KRATAK PRILOG POVIJESTI NACIONALNE KNJIZEVNOSTI

_ J iti pisac samo po sebi nije neka osobita sreca. Biti predstavnik Ivel ike knjizevnosti nije najugodnije - covjek se lako izgubi

medu velicinama - ali je barem poticajno. Najbolje je biti pisac iz male zemlje, pogotovo dok je jos svjeza i miada. Biti bivsi jugoslavenski pisac nije bilo lose, ali osvanuti jednoga dana kao hrvatski pisac, zato jer je tako odluio narod manicno opsjednut idejom vlastite drzave, pravi je bingo!

T k o su Hrvat i? Hrva t i su mali narod na jugu Evrope koji se ponosno busa u prsa svoje tisucljetne povijesti. Poznati su po tome sto su izmislili kravatu. Prica o tome kako su se Hrva t i kao NapO ' leonovi vojnici razlikovali od drugih Napo leonov ih vojnika po tome sto su oko vrata vezivali koketnu vrpicu, pa je ta vrpca po H r v a t i m a prozvana eravate, spada u najpoznatije legende hrvatske tisucljetne povijesti. Druga je vezana uz penkalu, kemij ' sku oloveieu, koju je 1902. godine izmislio Josef Penkala (Ceh, dakako). O b a podatka mogu se naci u reklamnim brosurama Croatia Airlinesa, ponosne hrvatske zrakoplovne kompanije.

Osim tisucljetne povijesti Hrva t i imaju i pismenost koja zapo ' cinje od kamene ploce. Ploca je isklesana u jedanaestom stoljecu, pronadena je kod mjesta Baske, pa se zato zove Bascanskom p io ' com. Hrva t i su toliko ponosni na pocetke svoje pismenosti (na ploci pise da netko nekome daruje neku livadu) da sve sto je kas-nije napisano nije nadmasilo znacaj tog simbola. Tako nekako ispa-da da drugi narodi imaju knjizevnost, a Hrva t i simbol. Replika

Bascanske ploce prodaje se kao suvenir, pa se svaki turist koji je izabrao da Ijetuje na Jadranskom moru moze i sam uvjeriti u recene pocetke.

Posve je moguce da su ploca, kravata i penkala (image pisara) razlog cinjenici da Hrvat i prema ukupnom broju stanovnika imaju neproporcionalno velik broj sluzbeno registriranih knjizevnika. Drustvo hrvatskih knjizevnika u ovom casu broji 536 clanova. Sa sta' tistickog stajalista Hrvatska je pravi raj za pisce. I ne samo sa statisti' ckog stajalista. Pokusajmo zato izdvojiti deset glavnih razloga zbog kojih vrijedi biti bas hrvatskim, a ne nekim drugim knjizevnikom.

I. Zbog jezika

Svakako zbog jezika. Jer to je jezik sto "grmi, zveci, jeci i huc i " , "to je jezik roda moga", kao sto je rekao hrvatski pjesnik. H r v a t ' sko'Srpski jezik ili hrvatski i srpski jezik kojim su govorili i pisali Hrva t i , Bosanci, Srbi i Crnogorc i danas je sluzbeno razdvojen na hrvatski, srpski i bosanski jezik. Posteni lingvisti tvrde, doduse^da_ su hrvatski, srpski i bosanski jezici tek dijalekti s pofitickim zna ' cenjem, ali postenih je, nasrecu, malo. Taj nedavni jezicni razvod foffib je mnoge prednosti. Jezik je kao "supstanca nacionalnog identiteta" postao drzavnim pitanjem, a zajedno s njim dobil i su na vaznosti i knjizevnici kojima je recena "supstanca" i alat i zanat. Ispostavilo se da su knjizevnici odahnuli zbog odliva konkurencije: lakse je biti knjizevnik u svome selu nego u sva tr i . Ispostavilo se i to da hrvatski knjizevnik sada moze biti prevedeh na srpski i bosanski jezik i tako internacionalizirati svoju karijeru. Talentirana osoba hrvatskog porijekla moze se sluziti i s nekim od brojnih hrvatskih dijalekata. Dobar dio Hrvatske cini Dalmacija, a ljudi u Dalmaciji govore ikavicom. Ako i taj govor cjobije politicko z n a ' . cenjej^c^tane^jezikojTi , z^hrvatskg_ knjizevrrkejotvara se per ' sp.e_ktiva participacne 1 u dalmatinskoj knjizevnosti.

lako su jezicne moguenosti unutar samoga hrvatskog jezika velike, neki hrvatski knjizevnici pisali su na jezicima "okupatora" , na talijanskome ili madarskome, a poneki izdajnik i na srpskome. Zbog toga su neki knjizevnici s dvije svoje trecine izbaceni iz hrvatske knjizevnosti, kao naprimjer Ivo Andr ic . O n je ostao hrvatskim pjesnikom, ali je Srbima i Bosancima prepusteno da ga dijele kao prozaika i nobelovca.

KRATAK PRILOG POVIJESTI NACIONALNE KNJIZEVNOSTI

_ J iti pisac samo po sebi nije neka osobita sreca. Biti predstavnik Ivel ike knjizevnosti nije najugodnije - covjek se lako izgubi

medu velicinama - ali je barem poticajno. Najbolje je biti pisac iz male zemlje, pogotovo dok je jos svjeza i miada. Biti bivsi jugoslavenski pisac nije bilo lose, ali osvanuti jednoga dana kao hrvatski pisac, zato jer je tako odlucio narod manicno opsjednut idejom vlastite drzave, pravi je bingo!

T k o su Hrvat i? Hrva t i su mali narod na jugu Evrope koji se ponosno busa u prsa svoje tisucljetne povijesti. Poznati su po tome sto su izmislili kravatu. Prica o tome kako su se Hrva t i kao NapO ' leonovi vojnici razlikovali od drugih Napo leonov ih vojnika po tome sto su oko vrata vezivali koketnu vrpcicu, pa je ta vrpca po H r v a t i m a prozvana eravate, spada u najpoznatije legende hrvatske tisucljetne povijesti. Druga je vezana uz penkalu, kemij ' sku olovcicu, koju je 1902. godine izmislio Josef Penkala (Ceh, dakako). O b a podatka mogu se naci u reklamnim brosurama Croatia Airlinesa, ponosne hrvatske zrakoplovne kompanije.

Osim tisucljetne povijesti Hrva t i imaju i pismenost koja zapo ' cinje od kamene ploce. Ploca je isklesana u jedanaestom stoljecu, pronadena je kod mjesta Baske, pa se zato zove Bascanskom p i o ' com. Hrva t i su toliko ponosni na pocetke svoje pismenosti (na ploci pise da netko nekome daruje neku livadu) da sve sto je ks-nije napisano nije nadmasilo znacaj tog simbola. Tako nekako ispa-da da drugi narodi imaju knjizevnost, a Hrva t i simbol. Replika

Bascanske ploce prodaje se kao suvenir, pa se svaki turist koji je izabrao da Ijetuje na Jadranskom moru moze i sam uvjeriti u recene pocetke.

Posve je moguce da su ploca, kravata i penkala (image pisara) razlog cinjenici da Hrvat i prema ukupnom broju stanovnika imaju neproporcionalno velik broj sluzbeno registriranih knjizevnika. Drustvo hrvatskih knjizevnika u ovom casu broji 536 clanova. Sa sta' tistickog stajalista Hrvatska je pravi raj za pisce. I ne samo sa statisti' ckog stajalista. Pokusajmo zato izdvojiti deset glavnih razloga zbog kojih vrijedi biti bas hrvatskim, a ne nekim drugim knjizevnikom.

1. Zbog jezika

Svakako zbog jezika. Jer to je jezik sto "grmi, zveci, jeci i huc i " , "to je jezik roda moga", kao sto je rekao hrvatski pjesnik. H r v a t ' sko'Srpski jezik ili hrvatski i srpski jezik kojim su govorili i pisali Hrva t i , Bosanci, Srbi i Crnogorc i danas je sluzbeno razdvojen na hrvatski, srpski i bosanski jezik. Posteni lingvisti tvrde, doduse^da^ su hrvatski, srpski i bosanski jezici tek dijalekti s pofitickim zna ' cemem, ali postenih je, nasrecu, malo. Taj nedavni jezicni razvod "dTo je mnoge prednosti. Jezik je kao "supstanca nacionalnog identiteta" postao drzavnim pitanjem, a zajedno s njim dobil i su na vaznosti i knjizevnici kojima je recena "supstanca" i alat i zanat. Ispostavilo se da su knjizevnici odahnuli zbog odliva konkurencije: lakse je biti knjizevnik u svome selu nego u sva tr i . Ispostavilo se i to da hrvatski knjizevnik sada moze biti preveden na srpski i bosanski jezik i tako internacionalizirati svoju karijeru. Talentirana osoba hrvatskog porijekla moze se sluziti i s nekim od brojnih hrvatskih dijalekata. Dobar dio Hrvatske cini Dalmacija, a ljudi u Dalmaciji govore ikavicom. Ako i taj govor dobije politicko z n a ' , cenjej^p^tane^jezikojTi , z^hrvatske_ knjizevnikejotvara se per ' spaktiva participadle i u dalmatinskoj knjizevnosti.

lako su jezicne mogucnost unutar samoga hrvatskog jezika velke, neki hrvatski knjizevnici psali su na jezicima "okupatora" , na talijanskome ili madarskome, a poneki izdajnik i na srpskome. Zbog toga su neki knjizevnici s dvije svoje trecine izbaceni iz hrvatske knjizevnosti, kao naprimjer Ivo Andr ic . O n je ostao hrvatskim pjesnikom, ali je Srbima i Bosancima prepusteno da ga dijele kao prozaika i nobelovca.

KRATAK PRILOG POVIJESTI NACIONALNE KNJIZEVNOSTI

_ J iti pisac samo po sebi nije neka osobita sreca. Biti predstavnik ive l ike knjizevnosti nije najugodnije - covjek se lako izgubi

medu velicinama - ali je barem poticajno. Najbolje je biti pisac iz male zemlje, pogotovo dok je jos svjeza i miada. Biti bivsi jugoslavenski pisac nije bilo lose, ali osvanuti jednoga dana kao hrvatski pisac, zato jer je tako odlucio narod manicno opsjednut idejom vlastite drzave, pravi je bingo!

T k o su Hrvat i? Hrva t i su mali narod na jugu Evrope koji se ponosno busa u prsa svoje tisucljetne povijesti. Poznati su po tome sto su izmislili kravatu. Prica o tome kako su se Hrva t i kao Napo^ leonovi vojnici razlikovali od drugih Napo leonov ih vojnika po tome sto su oko vrata vezivali koketnu vrpcicu, pa je ta vrpca po H r v a t i m a prozvana eravate, spada u najpoznatije legende hrvatske tisucljetne povijesti. Druga je vezana uz penkalu, kemij ' sku oloveieu, koju je 1902. godine izmislio Josef Penkala (Ceh, dakako). O b a podatka mogu se naci u reklamnim brosurama Croatia Airlinesa, ponosne hrvatske zrakoplovne kompanije.

Osim tisucljetne povijesti Hrva t i imaju i pismenost koja zapo ' cinje od kamene ploce. Ploca je isklesana u jedanaestom stoljecu, pronadena je kod mjesta Baske, pa se zato zove Bascanskom p i o ' com. Hrva t i su toliko ponosni na pocetke svoje pismenosti (na ploci pise da netko nekome daruje neku livadu) da sve sto je kas-nije napisano nije nadmasilo znacaj tog simbola. Tako nekako ispa-da da drugi narodi imaju knjizevnost, a Hrva t i simbol. Replika

Bascanske ploce prodaje se kao suvenir, pa se svaki turist koji je izabrao da ljetuje na Jadranskom moru moie i sam uvjeriti u recene pocetke.

Posve je moguce da su ploca, kravata i penkala (image pisara) razlog cinjenici da Hrvat i prema ukupnom broju stanovnika imaju neproporcionalno velik broj sluzbeno registriranih knjizevnika. Drustvo hrvatskih knjizevnika u ovom casu broji 536 clanova. Sa sta-tistickog stajalista Hrvatska je pravi raj za pisce. I ne samo sa statisti-ckog stajalista. Pokusajmo zato izdvojiti deset glavnih razloga zbog kojih vrijedi biti bas hrvatskim, a ne nekim drugim knjizevnikom.

1. Zbog jezika

Svakako zbog jezika. Jer to je jezik sto "grmi , zveci, jeci i huc i " , "to je jezik roda moga", kao sto je rekao hrvatski pjesnik. H r v a t ' sko-srpski jezik ili hrvatski i srpski jezik kojim su govorili i pisali Hrva t i , Bosanci, Srbi i Crnogorc i danas je sluzbeno razdvojen na hrvatski, srpski i bosanski jezik. Posteni lingvisti tvrde, doduse, da su hrvatski, srpski i bosanski jezici tek dijalekti s pofiUckim zna-cenjem, ali postenih je, nasrecu, malo. Taj nedavni jezicni razvod

s~tCnf je mnoge prednosti. Jezik je kao "supstanca nacionalnog identiteta" postao drzavnim pitanjem, a zajedno s njim dobi l i su na vaznosti i knjizevnici kojima je recena "supstanca" i alat i zanat. Ispostavilo se da su knjizevnici odahnuli zbog odliva konkurencije: lakse je biti knjizevnik u svome selu nego u sva tr i . Ispostavilo se i to da hrvatski knjizevnik sada~~mze biti Tpreveden na srpski i bosanski jezik i tako internacionalizirati svoju karijeru. Tlentirana osoba hrvatskog porijekla moie se sluziti i s nekim od brojnih hrvatskih dijalekata. Dobar dio Hrvatske cini Dalmacija, a ljudi u Dalmaciji govore ikavicom. Ako i taj govor dpbije politicko zna-cenje i postane jezikom, za_jirvatske_ knjizevnike otvara se per-sp.e_ktiva participacue u dalmatinskoj knjizevnosti.

Iako su jezicne moguenosti unutar samoga hrvatskog jezika velike, neki hrvatski knjizevnici pisali su na jezicima "okupatora" , na talijanskome ili madarskome, a poneki izdajnik i na srpskome. Zbog toga su neki knjizevnici s dvije svoje trecine izbaceni iz hrvatske knjizevnosti, kao naprimjer Ivo Andr ic . O n je ostao hrvatskim pjesnikom, ali je Srbima i Bosancima prepusteno da ga dijele kao prozaika i nobelovca.

Hrvati vole svoj jezik i kada ne znaju kako bi nekom strancu dokazali iznimnu ljepotu hrvatskog jezika oni se pozovu na ono-matopeju, navedu primjer'dva (/ cvrci, cvrci cvrcak na cvoru crne smrce) i odmah impresioniraju stranca.

Hrvatskim piscem vrijedi biti zbog vaznosti samog jezika, zbog njegove nacelne ljepote, te zbog onomatopeje koje ni u jednom drugom jeziku na svijetu nema u tim kolicinama. Narocito je nema u srpskome.

2. Zbog fleksibilnosti

Svakako zbog fleksibilnosti. Hrvatski knjizevnik je osoba s mnogim nagnucima u jednome tijelu. Tako hrvatski knjizevnik mo-ze postati predsjednikom drzave, sto i nije tako tesko ako prihvati-mo tezu da je svaki predsjednik drzave u principu pjesnik. "Kad su me proganjali, cak i pokusali atentat prometnom nesrecom jedan od stranaca(...) rekao mi je: 'Znate, profesore-generale (...) da niste Hrvat bili biste nobelovac'", izjavio je Franjo Tudman, hrvat' ski predsjednik i knjizevnik, prije nego sto je umro.

Hrvatski knjizevnik je osoba s potencijalnim politickim zna-cajem, pa su mnogi knjizevnici u povijesti, a osobito danas, razvili taj potencijal. Kako je Hrvatska miada drzava s nekih stotinjak ambasada razasutih po svijetu, danas se za hrvatske knjizevnike otvara perspektiva da se u svojstvu konzula i kulturnih atasea nadu u mnogim zemljama.

Fleksibilnost krasi hrvatsku kulturnu scenu i zato je ona mnogo dinamicnija nego drugdje. Poznajem, naprimjer, jednog urednika koji je postao sef policije i jednog profesora estetike koji je postao placeni drzavni vojni strucnjak. Znam i za neke lopove koji su postali humanisti i neke humaniste koji su postali lopovi. Znam i za neke pisce koji su postali ratni kriminalci, kao sto su i neki ratni kriminalci postali pisci. Znam i za neke pisce koji su izbrisani iz knjizevnog zivota jer su bili pisci.

Hrvatskim piscem vrijedi biti jer zivot hrvatskoga pisca nikada nije dosadan.

3. Zbog inovativnosti

Narocito zbog inovativnosti. Hrvatski knjizevnik je u velikoj prednosti pred drugim knjizevnicima jer se hrvatska knjizevnost stalno pise iz pocetka. Veliki hrvatski nacionalni mit su poceci hrvatske pismenosti simbolizirani u Bascanskoj ploci, pa se hrvat' ski knjizevnici stalno podsvjesno vracaju torn kamenu.

Mozda je bas zbog toga u mladoj hrvatskoj drzavi najcjenjeni' ja struka bibliotekara. Knjiznicari marljivo ciste biblioteke od ne-pogodnih, nepodobnih i zastarjelih knjiga. U zivu nastavu revizije, renoviranja i osvjezavanja knjizevne povijesti ponekad su ukljuceni i ucenici koji pomazu bibliotekarkama da se knjige odnesu u kon-tejnere za smece.

Hrvatski knjizevnici cesto mijenjaju stavove, misljenja, pa cak i biografie. Ako se za ijednu knjizevnost moie reci da zaista nije institucionalizirana, onda je to hrvatska knjizevnost. Dovoljno je, naprimjer, da ministar kulture javno izjavi da mu se ovaj ili onaj pisac ne svida, i pisac vec leti van. Pri mijenjaju biografia pomazu kolege. Kolege to cine i bez ministarskih naputaka.

Hrvati su duboko svjesni da moraju imati knjizevnost, prije svega zato jer imaju i druge evropske drzave, pa cak i Srbi. Zato su knjizevnost i kultura stalno na budnom oku hrvatske kulturne javnosti. Tb je za same knjizevnike neobicno poticajno, jer im se zna dogoditi, iako se rijetko dogada, da danas jesu, a sutra nisu. Dok takve stvari na razvijenom Zapadu odreduje hladno trziste, u Hrvatskoj ih odreduje, bas kako i treba, topla, demokratska odlu' ka kolega.

4. Zbog otvorenosti

Pogotovo zbog otvorenosti. Vrata hrvatske knjizevnosti uvijek su bila svima otvorena. U Hrvatskoj danas djeluje jedan bosansko' 'hrvatski knjizevnik, izbjeglica iz Sarajeva, kojem je Hrvatska dala punu slobodu izrazavanja, i cak dva srpska knjizevnika u cije se vikendice na jadranskoj obali nitko nije bespravno uselio. lstina je da su jednome zena, a drugome marna Hrvatice, ali to su, sto se same knjizevnosti tice, nevazni detalji.

U svojoj knjizevnoj povijesti hrvatski grad Pula zbrinuo je i samog Jamesa Joycea, koji je od oktobra 1904. pa sve do marta

905. predavao engleski na nekoj pulskoj skoli. Hrvatska je zasluzna za Joyceov fizicki image, jer je Joyce bas u Puli popravio zube i kod lokalnog brijaca sredio brkove po tadasnjoj posljednjoj modi. Istina je da o boravku u Puli s Joyceove strane ne postoji mnogo dokaza (osim opaske o popravku zubi i tome da ce sada moci bezbrizno jesti svoju omiljenu juhu od luka). Zato obilje dokaza o tome postoji s hrvatske strane. Slavna hrvatska konv paratistika vrvi znanstvenim studijama u kojima se hrvatski knjizevnici stavljaju uz bok Jamesu Joyceu i drugm slavnim irskim knjizevnicima, prije svega zato sto su i Hrvatska i Irska male katolicke ze.mlje koje su se vjekovima borile za nezavisnost i izlazak iz sumnjivih i represivnih drzavnih struktura. Hrvatska je, hvala Bogu, izasla nedavno, dok se Irska u svojoj jos uvijek pati.

U Hrvatskoj se obreo i Kazanova (koji je u Vrsaru zaradio triper), ali i Gustav Aschenbach, knjizevni lik, koji je na svome putu prema smrti u Veneciji stupio nogom na Brijune.

lako u Americi (North Carolina) postoji indijansko peme Croatan - koje je, doduse, s teskocama dobilo status Indijanaca, jer postoje neke indicije da se radi o hrvatskim pomorcima koji su se zalutavsi na obale North Caroline "internacionalizirali" s lokalnim stanovnistvom - ipak nema Hrvata koji bi samo tako po-stao americkim knjizevnikom. Amerikanci, medutim, mogu postati hrvatskim piscima kad se sjete. Julienne Eden-Busic bila je ame-ricka teroristkinja koja je odlezala trinaest godina u americkom zatvoru zajedno sa svojim hrvatskim muzem Zvonkom Busicem-Taikom. U biografai ove znacajne hrvatske knjizevnice postoje dva prijelomna datuma. Prvi je vezan uz dan kada je Julienne sa zagrebackog nebodera u sedamdesetim godinama razbacivala letke pozivajui Hrvate da se bore za svoju nezavisnost. Drugi je vezan uz dan kada je s muzem tela avin koji je letio za N e w York (razbacujuci putem iste te letke). U toj akciji ubijen je ame-ricki policajac. Po svom izlasku iz zatvora Julienne je promovirana u hrvatsku drzavljanku, dobila je priznanje za hrabrost i sirenje ugleda Hrvatske u svijetu, te savjetnicko mjesto u hrvatskoj amba-sadi u Washingtonu. Zatim se Julienne vratila u Hrvatsku i dobi-la posao u vojnoj jedinici zaduzenoj za osiguranje predsjednika hrvatske drzave. Julienne je 1995. objavila autobografski romn Ljubavnici i ludaci koji je dozivio dva izdanja i dobio znacajnu knjizevnu nagradu. Bivsa americka drzavljanka Julienne Eden--Busic zivi kao priznata hrvatska knjizevnica na obali Jadranskoga

mora, u vili koju je za nju, s novcem hrvatskih poreznika, izgradi-la hrvatska vojska, i marljivo radi na romanu Ljubavnici i ludaci, II dio.

5. Zbog alpinizma

-HrvatL.su kao maii^j2arod_jposve razumliivo opsiednuti velicinama.yU svome govoru rado upotrebljavaju sintagme kao apfimjer-/ duhovna gromada", "moralna klisurina", "gigant du-ha", "hrvatski velikan". Ako neki pisac ima problema s niskim samopouzdanjem, Hrvatska je pravo ljeciliste.

Hrvati svoju knjizevnost cesto uzdizu u visine i pritom koriste alpinistiche metafore. Kako se, medutim, ipak radi o pomorskom narodu, Hrvati cesto brkaju alpinistiche s pomorskim metaforama. Evo kako o hrvatskoj knjizevnosti govori jedan od znamenitih hrvatskih intelektualaca i profesora hrvatske knjizevnosti na lokalnom i mnogim inozemnim sveucilistima: "Kao sto majka, gotovo redovito, vise voli zaostalo dijete, krhko, slabo, bolezljivo i udaljeno iz razreda supertalentiranih, tako i ja, cesto, ne uvijek, ali cesto, vise volim hrvatsku knjizevnost od Himalaja na koje me upucuju duznost, um i duh" (...) "Hrvatska je knjizevnost stvorila svoje vrhove, svoje svjetionike. Mozda su ovi u odnosu na Hima-laje drugorazredni, ali oni postoje kao teznja k Himalajama. Hlad-nocu, ravnodusnost i gordost koji prirodno struje s Himalaja valja podnositi smireno: budemo li ustrajali u nijemu dijalogu s evrop-skim visinama, doci ce vrijeme u kojem ce novi svjetionici cuti -sami od sebe, gotovo bez ikakva vanjska dijaloga ili propagande -nasu Rijec koja ce i njih obogatiti." Znameniti intelektualac i pro-fesor knjizevnosti ucjepljivao je i jos danas ucjepljuje svojim stu-dentima ljubav prema hrvatskoj knjizevnosti voden jednom jedi-nom idejom: "To je ideja da knjizevnost kao takva - kao fenomen ljudskog duha - ima vertikalu i da u tu vertikalu, ako s njom doista zelis uspostaviti dijalog, ulaze samo giganti, samo Himalaje". (...) "Dostojevski je bio i ostao jedna od mojih Himalaja", dodaje taj profesor.

H905. predavao engleski na nekoj pulskoj skoli. Hrvatska je zasluzna za Joyceov fizicki image, jer je Joyce bas u Puli popravio zube i kod lokalnog brijaca sredio brkove po tadasnjoj posljednjoj modi. Istina je da o boravku u Puli s Joyceove strane ne postoji mnogo dokaza (osim opaske o popravku zubi i tome da ce sada moci bezbrizno jesti svoju omiljenu juhu od luka). Zato obilje dokaza o tome postoji s hrvatske strane. Slavna hrvatska kom-paratistika vrvi znanstvenim studijama u kojima se hrvatski knjizevnici stavljaju uz bok Jamesu Joyceu i drugm slavnim irskim knjizevnicima, prije svega zato sto su i Hrvatska i Irska male katolicke ze.mlje koje su se vjekovima borile za nezavisnost i izlazak iz sumnjivih i represivnih drzavnih struktura. Hrvatska je, hvala Bogu, izasla nedavno, dok se Irska u svojoj jos uvijek pati.

U Hrvatskoj se obreo i Kazanova (koji je u Vrsaru zaradio triper), ali i Gustav Aschenbach, knjizevni lik, koji je na svome putu prema smrti u Veneciji stupio nogom na Brijune.

lako u Americi (North Carolina) postoji indijansko peme Croatan - koje je, doduse, s teskocama dobilo status Indijanaca, jer postoje neke indicije da se radi o hrvatskim pomorcima koji su se zalutavsi na obale North Caroline "internacionalizirali" s lokalnim stanovnistvom - ipak nema Hrvata koji bi samo tako po-stao americkim knjizevnikom. Amerikanci, medutim, mogu postati hrvatskim piscima kad se sjete. Julienne Eden-Busi bila je ame-ricka teroristkinja koja je odlezala trinaest godina u americkom zatvoru zajedno sa svojim hrvatskim muzem Zvonkom Busicem-Taikom. U biografiji ove znacajne hrvatske knjizevnice postoje dva prijelomna datuma. Prvi je vezan uz dan kada je Julienne sa zagrebackog nebodera u sedamdesetim godinama razbacivala letke pozivajuci Hrvate da se bore za svoju nezavisnost. Drugi je vezan uz dan kada je s muzem tela avion koji je letio za N e w York (razbacujuci putem iste te letke). U toj akciji ubjen je ame-ricki policajac. Po svom izlasku iz zatvora Julienne je promovirana u hrvatsku drzavljanku, dobila je priznanje za hrabrost i srenje ugleda Hrvatske u svijetu, te savjetnicko mjesto u hrvatskoj amba-sadi u Washingtonu. Zatim se Julienne vratila u Hrvatsku i dobi-la posao u vojnoj jedinici zaduzenoj za osiguranje predsjednka hrvatske drzave. Julienne je 1995. objavila autobiografski romn Ljubavnici i ludaci koji je dozivio dva izdanja i dobio znacajnu knjizevnu nagradu. Bivsa americka drzavljanka Julienne Eden--Busic zivi kao priznata hrvatska knjizevnica na obali Jadranskoga

mora, u vili koju je za nju, s novcem hrvatskih poreznika, izgradi-la hrvatska vojska, i marljivo radi na romanu Ljubavnici i ludaci, II dio.

5. Zbog alpinizma

_HoaiL_su kao (nalinarod_jBfisvg razumliivo opsiednuti velicinama.yU svome govoru rado upotrebljavaju sintagme kao apfimjer-/duhovna gromada", "moralna klisurina", "gigant du-ha", "hrvatski velikan". Ako neki pisac ima problema s niskim samopouzdanjem, Hrvatska je pravo ljeciliste.

Hrvati svoju knjizevnost cesto uzdizu u visine i pritom koriste alpinistiche metafore. Kako se, medutim, ipak radi o pomorskom narodu, Hrvati cesto brkaju alpinistiche s pomorskim metaforama. Evo kako o hrvatskoj knjizevnosti govori jedan od znamenitih hrvatskih intelektualaca i profesora hrvatske knjizevnosti na lokalnom i mnogim inozemnim sveucilistima: "Kao sto majka, gotovo redovito, vise voli zaostalo dijete, krhko, slabo, bolezljivo i udaljeno iz razreda supertalentiranih, tako i ja, cesto, ne uvijek, ali cesto, vise volim hrvatsku knjizevnost od Himalaja na koje me upucuju duznost, um i duh" (...) "Hrvatska je knjizevnost stvorila svoje vrhove, svoje svjetionike. Mozda su ovi u odnosu na Hima-laje drugorazredni, ali oni postoje kao teznja k Himalajama. Hlad-nocu, ravnodusnost i gordost koji prirodno struje s Himalaja valja podnositi smireno: budemo li ustrajali u nijemu dijalogu s evrop-skim visinama, doci ce vrijeme u kojem ce novi svjetionici cuti -sami od sebe, gotovo bez ikakva vanjska dijaloga ili propagande -nasu Rijec koja ce i njih obogatiti." Znameniti intelektualac i pro-fesor knjizevnosti ucjepljivao je i jos danas ucjepljuje svojim stu-dentima ljubav prema hrvatskoj knjizevnosti voden jednom jedi-nom idejom: "T je ideja da knjizevnost kao takva - kao fenomen ljudskog duha - ima vertikalu i da u tu vertikalu, ako s njom doista zelis uspostaviti dijalog, ulaze samo giganti, samo Himalaje". (...) "Dostojevski je bio i ostao jedna od mojih Himalaja", dodaje taj profesor.

6. Zbog morala

Z b o g morala osobito. Hrvatska je pretezno nizinska zemlja. Glavni grad Zagreb m o i e se pohvalit i j ednim neboderom, zgra-d o m od deset katova koju zbog visine stanovnici Zagreba jos u v i -jek zovu - N e b o d e r o m . Sve u svemu, H r v a t i obozavaju vertikale. U govoru napadno cesto upotrebljavaju sintagme kao sto su "ver-tikala d u h a " ili "moralna vertikala". " V i d i ga, ide moralna vertika-la", kazu tako za nekog prolaznika.

U torn smislu tipican je primjer (donedavnog) predsjednika Drustva hrvatskih knjizevnika, covjeka hendikepiranog malim ras-tom i pjesnickim talentom. Predsjednik je kao "moralna vertikala" desetak godina zahtijevao od pisaca da b u d u "moralna savjest svoga naroda". I b se mnogima svidjelo, pa su mnogi knjizevnici pohrl i l i da b u d u "savjest" i "vertikale". M u s k i pisci, dakako. N i k a -da ni jedna zena nije proglasena vertikalom.

Usput receno, javni pri jedlog autorice ovih redaka da se malesni rastom predsjednik Drustva hrvatskih knjizevnika odlije u pr irodnoj velicini i prodaje kao suvenir zvan "moralna vertikala" -koji bi svaki pisac mogao drzati na stolu kao o p o m e n u i predmet -prosao je, zacudo, bez odjeka. M o z d a je to zbog toga sto vecina hrvatskih pisaca ne posjeduje radni stol.

7. Zbog znacaja

Z b o g znacaja, dakako. Kao i svaki mali narod, H r v a t i su ne-obicno osjetljivi na rijec kultura. Dok je, naprimjer, prema glasanju citalaca tjednika Time za licnost stoljeca izabran Albert Einstein, H r v a t i su, prema glasanju citalaca hrvatskog dnevnika Jutarnji list, za licnost milenija izabrali T i ta . N a drugo mjesto dosao je Franjo Tudman, hrvatski predsjednik. Gojko Susak, ministar obrane i ratni kriminalac, zauzeo je skromno devetnaesto mjesto, a Ante Pavelic, slavni ustaski poglavnik, tek sesnaesto mjesto. M e d u t i m , Miroslav Krleza, hrvatski knjizevnik, covjek koji je sam ispisao knjiga dovoljnih da se mala hrvatska knjizevnost moze zvati knjizevnoscu, zauzeo je odlicno deveto mjesto. Usprkos cinjenici da m u H r v a t i jos nisu napravili muzej (dok Franji Tudmanu Jesu), da ga oportunisti i danas optuzuju za oportunizam, polupismeni za erudiciju, a netalentirani za visak talenta, i pored svega, dakle, H r v a t i su ga stavili na deveto

mjesto. lako vecina Hrvata vjeruje da svaki papir, osim toaletnog papira, "samo skuplja prasinu", veliki hrvatski knjizevnik zauzeo je deveto mjesto. Hrvatskim knjizevnikom vrijedi biti zbog Perspektive devetog mjesta u trecem mileniju.

8. Zbog seksa

Biti hrvatski knjizevnik je seksi. Pritom treba naglasiti da su hrvatski knjizevnici uglavnom muskarci. Ako je, dakle, muskarac maloga rasta, ako je ruzan, invalid ili alkoholicar, ako je priglup ili nistarija, cak i ako je sve to zajedno, dovol jno je da takav muskarac objavi knjigu i vec ce naci partnericu spremnu da podrzi njegove kreativne potencijale. N e k i hrvatski knjizevnici mijenjaju tokom zivota po nekoliko partnerica i pr i tom one stare bacaju u smece. Hrvatski pisci su ne samo vjecni nego jos i dugo ostaju mladima. Tako se cetrdesetogodisnjaci zovu "nasim najmladim piscima", a pedesetogodsnjaci "predstavnicima mlade generacije".

Hrvatskim knjizevnikom isplati se biti ako je nadarena osoba u pitanju - muskarac. - j T i r v a t s k e knjizevnice nisu seksi, a mogu postati hrvatskim knji-zevnicama samo ako su sutljive i prilagodljive.

9. Jos jednom zbog seksa

A k o je knjizevnik usput i mazohist, nema boljeg nacna da na-darena osoba slobodno prakticira svoj mazohizam od toga da se ukljuci u hrvatski knjizevn zvot.

Hrvatski se knjizevnici vec stotnjak godina bave jednom, glav-n o m temom: temom diskriminacije pojedinca od strane lokalne sre-dine. O tome su ispisane stotine stranica i p o g u b l j e n o je na dese-tine umjetnickih zivota. Hrvatski pisac K. S. Gjalski prv i je naceo temu u svome romanu Janko Borislavic, u kojemu se kozmopolits-ki obrazovani inteligent vraca u hrvatsku sredinu da bi " r o m a n -t icno" zavrsio svoj zivot u buni lu i smrti. Drugi romn K.S. Gjalskog, Radmilovic, govori o talentranom hrvatskom piscu koji je priznat u mozemstvu, ali ga vlastita (hrvatska) okolina tako lijepo sreduje da ubogi pisac zavrsava u ludilu i smrti. A . Kovacic u svome romanu U registraturi prati strasan pad svog glavnog junaka od trenutka

' junakova povratka u lokalnu sredinu. M . C. Nehajev u svome romanu Bijeg ponavlja istu prcu: njegov se junak propije, poludi i potone u Jadranskom m o r u . Roman M . Krleze Na rubu pameti analiza je znalackog unistenja jedinke od strane lokalne sredine. Krlezin romn Povratak Filipa Latinovca govori o povratku glavnog junaka, pariskog slikara, u hrvatsku idil i lu, koja zavrsava u epizodi gdje lokalni akter drugom lokalnom akteru prereze grkljan. H r v a t -ska prozna knjizevnost vec stotinjak godina glode istu temu: temu o obrazovanim, talentiranim pojedincima koje lokalna sredina tjera u ludilo, alkoholizam, trajni zgon i smrt.

Samo u posljednjih desetak godina H r v a t i su izbacili iz svoje sredine nekolicinu umjetnika i knjizevnika. J e d n o m su mrtvom knjizevniku srusili spomenik, drugom su, z ivom, miniral i kucu. J e d n o m su prijetili pistoljem, neke su maltretirali anonimnim tele-fonskim pozivima i prijetecim pismima, diskreditirali u medijima, izbacili iz skolskih programa i biblioteka. T o m znacajnom aktiv-noscu bavile su se kolege i l jubitelji knjizevnosti, pr irodno, tko ce takve stvari znati bolje od kolega i ljubitelja.

Z a razliku od drugih knjizevnosti koje su se tokom dvadesetog stoljeca razvijale unutar raznolikih knjzevnih stilova i pravaca, od modernizma do postmodernizma, hrvatska knjizevnost razvila je svoj, autentican knjizevni pravac: sadomazohizam. Zato je za svaku knjizevno nadarenu osobu koja tezi autenticnosti najper-spektivnije da postane hrvatskim knjizevnikom.

IO. Zbog razlike

Najvise zbog razlike. Jer biti hrvatskim knjizevnikom znaci prije svega ne biti srpskim knjizevnikom. A sto se deset razloga tice, oni vaze i za srpsku knjizevnost. I za bosansku knjizevnost. I za neke druge knjizevnosti.

2000 .

Z I V Q T B E Z R E P A