kritika birokratske vlasti u srbiji (tema)

3
Kritika birokratske vlasti u Srbiji Često su kroz istoriju pisci kroz svoja dela kritikovali društvo u kojem su živeli i vlast kojoj je takvo društvo odgovaralo. Neki su, poput Branislava Nušića, koristili komediju kao svoj izraz, a neki, kao Radoje Domanović, oštru satiru. S druge strane pisci realizma, Laza Lazarević i Čehov, u kratkim formama šalju jasnu poruku da su nezadovoljni društvom i vladajućim slojem u zemlji. Nušić je pisao komedije naravi kojima je ismevao navike, običaje i shvatanja svoje generacije. On je verno prikazivao ljudsko ponašanje, svakodnevni život i probleme tadašnjeg društva. Zato se ovakve komedije nazivaju i društvene komedije. Jedna takva je i ,,Sumnjivo lice“. Nušić u ovoj komediji kroz niz duhovitih situacija i dijaloga opisuje stanje u sreskom sudu negde u Srbiji. Kroz bahato i neprofesionalno ponašanje nekolicine činovnika, pisac nam predstavlja birokratsku Srbiju u malom. Društvene mane su jasno naglašene, a drskost sreskih pisara, Viće i Žike, izazivaju gorak osmeh kod čitalaca. Oni su pijanice i lenjivci koji ne izvršavaju svoje radne dužnosti. Nušić nam jasno stavlja do znanja da su oni sebi dozvolili takvo ponašanje jer im to dopušta nadređeni, sreski kapetan Jerotije Pantić. On je tipičan lik karjeriste koji se dokopao vlasti i želi da ostane na funkciji po svaku cenu. Ovakvi činovnici nemaju osećaja za probleme običnog čoveka već se brinu samo za svoje sebične potrebe. Oni ne brinu ni za državu i njene interese, a to vidimo iz pobuda koje ih teraju da se potrude pri hvataju sumnjivog lica. Nadaju se da će profitirati ako dobro obave zadatak. Svi ovi činovnici imaju zajedničke osobine kao što su licemerje, korumpiranost, nemarnost i lažni moral. Umesto da služe građanima oni se nad njima iživljavaju i zloupotrebljavaju svoj položaj.

Upload: marinamaca

Post on 27-Sep-2015

31 views

Category:

Documents


8 download

DESCRIPTION

Sastav

TRANSCRIPT

Kritika birokratske vlasti u Srbiji

esto su kroz istoriju pisci kroz svoja dela kritikovali drutvo u kojem su iveli i vlast kojoj je takvo drutvo odgovaralo. Neki su, poput Branislava Nuia, koristili komediju kao svoj izraz, a neki, kao Radoje Domanovi, otru satiru. S druge strane pisci realizma, Laza Lazarevi i ehov, u kratkim formama alju jasnu poruku da su nezadovoljni drutvom i vladajuim slojem u zemlji. Nui je pisao komedije naravi kojima je ismevao navike, obiaje i shvatanja svoje generacije. On je verno prikazivao ljudsko ponaanje, svakodnevni ivot i probleme tadanjeg drutva. Zato se ovakve komedije nazivaju i drutvene komedije. Jedna takva je i ,,Sumnjivo lice. Nui u ovoj komediji kroz niz duhovitih situacija i dijaloga opisuje stanje u sreskom sudu negde u Srbiji. Kroz bahato i neprofesionalno ponaanje nekolicine inovnika, pisac nam predstavlja birokratsku Srbiju u malom. Drutvene mane su jasno naglaene, a drskost sreskih pisara, Vie i ike, izazivaju gorak osmeh kod italaca. Oni su pijanice i lenjivci koji ne izvravaju svoje radne dunosti. Nui nam jasno stavlja do znanja da su oni sebi dozvolili takvo ponaanje jer im to doputa nadreeni, sreski kapetan Jerotije Panti. On je tipian lik karjeriste koji se dokopao vlasti i eli da ostane na funkciji po svaku cenu. Ovakvi inovnici nemaju oseaja za probleme obinog oveka ve se brinu samo za svoje sebine potrebe. Oni ne brinu ni za dravu i njene interese, a to vidimo iz pobuda koje ih teraju da se potrude pri hvataju sumnjivog lica. Nadaju se da e profitirati ako dobro obave zadatak. Svi ovi inovnici imaju zajednike osobine kao to su licemerje, korumpiranost, nemarnost i lani moral. Umesto da slue graanima oni se nad njima iivljavaju i zloupotrebljavaju svoj poloaj. Za razliku od Nuia, Domanovi korisi satiru kako bi kritikovao malograansko drutvo u kome je iveo. ,,Mrtvo more je satirina pripovetka u kojoj je Radoje Domanovi opisao ljude jednog malog mesta koji ne prihvataju savremene tokove, osuuju sve to je novo, napredno i njima nepoznato. Malograanska sredina je umala sredina koja ne podnosi razlike i veoma teko menja svoja unapred utvrena merila dobrog ponaanja. U njoj vlada dvolinost i licemerje, a svaki pojedinac je prinuen da svoja lina razmiljanja podredi masi, da se ne suprotstavlja umalosti i kri pravila. Malograanska sredina je sredina u kojoj vlada drutveno mrtvilo. U njoj se ljudi slobodnog duha oseaju kao da im ponestaje daha i kao da se gue. Ona je kao mrtvo more, jedna zelena ustajala voda neprijatnog mirisa koja se nikuda ne mie i u kojoj nema istinskog ivota. Laza Lazarevi je problem odnosa drutva i drave prema pojedincu prikazao u pripoveci ,,Sve e to narod pozlatiti. U ovoj pripoveci pisac opisujui traginu sudbinu sina kazandije Blagoja, koji ostao bez noge na bojnom polju, govori o tekom poloaju ratnih vojnih invalida nakon povratka sa ratita i nehumanom odnosu drave prema njima.

Rizikujui ivot u borbi za slobodu svoje otadbine mnogi srpski vojnici su se vraali kui kao ratni vojni invalidi, nadajui se da njihova rtva nije uzaludna i da e se drava brinuti o njima onako kako to dolikuje. Meutim, njihove nade su bile varljive, a oekivanja uzaludna. Iako su za svoju otadbinu lili krv i gubili delove svoga tela, niko se o njima nije brinuo. Bili su preputeni sami bez obzira na stanje u kome su se nalazili i mnogi su, da bi preiveli, zavravali svoj ivot na ulici kao prosjaci. Ljudi su u poetku dirnuti i ranjeniku daruju novac i poklone, ali, kako kae pisac, sve na svetu ogugla. Blagoje je u poetku sinu govorio: ,,Sve e to narod pozlatiti, ali kada je uvideo da ljudi vie ne oseaju odgovornost prema ratnom invalidu, on je poeo govoriti: ,,Sve e to tebi Bog platiti! Blagoje se naposletku propije, a njegov sin preivljava od skromne pomoi drave I prosi. ehov u svojoj noveli ,,inovnikova smrt obrauje temu sudbine malog oveka koji ivi u strahu od drave I ljudi na visokim poloajima. Naizgled jedan banalan dogaaj u pozoritu za inovnika ervjakova prerasta u nepremostiv problem. On umilja da e ga to to je sluajno kinuo u pravcu jednoj uglednog dravnog inovnika, kotati slube. Poinje da se izvinjava I poroganja uticajnog oveka, mislei da je ovaj uvreen I da e trpeti posledice. U tom iracionalnom strahu preteruje I navlai jo vei gnev na sebe. Na kraju su ga briga I strah kotali ivota. inovnik ervjakov je bio mali ovek koji je iveo bednim ivotom, bez slobode i ljudskog dostojanstva. Bio je slabi, oseao se beznaajnim i neshvaenim, a njegov ogroman strah i nesigurnost u sebe, ponizno i nedostojanstveno ponaanje inili su ga jadnim i alosnim biem. Monici I drava nisu marili za takve ljude ve su ih koristili da dou do svojih ciljeva. Sva ova dela su napisana pre vie od sto godina, a neke stvari se nisu promenile. Uvek e biti ljudi koji su spremni da zarad poloaja I statusa u drutvu gaze preko ,,malih ljudi. Malograantina I licemerje su I dalje prisutni, a korumpirani ljudi I dalje prolaze nekanjeno. Obian ovek je jo uvek u podreenom poloaju.