SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Kristian Mujkić

ODNOS DOLARA I EURA U GLOBALNOJ EKONOMIJI

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ODNOS DOLARA I EURA U GLOBALNOJ EKONOMIJI

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: prof. dr.sc. Dragoljub Stojanov

Student: Kristian Mujkić

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081128523

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraživanja .................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza .............................................................................................................. 1

1.3. Ciljevi i svrha istraživanja ............................................................................................ 2

1.4. Metode istraživanja ....................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................... 3

2. POVIJESNO- TEORIJSKI ASPEKT RAZVOJA DOLARA I EURA .......................... 4

2.1. Povijesni razvoj američkog dolara: Uvođenje i primjena ......................................... 4

2.1.1. Zlatni standard ........................................................................................................ 5

2.1.2. Značaj sporazuma iz Bretton Woodsa .................................................................. 7

2.2. Dolar nakon 2 svjetskog rata ........................................................................................ 8

2.3. Stvaranje ekonomske i monetarne unije u Europi ................................................... 10

2.3.1. Stvaranje mehanizma EMS-a .............................................................................. 11

2.3.2. Kriteriji konvergencije- kriteriji iz Maastrichta................................................ 12

2.3.3. Uvođenje Eura i teorija optimalnog valutnog područja ................................... 14

3. ULOGA DOLARA I EURA U KONTEKSTU GLOBALNE EKONOMIJE .............. 16

3.1. Odnos i snaga dolara i eura u svijetu ......................................................................... 16

3.2. Uloga FED-a i ECB-a .................................................................................................. 20

3.3. Globalna distribucija deviznih pričuva dolara i eura .............................................. 22

3.3.1. Utjecaj dolarizacije/eurizacije ............................................................................. 27

3.3.2. Prednosti i nedostatci dolarizacije/eurizacije ..................................................... 30

4. UTJECAJ FINANCIJSKE KRIZE NA KRETANJE DOLARA I EURA ................... 32

4.1. Kretanje dolara u uvjetima krize ............................................................................... 32

4.2. Kriza Eurozone ............................................................................................................ 35

5. IZAZOVI I PRESPEKTIVE UPORABE DOLARA I EURA ....................................... 40

5.1. Novi trendovi u globalnim okvirima- digitalizacija novca ....................................... 40

5.2. Predviđanje odnosa dolara i eura u budućnosti ....................................................... 43

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 47

POPIS LITERATURE ................................................................................................ 50

POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA ............................................................. 53

1

1. UVOD

Dolar i euro dvije su najsnažnije valute na svijetu koje aktivno sudjeluju u svim apektima

modernog globaliziranog poslovanja. Gotovo je nemoguće pronaći osobu koja barem jednom

nije čula za te dvije valute ili ih nije koristila u svakodnevnom životu. Od naranijih početaka

dolar se pozicionirao kao veoma značajna karika novije povijesti te kao valuta bez koje je

gotovo nemoguće zamisliti moderne svjetske financije. Početkom 20.stoljeća istisnuo je

britansku funtu s pozicije najpoznatije i najtrgovanije valute. Od sredine 20. stoljeća, nakon

završetka 2. svjetskog rata dolar je preuzeo primat u međunarodnoj razmjeni i postao prva

globalna valuta čija je popularnost neprestano rasla. Euro se, kao zajednička valuta zemalja

Eurozone, također nedugo nakon uvođenja nametnuo kao valuta koja će uz dolar predstavljati

značajan udio u međunarodnoj razmjeni i valuta koja će uz dolar predstavljati značajan udio u

međunarodnim deviznim rezervama. Dolaskom globalne financijske krize malo su se

poremetili međunarodni financijski tokovi, međutim, valute su uz određene turbulencije i

oscilacije zadržale svoje prepoznatljive pozicije, a u bližoj budućnosti ne nazire se neko novo

financijsko rješenje koje bi dovelo u pitanje značaj i utjecaj ove dvije valute na

međunarodnom nivou.

1.1. Problem i predmet istraživanja

Problem istraživanja diplomskog rada jesu nedovoljno definirani odnosi dolara i eura na

globalnom nivou kao dvije najtrgovanije valute na svijetu te njihov odnos u terminima

globalizacije financijskih tijekova i uloge u međunarodnim deviznim rezervama.

Predmet istraživanja određen je neospornim značajem i utjecajem dolara i eura u

međunarodnim financijskim kretanjima i njihovom dominantnom pozicijom u kontekstu

globalne ekonomije s naglaskom na aktualnim zbivanjima u globalnoj ekonomiji.

1.2. Radna hipoteza

Definiranjem problema i predmeta istraživanja može se predočiti relevantna radna hipoteza:

kretanja u međunarodnim financijskim okvirima ukazuju na važnost pozicije dolara i eura u

2

globalnoj ekonomiji te ukazuju na dominantnu ulogu te dvije valute u međunarodnim

plaćanjima i međunarodnim deviznim rezervama.

1.3. Ciljevi i svrha istraživanja

Svrha istraživanja je ponuditi podatke i činjenice koje potvrđuju hipotezu, tj. dokazati da su

dolar i euro zaista dvije najdominantnije valute na svijetu te u kontekstu toga prikazati njihov

utjecaj na globalnoj razini.

Cilj istraživanja je prikazati usporedbu sličnosti i razlike između te dvije valute kao i njihovu

poziciju u terminima odnosa i snage u svijetu te pozicije u deviznim pričuvama. Također,

naglasak je na relavantom razdoblju usporedbe od trenutaka uvođenja dolara i eura do

današnjih dana, kao i promatranje kroz prizmu aktualnih događaja na financijskim tržištima

pa i utjecaja financijske krize na te valute.

Pitanja na koja je potrebno ponuditi odgovarajuće odgovore su:

- Kada je dolar postao dominantna svjetska valuta?

- Kako je stvaranje zajedničke europske valute utjecalo na međunarodna financijska

kretanja?

- Kakav je tečajni odnos dolara i eura u proteklih dvadestak godina?

- Kako se kreće globalna distribucija deviznih pričuva?

- Kakav je utjecaj globalna financijska kriza imala na dolar i euro?

- Koji su moderni financijski trendovi aktualni danas?

1.4. Metode istraživanja

Znanstvene metode korištene tijekom izrade diplomskog rada su: metoda analize i sinteze,

deduktivna i induktivna metoda, metoda promatranja, metoda kompilacije, metoda

klasifikacije, povijesna metoda, metoda generalizacije, statistička metoda, metoda

dokazivanja. U izradi rada korištena je relevantna stručna literatura, razne stručne publikacije

i časopisi, te internet izvori.

3

1.5. Struktura rada

Diplomski rad sastavljen je od 6 međusobno povezanih dijelova koji zajednički obrađuju

temu: „Odnos dolara i eura u globalnoj ekonomiji“.

Prvi dio, UVOD, donosi sažeti prikaz tematike rada te su u njemu razrađeni problem i

predmet istraživanja, radna hipoteza, ciljevi i svrha istraživanja, metode istraživanja te

struktura rada.

Drugi dio, POVIJESNO-TEORIJSKI ASPEKT RAZVOJA DOLARA I EURA, donosi

najraniji prikaz dolara i eura kroz prizmu uvođenja dolara u upotrebu, te značaja zlatnog i

zlatno deviznog standarda kao i utjecaja dolara kao najdominantnije svjetske valute nakon

sporazuma iz Bretton Woodsa. Također, razmatraju se najraniji aspekti stvaranja eura,

stvaranje svih mehanizama i kriterija njegovog uvođenja, kao i značaja Ekonomske i

monetarne unije

Treći dio, ULOGA DOLARA I EURA U KONTEKSTU GLOBALNE EKONOMIJE, donosi

prikaz odnosa dolara i eura u globalnim okvirima, potkrijepljenih činjeničnim podacima

njihovog tečajnog odnosa i svjetskog utjecaja kroz dominaciju u deviznim pričuvama većine

zemalja svijeta. Također, naglasak se stavlja na rastući trend dolarizacije i eurizacije.

Četvrti dio, UTJECAJ FINANCIJSKE KRIZE NA KRETANJE DOLARA I EURA, donosi

prikaz novijih zbivanja na financijskim tržištima dolaskom svjetske financijske krize koja je

značajno unazadila određene odnose kako u monetarnoj, tako i u društvenoj sferi. Razmatraju

se uzroci nastanka krize i njezin utjecaj na snagu dolara i eura u svijetu.

Peti dio, IZAZOVI I PERSPEKTIVE UPORABE DOLARA I EURA, donosi prikaz

najnovijih trendova u financijskoj sferi, stvaranjem novih virtualnih valuta, te njihov odnos

prema nekom dugoročnijem ugrožavanju primata dolara i eura. Naglasak se stavlja na

predviđanju budućih kratkoročnih tečajnih kretanja i odnosa dolara i eura.

Šesti dio, ZAKLJUČAK, predstavlja sintezu svih znanja i spoznaja do kojih se došlo izradom

diplomskog rada.

4

2. POVIJESNO- TEORIJSKI ASPEKT RAZVOJA DOLARA I EURA

U ovom poglavlju razmotrit će se sami počeci uvođenja dolara i eura u međunarodne valutne

tokove te razvoj samih struktura i mehanizama koje su omogućile njihovo postojanje.

Promotrit će se posebno povijesne okolnosti koje su pogodovale stvaranju ovih valuta.

Također, veliki će se naglasak staviti na važnim mehanizmima međunarodnih financija u

20.stoljeću, zlatnom i zlatno-deviznom standardu. Povijesno-teorijski aspekt dolara posebni

će naglasak staviti na sporazum iz Bretton Woodsa kada dolar zapravo postaje globalna

valuta, a razvoj eura pratit će se kroz prizmu projekta stvaranja Ekonomske i monetarne unije

u Europi te razvoju pojedinih kriterija pristupanja području Eurozone.

2.1. Povijesni razvoj američkog dolara: Uvođenje i primjena

Prilikom promatranja američkog dolara sa povijesnog aspekta može se zapaziti da se prvi

početci valute kao takve mogu naći već potkraj 17.stoljeća, točnije 1690. godine i to zapravo

i prije samog ujedinjenja svih američkih država kada je zemlja još bila podijeljena u različite

kolonije. Kolonija Massachusetts Baya prva je koristila tadašnje papirne zapise kako bi se

financirale vojne ekspedicije. Nakon što su u Massachusettsu uveli tadašnju papirnu valutu,

brojne su kolonije sljedile njihov primjer. Međutim, razne britanske restrikcije na kolonijalne

papirne valute dovele su do toga da su te valute proglašene nezakonite, a pošto su se izdavale

bez pokrića i bezvrijedne. Za vrijeme rata sa Britancima, u jeku ratnih priprema, tadašnji

„Continental Congress“ uveo je kontinentalnu valutu. Međutim, kao što se moglo

pretpostaviti, Britanci nisu blagonaklono gledali na ovaj potez, a uz to ovu se valutu moglo i

lako krivotvoriti te nije bila dobro financijski podržana.

Potpisivanjem Deklaracije o neovisnosti po prvi puta su se na kontinentalnim novčanicama

našle riječi „Sjedinjene Države“ što je u prijašnjem razdoblju bilo gotovo nezamislivo. Veliko

nepovjerenje prema ovim novčanicama zbog njihove nesigurnosti zasigurno nije pomoglo

naporima njihove popularizacije. Nepovjerenje nije jenjavalo, a nisu mu pomogli ni potpisi na

novčanicama nekih od velikih američkih ratnih junaka.

Kongres je naknadno 1781. godine uspostavio prvu nacionalnu banku i to u Philadelphiji.

Banka je dobila službeni naziv „The Bank of North America“ i imala je ulogu pomoći i

5

poticanja državnih financija. 1785. godine dolar je izabran za monetarnu jedinicu u SAD-u.

1792. godine proglašen je „The Coinage Act“ koji je zapravo puno pomogao da se organizira

jedan suvisli monetarni sistem i uvedu zlatne, srebrne i bakrene kovanice. Kako bi se što

uspješnije i efikasnije financirao tadašnji građanski rat koji je bjesnio kontinentom, 1861.

godine uvedene su i papirne novčanice. Kako bi se smanjila mogućnost eventualnog

krivotvorenja novonastalih novčanica koristile su se različite tehnike zaštite poput rizničkih

pečata i ugraviranih potpisa. Kongres je dvije godine kasnije uspostavio nacionalni bankovni

sistem koji je dobio odobrenje od tadašnje nacionalne riznice da nadgleda rad i izdavanje

novčanica od strane nacionalne banke. Samim ovim činom postalo je jasno da nacionalna

banka dobiva ovlasti i moć da kupuje nacionalne obveznice i distribuira novac na puno lakši

način. (BBC, pregledano 26.03.2015.)

1913. godine tadašnji „Federal Reserve Act“ omogućuje nacionalnom bankovnom sustavu da

prati i aktivno sudjeluje u omogućavanju svih financijskih potreba zemlje. Također, ovim

aktom stvorena je jedna nacionalna banka za cijelu zemlju. Odbor federalnih rezervi je

naknadno stvorio novu valutu koja je nazvana „valuta federalnih rezervi“. Prva federalna

novčanica izdana je neposredno pred početak 1.svjetskog rata 1914. godine i glasila je na 10

dolara. Kasnije je odbor donio odluku, u svrhu snižavanja troškova proizvodnje, da se sama

veličina tih novoizdanih novčanica smanji za otprilike 30%. Isti je dizajn kasnije upotrijebljen

na svim izdanim denominacijama.

2.1.1. Zlatni standard

Zlato je povijesno bilo izrazito cijenjeni metal a zbog njega su se vodili ratovi, padala carstva

i mijenjala se karta svijeta. Još od starih naroda Mezopotamije, pa sve do velikih carstva

Egipta, Grčke i Rima zlato se oduvijek smatralo simbolom bogatstva i moći. U novije doba

zlato je na najbolji način odražavalo funkciju platežnog, ali i prometnog sredstva. Njegova

atraktivnost proizlazi iz njegove homogenosti, a sama vrijednost je s obzirom na težinu vrlo

značajna. Također zlato ne iziskuje velike troškove njegova čuvanja, a i procesi njegova

transporta su relativno jednostavni. Zlato također kroz vrijeme ne gubi na vrijednosti, a i sama

ponuda nije podložna nekim većim oscilacijama tako da su za razliku od valuta pojedinih

nacija i cijene roba stabilnije kad se stave u odnos sa zlatom.

6

Zlatni standard zapravo postoji kad monetane vlasti raspolažu sa značajnijom svotom rezervi

u zlatu kako bi sav novac koji je u optjecaju po određenom tečaju konvertirali u zlato. Njime

se zapravo vezuju ruke vladama da prevelikim izdavanjima papirnog novca traže inflaciju.

Zlatni standard bio je zapravo domaći standard kojim se regulirala količina i brzina rasta

novčane mase u nekoj zemlji. Zlatni standard kao takav bio je za zemlje koje su ga prihvatile

obaveza da uravnoteže cijene svojih valuta u odnosu na postojeću sumu zlata. Nacionalni

novac i slični novčani oblici poput bankovnih depozita bili su slobodno konvertirani po

fiksnim cijenama u zlato. Engleska, jedna od najjačih sila 19. stoljeća, formalno je usvojila

zlatni standard 1819. godine. SAD je prema zakonu usvojio zlatni standard 1900. godine kada

je Kongres usvojio Zakon o zlatnom standardu1. Tim zakonom SAD je usvojio fiksnu cijenu

zlata na 20.67$ za jednu uncu zlata, a ta se cijena održala do 1933. godine. Ostale značajnije

zemlje su se pridružile sustavu zlatnog standarda tijekom 1870- ih. Razdoblje od 1880. do

početka 1.svjetskog rata 1914. godine često se naziva razdoblje klasičnog zlatnog standarda.

Tijekom tog razdoblja većina zemalja poštuje princip i pravila zlatnog standarda. To vrijeme

uobičajno je karakterizirao ekonomski rast sa relativno slobodnom trgovinom robama,

kapitalom i radom.

Zlatni standard nije funkcionirao tijekom 1.svjetskog rata zbog velikih ratnih izdataka

zaraćenih strana, no ponovno je uspostavljen 1925. do 1931. godine kao standard valute

zlatnih deviza. Tijekom trajanje ovog standarda zemlje su mogle držati dolar, funtu ili zlato

kao rezerve, osim Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, čije su rezerve bile izražene samo u

zlatu. 1931. godine Ujedinjeno Kraljevstvo napustilo je ovaj standard zbog velikih odljeva

kapitala i zlata te je on prestao postojati. 1933. godine američki predsjednik Roosevelt

nacionalizirao je zlato koje je bilo u privatnom vlasništvu i opozvao sve ugovore u kojima su

plaćanja bila specificirana u zlatu. Razdoblje između 1946. do 1971. godine bilo je razdoblje

u kojem su se poštivala pravila sporazuma iz Bretton Woodsa. (Bordo, pregledano

03.04.2015.)

Jedna od velikih prednosti zlatnog standarda je ta što je u dugom roku osigurao stabilnost

cijena. Također prednost je i efikasnije djelovanje međunarodnog zlata i novca zbog fiksnih

tečajeva koji su bili temeljeni na zlatnom paritetu, a vrlina je i veći stupanj liberalizacije

vanjske trgovine. Neke negativne strane su zasigurno teškoće u kratkom roku zbog prevelike

1 Zakon o zlatnom standardu naputio je bimetalni pristup upotrebe zlata i srebra.

7

osjetljivosti na monetarne šokove i nestabilnost cijena u kratkom roku. Jedna od

najnegativnijih strana zasigurno je i velik trošak proizvodnje zlata.

2.1.2. Značaj sporazuma iz Bretton Woodsa

U tijeku snažnih borbi 2.svjetskog rata u ljeto 1944. godine u Bretton Woodsu u New

Hampshireu održana je povijesna konferencija koja se smatra jednim od najvažnijih događaja

novije povijesti. Bretton Woods sistem se obično referira na međunarodni monetarni režim

koji je sklopljen potkraj 2.svjetskog rata i koji je bio na snazi do ranih početaka 1970-ih

godina prošlog stoljeća. Bretton Woods sistem povijesno je gledajući jedan od prvih primjera

potpuno dogovorenog i poštovanog monetarnog reda i trgovinskih veza koji je imao za cilj

održavanje valutnih odnosa između suverenih industrijskih država. Sam režim zapravo je

konstruiran na način da kombinira obvezujuće pravne obveze sa multilateralnim modelom

odlučivanja kroz novonastale međunarodne organizacije. Valja istaknuti da su u praksi

početne sheme i razvoj samog sustava uvelike diktirane željama i preferencijama ultimativno

najmoćnijeg SAD-a.

Sama ta konferencija koja je i posljedično dovela do razvoja tog sistema bila je krajnji čin

dvije i pol godina planiranja poslijeratne međunarodne monetarne rekonstrukcije i obnove od

strane SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Na sastanku su sudjelovale sve savezničke zemlje u

2.svjetskom ratu, svih 44 zemalja i Argentina koja je bila neutralna u ratu. Međutim,

razgovorima i pregovorima dominirale su samo dvije strane koje su imale suprotno viđenje i

interese, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, odnosno njihova dva predstavnika Harry Dexter i

John Maynard Keynes. Kompromis koji je posljedično nastupio bio je puno bliži idejama koje

je zagovarao Dexter, tj. SAD, što je pokazalo rastuću moć te države u međunarodnim

okvirima, moć koja je nakon rata pretvorila SAD u najjaču zemlju svijeta.

Kao što je prethodno istaknuto, posljedično su na konferenciji u Bretton Woodsu postavljeni

temelji poslijeratnom međunarodnom monetarnom sustavu. Tri su temeljne značajke tog

sustava (Babić i Babić, 2008):

1. Zlatno-devizni standard. Svaka je zemlja morala fiksirati vrijednost svoje valute u

terminima zlata ili američkog dolara i preuzeti obvezu da će intervenirati na deviznom

8

tržištu da ne dozvoli da tako fiksirani tečaj odstupa više od plus ili minus 1%. Na taj

način se tom sustavu osigurala stabilnost, pa je on tako preuzeo od zlatnog standarda

njegovu najveću prednost. Istodobno su SAD pokupile sve prednosti koje zemlja

rezervne svjetske valute uživa:

a) Fakturiranjem u domaćoj valuti izbjegavaju se troškovi transakcija u stranoj valuti,

kao i tečajni rizik.

b) Kad inozemci drže svoje rezerve u valuti neke zemlje, to je isto kao da ta zemlja

dobije od njih bezkamatni zajam.

c) Financijski centar zemlje rezervne svjetske valute (SAD) postaje svjetski

financijski centar. Otkako je dolar preuzeo ulogu svjetske rezervne valute, New

York je postao glavnim financijskim centrom.

2. Međutim, zlatno-devizni standard utemeljen na konferenciji u Bretton Woodsu

nastojao je otkloniti najveći nedostatak zlatnog standarda- njegovu nefleksibilnost. To

se trebalo postići tako da se u slučaju fundamentalne neravnoteže u bilanci plaćanja

dozvoli zemlji da promijeni tečaj svoje valute (devalvira ili revalvira). Da bi se

izbjegle konkurentske devalvacije, dogovoreno je da svaka devalvacija veća od 10 %

treba biti odobrena od članica MMF-a. Na taj je način zlatno-devizni standard trebao

kombinirati fleksibilnost sa stabilnošću, dakle prednosti sustava flukturirajućih

tečajeva sa prednostima zlatnog standarda.

3. Osnivanje važnih međunarodnih institucija: Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-

a) i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (Svjetske banke).

2.2. Dolar nakon 2 svjetskog rata

Nakon završetka 2.svjetskog rata američki dolar se pozicionirao kao jedina glavna valuta koja

u ratu nije izgubila punu konvertibilnost valute na računima tekućih i kapitalnih transakcija.

SAD su u poslijeratnom periodu imale relativno stabilne domaće cijene, a državno uplitanje

kod kontrole cijena bilo je minimalno. 1945. godine, netom nakon završetka rata, ostale

industrijske zemlje imale su različite varijante otvorene i pritisnute domaće inflacije u

kombinacijama sa širokopojasnim restrikcijama valuta, što u slučaju SAD-a nije bio slučaj.

9

Ako je svijet želio proširiti svoju proizvodnju, ako mu je trebala oprema, repromaterijal,

potrošna roba, morao je posjedovati dolare. Period neposredno nakon 2.svjetskog rata bio je

period velike potražnje za dolarom koja je poznata u međunarodnim financijama i

međunarodnom platnom prometu kao oskudica dolara. (Stojanov, 2000.) Od 1945. godine pa

sve do početaka 1960-ih povezivanje američkih domaćih i međunarodnih monetarnih ciljeva

nije nailazilo na neke poteškoće. Nedostatak povjerenja u valute Japana i Europe čiji su

financijski i industrijski sektori bili na „koljenima“ zbog ratnih zbivanja značilo je da su te

zemlje morale povezati njihove ekonomije sa mehanizmima kontrole razmjene valuta kako bi

spriječile odljev kapitala. Zbog oskudice dolara, ljudi i korporacije su željeli držati imovinu

jedino u dolarima.

Nakon provedbe Marshallova plana obnove ratom razrušene Europe do početka 1950-ih

godina europska se privreda polako oporavila. Od tada, smanjivao se polako suficit bilance

plaćanja SAD-a i postepeno koraćao ka deficitu. Od 1958. godine kada je uspostavljena

konvertibilnost valuta zemalja zapadne Europe, SAD je bilježio sve veći deficit platne

bilance.

Međutim, nakon toga, od početka 60-tih godina sustav je zapadao u teškoće. Deficiti u bilanci

plaćanja SAD-a uvjetovani vijetnamskim ratom i inflacijom postajali su sve veći, pa je od

dolarske oskudice nastala „dolarska poplava“. Zbog toga je poljuljano povjerenje u dolar kao

rezervnu svjetsku valutu, pa su središnje banke sve više tražile konverziju svojih dolarskih

potraživanja u zlato. Američke zlatne rezerve počele su se jako smanjivati, pa su SAD nakon

velikih špekulativnih pristisaka na dolar i velikog gubitka zlatnih rezervi, 15.kolovoza 1971.

godine jednostrano ukinule konvertibilnost dolara u zlato. Time je potopan temelj na kome je

počivala zgrada međunarodnog monetarnog sustava iz Bretton Woodsa i srušen zlatno-

dolarski standard. (Babić i Babić, 2008.) Valja također istaknuti da su na odluku predsjednika

Nixona da ukinue konvertibilnost dolara u zlato znatno utjecale i multinacionalne kompanije

kojima ovakva dolarska pozicija više nije odgovarala kao i ogromni izdatci financiranja rata u

Vijetnamu. Međutim, ništa se više nije moglo postići ni kontinuiranom inflacijom, tako da je

1971. godina ostala zapamćena u povijesti kao godina kad je zlatno dolarski standard ukinut.

1973. godine prešlo se na sistem fluktuirajućih tečajeva. Zahvaljujući tome, stabilnost,

izvjesnost i sigurnost u međunarodnim monetarnim transakcijama ustupili su mjesto

nestabilnosti, neizvjesnosti i rizicima. Od 1980. godine do naših dana ekonomska politika

10

američke administracije, koja se pored ostalog ispoljavala u drastičnom podizanju kamatnih

stopa, svjesno je gurala američku privredu, a time i svjetsku niz stepenice na nivo koji je bio

teško socijalno i politički podnošljiv. Osnovna svrha takve privredne politike bila je stvaranje

„klime“ za realizaciju profita, ovaj puta na međunarodnom-svjetskom planu. (Stojanov 2000.)

Kapital se selio u zemlje gdje su nadnice bile niže i cijena sirovina niža. Dolar je u to doba bio

dosta precijenjen. Sama neravnoteža platne bilance neprestano se povećavala u nadolazećim

godinama, a SAD je politikama deprecijacije nastojao popraviti cijelu situaciju. 1985. godine

potpisan je Plaza sporazum, sporazum koji je doveo do devalvacije dolara kako bi se smanjio

deficit platne bilance SAD-a ali i pomoglo svjetskom i američkom gospodarstvu u oporavku i

jačanju konkurentnosti. Do kraja 20.stoljeća dolar se ponovo stabilizirao te je preuzeo primat

kao najsnažnija svjetska valuta. Postao je vrlo tražen i atraktivan na globalnom nivou a

američka ekonomija ponovo je zabilježila veliki rast.

2.3. Stvaranje ekonomske i monetarne unije u Europi

Nakon 2.svjetskog rata europsko gospodarstvo bilo je na „koljenima“. Zbog bojazni od nove

eskalacije sukoba postepeno se odlučilo pristupiti integraciji europskog kontinenta.

Završetkom rata izmđu Zapadne Europe i tadašnjeg SSSR-a došlo je do prekida svih odnosa

što je dovelo do kreiranja dviju Europa koje su bile podijeljene tzv. „željeznom zavjesom“.

Zapadna Europa prihvatila je američku pomoć iz Marshallova plana i krenula sa

restrukturiranjem gospodarstva, dok se SSSR potpuno zatvorio u svoje granice te su zemlje

Istočne Europe pod pritiskom SSSR-a osnovale svoj SEV tj. Vijeće za uzajamnu ekonomsku

pomoć.

Između država Zapadne Europe je što se tiče monetarnih okvira započeta međusobna

suradnja, što je omogućilo brzi oporavak ratom razrušenog gospodarstva, a sama je uspostava

konvertibilnosti valuta doprinijela jednom novom vidu stabilnosti i jačanju unutarnje trgovine

između zapadno-europskih zemalja. Francuska i Njemačka zakopale su uzavrele ratne sjekire

i ubrzo nakon rata osnovale uz Italiju i zemlje Beneluksa- Belgiju, Nizozemsku i

Luksemburg, Europsku zajednicu za ugljen i čelik 1951. godine. 1958. godine osnovana je

Europska ekonomska zajednica te stvorena carinska unija između zemalja osnivačica.

Dogovorene su i suradnje u pogledu nekih zajedničkih politika, što je otvorilo put daljnoj

integraciji zemalja.

11

2.3.1. Stvaranje mehanizma EMS-a

Nakon propasti Bretton Woodškog sporazuma i nakon što je svijet prešao na sistem

fluktuirajućih tečajeva Europska ekonomska zajednica započela je razgovore o monetarnom

ujedinjenju. Prvi takav pokušaj nakon prihvaćanja Wernerovog izvješća 1970. godine u

kojemu se preciziralo prijedloge monetarne potpore među članicama bio je sistem nazvan

„Zmija u tunelu“. Europska ekonomska zajednica bila je vezana međusobnim paritetima

europskih valuta, kao i odnosom prema USD. Zmija je bila „tunel“ koji je sadržao dnevno,

sve komunitarne valute, procijenjene u odnosu na USD. Raspon zmije nije smio prijeći +/-

2.25% što znači da raskorak između dviju europskih valuta ostaje manji od +/- 2.25% i svaka

između njih ostaje u tunelu od +/- 2.25% u odnosu na USD. Sustav zmije zasniva se na

intervenciji centralnih banaka na tržištu deviza u slučaju klizanja njihovih valuta unutar/ izvan

zmije, ili ako se njihovi pariteti udaljuju prema USD. (Kandžija, 2003).

Međutim sustav zmije u tunelu se nije dugo održao jer su Velika Britanija i Irska ubrzo

napustile sustav, a on se sveo samo na zonu marke. Neuspjeh zmije posljedica je variranja

dolara od točke učvršćenja sustava, asimetrije sustava koja je bila teret za zaštitu pariteta

slabijih valuta i divergencije politika i makroekonomskih performanci zemalja članica uoči

prvog naftnog šoka. (Kandžija, 2003.)

1978. godine, nakon neuspjeha zmije, uspostavljen je Europski monetarni sustav, sustav

kojem je primarni cilj bilo jačanje stabilnosti u monetarnim okvirima u EZ-u. Mehanizam

EMS-a sastojao se od europske valutne jedinice, kreditnih aranžmana kao i sustava

intervencija na deviznom tržištu. Uključivanje u EMS imalo je dva aspetka: (Kandžija,2003.)

1. Ulazak nacionalnih valuta u europsku monetarnu košaru, čime se omogućava

izračunavanje vrijednosti obračunske jedinice ECU te,

2. Uključivanje određene zemlje u mehanizam europskog tečaja, tj prihvaćanje granica

monetarne fluktuacije od +/- 2,25%, odnosno +/- 15% od 1993. godine

Sam mehanizam EMS-a oslanjao se na tri pravila: (Kandžija, 2003.)

1. Pravilo stabilnosti između valuta, koje obvezuje centralne banke da interveniraju na

deviznom tržištu u slučaju potrebe

12

2. Pravilo konvertibilnosti neke valute, u odnosu na drugu valutu, što dovodi do

reguliranja intervencijskog salda kompenzacijom

3. Pravilo solidarnosti zemlje članice, koje dovodi do uzajamnog kreditiranja prema

potrebama i mogućnostima

Krajem 1980-ih godina prihvaćeno je Delorsovo izvješče koje je odredilo smjernice bržeg

monetarnog približavanja te su napravljeni prvi koraci u procesu stvaranja prave monetarne

unije. U Madridu 1989. godine formirane su tri etape stvaranja Ekonomske i monetarne unije.

U prvoj etapi bilo je potrebno ojačati međusobnu suradnju središnjih banaka na nivou Unije te

je bilo potrebno ukinuti sva ograničenja kretanju kapitala. U drugoj fazi stvoren je EMI-

Europski monetarni institut koji je bio preteča ECB-a, a u trećoj fazi su se utvrdili

konverzijski tečajevi i uvedena je nova valuta, euro.

2.3.2. Kriteriji konvergencije- kriteriji iz Maastrichta

Da bi neka zemlja ušla u monetanu uniju morala je ispuniti određene kriterije koji

signaliziraju da je zemlja spremna efikasno sudjelovati u djelovanju monetarne politike i da je

spremna uskladiti zakonodavstvo sa postojećim članicama monetarne unije. Njihovim

ispunjenjem stvaraju se preduvjeti za uspješno sudjelovanje u zajedničkoj monetarnoj politici.

Kriteriji konvergencije ugrađeni su u Povelju o Europskoj Uniji koja je 07. veljače 1992.

godine potpisana u nizozemskom grada Maastrichtu.

Kriteriji konvergencije kojima se uvjetuje sudjelovanje u monetarnoj uniji definirani su kroz

pet kvantitativnih pokazatlja (Vujčić, 2003):

1. Inflacijski kriterij govori da stopa inflacije ne smije biti za više od 1,5 postotni bod

iznad prosječne stope inflacije u tri zemlje sa najnižom inflacijom. Da bi razina

godišnjeg porasta cijena bila usporediva, potrebno ju je mjeriti indexom potrošačkih

cijena istovjetnim na cijelom europskom području.

2. Tečajni kriterij zahtjeva sudjelovanje u europskom tečajnom mehanizmu (ERM)

najmanje dvije godine prije pridruživanja monetarnoj uniji uz poštovanje propisanih

13

granica fluktuacije. Taj bi kriterij trebao ukazati na predanost stabilnosti i ulazak u

monetarnu uniju bez iskorištavanja tečajne politike za postizanje boljeg konkurentskog

položaja.

3. Kamatni kriterij, kojim se određuje konvergencija dugoročnih kamatnih stopa traži da

prinos na dugoročne obveznice države ne smije prelaziti istovjetne kamatne stope u tri

zemlje sa najnižom inflacijom za više od 2 postotna boda. Taj kriterij je, kao i

inflacijski, potrebno zadovoljavati najmanje godinu dana uoči donošenja odluke o

sudjelovanju u monetrnoj uniji.

4. Fiskalni kriteriji

a) Kriterij proračunskog deficita ograničava ekspanzivnost fiskalne politike jer

zahtjeva održavanje deficita konsolidirane opće države na razini nižoj od 3% bruto

domaćeg proizvoda.

b) Kriterij javnog duga postavlja njegov udio u bruto društvenom proizvodu na

maksimalno 60%, ali se pozitivno ocjenjuje i trend smanjenja njegova udjela u

BDP-u, ako je razina od 60% nedostižna vrijednost.

Bitno je također istaknuti da je ispunjenje ovih kriterija obavezno za sve zemlje bez iznimaka.

Do sada jedino Grčka nije uspjela na vrijeme zadovoljiti kriterije, te je ona nešto kasnije, tek

2001. godine ušla u područje Eurozone. Velika Britanija i Danska su prema ugovoru

iskoristile opciju izostajanja iz Eurozone, a Švedska je na referendumu odbila euro.

Da bi se uspješno ispunili svi ciljevi, potrebne su brojne reforme i mjere, često i one u narodu

nepopularne. Ponekad se uspješno prilagođavanje kosi s nekim individualnim djelovanjima

pojedinih vlada, no sve se mora podrediti višem općem cilju usklađenja. Da bi se neka zemlja

pridružila ekonomskoj i monetarnoj uniji bitan kriterij je također stabilnost kako bi se izbjegle

mogućnosti pojave tzv. „free ridera“, koji svoja djelovanja ne mjenjaju i ne provode potrebne

reforme te smatraju da će se koristi drugih jednostavno preliti i na njih.

Sami kriteriji dodatno signaliziraju koje zemlje su u stanju provesti određene reforme i koje

pokazuju predanost i motiviranost. Prilagođavanje i pridržavanje pravila dodatno jača i sam

ugled i povjerenje u zemlju kandidatkinju. Važan faktor je i okruženje. Ako su susjedne

14

zemlje bez prevelikih problema svladale sve reforme i uvele euro, to će pojačati i samo

uvjerenje kod novih zemalja kandidata da su promjene nužne, potrebne i dostižne.

2.3.3. Uvođenje Eura i teorija optimalnog valutnog područja

Uvođenje zajedničke europske valute smatra se jednim od najsjajnijih dosega europskih

integracija uopće. Euro je utemeljen Ugovorom iz Maastrichta. 1995. godine. Od strane

Europske komisije objavljena je Zelena knjiga u kojoj su bili objašnjeni modeli usvajanja

zajedničke valute. Iste godine, u Madridu, Europsko vijeće prihvatilo je Zelenu knjigu. Ona

je predviđala tri postupne etape prelaska koje su se trebale realizirati prije potpunog uvođenje

eura.

Prava etapa, etapa A trajala je od 03.05.1998. do 3.12. 1998. godine. Njome se umjesto

Europskog monetarnog instituta osnovala Europska centralna banka i uveo se Europski sustav

središnjih banaka. Također u ovoj fazi jedanaest zemalja prihvatilo je zajedničku valutu, a i

određene su stope konverzije nacionalnih valuta u zajedničku valutu euro. Stvaraju se

određeni regulatorno pravni okviri funkcioniranja ovako složenog projekta, a dolazi i do

tiskanja prvih novčanica eura. Usuglašeni su pravni okviri za pojedince, poduzeća te

komercijalne banke i nacionalna financijska tržišta.

Druga etapa, etaba B, trajala je od 01.01.1999 do 31.12.2001. godine. Euro je, kao službena

valuta, preuzeo dotadašnju funkciju Europske obračunske jedinice i to po tadašnjem važnju

tečaja 1:1. Dolazi do primjene Ekonomske i monetarne unije u stvarnosti. Odgovornost za

vođenje i primjenu monatarne politike preuzima u potpunosti Europska centralna banka.

Grčka je 2001. godine ušla u polje Eurozone, jer u prijašnjem sazivu Eurozone nije uspjela

usvojiti sve kriterije konvergencije.

Treća etapa, etapa C, trajala je od 01.01.2002. do 30.06.2002. godine. U toj etapi dolazi do

potpunog uvođenja papirnatog novca eura, a nacionalne valute dobile su rok da u razdoblju od

šest mjeseci izvrše konverziju valute u euro. Tako je euro kao jedinstvena valuta, nakon

višegodišnjih pregovora, planiranja i usuglašavanja konačno ugledao svijetlo dana.

15

Zašto zapravo ostvariti samu monetarnu uniju objašnjava teorija o optimalnom valutnom

području (OCA). Ona je na to pokušala odgovoriti već od 1960-ih godina kako bi odredila

političke parametre i prihvatljivi zemljopisni obuhvat takve zone, u uvjetima postojanja

višenacionalnih monetarnih prostora, kao što su zona franka ili zona dolara, federalni

monetarni prostori ili monetarni nacionalni prostor međunjemačke monetarne unije. Dakle,

teorija je nastala u uvjetima vrlo značajnih dispariteta. Ta teorija daje okvire za ponašanje u

okviru određene regije u slučaju krize, ali se ne iscrpljuje samo u troškovima ili, još manje, u

prednostima ekonomske i monetarne unije (Kandžija i Cvečić, 2011.)

Teorija OCA pruža teorijsku podlogu za donošenje odluke o optimalnom režimu deviznog

tečaja za određenu zemlju, razmatra ulogu tečajnog prilagođavanja neravnoteže bilance

plaćanja te daje temelje za formiranje novih ili proširenje postojećih monetarnih unija.

Optimalno valutno područje (OCA) formira skupina zemalja koja pomoću jedinstvene valute i

zajedničke monetarne politike može najdjelotvornije postići maksimalno društveno

blagostanje, odnosno koja ispunjava sve kriterije optimalnosti područja te postiže tri

makroekonomska cilja: punu zaposlenost, stabilnu razinu cijena i uravnoteženu bilancu

plaćanja. Temelje ove teorije postavili su R.A.Mundell, R.I.McKinnon i P.B.Kenen.

(Kandžija i Cvečić, 2011.)

Kada se govori o optimalnosti geografskog područja nekog prostora monetarne unije koje ima

zajedničku jedinstvenu valutu ili fiksne paritete drugačijih monetarnih obilježja najčešće se

spominju određeni ekonomski kriteriji koje treba ispitati. Ti ekonomski kriteriji su otvorenost

gospodarstva, mobilnost faktora proizvodnje, diverzifikacija gospodarskih struktura i kriterij

inflacije. Teoriji optimalnog valutnog područja naknadno su dodani i kriteriji fiskalne

integracije, fleksibilnosti cijena i nadnica, simetričnosti ekonomski šokova, te kriteriji

integracije financijskih tržišta. Pri ostvarivanju monetarne unije važno je također ostvariti

pojedine kriterije visokog stupnja diverzifikacije samih gospodarskih sustava zemalja članica

kao i kriterije ujednačenosti njihove proizvodne strukture. Ukoliko nastupe nepovoljne

promjene uvjeta razmjene u međunarodnoj razmjeni, njima će se brže i jednostavnije

prilagoditi diverzificirano gospodarstvo. Također, ukoliko zemlje imaju sličnu proizvodnu

strukturu lakše će se prilagoditi mogućim asimetričnim šokovima.

16

3. ULOGA DOLARA I EURA U KONTEKSTU GLOBALNE EKONOMIJE

U svjetskim razmjerima dolar i euro dvije su zasigurno najtrgovanije i najtraženije svjetske

valute. Na globalnoj razini dugo se vremena postavljalo pitanje da li ijedna valuta može

parirati snazi amerčke nacionalne valute. Uvođenjem eura kao službene valute zemalja

Eurozone to je pitanje pomalo počelo dobivati i svoj odgovor. U ovom dijelu poseban će se

naglasak stavit na kretanje dolara i eura u međunarodnoj ekonomiji od trenutka uvođenja eura

do danas, a zatim će se promotriti i razlozi zbog kojih ove dvije valute uživaju toliko veliku

popularnost. U nastavku poglavlja će se raspraviti odnos Fed-a i Ecb-a, dviju institucija

odgovornih za emisiju novčanica. U zadnjem dijelu ovog poglavlja promotrit će se raspodjela

dolara i eura s aspekta zastupljenosti u svjetskim deviznim rezervama, a obratit će se

pozornost i na rastući trend dolarizacije/eurizacije.

3.1. Odnos i snaga dolara i eura u svijetu

Nakon završetka 1.svjetskog rata američki dolar polako je preuzimao ulogu glavne svjetske

valute te je sve više potiskivao britansku funtu koja je sve više slabila. Nakon 2. svjetskog rata

i nakon sporazuma u Bretton Woodsu dolar zaista postaje najjsnažnija valuta na svijetu,

valuta koja je zadržala svoju konvertibilnost u zlatu. Američko gospodarstvo ujedno postaje

jedno od najkonkurentnjih i najvećih na svijetu. Jedini pravi pobjednici rata zapravo su bili

Amerikanci. Europske zemlje čija su gospodarstva bila devastirana ratom te Japan koji je

pretrpio nuklearni napad nikako nisu mogli parirati američkoj industriji. Nakon uspostave

Europske zajednice sve je više pobornika ideje da se europske zemlje moraju uz političku

integraciju i monetarno integrirati kako bi se što uspješnije nosile sa SAD-om. Nakon brojnih

pokušaja i sustava, službena valuta europskih zemalja napokon je zaživjela 1999. godine. Od

tada do danas gotovo 320 milijuna Europljana koristi zajedničku valutu na dnevnoj osnovi.

Transakcijska domena eura narasla je u tolikoj mjeri da se danas zaista može reći da je euro

potpuno komparabilan sa dolarom u terminima ekonomskog outputa, populacije i udjela u

međunarodnoj razmjeni.

Robert Mundell, koji se u određenim visokim krugovima smatra za jednog od idejnih

začetnika eura predvidio je da će u jednom trenutku euro zapravo uspješno konkurirati dolaru

kao glavna globalna valuta. Može se zapaziti da je dolar na globalnoj razini dobio zapaženog

17

oponenta. Najveće prednosti eura kao jedinstvene zajedničke valute s poslovnog aspekta su

što se ubrzalo restrukturiranje kompanija na europskom kontinentu gledajući u domeni bržeg

spajanja i preuzimanja poduzeća te je euro pridonio jačanju konkurentske osnovice europskih

poduzeća, a posljedično i samih europskih industrija. Također, ne smije se zaboraviti da su

uvođenjem zajedničke valute profitirala i europska financijska tržišta u smislu povećanja

likvidnosti koja su prije uvođenja eura dosta kaskala za financijskim tržištima SAD-a. U

zemljama Eurozone povećala se vrijednost kompanija, a značajno je i da su se smanjili

korporativni troškovi. Uvođenjem eura povećala se i prekogranična trgovina, eliminirani su

rizici konverzije valuta, a investicije su dobile novi zamah u zoni eura. (Eun, 2010.)

Nakon pada Bretton Woodškog sporazuma i ukinuća konvertibilnosti dolara u zlato 1971.

godine, dolar je i dalje zadržao svoju poziciju vodeće valute u međunarodnom monetarnom

sistemu zahvaljujući samoj snazi i veličini američke ekonomije, političkoj i nadasve vojnoj

snazi te ugledu koji su u međunarodnim okvirima uživale Federalne rezerve SAD-a. Važno je

naglasiti da prije uvođenja eura nijedna valuta pa ni japanski yen i njemačka marka nisu mogli

pružiti dostojnu zamjenu američkom dolaru. (Heinz, 2010.) Uvođenjem eura, njegovom

uporabom već više od desetljeća može se zaključiti da Eurozona može pokazati dosta sličnosti

sa dolarom, gledajući s aspekta stvorenog GDP-a, same veličine populacije i trgovinske

razmjene u globalnim okvirima.

U Eurozoni trenutno živi oko 335 milijuna stanovnika, što je komparabilno sa 325 milijuna

žitelja SAD-a. Na svjetskoj razini GDP Eurozone se u posljednjih nekoliko godina nešto

smanjio zbog financijske krize, ali iznosi respektabilnih 10 milijardi $. Američki GDP je

porasao na 17 miijardi $ u 2014. godini, ali valja istaknuti da su samo prije par godina te

razlike bile znatno manje. Kada bi se promotrila svjetska trgovina tada ukupni izvoz zemalja

Eurozone iznosi 2.350 milijardi $, a ukupni uvoz 2.200 milijardi $. SAD trenutno izvozi 1.650

milijardi $ vrijednih roba i usluga, a uvozi 2.370 milijardi $. Može se zaključiti da trenutno

postoji značajna korelacija u kretanjima dvaju promatranih strana te da se razlike koju su

trenutno prisutne sve više smanjuju.

Euro se također, po određenim studijama pokazao kao popularnija valuta od dolara kao

denominacijska valuta za međunarodne obveznice. Međutim, Eurozona kaska za SAD-om

kada se promatraju tržišna kapitalizacija te neovisnost kapitalnog financiranja kakva postoji u

SAD-u.

18

Na grafikonu 1 vizualno je predočeno kretanje eura u odnosu na američki dolar od trenutka

njegova uvođenja 1999. do danas.

Grafikon 1: Kretanje eura u odnosu na američki dolar u razdoblju od 1999. godine do 2015. godine

Izvor: European central bank, 2014; Euro exchange rates USD, dostupno na

https://www.ecb.europa.eu/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxref-graph-usd.en.html

pregledano: 10.04.2015.

Uvođenjem eura u siječnju 1999. godine, njegova se vrijednost u odnosu na američki dolar

pozicionirala na razini 1EUR=1,1789 USD. Na grafikonu je vidljiva velika oscilacija tijekom

promatranog perioda. Tijekom prvih godina korištenja, dok 2002. godine papirnate novčanice

nisu ušle u potpunu upotrebu, euro je dosta opadao u odnosu na dolar. Najnižu točku

dosegnuo je 26.10.2000. godine kada je njegova vrijednost iznosila 1EUR=0,852 USD.

Nakon završetka treće etape uvođenja eura i nakon što se njegova cirkulacija znatno povećala

euro je u narednim godinama znatno ojačao nasprem dolara tako da je u razdoblju prije nego

je globalna financijska kriza poremetila međunarodne tijekove i dostigao svoj maksimum

vrijednosti 15.07.2008. godine kada je tečaj bio 1EUR=1.5990 USD. Nakon financijske krize

tečaj je značajno oscilirao zbog nepredvidivih aktivnosti i tržišnih volatilnosti da bi se

početkom 2015. godine tečajevi približno izjednačili. Prosječni tečaj iznosio je u tom

razdoblju 1 EUR= 1,2235 USD.

Podaci mogu biti prezentirani i sa gledišta američkog dolara. Najveću vrijednost američki

dolar ostvario je 26.10.2000. godine, nedugo nakon uvođenja eura kada je tečaj iznosio

1USD=1,2118EUR, a najmanju vrijednost netom prije krize 15.07.2008. godine kada je tečaj

19

iznosio 1USD=0,6254EUR. Prosječna vrijednost tečaja u promatranom razdoblju iznosila je

1USD=0,8377EUR

Veoma je zanimljiv odnos eura i dolara u proteklih godinu dana. Mnogi se pitaju zašto je

dolar toliko jak, odnsno koji su uzroci tako strelovitog rasta. Na grafikonu 2 jasno je predočen

taj strelovit uzlet kretanja dolara u odnosu na euro

Grafikon 2: Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju od travnja 2014. do travnja

2015.

Izvor: European central bank , Euro exchange rates USD, 2015.,

dostupno na https://www.ecb.europa.eu/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxref-graph-

usd.en.html pregledano: 10.04.2015.

Dolar je u proteklih godinu dana strmoglavo narastao u odnosu na euro. Euro je u odnosu na

dolar u 11 mjeseci pao za otprilike 20% Jedan od razloga je taj što u zadnje vrijeme

američkom gospodarstvu ide vrlo dobro. Kriza je iza SAD-a, neke pouke su više-manje

naučene i ekonomija ide naprijed. Sve je to dovelo do toga da je američko gospodarstvo

postalo zrelo za podizanje kamatnih stopa, dok je ostatak svjetske ekonomije još pomalo

usporen i snižava kamatne stope. Monetarna politika Eurozone usmjerena je na politiku

snižavanja kamatnih stopa što je rezultiralo i uvođenjem mehanizma QE2. Investitori su na

financijskim tržištima uvidjeli ovakav trend pa se nastoje riješiti eura kako bi kupili dolare.

2 QE (Quantitative Easing) je metoda monetarne politike koju koriste centralne banke kako bi stimulirale

ekonomiju kada standardna monetarna poliika ne daju zadovoljavajuće rezultate

20

Valja također istaknuti da ovakva kretanje visokog dolara ne idu na ruku ni američkim

izvoznicima. Jak dolar destimulira izvoz tako da su i određene dionice pojedinih

multinacionlnih kompanija počele opadati, što bi se moglo negativno odraziti i na tržište jer

multinacionalke pretežito ovise o inozemnoj prodaji.

3.2. Uloga FED-a i ECB-a

Sustav Federalnih rezervi i Europska centralna banka jedne su od najvažnijih banaka na

svijetu. Na prvi pogled moglo bi se pretpostaviti kada bi se gledala u obzir sama struktura

dviju institucija da su one dosta slične. Iako su obje institucije nezavisne i imaju

decentraliziranu strukturu te se služe sličnim monetarnim instrumentima one ipak pokazuje

znatne razlike u svojem djelovanju.

Sustav Federalnih rezervi centralni je bankovni organ SAD-a koji djeluje kao fiskalni agent za

vladu SAD-a, ima ulogu čuvara rezervnih računa komercijalnih banaka, posuđuje novac

komercijalnim bankama i nadgleda ukupno izdanu količinu valute. Stvoren je Zakonom o

federalnim rezervama koji je predsjednik Willson proglasio 23.12.1913. godine netom prije

1. svjetskog rata. Sastoji se od Odbora guvernera sustava Federalnih rezervi, 12 federalnih

rezervnih banaka, Federalnog odbora za otvoreno tržište i Zavoda za potrošačku financijsku

zaštitu. Također, sustav se sastoji i od par tisuća pridruženih banka članica.

Sedmeročlani Odbor guvernera utvrđuje potrebne rezerve za banke članice u okvirima limita

koji su garantirani ugovorom, utvrđuje diskontne stope za 12 federalnih banaka i nadgleda

proračunske pričuve banaka. Predsjednik SAD-a određuje predsjednika Odbora na

četverogodišnji mandat. Aktualna predsjednica Odbora je Janet Yellen, a njezin predhodnik

Alan Greenspan bio je najdugovječniji predsjednik Odobra.

Sustav Federalnih rezervi privatna je korporacija osnovana na temelju Zakona o federalnim

rezervama i koja ima za cilj službu u javnom interesu. Dvanaest federalnih rezervnih banaka

ustanovljeno je tako da svaka pokriva određeno područje SAD-a. Sustav federalnih rezervi

svoju regulatornu ulogu ostvaruje kroz direktnu i indirektnu kontrolu. Direktna kontrola se

najčešće iskazuje kroz podešavanje omjera zakonskih rezervi, a novčana ponuda često se

regulia putem izdavanja novih pozajmljivanja i manipulacija diskontnim stopama. Najčešća

21

indirekna kontrola ostvaruje se putem operacija na otvorenom tržištu kojima FED može

kupnjom ili prodajom obvznica na otvorenom tržištu smanjivati ili povećavati veličinu

rezerva komercijalnih banaka. (FED, pregledano 25.04.2015.)

Jedan od glavnih ciljeva FED-a je ostvarivanje visoke zaposlenosti. Ostali ciljevi i mjere su

sprječavanje inflacije u doba visokih ekonomskih aktivnosti i oživljavanje gospodarstva u

doba recesija i depresija.

Europska centralna banka forimirana je u okviru treće faze stvaranja EMU-a 01.01.1999.

godine. Nastala je iz predhodnog sistema Europskog monetarnog instituta. Europska centralna

banka ključna je institucija Eurozone koja je zadužena za aktivno vođenje europske

monetarne politike. Europska centralna banka dio je sustava Europskog sistema centralnih

banaka koji se pored Europske centralne banke sastoji i od nacionlnih banaka zemalja članica

Eurozone. U ovom trenutku Eurozona broji 18 zemalja članica, tako da je to i ukupan broj

nacionalnih centralnih banaka koje sudjeluju u ovom sistemu. Kada se promatra struktura

upravljanja ECB se sastoji od Upravnog vijeća koje je centralni organ koji determinira

monetarnu politiku, Izvšnog odbora koji tu monetarnu politiku provodi i Općeg vijeća koje se

sastoji od guvernera centralnih banaka zemalja članica i predsjednika i potpredsjednika ECB-

a. Aktualni predsjednik ECB-a je Mario Draghi, a sjedište je u Njemačkoj, u Frankfurtu.

Primarni cilj Europske centralne banke osiguranje je stabilnosti cijena na području Eurozone,

koje se kako je stvaralački ugovor iz Maastrichta naložio mjeri harmoniziranim indeksom

potrošačkih cijena.3 Varijacije harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena dozvoljene su do

2% godišnje i rast monetarnog agregata M3 da bi se ovaj temeljni cilj smatrao ispunjenim.

Kako bi se ostvarili ciljevi i politike ECB-a i ESCB-a ustanovljeni su neki instrumenti

pomoću kojih se te politike ostvaruju. Instrumenti su politika obveznih rezervi kojem se

utječe na ostvarivanje likvidnosti u sustavu, zatim eskontna politika prekonoćnog deponiranja

i kreditiranja te politika otvorenog tržišta koja se sastoji od određenih tjednih i mjesečnih

tendera za otkup i reotkup te bilateralnih transakcija između nacionalnih centralnih banaka i

samog Europskog sustava centralnih banaka. Samo ostvarivanje stabilnosti cijena ima za

posljedicu i aktivno provođenje ostalih ciljeva ekonomskih politika poput ostvarivanja

gospodarskog rasta, zaposlenosti, ekonomske i socijalne kohezije.

3 HIPC- Indeks izračunava Eurostat

22

Temeljni kapital Europske centralne banke iznosi oko 4 milijarde eura, a ukupni kapial 5.76

milijardi eura. Svaka nacionalna banka obvezna je uplaćivati svoj dio u Europsku centralnu

banku i to prema udjelu samog bruto domaćeg proizvoda u ukupnom gospodarstvu Europske

Unije i prema broju stanovnika. Važno je također naglasiti da nikakvi pritisci, ultimatumi ili

instrukcije bilo da se radi o vladama zemalja članica ili pak samih europskih institucija nisu

dopušteni što osigurava potpunu neovisnost u financijskom pogledu.

3.3. Globalna distribucija deviznih pričuva dolara i eura

Rezervna valuta, koja se često naziva i valuta „sidro“, valuta je koja se održava u značajnijim

količinama od strane pojedinih vlada ili centralnih banaka kao dio njihovih deviznih rezervi.

Te se valute koriste kako bi se podržalo globalno poslovanje i predstavljaju cjenovne valute

za globalnu trgovinu, pogotovo kada se razmatra trgovina specifičnim robama kao što su zlato

i nafta.

Primarna svjetska rezervna valuta je američki dolar, a nakon uvođenja eura znatno se

poboljšala pozicija europske valute kao svjetske rezervne valute, no za sada nedovoljno da bi

ugrozila primat američkog dolara. Pozicija američkog dolara na svjetskom tržištu nakon

Bretton Woodsa imala je gotovo „monopolističku“ ulogu jer je dolar kao najsnažnija svjetska

valuta smatran i valutom sa najnižim rizikom čuvanja. Ostale značajnije valute koje su

primatom dolara i eura gotovo marginalizirane kao rezervne svjetske valute su britanska

funta, japanski jen i švicarski franak. (Komijani i Tavakolian, 2011.)

Iznos deviznih rezervi koje zemlja posjeduje, predstavlja zapravo indikator u smislu

mogućnosti financiranja i vraćanja vanjskog duga. To je vrlo bitno jer na temelju ovog

indikatora zemlja dobiva kreditni rejting koji služi kao putokaz svim investitorima kolika je

razina ekonomskog i političkog rizika prilikom investiranja u pojedinu zemlju. Kreditne

rejtinge određuju za to ovlaštene privatne rejting kuće i agencije koje nakon screeninga

cjelokupne situacije u nacionalnom gospodarstvu donose konačnu odluku o povećanju ili

smanjnju kreditnog rejtinga. Ovo je vrlo bitno, jer ukoliko se zemlji snizi kreditni rejting, ona

će se teže zaduživati, tj. zaduživati će se po većoj kamatnoj stopi što implicira i veći rizik od

nemogućnosti vraćanja samog duga. Devizne rezerve, također mogu dobro poslužiti i kao

obrambeni mehanizam, kada se nastoji zaustaviti silazni ili uzlazni pritisak na valute u odnosu

na referentne valute.

23

U tablici 1 prikazano je kretanje udjela u deviznim rezervama američkog dolara i eura, ali je i

prikazan i ogroman nesrazmjer između te dvije valute i ostalih značajnijih svjetskih valuta.

Tablica 1: Kretanje kompozicije udjela značajnih svjetskih valuta u ukupnim svjetskim deviznim rezervama

Izvor: International Monetary Fund, Composition of foreign exchange reserves, 2015. dostupno na

: "Currency Composition of Official Foreign Exchange Reserves (COFER)" (PDF). Washington, DC,

pregledano 22.04.2015.

U ukupnim svjetskim deviznim rezervama, američki dolar kroz promatrano razdoblje od

nekih dvadesetak godina drži uvjerljivo prvo mjesto kao najpopularnija valuta sa prosječnim

udjelom od otprilike 65% udjela. Do uvođenja eura, njemačka marka bila je druga

najpopularnija valuta čuvanja deviznih rezervi, no njezina vrijednost je u razdoblju prilagodbe

do 1999. godine opadala. Uvođenjem eura 1999. godine on je zauzeo 18% udjela u ukupnim

svjetskim deviznim rezervama, dok je dolar imao 71% udjela. Od 1999. do 2001. godine, tj.

do puštanja novčanica eura u svakodnevni optjecaj, američki dolar zauzimao je preko 70%

udjela. U godinama koje su slijedile taj se postotak ipak neznatno smanjivao i od početka

financijske krize 2007./2008. godine njegov se udjel snizio na ispod 64%, dok je u istom

razdoblju euro rastao da bi vrhunac dosegao 2009. godine kada je sudjelovao sa skoro 30%

udjela u ukupnim deviznim rezervama. Može se pretpostaviti da je to posljedica djelovanja

krize i diverzifikacije portfelja radi smanjivanja rizika u godinama kada je američko

gospodarstvo proživljavalo tešku recesiju. Do konca 2014. godine dolar je kao što je vidljivo

iz grafikona dosegao udio 63% nasprem 22,2% udjela eura. Najveću vrijednost udjela u

deviznim pričuvama dolar je ostvario 1999. godine sa 71% udjela, a euro 2009. godine sa

24

27.6% udjela. Najmanju vrijednost udjela u deviznim pričuvama dolar je imao 2013. godine

sa 61% udjela, a euro 1999.godine sa 17.9% udjela.

Što se tiče ostalih važnijih valuta, britanske funte, japanskog jena i švicarskog franka, kako je

već uočljivo njihov udio zaista je minoran nasprem dolara i eura u promatranom razdoblju.

Britanska funta je u periodu od 20 godina neznatno porasla sa 2,1% 1995. godine na 3,8%

2014. godine. Udio japanskoj jena je sa 6% 1995. godine pao na 4% 2014. godine, a švicarski

franak je kroz promatrano razdoblje zadržao svoj udio od 0,3%. Zanimljivo da je udio ostalih

valuta nakon uvođenja eura naglo opao sa 13,6% 1995. godine na manje od 2% 1999. godine,

da bi njihov udio 2014. godine iznosio 3,1%. Može se zaključiti kako kretanja dolara i eura u

svjetskim razmjerima imaju odlučujuću ulogu na formiranje globalnih deviznih pričuva.

U tablici 2 prikazane su zemlje sa najvećim deviznim rezervama prema podacima s kraja

2014. godine.

Tablica 2: Top 10 zemalja sa najvećim deviznim rezervama u 2014. godini

Izvor: CIA-world factbook, Country comparision reserves, 2014., dostupno na

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2188rank.html,

pregledano: 25.04.2015.

Ukupna globalna distribucija deviznih rezervi na svjetskom nivou povećala se sa 1.2 trilijuna

američkih dolara krajem 1990-ih na više od 11 trilijuna američkih dolara početkom 2013.

godine. Podaci prikazani u tablici prikazuje desetak zemalja sa najvećim deviznim rezervama,

od kojih Kina zauzima prvo mjesto sa skoro 4 trilijuna američkih dolara na kraju 2014.

25

godine. Drugo mjesto zauzima Japan, sa skoro 1,3 trilijuna američkih dolara deviznih rezervi,

a 3. mjesto Europska Unija sa 864 trilijuna američkih dolara deviznih rezervi. Krug 10

zatvaraju Saudijska Arabija, Švicarska, Tajvan, Rusija, Brazil, Južna Koreja i Hong Kong.4

Tijekom proteklog desetljeća, razvijene zemlje povećale su svoje devizne rezerve po vrlo

visokim stopama, povećavajući ih i do nekoliko puta. U 2003. godini razvijene ekonomije su

držale skoro 50% više deviznih rezervi nego gospodarstva u nastajanju i ona zemalja u

razvoju. Do 2013. godine taj se odnos značajno promijenio. Početkom 2013. godine zemlje u

razvoju kontrolirale su skoro pa dvostruko devizne rezerve zemalja u razvoju.

Tijekom recesije u kriznim godinama 2007.-2009. godine globalne su rezerve pale sa 7,5

trilijuna američkih dolara u ljeto 2008. godine na ispod 7 trilijuna američkih dolara do kraja

veljače 2009. godine. Ovo znatno opadanje posljedica je ponajviše napora vlada da

kontroliraju deprecijacije valuta korištenjem deviznih rezervi, tj. financiranjem brojnih paketa

pomoći gospodarstvima i raznim stimulansima. Do početka ljeta 2009. godine devizne rezerve

su ponovo počele rasti, a trend se nastavio i u 2011.2012. i 2013. godini. (Aristovnik i Čeč,

2010.)

U tablici 3 prikazani su odnosi vodećih svjetskih valuta u razvijenim zemljama i zemljama u

razvoju u razdoblju od 10 godina. Zanimljivo je vidjeti kako se kreću odnosi i udjeli pojedinih

valuta razvijenih ekonomija i ekonomija u razvoju.

Tablica 3: Udio svjetskih valuta u deviznim rezervama razvijenih zemalja i zemalja u

razvoju u razdoblju od 2003. do 2013. godine u postocima

Advanced

economies

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

US Dollar 67.1 67.3 69.2 68.1 66.0 67.2 65.1 65.1 66.5 62.4 62.1

Euro 23.1 22.9 21.2 22.2 24.2 23.3 25.4 23.9 22.3 24.3 24.8

Yen 5.2 5.0 4.7 4.2 4.0 4.3 3.9 4.5 4.4 5.0 4.7

Pound 2.3 2.7 2.7 3.3 3.5 2.7 2.8 2.5 2.5 3.0 3.1

Franc 0.3 0.2 0.2 0.2 0.2 0.2 0.2 0.2 0.1 0.2 0.2

Other 2.0 2.1 1.8 1.9 2.1 2.5 2.6 3.9 4.1 5.0 5.2

4 U kalkulaciju su uračunate i zlatne rezerve prema CIA-World Factbook

26

Developing

economies

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013

US Dollar 61.5 61.6 61.7 60.5 61.5 60.1 58.6 58.3 57.5 60.0 60.1

Euro 29.6 28.7 28.6 29.0 28.2 29.4 30.2 28.3 27.3 24.2 24.1

Yen 2.7 2.8 2.6 2.3 2.3 2.6 1.8 2.8 2.7 3.0 3.0

Pound 4.1 5.3 5.6 6.4 6.3 5.9 5.9 5.5 5.3 5.2 5.2

Franc 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.0 0.1 0.1 0.2 0.2

Other 1.9 1.4 1.6 1.7 1.5 1.9 3.5 5.0 7.0 7.4 7.5

Izvor: Obradio student prema publikaciji Međunarodnog monetarnog fonda dostupnoj na

http://www.imf.org/external/pubs/ft/ar/2014/eng/pdf/a1.pdf, pregledano 06.05.2015.

Kod razvijenih zemalja se u promatranom razdoblju udio dolara smanjio sa 67.1% 2003.

godine na 62.1% 2013. godine. Euro se u promatranom razdoblju povećao sa 23.1% 2003.

godine na 24.8% u 2013. godini. Najveću vrijednost dolar je zauzeo 2005. godine kada je kod

razvijenih zemalja sudjelovao u deviznim pričuvama sa 69.2%, dok je euro u promatranom

razdoblju najveću vrijednost zauzeo 2009. godine sa 25.4%.5 Najmanji udio dolar je zabilježio

2013. godine sa 62.1% udjela, a euro je najmanji udio imao 2005. godine kada je on iznosio

21.2% .

Kod zemalja u razvoju udio dolara se također smanjio, ali ne tako drastično kao kod

razvijenih zemalja sa 61.5% u 2003. godini na 60.1% u 2013. godini. Udio eura se u

promatranom razdoblju za razliku od razvijenih zemalja, kod zemalja u razvoju veoma

smanjio sa 29.6% u 2003. godini na 24.1% u 2013. godini. Najveću vrijednost kod zemalja u

razvoju dolar je zauzeo 2005. godine kad je njegov udio iznosio 61.7%. Euro je najveći udio

imao 2009. Godine, 30.2%. Najmanju vrijednost udjela u deviznim pričuvama zemalja u

razvoju dolar je imao 2011. godine sa udjelom od 57.5%, a euro 2013. godine sa udjelom od

24.1%.

5 Ovo povećanje najvjerovatnije je funkcija i posljedica diverzifikacije portfelja.

27

3.3.1. Utjecaj dolarizacije/eurizacije

Dolarizacija predstavlja termin supstitucije strane valute za domaću valutu kako bi se ispunili

esencijalni zahtjevi i funkcije novca u smislu sredstva razmjene i sredstva očuvanja

vrijednosti. Dolarizacija je službena kada zemlja zakonski prihvati valutu neke druge zemlje,

najčešće SAD-a koja u potpunosti zamjenjuje dotadašnje važeću domaću valutu. Strana valuta

tako postaje autorizacijski transakcijski medij, jedinica obračuna i čuvar vrijednosti. Neki od

mogućih uzroka uvođenja dolarizacije, ili kod zemalja koje gravitiraju euru, eurizacije, mogu

biti nepovjerenje u domaću valutu nastalu učestalim devalvacijama i nestabilnostima cijena

koje su se očitovale u prethodnim razdobljima, najčešće kod tranzicijskih zemalja.

Najčešća strana valuta koja se supstituira je američki dolar pa otuda i naziv dolarizacija. To je

posljedica ne samo dugogodišnje stabilnosti dolara nego i geopolitičke moći Sjedinjenih

Američkih Država kao i velikog ugleda koji uživaju u svjetskim okvirima. Suprotno

dolarizaciji, termin eurizacija predstavlja supstituciju eura nekoj valuti koja gravitira euru.

Važno je razlikovat te pojomove jer su naizgled slični, ali ipak posjeduju određene različitosti.

Države za eurizaciju ne trebaju neko zakonsko odobrenje zemlje emitenta. Zemlje članice

EMU-a koje imaju euro izgubile su monetaru suverenost te su je prenijele na jedan

supranacionalni level. Za razliku od dolarizacije zemlje EMU-a ne nameću drugim zemljama

svoje valute, već je za područje Europske Unije stvorena potpuno nova valuta, što kod

uvođenja dolara u optjecaj nije slučaj.

Na slici 1 prikazano je gavitacijsko područje dolara i eura te zemlje koje gravitiraju i koriste

jednu od te dvije valute kao supstitut.

28

Slika 1: Gravitacijsko područje dolara i eura

Izvor: The Economist, Currency pegs, 2015.,

dostupno na: http://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2015/01/daily-chart-17

pregledano 09.05.2015.

Na karti svijeta jasno je označeno područje dolara, teritorij SAD-a s Aljaskom, te zemlje

vanjski korisnici dolara, tj. zemlje koje su dolarom supstiturirale svoje valute kao što su to

Britanski Djevičanski otoci, Istočni Timor, Ekvador, El Salvador, Maršalovi otoci, Palau,

Panama, Turks i Caicos otočje i neki manji otoci u Mikroneziji. Zemlje koje koriste američki

dolar pored ostalih valuta su Bahame, Barbados, Belize, Bermuda, Urugvaj, Irak, Kambodža,

Kostarika, Haiti, Libanon, Liberia, Sjeverna Koreja, Somalija i Zimbabve.

Također, jasno je vidljivo i područje eura, tj. područje EMU-a za zemlje koje koriste euro kao

službenu valutu. To je 18 zemalja Europske unije Austrija, Belgija, Cipar, Estonia, Finska,

Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luxemburg, Malta, Nizozemska,

Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska. Taj broj će se ubrzo vrlo vjerovatno i povećati jer

prema predpristupnim ugovorima sve su se zemlje obvezale preuzeti euro u određenom

periodu kada ispune kriterije konvergencije.6 Zemlje koje također koriste euro kao svoju

6 Sve zemlje osim Velike Britanije i Danske koje koriste „opt out“ klauzulu.

29

valutu su Andora, Kosovo, Monako, Crna Gora, San Marino, Vatikan, Zimbabve i Sjeverna

Koreja.7

Ukoliko se usvoji dolarizacija/eurizacija to implicira višeznačne pogodnosti od stablnijeg

tečaja, pa i samih cijena do stvaranja cjelokupno pozitivne poslovne klime, što dovodi do

većeg stupnja zanimanja potencijalnih investitora za ulaganja. Međutim, uvođenje

dolarizacije/eurizacije također implicira gubitak monetarne suverenosti, gube se monetarni

mehanizmi kontrole (naročito značajni u razdobljima kriza), a dolazi i do prestanka potrebe za

nacionalnom centralnom bankom jer je u tom slučaju glavna centralna banka zemlje čija se

valuta preuzima. Gubitak vlastite nacionalne valute predstavlja također bitan udarac

nacionalnom suverenitetu svake zemlje što kod nekih naroda može imati negativne posljedice

u smislu određenih unutarnjih previranja. No, globalizacija kao proces nameće potrebu

integracije među zemljama što posljedično vodi i do sve snažnijih procesa monetarnih

integracija.

Literatura poznaje tri vrste dolarizacije: neslužbenu, službenu i poluslužbenu. Neslužbena

dolarizacija podrazumijeva situaciju kad subjekti znatan dio svoje imovine drže u stranom

novcu, premda ta valuta nije službena valuta dotične zemlje. Službena valuta je ona koja je

zakonski određena za sve vrste plaćanja kao definitivna. Neslužbena dolarizacija

podrazumijeva:

· Strane obveznice i ostalu nemonetarnu imovinu koja se općenito drži u inozemstvu

· Devizne depozite u inozemstvu

· Devizne depozite u domaćim bankama

· Strani efektivni novac u rukama građana

Poluslužbena dolarizacija podrazumijeva upotrebu stranog novca kao legalnog koji može

nadmašiti po iznosu veličinu depozita u domaćem novcu u bankama, ali igra sekundarnu

ulogu i koristi se kod manjih plaćanja. Za razliku od službene dolarizacije zemlja koja ima

poluslužbenu dolarizaciju ima još uvijek svoju središnju banku.

7 Zimbabve koristi samo dolar, a Sjeverna Koreja dolar, kineski juan i sjeverno-korejski won

30

Službena dolarizacija ili puna dolarizacija postoji kada strani novac ima isključivu ili

dominantnu ulogu valutarnog novca koji se koristi za sva plaćanja. Ako domaća valuta

postoji, ona igra sekundarnu ulogu. Najveći broj zemalja pri tome koristi samo jednu stranu

valutu, dok ponegdje mogu postojati i dvije valute. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001.)

3.3.2. Prednosti i nedostatci dolarizacije/eurizacije

Dolarizacija/eurizacija može jamčiti određene prednosti. U prvom redu to su smanjeni

transakcijski troškovi zato što prestaje potreba za konverzijom valuta (nema valutnog rizika),

a ni određenih mjenjačkih poslova. Postavljaju se temelji većoj transparentnosti i otvorenosti

gospodarstva, a dolazi i do stabilnijih cijena koje nisu podložne valutnim fluktuacijama što se

veoma pozitivno odražava u očima investitora i svih potencijalnih ulagača. Tijekom

određenog vremena također može uslijediti ujednačavanje kamatnih stopa. Gubitkom

monetarnog suvereniteta dolazi do prestanka potrebe za postojanjem centralne banke i

vođenja vlastite monetarne politike. To može označavati da se realni sektor može početi

približavati efikasnoti i razvoju zemlje čija je valuta prihvaćena.

Sama stabilnost dovodi do toga da se u dolariziranoj ili euriziranoj zemlji postigne niža stopa

inflacije koja će se u narednim razdobljima prilagođavati zemlji čija je valuta preuzeta što

dovodi do stabilnijih cijena. Dolazi i do izjednačavanja kamatnih stopa, a posljedično i do

njihovog smanjenja što može dovesti i do pozitivnih reakcija kreditnih institucija te

zaduživanje može postati jednostavnije a i jeftinije. Stabilno poslovno okruženje i niže

kamatne stope u kombinaciji sa većom otvorenosti gospodarstva mogu dovesti i do jačanja

gospodarskih aktivnosti u zemlji, a posljedično i do povećanja kvalitete života. Jačanjem

procesa liberalizacije i uključenosti u globalne poslovne procese povećava se i

vanjskotrgovinska razmjena što može rezultirati većim ekonomskim outputom i većom

razinom bruto domaćeg proizvoda, kao i stvaranje novih radnih mjesta.

Međutim, postoje i određene negativne strane dolarizacije/eurizacije, tj. javljaju se i određeni

troškovi. U prvom redu tu je gubitak prihoda „seigniorage“ od imanja vlastite nacionalne

valute. Jedan od najvažnijih nedostataka je gubitak vlastite centralne banke kao određene

institucije koja služi kao korektor određenih negativnih kretanja na tržištima, a ogroman je

nedostatak i nemogućnost vođenja vlastite monetarne politike. Ta nemogućnost vođenja

31

vlastite monetarne politike osobito postaje aktualna u razdobljima recesije. U zadnjoj velikoj

financijskoj krizi mnoge zemlje korisnice eura uvidjele su da bi monetarnom politikom mogle

brže potaknuti gospodarske procese reguliranjem devalvacije nacionalnih valuta i

poboljšanjem izvoznih aktivnosti. Međutim, pošto je ta nadležnost prenesena na

supranacionalan level Europska centralna banka je kreator monetarne politike Eurozone, te

zemlje članice svoje politike moraju kordinirati sa politikom EU-a. Postoje također određeni

troškovi jednokratne konverzije cijena i uvođenja novih tehnologija.

Dolarizacijom/eurizacijom domaća se valuta povlači iz optjecaja a da bi se prešlo na

dolarizaciju moraju se koristiti devizne rezerve, što također predstavlja trošak. Za razliku od

troška gubika deviznih rezervi, postoji i jedan koji je teže nadoknadiv, a to je emisijska dobit.

Također, često dolazi do jeftinijeg uvoza kada se usvoje dolari ili euri, što povećava deficit

platne bilance koji je posebno kod tranzicijskih zemalja ionako na zabrinjavajuće velikim

razinama.

U nastavku su u tablici 4 kratko sumirane prednosti i nedostatci dolarzacije/eurizacije koje su

bile podrobnije objašnjene u ovom poglavlju.

Tablica 4: Prednosti i nedostaci dolarizacije/eurizacije

PREDNOSTI NEDOSTATCI

Niska stopa inflacije Gubitak deviznih rezervi

Niži transakcijski troškovi Gubitak prihoda od vlastite valute

Stabilnije cijene Gubitak nezavisne monetarne politike

Veća otvorenost i transparentnost ekonomije Veći jednokratni troškovi

Niže kamatne stope Nestanak centralne banke

Eliminira se valutni rizik Ne ostvaruje se emisijska dobit

Porast budžetske discipline Veći odljev valute, povećanje deficita

Izvor: Izradio student

32

4. UTJECAJ FINANCIJSKE KRIZE NA KRETANJE DOLARA I EURA

Globalna kriza 2008. godine pokazala se kao najopasnija kriza još od velike deperesije

početkom 1930-ih godina. Ova kriza pokazala se kao konačna faza evolucije financijskih

tržišta pod okriljem radikalnih procesa deregulacije koji su započeli potkraj 70-ih. godina

prošlog stoljeća. Ta je evolucija preuzela ulogu pojedinih ciklusa u kojima je deregulacija

praćena brzorastućim financijskim inovacijama stimulirala velike financijske slomove koji su

kulminirali u veliku svjetsku krizu. Vlade su na krizu odgovorile najčešće kratkoročnim

mjerama upumpavanja novca poreznih obveznika u posrnule kompanije što je samo produbilo

jačanje krize. Kao posljedica, financijska tržišta su postajala sve veća, a financijska kriza sve

više prijeteća kako za financijski sektor, tako i za društvo u cjelini. U ovom poglavlju

razmotrit će se utjecaj same financijske krize na kretanje američkog dolara i na kretanja u

području Eurozone.

4.1. Kretanje dolara u uvjetima krize

Globalna kriza 2008. godine snažno je pogodila financijska tržišta diljem svijeta i dovela

većinu svjetskih gospodarstava na rub recesije. Sam uzročnik krize koja je započela već 2007.

godine bio je veliki pad cijena nekretnina u SAD-u koje su do tada držale astronomske visoke

vrijednosti, vjerovatno i umjetno napumpane. Kriza se vrlo brzo proširila ne samo na

financijska tržišta SAD-a, već i na sva ostala prekomorska tržišta. Najveće žrtve krize ispale

su investicijske banke koje su manipulirale drugorazrednim hipotekarnim kreditima i umjetno

napumpavale kreditne rejtinge.8 Uslijedilo je masovno spašavanje što se spasiti da u što su bili

uključeni FED i Bank of America koje su upumpavale značajne količine novca u posrnule

gigante. (Crotty, 2009.)

Ništa bolje nisu prošle ni automobilske kuće ( npr. GM Motors, Chrysler) kao ni najveće

osigravajuće društvo (AIG), tržišni igrači koji su označeni ključni za američku privredu te ih

je vlada upumpavanjem novca poreznih obveznika uspjela spasiti od bankrota. Posljedica

svega bila je ta da se Down Jones industrijski index SAD-a strmoglavio za 33,8% svoje

vrijednosti u 2008. godini. Recesija koja je uslijedila proglašena je trećom najdužom

8 Jedan od najvećih gubitnika krize bila je investicijska banka Lehman Brothers koja za razliku od Bear Stearna i

Merril Lyncha nije uspjela pronaći kupca te je naposljetku bankrotirala.

33

recesijom u SAD-u od završetka 2.svjetskog rata. Mnogi smatraju da je upravo primarni

uzročnik današnje krize proces deregulacije koje je započeo već 70-ih. godina prošlog

stoljeća, a sve veću važnost počeo dobivati početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kada su

uklonjene barijere između komercijalnog i investicijskog bankarstva što je dovelo do

povećanja ulaganja u sve rizičnije vrijednosne papire. Deregulacija je također ukinula većinu

federalnih nadzora tako da je došlo do zamaha eksperimentiranja sa drugorazrednim

izvedenicama i rizičnim financijskim instrumentima. (Crotty, 2009.) Također jedan od

okidača krize bila je i FED-ova politika niskih kamatnih stopa koja je omogućila jeftino

zaduživanje i tzv „instant“ kreditiranje.

U većem dijelu prošlog stoljeća američki dolar bio je dominantna svjetska valuta. Njegova

pozicija kao dominantne svjetske valute bila je duboko ukorijenjena u gledištima stranih

investitora, uključujući i stranih centralnih banaka. Ta je percepcija u globalnim okvirima

omogućila SAD-u konstantne kapitalne priljeve koji su značajno porasli u posljednja dva

destljeća. Mnogi smatraju da je upravo ta dominacija dolara omogućila SAD-u da živi iznad

svojih mogućnosti, vodeći poveći deficit bilance plaćanja pozajmljivanjem od ostatka svijeta

po vrlo malim kamtnim stopama. Jedna nedosljednost koja se javila uslijed ovakve politike

SAD-a bila je da velika i bogata zemlja postane neto uvoznik kapitala od zemlje s nižim

prihodima (poput Kine) što je predstavljalo suprotnost standardnom ekonomskom modelu da

kapital seli iz bogatije u siromašnije zemlje. (Encyclopedia Britannica, pregledano

14.05.2015.)

Globalna financijska kriza 2008. godine, čije posljedice i potresi i danas odjekuju svjetskom

ekonomijom, dovela je do povećanja špekulacija o postupnom padu dolara i traženju dostojne

zamjene valute koja bi posljedično mogla postati najjača svjetska valuta. Pojavile su se

određene indikacije da bi pozicija dolara mogla biti poljuljana zbog visokog i rastućeg levela

javnog duga.

Stanje javnog duga u SAD-u u razdoblju od 2000.-2012. godine jasno je prikazano na

grafikonu 3.

34

Grafikon 3: Javni dug SAD-u u razdoblju 2000. do 2012. godine s posebnim naglaskom

na godine krize

Izvor: International Monetary Fund, Federal debt chart, 2014. dostupno na

http://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2014/03/prasad.htm , pregledano 12.05.2015.

Kao što se može promotriti na gornjem grafikonu, bruto javni dug federalne vlade narastao je

na preko 16.8 trilijuna dolara u 2012. godini otprilike na razinu nacionalnog godišnjeg outputa

roba i usluga. Na grafikonu se također može vrlo dobro promotriti da je 2008. godina, godina

izbijanja krize upravo okidač eksplozije javnog duga. Agresivne politike nekonvencionalnih

monetarnih mjera od strane FED-a povećale su opskrbu dolara na tržištu i kreirale veći rizik

na financijskim tržištima. Ono što je još značajnije je da je politički zastoj doveo do

neučinkovite i u ponekim slučajevima kontraproduktivne politike ekonomskog oporavka.

Također fiskalne uštede u doba krize ograničile su sposobnost vlade da poduzme mjere koje

bi dovele do bržeg gospodarskog oporavka kao što su obrazovanje i infrastrukturni projekti,

koji bi zasigurno signalizirali dugoročni rast produktivnosti. (Encyclopedia Britannica,

pregledano 14.05.2015.)

Svi navedeni faktori (s naglaskom na rastućem javnom dugu) trebali su stvoriti ekonomski

pad SAD-a i smanjenje važnosti dolara u svijetu. Međutim, u stvarnosti dogodilo se nešto

potpuno suprotno očekivanjima. Dominacija dolara kao glavne svjetske valute bila je

neznatno pogođena financijskom krizom. Udio dolara u ukupnim deviznim rezervama održao

se tijekom krize na stabilnih 62%. Sveukupno gledajući, stranci su još i povećali njihovu

financijsku imovinu u američkim dolarima. U stvari tijekom i nakon krize ustanovilo se da su

strani investitori kupili preko 3,5 trilijuna dolara u trezorskim vrijednosnim papirima. Iako je

razina javnog duga rasta, strani investitori su zadržali mišljenje kako je dolar i dalje

najsigurnija valuta. Može se zaključiti da se udio dolara i njegova dominantna rola u svjetskoj

35

ekonomiji u uvijetima krize još i povećala i da se valuta pokazala kao veoma privlačna čak i u

nepovoljnom investicijskom okruženju.

Također, jedan od najlogičnijih poteza investitora u doba krize i opće nesigurnosti je bijeg u

sigurnost. Investitori diljem svijeta postali su ovisni o financijskoj imovini denominiranoj u

dolarima, posebno zbog toga što dugo vremena nije bilo adekvatne alternative koja nudi

dubinu i snagu američkog financijskog tržišta. Državne obveznice koje prestavljaju

zaduživanje vlade SAD-a još uvijek se smatraju najsigurnijom financijskom imovinom na

planeti. Kada se sagleda koliko su strani investitori, ali i strane centralne banke akumulirali

kapitala u tim obveznicama, ali i u ostaloj imovini denominiranoj u dolarima, dolazi se do

zaključka da oni imaju snažan motiv da održe vrijednost dolara od potencijalnog urušavanja.

Što je najzanimljivije, ne postoji alternativna valuta koja nudi sličnu dozu sigurnosti i

likvidnosti u količinama koje su potrebne investitorima. Bitno je također naglasiti i političku

motivaciju za održavanje stabilnog i jakog dolara, jer jakim dolarom raste i ponder SAD-a u

međunarodnoj razmjeni, a vojnim intervencijama u područjima gdje su ugroženi interesi

SAD-a stvara se dominacija i određena doza sigurnosti na globalnim financijskim tržištima.

4.2. Kriza Eurozone

Počeci financijske krize u Europi sežu u ljeto 2007. godine kada se raspao neodrživi i umjetno

napumpani sustav američkih hipotekarnih kredita. Same izvedenice tih kredita kao i

sofisticirani financijski instrumenti kojima su eksperimentirale velike investicijske banke u

svrhu ostvarivanja iznadprosječnih profita i bonusa dovele su do kraha globalnog financijskog

sustava. Europa je uz SAD pretrpila velike ekonomske šokove. Zaustavila se kreditna

aktivnost, naglo su se zaustavile investicije i ekonomski rast zemalja članica, a Europa je

utonula u recesiju. Vlade su pokušale fiskalnim poticajima potaknuti gospodarsku aktivnost i

postavile su se kao jamci bankovnih obveza, međutim to je dovelo do eksplozije fiskalnih

deficita i samo još produbilo europsku krizu.

Financijska je kriza 2008. godine ukazala na slabosti, kontinuirane probleme i razlike koje su

jačale između zemalja članica. Razlike u ekonomijama u kombinaciji sa asimetičnom

monetarnom politikom i političkim promašajima zemalja članica dovele su do problema koji

je rezultirao gubitkom kredibiliteta pojedih zemalja članica. Najveću izloženost pokazale su

36

zemlje sa kroničnim dužničkim problemima (Grčka, Španjolska, Portugal) i zemlje koje su

direktno bile pogođene financijskom krzom, tj. njihova tržišta. (Bogdan i Harangus, 2012.)

Jedan od uzroka problema može se uočiti već prilikom samih početaka uvođenja eura. Godine

2002. kad je euro uveden kao sredstvo plaćanje pojavio se problem na koji su znajući ili ne,

institucije Europske Unije zažmirile. Problem je bio taj da mnoge zemlje nisu bile u stanju

ispuniti kriterije pristupanja području Eurozone, odnosno nisu bile u stanju ispuniti zahtjeve

Maastriškog ugovora te su pojedine financijske podatke naprosto falsificirale.9 Te zemlje koje

su „uljepšale“ podatke, naročito podatke vezane za javni dug (granica 60% BDP-a za ulazak u

Eurozonu) postale su najranjivije. (Karamitrou i Markou, 2014.) Pokazalo se da su upravo te

zemlje postale okidač i tempirane bombe kada je izbila kriza. Vlade većine zemalja Europske

Unije su na krizu odgovorile povećavanjem budžetskih izdataka i krpanjem rupa naročito u

bankarskom sektoru i vitalnim sektorima gospodarstva (autoindustrija, građevina). Kako se ta

financijska pomoć dodijeljivala iz proračuna, tj. novcem poreznih obveznika u većini je

zemalja ekspodirala razina javnog duga. Na grafikonu 4 prikazan je prosječan udio javnog

duga kao postotak udjela u BDP-u u Eurozoni tijekom razdoblja 2006.-2014. godine.

Grafikon 4: Prosječni udio javnog duga u BDP-u u zemljama Eurozone 2006.-2014.

godine u postocima

Izvor: Trading Economics, Euro area government debt to GDP, 2014.

dostupno na http://www.tradingeconomics.com/euro-area/government-debt-to-gdp

pregledano 15.05.2015.

9 Metoda falsifikacije podataka poznata je pod nazivom kreativno računovodstvo.

37

Na grafikonu je jasno vidljivo kako se kretala prosječna razina javnog duga nakon izbijanja

krize 2008. godine. Brzopleti i kratkoročni potezi većine vlada doveli su do rasta prosječnog

javnog duga zemalja Eurozone sa 66.2% u 2008. godini na čak 90,9% u 2014. godini.

Posljedice krize bile su također i smanjenje produktivnosti cjelokupnog europskog

gospodarstva, povećanje nezaposlenosti (naročito nezaposlenoti mladih) i sve veće društvene i

socijalne razlike.

Treba priznati da su zemlje koje čine Eurozonu ipak zemlje koje zbog svojih specifičnosti i

povijesnih vrijednosti posjeduju bitne razlike. Ponajprije se te razlike mogu izraziti kulturalno

(kultura, jezik), ali i ekonomski. Od osnutka Europske Unije bilo je jasno da su neke zemlje

ipak ekonomski superiornije nad drugima. Povećana konkurentnost dovela je do veće razlike

u cijenama rada, a ta se nejednakost pokušala ublažiti određenim strukturnim reformama. Te

reforme (poglavito ekonomske) u okvirima prilagođavanja zajedničkom tržištu i uvođenja

zajedničke valute bile su ponekad i preveliki teret nerazvijenijim članicama koje su se teško

prilagođavale.(Karamitrou i Marku, 2014.) Sve je to širilo nejednakosti koje su dovele do toga

da su zemlje sa trgovinskim viškovima bile u povoljnijem položaju izvozeći svoje proizvode u

zemlje sa nižom produktivnosću i lošijom gospodarskom infrastrukturom. Sve je to

kulminiralo dolaskom krize 2008. godine od koje se neke zemlje još nisu posve oporavile.

Grafikon 5 prikazuje udio javnog duga u BDP.u u zemljama članicama Eurozone kroz period

od 1999. godine do 2012. godine.

Grafikon 5: Udio javnog duga u BDP-u po pojedinoj zemlji Eurozone u razdoblju od

1999. do 2012. godine u postocima

Izvor: Eurostat, Government debt as a proportion of GDP, 2013.

dostupno na http://www.bbc.com/news/business-13361930 pregledano 16.05.2015.

38

Na gornjem grafikonu moguće je promotriti te nejednakosti putem pokazatelja udjela javnog

duga u BDP-u tijekom razdoblja od uvođenja eura do faze smirivanja krize 2012./2013.

godine. U najnepovoljnijem položaju su ostale zemlje kod kojih je uočljiv nedostatak

provedenih reformi i velike ekonomske razlike. Udio javnog duga je u tri zemlje koje su bile

najviše pogođene krizom (Grčka, Italija, Španjolska) naprosto eksplodirao. U Grčkoj koja je

prema svim pokazateljima najviše pogođena krizom 2008. godine udio javnog duga je

iznosio oko 100% BDP-a da bi tri godine kasnije 2011. iznosio vrtoglavih 170% BDP-a.

Slična situacija bila je i u Italiji no sa znatno manjim rastom udjela javnog duga. 2008.

godine on je iznosio oko 100% BDP-a da bi se 2012. godine popeo na 120% BDP-a. (Zoffer,

2012.) U tablici je također vidljivo da ni 1999. ni 2002. godine te zemlje nisu ispunjavale ovaj

kriterij ulaska u Eurozonu jer je on bio daleko iznad 60% BDP-a tako da ostaje nejasno kako

su te zemlje uopće mogle usvojiti euro kao svoju valutu. Može se jedino logično zaključiti da

su te zemlje ispunile jedino nepisani kriterij veoma značajne geografske pozicije jer Grčka je

zadnja stanica Europe na putu za Aziju i za vrlo važnu trgovinsku silu Tursku, a Italija je

veoma važna zbog svog iznimno zanimljivog strateškog položaja kao „čuvar“ Sredozemnog

mora i svih morskih puteva koji vode prema afričkom kontinentu.

Događaji od proteklih nekoliko godina krize u Eurozoni promijenili su ne samo međunarodnu

stabilnost i snagu valuta u globalnim okvirima, nego su isto tako doveli u pitanje i budućnost

samih tih valuta. Kako su učinci recesije najviše pogodili gopodarstva sa velikim udjelom

javnog duga (Grčka, Portugal) pogoršavajući njihovu ekonomsku perspektivu i dovodeći u

pitanje uopće mogućnost vraćanja tih dugova sama održivost politike neograničenog

posuđivanja došla je u pitanje. Svi ti dugovi, ne predstavljaju samo prijetnju valuti u kratkom

roku, već utječu i na solventnost izloženih banaka diljem Europe. (Karamitrou i Markou,

2014.) Politikom solidarnosti sve zemlje Eurozone posuđuju novac zemlji sa teškoćama no

postavlja se pitanje i pravednosti takve raspodjele sredstava unutra EU te dolazi do sve većih

izljeva nezadovoljstva jer nije isto posuditi nekome par milijardi eura za Njemačku koja je

najrazvijenija zemlja članica i npr. za Maltu koja ima veoma skroman proračun.

Ovaj sistemski rizik koji prerasta u sustavnu krizu otkrio je jedan paradoks u integraciji

zemalja Eurozone. Sama ta interkonekcija između ekonomija vodi do međunacionalne

izloženosti kada jedna zemlja Eurozone zapadne u krizu (kao nedavno Grčka) i kada je ta

zemlja u nemogućnosti izvršavati svoje obaveze izložene postaju sve zemlje članice Eurozone

jer Europska centralna banka pomaže bankama te zemlje da ostanu solventne novcem svih

39

zemalja članica. Velika kriza u jednoj zemlji članici može dovesti do urušavanja cjelokupnog

sistema i dugoročno naštetiti euru kao valuti. (Zoffer, 2012.)

Prema profesoru Bordou (Bordo, 2007.) nedavna financijska nestabilnost potaknuta slomom

američkog tržišta izvedenica i drugorazrednih hipotekarnih kredita pokazuje određene

značajke i sličnosti sa prošlim događajima iz financijske povijesti. Da se pridalo pažnje

određenim ekonomskim kretanjima iz povijesti možda se kriza mogla znatno ublažiti a možda

i spriječiti.

Profesor Bordo iznosi da je kriza nastupila zbog dvogodišnje politike rasta kamatnih stopa.

Njezini uzroci su između ostalog i lakomisleno predviđanje i popuštanje uobičajenih principa

racionalnog posuđivanja i kreditiranja u razdobljima izrazito niskih kamtnih stopa. Svi

propusti u određivanju drugorazrednih hipotekarnih kredita i izvedenica doveli su do lančane

reakcije u cijelom svijetu putem sekuritiziranih hipotekarnih izvedenica u koje su ti

hipotekarni krediti bili zapakirani. Nesigurnost u određivanju vrijednosti vrijednosnih papira

izazvala je nesigurnost i glede vrijednosti kolaterala trgovačkih zapisa i isplativosti zajmova

za otkupe financijskom polugom. Sve je ovo dovelo do zamrzavanja međubankovnog

zajmovnog tržišta diljem svijeta i do značajnih inekcija u likvidnost ECB-a i FED-a kako bi se

spriječio utjecaj nestašice kredita na ekonomiju, a posljedice se u SAD-u, a poglavito u

Europi osjećaju i danas.

40

5. IZAZOVI I PRESPEKTIVE UPORABE DOLARA I EURA

Razvojem tehnologije i sve većim zahtjevima tržišta da se olakša internetsko poslovanje kao i

da se omogući „peer to peer“ poslovanje10, stvorene su razne kriptovalute koje su u zadnjih 5

godina postale veoma popularne i sve traženije. Time su dolar i euro kao dva najtrgovanija

instrumenta razmjene dobili potencijalno značajnu konkurenciju čiji je potencijal neograničen

i čija se upotrebe u budućnosti očekuje u značajnim količinama. Od trenutaka kada su se

pojavile kreditne kartice i metoda digitalnog plaćanja postojalo je nebrojeno mnogo ideja

kako unaprijediti ideju elektoničkog novca i generirati jednu novu internetsku valutu. U ovom

poglavlju razmotrit će se utjecaj kriptovaluta i procesa digitalizacije na financijske tijekove, a

i razmotriti će se neka predviđanja poznatih globalnih financijskih institucija na buduća

kretanja dolara i eura.

5.1. Novi trendovi u globalnim okvirima- digitalizacija novca

Pojava kriptovaluta označava jednu novu eru u financijskom poslovanju te predstavlja

početak novog doba digitalizacije međunarodnih financija. Kriptovalute kao generalno nov

koncept u međunarodnoj razmjeni još su u fazi približavnja same ideje potrošačima,

trgovcima, ali i generalno, financijskim institucijama. Sam pojam kriptovalute označava

poseban oblik digitalne ili virtualne valute koje još formalno nisu registrirane kao sredstvo

razmjene a i u mnogim zemljama ne postoji zakonska regulativa koja ih precizira.

Kriptovaluta je zapravo medij razmjene kao i normalne valute (dolar, euro) ali su dizajnirane

sa svrhom razmjne digitalnih informacija kroz proces omogućen određenim principima i

standardima kriptografije. Kriptografija se koristi kako bi se pružila određena doza zaštite

transakcijama i kako bi se kontrolirala kreacija novih „novčića“. Može se reći i kako je

kriptovaluta elektronički konvertirana u liniju kodova koje posjeduju određenu monetarnu

vrijednost. Prva kriptovaluta, a ujedno i najpoznatija i najrasprostranjenija bila je Bitcoin,

kriptovaluta kreirana 2009. godine. Do danas je stvoreno na stotine različitih kriptovaluta,

koje se često nazivaju nazivom „Altcoins“.

10

Peer to peer poslovanje predstavlja metodu financiranja duga koja omogućava individualcima da posuđuju

novac bez upotrebe službene financijske institucije ili posrednika. (Investopedia, 2015.)

41

Napoznatija kriptovaluta je zasigurno Bitcoin. Bitcion koristi „peer to peer“ tenologiju kako

bi bez posrednika ili nekog financijskog organa kontrolirao transakcije i izdavao nove

bitcoine potpuno decentralizirano, sve preko interentske mreže. Od trenutka uvođenja 2009.

godine do danas bilježi eksponencijalan rast i veliku popularnost. Za razliku od centraliziranih

bankovnih sistema (FED, ECB), gdje se kontroliraju vrijednosti valuta, vlade nemaju

mogućnost utjecaja na kriptovlaute jer su one potpuno decentralizirane. I Bitcoin radi na

ovakvom načelu što znači da je potpuno neovisan od financijskih institucija.

Prednosti Bitcoina su sloboda plaćanja koja uključuje slanje i primanje novca u cijelom

svijetu, niske naknade koje ili ne postoje ili su vrlo niske te niži rizik za potrošače jer sustav

ne sadrži povjerljive ni osobne informacije. Prednost je definitivno i kontrola transakcija, kao

i transparentnost i neutralnost samnog izvođenja transakcija. Nedostaci su zasigurno teško

stjecanje povjerenja od strane fizičkih i pravnih osoba, te općenito generalna nepovjerljivost

neopipljivoj novoj valuti. Nedostaci su također volatilnost jer još relativno mala skupina ljudi

trguje Bitcoinom stoga to može utjecati na cijenu, a i mogućnost hakerskog napada nije

isključena. Valja istaknuti da je ovakav vid valute još relativno nov pojam i njegov razvoj je

još vidljiv što se značajno osjeti u konstantnim nadogradnjama određenih aplikacija.

Na grafikonu 6 prikazana je cijena Bitcoina u američkim dolarima kroz protekle dvije godine

koja je određena odnosom ponude i potražnje.

Grafikon 6: Vrijednost Bitcoina u američkim dolarima u razdoblju od 2013. do 2015.

Izvor: Bitcoin, Value in USD dollar 2015, dostupno na https://bitcoin.org/en/faq#what-is-

bitcoin pregledano 22.06.2015.

42

Najveća vrijednost Bitcoina bila je krajem 2013. godine kada je iznosila oko 1100 dolara, a na

početku 2015. godine cijena mu je iznosila oko 320 dolara. U optjecaju je određen broj

bitcoina, a novi se bitcoini kreiraju prema opadajućoj stopi, tj. kada potražnja prati nivo

inflacije kako bi cijena ostala stabilna. Bitcoin je još relativno nova valuta koja ne treba

značajnu svotu novaca kako bi se tržišna cijena povećavala ili snižavala, stoga je cijena

zapravo dosta podložna volatilnosti. Kada se potražnja poveća, poveća se i cijena i obrnuto,

kada se smnji potražnja padne i cijena Bitcoina.

Na slici 2 prikazana je tržišna kapitalizacija pojedinih većih kriptovaluta u prošloj godini, tj.

top 10 najpoznatijih kriptovaluta.

Slika 2: Tržišna kapitalizacija vodećih kriptovaluta na početku 2014. godine

Izvor: Statista, Top 10 crypto-curency by market capitalization, 2014.,

dostpuno na http://www.statista.com/chart/2476/crypto-currency-market-capitalization/

pregledano 02.07.2015.

Pored Bitcoina, valja istaknuti i Litecoin, novi sustav kriptovalute koji bilježi značajan porast

korisnika i eksponecijalan rast. Vidljivo je da Bitcoin dominira sa tržišnom kapitalizacijom na

početku 2014. godine od više od 8 milijardi američkih dolara. Litecoin ima tržišnu

kapitaizaciju od 257 milijuna dolara, a Nxt 51 milijun. Vidljivo je da su ostale kriptovalute tek

u povojima sa vrlo skromnom tržišnom kapitalizacijom.

Vidljivo je na slici da su sve kriptovalute, uključujući i Bitcoin još relativno nepoznate, a

njihov potencijal još neiskorišen. Samo njihovo uvođenje možemo pratiti unazad nekoliko

43

godina a njihovo djelovanje i primjena još vuku određena pitanja poput načina reagiranja

kripovalute na smanjenu potražnju ili primjerice novu moguću financijsku krizu. Mnogi se još

oslanjaju na opipljive valute i pokazuju određenu dozu skepticizma prema svemu virtualnom.

Ostaje za vidjeti hoće li u budućnosti digitalne valute doživjeti ekpanziju upotrebe na uštrb

dolara, eura ili neke druge opipljive valute. Može se zaključiti da trenutni stupanj razvoja još

nije dovoljan da bi ljudi usvojili korišenje kriptovaluta u svakodnevnom životu, ali je ideja

vrlo kvalitetna i u budućnosti se očekuje daljnja ekspanzija. Sa razvojem Bitcoina, ali i

njegovih derivata, kao i sve većim interesom korištenja sličnih zasigurno će se i rizici kao i

problemi korištenja eliminirati, a njihova upotreba kontinuirano povećavati.

5.2. Predviđanje odnosa dolara i eura u budućnosti

Dolar i euro, kao dvije najdominantnije valute na planeti, vjeroatno će i u budućem razdoblju

zadržati svoj dominantan položaj. Međutim, određene projekcije pokazuju da je trenutno dolar

u znatno povoljnijem položaju od eura. Jedna od najutjecajnijih i najmoćnijih svjetskih

investicijskih banaka Goldman Sachs otišla je najdalje u svojim analizama predviđanja

kretanja financijskih tržišta te tržišta kapitala i izradila studiju u kojoj njeni analitičari

smatraju da će se do 2017. godine tečaj dolara i eura značajno promijeniti te da će dolar

postati jači od eura. Slične prognoze očekuju i analitičari drugih renomiranih banaka poput

Barclaysa i Citigroupa.

Kao najznačajnij trenutni indikatori takvih kretanja često se u pojedinim analizama nalaze

odugovlačenje i izostanak pravog gospodarskog zamaha i rasta u Eurozoni, kao i dugi

oporavak nakon financijske krize i spori rast konkurentnosti. Smatra se da se američko tržište

brže oporavilo nakon krize, a i veće kratkoročne kamatne stope na američkom tržištu nego na

europskom idu u prilog ovim analizama. Mnogi smatraju da i ECB svojim politikama koči

razvoj europskog gospodarstva i samim time posljedično pospješuje ove teze.

Podaci koji donekle opravdavaju ovakva gledišta analitičara mogu se dokazati grafikonom

broj 7 u nastavku na kojem je prikazano kretanje eura i dolara u zadnjih godinu dana. Na

grafikonu se jasno vide oscilacije koje su do sredine 2015.godine dovele do 12% gubitka

vrijednosti eura u odnosu na dolar.

44

Grafikon 7: Odnos dolara i eura u proteklih godinu dana (ljeto 2014. - ljeto 2015.

godine)

Izvor: X-rates, Euro per USD graph, 2015,

dostupno na http://www.x-rates.com/graph/?from=USD&to=EUR&amount=1 pregledano

04.07.2015.

U ljeto 2014. godine 1USD iznosio je 0.715 EUR, u jesen je 1USD iznosio otprilike 0.767

EUR, a do prosinca prošle godine 1USD je već iznosio otprilike 0.87 EUR. Do ljeta ove

godine 1USD se usidrio na otprilike 0.9EUR. a trend porasta dolara je i dalje aktualan. Na

grafikonu 7 jasno je prikazan taj odnos dolara i eura u protekloj godini.

Neki investitori su prošle godine značajno pojačali svoje pozicije na pad eura činjenicom da je

ECB najavio svojevrsni QE program olakšavanja monetarne politike kako bi se poboljšao

stagnantni rast zemalja Eurozone i povećale do tada niske potrošačke cijene u Eurozoni. U

isto vrijeme na financijskim tržištima su se investitori koji su očekivali veći povrat okrenuli

dolaru i imovini denominiranoj u dolarima očekujući kako će u narednim razdobljima FED

podići kamatne stope zbog ubrzanog rasta američkog gospodarstva i konkurentnosti što bi po

svim predviđanjima trebalo i stimulirati rast američke valute, dolara. (Poslovni, pregledano

12.07.2015.)

Također, postoji i bitna razlika modela izlaska iz krize SAD-a i zemalja Eurozone. Dok su se

Amerikanci okrenuli većoj potrošnji kao mjeri izlaska iz krize, zemlje Eurozone su usvojile

model štednje kao način izlaska iz krize. Međutim model štednje (nametnut od strane najjačeg

europskog gospodarstva Njemačke) u većini slučajeva nije doveo do prevelikog uspjeha. Dok

je američki model polučio rezultate i američko gospodarstvo raste u cijelosti, europsko još

stagnira. (Time Magazine, pregledano 12.07.2015.) Unutarnja previranja i politika štednje

45

dovela je na rub bankrota Grčku čija budućnost ne izgleda bajno, a u proteklih godinu dana

njihova situacija je toliko loša da se čak i razmišlja o mogućm scenarijima izlaska Grčke iz

Eurozone što bi zasigurno dovelo do značajnog pada vrijednosti eura, a i nesigurnost

investitora bi se povećala. Čak i poznati ekonomist i nobelovac Paul Krugman je u jednoj

analizi napomenuo kako je model rigorozne štednje na primjeru Eurozone pogrešan.

Ostaje za vidjeti kako će na sve ove turbulencije reagirati financijska tržišta. Opće je poznato

zašto Njemačka zagovara model rigorozne štednje i boji se svih razgovora o inflaciji i

povećanju nezaposlenosti.11 Međutim, ti modeli ne daju rezultata na slabija gospodarstva

Europe i zemlje koje su tradicionalno sklone većoj javnoj potrošnji i labavijim fiskalnim

politikama. Upravo taj izostanak zajedničke fiskalne politike na razini Europske Unije je

možda i ključ tako velikih razlika između pojedinih zemalja članica koje nisu toliko fiskalno

disciplinirane (Italija, Portugal, Španjolska).

Stoga su, zasigurno imajući u vidu sve probleme zemalja Eurozone i analitičari Goldman

Sachsa ponudili analizu viđenja kretanja odnosa dolara i eura u nadolazećem razdoblju.

Analiza kretanja dolara i eura prema Goldman Sachsu prikazana je na grafikonu 8.

Grafikon 8: Projekcija kretanja tečaja dolara i eura za razdoblje do 2019. godine prema analizi Goldmana Sachsa

Izvor: Business Insider, Goldman Sachs Euro-USD market projection, 2015.,

dostupno na http://www.businessinsider.com/goldman-sachs-euro-parity-forecast-2015-3

pregledano 11.07.2015.

11

Jedan od uzroka 2.svjetskog rata je uz previsoke ratne reparacije i pretjerana deflacija i ogromana

nezaposlenost u Njemačkoj.

46

U analizi se pored ostalog očekuje daljni pad vrijednosti europske valute do 2019. godine u

odnosu na vrijednost američkog dolara. Analitičari Goldman Sachsa očekuju da bi se paritet

dolara i eura do kraja ove 2015.godine mogao približiti, a u nadolazećim godinama taj omjer

čak i negativno reflektirati na euro. Između 2015. i 2017. godine očekuje se daljnji pad eura

na vrijednosti 1 EUR za između 0.95 do 0.9 USD, a do 2019. godine procijenjuje se daljni pad

na vrijednosti eura.

S ovom analizom su se donekle složili i analitičari jedne od najvećih europskih banaka,

Deutche Bank koji prognoziraju da bi se tečaj eura do 2017. godine trebao spustiti na razinu

otprilike 1EUR za 0.95 USD. Analitičari Deutche Banke u svojim su se analizama vodili

pokazateljima vrlo niskih povrata od ulaganja u Eurozoni te golemim trgovinskim viškovima

za koje se smatra da će dovesti do odljeva kapitala izvan Europe zbog smanjenjih prinosa na

ulaganja u cijeloj Europskoj Uniji i da će to kao posljedicu pritisnuti i tečaj eura.

47

6. ZAKLJUČAK

Sveobuhvatnom analizom pokušala se potvrditi hipoteza da su kretanja u međunarodnim

okvirima zaista zavisna o poziciji dvije najdominantnije svjetske valute, dolara i eura te da

one predstavljaju značajan faktor u međunarodnim deviznim rezervama i međunarodnim

plaćanjima. Kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima dolazi se do zaključka koji u

potpunosti govore u prilog hipotezi. Dolar i euro u financijskom svijetu zaista uživaju status

nositelja globalnih kretanja a takva pozicija im je omogućila prisustvo i trgovanje na gotovo

svim svjetskim tržištima.

Već od samih početaka uvođenja dolar je preuzeo primat u međunarodnoj razmjeni. Nakon

završetka 2.svjetskog rata pozicija dolara prerasta u poziciju globalne valute. Bilo gdje da se

trgovalo u svijetu moralo se posjedovati dolare. SAD, kao jedini pravi pobjednici rata čija je

ekonomija za vrijeme rata zabilježila strelovit uspon, svoju vojnu dominaciju zamjenjuju

onom u nekim pogledima još i važnijom, financijskom dominacijom. Dolar dobiva ulogu

globalnog novca, a svijet u dolaru prepoznaje najvažniji aspekt, njegovu sigurnost.

Nakon Marshallova plana, ratom razrušena Europa okreće novi list te započinje proces

ujedinjenja europskog kontinenta. Prvi značajni pomaci vide se kroz gospodarsku suradnju

Francuske i Njemačke, a kasnije i kroz integraciju pojedinih institucija i saveza. Najveći

pomak u integraciji dolazi monetarnim ujedinjem, odnoso stvaranjem potpuno nove,

zajedničke europske valute.

Euro, nedugo nakon uvođenja postaje druga najtrgovanija svjetska valuta. Investitori i

institucije pozitivno su reagirali na ideju zajedničke europske valute, a dolar dobiva

respektabilnog oponenta. Uloga dolara i eura u međunarodnim okvirima jača, a same valute

počinju pokazivati i dosta sličnosti kada se promatraju veličina populacija, razina stvorenog

BDP-a, sličnost proizvedenog ekonomskog outputa i razina ostvarene trgovinske razmjene u

globalnim okvirima. Širenje utjecaja nastavlja se kroz procese dolarizacije/eurizacije koji

pridonose jačanju i popularizaciji valuta. Mnoge zemlje odustaju od svojih nacionalnih valuta

i okreću se sigurnosti, a tu sigurnost u globalnim okvirima posljedično mogu pružiti samo

dolar i euro. Ostale valute jednostavno ne ulijevaju toliku dozu sigurnosti (švicarski franak,

48

japanski jen, kineski juan) da bi se mogle smatrati potencijalnim kandidatima da u nekom

kraćem roku ugroze poziciju dolara i eura.

Aktualna financijska scena dolaskom financijske krize polako se počela mijenjati, a odnosi na

globalnom nivou pogoršavati. Kriza pogađa sve sfere ekonomskog, društvenog i kulturnog

života. Globalno gospodarstvo započinje tonuti u recesiju, a produktivnost i konkurentnost

strelovito opadaju. Međutim, dolar i euro pokazuju značajnu izdržljivost na ekonomske

šokove. Iako se ekonomska aktivnost smanjuje, udio dolara i eura u međunarodnim deviznim

rezervama i međunarodnim plaćanja minimalno oscilira.

Dolar u tom pogledu pokazuje veću izdržljivost u odnosu na euro. Od sredine 70-ih godina

prošlog stoljeća dolar se uspješno nosio sa naftnim embargom zemalja OPEC-a, dot-com

balonom, svjetskom financijskom krizom i brojnim internacionalnim političkim i vojnim

sukobima. Financijska kriza u Eurozoni ipak otkriva neke dublje podjele u europskom

društvu. Stvara se veći društveni i ekonomski jaz između europskog sjevera i juga te

nedostatak solidarnosti u nekim ključnim područjima od zajeničkog interesa. Također, dolazi

do stanovitih podjela, ultimatuma pojedinim zemljama sa nesređenim odnosima, a sve se

posljedično ogleda i kroz negativan utjecaj na zajedničku valutu. Promjene u načinima

razmišljanja i međunacionalni konsensuzi o pitanjima važnim za budućnost europskog

projekta ujedinjenja predstavljaju temelj svih daljnjih djelovanja.

Međutim, zasigurno da je Europa prošla i teža razdoblja nesklada i nejednakosti te nema

sumnje da će se uz određene ustupke i tolerantan pristup znati nositi sa unutarnjim

neslaganjima. Važno je pritom napomenuti da je s jedne strane potrebna određena doza

fleksibilnosti u prihvaćanju samih različitosti, a s druge strane i doza čvrstine u inzisitranjima

na načelim pravednosti i demokracije.

Razvojem novih tehnologija i širenjem globalizacije došlo je do stvaranja novih virtualnih

valuta, no njihov značaj i uloga u međunarodnim kretanjima je minorna te se ne smatraju

dostojnim oponentima dolaru i euru. Moguća je njihova veća eksploatacija u dugom roku no u

nekim kratkoročnijim okvirima ne predstavljaju ozbiljne valute zbog svojih tržišnih

volatilnosti i nestablilnosti.

49

Zaključno, može se sumirati kako dolar i euro zaista uživaju dominantnu ulogu u

međunarodnim okvirima, ulogu koju će u dogledno vrijeme nekim drugim valutama i

gospodarstvima u usponima biti vrlo teško nadmašiti. Dolar i euro su valute značajne

međuovisnosti, a njihova strateška pozicija u globalnoj ekonomiji omogućuje i njihovim

matičnim gospodarstvima dominantu ulogu u terminima ekonomskog napretka i daljnjeg

tehnološkog i društvenog razvoja.

50

POPIS LITERATURE

A) KNJIGE

1) Babić, M., Babić, A., 2000., Međunarodna ekonomija, „Mate“, d.o.o., Zagreb

2) Kandžija, V., 2003., Gospodarski sustav Europske Unije, Ekonomski fakulet Sveučilišta u

Rijeci, Rijeka

3) Kadžija, V., Cvečić, I.,2011., Ekonomika i politika Europske unije, Ekonomski fakultet u

Rijeci, Rijeka

4) Perišin, I., Šokman, A., Lovrinović., 2001., Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci,

Fakultet Ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Rijeka

5) Stojanov, D., 2000., Međunarodne financije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultat

Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo

6) Vujčić, B., 2003., Euro: Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb

B) STRUČNI RADOVI

1) Aristovnik, A., Čeč, T., 2010., Compositional analysis of foreign currency reserves in the

1999.-2007. Period, The Euro vs the dollar as leading reserve currency, Romanian journal of

economic forecasting- 1/2010. str. 165-181.

2) Bogdan, C., Harangus, D., 2012., Impact of the global financial crisis on sovergian debt in

the European Union, Annals of the University of Ordea, str. 719-727.

3) Bordo, M.D., 2007., The crisis of 2007.: The same old story only the players have changed,

University Rutgers

4) Crotty J., 2009., Structural causes of the global financial crisis: A critical assessment of the

„New finncial arhitecture“, Cambridge journal of economics 2009, str. 563-580.

5) Eun C.H., 2010., International currency competition: Dollar vs Euro, Samsung Economic

Research Institute

6) Heinz W.A., 2010., Rehabilitating the unloved dollar standard, Asian-pacific economic

literature, Canberra

7) Karamitrou, M., Markou, A., 2014., The causes of the Eurozone crisis, International

journal of economics, commerce and management, UK

51

8) Komijani, A., Tavakolian, H., 2011., The composition of foreign reserves of the central

banks of selected countries; Will the euro replace the dollar?, Eurasian economic review 1(2),

str. 143-156.

9) Zoffer, J., 2012., Future of dollar hegemony, the dollar's role after the euro crisis, Harvard

international review, str. 26-29.

C) INTERNET IZVORI

1) BBC, The pre-history of the US dollar, dostupno na http://www.bbc.com/news/magazine-

25119865 , pregledano 26.03.2015.

2) Bordo, M.D., 2008., Gold standard, dostupno na

http://www.econlib.org/library/Enc/GoldStandard.html ,pregledano 03.04.2015

3) European central bank, 2014; Euro exchange rates USD, dostupno na

https://www.ecb.europa.eu/stats/exchange/eurofxref/html/eurofxref-graph-usd.en.html

pregledano: 10.04.2015.

4) International Monetary Fund, Composition of foreign exchange reserves, 2015. dostupno

na "Currency Composition of Official Foreign Exchange Reserves (COFER)" (PDF).

Washington, DC, pregledano 22.04.2015.

5) Global Finance, Composition of foreign exchange reserves, dostupno na

https://www.gfmag.com/global-data/economic-data/economic-dataforeign-exchange-reserves

pregledano 23.04.2015

6) CIA-world factbook, Country comparision reserves, 2014., dostupno na

https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/rankorder/2188rank.html,

pregledano: 25.04.2015

7) FED, Current FAQs, dostupno na http://www.federalreserve.gov/faqs/how-is-a-federal-

reserve-bank-president-selected.htm ,pregledano 25.04.2015.

8) Publikacija Međunarodnog monetarnog fonda dostupna na

http://www.imf.org/external/pubs/ft/ar/2014/eng/pdf/a1.pdf, pregledano 06.05.2015.

9) The Economist, Currency pegs, 2015., dostupno na:

http://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2015/01/daily-chart-17pregledano 09.05.2015.

10) International Monetary Fund, Federal debt chart, 2014. dostupno na

http://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2014/03/prasad.htm , pregledano 12.05.2015.

52

11) Encyclopedia Britannica, The financial crisis of 2008, a year in review, dostupno na

http://www.britannica.com/topic/Financial-Crisis-of-2008-The-1484264/The-Crisis-Unfolds ,

pregledano 14.05.2015.

12) Trading Economics, Euro area government debt to GDP, 2014. dostupno na

http://www.tradingeconomics.com/euro-area/government-debt-to-gdp pregledano 15.05.2015.

13) Eurostat, Government debt as a proportion of GDP, 2013. dostupno na

http://www.bbc.com/news/business-13361930 pregledano 16.05.2015.

14) Bitcoin, Value in USD dollar 2015, dostupno na https://bitcoin.org/en/faq#what-is-bitcoin

pregledano 22.06.2015

15) Statista, Top 10 crypto-curency by market capitalization, 2014.,dostpuno na

http://www.statista.com/chart/2476/crypto-currency-market-capitalization/

pregledano 02.07.2015.

16) X-rates, Euro per USD graph, 2015, dostupno na http://www.x-

rates.com/graph/?from=USD&to=EUR&amount=1 pregledano 04.07.2015.

17) Business Insider, Goldman Sachs Euro-USD market projection, 2015.,

dostupno na http://www.businessinsider.com/goldman-sachs-euro-parity-forecast-2015-3

pregledano 11.07.2015.

18) Time Magazine, The Strenght of the US dollar reflects global economic reality, dostupno

na http://time.com/3553962/us-dollar-greenback-currency-money-global-economy-treasury-

securities/ , pregledano 12.07.2015.

19) Poslovni, 2015., Dolar snažno porastao, očekuje se povećanje kamata u SAD-u, dostupno

na http://www.poslovni.hr/trzista/dolar-snazno-porastao-ocekuje-se-povecanje-kamata-u-sad-

u-299268 , 12.07.2015.

53

POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA

A) POPIS TABLICA

Tablica 1: Kretanje kompozicije udjela značajnih svjetskih valuta u ukupnim svjetskim

deviznim rezervama ................................................................................................................. 23

Tablica 2: Top 10 zemalja sa najvećim deviznim rezervama u 2014. godini ......................... 24

Tablica 3: Udio svjetskih valuta u deviznim rezervama razvijenih zemalja i zemalja u razvoju

u razdoblju od 2003. do 2013. godine u postocima ................................................................. 25

Tablica 4: Prednosti i nedostaci dolarizacije/eurizacije .......................................................... 31

B) POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Kretanje eura u odnosu na američki dolar u razdoblju od 1999. godine do 2015.

godine ....................................................................................................................................... 18

Grafikon 2: Kretanje dolara u odnosu na euro u razdoblju od travnja 2014. do travnja 2015.

.................................................................................................................................................. 19

Grafikon 3: Javni dug SAD-u u razdoblju 2000. do 2012. godine s posebnim naglaskom na

godine krize .............................................................................................................................. 34

Grafikon 4: Prosječni udio javnog duga u BDP-u u zemljama Eurozone 2006.-2014. godine u

postocima ................................................................................................................................. 36

Grafikon 5: Udio javnog duga u BDP-u po pojedinoj zemlji Eurozone u razdoblju od 1999.

do 2012. godine u postocima .................................................................................................... 37

Grafikon 6: Vrijednost Bitcoina u američkim dolarima u razdoblju od 2013. do 2015. ........ 41

Grafikon 7: Odnos dolara i eura u proteklih godinu dana (ljeto 2014. - ljeto 2015. godine) . 44

Grafikon 8: Projekcija kretanja tečaja dolara i eura za razdoblje do 2019. godine prema

analizi Goldmana Sachsa ......................................................................................................... 45

C) POPIS SLIKA

Slika 1: Gravitacijsko područje dolara i eura .......................................................................... 28

Slika 2: Tržišna kapitalizacija vodećih kriptovaluta na početku 2014. godine ....................... 42

54