kršćanstvo i svjetske religije, hans kung

7/28/2019 Kranstvo i svjetske religije, Hans Kung

1/40

HANS KNG

KRANSTVO I SVJETSKE RELIGIJEHINDUIZAM I KRANSTVO

HANS KNGKRANSTVO I SVJETSKE RELIGIJE

Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom


2/40

Znanost o religijama:

A

1. Osnovno znaenje pojma religija (ND).

2. Duhovno-materijalni elementi religije (TI).

3. Bitni sadraji religije (TI).

4. Sveto - sredite religije (ND).

5. Identitet modernoga subjektivizma (ND).

6. Desakralizacija, ateizam i nihilizam u modernoj epohi (ND).

7. Suvremene ive religije (TI).

8. St oj e hinduizam? Koncepcija svijeta i boanstva (HK).

9. Buda: nauk o spasenju, o budistikoj zajednici te znaenje hinavane imahayane'(HK).

10. Kineski univerzalizam i znaenje Konfucija (P).

11. idovstvo: Jahve i Tora, religiozne stranke i pokreti, sinagoga (TI).

12. Muhamed i Kuran: prorotvo i objava (HK).

13. Islam i druge religije (HK).

14. Kranstvo i religije: protestantska teologija, katolika teologija, kranstvo i ateizam(TI).

15. Drugi vatikanski sabor i nekranske religije (P).

*************************************************************************************************

Tumaenje kratica iz literature za ispit:

ND: Nikola Dogan, U potrazi za Bogom. Kranin u postmodernom vremenu,akovo, 2003.TI: Tomislav Ivani, Religija i religije. Morfologija i fenomenologia religija, Teovizija,Zagreb, 1998.HK: Hans Kung, Kranstvo i svjetske religije, Zagreb, 1994.P: Predavanja Znanost o religijama u zimskom semestru ak. god. 2003./2004.


3/40

Budizam i kranstvo

1. HISTORIJSKI BUDA: NJEGOV NAUK KAO PUT SPASENJAHEINZ BECHERT: Budistike perspektive

ivotne okolnosti i znaenje historijskog BudeStruni razlog zato se o budizmu govori nakon hind.: bud. kao historijski fenomen trebapromatrati na pozadini relig.- fil. Naina miljenja tada rairenih u Indiji.Smisao i cilj Budina nauka

Neprestano se tvrdilo da Budin nauk nije religija ve samo fil.. To nije tono: fil. je pokuaj da seobjasni svijet, a Buda odbacuje objanjavanje svijeta. Predmet njegova nauka je samo ono to vodi unirvanu.Patnja i ponovno utjelovljenjeBuda je u Benerejskoj propovijedi iznio svoj nauk u obliku 4 svete istine.Prva istina sve je patnja

- sve forme postojanja po svojoj su biti bolne

- osjeaji se opisuju kao ugodni, neugodni ili neutralni- svi su bolni zato to su sve datosti pojavnog svijeta prolazne- osobnost s sastoji od 5 prolaznih grupa opstojnosti: tjelesnog lika, osjeanja, opaanja,

psihikih zamisli i svijesti- besmisleno je u njima traiti neprolaznu duu

Druga istina- istina o nastanku patnje: udnja je ono to vodi od jednog do drugog ponovnogutjelovljenja, to ovdje i ondje pronalazi radost, udnja za uitkom, za postojanjem i unitenjem

- udnja= e pogonska sila koja stalno pokree kruenje postojanja- red na kojem se temelje stvari jest DHARMA- istom se rijeju naziva i Budin nauk

Trea istina istina o ukidanju patnje: odvraanje, odbacivanje udnje

- ostvariti ju moe onaj koji sve spoznaje kao prolazno i tome prilazi ravnoduno- kraj udnje jest nirvana

etvrta istina plemenita staza od 8 dijelova- vodi do ukidanja znanja i tim do izbavljenja iz kruenja postojanja

Spoznaja etiriju svetih istina i uvid da osobnost nije vjeno egzistentno sebstvo jest ATMAN.Budist. etika je dio nauka o izbavljenju, nije samosvrhovita i ne odnosi se samo na pravednost podjelima stalo joj je do duhovnog stava na kojem se zasniva i koji se u njoj izraava. Prvi temeljudorednih ponaanja jest nepovrijediti ivot. Cilj je ujedno i ovladavanje osjetilima. Pravilan unutranjistav izraen je u 4 boanska prebivalita: dobroti, suuti, radosti zbog tue radosti i ravnodunosti.Dobro djelovanje mora biti bez nakane. Bia su razliita i nalaze se na razliitim stupnjevima puta

izbavljenja- etika stupnjeva. Buda je formulirao 5 (minimalnih) pravila ponaanja: ne ubiti, ne ukrasti,izbjegavati razvrat, ne lagati i uvati se uivanja opojnih sredstava.Nirvana- ugasnue prestanak patnje, pobjeda nad udnjom , mrnjom i neznanjem, potpuno ugasnuepodruja postojanja.- podruje apsolutna mira, radikalno razliito od svijeta- oslobaanje od svih buduih ponovnih raanja i smrti- stanje koje se moe iskusiti, a ne moe s obuhvatiti naim misaonim kategorijama- tijelo i psiha osloboena ovjeka postoji i dalje, sve dok ne doe trenutak fizikog raspada- Buda je odbijao odgovoriti je li svijet vjean ili ne


4/40

Budistika kozmologijaBud. posebnu ulogu dodjeljuje ovjeku. Budistu su najprije sve forme ivota u naelu jednako

vrijedne. Ve A. Schopenhauer ustvrdio da je bud. etika iznad etike kranstva, zato to kr. neuvaava ivotinje.

ovjek je istaknut oblik postojanja, budui da je jedini u stanju spoznati vlastitu potrebu za

spasenjem i kroiti putem spasenja. I via bia, tzv. bogovi, imaju svijest u naem smislu, no njihovopostojanje uvjetovano je prijanjim dobrim djelima. Budistika se kozmologija odlikuje znanjem o silnojveliini prostora i vremena. Pitanje o Bogu nije tema o kojoj bi se, po njima, dalo dugo diskutirati. Moglibi identificirati dharmu kao svoju predodbu o Bogu. Ona je najvie naelo to ga bud. poznaje.

HANS KNG: Kranski odgovorPrvi kontakti

Krani i budisti danas ulaze u novu epohu svojih odnosa: prvi puta u povijesti prihvaajuozbiljan dijalog. Do 19.st. u kr. se nije ni znalo za razliku izmeu hinduizma i budizma. Buda se prviputa spominje u kr. izvorima jo oko 200. god. poslije Kr. u Sagovima Klementa iz Aleksandrije.Znamo da su u !3./14.st. franjevaki misionari dospjeli na dvor mongolskog cara u Pekingu. U 16.st.

znamo o prijateljstvu prvog kr. misionara u Japanu, isusovca Franje Ksaverskog, s jednim bud.opatom. Poruka kr. Boga morala se Azijcima initi posve stranom, latinsko-europskim importom. Tadogmatska nevolja razjanjuje zato je kasnije moralo doi do konflikta. Iz dananjeg emo motritasvakako morati rei da bi kr. japansko-kineska misija, moda propala i zbog svoga dogmatizma,biblicizma i ekskluzivizma. Konano su bili presudni politiki razlozi: europski imperijalizam ikolonijalizam.Obrat u znanosti i crkvi

Prouavanje budizma zapoelo je kao dio indologije i uskoro dovelo do jasnog razlikovanjahinduizma od budizma. Ni A. Schopenhauer, koji slovi kao pionir poznavanja budizma u Njemakoj, nije

jo mogao jasno pojmiti razliku izmeu vedante i budizma. Situacija se iz temelja promijenila tek kadasu europski prouavatelji otkrili, objavili i poeli prouavati izvorne bud. tekstove. Utemeljitelj modernogprouavanja bud. je Francuz Eugene Burnouf sa svojim uvodom u povijest bud. (1844.). Historijski jedatum bila 1881.: godina klasine Budine biografije Hermanna Oldenberga. Reformom II. vat. saborapromijenio se stav i prema drugim religijama (pozitivno).Budizam jedino stvar iskustva?

elimo li znati to bud. jest, valja ga prakticirati. Sjediti i meditirati sve dok noge ne zabole.Praksa s bud. omoguuje prodiranje u njegovu bit. Spasenje ne putem filozofske diskusije ili teolokespekulacije, nego praktinim djelovanjem. Slino vrijedi za svaku religiju. Posebice premazenbudistikom shvaanju, u susretu budista i krana rije je o shvaanju Budina nauka putemzajednikog iskustva u inu zajednike meditacije. Sumnja se pojavljuje glede suglasnosti budistiketeorije, naime da je sav ivot patnja.

O odnosu istine i povijesti Postoji jedan jedini koji bi nas mogao potaknuti da ga stavimo u Isusovu blizinu: Buda. Taj jeovjek velika tajna. Stoji u zastraujuoj, gotovo nadovjenoj slobodi; no pritom ima dobrotu monupoput neke svjetske sile. Moda e Buda biti posljednji s kojim se kranstvo ima sukobiti. Jo nitko nijerekao to on znai kranstvu. Moda Isus nije imao samo jednog prethodnika iz SZ, Ivana, posljednjegproroka, nego i jednog iz srca antike kulture, Sokrata, i treeg koji je izrekao posljednju rije istonereligiozne spoznaje i pobjede, Budu, veli 1973. godine katol. teolog Romano Guardini. Kao topovijesni Isus nije jednostavno identian kristologijama kasnijih kr. teologa, tako nije ni povijesniGautama jednostavno identian Budinim likovima kasnijih budistikih kola. Slijedi nauk ( dharmu), ane osobu ( Budu)! istina nekog nauka takoer ne ovisi nuno o povijesnosti njegova autora; neto to jehistorijski krivo moe biti istinito u nauku. Budistiki se pokret poziva na konkretnu osobu utemeljitelja.

Stoga budizam s pravom slovi kao religija utemeljitelja. Koliko god Buda upuivao na nauk, a ne nasebe taj nauk ipak ostaje Budin nauk. Tako je i Krist upuivao od sebe na djelatnu ljubav. ak i uz


5/40

najveu liberalnost i toleranciju javlja se kriterioloko pitanje: to je zaista kransko, a to budistiko?To se ne moe odrediti niti teorijsko- apstraktno niti samo empirijsko- eksperimentalno, nego jedino ukontekstu povijesnog uvaavanja ranih spisa, izvornih nauka do samog utemeljiteljeva lika.

O nunosti da se propita povijesni Buda

Nedvojbeno je da Buda nije bio nikakav mi, nego povijesna osoba. Njegova je historijskaegzistencija potvrena, ba kao i Isusa iz Nazareta; usprkos osporavanjima. No, teko sporno pitanjeglasi: to moemo znati o historijskom Budi? U raznim budistikim smjerovima i kolama naelno bisamo Budina rije trebala vrijediti kao obvezujua, kanonska. Ni budistika se vjera ne eli graditi nalegendi, romanu ili mitu, nego na povijesnoj osobi. Historiografsko propitivanje u sluaja Bude tee jenego u sluaju Isusa Krista. Zato? Zato to su Budini prvi zapisi uslijedili, ne dva desetljea ( kao kodIsusa), nego ak oko dva stoljea kasnije: anonimni su i jedva ih se moe datirati.Legende

Kod samog Bude na poetku ne stoji mit nego povijest, koja vodi do mita; povijest princa, apotom askete Siddharte. Budistika je pobonost ve rano opremila tu priu nizom udesnih dogaanja.udesa u strogo novovjekovnom smislu natprirodnog obesnaivanja prirodnih zakona ne mogu se

dokazati ni za Isusa ni za Budu; valja ih motriti kao legendarna dotjerivanja i nanose.to povezuje Isusa i Gautamu

- lutajui propovjednik, siromah, beskunik, bez prava, i u ivotu je doivio obrat koji gaje potaknuo na navijetanje

- u navijetanju se slui prostim jezikom, nije pokrenuo ni kodifikaciju ni zapisivanjesvoga nauka

- apelira na razum i spoznajnu mogunost ovjekovu- pouda, mo i opsjena bili su za njega veliko iskuenje- nije ga legitimirala nikakva vlast- okupio je najblie prijatelje, svoj krug uenika- i Isus nastupa kao uitelj

- navijeta radosnu poruku koja je od ljudi iziskivala obraenje i povjerenje- kao ni Gautama ni Isus nije htio tumaiti svijet- polazi od privremenosti i prolaznosti svijeta- korijen neslobode vidi u ovjekovim udnjama i strastima- pokazuje put spasenja iz sebinosti- ne iziskuje posebne intelektualne pretpostavke; ovjek treba uti, razumjeti i povui iz

toga zakljuke- put sredine izmeu ekstrema, hedonizma i asketizma

Po emu se razlikuju Isus i Gautama- Isus nije potekao iz obitelji bogatih, plemikih veleposjednika-

nije se obraao ponajprije suvremenicima prezasienima civilizacijom; obraao senapaenima i ojaenima- nije bio osamljenik meu osamljenima ( monah); bio je uitelj u ivoj zajednici uenika

za koje nije utemeljio nikakav red- svijet mu nije bio neto nitavno iz ega bi se valjalo povui i to bi se inom utonua

moglo prozreti- obrat u Isusovom ivotu ne znai odricanje krivog puta i traenja vlastita spasenja

Prosvijetljeni i RazapetiGautama je kroz svoje prosvjetljenje uao u nirvanu, no umro je u dubokoj starosti od 80 godina

uslijed trovanja hranom, ali i tada u miru, okruen svojim uenicima. ovjek iz Nazareta je drugaiji:njegov javni ivot trajao je oko tri godine prije nego to je nasilno okonan. Nema traga uspjehu za

ivota, taj ovjek umire prezren i proklet; kraj u usamljenosti pod najveim mukama.


6/40

Patnik koji ne rasipa suut, nego sam trai suut, koji ne miruje u sebi, nego se totalno predaje. Tako sedakle prema kranskom shvaanju kao patnik u predanosti i ljubavi, taj Isus razlikuje od suosjeajnogBude.

Nirvana ili ivot vjeni?

Osnovno znaenje nirvane je ugasnue. Konano stanje bez patnje, udnje, mrnje izasljepljenosti- to je neosporno. Sporno je valja li to konano stanja razumijevati negativno kao potpunoponitenje individuuma ili pozitivno kao ouvanje individuuma. Kransko shvaanje o pozitivnomkonanom stanju ( ivot vjeni) i shvaanje o pozitivnom konanom stanju ( nirvana) to ga je zastupalaveina budistikih kola, u naelu, nisu nuno proturjeni. U oba sluaja rije je o konano neopisivoj drugoj obali, drukijoj dimenziji, transcendentnom, istinskoj zbilji. Ni ivot vjeni ne moe se pojmiti unaim kategorijama miljenja i opisivanja, nego je stanje koje se moe samo iskusiti.

2.BUDISTIKA ZAJEDNICA I NJENA STARIJA POVIJESTHEINZ BECHERT: Budistike perspektiveSangha

Rani budizam je bio nauk o spasenju za pojedinca u pluralistikom drutvu. Ako je dosljednokroio putem spasenja i k tome se jo elio povui iz svijeta, pojedinac je mogao pristupiti sanghi, daklezajednici redovnika to ju je utemeljio Buda. Ostvarenje tog ideala monakog ivota stoga je i smisaoutemeljenja reda. Pravilno shvaen budizam nikada nije isto opravdanje po djelima, jer pravila sluesamo praktinoj svrsi, samo pomau, ali nisu samosvrhovita. I sam put osloboenja moe se ostvariti

jedino pravilnim duhovnim stavom u meditaciji i spoznaji pri emu konano nije vano kojom sestrogou slijede pravila. Iz praktinih razloga ipak bila bi potrebna izvanjska mjerila; da bi se mogloraspoznati je li se netko potpuno posvetio cilju spasenja i time postao dostojan da prima darove laika. Tipropisi upravljaju ponaanjem lanova sanghe unutar drutva i naspram laika. Zbirka tih propisa dijeli sena dva glavna djela: prvi sadri zabrane, a drugi propise o primjerenom ponaanju. Prema predaji jeBuda sam formulirao sva pravila. Buda nije odredio nasljednika za poglavara svoje zajednice. Samo sunjegov nauk i njegova pravila reda trebali sluiti kao putokazi. Buda nije elio utemeljiti nikakvu tajnutradiciju koja bi bila pridrana za izabrane. Nije bilo nikakvih elemenata vladanja, a ustav sanghe mogao

je vrijediti kao uzoran primjer za ustav zajednice u kojoj su svi jednaki. Najstariji red bila je zajednicalutajuih monaha, prosjaka. Red je ve rano dobio na poklon od laika zemljini posjed, koji je bioiskoriten za podizanje koliba, a kasnije i drugih trajnih nastambi. Iz reda se moglo istupiti u svako dobai kasnije mu ponovno pristupiti.Budistiki laici

ovjek se oituje kao budist bez veih formalnosti, formulom utjecanja: utjeem se Budi;utjeem se sanghi. Ta formula moe posluiti kao izvanjski znak spremnosti za usvajanje Budineporuke jedino ako joj odgovara i unutranji stav. Laika zajednica nije formalno organizirana. No, kao

vjerska zajednica nije manje vana od sanghe za egzistenciju budizma; bilo bi krivo motriti budizam kaoreligiju samo za monahe. Monasi svakodnevno prikupljaju milostinju. Egzistencija sanghe bila jeupuena na laike. Buda i njegovi uenici, kako je poznato, tumaili su svoj nauk svakome tko ih jezamolio. Ako je netko time bio uvjeren, a da nije mogao ili elio ui u sveti red, mogao je kao laikisljedbenik podupirati sanghu darovima i tako stjecati dobru karmu. Osim ve spomenutih pet temeljnihzapovijedi udorea ponaanja, poboni laici i danas slijede jo tri dodatna pravila, ponajprije zabudistikih svetkovina: u te dane poslije podneva nita ne jedu i izbjegavaju uitke i rasko.Predaja nauka i sveti tekstovi

Buda je iznosio svoj nauk u obliku propovijedi i pounih razgovora, ali nije naredio zapisivanjesvojih uenja. Zbor vodeih monaha nakon Budine smrti prikupio je i sredio njegov nauk; ishod je bilaTRIPITAKA ( trojna koara); budistiki kanon sastavljen od tri glavna dijela. Bili su kodificirani samo

najvaniji dijelovi monakih pravila. Buda je nauavao na ophodnom jeziku svoga vremena, nasrednjoindijskom dijalektu. elio je da se njegovi sljedbenici koriste vlastitim materinskim jezicima u


7/40

prenoenju njegovih uenja. U podruju tzv. junog budizma ili theravadeuloga sakralnog jezikadodijeljena je jednom srednjoindijskom jeziku, paliju. Tekstovi su se sve do 1. st. pr. Kr. prenosiliuglavnom usmeno. uvanje tradicije svetih tekstova za potomstvo pripadalo je zadaama sanghe.Najstarija zbirka svetih tekstova sastojala se od samo dva glavna dijela: od Vinaye, tekstova o pravilimareda; i Sutre, tekstova nauka. Dodavanjem Abhidharme nastala je neka vrsta sustavna sklopa pojmova i

sadraja nauka, Tripitaka. Verzija kanona zapisana na paliju potpuno je sauvana u indijskompratekstu. Najstariji tekst ukupnog kodeksa pravila reda, tekst to ga moemo rekonstruirati izsauvanih verzija, morao je postojati ve stotinu godina poslije Budine smrti.Ashoka i poeci budistike svjetske misije

Jedna od najznaajnijih osoba rane povijesti budizma bio je kralj Ashoka. Djed mu je bioosvaja koji je osnovao prvo veliko indijsko carstvo. Ashoka je vladao od 268.- 233. pr. Kr. obratio se nabudizam. Potreslo ga je duboko kajanje zbog prolijevanja krvi to ga je prouzroio njegov rat. Kralj neeli vie mijenjati svijet maem, nego samo snagom moralnog zakona, dharmom. Nije mu stalo dopropagiranja vlastite religije, nego do naela jednoga opeg, tako rei natkonfesionalnog moralnognauka. Ashoku ipak smijemo drati utemeljiteljem dravnike misli zasnovane na budistikim naelima.Prema njemu dravi pripada zadaa socijalne skrbi za sve ljude, pa i sva iva bia. Svjesno mijenjanje

svijeta prema budistikim idealima postavlja kao zadau politikog miljenja i djelovanja. Bio jeutemeljitelj budistike svjetske misije. Misije su bile poslane i u zapadne zemlje, a za neke od svojihnatpisa sam je Ashoka dopustio primjenu grkog i aramejskog jezika.Theravadski budizam

Formu budizma kakvu su misionari donijeli na otok Ceylon i obalne zemlje june Indije njenisljedbenici nazivaju THERAVADA ( nauk starijih po uenju); zbog njezina irenja u juno- azijskimzemljama nazivaju je i juni budizam. Juni budisti prenose Tripitaku na pali jezik. Politiki idealipovezani s Ashokom unijeli su nov dinamiki element u tu, naelno veoma konzervativnu tradiciju.Drava je nastojala samu sebe proglasiti institucijom spasenja, dakle pretvoriti u se u crkvu. Budizam jepostao odredbenim faktorom u slici to su je drave imale same o sebi. Spomenuti ideali nisu dodueopisi stvarnosti u budistikim zemljama, i nisu to nikada ni bili.Starija povijest budizma u Indiji

U Indijskoj domovini Budin je nauk uvijek ostajao jednom od vie konkurentnih religija i nikadanije dugo predstavljao odredbeni faktor drutvenog poretka, dok indijski budizam konano, uslijednajezde islamskih osvajaa u 12. / 13. st. nije gotovo posve propao. Veoma rano unutar indijskogbudizma nastali su razliiti smjerovi i kole, koje u zabludi nazivamo sektama. Zapravo se radilo oveoma ogranienim razlikama u miljenju o pitanjima manje vanosti, a laiki sljedbenici jedva da suzapaali te razlike.

Sangha i crkvaKao to Buda nije htio ili nije mogao ukinuti indijski kastinski sustav, ali ga je faktiki relativirao

primajui u svoju redovniku zajednicu mukarce iz svih kasta, tako se ni Pavao nije borio protiv grko-

rimskog robovskog sustava. Pavao je taj sustav radikalno relativirao u Isusovom duhu, primajui ukransku zajednicu gospodare i robove. Premda nisu drutveni revolucionari, Buda i Isus promijenili suovjeanstvo u tolikoj mjeri da je poslije njih poelo novo raunanje vremena.

Tijekom vremena obje su religije, naalost podupirale stvaranje novog dvoklasnog drutva,religijsko- drutvenog dualizma, hijerarhije i naroda, klera i laika. Laici u objema religijama imaju, prijesvega, dvije funkcije: 1. skrb za odravanje ivota hijerarhije monaha ili klera; i 2. skupljanje zasluge zasebe u pogledu ponovnog roenja ili vjenog ivota.Sangha uope nije ''organizirala'' laike (hijerarhiziranje i feudaliziranje u katolikoj crkvi); jedva se za njihbrinula i zaputala ih je u nestrukturiranosti podlonoj sektatvu. Sangha veinom nije bila upuenasamo na dobrovoljne i sporadine darove vjernika, nego i na vladare koji su ih podupirali iz dravnihprorauna.

Diskriminacija ena takoer je injenica, kako u budizmu, tako i u kranstvu. Premda je Budaodobrio zareivanje ena, od 456. godine poslije Krista vie se ne prakticira.


8/40

Odricanje od svijeta i oblikovanje svijetaSlino kao u kranskom Bizantu i u budizmu je svjetovni vladar postao pokroviteljem vjerske

zajednice: i u theravadskim zemljama predmodernog vremena postoji potpuno jedinstvo drave, kulturei religije.

Monasi se i dalje bave odbacivanjem svijeta.

TolerancijaU budizmu nema mjesta za vjerske progone, razapinjanja, inkviziciju; u cijeloj se Aziji oitovao

humanizirajue. I budisti su bili upleteni u nasilja, ratove i sukobe, i nisu uvijek budistiki krajevinenasilno irili budizam. Nema nedune religije svaka religija ima svoje svece i nitkove.

Potraga za spasenjem i ekonomijaMlai monasi, koji se vie ne ele vezati uz tradicionalno ogranienu ulogu, koji otro kritiziraju

tradicionalnu vjersku praksu, zahtijevaju uklanjanje zastarjelih pravila i spremni su se angairatisocijalno, a ako treba i politiki.

Dijalog s theravadskim budizmomMoramo poi od one dublje podudarnosti izmeu Isusa Krist i Guatame. Pritom objema

religijskim praksama moramo pridati jednaku pozornost (to se odnosi i na teoriju).

3. OD THERAVDE DO ISTE ZEMLJE: FORME BUDISTIKE MISLI I IVOTA

Heinz Bechert: Budistike perspektiveShravakayana (hinayana) i makayana

Na temelju Budina nauka nastalo je zbunjujue mnotvo razliitih oblika religije. Odsutnost kultau izvornom Budino nauku, nije odgovarala religioznim potrebama njegovih sljedbenika. Uskoro su serazvile raznolike forme rituala, iako je sama tradicija nauka jo dugo kazivala da kult i ritual nemajuvrijednosti u konanom osloboenju. Na indijskom tlu jo su dugo ostali ouvani oblici shravakayane idrugih kola staro budizma.

Poslije 1. st.pr.Kr. sve ih je vie potiskivala u pozadinu mahayana. Mahajanski budizam nijejedinstvena nauka, nego obuhvaa mnotvo religijskih oblika kojima su neke temeljne misli zajednike.Sada je dolo vrijeme navijetanje onih dubljih nauka koji doputaju spoznavanje istinske biti svijeta ivode do ''savrenstva spoznaje''. Ti su nauci zapisani u tekstovima mahayane, a veina ih je moglapoprimiti dananje stanje od 1. do 5. stoljea nakon Krista. Sljedbenici mahayane nipoto nisuosporavali autoritet starih kanonskih spisa. Zapravo su samo relativirali njihovu valjanost, tako to su sesluili naukom o dvostrukoj istini. Te poglede na odnos hinayane i mahajanskih sutra, moemousporediti s kranskim stajalitima prema SZ i NZ.

Sljedbenici mahayane postavljaju novi cilj da sami postanu buddhe, navjestitelji putaosloboenja. Mahayana takoer nudi jedno veliko obeanje. Spasenje vie ne treba biti otvoreno amoza malobrojne askete, nego i za iroke mase.

Mahayana = ''velika kola'' = ovaj izraz valja razumijevati i u tome smislu.

Shunyvada i yogacaraU indijskom mahajanskom budizmu razvile su se: starija kola shunyavada (nauk o praznini),

poznata i kao nauk madhyamika, zastupnika ''blaeg'' nauka. Najslavniji predstavnik te kole je filozofNagarjnna (oko 200. po Kr.), koji je obrazloio teze te kole. Ta kola se okree protiv ''realizma''hinajanske kole, u ono doba vrlo utjecajne u Indiji. Mnogi su autori da u ''praznini'' vide opis ''apsolut'',ak i svojevrstan pojam Boga. Takav iskaz o prirodi ''praznine'', ipak je pogrean zato to nastoji

postaviti ''apsolut'' u opreku s ''relativnim''. No, osloboenje se sastoji od nadilaenja tih oprenosti.


9/40

Na pitanja o apsolutu odgovara i druga velika filozofska kola yogacara (''nauka svijesti'').Njezin je odgovor blii je naem uvrijeenom nainu miljenja i lake nam je shvatljiv.

Vajrayana budizamOko sredine prvog tisuljea poslije Krista, nastao je tzv. Tantriki budizam. Kao tantra

(''odijevanje ruha'') oznaavaju se odreeni sustavi religijskih praksi, koji su veinom predstavljali tajnenauke.Prema nauku starog budizma, vjera u djelotvornost rituala i magijskih formula ometala je onoga

tko trai osloboenje. Takve su prakse nale ulaz u puku sljedbu vjere. Ono to je do tad predstavljalorubnu pojavu, u tantrizmu je postalo sredinjim sredstvom oslobaanja rituali i svete formule trebalesu otvoriti krai put do nirvane.U svakoj se tantri razlikuju 4 sustava:1. kriya (radnja) sastoji se od javnog rituala u kojem moe sudjelovati svatko2. carya (preobrazba) uenika tantre rezerviran za posveenoga.U sreditu tantrike simbolike uvijek se nalazi mandala (krug). To je pomagalo u koje se ucrtavajusimboli viih uvida, natprirodnih sila i duhovnih veza, a slui kao predmet rituala i meditacija.

3. yoga napredovanje od rituala kao izvanjske forme, do meditacije koja ga pribliava sjedinjenju sapsolutom.4. annttarayogi (nenadmaiva joga) moe vidjeti Budu, s kojim ostvaruje jedinstvo.

aktistiki tantrizamRazlikuje 2 glavna oblika vajrayane neaktistiku i aktistiku tantru. Veina oblika tantrizma

pripada prvoj grupi. Veina budista ne prihvaa drugi oblik, no ipak je u posljednje vrijeme postigao veipublicitet.

Rije i pojam shaskti (sili) spominju se ve u svezi s hinduizmom. Boanske sile personificirajuse kao enska boanstva, a razvijanje apsoluta u svijet pojava objanjava se kao posljedica prividnogsamorazdvajanja najvieg bitka kroz ensku ''silu'' (shakti) najviega bitka. Budui da tantrika jogapokuava postii stanje savrene sree u kojoj se sebstvo i svijet podudaraju u jedinstvu s apsolutom.Tu transformaciju omoguuje pravilno povezivanje kulta i joge. Seksualno je iskustvo jedan odnajintenzivnijih oblika osjeaja sree u naem normalnom ivotu. Seksualnost i najvia srea nirvane zastariji su budizam suprotni polovi zbilje. U aktistikom se tantrizmu radikalno mijenja motrite. Tu serazvijaju metode za primjenu seksualnosti u realizaciji potpune sree. Pritom jedinstvo apsoluta znaipodudaranje svih suprotnosti, simbolizirana ujedinjenjem enskog i mukog.

Hans Kng: Kranski odgovorSmjena paradigmi od malih do velikih kola

* Umjesto malobrojnim monasima, put do put do definitivnog spasenja treba se sada otvoriti

mnogobrojnim ljudima.* Umjesto spasenja putem odricanja i odvraanja od svijeta, mogunost prosvjetljenja, osloboenja imudrosti usred sadanjeg ivota: nirvana u samsari.irenju mahayane u Indiji, Tibetu, Koreji, Kini i Japanu pomoglo je to to su se ljudi ovdje mnogo manjedoslovno drali kanonskih tekstova i elastino interpretirali i adaptirali monaka pravila i sadraje nauka.Tako je Budin nauk ouvan, ak oivljen na nov nain.

Budistiko razumijevanje zbiljeMahayani je bilo namijenjeno da razrauje opseno budistiko shvaanje zbilje zasnovano na

iskonskim budistikim uvidima, kao to su ''nastajanje u zavisnosti'' i odsutnosti sebstva. ovjeku isvijetu pripada samo sveope uvjetovana realnost.: tako openito formulirano, ovo se moe utvrditi i kao

uvjerenje katolike teologije. Kranstvo nipoto nije unaprijed vezano za neko odreeno fizikalno ili


10/40

filozofijsko tumaenje svijeta. Ni Buda ni Krist, nijedan od njih ne postavlja se teorijsko-filozofski, negoegzistencijalno - praktino.

Dostojanstvo ovjekove osobeMe mora li, kranski shvaeno, fenomenologija empirijskog ''ja'' umrijeti, da bi tako dospjelo do

pravoga ivota? (usp. Lk 17,33 kljuna izreka koju donosi u dijalogu, rado citiraju i mnogi budisti)

Kranski mislioci, koji su osobu dugo razumijevali individualistiki, danas nastoje oko produbljenja,relacionog shvaanja osobe, tj. oko razumijevanja ovjekove osobe u relaciji: kao bie odnosa.Istinsko sebstvo je bez identiteta, ono stalno gubi svoje sebstvo i nalazi ga u odnosu s drugima.

ovjekova sposobnost da se uzdigne iznad struje vlastitog, specifinog identiteta i motri ga kaotakovog, ini bit svakog prosvjetljenja.

Misao koja saie samu sebeSve je prazno, sve su stvari bez biti i supstancije, samo san, samo privid: to je bio nauk

indijskog mudraca Nagarjime u 2. stoljeu nakon Kr. Ni taj prvi sustav mahayane nipoto ne razumijevapojam ''praznina'' isto negativno, ak nihilistiki. On se samo pravilno razumijeva dijalektiki: fil.postajanja u lebdenju izmeu bitka i nitavila; srednji put i to ne kao sredina izmeu ekstrema

hedonizma i asketizma, nego i izmeu bitka i ne-bitka. ovjek se treba osloboditi za najviu, religiozno mitsku istinu koja nadilazi i mitsku misao i metafiziku spekulaciju, ali joj se ovjek moe pribliiti samo uinu utonua.

Apsolutni bitak?Ni prema kranskom shvaanju apsolut nije bie, ak ni najvie bie. Takvi iskazi kao da

impliciraju pojam Boga. A budisti, kako se ini, to ponajprije ne moe prihvatiti.

Budizam ateistiki?Krane u budizmu najvie udi obavijest da je bud. religija bez Boga. Realno ivljeni budizam

doista poznaje ''Boga'', ak mnotvo bogova, preuzeto ve iz puke religije: one personificirane prirodnesile ili poboanstvenje kraljeva i svetaca, koji se prizivaju za zatitu i pomo. I bogovi dolaze i odlaze ve prema trajanju karme. Buda odbija odgovarati na spekulativna pitanja, poput pitanja o Bogu iishoditu svijeta. U tom smislu je budizam, ako ne ateistiki, onda izriito agnostiki.

Apsolut osoban ili neosoban?1. Osporavamo da je apsolut osoban. Bilo bi previe povrno doputati da se beskonano Jedno

skupi u neto konano: u neku vrstu metafizike osobnosti. Apsolut uope nije netobeskonano niti pak neto konano pored ili iznad konanog.

2. Osporavamo da je apsolut neosoban. Bilo bi nedolino kada bismo apsolut htjeli proglasitineutralnim naelom. Kao da je neto poput apstraktne ''formule svijeta''. Apsolut bez duha, bezslobode, radosti, blaenstva i ljubavi ne bi bio istinskim apsolutom.

3. Osporavamo da je apsolut kako osoban tako i neosoban. Zato to apsolut nije sloen, nego jepotpuno jednostavan.4. Osporavamo da je apsolut niti osoban niti neosoban. Zato to apsolut, iako jednostavan, nije

bez sadraja.

4. BUDIZAM I DRUTVO: BUDIZAM U NAEM VREMENUHeinz Bechert: Budistike perspektive

Propast i obnovaProdor islama u najveem je dijelu Indije unitio budizam. Od poetka naeg stoljea, budizam

je nalazio sljedbenike i u Europi i Sj. Americi. U najmlaoj prolosti, komunizam si je kao jednu odzadaa postavio i odstranjivanje budizma. Monah Saranankara je, oko sredine 18. stoljea, pokrenuo

temeljitu reformu sanghe.


11/40

Budizam na zapaduU 19. i 20. stoljeu dolazi do irenja budizma na zapad. A. Schopenhauer svojim je uenjem

bitno pridonio buenju zanimanja za blago bud. misli. Njegovo uenje identino Budinom, ali mnogotoga ini se nekom vrstom budizma, koji nije cjelovito promiljen do kraja.

Prvi utemeljitelji modernog prouavanja budizma bili su Thomas W.R.Davids i Herman

Oldenberg.Uvoenje budizma u Americi zapoelo je s japanskim doseljenicima irio se zen budizam.

Budistika ekumenaOd prvih dana bud. pokreta obnove nastojale su se premostiti razlike i ujediniti sljedbenike

raznih oblika budizma. Prva internacionalna bud. konferencija, 1891. u Adyaru, formulirala je 14fundamentalnih nauka budizma.

Ambedkar i indijski neobudizamHindusi su Budin nauk drali opasnim krivovjerjem.

Bhimrao Ramji Ambedkar (20. st.):- podrijetlom iz kaste nedodirljivih (makar)

- njegov veliki protivnik bio je Mahatma Gandhi (koji je u kastinskom sustavu vidio pozitivan faktorstabilnog drutvenog napretka)- drao je da kastinski sustav predstavlja zlo- bio je ministar za pravosue u prvoj vladi nezavisne Indije- smatraju ga prosvijetljenim biem (bodhisattva)- za njega je nirvana konano ostvarenje udorednog poretka taj se poredak mora ostvariti u svakomod nas nikada ne nastaje nasilno

Hans Kng: kranski odgovorReligioznost i seksualnost

1. Kransko vrednovanje istonjakih ''tajnih nauka'' i ''kultova'' ne smije proizlaziti ni iz kakvenesklonosti spram tjelesnosti i seksualnosti. Seksualnost pripada naravi ovjeka kao stvorenja;valja je teoloki interpretirati. Prema Isusu, to to mukarac i ena postaju jednim tijelom nijenita demonsko.

2. Izuzetno pozitivna znaenje enskog naela u aktistikom tantrizmu takoer moe osvijestitikraninu koliko je ensko u kr. nauku i crkvenoj praksi bilo tlaeno i potiskivano, i u kolikoj jemjeri kranstvo postalo patrijarhalnom religijom. Amerika teologinja R.R.Ruther s pravomnaglaava: Bog je oboje: i muko i ensko, kao i ni muko ni ensko.

3. Sveukupni aktistiki tantrizam ne smije se tako jednostavno obezvreivati kao kultseksualnosti ili ak kao seksualna razuzdanost.

4. Povjesniari nas upozoravaju da se procvat tantrizma u 6/7. stoljeu podudara s propadanjem

indijskog budizma.Protuslovlje spram Budina nauka?

Moda nijedan oblik budizma nije tako problematian kao ezoterino erotski budizam. Ovdjeje postavljeno pitanje o kriterijima uzajamne kritike u dijalogu meu religijama. aktizam predstavljau budizmu rubni fenomen.

Budizam meditacijeBudizam meditacije - kineski di'an, japanski zen, doivio je procvat u Kini od 8. do 13. stoljea.

Sada su budizam od samog poetka bile karakteristine meditacijske vjebe. Meditacija kaosredstvo samodiscipliniranja od poetka je pripadala Budinoj ''osmerostrukoj stazi''.


12/40

Meditacija ili molitva?Nogu se razlikovati i dva temeljna oblika molitve. Proroka i mistika (meditacija). U Bibliji

pobona molitva dogaa se zaudno samorazumljivo, jednostavno; naivno otvaranje srca uskromnosti i nepomuenom realizmu. Sva je potpuno usmjereno na Boga. Biblija ne poznaje govoro metodama, sistematikama, psiho-tehnici molitve. Umjesto toga nalazimo nereflektiran razgovor s

Bogom. Meditacija mistikog ovjeka zbiva se u oslobaanju od svijeta i vlastite strasti, u vraanju unutrinu. Najprije koncentracija, potom kontemplacija, a konano ekstaza.

Kranska meditacija i budistika molitva1. postoji i kranska meditacija: istonjaka meditacija - ako nije, kao danas joga na zapadu,

degenerirala u svojevrsnu psiho- i socijalno-terapeutsku tehniku oputanja.2. budistika molitva: u tome se konkretni, ivljeni budizam razlikuje od istog nauma.

Hans Wandenfels oblici molitve u budizmu:1. u kojima se za neto moli2. oblici slavljenja i hvaljenja, zahvale i obraanja

3. oblici krikova iz nevolje, iz radosti i sree, znakovi pomoi to je ovjek oekuje izvan svakenade

4. dolazimo do zakljuka da se molitva kao slava, hvala i molba ne moe iskljuiti sve dok semisterij svojevoljno ne odstrani; sve dok je nezaprijeen pristup Bogu koji prilazi ovjeku, gdjese ovjek radikalno oslobaa.

HANS KNG : Kranski odgovorIdealan budist

Budistika formula utjecanja ne predstavlja formulu vjere, izvanjski znak unutranje spremnostiza usvajanje Budine poruke. Ta budistika formula vjere ima potpun kranski analogon: ako je budistonaj koji posve praktino uzima utoite 1. u Budi, 2. u nauku, 3. u zajednici monaha; onda zakranstvo vrijedi : kranin je onaj tko : 1. vjeruje u Krista, 2. praktino usvaja njegovu poruku i 3.spreman je to ispunjati usred zajednice vjernika. Budist nedvojbeno nije samo monah. Laici za opstanakbudizma nisu nita manje vani od monaha. Budina poruka naelno je odreena za sve. Od samogpoetka bilo je raireno shvaanje da laici trebaju initi samo dijela nie pravednosti koja im namiusvjetovna dobra i bolje ponovno roenje. Jedino monah dosljedno kroi budistikim putom osloboenja:povlai se iz svijeta da bi se prikljuio monakoj zajednici koju je utemeljio Buda.

Tko je spreman radikalno slijediti Budin nauk, mora takoer ii njegovim putom, mora se povuiiz svijeta. Izvjesno, ostaje istina : i laik je budist. No, laik je zapravo na niem stupnju, dok je tek monahkonano sposoban za postizanje nirvane. Za sve laike primjeran budist je monah. Samo su oni Budinisinovi! Vrijedi li slino i za kranstvo?

Budini sinovi Kristovi sinovi?Monatvo nije Budin pronalazak, nego prastara indijska ustanova. Budistiki se monasi razlikujuod ostalih indijskih monaha po tome to su slijedili Budu. Pogledamo li sada kransko monatvo ocrtate se upadljiva slinosti budistike i kranske spiritualnosti. Monasi su kao Budini sinovi istinski budisti.Jesu li kranski monasi moda kao sinovi Kristovi takoer istinski krani.Monatvo izvorno kransko?

Budistiko i kransko monatvo susreu se u zahtjevu za izdvajanjem, odlaskom iz svijeta.Emigracija pojedinca ili skupine: to je parola.

I s kranske strane monatvo je uvijek opravdavalo svoju egzistenciju kategorijama istoe isavrenosti, etikom stupnjeva moralnog usavravanja. Isus je samo u odreenim sluajevima zatraioda se svega odreknu i pou za njim. Biti sljedbenikom , se u naelu, moe na mnogo naina. Isus nije

osnovao niti red niti samostan. Njegova poruka nije zahtijevala ni izvanjsku ni unutranju emigraciju.Budistiko i kransko monatvo susreu se u gorljivosti oko potivanja pravila. Pravila nisu


13/40

samosvrhovita. Zanimljivo je to u redovnikim zajednicama i ruho i njegova boja uvijek imaju znaajnuulogu. No, Isus je opet bio drugaiji kroz sva evanelja on pokazuje zaudnu slobodu spram zakona.Postavio je uobiajeni hijerarhijski poredak upravo naglavce. Podreenost treba biti uzajamna, uzajednikoj slubi. Budistiko i kranstvo susreu se u svom zahtjevu za uzdrljivou, askezom. Iovdje je Isus bio drugaiji nije se pojavio kao asket. Za njega su se brinule upravo ene. Za njega brak

nije bio nita neisto, nego volja Stvoriteljeva.Smjena paradigmi : od religije do masovne religijeirenje budizma urodilo je nastankom theravadskog budizma. Jer, malograanin i seljak nisu

znali to bi s produktima soteriologije otmjenog obrazovanog sloja. Najmanje sa starobudistikomsoteriologijom. Nisu ak raspolagali ni sredstvom za postizanje toga cilja spasenja. Budina poruka bila

je zapravo radikalna u svome nijekanju svijeta. Drugaije je s Isusom: da bi se pripadalo njegovojzajednici moralo se biti njegovim bratom, a ne mijenjati nain ivota. Monatvo je baza za budizam, a neza kranstvo. Kada je monatvo bilo uniteno, budizam je faktiki bio pogoen u srce. Velike masebudista imale su dvije mogunosti:

- ili se nirvana razumijevala negativno kao posvemanje ugasnue individuuma- ili se nirvana ipak razumijevala pozitivno, kao sretan konani cilj nepomutivog spokoja.

I.TO JE HINDUIZAM

O POVIJESTI JEDNE RELIGIJSKE TRADICIJE

1. HEINRICH VON STIETENCRON: Hinduistike perspektive

Guru posreduje svoje znanje a da iza njega ne stoji nikakva kontrolna instanca. Nema ni crkve,ni nauka. Postoji samo pozadina religijske tradicije koja guruu dodjeljuje ili bi mu barem trebaladodjeljivati njegove obveze. Treba odstraniti nekoliko zabluda: zabludu da je hinduizam politeistikareligija, a prije svega zabludu da je u hinduizmu openito rije o jednoj jedinoj religiji.

"Hinduizam": pojam to su ga obiljeili EuropljaniGotovo 200 godina bavili su se europski znanstvenici hinduizmom. Definiranje hinduizma jo

uvijek stvara tekoe. To je uvjetovano mnogolikou i unutranjom proturjenou fenomenahinduizma. Rije je o oitovanjima vjere koja seu od upotrebe magijskih sila u ritualima plodnosti irtvenim kultovima, preko svih nijansi politeistikih, dualistikih i monoteistikih oblika vjere, pa dokoncepcije neantropomorfnog, neosobnog apsoluta koji transcendira svaku ovjekovu predodbu. Rijehinduizam nije naime samooznaka indijske religije, nego je pojam koji su iznali Europljani. Trebao je onoznaiti religiju hindusa.

Sve se na koncu svodi na ime velike rijeke u dananjem Pakistanu. Od njezina starogsanskrtskog imena Sindhu potjee ime pakistanske provincije Sind. Grkomu imenu te rijeke, INDOS,

zahvaljujemo nae rijei "INDIJA" i "INDIJCI". Na perzijskom se ista rijeka zvala HINDU, a kao i nasanskrtu ta rije je oznaavala i zemlju kojom je rijeka tekla. Ime zemlje u mnoini (INDIJE) oznaavaloje narod koji je ondje prebivao, HINDUSE, "ljude s Inda" ili "narod Indije", INDIJCE.

Iz srednje Azije muslimanima su bili poznati budisti. Europski putujui trgovci i misionariupoznali su u 16. st. tu oznaku za mnotvo nemuslimana u Indiji, a Europljani su prvi odijelili pojmove"INDIJAC" i "HINDU", te podredili prvi sekularnom, a drugi religijskom podruju, te iz posljednjeg izvelipojam HINDUIZAM.

"Hinduizam": kolektiv religijaPostoji samo jedna DHARMA, samo jedno jedino naelo koje normativno odreuje religijsko,

etiko i praktino djelovanje ovjekovo. Dharma je kako opa etika norma- a kao takva priblino je

ostvarena samo u drutvu baziranom na vedskoj tradiciji- tako individualno i specifino grupnoodreenje, zadaa, obiaj i propis u socijalnim odnosima ili vjerskoj praksi. Svaka grupa ima vlastitu


14/40

formu DHARME, i ako je grupa dovoljno mona, ona tu formu moe oznaiti kao najviu ili najbolju.DHARMa, iako se ponekad prevodi kao "religija", obuhvaa bitno ire podruje nego na pojam religije,

jer ukljuuje i individualne okolnosti postojanja i svjetovno djelovanje, a zalazi ak u podruje ivotinja ibiljaka. Za dijalog je vano znati da je tu bitan sadraj vjere. Hindusi prema naem zapadnjakomshvaanju religije nemaju jednu, nego vie razliitih religija KOLEKTIV religija. Rije je o potpuno

razliitim religijama koje su uzajamno povezane zajednikim geografskim prostorom i njegovompovijeu te drutveno- gospodarskim okolnostima i kulturnim odnosima koji su se u njemu razvijali;rije je o religijama u kojima se nalaze elementi zajednike tradicije, o religijama koje su tijekom povijestiuvijek utjecale jedna na drugu i zajedno pridonosile oblikovanju indijske kulture. Granica izmeuplemenskih religija i hinduizma nejasna je. Danas su VINUIZAM (tovanje boga Vinua) i IVAIZAM(tovanje boga ive) najznaajnije religije hindusa. Slijede sljedbenici AKTIZMA tj. kultovi pridrueninekom enskom boanstvu.

Tolerancija, istina i tradicijaAko se ovjek svojom krivnjom ili bez nje obraa nekome drugom bogu- prema nauku vinuista

nee mu stoga biti oduzeta milost najviega boga. Najvii bog nema suparnika u drugim bogovima.

Moe se nai mnogo bogova.U Indiji je povremeno bilo vjerskih sukoba. U hinduistikoj religiji (dokumentima) muslimani su

oznaeni kao DEMONI. Mogunost ponovnog roenja daje ivotu iri obzor, a ovjeku drukiji osjeajvremena. Stran mi je zahtjev za apsolutnosti. uvanje tradicije koje sadri u sebi religioznu kvalitetu.Istina je vjena i nepromjenjiva. Svijet se nalazi u stalnoj mijeni, a naa je spoznajna sposobnostograniena. U hinduistikim religijama ouvala se batina razliitih i ponegdje veoma starih tradicijskihniti, u bitnim dijelovima ostajui ivotom.

Kultura doline Inda i prodor ArijacaDo poetka 20. god. naega stoljea vjerovalo se da su vedski Arijci stvorili prvu veliku kulturu

na indijskom tlu. Kultura doline Inda bila je visoko razvijena, centralistiki organizirana gradska kultura.Postojala je jedinstvena politika naseljavanja, normirane mjere i utezi. Glavni grad divovskog carstva bio

je MOHENJO- DARO na donjem Indu. Kultura doline Inda propala je u 18. st. pr. Krista. Vjeruje se da jenjihova propast uvjetovana klimatskim promjenama, te da su Arijci naselili tek poslije ugasnua tekulture. Arijci su prodirali u vie naseljenikih valova izmeu 1700. i 1200. pr. Krista prema SZ Indiji, atek 1000. g. pr. Krista stiu do gornjeg bazena Gangesa. Od njih potjee glavna struja religijskih tradicijasvih velikih hinduistikih tradicija i hinduistiki sveti jezik, SANSKRT. To je indoeuropski jezik srodannaima; jezik koji se u posljednjih 3000. godina malo mijenjao jer je bio jezikom svete predaje i jer su gadrali jezikom bogova.

Vede: najstarije svete knjige Indijaca

Od Arijaca potjeu najstariji hinduistiki sveti tekstovi, VEDE. Rije je o vjenim objavama bezpoetka to ih nisu stvorili niti bogovi, a proroci ih samo posreduju. Indijci te autoritativne tekstovenazivaju SHRUTI, "objava". Kroz uho posredovana formulacija vjene istine. Sve hinduistike religije

jesu religije OBJAVE i nadovezuju se na neku vedsku tradiciju. Bogovi s ljudima govore uvijek iznova.Kada se vremena promijene, objavljuju svojim vjernicima nove putove spasenja. Njima je stalo doporuke boanstva, a ne do ovjeka koji je uje ili spoznaje i dalje predaje potomstvu. Utemeljiteljemreligije uvijek je neko boanstvo. Samo je sveto znanje vjeno. Vjera u izravnu uinkovitost svete rijei.MANTRE= izriaji kao pomono sredstvo za miljenje i meditaciju, ponekad samo slogovi koji nestvaraju prepoznatljiv smisao, prema vjerovanju hindusa zbog svog natovjeanskoga podrijetla iinherentne im mogunosti duhovnog razvitka posjeduju vlastitu stvaralaku snagu.RIGVEDA= najstarija od etiriju Veda. Ophoenje sa svetom rijei jest poput ophoenja s bogovima. Ne

smije joj prii svatko, nego se uenik iskuava, prije nego mu se povjeri najvie znanje. Rije Vedaoznaava ZNANJE. Postoje etiri zbirke Veda kojima je bila dodijeljena sveenika funkcija.


15/40

RIGVEDE= himne bogovima i spjevovi.SAMAVEDA= primjena tih himni u ritualu.YAJURVEDA= izreke koje treba primijeniti u pojedinom prinoenju rtve.ATHARVAVEDA= zatitnike i arobne formule. Kojima se pokuavalo otkloniti loe utjecaje i ojaatipozitivne sile.

Duhovni uspon i socijalna restrikcija: filozofija i kastinski sustav1. tisuljee prije Krista. Vedski sveenici su pokuali pomou ezoterinoga rtvenoga rituala

uskladiti ovjeka s njegovom okolinom. MIKROKOZAM s MAKROKOZMOM. Razvili su misao novevrste, misao u simbolima i apstrakcijama. Potraga za jedinstvom iza povrinske mnotvenosti svjetovnihpojava, preobrazba politeizma monoteistikom milju, apstraktna koncepcija apsolutne svijesti, nauk oponovnom roenju i nauk o spasenju putem znanja- sve se to razvilo izmeu 10. i 6. stoljea prije Kristau najkasnijim vedskim himnima, u brahmanama i ponajvie u upaniadama. Ujedno se poinjeoblikovati KASTINSKI sustav, koji je u dananjoj Indiji takoer batina Arijaca. Kasta nije indijska rije.Dolazi od lat. CASTUS= ist, krepostan i oznaava socijalne grupe koje su meusobno odvojenepropisima istoe. istoa se odnosi na sve s ime ovjek dolazi u intiman dodir (na hranu i branog

partnera).Tri sloja odgovarala su najvanijim funkcijama unutar arijskog drutva:1. sveenicima- BRAHMANI,2. plemiima i ratnicima- KATRIJE,3. ljudima koji su morali brinuti za kuu, stoku i polje- VAJIJE;

A etvrti sloj nastaje poslije upada Arijaca u Indiju od podreenih Nearijaca- UDRE.Ovaj posljednji je najvei i sadri veinu sluinskih kasti. istoa je Arijcima znaila istou rase, aujedno i ouvanje istoe religije. Nearijci su iskljueni iz aktivnog i pasivnog sudjelovanja u vedskojreligiji. Arijski gornji slojevi bili su konsolidirani svojim vjerskim povlatenim poloajem.

Reformacija i integracija: samooslobaanje znanjemOko sredine 1. tisuljea prije Krista pokazalo se da je nemogue trajno ouvati istou religije. Izmeu6. i 4. st. pr. Kr. zapoinje period reformacije. Reformatori oko sebe skupljaju uenike. MAHVRA,JINA (Pobjednik), prema kojemu se njegovi sljedbenici nazivaju ainisti, on zastupa strogo asketskinain ivota.Drugi je GAUTAMA BUDDHA (Probueni), iji je nauk postao osnovom budizma.

Samoosloboenje znanjem! Nae normalno, neslobodno stanje poiva na neznanju. Nauk o jedinstvuindividualnog i apsolutnog bitka izrastao je iz kasne vedske tradicije te individualno iskustvo takvoga

jedinstva dobiveno praksom meditacije povezuju se neto prije sredine 1. tisuljea pr. Kr. u jednu odtemelja indijskih religija. Ekstremiti su dosljedno slijedili put samoosloboenja i sve drugo odbacivali kaobesmisleno.

Ukljuivanje religijskih formi danjih slojevaTragalo se za religijskim formama dostupnim svim ljudima, a ne samo brahmanima, asketima iredovnicima. U prvi plan je stupila emocionalna povezanost s jednim boanstvom i dovela do nastajanjaMONOTEISTIKIH (postoji jedan Bog, ak i kad njegove manifestacije mogu biti mnogolike) iHENOTEISIKIH (postoji mnogo bogova, ali moj bog je najvii i meni jedini bitan) hinduistikih religija.Nisu se naputale tehnike samoosloboenja. Vjerski pokret koji se pobunio protiv iskljuivanja iz donjihslojeva iz religije i protiv kastinskog sustava. Brahmani su doputali stoga mijeanje dotada strogoodvojenih religija. VINU i IVA (ili RUDRA) glavni bogovi danas najvanijih hinduistikih religija,pripadali su vedskoj tradiciji, ali nisu bili u njenom sreditu. Vinuizam i ivaizam u svojoj bitnojsupstanciji nastali su iz stapanja najmanje dviju, moda i triju starih tradicijskih struja.

Integracijski uinak brahmana i ortodoksni sustavi


16/40

Pri sve veem stapanju tih tradicijskih struja dugom vie od 1000 godina brahmani su imaliodluujuu, selektivnu, sistematizirajuu i normativnu ili uvarsku ulogu. Glavni su nositelji procvalihznanosti, gramatike i filozofije, medicine, matematike i astronomije, ekonomije i politike, kao i svjetovnogi vjerskog prava. Nastaje est "nazora" (darshana) ili filozofijsko- teologijskih sustava koje je indijskatradicija uvijek smjetala u parove. Zovu se smkhya i joga, nyya i vaisheshika, prva mmms

(starija) i uttara mmms (kasnija ili via), od kojih se posljednja naziva i jednostavno vedanta (krajVede, odnosno savrenstvo Vede). U ovim sustavima rije je o tumaenju svijeta i najviemu ciljuovjekovom, odnosno o njegovom osloboenju, i svi oni nastoje dostii taj cilj preko spoznaje. Jednigovore o pravilnoj spoznaji Veda, a drugi o spoznaji kao sredstvu izbavljenja iz kruga roenja. Ciljevi suim slini, ali teorijska polazita i teita su razliita.

Cilj joge je kolovati samosvladavanje i sposobnost koncentracije jogina, da bi se takopobijedile sve tjelesno uvjetovane zapreke duha, a skrivene sposobnosti ljudsko- boanske svijestidovele do oslobaajueg razvitka. Vedanta u prvi plan stavlja upaniadsko pitanje o odnosuindividualne due (ATMAN) prema apsolutu (BRAHMAN) i o njihovu sjedinjenju. Osim joge na zapadupostale su uvene suptilne misaone graevine vedante, koje pripadaju velikim dostignuima ljudskogaduha. Divljenje indologa i filozofa pobudio je Shankarin monistiki nauk (7.- 8. ili 8.- 9. st.). Joga,

nyya i vaisheshika rairile su se na ivaistikom podruju, dok su se smkhya i vedanta snanijepovezale s vinuizmom i aktizmom.

Susret s islamom, kranstvom i neohinduizamIslamska je mistika dobro poznavala indijsku misao, a moda je i bila potaknuta njome. U

kasnom srednjem vijeku dolazi do pokuaja vjerskih reformatora Kabra i Guru Nnaka (osnivavjerske zajednice sikha= "uenici") da se u stvaralakoj sintezi poveu elementi islama s elementimaindijske religijske tradicije- naroito vinuistike bhaktistike religioznosti. I u kranstvu u Besjedi nagori, nali su Indijci elemente svoje vlastite vjere. U Indiji je ve rano postojala kranska zajednica, tonam potvruju podaci koje su dali L. W. BROWN i C. V. CHERIYAN. Europski krani i misionari dolazeu Indiju osnivanjem europskih trgovakih naselja u Indiji i s kolonijalnom ekspanzijom od 1600. Nijevladala ljubav prema blinjem, nego materijalizam i udnja za moi. Europsko kranstvo je proklinjalomnogoboatvo, izotravalo je svijest o socijalnim nepravdama i postavilo je pitanje kastinskog poretka.Nastao je niz reformacijskih pokreta koji se svi oznaavaju kao NEOHINDUIZAM. Mnogi od tih pokretabili su povezani s politikim hinduizmom i indijskim pokretom za nezavisnost, a obiljeili su ih ljudi poputGANDHIJA i sljedbenika. Tim pokretima zajedniko je univerzalistiko polazite koje u utemeljiteljimadrugih religija vidi inkarnacije jednoga boanstva. Pokuavaju odgojiti novoga ovjeka.

2. HANS KNG: Kranski odgovorU hinduizmu postoji filozofija visoka duha; ivo jedinstvo u zaudnoj mnogolikosti nazora, formi i

obreda. Nema crkve, niti opeobvezatnog nauka, a ipak postoji neprekinuti kontinuitet i naizgled

neunitiva ivotna snaga. Cilj za kojim se tei kroz najrazliitije forme askeze i meditacije jestosloboenje iz neznanja privida kroz znanje o istinskoj zbiljnosti: osloboenje iz kruga roenja putemsmirivanja Ja ili njegova ujedinjenja s apsolutom. No indijsku religiju i religioznost nije se gledalo uvijektako nepristrano.

Europa i otkrie Indije

Tek u novije vrijeme postoji vee zanimanje za Indiju, njezinu religiju, kulturu i openito samnain ivljenja i vjerovanja, kod europskih znanstvenika. Oni su oduevljeni novim saznanjima. Europskimisionari, franjevci, dominikanci i isusovci na elu s Franjom Ksaverskim daju nam odreeneinformacije o toj zemlji, koja je tada bila nepoznata Europljanima. Seminar u Bombayu o "Kranskojobjavi i nekranskim religijama", koji je odran u studenom 1964., na kojem KNG govori o

nekranskim religijama kao putevima spasenja.


17/40

Religija kao kompenzacija?

U naelu vrijedi: Religija moe, ali ne mora biti "opijum naroda". Ona moe biti- isprazna ili prava- utjeha u

bijedi, ali i protest protiv bijede. Dokazali su to u Indiji oni hinduistiki reformatori koji su se izreligioznih razloga pobunili protiv socijalnih nepravdi i doveli u pitanje kastinski poredak.

Religija kao i sva ljudska vjera, ljubav i nada ukljuuje izvjesnu mjeru projekcije. No tvrdnja daje religija puka projekcija ne moe se verificirati. Ona pretpostavlja da ne postoji prva niposljednja zbilja, a to ni isti um ne moe dokazati. Prihvatiti ili odbaciti apsolutnu zbilju jeststvar "praktinog uma".

Nova enja za Indijom?

Tri motivacije: Potraga za intenzivnim iskustvom jastva i obratiteljskom snagom svetoga. Potraga za

dodirljivom, iskusivom religijom. Potraga za vrstom zajednicom.

Potraga za istinskom karizmom vjerskih voa, tako i za zajednicom s drugim vjernicima.

Postoji li jedno mistino iskustvo?

Mistici raznih religija imaju slina iskustva. Uza sve razliite forme postoje zajednike dubinskestrukture: jedinstvo, spasenje je cilj; oienje (purificatio), prosvjetljenje (illuminatio) i ujedinjenje (unio)ine put. Mistici posve razliitoga vjerskog podrijetla sliniji su i blii jedan drugomu nego prosjenomvjerniku iz vlastite religije. Ali isto tako meu mistinim iskustvima u razliitim religijama postojeproturjene i naizgled nespojive suprotnosti npr. suprotnosti izmeu impersonalistiko- monistike ipersonalistiko- teistike mistike. Rije je o diferenciranom zajednitvu iznutra razliito strukturiranihmistinih iskustava koja pokazuju jedinstvene crte, o zajednitvu koje omoguuje komunikaciju i meurazliitim religijama.

Mistika i proroka religija

"Mistika" u religijskom smislu pokazuje se kao analogan pojam, koji obuhvaa slino priistodobnoj neslinosti. Za dijalog kranstva i hinduizma vano je iznai temeljnu razliku izmeumistike i nemistike religije. Temeljno iskustvo mistike pobonosti jest nijekanje ivotnoga nagona,ovjekovo odricanje i nestajanje, predanost onom beskonanome koja svoj vrhunac nalazi u ekstazi ilinirvani. Ona je primarno usmjerena prema unutra, tei osloboenju od udnja, ugasnuu afektivnog ivoljnog ivota: proces samopreobrazbe u kojem se mistik pojavljuje kao onaj koji se odrie, ali konanoipak kao onaj koji zna. Vrhunac mistinog pobonog ivota ine pritom izvanredni doivljaji s onu stranunormalne svijesti: nove dimenzije opaanja i spoznavanja, ekstaze i njima sline vizije i audicije, gdje ses isto duhovnim iskustvima povezuju osjetilni podraaji i ukida se svagdanje razdvajanje subjekta odobjekta. Uz askezu i meditaciju priziva pojavu mistinih stanja i dolazi do znanja i spasenja. Temeljnoiskustvo proroke pobonosti obiljeeno je snanom voljom za ivot: nagonom za potvrivanjem,potovanjem spram vrijednosti i zadaa, strastvenom tenjom za ostvarenjem odreenih ideala i ciljeva.Usmjerena je prema van. Emocije se ne potiskuju nego se bude. Ima doivljaja poziva i objave, rjei sui ne poznaju ukidanje rascjepa subjekt- objekt.Uzajamno proimanje

Katoliki teolog Martin Kmpchen, koji ivi u Indiji: "Do sada je teologija polazila od prividnogpluralizma religija; ona kae da se sve dobro i istinito to se nalazi u drugim religijama zapravo moepripisati kranstvu, dakle da je hindus, ukoliko ivi u moralnoj istoi i istinski trai Boga, anonimnikranin (K. RAHNER)" Izmeu ostalog govori kako su sve druge religije priprema za kranstvo.

II. SVIJET I BOANSTVO:


18/40

KONCEPCIJE HINDUS


Kozmiki red

Hindus uva spoznaje svojih otaca ak i kada sam stavlja nove naglaske ili stvari vidi drugaije.Postoji nebeski bogovi (deve) i bogovi donjeg svijeta (asure), sile svjetla i sile tame, sile reda i silepokreta i vitalnosti. Samo najvie boanstvo ima mnoga imena; tako ga ivaisti prizivaju kao "Gospoda"(shvara), vinuisti kao "Uzvienoga" (bhagavn), a aktisti kao "Boicu" (devi). Devama se ovjekobraa za pomo, a asura se boji. Openito se nebeski bogovi ne klasificiraju kao dobri, a bogovi svijetakao zli. I jednima i drugima dodijeljene su zadae. Na izvjestan nain i bogovi su samo ljudima. Deve iasure nisu bitno drukiji od ljudi. Imaju vee sposobnosti i veu mo. Postoji samo dobro i manje dobro.Kao i sile i pobude u ovjeku, tako i sile koje djeluju u prirodi i svemiru jesu ambivalentne, mogudjelovati pozitivno ili negativno.

Kozmiko vrijemeKozmiki je red ujedno cikliki red, red koji ralanjuje dogaanje svijeta u vremenskom tijeku

koji se pravilno ponavlja. Ciklusi su u sebi asimetrini, i podlijeu kvalitativnom propadanju. Periodisvijeta koji zapoinju Brahminim stvaranjem, a zavravaju ivinim razaranjem. Ti su periodi podijeljeni uetiri vijeka. U trenucima opasnosti se najvii bog Vinu sam mijea u dogaaje. Neki od tih Vinuovih(a mutatis mutandis i ivinih) zemaljskih manifestacija (prdurbhva) ili "silazaka" (avatra) imajumitsko- kozmogonijski ili kulturni karakter. Vinu se jednim djelom sebe inkarnira u svijetu da biprivremeno iznova uspostavio kozmiki red ili, kao u Krininom sluaju, u neogranienoj boanskojprirodi uzima ljudski lik. Posljednja inkarnacija je u Krini, koji je za mnoge vinuiste jedina savrenaovjeku dostupna i ujedno apsolutno transcendentna forma boga: prna- avatra, potpuna inkarnacijaVinjega u ljudskome liku. U 3, 893. 086 godina, koliko je ve prolo od poetka sadanjeg svjetskog

perioda do 1984. godine Vinu se devet puta utjelovio u svijetu. Otklonjena je prijevremena propast,kozmiko propadanje samo je usporeno; ne moe se zaustaviti. Najvanije je Vinuovo pojavljivanje ulikovima RAME i KRINE. Okolnosti roenja Krinina, udesna djela boanskog djeteta, njegovamladost, njegove nepodoptine, njegova junaka djela i njegov nauk zapisan kao objava u Bhagavad-Gti predmetom su kontemplacije mnogih vinuistikih vjernika. LAKULIN se motri kao ivinainkarnacija. Krina je umro prije krunidbe kralja Parkshita u 3102. pr. Kr., ime je zapoeo posljednji odetiriju vjekova sadanjeg svjetskog ciklusa. Potom se Vinu pojavio jo jednom kao BUDA, kako bioslabio i zbunio krivim naukom demone. U Indiji postoje kalendari koji raunaju vrijeme prema kaliyugi.Uslijedit e novo stvaranje s iznova uspostavljenim redom, taj ciklus ponovit e se bezbroj puta, kao tose bezbroj puta ponovio i prije naega vremena. Bogovi e nastajati i nestajati. Njihov je ivot relativnokratak. Kralj bogova je INDRU. ovjek pojedinac ivi u beskonanom ponavljanju unutar ove vremenske

dimenzije, sve dok se ne uspne do najvieg boanstva. Kozmiki bog Vinu poiva nad tim svjetovima.

Postanak svijetaSvijet kao emanacija, kao raanje i kao rtva; kao redatelj i kao kipar. Prvo polazite dovelo je

do dualizma Boga ili dua i svijeta, svijesti i materije. Filozofijski sustav smkhyje stvorio je opupodlogu za takva dualistika polazita. Drugo polazite vodi ili do identiteta Boga i svijeta ili do udjelasvijeta i svih stvorenja u Bojem biu. Osim Jednoga nije postojalo nita drugo. Bog je morao stvoritisvijet ni iz ega. Bog je drugi, ali ne posve drugi.

Brahman i atmanIndividualna svijest, nazvana atman, identina je univerzalnoj svijesti, brahmanu, prapoetnom

apsolutnom Jednom. Trebalo je spoznati to jedinstvo; trebalo je pojmiti da je svako pojedinano bie dioapsoluta, da iz njega crpi svoju ivotnu snagu i u sebi nevidljivo nosi apsolut. Ta je spoznaja trebala


19/40

dovesti do stapanja atmana i brahmana, do nadvladavanja odijeljenosti individuuma od njegova vjenogizvora. Brahman je srednjega roda, sveprisutan a ipak nespoznatljiv. On je transcendentni bitak kojiproimlje, oivljava i nosi svijet. Neprolazno naelo unutar i s onu stranu prolaznoga svijeta. On je bie(sat), isti bitak; jer iz niega ne nastaje nita: samo iz bia moe proizai bie. Zatim, on je svijest (cit),

jer svijest je pretpostavkom svakoga spoznavanja, htijenja i stvaranja. I atman, individualno jastvo, jest

svijest, a svijest u ovjeku stvara povezanost s boanstvom, odnosno s apsolutom. Brahman posjedujeblaenstvo (nanda) ili ak jest blaenstvo. Blaenstvo se razumijeva kao ispunjenje svih elja. BIE,SVIJEST IBLAENSTVO- na sanskrtu sat, cit i nanda- to su tri modusa bitka brahmana. Apsolutno Jednoegzistiralo je ve prije stvaranja, prije svijeta, i moralo je ve tu biti savreno.

Jedno i mnotvoJedno je htjelo postati mnotvom. Prva refleksija, apsolutna svijest se usmjerava na sebe samu,

samu sebe ini objektom i tako ujedno prvi put postaje subjektom. Ona se tako raslojava na dva dijela.Rije je fenomenu samootuenja.

Boje potencije i svijet kao igraBoanstvo karakteriziraju neogranieno slobodna volja, svemo i sveznanje. Potencija je na

sanskrtu kti, rije enskog roda, tako da se suma svih Bojih sposobnosti razvijanja u ivaistikommitu shvaa kao Velika Boica, kao enska partnerica ivina. Bez svojih potencija iva ne bi mogaodjelovati. iva i akti od poetka su upueni jedno na drugo i konano su Jedno. Vinu posjedujesposobnost da preobraava, skriva, zaarava. Ona je dijelom njegove svemoi, a ime joj je Maja, iluzija.Maja= PRIVID. Svijet je privid utoliko to prekriva realnost brahmana. Umjesto da spoznaje brahman,ovjek vidi samo mnotvo stvari i grevito se dri za njih. Brahma= STVORITELJ, iva= RAZORITELJ,Vinu= ODRAVATELJ.

O Bojem biuVinu je uvijek nazoan, okrenut svijetu; svijet mu je u svim pojedinostima svugdje i uvijek

raspoloiv. Njegove su inkarnacije spontana upletanja u svijet maje. On voli svoja stvorenja. iva jedrugaiji. On je bog ekstrema, bog ije udi pokreu ovaj svijet. S jedne je strane bog asketa i samasket. On zahtijeva priznavanje i pokoravanje; bijesom i unitenjem proganja onoga tko ga ne potuje.Koncepcija osvetoljubiva i ljubomorna boga moe se djelomice objasniti iz rane povijesti odreenihreligija i drutvenih uvjeta u kojima su one nastajale. Vinu je u formi ravnotee i reda, a iva napetosti isinteze. Vinu je kozmiki bog. Bezbrojni svjetovi proizlaze iz njega i opet tonu u njemu. iva unitavademone, koji su u ovjeku: zavist, duhovna slijepost ili neznanje. Kao ekstatik i Veliki Jogin, on pokazujeljudima put prema svladavanju svijeta. On kri svaki red. Osloboenje je veini ivaista stapanje uJedno sa ivom. Ono se moe ispuniti u ekstazi ili u meditaciji- oba stanja su najbolje ilustrirana u

mitovima o ivi. Razaranje je izbavljenje. Razaranje je oslobaanje due od okova postojanja. Arazaranje je uvijek razaranje prolaznoga. Neprolazno je sadrano u ivi. iva je zatitnik estetike i uiteljumjetnosti. Ni Krina nije Sin Boji, nego je sam bog. Bog stvoritelj Brahma s ljubavlju se oznaava kaodjed, a Velika Boica se tuje kao majka koja voli i daruje ljubav. Ali bog nije niti sudac. Ljubav je usreditu bhaktistike religioznosti, koja kao put spasenja ima istaknutu ulogu u velikim hinduistikimreligijama.

2. HANS KNG: Kranski odgovor

Uloga mita u ivotu

Mit eli izrei izvorniju, veu, vaniju zbilju kojom je odreen ovjekov ivot, djelovanje i

sudbina. On ne eli tu stvarnost konano objasniti ili tek poetski interpretirati; nedostatna supsihologijska i psihoanalitika tumaenja, koja mitove motre kao individualna i kolektivna iskustva


20/40

religiozne svijesti. Mit eli u nepovijesnoj, nepojmovnoj, zornopersonalizirajuoj formi egzistencijalnootvoriti tu viu zbilju i posredujui ivotnu orijentaciju- u ritualu sudjelovati u njenoj izbaviteljskoj moi.

Monizam ili dualizam

Odnos brahmana prema svijetu:

1. pozicija brahman i svijet su jedno te isto (Shankara- postoje jedino razliiti stupnjevi istine- empirijskai metafizika- a viom spoznajom Sve- Jednoga ovjek dobiva spasenje).2. pozicija brahman i svijet potpuno su odvojeni (Madhva- Bog je djelatni uzrok i nita vie; za razlikuod Shankarina monizma- a-dvaita- on zastupa radikalan dualizam- dvaita= dvojstvo).

Jedinstvo u razliitosti

3. pozicija brahman i svijet su isto u razliitosti(Rmnuja- brahman je nedvojstven, ali nije bezsvojstava; on je identian osobnome Bogu; Bog i svijet su jedno, kao to su jedno dua i tijelo).

Stvaranje iz niega?

Svijet se ne smije razumijevati kao Boja emanacija, kao izlijevanje i samorazvijanje boanstva Svijet se ne smije razumijevati kao kreacija, kao boansko stvorenje Bogu kranska teologija pripisuje fundamentalan odnos prema svijetu, a svijetu fundamentalan

udio u boanskom bitku; Bog je imanentan svijetu upravo zato jer mu je transcendentan;svijet ima relativnu realnost.

Stvaranje u razvijanju

Stvoritelj ne ostaje izvan svojeg djela; stvaranje se moe pojmiti kao razvijanje boga u svijetu, ada se svijet ne gubi u Bogu ni Bog u svijetu, da se svijet ne odrie svoje samostalnosti i da seBog ne rastvara u svijetu.

Boga valja razumijevati kao sveprisutnu, neiskazivu tajnu ovoga svijeta, ovjek i svijet ne

postoje ni nezavisno od Boga niti kao puki privid i iluzija, nego kao relativna zbilja.

Osobno ili neosobno razumijevanje boga?

Bog nije ni mukog ni enskog roda, nije osoba kao to je ovjek osoba Bog nije niti srednjeg roda; on ne moe biti neosoban ni ispod- osoban Bog kao iskonska zbilja obuhvaa muko, ensko i srednje, osobno i neosobno; on je Drugi, a

ipak ne posve Drugi.Bog kao "personifikacija" boanskog.

Svijet kao boja igra?

Boja igra sa svijetom i za svijet, s ovjekom i za ovjeka; pokrenuo ju je sam Bog i nijeunaprijed utvrdio nita osim pravila; svijet ne poigravajui se s Bogom, a ipak njime podravan iupravljan, smije igrati vlastitu igru sluaja i nunosti, no ovjek ne treba biti Boja igraka, negoslobodan sudionik u igri.

III. OVJEK I SPASENJE

U RELIGIJAMA HINDUSA


Odakle nejednakost ljudi?

ovjek se od ostaloga ivog svijeta ne razlikuje po svojem biu, nego po svom odnosu premaBogu. Karma nastala u prijanjem ivotu odreuje kako psihike i fizike kvalitete pojedinog bia tako i


21/40

izbor ivotnih uvjeta kojima se ono izlae s novim roenjem. Rije karma / karman / izvedena je izglagolskog korijena za "initi, djelovati" i oznaava ono to rezultira iz djelovanja: in, djelo, djelortvovanja, ali i nevidljive unutarpsihike posljedice nekoga ina koji e se pokazati u budunosti.

Dua ivota i ponovno roenje

Obrazovni hindusi vjeruju u egzistenciju fine supstancije koja luta od ivota do ivota, a zovu jeJVA ili JVTMAN, "dua ivota". Jva sadri fini agregat opaajnih mogunosti tzv. unutranjiinstrument (antahkarana). Taj instrument skuplja svekolike opaaje i osjete, svjesne i nesvjesne.Materija posjeduje- prema nauku smkhye- tri kvalitete (guna): finou ili svjetlost (sattva), nemir ilipokrenutost (rajas) i grubost ili tamu (tamas). Karma mijenja odnos tih kvaliteta u psihikim organima.Svakom se biu bez iznimke jednoga dana dodjeljuje izbavljenje. Nauk o ponovnom roenju oslobaaboanstvo od izravne odgovornosti za svu bijedu na svijetu a da mu pri tom ne treba avao iuljepavanje nevolje to je moemo iskusiti. Taj nauk daje ovjeku nadu u bolju budunost u buduimivotima i motivaciju da radi na samome sebi, da bi nastupilo takvo poboljanje.

Putovi osloboenja

Tri puta: put DJELOVANJA (karma- mrga), put ZNANJA (jnamrga) i put BOJE LJUBAVI(bhakti- mrga). Indijci razlikuju dva osnovna ovjekova stava u njegovoj tenji za osloboenjem: putmajmuna (mladi majmun je aktivan) i put make (mae je pasivno). Razlika postoji i meu ljudima,

jedni pokuavaju postii spasenje vlastitom snagom, a drugi samo dozivaju i nadaju se izbavljenju. Putina, u vedskoj tradiciji rtvovanje je bilo najvanije radnja, radnja pomou koje je ovjek primiopovezanost s nebeskim. rtva mu je davala mogunost da ostvari svoj doprinos sklopu kozmikog reda,da pokae svoju zahvalnost za pruenu pomo i izgovori svoju molbu za obnovljenu potporu.

Put znanja (jnamrga)Spoznaja pretpostavlja preobrazbu ovjekove svijesti. Put znanja ili spoznaje uiva najvei

ugled meu svim putovima osloboenja u Indiji. No ima dvije mane. Teko je s njime kroiti vlastitomsnagom. Iziskuje pretpostavke unutranje istoe i duhovne naobrazbe to ih potpuno ne moe ispunitisvatko. Nune su bezbrojne inkarnacije da bi se dostiglo stanje iz kojega put spoznaje vodi dokonanog prosvjetljenja. Druga je mana socijalna. Gdje bismo dospjeli kada bi se svatko posvetio putuspoznaje i meditacije?

Put djelovanja (karma- mrga)Ritualnom djelovanju pridodano je drutveno djelovanje kao bitna zadaa. Ispunjavaj svoju

dunost u svijetu, ali se pritom ne vezuj za svijet. Sreuj svoje zadae bez sebinosti. Jedino jeboanstvo izvor svega djelovanja. ovjek moe djelovati u svijetu da bi se oslobodio svijeta.

Put Boje ljubavi (bhakti- mrga)Ovaj je put svakom dostupan. Bhakti, predanost Bogu, ljubav prema Bogu i voljenost od Boga usreditu je tog puta osloboenja. Bhakti= SUDJELOVANJE i DODIJELJIVANJE. ovjek zasluuje udiou Bojoj milosti svojom bezuvjetnom predanou i svojom ljubavlju prema njemu koja prevladava svedistance. Tu ljubav ne ostvaruje samo vlastitom snagom. U skladu s njegovim rudom Bog prilazi knjemu, dodjeljuje mu u svojoj milosti ono to ovjek nastoji ostvariti, bhakti, boansku ljubav, sudionikiodnos prema Bogu. Tri stvari oznaavaju odnos ovjeka i Boga: pashu (ivotinja), pati (Gospod) ipsha(okovi). Individualni ovjek je rtvena ivotinja, a njegove veze s kruenjem postojanja su okovi. Doosloboenja dospijeva samo onaj tko se predajui sebe sama rtvuje gospodaru ivi. rtvovanja sudostojne samo iste ivotinje. Prva pretpostavka je ista promjena ivota (cary). Slijedee proienje

sastoji se u djelovanju povezanom s Bogom (kriy), koje ponajprije obuhvaa udjeljivanje milostinje,molitvu i ritual u kui i hramu te studij kod duhovnog uitelja. Nakon dugog vjebanja u takvom


22/40

samotreniranju slijede meditacija (joga) i konano oslobaajua spoznaja (jna). Askeza i meditacijeslue samooienju da bi ovjek postao dostojan Boje milosti i da bi sama sebe preobrazio u istomjesto za Boju prisutnost.

2. HANS KNG: Kranski odgovor

enja za spasenjem

Kranstvo i hinduistike religije poznaju otuenje , propast, potrebu za samoosloboenjem. Kranstvo i hinduistike religije nadaju se spasenju kroz apsolut.

Svjetovna pobonost

Nasljedovanje Krista nije znailo odvraanje od svijeta i odricanje svijeta, nego ispunjavanjevolje Boje u vjeri i u ljubavi ovdje i sada. Pavao: "Nemojte se prilagoavati ovomu svijetu". Sloboda zanesebina djela! I kranstvo i hinduizam su iskusili koliko je teko ivjeti tu nesebinost u slobodi. No,ovjek moe osloboditi svoje jastvo i razrijeiti spone sa svijetom jedino ako se dri "istog jastva",Boga, apsoluta. Taj put je mogu jedino uz boju milost (charis= naklonost). Od ovjeka se oekujebezuvjetna predanost- kao osnovni stav ivota.

Religija milosti

idovsko- kransko- islamska tradicija poznaje samo jedan jedini ivot ovjekov, u kojem sesve odluuje za vjenost. Hinduistika tradicija poznaje vie ivota, u kojima se ovjek neprestano moeproiavati i usavravati.

Verifikacija nauka o reinkarnaciji?

Pregledajui sve argumente pro et contra- neemo moi rei da je nauk o reinkarnaciji dokazan.

Povijest kruna ili usmjerena?Povijest ovjeka (a moda i svemira)- bila u krunim kretanjima ili u dijalektinom kretanju kroz

krize i prijelome- usmjerena je na ono to konano ini ispunjenje ovjekova ivota: na definitivan ciljosloboenja ulaenjem u "nirvanu" ili "kraljevstvo Boje".

Vjera u napredak

Bez Boga- to je osnovno uvjerenje svih ovih religija- ovjek ostaje torzo, fragment, "homo in securvatus", u se zgreno ivo bie, kako su naglaavali Augustin i Luther.

IV. RELIGIJSKA PRAKSA:

RITUAL, MIT, MEDITACIJA


Prvi turistiki dojmoviU praksi se pokazuju bitne razlike meu pojedinim religijama koje ubrajamo u "hinduizam"-

ponajprije razlike u ritualu i studiju religije (sredite pojedinih religija ine potpuno razliiti tekstovi), ali i uponaanju, odijevanju, u hrani, u blagdanima i u drugim detaljima svagdanjega ivota.

Kuni ritual

Religija se najvie odvija u kunom podruju. Hindus pristupa svome Bogu kao gostoprimac.Bog se poziva, kao to se i u nas poziva u molitvi. No, ne dolazi samo kao pomonik i spasitelj, nego


23/40

kao gost. Pozdravljaju ga, ugouju, darivaju, slave. ovjek nastupa kao davalac, a bog kao onaj kojiuzima. Do ut des, dajem da bi i ti meni neto dao (kritiari religije). Primiti Boga kao gosta, pripremiti seza taj in i obradovati gosta sa 16 malih slubi ili rituala, 16 upacra, kako veli hindus. Taj se ritual moeproiriti do 94 male slube ili rituala. No. Tko ne moe ostvariti uobiajenih 16 slubi, trebao bi prinijetibarem sandalovo ulje, svjetiljku i cvijee. S Bogom se zajedno slavi i guru, uitelj kojemu se zahvaljuje

za religiozno znanje.

etiri ivotna stadija (ashrama) dvaput roenihU to se drutvo stupa prelaenjem dvaju vanih pragova. Prvi je INICIJACIJA uz spiritualnog

uitelja (gurua); ve prema kasti, slijedi izmeu sedme i etrnaeste godine ivota i pripadnike gornjihdrutvenih slojeva ini dvaput roenima. Prvim roenjem roeni su u drutveni okvir obitelji i kaste, adrugim se postavljaju u vjersku tradiciju. Drugi je vaan prag upravo BRAK, koji se prema vedskomritualu zakljuuje pred vatrom i postavlja odgovornost za vatru, tj. za ritual (vatra je bila posrednikomizmeu ljudi i bogova). Kriterij za brak u prvom je redu kasta, u drugom obrazovanje i gospodarskasituacija odreene porodice. Stupanje u etvrti i posljednji stadij ivota nije nuno. Tko ue u njegapostaje samnysin On vie ne pripada ni jednoj kasti. Luta bez kue i imovine.

Je li kastinski sustav pred raspadom?Mjerilo u procjenjivanju kasta jest njihova ritualna istoa i- podreeno tomu- njihov gospodarski

poloaj, pri emu se istoa odnosi na ritualnu istou i vjersko znanje. Sve kastinske razlike nestaju teku stanju svetosti. Kastinski sustav je slubeno ukinut zakonom, ali u nedostatku funkcionalnih dravnihekvivalenata jo uvijek u velikoj mjeri odreuje i nosi drutveni ivot.

Hram i boanski likHinduistiki hram simbolizira djelovanje Boje u svijetu i ovjekov put prema Bogu. Cijelo

podruje hrama jest sakralni prostor. Kada se stupa u nj, izuva se obua. U hramskom ribnjaku obavljase obredno kupanje, zatim se pribliava samom hramu. Dok se obilazi oko hrama u smjeru kazaljke, upredodbi oivljavaju i mitovi. ovjek u znak potovanju okree boanstvu svoju desnu stranu (to nevrijedi za dio aktistikih i ivaistikih sekta, koji se u ritualu i kultu razlikuju od ortodoksne veine).Pogled i doticanje vratnica hrama. Vjernik, ako nije brahman, stupa najee samo do praga svetita.Ovdje postie darshanu, pokazivanje Boga. Pred Boga se ne stupa praznih ruku. Dovoljna je i pregrtvode ili list. Dar je samo znak: iza njega kao prava rtva stoji srce puno predanosti.

Mit- mnogoslojan fenomenMitovi u svim hinduistikim religijama imaju znaajnu ulogu. Mitovi izvjeuju o postanku svijeta,

o biu i djelovanju bogova i demona, o iskustvima i djelima proroka i svetaca i o nastanku svetih mjesta.Njihov jezik je jednostavan, no slike su dojmljive, ispunjene simbolikom. Mit skriva samo ako ga slua

neznalica, jer on ne razumije jezik simbola. Demitologiziranja ima i u hinduistikim religijama.Joga kao meditacijski trening

Joga je dvoznana rije. Znai uprezanje, svladavanje tjelesnih funkcija, osjetila i miljenja.Joga oznaava uprezanje i kroenje osjetila, ali znai i rezultat cijeloga truda, povezanost individualnedue i apsolutne due, sjedinjenje tmana i brahmana. Prva je pretpostavka moralni ivot. Druga jesamoodgoj. Trea je kontrola tjelesnih funkcija putem odreenih tjelesnih vjebi. Nakon povlaenjaosjetila iz vanjskoga svijeta slijedi paralelan proces u odnosu na unutranji svijet. Cilj je postupnoiskljuiti mnotvo unutranjih predodbi i da se svijest upravi prema jednom jedinom objektupromatranja. Ako to uspije, utonue konano dovodi do cjelovita zor izabranog objekta meditacije, dopotpunog poimanja svih dimenzija njegove realnosti.

Razine miljenja i istina


24/40

Postoji najvia i jedina istina. Tko je spozna taj je osloboen. No, dok je nema zna da se istinamanifestira na svim razinama bitka, svaki put na razliit nain.2. HANS KNG: Kranski odgovor

Istina slike i prie

Religija smije poi od onoga to potvruju socioloko- psiholoka istraivanja i komunikologija:da ni nai suvremenici ive samo od argumentacije, nego od pria, ne samo od pojmova, nego od slika,esto prastarih, i uvijek se stvara nunost vaeih slika i pria koje treba prepriavati.

to se treba dogoditi s mitovima?

Mitovi su dvostrani, ambivalentni. Iz kranske perspektive: Indijski mitovi omoguuju pristup do tajne "boanskog", do samog Boga. Ni krani ni hindusi ne trebaju ih slijepo prenositi kao jedini mogui izraz vjere; treba ih

podvrgnuti strunoj kritici. Dananjica ne treba "novu mitologiju" da bi svladala krizu moderne u postmodernoj paradigmi.

Krist i Krinaivina objava u Lakulinu, koji je nauavao pshupata- ivaizam. Vinuova objava u Krini (i u

Rami). Krina je historijska osoba, hodoasti se do mjesta na kojima je djelovao, on je autentian ovjek("vere homo"). Ujedno je i objava jednoga Boga ("vere deus"). I hindusima se jedan Bog objavio naodreenom mjestu i u odreeno vrijeme.Da bi se dijalog nastavio kao polazite uzima se Isus iz besjede na Gori i krini put.

Inkulturacija i kritiko- kontekstualna teologija

Nema kritiki opravdane inkulturacije bez kritiki opravdane teologije i egzegeze. Kontekstualnateologija smjera na istinski ekumensku indijsku teologiju na solidnom historijsko

kritikom temelju koja stupa u dijalog s hinduizmom i islamom kao partnerima jednake vrijednosti iprava.

ISLAM I KRANSTVO

Hans Kng

I. MUHAMED I KUR'AN: PROROTVO I OBJAVA

1. JOSEF VAN ESS: ISLAMSKE PERSPEKTIVELo image i njegove posljedice- strah spram islama normalan je- po. 13. st. Guibert od Nogeuta u svojim Gesta Dei per Francos doao do kratke napomene o

Muhamedu stvorio neprijateljsku sliku za koju mu je izvor samo plebeia opinio (miljenje ovjekas ulice)

- II. vat. sabor objavio je deklaraciju o muslimanima, ali ni ona nije otklonila plebeia opinio- donedavna se o islamu nikada nije govorilo u kolama (nije bilo obrazovno dobro), ni u sastavu

povijesti, ni u nastavi religije...- u posljednje vrijeme se naglaava zajednika abrahamska batina (idovstvo kranstvo islam)Vremenski poredak kao mjerilo vrijednosti- za uzajamni odnos ovih triju religija nije nevano to one stoje u vremenskom slijedu obje kasnije

shvaaju sebe kao dokidanje i nadmaivanje prethodnih

- najstarija (idovstvo) polazi od toga da je Bog samo jednom govorio jednom zauvijek izabranompartneru


25/40

- islam isto pravocrtno interpretira Boji plan ranije religije su predstupnjevi, nisu beskorisne, ali sunepotpune

Muhamed kao arapski prorok- ivot mu je protekao potpuno drugaije od Isusovog u svojoj zemaljskoj egzistenciji je imao

uspjeha (odvajanje Mekke i ujedinjejne arapskog poluotoka), dok je Isus propao

- nije doao iz tako skuenih prilika kao Isus otac mu bio trgovac pa je i Muhamed stekao trgovakaiskustva te stupio u slubu kod udovice jednog trgovca (oenio ju, on je imao oko 25, a ona oko 40god., no ipak mu je rodila 4 keri i 23 sina; sinovi umrli)

- iskustveni svijet Muhamedov nije bio nomadski nego svijet sesilnog graanina- islam ne nastaje u pustinji, nego u gradu u gradu koji je leao na sjecitu karavanskih puteva; s

trgovinom dolo bogatstvo, a s njime i socijalno nezadovoljstvo odgovor na tu napetost obukao seu jezik religije

- staroarapski politeizam nije bio dorastao problemu, a jednom Arapu prikloniti se idovstvu ilikranstvu, znailo je spajanje s jednom od velikih civilizacija svijeta koji ga je okruivao predavanje stvarnoj sili

-

na Arapskom poluotoku, pogotovo u Mekki, ovjek je elio biti slobodanOblik i sadraj nove objave- izvjesni elementi idovske i kranske vjere mogli su se iriti (u ogranienoj mjeri)- kada je Muhamed prihvatio ideju suda, bio je svjestan da ponavlja idovski i kranski model, no

ipak i uvjeren da ga iznova formulira- prvi put se objava odjenula u neposredno razumljivo ruho nije bilo arapskog prijevoda Biblije;

kranski redovnici su svete tekstove govorili na aramejskom, a idovi na hebrejskom- stoga je Muhamed bio arapski prorok, a njegovo pismo objave arapski Kuran- pomou eshatologije zauzima stav prema socijelnim neprilikama upozorava mekanske trgovce da

e jednom i sami u velikom obraunu morati pokazati svoje knjige- apokalipsa je tada dobro prolazila (iz slinih razloga kao danas)- Muhamed nije revolucionar, nego prorok oko sebe okuplja i slabe, i mlade, i robove, no zna da se

ne moe bez monika- ropstvo shvaao kao prirodno dano ureenje- kasno je postao svjestan svoga poziva (oko 40. godine)- u Kuranu je rije o vizijama, ekstatinim dogaajima- problem: Kuran nije kronoloki sreen kao evanelja- jedini sigurni kriterij jest dikcija: kratki, esto eliptini iskazi koji podsjeaju na poklike, uvedeni

zagonetnim formulama zaklinjanja, povezani snanim proznim rimama stil vraeva kakve supoznavali Arapi

- Muhamed o prorotvu u SZ smislu nije nita znao, stoga su ga i njegovi suvremenici najvie

usporeivali s vraevima, ili s opsjednutima, ili s pjesnicima- naiao na otpor u Mekki poeo govoriti o svojim prethodnicima: o Mojsiju, Isusu, Noi, Abrahamu,

Lotu, pa i o prorocima arapske mitske povijesti sve ih oblikovao po svom uzoru- teko je biti prorokom, no Bog je na njegovoj strani na takav nain nastajale legende o kazni,

karakteristine za KuranProboj u Medinu- da nije promijenio svoju bazu, Muhamed bi bio zaboravljen- preseljenje iz Mekke u Medinu poznat kao HIDRA (od toga dana muslimani raunaju svoje

vrijeme)- pod hidrom se misli na emigraciju; ona je uvijek bila modus kojim je neka disidentska skupina

otkazivala svoju pripadnost dotadanjem plemenskom savezu i naseljavala se nagdje drugdje


26/40

- Muhamed odlazi u oko 350 km udaljenu Medinu vjeto je izabrao mjesto: 2 najvanija plemena izMedine bila su u neprijateljstvu

- ljudi su u Muhamedu vidjeli posrednikog suca koji odrava mir meu njima- drugi vaan element stanovnitva bila su 3 idovska plemena koja su tu bila od davnine (na njima

se morala dokazati Muhamedova samosvijest)

- idovi ga doekali eljeznom suzdranou i nadmonom ironijom- Muhamed je pobijedio na obje fronte: na kraju ivota osvojio Mekku, idovi protjerani iz Medine- veoma je vano: 1. da je Muhamedu na kraju bio dodijeljen onaj uspjeh u koji je

vjerovao od poetka- kada je umro, islam su prihvatili Mekka, Medina i arapska

plemena u pustinji2. promjena molitvenog smjera klanjaju se prema Mekki, a ne vie

prema Jeruzalemu- hodoae u abu sastavni dio muslim. rituala- abu je, prema Kuranu, osnovao Abraham kad se jednom s Jimaelom zaustavio u Mekki

Muhamedova proroka samosvijest

- islam ima karakter reforme- ja sam ovjek kao i vi, samo meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog (Muhamed)- prorok ne mora biti udotvorac, sama objava je udoPojam inspiracije- Pismo to je bitno; Bog se objavljuje u Knjizi- islam, idovstvo i kranstvo religije Knjige- Kuran ne interpretira samo ono to je Bog rekao, nego sadri Boja ipsissima verba- islam vjeruje u verbalnu Muhamedovu inspiraciju (Bog mu se obraa imperativom: Reci!)

- Musliman doivljava Boga u recitiranju Kurana jer je u Kuranu rije postala knjigom- Kuran je neprevodljiv, a prijevodi su sluili samo kao pomo u razumijevanju- islam poznaje propovijed prvo je ona imala politiku, danas je ponekad orue religiozne revolucijeudesnost Kurana- postoji egzegeza omoguuje aktualizaciju Pisma- postojala tendencija da se sam doslovan tekst Kurana izdvoji iz vremena i shvati kao nepromjenjiv,

potpun dokument boanskog jezika- Bog govori arapski, a Bog ne grijeiUzvisivanje proroka- da bi se iskljuila svaka mogunost Muhamedova utjecanja na objavu vlastitim idejama, zamislili su

ga kao analfabeta (mislilo se da ne zna ni itati ni pisati pa nije mogao poznavati SZ i NZ ipak uKuranu nalazimo paralele s tim knjigama (mogao ih je dati samo Bog)

- kad se Kuran uzvisio iznad svih ljuskih mjerila, trebalo se oekivati sniavanje vrijednosti Proroka islamska mistika pridonijela njegovom uzvisivanju

- no, u svakoj idealizaciji Muhamed ostaje stvorenjem- inkarnacija u islamu sablanjiva

2. HANS KNG: KRANSKI ODGOVOROd ignorancije preko arogancije do tolerancije- podrobnija prouavanja islama zapoela tek kad je 1142. opat iz Clunyja Petrus Venerabilis posjetio

panjolsku zaposjednutu od Arapa

- 1143. prvi latinski prijevod Kurana


27/40

- sve do kota Alexandera Rossa i njegovog djela Pansebeia (1650. g.) slika o islamu bila potpunoizobliena (svjesno se iskrivljavala istina mjeavinom nasilja i pohlepe za uitkom)

- u srednjem vijeku najvee divljenje prema nadmoi arapske kulture, filozofije, prirodoslovlja imedicine (filozofija i teologija Tome Akvinskog nezamisliva bez Arapa)

- u renesansi potcjenjivanje i odbacivanje svega arapskog

- 1530. papa dao spaliti tekst Kurana izdanog u Veneciji (zvali ga turska bludnica)- prosvjetiteljstvo uzvisuje ideju tolerancije; Lessing Mudri Natan (1783.) glasovita parabola o 3

prstena ili religije o kojima nitko ne moe biti siguran koja je prva- 19. st. polet orijentalistike- 19. i 20. st. napredak:

1. visoka historijskokritika ocjena Proroka Muhameda2. povijest Kurana Theodora Nldena; historijskokritika izdanja Kurana i moderni

prijevodi3. opseno prouavanje islamske kulture Louis Massignon se zalagao za bratimljenje

religije nade (idovstvo), religije ljubavi (kranstvo) i religije vjere (islam)

4. visoka povijesnokritika ocjena kuranske slike Isusa- krani esto jo motre islam kao ukoenu veliinu, kao zatvoren religijski sustav umjesto kao ivureligiju

- islam eli biti sveobuhvatnim ivotnim pogledom, ivotnim stavom koji sve proima put spasenjaIslam put spasenja?- tradicionalno katoliko stajalite Extra Ecclesiam nulla salus! i Extra Ecclesiam nulla propheta- konano je II. vatikanski sabor u svojoj Konstituciji o Crkvi sve razjasnio (LG 16): i islam moe biti

put spasenju, put spasenja izvanredni put- danas u kranskoj teologiji razlikujemo 2 puta spasenja:

1. redovni kranski put (Put)2. izvanredni nekranski put (staza)

Muhamed prorok?- Muhamed, tonije Kuran, u povijesti arapskih naroda znai nesaglediv epohalni urez: on je ujedno i

discontinuum u osobi konano nesvodljivi lik koji se ne moe jednostavno svesti iz onoga to jeprethodilo, nego posve disparatno, Kuranom postavlja nova stalna mjerila

- Muhamed kao prorok djelovao na velik dio ovjeanstva kao religijski arhetip- postoje religije koje ne poznaju proroke u strogom smislu (hindusi imaju gurue i sadhue, Kinezi

mudrace, budisti uitelje)- paralele:1. kao ni proroci Izraela, ni Muhamed nije djelovao u slubi koju mu je podarila zajednica, nego na

temelju posebnog odnosa prema Bogu

2. i Muhamed je bio osoba snane volje koja sebe vidi proetog boanskim pozivom3. i Muhamed se obraao u religijsko-drutvenoj krizi4. ni on ne eli biti nita drugo do Boji glasnik5. i on neumorno navijeta jednoga Boga6. i on zahtijeva bezuvjetnu poslunost jednom Bogu7. i on povezuje svoj monoteizam s humanizmom- usporedba SZ i Kurana nemaju li ove 3 religije objave semitskog porijekla isti temelj?- to god se prigovorilo Muhamedu, posve je neosporno da je i danas gotovo 800 milijuna

kršćanstvo i svjetske religije, hans kung

Documents