KULTURA RENESANSE U EUROPI

Bilješke iz literature

Mudrost Zapada (Bertrand Russell)

Poglavlje: Rađanje moderne filozofije (str. 170. – 179.)

- tijekom 14. stoljeća feudalna struktura srednjovjekovnog društva postala je nestabilna zbog

rađanja snažne trgovačke klase, koja se ujedinjavala s vladarima protiv samovolje plemića

- premda je Dante još uvijek bio prožet srednjovjekovnim načinima mišljenja, u narodnom je

jeziku pronašao sredstvo približavanja pisane riječ običnim ljudima, koji nisu znali latinski

- pisci kao Boccacio i Petrarca znače povratak svjetovnim idealima

- u svim umjetnostima i znanostima susrećemo ponovno rađanje zanimanja za svjetovnu kulturu

antike, što označava raskid s klerikalnim tradicijama srednjeg vijeka

- dok se na srednjovjekovnom poprištu glavna djelatnost ticala Boga, renesansne je mislioce

više zanimao čovjek

- humanizam je postao pokret učenjaka

- talijansku renesansu nije pratilo rađanje nacionalnog jedinstva (rascjepkana zemlja, anarhija)

- humanisti sjevernih zemalja javljaju se gotovo stotinu godina iza svojih talijanskih preteča;

tamo je humanistički pokret djelovao istodobno s luteranskom reformacijom

- oživljavanje empirijskih istraživanja (Kopernikovo otkriće heliocentričnog sustava 1543.)

- na filozofskom polju javlja se spekulacija i skepticizam; čovjek postaje kritičar svojih

sposobnosti, ništa nije neosporno, osim nekih izravnih iskustava

1

- izum tiskarskog stroja s pokretnim slovima (Kinezi su primjenjivali taj postupak gotovo pet

stotina godina ranije)

- Biblija se prevodi na narodne jezike, crkva više ne može držati religijska pitanja u svom

okrilju

- tiskarski stroj pospješuje standardizaciju jezika

- upotreba kompasa otvorila je široke pučine i od tada istraživači mogu prelaziti oceane za

novim zemljama i morskim putovima

- za srednjovjekovnog čovjeka svijet je bio statično, konačno i dobro sređeno mjesto

- u Italiji, gdje su ostaci antičke civilizacije predstavljali opipljive simbole davnih vremena,

renesansni je pokret dobio širi oslonac nego njegovi kasniji oblici sjeverno od Alpa

- zemlja je politički bila podijeljena umnogome poput stare Grčke; na sjeveru su postojali brojni

gradovi-države, u centru papinska područja, a na jugu napuljsko i sicilijansko kraljevstvo;

među sjevernim gradovima, Milano, Venecija i Firenca bili su najmoćniji; između gradova se

vodila stalna borba, a unutar svakog grada stranačke borbe

- kad je Carigrad pao pod otomanske Turke 1453. Venecija je počela propadati, a taj je proces

ubrzan otvaranjem puta do Indije, oko Rta dobre nade i otkrićem Novog svijeta

- renesansa je imala dvostruki učinak na papinsku vlast > pape je zahvatilo prosvijećeno

zanimanje za učenjačko djelovanje humanista i postali su veliki zaštitnici umjetnosti, no

zaokupljenost svjetovnim pitanjima oslabilo je ugled pape

- talijanska renesansa nije u filozofiji stvorila velika djela; to je više bilo razdoblje ponovnog

otkrivanja izvora nekog velikog filozofskog razmišljanja (Firentinska akademija Cosima dei

Medicija, platonizam)

- Niccolo Machiavelli (1469. – 1527.) – značajan doprinos na području političke filozofije

- Značajne ličnosti renesanse sjevernih zemalja: Erazmo Roterdamski (1466. – 1536.), Thomas

More (1478. – 1535.)

Povijest Europe od seobe naroda do XVI. stoljeća (Henri Pirenne)

IX. knjiga: Renesansa i reformacija / Italija i njezin utjecaj (str. 342. – 348.)

- u Italiji slabi tradicionalna vlast koja je upravljala društvenim i intelektualnim životom

- proširenje gradskog života; društvene razlike polako nestaju, zbližuju se potomci vitezova i

potomci trgovaca

- rat postaje zvanje prepušteno posebnim poduzetnicima (condottieri)

- razvoj kapitalizma (oslonac vlasti Medicija u Firenci je njihovo bogatstvo)

- tirani vladaju bez ikakve zakonske osnove, oslanjaju se samo na silu

- napušta se srednjovjekovni asketizam, ljudi žele uživati u životu

- učeni svjetovnjaci govore o crkvenim redovima s porugom

2

- nova aristokracija > intelektualna elita

- antika upućuje na ljepotu forme, koristi se ''otmjeni'' latinski jezik

- uzlet egzaktnih znanosti (matematika, fizika, astronomija itd.)

Povijest svijeta, II. dio

Poglavlje: Humanizam i renesansa (str. 433. – 440.)

- Kapitalna djela koja su definirala pojam humanizma i renesanse:

o Jules Michelt, ''Povijest Francuske'' (1855.)

o Jacob Burckhardt, ''Kultura renesanse u Italiji'' (1860.)

- Friedrich Engles je u renesansi gledao ''najveći progresivni preobražaj koji je čovječanstvo do

tada doživjelo, doba kojemu su bili potrebni divovi i koje je stvaralo divove, divove misaone

snage, strasti i karaktera, svestranosti i učenosti''

- Druga struja je u renesansi vidjela izraženu kršćansku crtu koja je počela sa sv. Franjom

Asiškim te je na taj način nastojala smanjiti ulogu poganske antike i izbrisati granicu prema

srednjem vijeku

- Neki autori su pokušavali dokazati germansko porijeklo renesanse i sl.

- Pojam ''humanizam'' skovao je 1808. godine F. I. Niethammer

- Studia humanitatis > Ciceron

- ideal: svestrano obrazovani čovjek koji umije obuzdati svoje strasti mudrom umjerenošću

- humanistička antropologija > procvat biografike i portreta govori nam o novom vrednovanju

čovjeka

- Picco della Mirandola (1463. – 1494,) definirao je jedinstveni položaj Čovjeka u prirodi;

Čovjek je mikrokozmos smješten u makrokozmosu i ima potpunu slobodu opredijeliti se

između tri bitka: životinjskog, materijalnog i nebeskog; čovjek se može duhovno izdići

- umjetnost: osobe se prikazuju onako kako ih vidi ljudsko oko

- zakon o točnom prikazivanju perspektive, koji je primjenjivan u antici, ponovno je otkriven u

Italiji u 14. i 15. stoljeću

- novo poimanje tijeka povijesti: antika, mračni srednji vijek, svijetla sadašnjost

- kad su Španjolci i njemački plaćenici 1527. opljačkali Vječni grad (Sacco di Roma), mnogim

se suvremenicima učinilo da to nagovješćuje povratak barbarstva

- učenjaci izvan Italije:

o Njemačka: Jakob Wimpfeling, Sebastian Brant, Beatus Rhenanus

o Francuska: Francois Rableais (Pantagruel, Gargantua), Michel de Montaigne (Eseji)

o Engleska: Thomas More (Utopija)

3

o Nizozemska: Erazmo Roterdamski (Pohvala ludosti) – središnji lik europskog

humanizma!

- po uzoru na ugledne talijanske akademije osnovao je car Maksimilijan 1501. u Beču

Collegium Poetarum (pjesnički kolegij) za njegovanje humanističke učenosti, koji je mogao

dodjeljivati naslov poeta laureatus; talijanskog su porijekla bile i pjesničke insignije (običaj

krunidbe pjesnika održao se sve do 18. stoljeća)

- stoljeće vjerskih sukoba uništilo je mnoge ideale humanizma

4