UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

KULTURA GOVORA

(POJAM I DEFINICIJA)

-Seminarski rad-

MENTOR: STUDENT:

Prof. Hajriz Bećirević Anita Petrović

Travnik, 2011.

2

Sadržaj

Uvod ...................................................................................................................................................3

Kultura? ..........................................................................................................................................4

Govor? ............................................................................................................................................4

Kultura govora ....................................................................................................................................5

Kultura govora (pojam i definicija) ......................................................................................................6

Funkcije jezika i govora .......................................................................................................................7

Zaključak .............................................................................................................................................8

3

Uvod

Ono što čovjeka čini čovjekom i bitno razlikuje od ostalih

živih vrsta nije njegovo tijelo opremljeno svojevrsnim instinktima i nagonima,

jer se po tome sve žive vrste razlikuju meĎusobno, nego duh koji jedino

on može usvojiti i u njemu sudjelovati.

Cjelokupno je čovjekovo biće kulturno oblikovano i odreĎeno društvenim

okruženjem u kojemu čovjek odrasta i živi.

Misliti, govoriti i pisati o jeziku, čak i veoma kritički, moguće je

tek iz odreĎenog jezika. A to znači iz misaonih, govornih i pismenih oblika.

I što god mi mislili ili izrazili o sebi ili o drugima, o bilo kojoj pojavi ili svijetu općenito,

odreĎeno je našim misaonim i izražajnim mogućnostima koje su kulturno oblikovane.

Misliti o svijetu, o stvarnosti ili bilo kojoj pojavi, čovjek može tek kao kulturno

biće. Izražavati se o njima, ili odnositi prema njima takoĎer. Jer biti čovjek

moguće je tek usvajanjem duha što ga neka kultura sadrži i posreduje biću što

biva čovjekom. Stoga je čovjek, ma koliko i ma kako tome sam doprinosio, kulturni proizvod.

4

Kultura?

Lat. colore = nastanjivati, uzgajati, obraĎivati zemlju; štititi, štovati, častiti...

1) sve što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji po

tjelesnom i umnom radu ljudi (naspram prirodnim

pojavama)

2) stupanj savršenstva u vladanju nekom granom znanja

ili djelovanja

3) u poljoprivredi – gajenje, obraĎivanje bilja

Govor?

Govor (šire značenje) = vrsta/medij jezične komunikacije

Govor (uže značenje) = monološka govorna forma (žanr)

Govor je optimalna, zvučna, čovječja komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i

slogova.

5

Kultura govora

Kultura je sve što je, u nastojanju da pokori prirodu i prilagodi je svojim potrebama, stvorio

čovjek svojim tjelesnim i umnom radom.

Tako se svijet koji nas okružuje dijeli na

Kulturu (materijalna dobra i duhovne vrijednosti koje je stvorio čovjek)

Prirodu (sav ostali živi i neživi svijet koji se razvije spontano, netaknut čovjekovom rukom i

izvan njegovog utjecaja).

U tom smislu kultura se dijeli na:

Materijalnu kulturu

Sredstva za proizvodnju i druge meterijalne vrijednosti društva, dakle sva materijalna dobra

koje je stvorio čovjek.

Duhovna kultura

Skup rezultata čovjekova rada u duhovnoj sferi (nauka, umjetnost, organizacija društvenog

života, politika, običaji, moral itd.).

Kao dinamična pojava, kultura je u užem značenju stepen usavršenosti postignut u

posjedovanju ovom ili onom oblasti znanja ili umijeća i uopće društvenog života ( glazbena

kultura, likovna kultura, kultura tjelesnog i zdravstvenog odgoja, zdravstvena kultura, kultura

ishrane, kultura odijevanja, kultura komunikacije, pa i kultura govora).

Kultura je još i stupanj obtazovanja, načitanost, pristojnost u ponašanju, finoća itd. I u tom

smislu kultura je dinamična pojava. Čovjek se ne raĎa obrazovan, načitan, uglaĎen ili sa

razvijenim higijenskim, radnim i drugim navikama. Sve to postiže postepeno od ranog

djetinjstva do zrelih čovjekovih godina.

6

Kultura govora (pojam i definicija)

Kultura govora je stepen usavršenosti vlastitiga govora, tj. posjedovanje vještine pravilnog,

točnog i tečnog iskazivanja vlastitih misli i osjećaja i uspješne komunikacije s drugim

članovima govorne zajednice.

Pismenost u svom osnovnom značenju podrazumijeva – poznavanje pisma, sposobnost

čitanja, i pisanja. To je osnovna pismenost, po kojoj se računa broj ''pismenih'' i ''nepismenih''

u nekom društvu.

Pismenost je i stupanj poznavanja normi standardnnog jezika (gramatičkih, ortografskih,

ortoepskih, leksičkih) i sposobnost njihove primjene u govornoj praksi, tj. pravilan govor.

To je tzv. gramatička pismenost.

U najširem smislu pismenost je ne samo poznavanje pisma, tj. sposobnost čitanja i pisanja i

vladanje standardno-ječnim normama, tj. pravilnost u govoru, nego i sposobnost točnog,

tečnog i lakog izražavanja vlastitih misli i osjećaja uz vladanje u govoru stilskim registrom

standardnog jezika.

To je tzv. stilska pismenost.

U tom smislu pismenost je kultura govora.

Stoga, se može reći da je čovjek pismen kada pravilno piše i govori.

7

Funkcije jezika i govora

Jezične funkcije

emotivna (ekspresivnost govornika)

konativna (usmjerenost na sugovornika)

referencijalna (usmjer. na predmet)

fatička (usmjer. na kanal. kontakt)

metajezična (usmjer. na jezik)

poetska (usmjer. na oblik poruke)

Govorne funkcije

poistovjećivanje (znakovi pripadnosti)

prikrivanje (pomoću govornih stereotipa)

posredovanje (posredno obavljanje djelatnosti)

postojanje (ludička, poetska, zabavljačka, estetska i senzorička)

8

Zaključak

Ono što čovjeka čini čovjekom i bitno razlikuje od ostalih

živih vrsta nije njegovo tijelo opremljeno svojevrsnim instinktima i nagonima,

jer se po tome sve žive vrste razlikuju meĎusobno, nego duh koji jedino

on može usvojiti i u njemu sudjelovati (su-djelovati). A taj duh nije nešto što

se kao naknadni um može naslijediti začećem, već se on prenosi i razvija

povijesno kao kultura u čijem je održavanju i razvitku moguće sudjelovati

tek njezinim usvajanjem. Jezik koji govorimo, vrijednosti koje smo usvojili,

znanja koja imamo, vještine kojima smo ovladali i cjelokupni kulturni okoliš

u kojem smo se razvijali i u kojem živimo, nastajali su tisućama godina prije

nego što smo se mi rodili.

Kakva god bila, kultura nas ljudski odreĎuje.

Kakva god bila, tek nas kultura ljudski omogućuje. Stoga, kakva

god bila, kultura je čovjekova sudbina. Jer samo kultura, povijesno stvorena i prožeta duhom

čovjeka, jednom ljudski raspoloživom biću omogućuje da usvajanjem toga duha postane

čovjek.

Prema svemu čovjek se odnosi i, ako je čovjek, može odnositi jedino

kulturno, jer je kao čovjek odreĎen kulturno i jer jedino tako može biti čovjek.

Ili kao što Claude Lévi-Stross kaže:

»To je, čini se, krajnje naivno poimanje, jer nema prirodnih pojava u čistom stanju; prirodne

pojave za čovjeka postoje samo pojmovno i filtrirane logičkim i afektivnim normama koje pripadaju

u područje kulture.« (Lévi-Stross, 1988., 214)

Lijepa riječ otvara sva vrata....

9

Literatura

Šipka, M. (2005.) Kultura govora, Sarajevo

Škarić, I. (2006.) Hrvatski govorili! Školska knjiga, Zagreb

Internet, www.wikipedia.org