijom, kupajući njezine gotičke tornjeve i otmjene lukove jar-kim zlatnim svjetlom, i dobroćudno sjajilo na uspavano seoce Belkirk, koje se moglo pohvaliti opatijom, dvjema trgovina-ma, trideset i četiri kolibe i zajedničkim kamenim bunarom u središtu sela, gdje su se seljani okupljali nedjeljom poslije-podne, što su i tad učinili. Na dalekom brdu, neki je pastir čuvao svoje stado, a na čistini nedaleko od bunara, Jennifer



se igrala slijepoga miša sa siročadi koju joj je povjerila na skrb nadstojnica samostana.

I u tom mirnom okruženju smijeha i idiličnog življenja, započela je ova travestija. Kao da je mogla nekako promije-niti događaje iznova ih proživljavajući u mislima, Jennifer je sklopila oči i najednom je ponovno bila ondje na onoj čistinici s djecom, s povezom čvrsto zavezanim preko očiju.

‒ Gdje si, Tome MacGivern? ‒ zazvala je, slijepo tražeći ispruženim rukama, hineći da ne može pronaći hihotavog devetgodišnjeg dječaka, za kojeg su joj uši rekle da je samo nekoliko koraka dalje s njezine desne strane. Smiješeći se iza poveza koji ju je sakrivao, zauzela je pozu klasičnog »ču-dovišta« s rukama visoko ispred sebe, prstiju raširenih kao kandže, i zatoptala nogama, zazivajući dubokim, zlokobnim glasom: ‒ Ne možeš mi pobjeći, Tome MacGivern.

‒ Ha! ‒ povikao je on s njezine desne strane. ‒ Nećeš me pronaći, slijepi mišu!

‒ Hoću, pronaći ću te! ‒ zaprijetila je Jenny, a zatim se na-mjerno okrenula nalijevo, što je izazvalo provalu smijeha od djece koja su se skrivala iza stabala i čučala iza grmova.

‒ Imam te! ‒ pobjedonosno je uzviknula Jenny nekoliko minuta kasnije, kad se obrušila na hihotavo dijete u bijegu i uhvatila rukom njegovo malo zapešće. Smijući se zadihana, Jenny je strgnula povez da vidi koga je uhvatila, nesvjesna zlatnocrvene kose koja joj se slijevala preko ramena i ruku.

‒ Uhvatila si Mary! ‒ oduševljeno su zaklicala djeca. ‒ Mary je sad slijepi miš!

Mala petogodišnja djevojčica pogledala je Jenny. Njezine oči boje lješnjaka bile su razrogačene i zabrinute, njezino ma-jušno tijelo drhtalo je od straha. ‒ Molim te… ‒ šapnula je, čvrsto se držeći uz Jennynu nogu. ‒ Ja… ne želim staviti po-vez… Bit će mračno s njim. Moram li ga staviti?

Jenny joj se ohrabrujući nasmiješila i nježno uklonila kosu s Marynog majušnog lica. ‒ Ne moraš ako ne želiš.


14 Judith McNaught

‒ Bojim se mraka ‒ nepotrebno je priznala Mary, a uska joj se ramena ovjesila od stida.

Jenny ju je podigla u naručje i čvrsto zagrlila. ‒ Svi se ne-čega boje ‒ rekla je i dodala zadirkujući: ‒ Pa ja se bojim… žaba!

Na to se neiskreno priznanje djevojčica nasmijala. ‒ Žaba! ‒ ponovila je. ‒ Ja volim žabe. Mene one nimalo ne plaše.

‒ Eto, vidiš ‒ rekla je Jenny spuštajući je na tlo. ‒ Veoma si hrabra. Hrabrija od mene!

‒ Gospa Jenny se boji glupih starih žaba ‒ rekla je Mary skupini djece kad su pritrčali k njima.

‒ Ne boji se… ‒ zaustio je mladi Tom, brzo ustajući u obranu lijepe gospe Jenny koja je usprkos svom visokom po-ložaju, uvijek bila raspoložena za svašta ‒ uključujući i to da podigne skute i ugazi u baru kako bi mu pomogla uhvatiti debelog žapca ‒ ili da se uspne na stablo, brza kao mačka, kako bi spasila malog Willa koji se bojao sići.

Tom je ušutio na Jennyn molećiv pogled i više se nije pre-pirao oko njenog navodnog straha od žaba. ‒ Ja ću staviti povez ‒ dragovoljno se ponudio, s obožavanjem promatraju-ći sedamnaestgodišnju djevojku koja je nosila ozbiljnu halju samostanske novakinje, ali to nije bila, i koja se, povrh toga, ni u kom slučaju nije ponašala kao samostanska novakinja. Eto, prošle nedjelje tijekom duge svećenikove propovijedi, glava gospe Jenny pospano je poniknula, i samo ju je Tomovo glasno, hinjeno kašljanje u klupi iza nje na vrijeme razbudilo da je ne opazi oštrooka nadstojnica samostana.

‒ Sad je na Toma red da stavi povez ‒ spremno se suglasila Jenny i pružila mu povez. S osmijehom je promatrala kako djeca brzaju u svoja omiljena skrovišta, a zatim je podigla ka-pu i kratki vuneni veo koji je skinula kako bi stavila povez. S namjerom da ode do zajedničkog bunara gdje su seljani rev-no ispitivali neke pripadnike klana u prolazu kroz Belkirk



na putu kući iz rata protiv Engleza u Cornwallu, podigla je kapu kako bi je stavila na glavu.

‒ Gospo Jennifer! ‒ najednom ju je zazvao jedan od selja-na. ‒ Brzo dođite… ima novosti o posjedniku.

Zaboravivši kapu i veo u ruci, Jenny je potrčala, a djeca su, osjetivši njezino uzbuđenje, prekinula igru i potrčala za njom.

‒ Kakvih novosti? ‒ bez daha je upitala Jenny, pogledom pretražujući stamena lica skupina pripadnika klanova. Jedan od njih je iskoračio, s poštovanjem skinuo kacigu s glave i smjestio je u pregib lakta. ‒ Jeste li vi kćerka posjednika Merricka?

Na spomen prezimena Merrick, dvojica muškaraca kod bunara najednom su prestali izvlačiti kantu vode i izmijenili iznenađene, zlobne poglede prije no što su brzo ponovno po-gnuli glave, držeći lica u sjeni. ‒ Jesam ‒ revno je odgovorila Jenny. ‒ Imate vijesti o mome ocu?

‒ Da, gospo. Dolazi ovamo, ne mnogo iza nas, s velikom četom ljudi.

‒ Hvala Bogu ‒ šapnula je Jenny. ‒ Kako ide bitka u Cornwallu? ‒ upitala je nakon jednog trenutka, spremna sad zaboraviti svoje osobne brige i posvetiti pozornost bitci koju su Škoti vojevali u Cornwallu u potporu kralju Jamesu i svo-jatanju engleskog prijestolja od strane Edwarda V.

Izraz njegovoga lica odgovorio je na Jennyno pitanje i prije nego što je rekao: ‒ Tek što nije bila gotova kad smo otišli. U Corku i Tauntonu izgledalo je kao da bismo mogli pobijedi-ti, a jednako je bilo i u Cornwallu, dok sâm vrag nije došao preuzeti zapovjedništvo nad Henryjevom vojskom.

‒ Vrag? ‒ tupo je ponovila Jenny.Mržnja je izobličila muškarčevo lice i pljunuo je na tlo. ‒

Da, vrag! Crni vuk glavom i bradom, da Bog dao da se peče u paklu iz kojeg se izlegao.


16 Judith McNaught

Dvije seljanke su se prekrižile kao da žele odbiti zlo na spomen Crnoga vuka, najomraženijeg i najopasnijeg nepri-jatelja Škotske, ali od muškarčevih narednih riječi zinule su od straha: ‒ Vuk se vraća u Škotsku. Henry ga šalje ova-mo sa svježom vojskom da nas zgazi jer smo podržali kralja Edwarda. Bit će umorstava i krvoprolića kao i zadnji put kad je došao, samo još gore, zapamtite što vam kažem. Klanovi žure vratiti se kući i pripremiti za bitke. Mislim da će Vuk najprije napasti Merrick, prije ikog drugog, jer upravo je vaš klan oduzeo najviše engleskih života u Cornwallu.

Rekavši to, uljudno je kimnuo glavom, stavio kacigu i za-jahao svog konja.

Rijetke skupine oko bunara otišle su nedugo zatim, niz cestu koja je vodila preko vriština i zavijala u brda.

Međutim, ona dvojica muškaraca nisu nastavila dalje od okuke na cesti. Kad su izišli iz vidokruga seljana, skrenuli su nadesno, podbadajući svoje konje kradomičnim galopom u šumu.

Da ih je Jenny promatrala, možda bi nakratko opazila kako se vraćaju kroz šumu koja se protezala uz cestu tik iza nje. Ali ona je tad bila zaokupljena strašnim metežom koji je iz-bio među stanovnicima Belkirka, koji se nalazio izravno na putu između Engleske i utvrde Merrick.

‒ Dolazi Vuk! ‒ vrisnula je jedna od žena, zaštitnički pri-vinuvši dijete uz grudi. ‒ Bože, smiluj nam se.

‒ Napast će Merrick ‒ poviknuo je neki muškarac, glasom kreštavim od straha. ‒ Posjednik Merricka taj je kojeg želi u svojoj čeljusti, ali putem će prije toga proždrijeti Belrkirk.

Najednom se zrak ispunio sablasnim predviđanjima požara i smrti i pokolja, i djeca su se okupila oko Jenny, držeći se za nju u nijemome užasu. Škotima je, bili oni imućni plemići ili priprosti seljaci, Crni vuk bio strašniji od samoga vraga, i opasniji, jer vrag je bio duh, a Vuk je bio čovjek od krvi i mesa ‒ živući Gospodar zla ‒ čudovišno biće koje je prijeti-



lo njihovom postojanju, baš ondje na zemlji. On je bio ona zlobna sablast kojom su Škoti plašili svoje potomstvo kako bi se dolično ponašalo. »Ščepat će te Vuk« bilo je upozorenje koje se izgovaralo kako djeca ne bi zastranila u šumu ili noću izišla iz postelje, ili prkosila starijima.

Nestrpljiva zbog takve histerije zbog nečega što je njoj bilo više mit nego čovjek, Jenny je podigla glas kako bi nad-glasala galamu. ‒ Veća je vjerojatnost ‒ povikala je, obgr-ljujući rukama preplašenu djecu koja su se skutrila uz nju čim se spomenulo Vukovo ime ‒ da će se vratiti svom po-ganskom kralju kako bi mogao polizati rane koje smo mu nanijeli u Cornwallu, dok priča velike laži kojima bi napu-hao svoju pobjedu. A ako to ne učini, za napad će odabra-ti slabiju utvrdu nego što je Merrick ‒ neku koju će imati šanse probiti.

Njezine riječi i ton zabavljenog prezira u njezinome glasu izazvali su preplašene poglede nazočnih, ali Jenny nije rekla to što je rekla iz puke razmetne hrabrosti. Ona je bila jedna od Merrickovih, a Merrick nikad ne priznaje da se ikoga boji. Čula je to stotinama puta kad se njezin otac obraćao njezinoj polubraći, i usvojila to njegovo vjerovanje kao vlastito. Osim toga, seljani su plašili djecu, a ona je odbijala dopustiti da se to nastavi.

Mary je povukla Jenny za suknju kako bi joj privukla po-zornost i upitala je vrištavim, tankim glasom: ‒ Gospo Jenny, zar se vi ne bojite Crnog vuka?

‒ Naravno da se ne bojim! ‒ odgovorila je Jenny s vedrim, ohrabrujućim osmijehom.

‒ Kažu da je Vuk visok kao stablo! ‒ upleo se mladi Tom glasom punim strahopoštovanja.

‒ Stablo! ‒ nasmijala se Jenny, nastojeći i Vuka i legendu oko njega pretvoriti u veliku šalu. ‒ Ako jest, vrijedilo bi ga vidjeti kako pokušava uzjahati konja! Trebala bi samo četvo-rica pratilaca da ga podignu!


18 Judith McNaught

Apsurdnost te slike nagnala je neku djecu na hihot, baš kao što se Jenny nadala.

‒ Čuo sam ‒ rekao je mali Will rječito zadrhtavši ‒ da go-lim rukama ruši zidove i pije krv!

‒ Bljak! ‒ odgovorila je Jenny blistavih očiju. ‒ Onda je ta-ko zločest samo zbog probavnih smetnji. Ako dođe u Belkirk, ponudit ćemo mu malo dobrog škotskog svijetlog piva.

‒ Moj je tata rekao ‒ dometnulo je treće dijete ‒ da on jaše s divom iza leđa, Golijatom po imenu Arik koji nosi ratnu sjekiru i siječe djecu…

‒ A ja sam čuo… ‒ zlokobno ga je prekinulo četvrto di-jete.

Jenny ga je blago prekinula. ‒ Da vam kažem što sam ja čula. ‒ S vedrim osmijehom, povela ih je prema opatiji koja se nalazila izvan vidokruga, odmah iza zavoja na cesti. ‒ Čula sam ‒ veselo je improvizirala ‒ da je tako strašno star da mora zaškiljiti kako bi išta vidio, ovako…

Iskrivila je lice u grimasu, komično pretjerujući ne bi li izgledala kao zbunjena, gotovo slijepa osoba koja tupo virka naokolo, a djeca su se zahihotala.

Dok su hodali, Jenny je i nadalje iznosila bezbrižne, zadir-kujuće opaske, a djeca su prihvatila igru i dodavala vlastite prijedloge kako bi Vuk djelovao budalast.

No usprkos smijehu i naizgled bezbrižnosti trenutka, nebo se najednom smračilo kad se navukla gomila teških oblaka, a zrak postajao ledenohladan, šibajući Jennynim ogrtačem oko tijela, kao da se i sama priroda prepustila crnim mislima na spomen takvoga zla.

Tek što se Jenny nije ponovno našalila na Vukov račun, kad je naglo zašutjela, vidjevši kako skupina klanovskih pri-padnika na konjima skreće okukom od opatije i približava joj se cestom. Lijepa djevojka, odjevena jednako kao Jenny, u ozbiljnu sivu haljinu, s bijelom kapom i kratkim sivim velom redovnice novakinje, sjedila je smjerno postrance na sedlu



predvodnika skupine, stidljivim smješkom potvrđujući ono što je Jenny već znala.

S nijemim vriskom radosti, Jenny je potrčala prema njima, a zatim obuzdala svoj nedamski poriv i prisilila se ostati gdje jest. Oči su joj bile prikovane za oca, zatim su kratko pre-letjele lica pripadnika njezinoga klana, koji su zurili negdje mimo nje s onim istim turobnim neodobravanjem kakvo su joj godinama iskazivali ‒ još otkad je njezin polubrat uspješno proširio svoju groznu priču.

Poslala je djecu naprijed sa strogom naredbom da odu rav-no u opatiju i čekala nasred ceste, kako joj se činilo čitavu vječnost, dok se ta skupina konjanika najzad nije zaustavila ispred nje.

Njezin otac, koji se očito zaustavio u opatiji u kojoj je bila i Brenna, Jennyna polusestra, sad je sjahao s konja, a zatim se okrenuo i spustio Brennu sa sedla. Jenny je bjesnjela na to otezanje, ali očevo savjesno posvećivanje pozornosti učtivosti i dostojanstvu bilo je tako tipično za tog velikog čovjeka da su joj se usne razvukle u kiseli osmijeh.

Najzad se posve okrenuo prema njoj i širom raširio ruke. Jenny je pojurila u njegov zagrljaj, silovito ga zagrlila i uz-buđeno rekla: ‒ Oče, kako ste mi silno nedostajali! Prošle su gotovo dvije godine otkad sam vas vidjela! Jeste li dobro? Izgledate dobro. Jedva da ste se išta promijenili u svo ovo vrijeme!

Nježno razmrsujući njezine prste isprepletene oko njego-vog vrata, lord Merrick lagano je udaljio kćerku od sebe, pogledom lutajući preko njezine razbarušene kose, rumenih obraza i strašno zgužvane haljine. Jenny se u sebi meškoljila od muke pod njegovim dugim, pomnim pogledom, moleći se da on odobrava ono što vidi i da ga je, budući da se očito već zaustavio u opatiji, izvješće nadstojnice samostana za-dovoljilo.


judith mcnaught

Kraljevstvo snova

kraljice ljubavnih romana

42. ChitraBanerjeeDivakaruni:Sestramogsrca43. LouisBayard:GospodinTimothy44. FannieFlagg:Srećaispodduge45. FannieFlagg:Dobrodošlanasvijet,djevojčice!46. SantaMontefiore:Magičnaljubavnakutijica47. SantaMontefiore:Moreizgubljeneljubavi48. RobertWilson:SlijepacizSeville49. RobertWilson:BeznačajnasmrtuLisabonu50. JodiPicoult:Pričaoljubavi51. TamaraMcKinley:Matildinposljednjivalcer52. JavierSierra:Tajnavečera53. EricaJames:Ljubavipredanost54. PetrŠabach:Ramon/NesvakidašnjiproblemFrantišekaS.55. MaeveBinchy:Ukrugudobrihprijatelja56. MaeveBinchy:Srceiduša57. KathrynFox:Zlenamjere58. MichaelLeeWest:Zaljubljeneludecure59. DinoMilinović:Tamogdjeprestajecesta60. MarkGimenez:Bojazakona61. WilliamBrodrick:Šestalamentacija62. DanielleSteel:Sestre63. DanielleSteel:Krila64. DanielleSteel:Uspomene65. DanielleSteel:Dragulji66. DanielleSteel:Palomino67. DanielleSteel:Dobražena68. LeslieSilbert:Obavještajac69. JonathanKellerman:Nestali70. DeanKoontz:Ubojica71. DeanKoontz:Očekivaniživotnivijek72. ElizabethHaran:SutoniznadEdena73. IldefonsoFalcones:Katedralamora74. JiríKratochvil:Besmrtnapriča75. JaneJohnson:Desetidar76. J.M.Simmel:Ljubavjesamoriječ77. JamesTwining:Dvostrukiorao78. BarbaraCleverly:Tigarizpalače79. DouglasKennedy:Upotrazizasrećom80. BillFloyd:Ubojičinažena81. JohnSteinbeck:Istočnoodraja82. KateKerrigan:Zauvijekuztebe83. SarahLark:Uzemljibijelogoblaka84. JuanGómez-Jurado:Znakubojice

Dosadobjavljenouovojbiblioteci

1. MarianKeyes:Anđeli2. MaryHigginsClark:Tatinamaladjevojčica3. MaryHigginsClark:Drugaprilika4. MaryHigginsClark:Sigurnoutočište5. MaryHigginsClark:Noćjemojevrijeme6. MaryHigginsClark:Dvijedjevojčiceuplavom7. MaryHigginsClark:Većsamčulatupjesmu8. MaryHigginsClark:Gdjesisad?9. CathyKelly:Nekaostanemeđunama10. AdrianaTrigiani:Najboljeljetonašegaživota11. SusanAndersen:Budimoja12. SusanAndersen:Bitćutvoj13. SusanAndersen:Ludozaljubljena14. SusanAndersen:Zaljubljeniizaluđeni15. SusanAndersen:Kadtiseposreći16. MinetteWalters:Đavoljepero17. MinetteWalters:Pomračenium18. MinetteWalters:Kameleonovasjena19. LauraLippman:Opasangrad20. SusanElizabethPhillips:Iliti,ilinitko21. SusanElizabethPhillips:Prvadama22. SusanElizabethPhillips:Doručakukrevetu23. SusanElizabethPhillips:Šminkerica24. SusanElizabethPhillips:Dođiipoljubime!25. SusanElizabethPhillips:Anđeoskaljubav26. SusanElizabethPhillips:Rođenišarmer27. SusanElizabethPhillips:Najboljikomad28. SusanElizabethPhillips:Evingrijeh29. SusanElizabethPhillips:Štosamučinilazbogljubavi30. JuliaAlvarez:KakosusestreGarciaizgubilenaglasak31. EileenGoudge:Okusmeda32. TessGerritsen:Grešnik33. JuliaGlass:Trilipnja34. AminMaalouf:Baldassarovaodiseja35. IrenaObermannova:Priručnikzaneposlušnežene36. MaggieO’Farrell:Kadsiotišao37. KathyReichs:Sablasniponedjeljak38. KathyReichs:Tajnegrobnica39. KathyReichs:Ritualismrti40. KathyReichs:Kostikaodokaz41. RobertHarris:Enigma

judith mcnaught

Kraljevstvo snova

k r a l j i c e l j u b av n i h r o m a n a

jud

ith

mcn

aug

ht

Kral

jevstv

o sno

va

Od duboke strasti do napete neizvjesnosti, Judiht McNaught zabavila je milijune čitatelja zadivljujućim nizom osjećaja u de-vet fantastičnih bestselera. U ovom omiljenom klasiku, “jednom od najboljih ikad” (rendezvous), dva prkosna srca sudaraju se u

žestokoj borbi volje - u slavno viteško doba.

Kraljevstvo snovaOteta iz samostanske škole, tvrdoglava škotska ljepotica Jen-

nifer Merrick neće se lako predati Royceu Westmorelandu, vo-jvodi od Claymorea. Poznat kao “Vuk”, već samim svojim imenom, vojvoda izaziva strah u srcima svojih neprijatelja. Ali ponosna Jennifer neće htjeti imati nikakvog posla sa silovitim engleskim

ratnikom koji je drži zarobljenom, tim zgodnim vragolanom koji je bocka svojom napadnom bahatošću. Ona će odvažno prkositi njegovoj volji... do one noći kad je on privine u svoj snažni za-

grljaj i probudi u njoj neodoljivu požudu. I najednom, Jenny će se zateći uhvaćena u zbunjujuću mrežu... zavodljivu, opasnu zamku

ponosa, strasti, odanosti i neodoljive ljubavi.

ISBN 978-953-14-0851-6

w w w.moz aikknjiga.hr

159,00 kn

kraljevstvo snova

Documents