MAHBOD SERAJI

KROVOVI TEHERANA

Prevela s engles oga Zrin a Pavli

REKLI SU: Oaravajue... Vjetim ispreplitanjem politi e i romanti e Seraji nas upoznaje s nemir nom povijeu Irana... San Francisco Chronicle Krovovi Teherana - ivopisna pria o hrabrosti, rtvi, ljubavi i prijateljstvu roman je oji u sli ovitim detaljima opisuje sve zanimljivosti irans oga svijeta, opisuj ui obiaje i ivot u zemlji na pragu revolucije. Gail Tsu iyama, autorica djela The St reet of a Thousand Blossoms i The Samurai's Garden Roman Krovovi Teherana vrvi opisima ulture i obiaja stare Perzije, ali i politi ih o rutnosti u vremenu o ojemu govori. Serajijevi li ovi u tom onte stu proivljavaju tipina tinejders a previranj a i slat e brige, ali zbog nasilja oje prethodi irans oj revoluciji zauvije gu be djeju nedunost. Milwau ee Journal Sentinel

Nezaboravan prvijenac Mahboda Serajija s duhovitou i ljuds om toplinom pripovijeda o tajnoj romansi u te im vremenima pred sam pad irans oga aha... a po azuje da mla dena a ljubav i nada moe procvasti a i pod najeom represijom. Sandra Dallas, autorica djela Tallgrass U Krovovima Teherana autor u napetoj prii o gubit u nedunosti ot riva lice Irana o je rijet o oji zapadnja poznaje. Rije je o vrlo ambicioznom, originalnom, duhov itom i vrijednom prvijencu. John Shors, autor djela Beneath a Marble S y i Dragon House Krovovi Teherana probudili su u meni, roz suze i smijeh, brojne uspomene na zvje zdane noi provedene na rovu, na davno izgubljene ljubavi te na silovit bijes zbo g nepravde i besmislenog rasipnitva Pahlavijeva reima. Nahid Mozaffari, urednica an tologije Strange Times, My Dear: The Pen Anthology of Contemporary Iranian Liter ature

Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Do uiju mi dopire neiji glas, a stihovi oje pjeva poput vode mi zapljus uju rubov

e svijesti. Da mi je njiga, ja bih je itao, Da mi je pjesma, ja bih je pjevao! Osvrem se sve do ne oli o metara dalje od sebe ne spazim starca oji jednolinim g lasom ponavlja uplje tonove. O ruje mi je nepoznato i sve mi je udno: plavi ogrta u oji sam umotan, invalids a olica u ojima sjedim, a i sunce oje prodire roz rebrenice. Da plesati znam, ja bih plesao, Da stihove znam, ja bih ih pjevao, Da ivot imam, ja bih ga rtvovao, Da slobodu poznajem, ja bih je zgrabio. Po dvoritu se motaju mu arci razliita stasa i dobi, svi u plavim ogrtaima. Zbog neega su mi neobini. Svi djeluju izgubljeno. Iznenada mi iz prsa prema grlu poleti nezaustavljiva bujica osjeaja. Sitna bolniar a toploga, o ruglog lica nali jabuci urno mi prilazi, postavlja ru e na ramena i vie: Pomozite mi, pomozite!. Tr om se pribliava mu arac u bijeloj odori i nastoji me zadra ti u stolcu. Sjedi, zlato, sjedi!, vie Jabu oli a, to znai da se vjerojatno pomiem. Snagom misli po uavam se smiriti na stolcu i zagledavam se u starca na drugom raju prostorije. On pa zuri u mene i grozniavo mantra: Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj, ja bih ga jahao, Da mi je onj... Odvode me u sobu s revetom i Jabu oli a mi govori: Dat u ti sedativ, pa e ti biti bolje, zlato!. Osjetim ubod i odjednom mi glava i ru e postaju nepodnoljivo te e, a oi se s lapaju .

1. Ljeto 1973. Teheran

Moji prijatelji, obitelj i uliica Leti je u Teheranu spavanje na rovu uobiajeno. Suha se dnevna ega na on ponoi povl ai, a spava se budi lica o upana ranojutarnjim suncem i plua prepunih svjeega zra a. Moja je maj a za leti protivni toga i na to me podsjea sva e veeri: Stotine ljudi godinje padne s rova!. Moj najbolji prijatelj Ahmed i ja sva o ta vo upozorenje pratimo sa s rivenim sm ije om i zatim se penjemo uz stube u jo jednu no pod zvijezdama. Toli o su nam bliz u da ih, ini se, moemo dota nuti. Uliica pod nama utapa se u ola javne rasvjete, sj ena i zvu ova, a praznim olni om bruji automobil, pola o i tiho, ao da se trud i ni oga ne probuditi. Iz daljine dopire lave psa lutalice. Mama te zove, mrmlja roz tamu Ahmed i izmie se ruci oju sam roz smijeh podignuo ne bih li ga, toboe, udario. Kua nam je najvia u etvrti, pa je rov idealan za promatranje zvijezda. Omiljena na m je razbibriga nadijevati im imena po prijateljima i ljudima oje volimo. Ima li svat o svoju zvijezdu? pita me Ahmed. Samo dobri ljudi. A to si bolji, to ti je zvijezda vea, zar ne? Vea i sjajnija, odgovaram, ao i sva i put ad mi postavlja to pitanje. I zvijezda ti po azuje put ad si u nevolji, je li? Tvoja zvijezda i zvijezde ljudi oje voli. Ahmed zatvara jedno o o i podignutim palcem pre riva jednu od sjajnijih zvijezda . Dosta mi je zurenja u tvoje veli o, debelo lice. Onda uti i spavaj, smijem se, pogledom uranjajui u barunastu prazninu meu igliastim mr jicama svjetlosti. Oi mi lutaju do obzora i dobro mi poznatih vrhunaca planins og a lanca Alborz na granici pustinje i plavozelenoga Kaspijs og jezera. Misli mi l

utaju do po uavam odgonetnuti je li tama crna ili toli o tamnoplava da nali uje tinti. Zato se ljudi bez imalo ustezanja boje mra a? pitam se naglas. Ahmed se smijulji. Z nam i zato, zabavlja ga moj ras oan rjeni , izni ao iz brojnih proitanih njiga. Jed nom nas je moj otac pred obiteljs im prijateljima i roacima upitao to mislimo o ivo tu. Bez o lijevanja sam odgovorio da je ivot nesustavan niz predivno s ladanih vi njeta, meusobno povezanih strunom lica i vremena. Oevi su prijatelji zapljes ali i bilo mi je neugodno, a Ahmed mi je doapnuo da e me net o us oro proglasiti najsta rijim sedamnaestogodinja om na svijetu, pogotovo a o nastavim upotrebljavati izra ze poput bez imalo ustezanja i niz predivno s ladanih vinjeta. Upravo smo zavrili trei razred srednje ole i najesen postajemo maturanti. Kraju se srednjo ols e izobrazbe radujem ba ao i svi moji vrnjaci, ali radost mi muti oev p lan da me poalje u Sjedinjene Drave na studij graevinarstva. Otac mi je ne o, ao te rens i umar, uvao nacionalizirane ume od neza onite sjee drvea, a sada radi u uredu i nareuje itavoj vojsci umara. Iranu su potrebni inenjeri, podsjea me ad god mu se prui prili a. Na rubu smo prelas a iz tradicionalnoga, poljoprivrednog drutva u industrijs o, pa inenjers a diploma ameri og sveuilita u ovom trenut u znai fantastinu budunost. Osim toga, tu je i ast d te do raja ivota zovu: gospodine inenjeru!. Volim svojega oca i ni ada mu ne bih protuslovio, ali mrzim matemati u, uope ne el im studirati graevinarstvo i nimalo mi se ne bi svialo da me zovu: gospodine inenjer u. Sanjarim o studiju njievnosti, prouavanju anti e filozofije, evolucije, mar sizm a, psihoanalize, irfana i Bude. Svia mi se i pomisao na films u a ademiju na on z avret a oje bih, ao scenarist ili redatelj, mogao svijetu poruiti neto vano. ivim s roditeljima u graans oj etvrti, stanujemo u tipinoj irans oj ui s manjom o uni com i veli im dnevnim borav om te dvoritem s malenim bazenom oji se ovdje naziva houz. Kao i u svim drugim teherans im etvrtima, i ovdje se ue naslanjaju jedna n a drugu, a odvojene su viso im zidovima. Naa se uzdie dva ata iznad prizemlja, s mojom sobom pri vrhu, a eline stube povezuju golemu terasu s rovom. Najvia je to ua u etvrti, s pogledom na jug. Ne bih ivjela u ui oja gleda na sjever ni da mi je besplatno daju, esto ae moja maj a. U ta vim uama ni ada nema sunca, a bacili samo bujaju. Nije ni maturirala, ali o zdravstvenim problemima govori ao da je zavrila medici nu na Harvardu te za sva u bolj u ima ne i svoj lije : biljni aj protiv depresije , otopinu a acije za razbijanje bubrenih amenaca, cvjetni prah oji lijei upalu s inusa, suhe listie protiv a na i tablete od ojih izraste ao ua, ia o ona sama je dva ima neto vie od metar i pol. Nona se tiina sva oga jutra povlai pred zvu ovima ojima obitelji iz susjedstva poin ju dan, a na uliicu izlaze djeca svih dobi. Djeaci viu i meusobno se guraju nad jeft inim nogometnim loptama, a djevojice lutaju od ue do ue, zabavljajui se svojim dje voja im priama. U raznim se rajevima uliice o upljaju razliite s upine ena oje se s astaju prema meusobnoj na lonosti i prijateljstvu, a Ahmed ih dijeli na tri s upi ne: istoni, zapadni i sredinji traers i odbor. Ahmed je viso , mrav i crnomanjast, blistava osmijeha, snanih miia, iro e eljusti i oi u svijetle boje ljenja a. Sve ga to, po strunome miljenju moje maj e, ini sli om i p rili om zdravoga mom a, a uz to je jo i duhovit te vrlo popularan. esto mu govorim da bi mogao postati slavan omiar, samo ad bi taj bogomdani dar napo on ozbiljn ije shvatio. Da, da, ozbiljnije, odgovara mi. Mogao bih postati najozbiljniji la rdija u dravi. Upoznao sam ga ad mi je bilo dvanaest godina, ad se moja obitelj doselila u etv rt. Napala su me trojica ols ih nasilni a i, do su ostala djeca stajala po stra ni i gledala, Ahmed mi je pris oio u pomo. De i oji su me tu li bili su viso i, r upni i runi, pa smo obojica, unato juna im naporima, po upili batine. Ja sam Paa, predstavio sam mu se na on tunjave. Nasmijeio mi se i pruio ru u. Zato ste se potu li? upitao me. Nasmijao sam se. Ne zna? Pa zato si mi onda pomogao? Trojica na jednoga! Ne podnosim to. Naravno, znao sam da e nas i ova o prebiti, al i barem odnos snaga nije bio ta o nepoten ao ad trojica mlate jednoga.

Od tog mi je trenut a postao najbolji prijatelj. Osvojio me njegov osjeaj za ast i optimizam, a zajedni o nas je is ustvo u borbi jo vre povezalo. Mojega je pa oca, b ivega bo sa og prva a superte e ategorije, dogaaj nagnao da nas, na uas moje maj e, pone pouavati bo su. Pretvorit e ih u nasilni e, uzalud se alila i sva e veeri nastojala to ispraviti aom e te uine oja je zaudarala poput onjs e mo rae, uegle na ljetnome suncu. To e poniti ti ono emu te otac ui, izjavila bi i na on toga me natjerala da progutam ogavan nap ita . Volio sam bo s, ali zbog njezina sam ga lije a gotovo napustio. Na on ne oli o mjeseci treninga, ad su nam udarci postali esto i, brzi i po potr ebi snani, poelio sam revan s tri ols a nasilni a. Otac je u prolazu nauo neto o moji m planovima i odmah se umijeao. Sjedni ovamo, gospodine Paa!, naredio mi je jednoga dana na on treninga. Zatim je d omahnuo Ahmedu: Doi i ti, molim te! Naravno, gospodine Sahid! odazvao se Ahmed i, sjedajui mi, doapnuo: Mislim da smo u g abuli, gospodine Paa!. Kada naui bo sati, mudro je zaustio otac, postaje dio sports oga bratstva u ojemu nij edan lan ni ada ne bi dignuo ru u na slabijega od sebe. Maj a je istoga trenut a pre inula ono to je radila, prila nam i ustoboila se raj oca. Ali tata, a o ne smijemo tui slabije od sebe, oga emo, onda, tui? zapanjeno sam upit ao. Bilo bi glupo potui se s jaima od sebe, zar ne? Tata se trudio ne svratiti pogled na mamu oja ga je vrebala poput tigra pred po sljednji, smrtonosan napad na plijen. Nauio sam vas bo sati zato da se znate braniti, promrmljao je. Ne elim da nao olo iza zivate tunjave. Ahmed i ja nismo vjerovali vlastitim uima. Obeajte mi da ete se uvije drati pravila naega bratstva zahtijevao je od nas otac. Vjerojatno mu nismo odmah odgovorili. Obeajte! podignuo je glas. I ta o smo Ahmed i ja nevolj o uli u sports o bratstvo iji lanovi ni ada ne tu u na silni e oji slabijima od sebe razbijaju noseve. Tada jo nismo imali pojma da ta vo bratstvo uope ne postoji. Irad ima sree to nas je tvoj tata natjerao da mu to obeamo, dobacio mi je poslije Ahme d i obojica smo se nasmijali. Irad je, naime, sitan goljavac dugoga, iljatog nosa oji, zbog preplanula tena, izg leda ao Indijac. Pametan je, ima najbolje ocjene u oli te oboava matemati u i fi zi u, dva predmeta oja se meni najvie gade. Uvjeren sam da je zaljubljen u Ahmedovu stariju sestru jer ne s ida pogled s nje ad god se pojavi na ulici. A ne moe u prijateljevu sestru ta o zuriti. To nije t e ne a cura iz druge etvrti. Da sam na Ahmedovu mjestu, prebio bih ga ao vola u upusu, ali Ahmed je dru iji. Ej! dobaci mu te obino, svim se silama trudei da ne prasne u smijeh ada ga prepadn e. Pre ini buljiti u moju sestru jer u inae pre riti obeanje oje sam dao svetom brat stvu bo sa oga pobratimstva! Svetom bratstvu bo sa oga pobratimstva? apem mu roz smijea . Bratstvo i pobratimstvo i znae isto. Ne moe ih ta o sloiti u istu reenicu! Daj, zaepi! smije se Ahmed. Irad je prva etvrti u ahu. Ta av je majstor da vie nit o ne eli igrati protiv njega. Zato, do mi igramo nogomet, on igra ah sam sa sobom. T o pobjeuje? podrugljivo ga zapit uje Ahmed. Irad se pravi da ga ne uje. Jesi li i ada pobijedio sam sebe? nastavlja Ahmed. Jer, mogao bi. Mislim da nisi ta o jebeno opsjednut mojom sestrom. Uope nisam opsjednut tvojom sestrom, uzvraa Irad olutajui oima. N-da, naravno, ima glavom Ahmed. Zna to, a o ti ba ni a o ne uspije smlaviti samoga s ebe, javi mi pa u ti pomoi! Zna to? zezam ga. I mene je svojedobno smetalo to ti ta o bulji u sestru, ali sada mis lim... moda i ne bi bilo ta o loe da ti je ogor ahovs i velemajstor. Jezi pregrizao! stenje Ahmed. I pazi da ti u maminoj ostavi ne smu am napita od o jega e ti na njemu izrasti dla e!

Prijetnja i nije sasvim bezazlena, posebice sjetimo li se da mi je maj a, na tem elju vlastite e spertize i purijusa, dijagnosticirala te u introvertiranost. Zna li to se dogaa ljudima oji sve dre u sebi? esto me pita i, ne e ajui moj odgovo mah sama odgovara: Razbole se!. Kada se pobunim i aem da nisam povuen, podsjea me na to a o sam ao etverogodinja pao niza stube. U posjetu su nam bile dvije tete, dva uja a, djed i ba a, pa pro cjenjuje da je prizor mojega leta niza stube umalo izazvao dva srana i tri modana udara te ne oli o omanjih ireva. Slomio si pot oljenicu na tri mjesta! podsjea. Lijeni je re ao da od ta vih lomova i odrasli mu arci plau, ali ti nisi. A to je uasan stres. Zna to ti se zbog toga moe d ogoditi? Ne, odvraam. Moe dobiti ra ! Zatim triput pljune, a o bi ponitila zlomisao. Od povuenosti me lijei tamnim priprav om oji izgleda i mirie poput rabljenoga moto rnog ulja. Prigovaram, ali ona mi odgovara ne a utim i ne cendram. Mislio sam da mi to daje zato da budem otvoreniji, podsjeam je. uti, nareuje. Cendranje se ne rauna. A o eli uspjeti u ivotu, mora se prisiliti da oreniji. Povueni ljudi zavre ao usamljeni pjesnici i siromani pisci. Znai, ova o razmatra poslije Ahmed. Motorno ulje ti treba zato da postane otvoreniji, a onjs a mo raa zato da se suzdri. Saaljivo odmahuje glavom. Tebe e ta tvoja maj a s roz-nas roz sjebati.

Ljetne noi na rovu provodimo u sigurnosti ptije perspe tive. Zidovi nam ne gue rij ei, a strahovi ne obli uju misli, pa zato satima sluam Ahmedove prie o nijemim susr etima s Fahimom, djevoj om oju voli. Ispod glasa mi i iznenada ozbiljnoga lica opisuje a o je, ad ga je pogledala, zabacila dugu crnu osu i a o to sigurno znai da ga voli jer, zato bi inae samo zbog njega istezala vrat. Moj otac ae da Per zijanci vjeruju u sporazumijevanje bez rijei te da pogled ili gesta govore vie od i tave njige. On je majstor ta vog sporazumijevanja. Kad mu se moje ponaanje ne sv ia, samo mi dobaci otar pogled i to me boli vie nego tisuu vruih pljusa a. Sluam Ahmedove prie o Fahimi, ali pogled mi obino luta do susjednog dvorita, do ue u ojoj s roditeljima i mlaim bratom Kejvanom ivi djevoj a po imenu Zari. Ni ada ni sam vidio Fahimu, ali do Ahmed pria, zamiljam je ao Zari: lijepo obli ovanih jag odica, nasmijanih oiju i glat e, svijetle oe. Za ljetnih veeri Zari sjedi uz rub h ouza, pod stablom trenje u dvoritu i, itajui, namae noge u hladnoj vodi. Pazim da pre dugo ne zurim u nju jer znam da je zaruena za mojega prijatelja i mentora Ramina Sobhija, studenta tree godine politi ih znanosti na teherans om sveuilitu ojega svi , u ljuujui i roditelje, zovu Do tor. Jadno je eznuti za prijateljevom curom, pa tj eram misli o Zari im se sjetim Do tora, ali zbog Ahmedovih mi je zaljubljenih bul anjenja te o razbistriti um. Ahmed se sva oga dana bici lom deset minuta vozi do Fahimine etvrti ne bi li je u gledao barem na trenuta . Kae da dvojica starije brae paze na nju o om so olovim i da svi u susjedstvu znaju a o bilo a vo petljanje s njom znai slomljen nos, iaenu vilicu ili golemu ljivu pod o om. Da Fahimina braa saznaju oli o mu se svia, ae Ahmed, na njemu bi itave ostale te ui jer bi ga zacijelo isje li na omadie. No, njega je te o smesti. Svojedobno se, pomno pazei da Fahimina braa u to doba bud u na ulici, namjerno bici lom zaletio u oblinji zid. Na sav je glas jau ao i sten jao od boli, pa su ga momci odveli ui, dali mu aspirin i omadom t anine mu imob ilizirali zglob. Fahima je stajala te ne oli o ora a dalje i bilo joj je potpu no jasno a ve su namjere zgodnoga neznanca. Otada Ahmed redovito i bezbrino bici lom odlazi u Fahiminu etvrt, ondje satima s n jezinom braom avrlja o trenutanom i buduem sastavu irans e nogometne reprezentacije te tvrdi da mu nimalo ne smeta to su dosadni da bi najradije pla ao, sve do ima prili u pribliiti se Fahimi. itava poslijepodneva provodi u igranju nogometa s nji ma i, ia o mu to ni a o ne ide, uvije eli biti na golu. Do drugi de i tre za lopt om, on stoji potpuno nepomian, toboe branei gol svoje momadi, a zapravo promatrajui F

2.Fahimine suze i Zarina mo ra

osa

ahimu oja ga gleda s rova. No, na on samo ne oli o uta mica suigrai ga izbacuju s gola jer je toli o oaran Fa himom da gotovo ni ada nije spreman za protivni e napade i njegova momad redovito gubi s pet do est golova razli e. S njegovim se u ljuivanjem u terens u igru stanj e popravlja i momad poinje pobjeivati, no sada mora trati za loptom i ne moe se vie ni jemo pogledavati s Fahimom. Zbog toga mi iznosi nov plan. Sljedeeg bih dana trebao s njime poi do Fahimine uli ce, a on e me upoznati sa svojim novim prijateljima i ne a o me ubaciti u protivn i u momad. U odlunom trenut u igre udarit u ga u oljeno, a on e odglumiti straan pad i te u ozljedu. Na on toga e moi biti jedino golman, a osim toga e postati juna om j er igra uspr os bolovima i time e sigurno zadiviti Fahimu. Pristajem na Ahmedov plan, ali dubo o u sebi zabrinut sam zbog toga to bi Fahima mogla misliti o meni na on to ga napadnem. Tjei me jedino pomisao da emo joj jednog a dana objasniti a o je cijela stvar bila namjetena samo zbog toga da Ahmed pono vno postane golman. Samo pazi da me zbilja ne ozlijedi, upozorava me Ahmed roz smijea . Bolje bi ti bilo da u bolnici imaju deurnog ortopeda, odgovaram mu u istome tonu. Ma, daj! Zna da imam rh e osti. Samo me lagano gurni i ostalo prepusti meni. Plan nam izvrsno uspijeva. Ahmedov portret mladia u agoniji toli o je uvjerljiv d a zasluuje Os ara, a igra u ulozi ozlijeenog golmana vrijedna je zlatne medalje. D o sav blista zbog Fahiminih pogleda, bojim se da bi se zbilja mogao ozlijediti juna im s o ovima ulijevo, udesno, pod noge napadaima, i sve to na asfaltu. Ni a o mu ne uspijevamo zabiti gol. Ru e i la tovi prepuni su mu ogrebotina, a hlae raz derane na oljenima. Na on sva oga se zaustavljenog napada mrti od boli, isputa lo ptu i podie pogled prema rovu s ojega ga gleda Fahima. Jedanput a uspijevam uhv atiti smijea oji mu dobacuje. Jedan Fahimin brat primjeuje da gledam prema rovu i znam da mu se od tog trenut a ne sviam, ba ao to se ni meni ne svia ada Irad zuri u Ahmedovu sestru. Na odlas u mi ne eli pruiti ru u. Odmjeravam ga. Vii je i rupniji od mene, pa odlazim s utjen om pomisli da neu pre riti zavjet svetom bratstvu bo sa og pobratimstva a o tip i a da napadne mene ili Ahmeda. Ne oli o tjedana na on toga sjedim na rovu, u mra u, a oi i ui ispunjava mi um vje tra u us omeanim ronjama. Odjednom zaujem a o se vrata Zarina dvorita otvaraju, pa zatvaraju. Nemoj gledati, govorim sam sebi, ali dah mi se ubrzava zbog toga zvu a. To je vjero jatno samo Kejvan, uvjeravam se i s lapam oi, no srce mi uca sve bre i shvaam da mir ei ujem jo bolje. Bosa stopala tap aju po dvoritu, voda u bazeniu ubori od po reta nje inih nogu, a stranice njige ute ao to su toli o puta inile i pod mojim ru ama. Ahm ed dolazi na rov na on to ona o ree etvrtu stranicu. utei sjeda na zidi meu naim dvj terasama i druim ru ama pali cigaretu. Pod svjetlom rat oga plamena ibice u o u mu opaam suze. to se dogodilo? pitam, a zbog izraza na njegovu licu neto me stee u prsima. Odmahuje glavom ao da nije nita, ali ne vjerujem mu. Perzijanac sam, suvie navi a o na nevolju da bih je odagnao ad mi po uca na vrata. Sigurno? ustrajan sam, a on lima glavom. Putam ga na miru jer i sam to elim ad mi se ne razgovara. Ne o vrijeme s amenjeno sjedi, ar cigarete pola o mu se primie prstima, a onda proa pe: Ima udvaraa. T o ima udvaraa? pitam, bacajui pogled prema Zari. Vodeni odraz mjeseine, obasjan bje lo osnim sjajem njezinih nogu, blijeti poput te uega zlata. Fahima. Tip oji ivi ne oli o ua dalje sutra naveer njoj alje roditelje. Kao da mi je net o izbio sav zra iz plua. Ne znam to bih mu re ao, ba ao i veina l judi oji uporno zabijaju nos u tue poslove. Predbacujem sam sebi to sam ga uope ita pitao i toboe se zadubljujem u dale o svjetlucanje grads e rasvjete. Kada si saznao? izustim napo on. Kada si danas otiao, poao sam s njezinom braom u dvorite popiti vode i onda su mi re li. Je li i ona bila tamo? Da, odgovara i napadno podie pogled prema nebu ne bi li zaustavio suze. U trenut u d

o su mi to govorili toila mi je vodu u au. Zastaje da bi povu ao dim iz zaboravljen e cigarete i nastavlja: Nagnula se nad mene i cijelo me vrijeme netremice gledala u oi. Odmahuje glavom i izvija usnice u dale nagovjetaj smije a: Bila mi je ta o bl izu da sam osjetio a o die, mirisala je po neemu istome... sapunu, ali svjeije. Nje zin me brat pitao hou li joj estitati, ali nisam mogao izustiti ni rijei. Gazi cigaretu, sputa pogled, a niz obraz mu se slijevaju suze. Premlada je apem. Kvragu, pa samo joj je, oli o? Sedamnaest? Ne mogu samo ta o udati sedamnaestogodinju lin u! Ahmed nijemo odmahuje glavom. Moda e njezini roditelji odbiti pronju, hvatam se za najmanji traa nade. Njezini ga oboavaju, smije se gor o do iz utije izvlai drugu cigaretu. Dvadeset i es t mu je godina, zavrio je fa ultet, radi za ministarstvo poljoprivrede, ima auto, upuje uu u Teheran Parsu . Nee ga odbiti. Pali cigaretu i nudi mi jednu iz utije. Pada mi na pamet da bi mi se sva oga tr enut a nad glavom mogao pojaviti otac i dobaciti jedan od onih pogleda oji bole vie od tisuu vruih pljusa a, pa odbijam. Dao bih sve da mogu odagnati Ahmedovu tugu. Obojica proivljavamo jednu od najvanij ih noi u ivotu i svoju prvu mladena u rizu. alostan sam, ali, ru u na srce, pomalo i uzbuen. Osjeam se zrelo. Zna li a o mi je te o? pita me Ahmed ispuhujui dim. Pa..., o lijevam, ar o elei podijeliti dio njegove boli.

Samo sam itao o tome, priznajem posramljeno, ali tada bacam pogled prema Zarinu dvo ritu i dodajem: Ali mogu zamisliti!. Kasno sljedeega poslijepodneva Ahmed me poziva da poem s njim u Fahiminu etvrt. Pri stajem, ia o se bojim njezine brae, pogotovo onoga oji me mrzi zato to se ponaam ao Irad. Sunce zalazi i svjetla se pola o pale, ne i su ljudi, a o je to obiaj u Teheranu, upravo zalili drvee u dvoritima i ploni e pred uama, pa se zbog mirisa vl anoga sumra a ega ini neto podnoljivijom. S upina linaca bui igrajui zavrnu nogometn ta micu te veeri, gospoe iz susjedstva avrljaju, stisnute jedna uz drugu, a mlade d jevoj e hihoui eu ru om pod ru u. Ni ada jo nisam vidio Ahmeda ta o tunoga. eemo gore-dolje ulicom, sva i put u prolaz u zastaj ujui po raj Fahimine ue. Osjeam da je s druge strane, ae i zatvorenih oiju aslanja elo na zid. I ona zna da sam ja ovdje, ape. Udiemo isti zra . Prilazi nam s upina moma a oji prepoznaju Ahmeda. Zapoinju razgovor, ali ne pria nam se, pa odlazimo. Pri sljedeem prolas u po raj Fahimine ue Ahmed zastaje i a am a se oslanja o amen, poput umornoga ratni a u podnoju tvrave. S druge strane zida odrasli razglabaju o doivotnoj vezi dvoje mladih ljudi. Nevje stina maj a u ta vim situacijama sja od sree i ponosa, osim a o prosac nije ne i jadni . Proeva se maj a pa dri mirno i ponaa civilizirano, biljeei u pamenju sve poje inosti oje bi joj mogle spasiti obraz a o ne doe do povoljnog raspleta. Pamtit e ih sve do s lapanja bra a jer, t o zna to se moe dogoditi izmeu dvoje potpunih stra naca. A o na raju sve propadne, sva i se podata moe upotrijebiti u vlastitu or ist. Nita ne ostaje nezapaeno: od boje tapeta u dnevnom borav u do veliine stranjice potencijalne punice. Neto oputenije oeve vie zanimaju pie, hrana i hvalisanje stvari ma s ojima se oevi obino hvale: veze i poznanstva na vanim poloajima ili zgodno zem ljite raj Kaspijs oga jezera oje su upili po povoljnoj cijeni. U pratnji je ob ino i s upina strieva i teta a, obiteljs ih prijatelja i roa a oji u dogaaju sudjel uju s veli im zadovoljstvom i zato to nemaju pametnijega posla. Razgovor se uglavnom vrti o o novca. to sve ima prosac? Kuu? Auto? Koji model i go dite? Bilo bi dobro da je ameri i, buic ili ford. Koli o iznosi miraz? Koli o e to m sretnom prigodom proeva obitelj platiti nevjestinoj? Koli a e biti alimentacija d oe li do rastave? Nevjesta i prosac obino sjede to dalje jedno od drugoga i ute. Izb jegavaju se a i pogledati. Znam da Ahmeda mui to se vrzma Fahiminim mislima do bez rijei sjedi u sobi prepuno j ljudi. I mene bi zanimalo da sam ojim sluajem zaljubljen u Zari i da je udaju

___________________ etvrt u istonom dijelu Teherana. U doba u je jedna od najnovijih i najmodernijih

ojemu se odvija radnja ovoga romana bila

za bilo oga drugoga osim za Do tora. Zanimalo bi me misli li na mene, je li se dotjerala i, a o jest, pitao bih se zato. Ne bi li mojega suparni a trebala naves ti na pomisao da je runa i da se njome ne eli oeniti? Da ne i mu arac gleda u njezin e predivne plave oi i pritom zamilja a o je grli, dodiruje po licu te se privija uz njezino toplo tijelo, umro bih od ljubomore. Hvala Bogu to nisam zaljubljen u Zari! Jadan Ahmed, mora da je na pa lenim mu ama! Ostajemo ondje do deset sati, ali iz Fahimine ue nit o ne izlazi. Bici lima se v raamo u svoju etvrt, na brzinu veeramo i odlazimo na rov. Sati se vu u u grobnoj t iini, a obrisi planine Alborz puu po mranom obzoru poput naputena psa. Vruina ne poput a, pa se ini ao da danima sjedimo i u tiini se znojimo. to uope rei sedamnaestogodinj em mladiu, zaljubljenom u sedamnaestogodinju djevoj u oju upravo prodaju na drabi za ne oli o tisua perzijs ih tumana i radi dvojbena obeanja o srei? Mislim da bi joj trebao rei da je voli, izgovaram iznenada. Ahmed prezrivo fr e. I to bih s time postigao? Osim toga, misli da ve ne zna? Moda zna... moda misli da je moda voli, ali nije sigurna. Nisi joj nita re ao, a bogme niim to nisi ni po azao. Sva oga joj dana to po azujem, ali bez rijei, odvraa. Smijeim se zbog njegova odgovora. Ahmede, jedino se ona moe usprotiviti tom vjenanju. Dodue, roditelji je ipa mogu pr isiliti da se uda, pa ne znai da bi tvoj postupa ita promijenio, ali mora joj dati razlog za borbu. Misli da bi se mogla boriti? dre mu glas od is rene nade. Mislim da bi mogla, a o neto uini. A a o ne reagira, nita nisi izgubio! Nad Zarinim se vratima pali svjetlo i ona izlazi u dvorite. Draesno se sputa na ol jena po raj bazenia, naginje se u stranu i priginje nad vodu ne bi li ta o odagnal a neumoljivu nonu vruinu. Moi osu te je zatim spretno svija i uvruje na potilja , a niz vrat i lea cijede joj se api vode. Ni sam ne znam oli o dugo zurim u taj prizor, a onda odjednom shv aam da me Ahmed promatra. Da le, ae, zamiljeno se eui po glavi. Misli li da bi Zari ponovno razmislila o udaj Do tora ada bi joj net o izjavio ljubav? To nije... to je drugo, promucam. Tvoje pitanje nema osnove jer se Zari eli udati za Do tora. Osim toga, sad ne razgovaramo o Zari i meni, nego o tebi i Fahimi. Ahmed se grize za usnicu ne bi li pri rio smijea : Misli da bi se suprotstavila roditeljima?. Ve sam ti re ao da je Zarina situacija dru ija, odbrusim mu. Nisam mislio na Zari. Govorim o Fahimi. Ovog se puta a ni ne trudi pri riti smijea . Da le, misli da bi se mogla suprotstaviti roditeljima? ponavlja. Lagano tresem glavom ne bih li odagnao preostale misli o Zari i, netremice ga gl edajui u oi, odgovaram: Ljudi svata ine zbog ljubavi. itave su njige ispisane predivnim priama o tome, to ni je samo mata. Sve su te prie dio ljudi oji su ih napisali, a itatelji iz njih mogu izvui neprocjenjive ivotne pou e. Smijui se zbog ara s ojim sam to izgovorio, Ahmed odvraa: Znam, trebao bih vie itati! Sljedeeg se jutra na rovu budim sam, pod suncem oje se popelo ve viso o na nebo, i jasno mi je da sam spavao neto dulje nego inae. Snena mi se magla naglo razilaz i pred oima ada shvatim da Ahmeda vie nema, pa trim u prizemlje, navlaim cipele i m rmljam pozdrav majci oja mi se po hodni u pribliava s veli om aom motornoga ulja, pripremljenoga posebice za mene. Mrtim se i hitro je zaobilazim, jurei prema bici lu u dvoritu. Kamo e? Nisi jo doru ovao! vie za mnom. Nemam vremena, dovi ujem s aui na bici l, a ona me prati poluglasnim psov ama. O reem pedale najbre to mogu, ali ada napo on stignem do Fahimine ulice, od prizor a mi se smrai. S upina moma a nastoji zadrati dvojicu Fahimine brae, a Ahmed stoji pred njima, lica oblivena rvlju. Ulicom odzvanja vi a i vris a iz oje razabire m glas Fahimina najstarijeg brata a o Ahmedu nareuje da se gubi. Ahmeda nit o ne zadrava. Mirno stoji na ulici. S aem s bici la i tr om mu se primiem. to je bilo? pitam uzrujano. Ne odgovara mi, pa pretpostavljam da se dogodilo najgor

e i o reem se prema napadaima. Zauzimam borbeni stav, lagano pos a ujem i ustro maem dlanovima ne bih li ih ugrijao prije stezanja u a e. Ahmed se blago smijei i hvata me za ru u. Posluao sam te. Po uao sam Fahimi rei da je volim, objanjava, upirui prstom u upla anu djevoj u na rovu. No, ini se da me uo cijeli svijet. Fahima nas promatra, potpuno svjesna da je sedamnaestogodinji moma upravo uinio p rvi ora prema odrastanju u mu arca i zbog tog se ora a osjea ao ena mnogo vie ne go zbog svih teta a, strieva i obiaja prethodne veeri. A o se ve mora udati za ovje a ojega su joj odabrali roditelji, barem zna da je voli net o t o je zbog ljubav i spreman suprotstaviti se tradiciji. Zbog Ahmeda se nadam da je i ona spremna suprotstaviti se roditeljima. Ne oli o dana poslije maj a za veerom spominje da je ula za dragu djevoj u iz susj edne etvrti oju roditelji prisiljavaju na udaju za ovje a ojega ne voli. Ne poznajem je, ae. Ali ba je alim! Pomno je sluam, ali pravim se nezainteresiranim. Kau da se za ljuala u sobu i ne eli izii, niti bilo s ime razgovarati, ae. Otac odmahuje glavom. Irans i bi roditelji napo on trebali shvatiti da su due njihove djece vanije od tra dicije, ae, a zatim se obraa meni. Vi, mladi, trebali biste, pa , sami preuzeti odg ovornost za vlastitu budunost. A o je net o dovoljno odrastao da ga udaju ili oene , onda je, bogme, dovoljno odrastao i da sam odabere partnera. Maj a s odobravanj em ima glavom. Poslije veere sjedim na rovu i po mirisu cigarete i zvu u ora a prepoznajem Ahm eda mnogo prije nego to je sjeo po raj mene. Imam li i ja zvijezdu tamo gore? pita, ali znam da ne oe uje odgovor, pa i dalje uti m. Evo, tu je tvoja, po azuje na jednu sjajnu zvijezdu na rubu obzora. Blistava je, os lijepit u od njezina sjaja! Nisam to ja, odvraam toplo. Preblistavo je to za mene. To mora biti Fahimina zvijezd a. Svijetli jae jer misli na tebe. Ahmed uzdie, lijee i zatvara oi. I ja inim isto, svjestan da priguena simfonija nonih zvu ova nije ni priblino dovoljno glasna da bi nam stiala brige. Udiem miris vlanog asfalta i uivam u nonom povjetarcu oji mi miluje s lopljene vjee.

Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran U polusnu se pod po rivaem i iz udobne topline premjetam na hladan dio reveta. Lei m nepomino i ne otvaram oi jer sam preumoran za sve to bi me moglo doe ati u zbilji. No do uiju mi dopire lup anje tapa, utanje papua po linoleumu i prigueno ucanje sata u ladici nonog ormaria. Zatim sve utihne i od toga se budim. Sam sam u sobi, izgu bljen bez stareve ritmine mantre. Ponovno se o reem, ali moje se staro mjesto na r evetu ve ohladilo. S lapam oi ao da ih vie ni ada neu otvoriti. Budim se na on ne oli o minuta, ili moda i dana. Dlanovi i podla tice pre riveni su mi ruiastim mrljama nove, zdrave oe. Osjetljive su, ali ne bole. Zar sam se ope ao? Zato? Ka o? Net o me po uao ubiti? Zapravo mi je svejedno. Srce mi bolno uca u sljepoonicama, a za sva i se udah borim s te im teretom na prsima. Snovi me proganjaju nou i danju. Crni se oblaci nadvijaju nad moju roditeljs u uu i gotovo ih dotiem s rova, a onda me s nogu obara iznenadno sijevanje munje. Ot varam oi i na dragom raju sobe spazim invalids a olica. Zar sam nepo retan? Da nisam pao s rova, ao to se maj a uvije pribojavala? Ili me net o gurnuo? Zato? Hvata me drhtavica i opet gubim svijest. Kada ponovno otvorim oi, na rovu sam, pod jo mranijim nebom. Mu arac u crnom odijel u stoji na ulici i podie zlo oban pogled prema meni. Uz golemu glavu prislanja ru u s radijs im dojavljivaem i neto govori, ali rijei mu se pretvaraju u bijesan url

i oji mi u uima odje uje poput gromova. Praina i zemlja s uliice u vrtlogu se hla dnog vjetra uzdiu u zra i zims im mi sivilom zastiru o olinu. Ni sam ne znam drem li zbog obla a, ili stranca s ulice. 3.Ljeto 1973. Teheran

Crvena rua Te o da bi Do tor i ome mogao biti antipatian. Smee su mu oi uvije nasmijane i blag o uveane sta lima debelih, o ruglih naoala, zbog uglaene vanjtine izgleda poput mlad og profesora, a mirnoom i dubo im, njenim glasom razoruava i najljue neprijatelje. S tanuje s roditeljima nedale o od nas i esto svraa u posjet Zari. Do naganjamo loptu po uliici, ponaa se poput pravog navijaa, ali bodri obje strane i redovito hvali nesebine igra e poteze. Stalno ga pozivamo u igru, ali uvije r oz smijeh tvrdi da je prestar ili togod slino. Potom se o ree Zari oja dobrohotn o slijee ramenima, ao da mu eli rei ne a radi to hoe, i na raju nam se ipa ne prid ruuje. Shvaam i zato. Susjedi bi sigurno ogovarali ada bi mladi intele tualac, zar uni najljepe djevoj e u etvrti, poeo na ulici s lincima natjeravati plastinu loptu. Vrlo cijenim Do tora, ali ne uspijevam se suzdrati od matanja o Zari, ia o to ni a da ne bih priznao, pogotovo ada se sjetim oli o zezamo Irada zbog Ahmedove sest re. Nain na oji o njoj razmiljam najee je sasvim neduan. Najvie to sam i ada sam seb opustio bilo je prielj ivanje da mi budua supruga bude poput nje: pametna, lijepa, profinjena, dobro odgojena i pristojna, to je, barem sam tada ta o mislio, sve to mu arac moe poeljeti od ene. No razmiljanje o Zarinim vrlinama u jednom mi je trenut u izma nulo nadzoru i preraslo u matanje o poljupcu ojim bismo zapoeli prvu branu no. Do mi je matu zao upljao prizor njezinih s lopljenih oiju i sve bliih usnica, a nosnice mi ispunjavao njezin opojan miris, rv mi je uzavrela poput vode na ted nja u, pa sam se istoga trenut a morao prisiliti da prestanem. Otada vie ne razmil jam o njoj. Barem ne na ta av nain. Barem ne svjesno. Do tor stalno ita, a i do hoda ulicom. Ahmed se une da ga je ne oli o puta vidi o a o se zbog toga sudara sa stupom javne rasvjete, a ja sam se upravo zbog itan ja sprijateljio s njim i smatram ga mentorom. Sviaju nam se gotovo iste njige. V eli je poborni filozofije Karla Marxa, Friedricha Engelsa, Jean-Paula Sartrea i Bertranda Russella, a unu mu bibliote u rase ba sve drame Bertolda Brechta i G eorga Bernarda Shawa te djela najveih ameri ih romanopisaca, poput Jac a Londona, Johna Steinbec a i Howarda Fasta. Upoznali smo se pre o Ahmeda oji mi je jednom napomenuo da je Do tor najpametnij i li u etvrti i potom uz zadir ivanje dodao: Pametniji od tebe!. apnuo mi je i: Misli m da je jedan od onih oji mrze aha!. Ne udi me, odvratio sam jer znam da se dosta studenata opire ahovoj di taturi, ali m orao sam pitati i to toga Do tora ini ba ta o silno pametnim. Ne zovu ga bez razloga Do tor, odgovorio mi je Ahmed sviso a. Mislim, nije lijeni , to zna, ne? Nasmijeio sam se i limnuo. Sve je proitao. Sve zna. iva je enci lopedi a. A to ti je to enci lopedi a? narugao sam se, ali Ahmed je zanemario moju primjedbu. Jedino se on, od svih ljudi oje poznajem, slui s vie uenih rijei od tebe. I stalno n eto govori o politici. Hvala Bogu, ti barem to ne radi! po azao mi je dlan, ao da e me pljusnuti. Nasmijao sam se. S vremenom se zbliavam s Do torom i njegov mi mar sisti i rjeni postaje ugodna sva idanjica. Govori mi o historijs om materijalizmu, dijale tici, determinizmu, cen tralizaciji i a umulaciji apitala, a usta su mu uvije puna citata iz djela ueni h teoretiara, poput Louisa Althussera, Ericha Fromma, Antonia Gramscija i mnogih drugih, u Iranu strogo zabranjenih autora. Zanima ga i ime se ja bavim u slobodno vrijeme te to mi najbolje ide u oli. Sav se ozari ada mu aem da i ja oboavam itat i. ije su ti njige najdrae? znatieljno pita. Pa, dosta volim Gor oga, odgovaram o lijevajui, pomalo nesiguran pred ovje om ojega Ahmed naziva enci lopedi om. Zapravo, volim sve rus e pisce. Dostojevs og, Soloh ova, Pu ina...

Zbilja? ozari se. Pa gdje si dosad, stari? To je fantastino! Na on podulje rasprave o rus oj njievnosti i njezinu utjecaju na boljevi u revoluc iju 1917., odjednom me pita: A to misli o poloaju naih selja a?. S obzirom na ono to mi je Ahmed re ao o njemu itanje me ne iznenauje, ali prije nego to uspijevam ita izustiti, sam mi odgovara: iv e u stranim uvjetima. Jesi li i ada bio na selu?. Odgovaram potvrdno. Ljudi mi govore da se previe zanosim idealima, ali ja svejedno sanjam o danu ada nit o nee poi na poina praznoga eluca. Htio bih da se sva om ovje u prui mogunost obr zovanja u ojem bi ostvario svoje potencijale, a najvanija mi je ravnopravnost i pravda za sve, bez obzira na lasu i socijalni status. Njegova su is renost i gorljivost gotovo opipljive. Svia mi se. Ne znam a o ti gleda na to, ali ja bih volio postati ne a vrsta seos og misionara . Pomagao bih ljudima opati bunare, po azivao im nove tehni e navodnjavanja, sj etve i proiavanja vode. Zna li oli o ljudi godinje umre od trovanja zagaenom vodom? Odmahujem glavom. Odmahuje i on, lica preplavljena dubo om tugom. Htio bih im po azati a o preuzeti odgovornost za vlastiti ivot, a ne da stalno e a ju Boju pomo i spas od nevolje. Razumije me? Naravno, smijeim se i smjesta odluujem da u, ada porastem, biti poput Do tora: dobar , pametan, vizionar i, zato ne, idealist. U tom nam trenut u Zari prilazi s pladn jem hladnih napita a. Sigurno si edan, miluje mi ui blagim glasom. Ba te gledam, ot ad si uao u uu, nita ni o usio. Gledala me? ovjee! Kao u daljini ujem a o me Do tor nudi piem, ali srce mi je zasta lo i ne uspijeva se izvui iz arolije Zarina glasa. Gledam ga u udu i ne shvaam a o mogu ta o cijeniti ovje a ojemu toli o zavidim. Do tor ima posao i sudjeluje u obiteljs im tro ovima od dvanaeste godine, ada mu je otac doivio stranu nesreu u radionici u ojoj je ao metalur i radni radio na t aljenju. Jednoga je dana, pri raju dvostru e smjene, bio toli o umoran da je samo na se u ndu zaspao i ta o gadno ope ao desnu ru u da su mu je morali amputirati se undu na on dolas a u bolnicu, pria mi oiju zamagljenih suzama. A godinama je prije toga, ao mlad ovje , patio od stranih migrena. Kada bih ga, ao dijete, pitao a o da m u pomognem, samo bi se nasmijao i re ao mi ne a ga poljubim u elo. Onda bi, ad b ih ga poljubio, pos oio i radosno povi nuo da mu je glavobolja, eto, odmah presta la. Tuno odmahuje glavom i blago se smijei. Sva i bi mi put zahvalio i dao mi novi, pa me ta o i poeo zvati Do torom. Dugo sam m islio da ga poljupcima doista mogu izlijeiti, pa sam, do je leao u bolnici na on amputacije, sva e veeri dolazio i ljubio mu zavoje na ruci. Trljajui elo ao da s nj ega u lanja bol, na raju dodaje: Dali su mu ot az zbog nemara. Na on dvadeset p et godina predanog rada. To ti je apitalizam!. Do govori o politici i religiji, Do tor se doima ao vul ans a erupcija iz inae mirnoga planins og vrhunca Damavand . Jedino se, ad je rije o tim dvjema temama, u spijeva razbjesniti. Mrzi aha i mule, uene vjers e voe. ah je di tator i zapadnja a marioneta, ae a ad je o mulama rije, radije bih poljubio zvear u nego ijednome od njih pruio ru u!. _________________________ Najvii vrh Irana (5610 m), ugasli, ali potencijalno a tivan vul an, nalazi se u p lanins om lancu Alborz. Toli o ih mrzi da na on djedove smrti ne eli na sprovod pozvati mjesnoga sveeni a. to e nam on? svaa se s ocem, ali na raju ipa poputa pred roditeljs om eljom da djed ude po opan u s ladu s obiajima. U to je doba bruco, a ja pohaam drugi razred gimnazije. Shvativi oli o mu je odvra tan odlaza sveeni u, aem mu da u poi s njim i on to objeru e prihvaa. Mula je sred ovjean debelj o golema trbuha i guste, prosijede brade te elave glave na vrhu oje se ustoboio bijeli turban. Pod estenjastom mantijom nosi bijelu oulju i crne hl ae te postavlja uobiajena pitanja: oli o je po ojni u bilo godina, od ega je umro,

t o su tugujui. ini se da is reno suosjea s Do torom. Zbog pria o mulama i njihovim opainama o ojima mi Do tor esto govori, ugodno sam iznenaen ljubaznou toga dragog, dobroudnog ovje a. No, usred pitanja o po ojni u mula odjednom sputa pogled prema z emlji i pita: to ste ono re li, oli o je godina ba i?. ezdeset dvije, o lijevajui e Do tor. Pa, uope nije stara, nehajno dobacuje sveeni . I t o e se sada brinuti o njoj? Sirotic a jo pred sobom ima itav niz godina. Polae ru u na Do torovo rame i uz pogled oji odrasli dobacuju djeci ada ih neemu ele pouiti ae: Zna, sine, ada Bog zatvori jedna vrata, uvije otvori druga! Reci mi, da le, gdje ti stanuje ba a! Do tor je s amenjen od bijesa. Grubo otresa mulinu ru u s ramena, o ree se na pet i i tr om naputa damiju. Do jurim za njim, ujem a o bijesno psuje. Pro leti pizdun! si e. Uvalio bi mi se ba i! Samo ne a proba! Razmotat u mu turban s na azne ti ve i njime ga zadaviti! Kada bi ahova tajna policija SAVAK saznala za njegovu zbir u zabranjenih njiga, Do tor bi zavrio na viegodinjoj robiji. Zato mu jednom, na on povrat a iz njiare, g ovorim o tome a o je i moj otac svojedobno s rivao zabranjene njige u malom s rovitu oje je imao u ormaru. Kad mi je bilo est godina, SAVAK nam je upao u uu, aem. Mama ih je na dvorinim vrati a po uala zaustaviti, ali samo su je odgurnuli. Tata je itao u radnoj sobi, ali a d je zauo omeanje, bacio je njigu na pod i pobjegao. Ja sam je, nita ne mislei, po upio, uao u s rovite i zatvorio za sobom vrata. Nemam pojma zato, moda zato to je ta ta to s rovite nazivao 'naom malom tajnom' i traio od mene da se za unem da ga ni o me neu spominjati. Pota nut smije om na Do torovu licu, nastavljam: Agenti su ne oli o sati pretresali uu, ali nita nisu pronali. Otili su praznih ru u, a tata otada z abranjene njige vie ne dri u ui!. Dobro da se nisi uguio u tom s rovitu, suosjeajno i s divljenjem napominje Do tor. Pa i nije bilo ta o strano, odvraam. On s ida naoale, njeno mi sputa ru u na rame i toplim glasom izgovara: Je li ti i ada it o re ao da ima ono neto? Vjerojatno sam izgledao potpuno zbunjeno jer me ve sljedee se unde zapanjeno pita: Ni ada nisi uo za ono neto? Odmahujem glavom . To je neprocjenjiva vrlina oju je zapravo vrlo te o jasno protumaiti, objanjava, no po azuje se u postupcima veli ih ljudi. Obasipanje znanih i neznanih ljudi pretjeranim, ali ne osobito is renim omplime ntima stari je irans i obiaj oji se naziva taarof, ali u Do torovim oima tomu nem a ni traga. Ma, ba sam pravi veli i ovje , mislim i crvenim. Potajno udim za prijateljevom zarun icom i jedva e am da bo sa o umijee primijenim na nosu ne oga nasilni a. Vidjevi da mi je neugodno, Do tor brzo mijenja temu. Zna a o su uhvatili onu s upinu, zar ne? pita me, mislei na s upinu mladia i djevoja a oje je SAVAK uhitio zbog planiranja ahova ubojstva. Pretresali su jednu uu u p otrazi za zabranjenim njigama i pronali nacrte. Kimam glavom jer mediji ve tjednima najavljuju da e televizija prvi put u irans oj povijesti uivo prenositi suenje oje pobuuje veli o zanimanje. Inae se uglavnom pra ve da oporbenjaci, poput lanova stran e Tudeh, omunista i islams ih mar sista ne postoje, ili im nadijevaju ozloglaen pridjeva harab- ari, nazivajui ih jo i subve rzivnim elementima, teroristima i ljudima oji su zbog politi e spremni na sva o ja a zlodjela. Irans i se narod slubeno pri azuje ao beziznimno odan ralju svih raljeva: ahanahu Muhamedu Rezi Pahlaviju, SAVAK sva o spominjanje politi e oporbe smatra svetogrem ravnim nije anju Boga, a mediji se, uspr os svim uhienjima, muenj ima i nepre idnom guenju oporbe, dodvoravaju ahu ao da je sve divno, jer ivimo u s lici i prilici demo racije. Kau da e lanovi s upine uivo na televiziji plaui moliti oprost, aem. I da e ih a lovati, a o bi ispao blag i milostiv. Do torovim licem prelijee udna, gotovo podrugljiva grimasa, a zatim odmahuje glavo m i ae: Veli i bi se metar sa svojim cir usom mogao prilino iznenaditi!. Vraajui se u uliicu, nailazimo na Ahmedovu ba u. Izgubljeno lunja, unosi nam se u l

ice i ljubazno zapit uje: Jeste li vidjeli mojega mua? Do tor i ja se zna ovito pogledavamo. Mu joj je umro prije dvije godine. Ne, nismo ga ve dugo vidjeli, ba o, odgovara Do tor. Moemo li vam a o pomoi? Ba ica se na rat o zamisli. Ba udno, ae. Nit o ga nije vidio ot ad smo ga prije ne oli o godina po opali. Jesam l i vam ve priala a o smo se upoznali? Obojica smo priu uli ve tisuu puta, ali uz smije odmahujemo glavom, pa nam ona jo jedanput govori a o su se upoznali na primanju u ameri om veleposlanstvu i da se on odmah zaljubio u nju, ia o je u to doba ima o etrdeset i tri ene. Od svih se rastao te se oenio njome i bio joj je vjeran sve d o nije poginuo spaavajui ma u iz poara. Krasna pria, ba o, ae Do tor. Sigurno vas je silno volio. Bio je hrabar i brian ovje Da, bio je ja o hrabar, ponavlja ba a, gegajui se niz ulicu. I brian, da. Sputamo pogled i priguujemo smijeh jer obojica znamo da Ahmedov djed ni ada u ivotu nije bio u ameri om veleposlanstvu, da nije imao etrdeset i tri ene te da, pogotov o, ni ada ne bi stavljao ivot na oc u zbog ma e jer ih je mrzio iz dna due. Istoga se dana za veerom u ui mojih roditelja o uplja s upina obiteljs ih prijate lja i roa a, ne bismo li svi zajedno gledali suenje na televiziji. Kua je puna uzbu r anog amora, a na ulici u trenut u ada sudac batom najavljuje poeta procesa nem a vie ni ive due. Optuenici se jedan za drugim redaju na postolju. Veina ih priznaje rivnju i moli a hovo pomilovanje, a sva i svoju izjavu ita iz pomno pripremljenih materijala u o jima se ah i njegova obitelj spominju samo biranim rijeima najveeg potovanja. Ne i n aglas ridaju, zazivajui raljicu, maj u naega naroda. Pomozite svojoj djeci, oprostite im!, plaui pre linje jedna ena. Maj a ste, smilujte s e i mojoj djeci! Zbog prizora na malom e ranu nervozno podiem ru ave i usnicama se oslanjam na sti snute a e. Na sva om se optueni om licu ocrtava suzdran jad: veina je vidljivo uasnuta , a ne i su duhom potpuno odsutni. Voa s upine, mladi po imenu Golesorhi, ustaje posljednji i prilazi postolju za svj edo e. Ime mu u prijevodu znai crvena rua, a zbog ljubazna lica, srednjega stasa, ja e eljusti i gustoga br a slian je mladom Ma simu Gor om. S ida ja nu, pola o zavre ru ave i zatim stupa na postolje. Ovaj je sud neza onit, vi ne, a a a mu ta o snano udara o ogradu da svi zapanjeno po s a ujemo. ah je tiranin, ameri i slugan i zapadnja a marioneta! Zastaje mi dah, gutam nedle, uspravljam se i nervozno sputam ru ave. Zra u pros toriji samo to nije zais rio. Ka o se ne boji smrti? mrmlja jedan oev prijatelj. Jo e ga veeras nasmrt izmuiti. Kli ma e mu upati no te i pola o sjei prste na nogama i ru ama. Zbog prije og pogleda oji mu dobacuje moj otac osvre se po sobi, primjeuje da su sve ene oblivene suzama i naglo umu ne. Sudac nareuje Golesorhiju da uti, ali on se ne obazire. Vi, asni sue, idite doavola! ae uzdignute glave. Zapamtite ovoga ovje a, narode! vi ga, amo god rene, prepoznaju ao unoga ljubimca najveega ivueg di tatora! Bilo je i vrijeme da se net o suprotstavi tim gadovima, ape moj otac, pomno pazei da ne gleda prema meni. No nije ni potrebno. Srca su nam u tom trenut u povezana na petom, ali neras idivom strunom. Ta o je mlad, jaue moja maj a. Sigurno mu nije vie od trideset. Jadni njegovi roditel ji, jadna njegova ena! Sudac ipa uut ava Golesorhija i prijenos se naglo pre ida. E ran se na ne oli o trenuta a zacrnjuje, a zatim oivljava, ali uz reprizu ameri e sapunice Gradi Pejton . Bez pozdrava se povlaim na rov, znajui da ondje neu nai Ahmeda oji e zacijelo itavu veer tjeiti obitelj o reui sve na alu, imitirajui sudioni e i izazivajui salve smijeha Za lapam njigu ad se na obzoru ve javlja dan i uz uzdah ustajem. Nadao sam se d a u itanjem odagnati Golesorhijevu silovitu tiradu, ali ao da itam rijei stranog mi jezi a. Ni opetovano mi zurenje u ve proitane reenice ne moe otjerati odje njegova glasa iz misli. Na prozorima u susjedstvu nema svjetala, ali znam da nisam jedi ni oji ne moe spavati. Idem u etnju ne bih li razbistrio um. Ru u zabijenih u depove oraam pola o i odmje

reno, s upljajui razasute misli, a onda mi odjednom pozornost privlai obris mu arca . mugne roz snop uline rasvjete i zastaje pred zidom na oji oito namjerava neto za lijepiti. Na glavi mu je apa, a u ruci antica u oju grozniavo umae ist, crta n a zidu prozirno X i zatim na nj prislanja ovei omad papira. Brzo nestaje niz uli cu, a ja se uljam prema zidu, ne bih li razabrao to je nalijepio. Imam to i vidjeti . Posred pla ata stoji crvena rua. Golesorhi, apnem naglas i odmah ru om po rivam usta jer rije odzvanja ulicom. ovje s istom zapanjeno se o ree i u tom trenut u spazim da mu je lice premazano crnom bojom i da mu se na oima ca le naoale. Do tore? proapem iljei. Zastaje u pola po reta i obojica na trenuta gubimo dah. U oima mu se strah omea s ajanjem, strau, ljutnjom i taj trenuta traje itavu vjenost. No onda on bez rijei pojuri, a ja ostajem sam sa srcem oje mi ritmom prati uzbur ane misli. Ujutro se etvrt budi oblijepljena crvenim ruama. Svi pitaju: T o ih je postavio?. to to znai? pitaju se ne i. Aaaa, Crvena rua, s razumijevanjem dodaju drugi. Net o ae: Crvena je boja ljubavi!. I boja rvi, mislim, a ad se sjetim opasnosti ojoj se izloio moj prijatelj, pod grlom mi se srce sudari sa elucem. Saznaju li u SAVAK-u da je to njegovo djelo, gotov je. Do tor mi se te na on pet dana pridruuje na rovu. Sluaj me, govori nemirna pogleda. Putujem i nee me biti ne o vrijeme. Kamo ide? pitam ga suhim, prilino nezadovoljnim tonom. Na sjever, u jedno mjesto uz Kaspijs o jezero. Idem s olegama s fa sa, odgovara b rzo. Nita posebno, idemo sva e godine. U sjeanje prizivam prote lo ljeto. Ni amo nije putovao. Lae, i to me ljuti. Sigurn o to primjeuje jer brzo nastavlja s objanjenjima. Moramo pouiti selja e, ae. Uit emo ih itati i pisati, pouavat emo ih zdravstvenoj , pomoi im pri opanju bunara i navodnjavanju zemlje. Ti to ozbiljno? planem. Vlasti sumnjie sva oga t o se bavi ta vim stvarima! Iznenaen je mojim rijeima i estinom. Kad se vratim, oenit u se Zari, dodaje mirnije i prvi me put na on dolas a na rov g leda u oi. Moram se smiriti. Ja o je volim! Prenem se od spomena Zarina imena i njene ljubavne izjave. Zaboravljam nepromiljen u paradu lude hrabrosti, a srdba u meni topi se pod toplinom njegova smeeg pogleda . Ona zna? pitam. Ne, odgovara. Ne a to ostane meu nama, moe? Moe, aem, pravei se da mi srce nije probola otra bol. Na on onoga na televiziji prije ne oli o dana, ae mi mislei na suenje Golesorhiju, sh vatio sam da zbilja ne mogu ivjeti bez Zari. Oi mu se pune suzama. Golesorhi je jeda n od najboljih ljudi oje poznajem, a sma nut e ga ao obinoga zloinca. ustro brie suz e s obraza i dodaje: Vrijeme je..., a zatim zastaje. Vrijeme za to? pitam. Dubo o uzdie i roz smijea mi postavlja sljedee pitanje: Od svega to ljudi imaju, to je najvrednije? ivot, odgovaram bez imalo ustezanja. Smije se i odmahuje glavom. Vrijeme, ae. Vrijeme je ono najdragocjenije to imamo. Polae mi ru u na rame i dodaje: rijeme je da prestanemo gubiti vrijeme. 'Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie, ve o brnuto, njihovo drutveno bie odreuje njihovu svijest.' Zna li t o je to re ao? Karl Marx, aem i on se opet smje a, ali ne potvruje. Ta vo me razbacivanje citatima podsjea na obje moje ba e oje ba sve, pa i najgora stradanja, pripisuju Bogu, a onda ne znaju objasniti zato Bog ini ta ve nezamisli ve grozote. Odmah riom grizem ou izmeu aiprsta i palca jer se ta o, au, ponitavaju bogohulne misli i Bog ti oprata, a ne rui ti rov na glavu. Do tor iz depa izvlai njigu Obad i prua mi je.

Za tebe, ae. Samo, pazi! Za to se dobiva barem est mjeseci zatvora. Guram je u unutarnji dep ja ne. To e mi postati najvrednije to imam, aem, nastojei pri riti stid zbog tajne udnje za ari, ia o sam uvjeren da se vidi iz aviona. A ad je o pla atima rije... zapoinje Do tor pognute glave. ________________________ Citat iz djela Karla Marxa Prilog ritici politi e e onomije Roman engles e spisateljice i glazbenice Ethel Lilian Voynich iz 1897., govori o mladom engles om revolucionaru u Italiji. Roman je bio iznimno popularan u SSSRu, doivio je ne oli o e ranizacija, adaptaciju u operu itd. Pre idam ga. Nemam pojma t o ih je stavio, ali ba su dobri! Podie glavu i zamiljeno me gleda pre o gornjega ruba naoala. Eto vidi, ae. To je ono neto. 4.Savuun

Iz razloga potpuno neshvatljivih odraslim ljudima, po etvrti se poput epidemije p roirila psina u ojoj linci zvone ljudima na vrata, a zatim bjee. Najee se ta o zaba vljaju u asnijim popodnevnim satima, ada je manje ljudi na ulici i Ahmed i ja uvjereni smo da to ine djeca iz nae ulice. Moja mama, naravno, misli da su djeca i z ulice predobro odgojena da bi se bavila ta vim stvarima. Moj otac, pa , jednoga popodneva, do se vraa ui, susree Ahmedova petogodinjeg brat a pred vratima Iradeve ue. Zdravo, Aboli, smijei mu se. to radi? Moete pozvoniti Iradu na vrata? nevino zatrai Aboli. Ja ne mogu dosegnuti. Tata pristaje i zvoni, ali im se zvono oglasi, Aboli ga zgrabi za ru u i vie: A sad bjeimo! Te tada, shvativi to je uinio, tata podie Abolija na ru e i tri ui. Ahmed i ja sjedi mo u dvoritu u trenut u ada utrava roz vrata, s tres om ih zatvara i oslanja se o njih, jedva hvatajui dah. to je bilo? zapanjeno ga pitam. Krat o baca pogled na Abolija i zatim prasne u smijeh. Te ada se smiri, ispria nam to se dogodilo i, ada zajedni i grohot napo on jenja, ponovno podie Abolija sa zemlje i ae: Ima sree to si toli o slada , mali!. Irad sutradan smilja, po njegovu miljenju genijalnu, spravu protiv ulinih zvonjaa. Sas oji se od cjevice povezane s pumpicom za vodu, a montira se iznad vrata ta o da j e nit o ne vidi. Trebala bi poprs ati sva oga t o pozvoni na vrata. Postavlja je u ranim popodnevnim satima, nadajui se da e barem dva do tri puta tjedno na taj n ain uhvatiti mangupe. Izum, meutim, ni ada ne proradi i svi derani ostaju suhi. esto prielj ujem da smognem hrabrosti i napo on Ahmedu aem za Zari. Da je samo oj u godinu mlaa i da nije zaruena za Do tora, priao bih mu o njezinim plavim oima, vra golastom smije u, predivnoj bradi i jagodicama. Re ao bih mu da me njezin hod izl uuje, da ostajem bez daha ada god progovori i da nepre idno mislim na nju. Kada bih bio siguran da e mi to dati dovoljno snage, zanemario bih gaenje i popio itav v r majina motornog ulja te se napo on povjerio najboljem prijatelju. Postaje mi sve tee sluati Ahmedove prie o Fahimi. Suvie me podsjeaju na Zari. Pritom ne pomiljam na se s. Ne elim je o aljati ta vim mislima, a i umro bih od rivnje i stida. Zamiljam je sretno udanu za Do tora i s oporom djece te se mirim s ulogom blis oga obiteljs og prijatelja. No nagovaranje Ahmeda na pobunu protiv Fahimine obitelji zagoralo mi je tu matariju, ia o znam da ne mogu uiniti isto to i on. Prvo , Zari voli Do tora. Drugo, nisam hrabar ao Ahmed. Tree, zbilja ne bih ta vo to m ogao napraviti genijalnom tipu ao to je Do tor. Pone ad se, meutim, pitam u to bi se pretvorio moj i Zarin odnos da nam Do tor ni ada nije uao u ivote i, sva i put ad na to pomislim, nagons i grizem ou izmeu aiprsta i palca. inilo mi se da u do raja ivota uvati slat u tajnu i da je ni ada ni ome neu ot riti, ali jedne veeri na rovu, do Ahmed pria, a meni pogled luta po zvijezdama oje n avijetaju ljetnu no, odjednom ga pre idam.

Ot rit u ti jednu tajnu, aem. O tebi i Zari? pita ao iz topa. Molim? Ot ad zna? Ot ad znam da mi je najbolji prijatelj zaljubljen? ceri se. Pa, vjerojatno ot ad sa m primijetio da se sva i put u prisutnosti odreene mlade dame uznemiri, ili da je ni u ludilu ne moe pogledati u oi. Osim toga, ad nam je jednom, na on uta mice, do nijela ledeni so , aa u ru ama tresla ti se ao luda, sjea se? I da, ovo mi je najdr ae, ada te jednom pitala oli o je sati, pogledao si na sat i re ao: pet minuta do ru a. Smije se, a ja sagibam glavu. Jo jedno uvije radi, ae. Sva e veeri najveu i najsjajniju zvijezdu naziva po njoj. Doista? Pa zar ni ada nisi primijetio da ja zvijezdu do nje uvije nazovem po tebi? Odmahujem glavom. I onda mu napo on sve aem. Cijelu me no slua do govorim a o Zari hoda, do mu op isujem njezine jagodice i bradu, do mu govorim o njezinim oima, o svojim snovima , o tome a o me mui grinja savjesti i a o se stalno trudim da o njoj ne razmiljam na nepristojan nain. No, ne govorim mu o Do torovim planovima o enidbi. Ne rim ob eanje dano prijatelju. Ahmed me slua puei i nudi me cigaretom. Najradije bih popuio itavu utiju, ali bojim se oca i njegova prije ornog pogleda. Kada si shvatio da je voli? pita me. Mislim da je volim ot ad znam za sebe, odgovaram pognute glave. Ali te zbog tvoje prie s Fahimom postao sam toga svjestan. Dugo utimo i Ahmed uranja u misli. Zdvojan nad dvojbom trebam li Zari izjaviti lj ubav ili ne, uzbueno ga pitam misli li da sam lo ovje . to ti je, zaboga?! smije se. Pa, zna, zbog Do tora i svega toga, mucam. On nam je... on nam je prijatelj, a... a mi tu sjedimo i priamo o njegovoj zarunici. Mislim, ne priamo mi, nego ja. Uas! Ahmed se opet smije i odmahuje glavom. Sutradan mi Ahmed ae da Zarin estogodinji brat Kejvan gradi pseu uicu. Zato? Nabavit e psa? pitam. Ma, ne. To mu je ols i zadata za ljetne prazni e. Vano me pogledava i slutim da mi se loe pie. Zato me ta o gleda? pitam. Ka av si u stolariji? Smijem se jer nemam ba ni a vog smisla za ta ve poslove, ali Ahmed ipa zvoni na Zarina vrata i prije nego to se uspijevam snai, ve smo u dvoritu i pomaemo Kejvanu. Z arini su roditelji, ao i sva oga dana, na poslu. Zajedni i ve vie od dvadeset godi na vode restoran u susjednoj etvrti. Gubim usredotoenost sva i put ada Zari izie u dvorite i stid me zbog toga, pa Ahme du aem da mi sve to postaje odvie sloeno. Ne samo da zabijam no u lea Do toru, nego jo i glumim prijatelja nevinome estogodinja u, samo da bih bio u blizini njegove se stre. Ahmed mi odgovara ne a se smirim. Zari je odjenula us u plavu majicu i crnu su nju s cvjetnim uzor om. Vlana joj je osa uredno zaeljana i nenametljivo je namin ana. Odvie sam uzbuen i prestidljiv da bih je pogledao u oi, pa se sva i put ad izlazi i zapoinje razgovor s nama toboe b avim das ama i potpuno mi nepoznatim alatom. Kada mi pa o ree lea, zurim joj u na dla tice i tanana zapea te primjeujem da su joj ru e pre rivene sitnim, bijelim dlaic ama. To me toli o uzbuuje da mi oa postaje pretijesnom, a i pod njezinim blagim, mirnim i nasmijanim pogledom. Ta o bih je volio voljeti, saviti joj ru e o o uza noga stru a i priviti je uza se. Ne mogu to vie podnijeti. S reem pogled i mir am n e bih li odagnao taj prizor. Nudi nas hladnim so om i zahvaljuje to pomaemo njezinu bratu. Zbog zbunjenosti dob ar dio so a izlijevam sebi na prsa. to je? I prsa su ti edna? zadir uje me Ahmed. Pravi se da ne vidi pogled oji mu ljutito dobacujem, a Zari se smije i ae: Ma, pusti ga! Jadni u je vrue i edan je!. Zatim se vraa u uu, a Ahmed mi ae: Ne s ida pogled s tebe!.

Nije me ni pogledala! Ne zna ti ene. ini ti se da te uope ne gledaju, a zapravo ti prate sva i po ret. Moza im je ao radar. Vide te i ada pojma nema da si im na nianu. Osim toga, ne budi ta o srameljiv! Popriaj malo s njom ada opet izie! Na on ne oli o minuta Zari ponovno izlazi, sjeda uz rub bazenia, umae pre rasna sto pala u vodu i otvara njigu. Hajde, idi tamo i razgovaraj s njom, ape mi Ahmed. Neu, otro odbijam. Daj, idi! Neu. Nemogu si, ae i obraa se Zari. to to ita? Savuun. Autorica je Simin Danevar. Ahmed mi se o ree, toboe zapanjen. Zamisli, Paa! omiljena njiga! Zatim se obraa Zari: To je njegova omiljena njiga!. Ubit u ga. Uope je nisam proitao. I? Ka o ti se svia? pita me Zari. Pa, Simin Danevar zbilja je jedna od najboljih spisateljica, zbunjeno mrmljam i izb jegavam njezin pogled jer bih od njega zauvije izgubio dah. Ba je dobra. Zapravo, puno vie nego dobra. Ja o je dobra. Kut om o a vidim da Ahmed odmahuje glavom. Zari me pozorno slua. I njezin mu isto, nastavljam. Delal Al-e Ahmed je isto ta o dobar, moda a i vie do Ma, puno, puno vie dobar, nadovezuje se Ahmed.

___________________________ Jedna od najpoznatijih spisateljica u perzijs oj njievnosti, cijenjena osobito po romanu Savuun iz 1969. i po priama u ojima govori o poloaju ene u irans om drutvu. Ista nut irans i njievni , izrazito politi i angairan. Hou rei, ne vie dobar, nego bolji. Moda je jo i bolji od nje. itam sve to to dvoje na Shvaam da lupetam, pa se naglo zaustavljam. Da, odgovara Zari. I ja volim itati sve to napiu Danevarova i Al-e Ahmed. Vraa se n Pogledom poruujem Ahmedu da u ga razbiti im ostanemo nasamo, a on mi namiguje. Popodne dovravamo uicu, a na odlas u naujem a o Zari govori Ahmedu: Nema problema, to god eli. Bilo bi mi drago!. O emu ste to priali? pitam ga ljutito ad smo izili na ulicu. Pitao sam je hoe li te poljubiti i re la je da bi joj bilo drago. Ma, svinjo jedna po varena, napadam ga, a on mi izmie i bjei prema ui. Nisam ja riv to si ta o zgodan da te jednostavno mora poljubiti! Zaepi! viem do trim za njim. Zbog tebe sam ispao prava budala! Ka o sam mogao znati da uz sve one jebene njige oje si proitao ba Savuun nisi proit ao?! dobacuje mi i osvre se, pazei da ga ne dostignem. Koji si ti pizdun! psujem i po uavam ga utnuti nogom. Razbit u te zbog ovoga! A to emo sa za letvom svetom bratstvu bo sa oga pobratimstva? zadir uje me do nestaj e za vratima i tres om ih zatvara. Ne oli o trenuta a stojim zadihan, znojim se i bjesnim. A s druge strane zaujem: Je li Al-e Ahmed zbilja i vie nego vie dobar pis ac od svoje ene? Koli o god sam bijesan, padam na pod od grohotnog smijeha. Zima 1974. Psihijatrijs a bolnica Ruzbeh, Teheran Znam da sanjam, ali ne znam gdje mi tijelo spava. Mislima sam na livadi sa Zari, Fahimom i Ahmedom, besciljno trimo uo olo, malo jedni prema drugima, malo jedni od drugih. Zari zastaje, naginje glavu u stranu i smijei mi se. Vjetar joj podie i rasplie osu ba ao i viso u, zelenu travu oja nam golica oljena, a ja joj pril azim i privijam je uza se. Podiem je u zra pa se vrtimo, a Ahmed, vidim, isto ini s Fahimom. Kroz vjetar ujem Do torov glas a o recitira stihove pjesni a Rumija. Sretnog li asa do zajedno smo ti i ja U tijela dva, al' duhu jednom, ti i ja.

I ptice u raju do ljubav nam li u, U smijehu smo radosni ti i ja. Do torov li nestaje u daljini, Zari me gleda, naginje se i ljubi me u usta, a z atim ustaje, pa ona i Ahmed odlaze za Do torom u umu. Fahima i ja neutjeno plaemo. Tihim mumljanjem roz bijeli um sna Rumijeva se pjesma pretvara u uplju, ritmi u ma ntru: Da mi je pu a, ja bih je podig'o, Da mi je mas a, ja bih je nosio, Da bol me snae, ja bih je sa rio, Da srce imam, ja bih ga darov'o. Silom otvaram oi i opet sam u olicima. Jabu oli a sjedi po raj mene, ali licem j e o renuta prema starcu na drugom raju sobe. Znam da sam upravo neto sanjao, ali sli e mi izmiu poput svile pod prstima. Vode, apem. O ree se laganim i smirenim po retom, ali u svijetlim joj oima zapazim is ru. to si re ao? pita. edan sam, za rijetim. Pomno mi ispituje sva i uta lica, a onda apue da e se odmah vratiti, pa nestaje. Za ne oli o se trenuta a pojavljuje s vrem vode i aom. Ja o si edan? pita me. Da, ja o sam edan. Natoi punu au vode i sputa pogled prema mojoj pogrbljenoj prilici u stolcu. Evo, uzmi, prua mi au. Grabim je i praznim u jednom dugom gutljaju. Licem joj se razvlai topao osmijeh i na trenuta mi se ini da joj se oi pune suzama. Nemam pojma zato. Gdje sam? pitam. Tu si, njeno mi odgovara. A t o si ti? Zar ne zna? zadir uje me. Svi me poznaju, a i ja. Znam da si Jabu oli a, aem i slabano se nasmijuljim. Ona se glasno nasmije. Bole me rebra, aem. Znam. Ali nita nisi slomio, ne brini se! Sputam pogled. Zato imam ope line po ru ama? Jabu oli a ne odgovara. I itavo vrijeme sanjam grozne stvari. Ne oga ovje a zlih oiju. T o je taj? Na spomen snova neto se u meni lomi, iz utrobe polazi bujica, pa zaplaem. Jabu oli a sjeda i grli me. Plai, duo, plai! Zato plaem? pitam je i odmiem se, traei odgovor u njezinim oima. Zar se niega ne sjea? zaueno me pita. ega bih se trebao sjeati? Naslanja se i lagano ljulja u stolcu. Nije vano, umiruje me. Samo zatvori oi. Ne treba ti razlog za pla! 5.Ljeto 1973. Teheran Pod trenjinim stablom Ahmed i ja stojimo na ulici i gledamo a o Irad maloj s upini poluzainteresiranih linaca po azuje svoj najnoviji izum, ad se po raj nas odjednom pojavi Fahima. Smijei nam se i namiguje, a zatim zvoni na Zarina vrata. Zari joj otvara, pa se grle i ljube ao stare prijateljice i ulaze u uu. Iznenaeno pitam Ahmeda poznaju li se njih dvije. Zeza me, ae. Pa, ao sestre su! Ot ada? Od danas, odgovara roz smijeh. Zatim mi objanjava da e Fahima od danas do raja lje ta sva oga dana dolaziti Zari. Sjedit emo uz houz i brbljati. Ide? Kamo? Daj, doi! Tri ui, a ja ga pratim uz stube do rova.

Kamo idemo? pitam sav na iglama. K Zari, ali neu da nas susjedi vide. Zna da traaju, a to ne bi bilo dobro za cure. Ka o si uspio nagovoriti Zari? Re ao sam joj da u dovesti tebe. Lae, aem, a srce mi je gotovo is oilo. Da, smije se. Trimo do Ahmedova rova, s aemo na moj, pa na Zarin, a tamo nas ona ve e a i, do mi srce u prsima bubnja od uzbuenja, uz smijea nas pozdravlja i uvodi u uu. U dvoritu sjedamo na crvenu prostir u po raj houza pod trenjinim stablom, pa Ahmed , Fahima i Zari razdragano brbljaju. Ja utim, sjedim i promatram ih. Ne razabirem rijei niti ijednu mogu izustiti jer sam obuzet rivnjom, stidom i uzbuenjem. Ni u najs rivenijim matarijama ni ada Zari nisam doivljavao ao ita vie od predmeta bojal jive i suzdrane udnje, pa mi se ostvarenje a samo djelia toga matanja ini potpuno bes mislenim. S druge strane, tjeim se, sve to iona o nita ne znai. Samo se malo zezamo. Nema u t ome doista niega loeg. Zari e se iona o za oji mjesec udati za Do tora. Ljeto nam se pred nogama prostire poput praga izmeu mladenatva i odrastanja: ja u za godinu d ana u Ameri u, Zari i Do tor zapoet e zajedni i ivot, a Ahmed e se oeniti Fahimom. Sve e biti potpuno dru ije. Zato onda ne bih ne o vrijeme potpuno nevino uivao u drutvu ne e lijepe djevoj e? Ahmed i Fahima sjede jedno do drugoga, a Zari mi je tono nasuprot. U ranim poslij epodnevnim satima donosi nam ledene napit e, a poslije, ada ega poputa, vru i slad a lahidans i aj, najbolji crni aj na svijetu. Ahmed i Fahima divan su par. Fahima je prelijepa ena, ia o joj to ni ada ne bih r e ao jer nije pristojno prijateljevoj djevojci govoriti da je zgodna. Dugu crnu osu ljup im po retom glave stalno zabacuje pre o lijevoga ramena, gotovo sve to ae zvui ao pitanje popraeno znatieljnim pogledom, a svima se obraa s toplinom i oso bno, ao da su joj ve godinama najbolji prijatelji. Nosi crne trapez-hlae i svilen u bijelu bluzu. Savreno joj pristaju i, sve u svemu, ja o mi se svia. Zari i ja nismo ba na istoj valnoj duljini. Do tor joj oito ja o nedostaje jer sta lno pria o njemu. Otiao je zbog ne og proje ta za fa ultet, ae. Proje ta za fa ultet? A menije re ao da e raditi sa seljacima. Zajedno smo od samog roenja, ae. Roditelji su nam se meusobno zavjetovali da e im se jeca vjenati a o bi, na taj nain, njihovo prijateljstvo zauvije trajalo. Oho! Pa nisam to znao, is reno je iznenaen Ahmed. Sva srea to je ispao superovje jer bi mi inae na ta av dogovor bilo te o pristati, do aje Zari. Dogovoren bra ?, javlja se u meni posprdna misao. Ka o to da Do tor, jedan od n ajrevolucionarnijih intele tualaca u etvrti, pristaje na ta ve besmislene i zatuc ane obiaje? Ahmed mi namiguje, podie obrve i ima glavom, ao da mi ita misli i slae se s njima . Promatram Zari do govori. Zbog njezinih ruiastih usnica, siunih u a, svilen astoga i svjeeg tena, lice mi gori od udnje. Govori tihim, dubo im i samouvjerenim glasom oji svojom zrelou pomalo odudara od njezina li a, ali u mojim je uima jednostavno savren. Kada se nagne naprijed, pogled mi odluta do djelia prsa oji joj proviruje roz izrez na bluzi, ali istoga se trenut a sjetim da upravo zurim u Do torovu curu i tonem u grizoduje. Do govori, uglavnom gleda u mene, ali prilino je suzdran a. Ahmed je pa opsjednut novom vijeu. Dogovoren bra ? negoduje ispod glasa i zatim se o ree Fahimi. Zato se vas, cura, ro ditelji ta o po uavaju otarasiti? Joj, daj uti! odgovara Fahima roz smijea . Zari se vraa i u alice oje je donijela iz uhinje nalijeva aj, a zatim Fahimu i Ah meda pita a o su se upoznali. Sva og sam je dana pratio od ole do ue, ae Ahmed. A ti si znala da te prati? Svi su znali, odgovara joj Fahima i pria o Ahmedovoj javnoj ljubavnoj izjavi na on t o su joj namjestili prosca.

Zari se smije. Pa, ba si to dobro napravio, ae i tapa Ahmeda po ramenu. estitam ti! Zatim pita Fahi A to tvoji roditelji au na to to je napravio?. Nije im drago. Neugodno im je. Proevi roditelji vie ne razgovaraju s njima. Ahmed se, ad to uje, isprsi, ne bi li po azao pregolem ponos zbog svojega postig nua. Fahima ga razdragano udari po nadla tici. A misli li da bi tvoji roditelji pristali da se vas dvoje... Zari ne dovrava pitanje jer oito nije sigurna a vi su Fahimini i Ahmedovi planovi. Pa, zabranili su mi da se viam s njim, tuno odvraa Fahima, no onda se razvedri. Ali, ada ga bolje upoznaju, poludjet e za njim, sigurno. Posee za Ahmedovom bradom i stie je meu prstima: Daj ga pogledaj! T o ga ne bi volio? Zari i ja se smijemo, a Ahmed crveni. Do te jo pratio od ole do ue, jesi li prielj ivala da ti se obrati? pita Zari na on ne oli o trenuta a. Fahima se malo zamisli i onda ae da nije. Nisi? Zbilja? iznenaeno e Ahmed. Nisi eljela razgovarati sa mnom? Bojala sam se za tebe. Nisam htjela da nastrada, tiho mu odgovara Fahima. Kad su te moja braa tu la, bilo mi je ao da mi net o upa srce. Oi joj se pune suzama. Gledam Zari. Grize donju usnicu i smijei se, a Ahmed ponovno crveni. Tada upire p rstom u mene i obraa se Zari: Imali su sree da se moj prijatelj nije umijeao. Sigurno zna da je super-bo sa, zar ne ?. Zari odmahuje glavom. Bo sa? Malo sam nabijao po vrei, pa sam sada odjednom bo sa? Fenomenalno bo sa, nastavlja Ahmed. Udara bre od svih oje poznajem. Neugodno mi je zbog nezasluenih omplimenata, pa po uavam promijeniti temu, ali Ah med se ne da. Uostalom, otac mu je bio bo sa i prva te e ategorije. Ima dobre borbene gene. Napo on mu uspijevam upasti u rije, pa pitam Zari: Znai, ti i Do tor poznajete se ve godinama, je li ta o?. Da, odgovara do dijeli alice s toplim ajem i opet se obraa Ahmedu i Fahimi: Divim se ljudima poput vas. Oduvije me zanimalo a o je to ad se dvoje potpunih stranac a jednostavno sretne i zaljubi jer od mene se, ot ada znam za sebe, oe ivalo da b udem zaljubljena u Do tora!. Oe ivalo se da bude zaljubljena? pitam se s gorinom. Ubacuje oc icu eera u usta i, gledajui Fahimu, pola o pijuc a aj. Uvije me zanimalo a o uope doe do toga, ae. Mislim, a o i zbog ega se dvoje potpunih stranaca uspije zaljubiti? Ka o zna da si dobro odabrao? Fahima gleda Ahmeda, a on slijee ramenima. Ne zna, ubacujem se ao da sam t o zna a av strunja za ljubavna pitanja. U dogovore nom bra u oslanja se na mudrost starijih i is usnijih, a u ljubavi poput njihove oslanja se na intuiciju vlastita srca. Da me mama sada uje, vidjela bi da nisam ba ta o povuen a o ona uvije tvrdi. Ali uope nema sumnje da bi to pripisala blagotvornom uin u motornoga ulja. Ahmed mi se smijei i namiguje. Intuicija vlastita srca, ponavlja Zari s is rom u oima. Svia mi se to. Intuicija vlas tita srca. Moma se zbilja zna izraavati, hvali me Ahmed, ali istog mi trenut a dobacuje pogle d u ojemu vidim da mi se loe pie. Rijei su mu poput predivno s ladanih vinjeta bez imalo ustezanja povezanih strunom lica i vremena. Taj nee doivjeti enidbu s Fahimom. Zari ga ne o vrijeme promatra, ao da po uava do uiti to je htio rei, a zatim se o r ee Fahimi. Preputanje intuiciji vlastita srca sigurno je mnogo uzbudljivije nego oslanjanje n a mudrost starijih i is usnijih, zar ne? ae, oito mislei na to a o je Fahima u pos ljednji tren izbjegla dogovoren bra . Da, jest, veselo e Fahima. Podsjea me na holivuds e filmove, ae Zari. Upozna ne oga, povjerava mu se, upoznaje .. sve mi to zvui ja o romantino. Ali i opasno! S Do torom ta o neto nisam osjetila .

Nisi? pita Fahima. Ne. Jo smo se ao djeca igrali zajedno, objanjava Zari. Sada ga, dodue, viam samo ne o i o puta tjedno jer je stalno neim zauzet, a i dolazi samo ada su mi roditelji od ue jer nee da ljudi svata priaju. U tome je dosta staromodan. Mislim, naa je veza u mnogome dobra, ali vaa je ao iz romana. Po zbunjenom me oljenju shvaam da joj nije ba ugodno priati o Do torovim posjetima, ali ne mogu do uiti uznemiruje li je to to ga prerijet o via, ili joj se ne svia zam isao dogovorenoga bra a. Fahima se smje a, a Ahmed mi opet namiguje. Tono znam to misli. im ostanemo sami, rei e mi da Zari zapravo uope ne voli Do tora i da je taj bra najobinija namjetalj a. Naglasit e i da je rije o obiaju ojemu bi se obrazovan ovje , poput Do tora, morao oduprijeti iz moralnih razloga, jer, to bi ljudi mogli rei? Mlad i perspe tivan in tele tualac eni se djevoj om oju su mu roditelji odabrali jo prije roenja? Zbog sv ega e me toga Ahmed zacijelo po uati nagovoriti na neto blesavo, poput glasnog izvi ivanja s rova ljubavne izjave Zari, a nastojat e me uvjeriti i u to da bi se Do tor trebao ma nuti od Zari i posvetiti se izbavljanju nae domovine iz ralja zaos talosti. Kasnije istoga dana Zari nam govori o svojim roacima i roditeljima. Maj a joj je odrasla u Komu, jednom od najsvetijih irans ih gradova i odgojena je u iznimno p obonoj obitelji. Veina Zarinih roa inja s majine strane nosi ador , a jedna Zarina sest rina, oja je, ae, toli o lijepa da bi u Americi ili Europi sigurno bila films a zvijezda, nosi bur u oja je pre riva od glave do pete, ba ao i ene u Saudijs oj Ar abiji. Zari je naziva Mas iranim anelom. Mas irani aneo? pitam. Zvui ao super naslov za film. Ahmed i tu prili u is oritava da bi me pohvalio. Paa je gledao sve lasine ameri e filmove, ae. iva je films a enci lopedija. Zna sve umce, reisere i producente. Sigurno e i sam postati veli i filma. Zari me gleda i pita: A ti bi htio postati filma? Da, odgovaram. Ba zanimljivo! Ahmed puca od ponosa. I ja volim ameri e filmove, ae Zari. Ali Do tor ae da Hollywoodom vladaju idovi cion sti. Dodaje i da nije posve sigurna to je cionizam, ali da zna da nije nita dobro. Fahima na to ae da joj je otac olumnist u najveim irans im novinama, Kejhanu, i da je jo ao djea sanjao o tome da intervjuira Walta Disneyja, ali mu je onda net o iz reda cije re ao da je Disney cionisti i agent. I ona priznaje da ne zna to j e cionizam, ali, oli o uje, mora biti neto grozno! Ahmed se odmah o ree prema meni i apatom me nagovara: Objasni im to je cionizam! Hajde, objasni im!. Mnogi efovi holivuds ih studija zbilja su bili idovi, hvatam se na mamac. Zuc er je b io idov, Meyer, Selznic ... Ali nisam ba siguran da je ijedan od njih snimao filmo ve oji su uzdizali stvaranje drave Izrael. To bi, naime, bio cionizam. ovjee! toboe zadivljeno uzdie Ahmed. Oda le ti to sve zna? Sva i put od tebe nauim n vo! Mogu li dobiti au vode? pitam Zari u nadi da u ta o uut ati Ahmeda. _________________________ Plat, pelerina ili slino vanjs o odjevno po rivalo ojim ne e ene islams e vjere ( posebice je est u Iranu) pre rivaju sve osim lica. Za ador je ara teristino da nem a ru ava i da dosee do glenjeva. Po rivalo za ens o tijelo i lice, izraeno od guste t anine oja u potpunosti pre riv a cijelo tijelo i lice, osim to se u predjelu oiju nalazi gusta mrea. Nose je ne e ene islams e vjere, a posebice je esta u Afganistanu, Saudijs oj Arabiji te ne im dijelovim a Pa istana i Indije. Sva i put ad Zari ode u uu da bi nam donijela neto za jelo ili pie, najradije bih se ne amo ma nuo da Fahima i Ahmed mogu malo ostati nasamo, ali ne znam amo bi

h. Zari mi napo on nudi spasonosno rjeenje: doziva me iz ue. To je prvi put da me oslovljava imenom i ono u njezinim ustima zvui ne a o posebno, vano. Ulazim u uu i spazim je a o, leima o renuta uhinjs im vratima, guli naranu. O ree se i uz smijea mi ae da me pozvala zato da Fahimu i Ahmeda ostavimo malo na samo. Znam, odgovaram. Mogu li ti neim pomoi? Ne. Samo mi pravi drutvo. Vraa se guljenju narane. Zbunjen sam jer sam prvi put nasamo sa Zari i nemam pojma to bih re ao. Kejvan ul azi u uhinju, pije vodu i odmah odlazi. Moda Irad i nije ta o lo, mislim, prisjeajui se a o zuri u Ahmedovu sestru. Ba su lijep par, ae Zari. Slaem se. Lijepo od tebe to im pravi tu uslugu. Ma, sve za Ahmeda. Super je de o. Da, super je, potvrujem i ponestaje mi rijei. Slijedi duga i neugodna stan a. Uvije si ta o utljiv? pita me i pre o ramena dobacuje smijea . Ne, obino nisam, aem, oajni i smiljajui to bih joj pametno re ao o nainu na oji s zumijevam s ljudima, ali nita mi ne pada na pamet, pa ponovno tonem u tiinu. Postoji li net o poseban u tvojem ivotu? Ne znam to bih joj odgovorio. Zbog moje se utnje o ree da vidi jesam li jo ondje, a onda se nasmijulji ada spazi da sam se zacrvenio. Ne treba ti biti neugodno. Samo sam ne oli o godina starija od tebe, moe mi sve rei. Naravno, a o eli. Da, postoji net o poseban. To mi se ini najboljim odgovorom jer potie daljnji razgov or. I mislila sam da postoji. Vidim da ste ti i Ahmed sva e veeri na rovu, pa sam pre tpostavila da razgovarate o curama, ae, pa na rat o zastane. Sada znam da on tebi pria o Fahimi, ali t o je glavna juna inja tvojih pria? Strahovito sam uzbuen zbog pozornosti oju mi po lanja, pa se nemirno osvrem, podie m ra e u zra i me oljim se s noge na nogu, a ona me netremice promatra. Ne mogu ti rei, izgovorim napo on. Licem joj se razlijeva osmijeh. Ba si slada , ae i odlazi do hladnja a te iz njega vadi jabu e. A zato mi ne moe re Ne odgovaram. Sudjiv i srameljiv, zadir uje me. Cure oboavaju srameljive i udjive de e. Tajanstvene pove. Zna to? Odmahujem glavom. Volio bih da moja mama uje to djevoj e misle o introvertiranima. Ma, mora mi rei, uporna je Zari. Zna a o ljudi postaju dobri prijatelji? Ta o to se j dni drugima povjeravaju. Da le, reci mi! T o je ona? Vraa se do mjesta na ojemu j e stajala ad sam stigao. Je li lijepa? Poznajem li je? ivi li u naoj etvrti? Daj, r eci mi t o je! Poznaje je, proapem. O, super. Znai, mora da je iz ulice. Dobro je, dobro, sad ve napredujemo. I dalje utim. Ide u olu? nastavlja s ispitivanjem. Ne, ve je maturirala. Starija je od tebe? O, pa to je uvije zanimljivo. Je li lijepa? Najljepa na svijetu, izleti mi. Ima plave oi, predivnu bradu i jagodice. Primjeujem da je na trenuta zastala s guljenjem voa i bojim se da sam pretjerao. Ona je, naime, jedina djevoj a iz ulice s plavim oima. Zvui rasno. A gdje ivi? pita me o renutih lea. Blizu, aem na on rat oga o lijevanja. I to ti se od nje najvie svia? Naravno, osim izgleda, nastavlja neto ozbiljnijim tono m. Sve, priznajem. Podsjea me na svjeinu i istou snijega, na bistru i mirnu rije u, na sv einu ie, na mone i velianstvene planine, na njeno i mirisno cvijee. Zari se o ree i zuri u mene sa zbunjenim, ali vragolastim smije om na usnicama. Iz oiju joj prti gomila pitanja. Pitanja oja ti poput munje pogaaju misli, u djeliu s e unde rasvjetljavajui sve, a zatim te u tami ostavljajui da se pita to si to zaprav

o vidio. Zna li Ahmed t o je ona? napo on pita. Da. Jasno ti je, naravno, da u ga pitati, ae i prasne u smijeh, pa izlazimo u dvorite s hranom i piem. Osjeam se rajnje iscrpljeno i posljednjim se snagama trudim da mi zdjela s voem n e ispadne iz ru u. Zari pa na dvoritu izvlai tatin fotoaparat i Kejvanu po azuje a o da nas sve etvero fotografira raj houza. Sva ome e izraditi jedan primjera , ae, da imamo uspomenu na ljeto u ojemu smo postali najbolji prijatelji. Te veeri u revetu jo jednom proivljavam sva i trenuta prote loga dana, u ljuujui i onaj u ojemu sam ispao zadnji idiot jer sam djevoj u oju volim poeo usporeivati s rije ama, planinama i cvijeem. Jednostavno me pitala to mi se, osim izgleda, naj vie svia na njoj, a ja sam se ras o oda ao s romantinim glupostima, ao budala. Tre bao sam rei da imamo slian u us, da su joj omiljene boje te i te, da voli jesti tu i tu hranu, spomenuti njezine najdrae njige i filmove. No, odjednom shvatim da ba i ne znam mnogo o Zari. Zapravo, ne znam gotovo nita. N e znam a o odabire prijatelje, ime se bavi u slobodno vrijeme, ni a vi joj se l judi sviaju. Znam samo da je volim. Zar se svi ta o zaljubljuju? Pitam se oli o Ahmed zna o Fahimi. Vjerojatno ne mnogo. Znam da je moj otac prvi put spazio moj u maj u ad se vraala iz ole i mjesec ju je dana pratio do ue prije nego to je s u pio hrabrost da joj se obrati. Mjesec dana na on toga poslao je roditelje njez inima da je isprose. Potpuno sam zbunjen. Ljubav me obuzela i ivot o o mene ao da je stao. Vie nisam u stanju razmiljati ni o emu osim o Zari i pitam se a o odraslima uspijeva da isto dobno budu zaljubljeni i rade bilo to orisno. Bacam pogled prema Ahmedovu rovu, vidim da spava i ujem ga a o hre. Prilazim mu i budim ga. to je bilo? pita. Zari me pitala to mi se svia od djevoj e u oju sam zaljubljen i nisam se mogao sj etiti ba niega, aem oajno. Samo me zbunjeno promatra. Negdje sam proitao da ljudi na Zapadu, u Americi i u Europi, dosta dugo zajedno iz laze prije nego to se zaljube, aem uzbueno. Jesi li to znao? Odmahuje glavom. Ali doista je ta o. Vidio sam i u filmovima. Ja o, ja o dugo izlaze. a i do deset , dvadeset godina! ovjee! apue. A mi u Iranu samo ne oga pogledamo i zaljubimo se. Dovoljno je da nam se cura nas mijei i gotovi smo. Ni a vi izlasci, ni a vo upoznavanje, ba ni a ve prili e da se zbliimo. Razumije li to ti govorim? Evo, recimo, zna li ti a va je, zapravo, Fahim a? Zna li oje boje voli, to najvie voli jesti, ime se bavi u slobodno vrijeme? Ne. I nisi zabrinut zbog toga? Ahmed ozbiljno ima glavom. to a o uope nije ona va a va misli da jest? to a o Zari i ja uope nismo jedno za drug o? to a o se vjenamo, dobijemo djecu i onda ispadne da smo potpuno razliiti? to u ond a? Ahmed ru om po riva usta i zabrinuto dahne. Tebe to ne mui? pitam ga. Mui me, mui, sad ad si spomenuo, pali cigaretu. Za Boga miloga, to je doista problem . ee se po glavi i ae: Daj mi trenuta da razmislim. Dota nuo si se neega zbilja vano . Sad mi je napo on jasno a o si od svoga tog itanja pametniji. Nastavljam s objanjavanjem i razradom svoje teorije, ali Ahmed me uut ava i ae ne a ga pustim da razmisli, pa sjedam na rub njegova reveta do se on ljulja napri jed-natrag i pravi udne grimase, ao da se usredotouje, promatra problem iz razliit ih utova, postavlja hipoteze i zatim ih odbacuje zbog neuvjerljivosti. Mrmlja i isputa neobine zvu ove, podie obrve, lamata ru ama i napuuje donju usnicu pre o gor nje, gledajui u nebo. Zatim povlai dim iz cigarete i uz uzdah ga ispuhuje, ao da je istins i razoaran vlastitom nesposobnou rjeavanja jednostavne zagonet e. Na on posljednjega povuenog dima ustaje i odlazi do ruba rova, gasi cigaretu i b

aca opua na susjedov rov, a o ga njegov otac ne bi naao. Zatim se vraa pod po ri va i s reveta mi ape: Znam to treba napraviti. Otii na Zapad, ja o dugo hodaj s ne om curom, super je upoz naj i onda se vrati ovamo i oeni Zari. S tim se rijeima o ree na drugu stranu i isto ga trenut a poinje hr ati. Ne oli o trenuta a sjedim i promatram ga, a zatim ustajem, udaram ga u dupe i od lazim na spavanje. 6.Vinjete ljubavi

Ahmed, Fahima i ja gotovo sva i dan provodimo od Zari, pa se poinjem aliti Ahmedu da stalno samo sjedimo i priamo te da emo, oli o god to bil o rasno, us oro curama dojaditi, a o ih ne zabavimo neim drugim. A to bi ti drugo radio? pita Ahmed. Ne amo bih ih odveo, aem. U ino, na veeru, neto zanimljivo! Ma nemoj? sar astino e Ahmed. A a o emo to platiti? Tvojim e ovima ili mojom reditno articom? Mrtim se i slijeem ramenima. Osim toga, nismo u Americi. U Iranu smo, u naoj etvrti... Dobro, dobro, zaboravi! pre idam ga i odluujem da vie ni ada neu po renuti tu temu. S odmicanjem ljeta sve se vie zbliavamo i bez ustezanja jedni drugima prepriavamo n e e od najintimnijih doivljaja i is ustava. Rastana je zato sva e veeri sve tei. N i ome se ne odlazi ui, pa se ve poinjemo i aliti s time. Trebali bismo poi, ae net o. Sva a o, sloi se net o drugi, ali nit o se ni ne poma ne, pa svi prasnemo u smijeh. Dobro, dobro, jo ne oli o minuta, ali onda doista moramo! Sva a o. Samo jo ne oli o minuta. Ahmed i Fahima su zaljubljeni, to se sada ve zbilja primjeuje. Uz Fahimu Ahmed pos taje neobino njean i zadovoljan, a i sam priznaje da se raj nje osjea gotovo pobono . Kao da to vie nisam ja, ae. a bih se mogao druiti s Iradem. Ba im se veza lijepo razvija, ae mi jednom nasamo Zari. Sva oga mi dana sve vie izgle daju ao par. A tebi? I meni. Njihova je veza toli o dru ija od moje s Do torom. Sva i put ad spomene Do tora automats i ponem podizati i sputati ru ave. Njima je sve uzbudljivo i novo, sanjars i e Zari. Nas dvoje prema njima zapravo djel ujemo dosadno. Kao da smo ve sto godina u bra u. Odjednom shvativi da je o Do toru re la neto negativno, naglo se zahihoe i ae: Nemoj me rivo shvatiti, ja oboavam Do tora. Divan je ovje , pametan, brian... Imam sree to ta av supermoma hoe djevoj u ao to sam ja. Malo se previe opravdava. Do tor doista jest divan ovje , ali sumnjam da je Zari p otpuno sretna zbog dogovorenog bra a i bez prili e da samostalno doivi ljubav. Zn a li Do tor za ta ve Zarine osjeaje? to bi uinio da zna? Voli li doista Zari, ili s e te oslanja na mudrost starijih, umjesto na intuiciju vlastita srca? Zari sva o malo smilja ne e poslie oje treba obaviti u ui i sva i me put poziva d a joj pomognem. Ne a malo ostanu sami, ape mi im se malo odma nemo od Fahime i Ahmeda. Ne a, odgovaram, a u sebi plamtim od uzbuenja. Jednoga pa dana u dnevnom borav u u ru e hvata jednu biljenicu i pita me znam li uvati tajnu. Naravno, aem, sav cvatui zbog pomisli da me upravo unapreuje u osobu od posebnog pov jerenja, a ona tad otvara biljenicu i po azuje mi crtee nae ulice. Ne eli drugima ot riti da crta, pa je uvjeravam da e ono to gledam ostati meu nama, a ona upire prstom u jedan crte: Vidi! Nogomet na ulici! Zna li oji si od ovih moma a ti? Koji? Toga dana nisi igrao, zadir uje me s vragolastim osmijehom na licu. Kae da najvie vo li crtati ljude i posebna mjesta, pa mi po azuje crte Ahmedove ba e i djeda. Ba a stoji pod stablom, a djed joj prilazi lica prepuna ljubavi. ini se ao da ba a u

ope ne shvaa da je djed te ne oli o metara od nje. Bio je dobar ovje , ae Zari. Davao mi je slat ie ad sam bila Kejvanove dobi. Zbilja mi nedostaje. Meu crteima je i ari atura na ojoj je Irad o ruen djevoj ama. Oi su mu razrogaene a o da ba sva u eli progutati pogledom. Moram priznati da dobro opaa, aem joj. Pa, te o je ne opaziti ada bulji ao da e te izbuiti pogledom, glasno se smije. I ja se smijem, ia o bih najradije dohvatio toga napaljenog malog pizduna i iz duplj a mu iupao bestidne, pohotne oi. Zatim Zari izvlai obiteljs i album i po azuje mi sli u Mas iranog anela. Pre rasna je, zar ne? Bacam pogled na fotografiju. Mas irani aneo otprili e je iste visine ao i Zari, a duga joj se, ravna osa pre o ramena slijeva sve do stru a. I ona ima plave oi, ao i ti, aem. Preci su nam bili Rusi. Veina djevoja a u mojoj obitelji ima plave oi. Usput, jedin o je ovaj put pred fotoaparatom s inula bur u. Sva se ozari ada pria o njoj. Ona mi je najbolja prijateljica, ae Zari. Pravo joj je ime Soraja i vrlo je pametna . Nee vjerovati, ali napamet zna ba sve Hafizove pjesme! Nevjerojatno, aem, zamiljajui golem umni napor oji je potreban da bi se napamet naui lo ta o mnogo te sta. Kad smo ve od toga, jesi li i ada gatala s Hafizovim pjesma ma? Rije je o irans om obiaju: zatvori oi, neto zaeli ili postavi pitanje, a zatim nasumc tvori jednu stranicu njige i te st oji na njoj pronae odgovor je na postavljenu d vojbu ili njezino rjeenje. Jesam, odgovara Zari. Ja o to volim raditi, ali Do tor ae da time vrijeam Hafiza jer njegove pjesme nisu horos op. Smijem se. Najradije bih re ao da bi se Do tor at ada mogao malo i opustiti, al i ne aem to nego: Jednoga u dana donijeti Hafizovu njigu ovamo, pa emo zajedno iz zabave malo gatati . I neemo rei Do toru. Bit e to naa mala tajna! Licem joj se razlijeva blistav smijea . To bi bilo divno! Jednoga joj pa dana pravim drutvo u uhinji do pere sue, ada me odjednom upita:

Boji li se odlas a u Ameri u? Ka o to misli, bojim li se? Pa, bio bi ja o dale o, u stranoj zemlji, a tu su i oe ivanja tvojega oca. ujem da ima veli e planove za tvoju budunost. Nimalo te to ne plai? Zastaje sa suem u ru ama , o ree se prema meni i na brzinu se ispriava: Oprosti, zabadam nos tamo gdje mu ni je mjesto!. Ma, ne zabada, uvjeravam je do mi u primozgu tutnji mamin glas: Ljudi u Africi umi ru od gladi, a ti bi da se saalim nad tobom zato to te otac alje u Ameri u? Bi li m oda radije iao u Banglade? Pada mi na pamet i jedan dogaaj, ada sam mami, oja zna to mislim o tatinim plano vima o mojem odlas u u Ameri u, sav jadan re ao: Vidi? To tvoje motorno ulje nita n e pomae! Trebao bih od njega biti otvoreniji, a ja se i dalje ne usuujem s tatom r azgovarati o tome. Mogla bi me zato prestati pojiti njime!. Ima pravo, lije oito ne pomae, sloila se. Prava teta! I onda mi je udvostruila doz bi trebao poeti djelovati. Usnice mi se zbog ta vih misli ire u smijea . emu se smije? pita me Zari, pa joj priam o motornom ulju, a ona se smije i ae da sjaj no oponaam svoju maj u. Zatim se vraam na pitanje oje mi je najprije postavila. Kaem joj da je prije ne o li o dana moj otac ui donio asopis oji mu je poslao prijatelj iz Europ