Kulturna povijest Hrvatske

Kulturna povijest Hrvatske Hrvatska trojednica: Slavonija, Hrvatska i Dalmacija

1899. Dragutin Gorjanovi Kramberger je u Hunjakovu kraj Krapine pronaao ostatke (krapinskog) ovjeka za koga se pretpostavlja da je ivio 100 tisua godina prije Krista

Slini nalazi, ali siromaniji, su pronaeni kraj Varadina, u Roancu kraj Zadra i u Loparu na Rabu, peine kraj Graaca u Lici, u Limskom kanalu i Veternici kraj Zagreba

MLAE KAMENO DOBA

Butmir u Sarajevskom polju, Sarva, Vuedol, Sopot uz rijeke Dravu, Dunav i Vuku, Gradac u Poekoj kotlini, Lasinja na Kupi, Brijuni, Markova i Grapeva spilja na Hvaru, Vele spilje na Koruli i Loinju, Smili kraj Zadra i druge.

UPORABA BAKRA I BRONCE

2000.-1000.g.pr.Kr. Vuedolska, bjelobrdska, daljska, sopotska kultura (oko Dunava i Drave)

U tom razdoblju na naem prostoru traju seobe indoeuropskih naroda, a prvi povijesni itelji na zapadnom dijelu Balkana bili su Traani, pa zatim Iliri

Na poetku 4. st.pr.Kr. sa sjeverozapada su na podruje Hrvatske prodrli Kelti (ili Gali), osvojili porjeje rijeka Saus (Sava), Colapis (Kupa) i Draus (Drava)

GRCI I RIMLJANI U HRVATSKOJ

Na poetku 4.st.pr.Kr. Grci Dorani sa Sicilije osnivaju trgovake kolonije po Jadranskom moru, npr. Issu na otoku Visu, Lumbardu na otoku Koruli (Corcyra Nigra), pa na kopnu Trogir (Tragurion), Stobre kraj Splita (Epetion), Solin (Salona), a Parani dolaze na Hvar (Pharos)

Od ilirskoh plemena, grkim su se prisustvom najvie okoristili Ardijejci, koji su ivjeli oko Biokova i u donjem toku Neretve i prvi utemeljili plemenski savez od Cetine do Vajue u Albaniji, zapravo prvu ilirsku dravu na tom ozemlju

U posljednjim stoljeima prije Krista slabi i rastvara se grki svijet i njegova civilizacijska premo, a na pozornicu Sredozemlja i zapadne Europe dolaze Rimljani Ve u 3.st.pr.Kr. na meti njihovih osvajanja nali su se i Iliri na podruju dananje Hrvatske. Rimljani su prvo napali ardijejsku kraljicu Teutu 229.g.pr.Kr., a zatim i druga plemena i plemenske saveze

Poznatom rimskom taktikom divide et impera pridobijali su ili osvajali teritorije brojnih plemena i poslije blizu dva i pol stoljea zauzeli su cijeli Ilirik

RIMSKA CIVILIZACIJA I CRKVENA ORGANIZACIJA

Ve godine 10. poslije Krista Rimljani su osvojenu ilirsku zemlju trajno podvrgli svojoj vlasti i podijelili je na Donji (sjeverni) i Gornji (juni) Ilirik; prvi se kao provincija nazvao Panonijom, a drugi po plemenu Delmata ili Dalmata Dalmacijom. Posavina, Podravina, Srijem, sjeverna Bosna, dananja zapadna Slovenija i Maarska izmeu Drave i Dunava, inile su Panoniju, a itava hrvatska obala i dio dananje crnogorske, dakle obala od Rae u Istri do Budve, itavo primorsko zalee, preostali dio BiH, ulazili su u sastav Dalmacije. Zapadno su bile provincije Norvik i Venecija, istono Mezija (sjeverna Srbija), a jugoistono (Sandak, Kosovo, Crna Gora) Prevalitana. Kasnijim promjenama Panonija se dijeli na Prvu i Drugu. Sredite Dalmacije bila je Salona (danas Solin) kraj Splita, te su promjene izvrene za cara Dioklecijana, podrijetlom iz okolice Splita, gdje je i umo u svojoj palai 316. godine.

Dioklecijan je zapoeo, a car Teodozije 395. zavrio podjelu Rimskog Carstva na Zapadno sa sjeditem u Rimu i Istono (kasnije Bizant) sa sjeditem u Konstantinopolu (Carigrad); granica je ila od Budve na Drinu, njome do ua u Savu i dalje.

Labin (Albona), Pore (Parentium), Trsat (Tarsatica), Senj (Senia), Karin (Corinium), Nin (Aenona), Zadar (Jadera), Skradin (Scardona), Bribir (Varvaria), Duvno (Delminium), Rab (Arba), Krk (Curictae), Bra (Brattia), Lastovo (Ladesta), Mljet (Melita), itarjevo (Andautonia), Osijek (Mursa), Brod (Marsonia), Vinkovci (Cibalae)PODRIJETLO IMENA HRVAT

Prvi put se ime Hrvat kao osobno ime spominje u dva grka natpisa (ploe iz Tanaisa) na uu Dona u Azovsko more (u 2. i 3. stoljeu poslije Krista) kao Horoathos ili Horuathos. Takoer postoji teorija da su Hrvati narod koji potjee iz stare Perzije (Irana); prema njoj Hrvati nisu slavenskog, nego su iransko-alanskog podrijetla. Prvi je ime Hrvat nastojao protumaiti bizantski car Konstantin Porfirogenet u 10.st. On je u njemu naao znaenje ONAJ KOJI IMA PUNO ZEMLJE. Na kroniar Toma Arhiakon Splitski izvodi ga od imena negdanjih itelja otoka Krka (Curetes).

VELIKA ILI BIJELA HRVATSKA

U gornjem podruju Labe i Visle, do izvora Dnjestra, oko dananjeg Krakova, ivjeli su Hrvati koje car Konstantin Porfirogenet naziva Bijelima, a njihovu zemlju Bijelom ili Velikom Hrvatskom (bijela na iranskom znai zapadna, a crvena je isto to i juna)

SEOBE HRVATA

Slavensko-avarski prodori. Bizantska Dalmacija

Potkraj 6. i po 7. st poinju sve ei slavensko-avarski prodori preko Dunava, Drave i Save na Balkanski poluotok.

582. osvojen je i razoren Sirmij, a 614. i sredite Dalmacije, Salona i Epidaur (Cavtat); Solinjani su se sklonili u Dioklecijanovu palau i tako zaeli Split, a oni iz Epidaura su nali utoite u susjednom Ragusiumu Ragusi, dananjem Dubrovniku.

Bizantske posade i tvrde zidine sauvale su Trogir, Zadar, Rab, Krk i Osor. Od tih gradova i otoka vremenom je na naoj oali stvorena obrambena jedinica (tema) Bizantskog Carstva, koju obino nazivamo BIZANTSKOM DALMACIJOM.Dolazak Hrvata u novu postojbinu

Ugroen s istoka Perzijancima, ali i sa sjevera Slavenima i Avarima, pozvao je bizantski car Heraklije u pomo Hrvate iz Bijele Hrvatske iza Karpata. Oni su se odazvali i oko 630. godine doli u svoju novu postojbinu. Uskoro su i Hrvati trajno zavladali krajevima od Jadranskog mora do meurjeja Save i Drave, a poglavito su se uvrstili na ozemlju od Rae do Cetine i u zaleu do Posavine i rijeke Bosne

Prve hrvatske oblasti nakon doseljenja

u spisu kralja Konstantina O upravljanju carstvom stoji kako se od Hrvata koji su doli u Dalmaciju odvojio jedan dio i zavladao Ilirikom i Panonijom, dakle, unutranjou dananje Hrvatske. Ti su Hrvati imali svoga samostalnog vladara (arhont) koga su slali i u mirovne misije susjedima.

Hrvati su naselili takoer i june predjele izmeu Cetine i Neretve, koji su se nazvali Pomorjem ili Paganijom.Primanje kranstva. Ulazak Hrvata u zapadni kulturni krug

Nakon to je zavrila seoba Hrvata i njihova borba protiv Avara, na papinsku je stolicu doao Ivan IV., rodom iz Dalmacije.

POKRTAVANJE HRVATA poelo sredinom 7. st i zavrilo najkasnije na po 9.st. Car Konstantin Porfirogenet pie da su bili pokrteni u doba kneza Porne (moda zvanog Borna).

VIESLAVOVA KRSTIONICA je nastala izmeu 8. i 9. st i jedan je od dokaza da je za kneza Vieslava uglavnom zavreno pokrtavanje Hrvata.

Hrvati su prvi meu slavenskim narodima preuzeli kranstvo

DOBA HRVATSKIH KNEZOVA (oko 791.-925.)

Prve dvije hrvatske kneevine

642. Hrvati su izvrili prvi pomorski desant preko Jadrana. Iskrcali su se kod junoitalskog grada Siponta, sukobili se s tamonjim germanskim Langobardima, ali su se i uskoro vratili na svoju obalu.

Ve potkraj 7.st. uz pomo bizantskih careva, sreeni odnosi izmeu Hrvata-osvajaa i domaeg romaniziranog puanstva koje pomalo silazi s planina, a s graanima gradova i otoka uspostavljaju se trgovaki i uoe prijateljski odnosi.

Potkraj 8.st., kad je franaki kralj Karlo Veliki poeo rat protiv Avara u Podunavlju, u Posavskoj Hrvatskoj spominje knez Vojnomir (oko 791.-810.g.). On je zajedno sa Francima zbacio avarski jaram i priznao tada najmonijeg europskog monarha, od 800. godine cara, ime kojega je (Karl=Kral) postalo u Hrvata i u drugih Slavena simbol za vladara, kralja.

U to doba dva carstva BIZANTSKO I FRANAKO dijele Europu, pa 803. sklapaju prvi (aachenski) sporazum, u kome slabiji, tj. Bizant preputa Francim Primorsku Hrvatsku i Istru, ali i dalje zadrava dalmatinske gradove i otoke i Veneciju, sa susjednim Akvilejskom patrijarijom koja je u to doba vodila pokrtavanje Posavske Hrvatske.

Tim su se sporazumom sve hrvatske zemlje nale u Franakom carstvu, pod vrhovnom vlau rimske crkve, a tako i u zapadnom kulturnom krugu.

Tijekom sukoba izmeu Bizanta i Franake na elo Primorske Hrvatske dolazi knez Borna (810.), a iste je godine na kneevsku stolicu Posavske Hrvatske u Sisku sjeo Ljudevit koji je poslije nazvan Posavskim. Karlo je 812. s bizantskim carem Mihailom I. Sklopio drugi mir u svojoj prijestolnici Aachenu i drugi put podijelio interesne sfere u europskoj povijesti. Bizant se odrekao Primorske Hrvatske u korist Franaka, ali je zadrao gradove i otoke koje podie na stupanj teme kojom upravlja strateg sa sjeditem u Zadru.

PRVI USTANAK I MEUSOBNI SUKOB DVIJU HRVATSKOH DRAVA (819.-823.) Smru Karla Velikog (814.) franaka drava i njena sredinja vlast naglo slabe, a time se koriste u carigradu da vrate stare odnose i svoju prevlast na Jadranskom moru u objema hrvatskim kneevinama.

Budui da su franaki markgrofovi, a napose Kaladoh inili nasilja u Ljudevitovoj dravi, knez Ljudevit se die, uz potporu Bizanta, u borbu protiv Franaka: taj se boj obino naziva LJUDEVITOVIM USTANKOM. Bio je to prvi oslobodilaki pokret u hrvatskoj povijesti, ali je on zbog spomenute podjele interesnih sfera, urodio i prvim meuhrvatskim sukobom. Ljudevit je pokuao spor rijeiti mirnim putem ali nije nita postigao. Ljudevit se stoga poeo pripremati za otpor, pozivajui u pomo Bornu, slavenska plemena u dananjoj Sloveniji i bugarske Timoane i Branievce. Uspjeh je bio polovian. Otpoeo je petogodinji teki rat u kome je na Ljudevita silno Franako Carstvo poslalo ukupno 10 vojski, ponekad 3 istodobno, ali ih je gotovo sve odbio. Najtei sukob je bio sa Bornom 819. koji je prodro s vojskom do Kupe, ali ga je Ljudevit potukao.

Borna umire 821. godine, a Ljudevit odlazi preko plemena Sorabos (u Lici) Borninom ujaku Ljudemilu koji ga je iz osvete potajice ubio (823.)

TRPIMIR poslije Ljudevitove smrti Posavska Hrvatska dola je pod vlasnitvo Bugara, a u Primorskoj Hrvaskoj poslije Bornine smrti vladaju knezovi Vladislav i Mislav. U to doba ojaala je biva bizantska provincija na Jadranu Venecija.

Poraz bizantsko-mletakog brodovlja iskoristio je hrvatski knez Trpimir (845.-864.) koji uspjeno ratuje protiv bizantskog Zadra.

Trpimir je primio u Hrvatsku uenog benediktinca Gottschalka (846.-848.), sagradio samostan Rinice i pozvao redovnike benediktince. Samostanu je izdao darovnicu, sauvanu u prijepisu gdje se prvi put u povijesti spominje hrvatsko ime. Za vrijeme Trpimirova kneevanja prvi je put u suvremenim izvorima zapisano ime grada Dubrovnika. U to je doba (863.) izbio prvi sukob oko podjele crkvene nadlenosti izmeu rimskog pape i carigradskog patrijarha: dolo je do prvog crkvenog raskola. U doba kneza Trpimira ojaala je hrvatska drava.

DOMAGOJ NAJGORI KNEZ Nakon Trpimirove smrti na kneevsku stolicu prevratom dolazi knez Domagoj, odmah zatim mletaki se dud okoristio slabljenjem Hrvatske i napao je traei slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Arapi (Saraceni) opsjedaju s mora Dubrovnik koji moli za pomo Bizantince.

U sukob Domagoja i Mleana umijeao se i papa Ivan VIII. Traei od Domagoja da obuzda gusare, ali Domagoj nije htio ostaviti Mleane na miru, napadao ih je do svoje smrti. Zato su Domagoja nazvali najgorim knezom, a narod najgorim, jer su se usudili napasti Mleane i u Istri i u Piranskom zaljevu na sjeveru. Domagoj je umro u jeku borbe.

KNEZ BRANIMIR I TEMELJI NEOVISNE HRVATSKE (879.-OKO 892.) S Neretljanima i Zahumljem Branimir je odmah uspostavio dobre odnose, kao i s papom Ivanom VIII., koji je 21. svibnja 879. s groba Sv. Petra u Rimu uputio poseban blagoslov kao Branimiru slavnom knezu te njegovu narodu i zemlji da moe sretno i sigurno vladati zemaljskom kneevinom. To je znailo priznanje i podizanje Hrvatske na stupanj neovisne kneevine.

Hrvati su se trajno rijeili i franakog i bizantskog vrhovnitva. Za kneevanja Branimirova zbila su se jo dva vana dogaaja koji e odrediti sudbinu Hrvatske u iduim stoljeima. Prvi je velika pobjeda hrvatskih Neretljana nad Mleanima ispod Makra (Makarska) 18. rujna 887. i pogibija mletakog duda Petra Candiana, odnosno pristanak Mleana da e plaati novani danak za slobodnu plovidbu uzdu istone, hrvatske obale, i to sve do tisuite godine. Drugi je dogaaj bio dolazak uenika brae irila i Metoda na slavenski jug (iz Moravske), oni su sa sobom donijeli crkvene knjige na slavenskom jeziku pisane glagoljicom, pa se po Hrvatskoj poela iriti sluba Boja na narodnom jeziku.

Iza Branimira ostala su takoer etiri kamena natpisa s njegovim imenom (Mu, opot, Nin, Skradin), a onaj iz opota kraj Benkovca prvi je u kojem je uz ime kneza upisano da je bio knez Hrvata.

God 880. putovao je knez Branimir u pohode patrijariji u Akvileji, gdje je u evanelistaru u edadu (Cividale) uz njegovo upisano i ime njegove ene Marue. To je prvi zapis imena jedne hrvatske vladarice.JEDNA DRAVA, DVIJE CRKVE, SUD, UPANIJE Poslije Branimira knez je u Primorskoj Hrvatskoj postao Muncimir (Mutimir), najmlai sin Trpimirov (892-910.) koji je stolovao u Bijaima kraj Trogira Prvi vladajui problem koji je morao rijeiti bio je spor izmeu ninskog biskupa i splitskog nadbiskupa oko vlasnitva crkve Sv. Jurja u Putalju (Suurac), posjeda koji je njegov otac darovao nadbiskupu Petru. Naime, nakon prvog crkvenog rascjepa (863.), tzv. Focijeve shizme, splitski je nadbiskup pristao uz Carigrad, a ninski biskup je ostao vjeran Rimu.

Muncimir se pokazao dobrim sucem i diplomatom i presudio u korsit povijesnih prava, a to znai da je imanje s crkvom vratio biskupu-nasljedniku Sv. Dujma u Splitu.

Za vrijeme Muncimirove vladavine nestala je druga hrvatska drava ili Posavska Hrvatska, 896. provalili su u podruje izmeu Dunava, Drave i Blatnog jezera Maari i pokorili tamonje Slavene (Hrvate). U borbi protiv Maara nestaje i posljednji knez Braslav i prekida se izravna veza izmeu Hrvata i slavenskih Moravljana.

KRALJEVINA HRVATSKA

Prvi hrvatski kralj Tomislav

Muncimir, i u prvim godinama vladavine Tomislav, bili su posljednji hrvatski knezovi. Od poetka 9. do poetka 10.st. ustrojila se u zaleu Jadranskog mora hrvatska drava, zatim je ojaala i stekla nezavisnost, primila kranstvo iz Rima i otada se oslanjala na europski zapad.

Umjesto kneevine postala je kraljevinom.

Maari su postali strah i trepet tadanje srednje Europe. Kad su preko Posavske Hrvatske krenuli prema moru doekao ih je kralj Tomislav i potjerao preko Drave. Od tada do danas Drava je granica izmeu Hrvatske i Maarske. Tomislav se za kralja okrunio 925. godine.NASLJEDNICI KRALJA TOMISLAVA Poslije Tomislava, u doba vladanja njegovih prvih nasljednika, Trpimira II. I Kreimira I., Hrvatska je zadrala svoj teritorij i sauvala snagu. Ali, Tomislavov unuk, kralj Miroslav, toliko je oslabio dravu da je i sam postao zarobljenikom pobunjenog bana Pribine koji je gospodario Likom, Gackom i Krbavom

U to doba Hrvatska se dijelila na upe ili upanije, kojima su na elu bili upani kao vojniki zapovjednici, suci i predsjedatelji na narodnim zborovima. Tada se kao upanije spominju: Modru, Vinodol, Podgorje, Nin, Luka, Sidraga (Biograd), Bribir, Knin, Primorje (Klis), Zagorje (ibenik), Cetina, Imotski, Livno, Uskoplje, Luka u Bosni, Gla, Pliva, Pset i Sana.

STJEPAN DRISLAV KRALJ HRVATSKE I DALMACIJE (969.-997.) Drislav je bio u dobrim odnosima s Venecijom koja je neprekidno plaala uobiajeni danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Kad je Venecija dobila posebne povlastice za slobodnu trgovinu ak u Carigradu (992.) i vre se povezala sa Njemakim Carstvom Otona III. Odluio jedud Petar Orseolo prvi put uskratiti taj danak Hrvatima i Neretljanima. Izbio je i ratni sukob u kome je mletako brodovlje napalo Vis. Tijekom borbe umro je Stjepan Drislav.

NOVI GRAANSKI RAT I GUBITAK OBALE (1000.) Kad je oko 997. vlast preuzeo Drislavov sin Svetoslav, ustala su protiv njega oba brata, elei podijeliti kraljevstvo. To je Venecija jedva ekala i umijeala se u graanski rat trojice brae. Od tada se Petar Orseolo predstavlja i kao dud Dalmacije, a gradovi i otoci opet, uz pomo Mleana, dolaze pod vrhovnu vlast Bizanta.

Od 1000. godine Hrvatskom vladaju dva kralja: Kreimir III. i njegov brat Gojslav, Orseolov sin.

Slabou Hrvatske okoristio se i maarski vladar Stjepan, napao je Hrvatsku i uzeo joj Posavsku Hrvatsku koju je kao poseban banat dao na upravu Svetoslavovu sinu Stjepanu koji je u Veneciji kao talac uzeo za enu dudevu ker Hicelu i orodio se i s maarskim Arpadoviima. Tako su opet stvorene divje Hrvatske.

CRKVENI RASKOL I NJEGOVE POSLJEDICE (1054.) Rimski papa je u to vrijeme bio Leon IX, jedan od prvih reformatora u crkvi, on je nastojao uvesti stegu meu sveenstvo, podii njihovu duhovnu snagu, obrazovanje i odanost iskljuivo crkvi, pa je ustao protiv simonije, a zalagao se i za celibat sveenika. Sve te uredbe prihvatio je crkveni sabor u Lateranu 1094.g. Sve te razlike meu crkvama dovele su do konanog raskola, kad je 1054. carigradski patrijarh Cerularij prekinuo sve odnose s rimskim papom.

Veina problema koji su Hrvatsku snali poslije definitivnog raskola, dolazili su s Istoka.

PETAR KREIMIR IV. (1058.-1074.) Najvei hrvatski kralj

Obnovio je jedinstvo hrvatske drave

Za vrijeme njegova vladanja Hrvatska je bila najprostranija, vratio je vlast nad dalmatinskim gradovima i otocima, vrsto je drao Posavsku Hrvatsku, vratio Bosnu, imao utjecaj na Neretljane, pomogao razvitak prvih hrvatskih gradova na Jadranu (Nin, Biograd) i utemeljio nove, poput ibenika (1066.)

Potkraj njegove vladavine naglo su se promijenili politiki odnosi u hrvatskom okruenju, najprije su Maari zauzeli bizantsko-bugarski Srijem s Beogradom, 1073. postao je papom jaki i energini Hildebrand kao Grgur VII., a iste su godine Hrvati podrali Bugare u borbi protiv Bizanta.

DMITAR ZVONIMIR (1070.-1075.-1089.) Kad je Zvonimir stupio na prijestolje, Normani su vladali dalmatinskim gradovima i ptocima. Otud su ih protjerali Mleani, a dalmatinski gradovi i hrvatski Biograd obeali su da vie nee zvati u pomo Normane.

S obzirom na tekoe koje su mu stvarali Mleani i dalmatinski gradovi, Zvonimir je podigao svoj dvor u Kninu novoj hrvatskoj prijestolnici. Zvonimir je za kralja izabran u Splitu, okrunio se u hrvatskom Solinu, stolovao je najblie svojoj posavskoj banovini, a potpuno se u vanjskoj i crkvenoj politici oslonio na papu Grgura VII.

Zvonimir je krunjen u crkvi Sv. Petra u Solinu uz nazonost papinog poslanika Gebizona koji mu je predao zastavu, ma i ezlo kao simbole vlasti. Obeao je da e pravedno vladati, tititi crkve i samostane, davati papi 200 bizantskih dukata godinje, poklonio je samostan u Vrani papinim poslanicima i oslobodio ga od svih nameta i daa.

Osim Knina imao je prijestolnice jo u Solinu i Biogradu. Da je Zvonimir vladao i sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, poglavito dijelom Istre do Rae, kao i otocima na sjeveru (Krk, Rab, Osor), pokazuje i jedan od najvrednijih spomenika hrvatske povijesti uope, a to je Baanska ploa naena u selu Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku (HAZU, Zagreb). NA NJOJ JE POTKRAJ 11. STOLJEA PRVI PUT NA HRVATSKOM JEZIKU I PISMU UPISANO U KAMENU IME I TITULA HRVATSKOG VLADARA.PETAR POSLJEDNJI HRVATSKI KRALJ (1093.-1097.); DUH PRVI ZAGREBAKI BISKUP (1094.) Petar Svai, stolovao je vjerojatno u Kninu

Poginuo na Petrovoj gori ili Gvozdu

Zagrebaka biskupija je utemeljena 1094. godine i na mjesto prvog biskupa postavili su Duha, podrijetlom eha

PACTA CONVENTA ILI SPORAZUM HRVATA I UGARSKE KRUNE (1102.) Iz njega doznajemo da je Koloman doao s vojskom na Dravu, ali je uo da se i Hrvati spremaju na otpor, pa im je poslao pregovarae s prijedlogom da sklope ugovor kakav su oni eljeli. Sa svoje strane poslali su Hrvati 12 starjeina iz 12 hrvatskoh plemena, i to sve upane od ruda Kaia, Kukara, ubia, udomiria, Snaia, Muria, Gusia... Kralj ih je primio sveano i sklopili su ugovor da e uivati svoje posjede i imovinu u miru, da nisu duni plaati porez ili dohodak.

HRVATSKO DRUTVO, GOSPODARSTVO I KULTURA U DOBA KNEZOVA I KRALJEVA (DO 1102.)Drutvo i drava

Osim prvih kneevina (Primorske i Posavske), Hrvati su na tom istom rodovskom naelu organizirali i pojedine oblasti (Neretljanska, Zahumska i Travunjska), banovine (Liko-krbavsko-gataku, Bosansku, Slavonsku), ali i brojne upe. One su nosile nazive prema rijekama.

Srednjovjekovno hrvatsko drutvo bilo je staleki organizirano. Prvi najvii sloj inili su plemenitai koji su imali povlaten poloaj, svoju batinu; uz njih su bili slobodnjaci, slobodni seljaci, zakupnici, u gradovima trgovci, obrtnici.

Gospodarski odnosi

Osnovno zanimanje puanstva bilo je ratarstvo, lov, ribolov, pelarstvo i stoarstvo. Na posebnoj je cijeni bio uzgoj konja za rat, ali i za rad. Hrvatska drava je imala u doba knetva i poslije kraljevstva i svoje prihode. To su bili: 1. dohoci u naravi s vladarskih imanja (regalis terra), 2. zemljarina, 3. carine, luke pristojbe, mostarine, 4. sudske pristojbe i kazne, 5. mletaki godinji danak za slobodnu plovidbu (solitus census), 6. danak mira.

Svoj novac Hrvatska nije kovala, nego se sluila bizantskim novcem i rjee franakim novcem.

Porez se mogao plaati i u koicama kune zlatice, tada vrlo cijenjenom krznu za kape i kalpake.

Kulturni dometi

Hrvati su iz Bijele Hrvatske donijeli neke oblike svoje kulture, a njihov se kulturni napredak nastavlja dolaskom na tlo bive rimske carevine. Osim povelja, darovnica i kamenih spomenika, sauvali su se i drugi pisani spomenici od kojih je najvaniji tzv. Kloev glagolja, jedini kodeks pisan starim crkvenoslavenskim jezikom i isto tako starom oblom glagoljicom.

Potkraj XI.st. napisani su poluoblom glagoljicom i tzv. Beki listii; to je najstariji glagoljski crkvenoslavenski liturgijski spomenik hrvatske redakcije koji je nastao otprilike u isto vrijeme kad i Baanska ploa.

HRVATSKA U ZAJEDNICI S UGARSKOM DOBA ARPADOVIA (1102.-1301.)

Stoljetni rat za Hrvatsku obalu

Izmeu Bizanta i Njemakog Carstva

Koloman je doao s vojskom na Jadransko more i uzeo je tri najvea grada bizantske Dalmacije: Zadar, Trogir i Split, a zatim je brodovljem zauzeo Rab, pa mu se nakon toga predadoe Krk, Osor i Cres. Kada je u rukama imao sve gradove i otoke, odrao je pred Zadrom sabor i dao im povlastice i slobode. Tu je i svog sina Stjepana dao okruniti za kralja.

Izmeu Bizanta i Mleana

Bizantinci su svoje gradove i otoke vratili opet Mleanima. Dud Faledro 1115. doplovio je brodovljem i osvojio uz pomo Bizanta sve gradove i otoke, ali i hrvatske gradove Biograd i ibenik.

Njavei problem Mleanima bio je Zadar.

Izdvajanje Bosne i Dubrovnika

Prvi spomen Bosne kao kraja, tonije zemljice Bosne, nalazimo u spisima Konstantina u X.st. priznavala je vrhovnitvo bizantskih vladara, hrvatskih kraljeva, a od 1137. vladari Ugarske i Hrvatske nose naslov kraljevi Rame, tj. Bosne. Od 1154. Bosnom upravlja u ime hrvatskog hercega ban Bori, rodom iz Poeke upanije. On je bio prvi imenom zapisani bosanski ban i rodonaelnik obitelji Kotromania, kasnije bosanskih kraljeva.

Poslije kratkotrajne bizantske vladavine, Bosna se 1180. pod banom Kulinom priklanja opet Ugarskoj i do 1203. se iri prema srednjoj Drini, gornjem Vrbasu, Rami, Usori i upi zvanoj Sol (Tuzla).

Ban Kulin 1189. sklapa poseban trgovaki ugovor s Dubrovanima i preputa im potpunu slobodu poslovanja u svojoj zemlji. Taj ugovor je najstarija isprava pisana na hrvatskom jeziku i irilicom (bosanicom).FEUDALIZACIJA HRVATSKOG DRUTVA, TATARSKA PROVALA, SLOBODNI KRALJEVSKI GRADOVI

Nastup hrvatskih velikakih obitelji (1193.-1301.)

Godinu 1193. moemo uzeti kao poetak nastajanja hrvatskog velikakog sloja i feudalizacije hrvatskog drutva.

Tada je kralj Bella III darovao krkom knezu Dujmu (kasnije Frankopani) Modruku upaniju.

Nekako u to doba dobio je Miroslav (Bribirski) Bribirsku upaniju (kasnie su to bili velikai ubii) u zaleu ibenika, a vodiki upan Stjepan Baboni kraj izmeu Une i Sane.

Uz njih su se isticali i Kaii, gospodari Omia; Domald, gospodar Cetine (kasnije Nelipii).

Dvije od obitelji, poglavitvo Bribirski-ubii, kasnije nazvani Zrinskima, i krki Frankopani, povremeno e biti toliko snani da e gotovo samostalno vladati ne samo svojim posjedima, nego e imati prave dravice, pa e odluivati o odnosima u Hrvatskoj, Bosni i cijelom kraljevstvu.

SLOBODNI KRALJEVSKI GRADOVI. SLAVONSKE UPANIJE (1209.-1279.) 1209. kao prvi u Slavoniji od kralja Andrije II dobiva slobode izbora suca i neplaanja danka (osim upanu) grad Varadin.

1225. herceg Bela daje povlastice graanima Perne, sline povastice dobivaju 1231. Vukovar i 1234.Virovitica od slavonskog hercega Kolomana kao i Petrinja 1240., a i Samobor (prije 1242.)

1242. Zagreb

Krievci, Jastrebarsko, Biha.

PAVAO UBI BAN HRVATA I GOSPODAR BOSNE God 1273. kada zasjeda prvi Slavonski sabor u Zagrebu, Pavao Bribirski, sin Stjepanov koji je pomogao kralju u borbi protiv Tatara, Splita i u Bosni, dobiva ast primorskog bana, a to je znailo prevlast u Hrvatskoj, Dalmaciji, dijelu Bosne pa i u Humu. Od tada poinje polstljetni uspon ubia do najmonijih velikaa u Hrvatskoj i Ugarskoj.

Od pape je Pavao uspio dobiti pravo utemeljenja biskupije za hrvatsko grad ibenik (1298.), a iza 1299. godine uzima naslov Croatorum dominuse et Bosne.

Izumre Arpadovia, ubii dovode nove kraljeve (1301.)

Hrvati su 1301. doveli na elo Karla Roberta iz Napulja, praunuka kralja Bele po enskoj lozi. Budui da su i drugi kraljevi (eki, bavarski i srpski), koji su bili roaci Arpadovia, nastojali doi do prijestolja, vodio se rat izmeu pretendenata, pa se karlo morao tri put kruniti, ali je uspio zadrati krunu.

Izunrem iste maarske dinastije Arpadovia 1301., koja je Hrvatskom vladala gotovo puna dva stoljea, mijenja se i vanjska politika drave, ona se sve vie zanima za Sredozemlje i Europu i postaje najsnanija kraljevina u srednjoeuropskom prostoru, a ne vie samo tampon drava izmeu Bizanta i Njemakog Carstva.

USPON I SLOM HRVATSKOG PLEMSTVA DOBA ANUVINACA I DRUGIH VLADALAKIH KUA (1301.-1526.)

Hrvatsko-slavonsko plemstvo protiv ubia

Na poetku XIV.st. u Hrvatskoj i Slavoniji dominirale su tri velikake obitelji. To su bili ubii Bribirski u junoj Hrvatskoj i Babonii u Slavoniji. Uz njih su se isticali i Nelepii Cetinski, Kurjakovii Krbavski, Hrvatinii iz Donjih krajeva i bosanski banovi.

HRVATSKI PROTUDVORSKI POKRET POTKRAJ XIV. I NA POETKU XV.ST.

Braa Horvat i Ivan od Paline

Kad su vladari anujske dinastije uz pomo slavonskih i bosanskih banova uspjeli slomiti najprije Bribirske ubie, a zatim Nelipie, mogli su vladalti apsolutistiki, ali samo do smrti Ludovika I. Za njegove malodobne keri Marije vladala je njena majka, Elizabeta iz obitelji Kotromania, a jo vie nasilni ugarski palatin Nikola Gorjanski. Protiv takve enska vladavine digli su se ovaj put ne hrvatski nego slavonski velikai, braa Horvat: Pavao, zagrebaki biskup, Ivani, mavanski ban i Ladislav, uz pomo Ivana od Paline, priora samostana u Vrani kraj Biograda. Bunu je zapoeo Ivan od Plaine na podruju Hrvatske, a Tvrtko je pomogao taj pokret.

Gorjanski razboj i novigradsko zatoenitvo (1386.)

Gorjanski je kraljice pozvao na svoje imanje Gorjane kraj akova u Slavoniji. Tu ih doeka i napadne hrvatsko-slavonska vojska brae Horvat i Paline, i estoko potue. Elizabeta je bila uguena, a Mariju su potedili.

Doborski poraz i krvavi sabor krievaki (1394, 1397.)

Tvrtkov nasljednik, slabani Stjepan Dabia, sklopio je sa igmundom ugovor u akovu i napustio voe hrvatskog pokreta. Uskoro ih je igmund porazio kod Dobora u sjevernoj Bosni, potukao i zarobio veinu hrvatskog plemstva.

igmund je na sabor u Krievce pozvao je na kraljevsku rije slavonsko plemstvo, organizirao zavjeru i dao pred svima sasjei Stjepana Lackovia i njegove pristae. Bio je to krvavi sabor krievaki koji oznaava kraj hrvatskog pokreta.

Ladislav Napuljski prodaje Dalmaciju (1409.)

Nakon toga die se opet hrvatsko plemstvo, a pomae mu vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, gospodar Donjih krajeva uz srednji Vrbas. Kad je ugarsko plemstvo 1401. pritvorilo igmunda, doplovi 1403. Ladislav Napuljski u Zadar gdje ga ostrogonski nadbiskup okruni za kralja, a pretpostavlja se da je to bilo uraeno Zvonimirovom krunom. Kad je Ladislav Napuljski vidio da od njegova kraljevanja nee biti nita, nakon cjenjkanja i nadmudrivanja izdade Hrvate. Prodao je za 10000 zlatnika Zadar, Novigrad, Vranu i otok pag Veneciji.

PRVI OSMANLIJSKI PRODORI, BANOVINE I KAPETANIJE, ZAETAK BUDUE KRAJINE

Turci-Osmanlije na vratima Europe (1356.-1453.-1463.-1482.) Turci su narod uralsko-altajske jezine skupine, pradomovina ima je Turkestan u sredinjoj Aziji. Kao stepski, nomadski narod bili su vini ratovanju pa su sluili kao vojniki plaenici od Kine do Europe, ali su sastavljali i pojedinane ratne druine kojima je glavni vilj bio osvajanje i skupljanje ratnog plijena. Jedna takva plemenska skupina, nazvana po svom poglavici Osmanu zauzela je obale Mramornog mora i otud, kao Osmanlije, prela Europu, zaobila Carigrad i nakon nepunih stotinu godina osvojila i sruila zauvijek tisugodinje Bizantsko Carstvo.

Pred njima su se nakon preranih smrti jakih vladara uruavale tri jake drave; 1355. Srbija poslije Duanove smrti, 1382. Ugarska s Hrvatskom nakon smrti Ludovika I i 1391. Bosna nakon Tvrtka.

igmundov obrambeni sustav

Tijekom XV.st. hrvatske s zemlje bile viestruko ugorene, s mora od Mleana, s jugoistoka od Turaka, sa zapada od grofova Celjskih i stranih velikaa koji iz Ugarske dolaze u hrvatsku.

igmund se vie posvetio europskoj politici, ratu s husitima u ekoj i nastojanju da postane carem Njemakog Carstva, a za to vrijeme u Hrvatskoj i poglavito u Slavoniji upravljali su grofovi Celjski, kojih je ki Barbara (druga igmundova ena) bila kraljiva. Barbaru narodna predaja naziva crnom kraljicom.

Nove dinastije, stari sukobi

Budui da igmund nije imao mukih potomaka, nastojali su vlast preuzeti Celjski putem crne kraljice Barbare, ali im to ne polazi za rukom. Krunu je zakratko dobio igmundov zet Albert iz obitelji Habsburg prvi Habsburgovan na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Njega je po rodbinskoj crti naslijedio poljski kralj Vladislav I. Jagelovi, proznav Varnenik, jer je doivio teak poraz u bitci protiv Turaka kod Varne (1444.) i tamo poginuo. Poslije Poljaka opet se vraaju Habsburgovci, tj. Albertovo posmre Ladislav V. kojeg zbog malodobnosti zamjenjuju velikai iz maarske obitelji Hunyady.

Za vrijeme tih dinastikih borni Hrvatska je na obali izgubila podruje Poljike upe i Omi i Makarsko primorje te je tako i posljednji slobodni dio Jadranskog mora na jugu doao u ruke Venecije.

Istodobno su vlast u Slavoniji sve vie preuzimali tajerski grofovi Celjski, gospodari itavog Hrvatskog zagorja pa i zagrebakog Gradeca.

Kralj Matija i njegove obrambene banovine (1458.-1469.-1490.)

Godine 1458., u tekim trenucima za Ugarsku i Hrvatsku, za kralja je izabran Matija Hunyady-Korvin, mlai Janoev sin. U prvim godinama njegove vladavine pala je Srbija, a zatim bez otpora Bosna.

Kralj Matija vodio je pravi rat protiv Frankopana i u drugom navratu uzeo im je Hrvatsko primorje.

Pobjeda i poraz na Krbavskom polju (1491.-1493.)

Za kralja Matije Korvina Ugarska je usprkos turskim upadima bila jaka i europski priznata drava, ali se poslije njegove smrti dogodilo gotovo isto kao i poslije odlaska Ludovika I. I igmunda Luksemburkog, a to je feudalna anarhija i borba za nasljee.

Krbavska bitka: ban Emerik Derenin

HRVATSKO DRUTVO, DRAVA, GOSPODARSTVO I KULTURA (1102.-1526.)

Hrvatsko drutvo i drava

Temeljna podjela hrvatskog drutva u srednjem vijeku od XII. do XVI.st. bila je dvojna: drutvo slobodnih i neslobodnih.

Drava se i dalje naziva Hrvatsko kraljevstvo

Najvie su se hrvatske granice promijenile irenjem Bosne od Kulina bana i uskoro Mletakim osvajanjima.

Gospodarstvo, porezi i novac

Temelj gospodarske proizvodnje bila je u Hrvatskoj od XII. do XVI.st. zemljoradnja u nizinama i stoarstvo u gorskim predjelima, a glavni proizvodi za prodaju su bile itarice, goveda, svinje, ovce, koa, krzno, vosak...

Glavni poresz bila je kunovina ili marturina, ali samo u Slavoniji. Uz kunovinu plaala se u Slavoniji i dobit od kovanice. Od svakog kmetskog selita morala se davati i dika koju su skupljali dikatori.

Prva kovanica bila je u Pakracu, a zatim u Zagrebu

Kultura, umjetnost i znanost Vana upravno-pravna sredita bili su biskupijski kaptoli, npr. U azmi i dananjem Kaptolu kraj Poege gdje su se uvali crkveni spisi, dokumenti, peati.

Od poetka 13.st. u hrvatske zemlje stiu razni crkveni redovi, npr. Cisterciti u Topusko, zatim dominikanci, franjevci, templari, ivanovci, i pavlini.

Veina povijesnih pisaca bila je iz redovnikih redova, poput Popa Dulkljanina, Tome Arhiakona, Arhiakona Gorikog, Popa Martinca i dr.

U gradnji prvo prevladava romaniki pa gotiki stil gradnje.

Iz tog doba potjeu i vrlo zanimljivi kameni steci iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Ti nadgrobni spomenici gotovo da i nemaju premca u ovom dijelu .

Europe. U 14. i 15. st su nastale mnoge vrijedne glagoljske knjige i zapisi, poglavito ukraeni i oslikani misali od kojih su najvaniji Misal kneza Novaka, Rimski misal, Mislav vojvode Hrvoja, Reimsko evanelje.

Potkraj 15. st, nedugo nakon otkria tiska, u Hrvatskoj su otisnuti prvi glagoljski misali, poput Senjskog, koji je moda prva knjiga tiskana u Hrvatskoj.

Hrvatska je u tom razdoblju dala europskoj kulturi i znanosti nekoliko glasovitih osoba, djela kojih se i danas spominju u zemlji i svijetu. Meu prvima je Herman Dalmatin koji je prevodio arapske spise na latinski i prvi upoznao Europu s Ptolemejem.

U 15.st djelovao je i ueni Dubrovanin Ivan Stojkovi, pisac brojnih teoloko-filozofskoh spisa.

Slavu je u 15. st stekao dvorski pjesnik Matije Korvina, Ivan esmiki (Janus Pannonius), humanist, latinski pisac i prevoditelj s grkog.

U poetku 15.st u Francuskoj djeluje ueni teolog Juraj iz Slavonije koji pie o Istri kao domovini Hrvata

Poeci europske gospodarske znanosti ne mogu se zamisliti bez radova Benedikta Kotruljevia o trgovini i knjigovodstvu.

Potkraj 15. i poetkom 16. st djeluju u Dubrovniku Dore Dri, iko Meneti, Mavro Vertranovi.

U red s njima idu i Hvarani Hanibal Luci, pisac Robinje, Petar Hektorovi, pisac Ribanja, i ibenanin Juraj igori.

U 15.st ivio je i djelovao u Istri slikar Vincent iz Kastva, autro kasnogotikih slika koje su vrhunski domet toga doba.

Slikar Nikola Boidarevi utemeljio slikarsku kolu u Dubrovniku

HRVATSKA IZMEU TURAKA-OSMANLIJA, VENECIJE I AUSTRIJE, DOBA HABSBURGOVACA (1527.-1790.)

Graanski rat izmeu njemake i ugarske (turske) stranke. Nestanak Jajake banovine. (1527-1528-1530) Odmah po traginom mohakom porazu poela je izborna borba izmeu njemake stranke kralja Ferdinanda i ugarske stranke Ivana Zapolje.

U utvrenom gradu Cetinu nedaleko od Slunja sastali su se na Silvestrovo 1526. pristae njemake stranke, meu kojima ban i knez Ivan Karlovi, Nikola Zrinski, Krsto i Vuk Frankopan Slunjski i drugi te Nikola Jurii kao predstavnik Ferdinandov, i izabrali Ferdinanda za kralja Hrvatske.

Na izbornu listinu od 1. sijenja 1527. stavili su svi svoje peate, a najvaniji je bio hrvatski grb s osam crveno-bijelih polja, tada prvi put javno uporabljen.

Cetinskim su izborom Hrvati dobili to da su posebno kraljevstvo, da je Hrvatska neovisna od Ugarske, pa su to i posebno istaknuli na navedenom odlomku u cetinskom izboru. Ferdinand se obvezao da e i on i njegovi nasljednici za obranu Hrvatske drati o svom troku tisuu konjanika i dvije stotine pjeaka, da e se brinuti za sve hrvatske gradove i utvrde i potovati sva prava i slobotine zemlje i njenih stalea.

Slavonsko plemstvo nije prihvatilo izbor u Cetinu, nego je 6. sijenja na svom saboru u Dubravi nedaleko od Vrbovca izabralo za svog kralja Ivana Zapolju, a pozvali su se na zakljuak ugarskoga sabora na Rakokom polju 1505. prema kojem se ne moe za kralja izabrati stranac. U rujnu 1527. potukao je Ferdinand Zapoljinu vojsku u Ugarskoj (kod Tokaja), a istodobno je poginuo Krsto Frankopan u opsadi Varadina, pa je veina plemstva prela na Ferdinandovu stranu

1528. su bosanske poturice osvojile Jajaku banovinu sa gradom Jajcom posljednjom hrvatskom tvrom u dubokom turskom zaleu.

1530. poelo je naseljavanje uskoka iz krajeva pod turskom vlau u Senj i na umberak. Bila je to klica iz koje e se kasnije razviti Vojna krajina. Istodobno su ugarski i hrvatski velikai dobili doputenje da na svoja imanja u zapadnoj Ugarskoj sele hrvatske kmetove. Bio je to poetak hrvatskog egzodusa, njegov su mali ostatak danas gradianski Hrvati u Austriji, Maarskoj, Moravskoj i Slovakoj.

Nikola Jurii brani Kiseg i spaava Be (1532.)

Glavni smjer osmanlijskih provala iao je preko Srijema, Baranje, srednje Ugarske prema Beu, kamo e i 1529. krenula golema vojska sultana Sulejmana s namjerom da osvoji Kiseg kojeg je branio senjski kapetan Nikola Jurii.

Bilo je to prvi i posljednji put da je sultan osobno iao s vojskom preko Hrvatske.

Pad Poege, Klisa i poraz kod Gorjana (1536-1537)

Nakon kraeg predaha Turci su, poglavito oni iz Bosne, napali Hrvatsku na oba boka, na istonom i na junom i potkraj 1536. osvojili su Poegu.

Od osvojenog podruja Slavonije Turci su uskoro ustrojili Poeki sandak, prvu tursku upravno-teritorijalnu jedinicu na dananjem hrvatskom tlu.

U kolovozu 1536. su na jugu Turci opsjeli Klis, posljednju obranu Splita. Grad je uspjeno branio Petar Krui gotovo pola godine, ali je poginuo kod Solina.

Od Klisa su Turci uskoro prodrli prema zaleu ibenika i Zadra, osvojivi Vranu i Nadin, pa su zaprijetili izlaskom na more

Bitka kod Gorjana 1537.

Gubitak Pakraca, Moslavine, Virovitice. azmanski sandak (1543.-1552.)

Smjerom glavnog udara preko Ugarske Osmanlije su poveli etvrtu vojnu i 1541. osvojili kraljevski ugarski Budim, koji postaje sjedite turskog pae 1552, pada Virovitica

Turci su utemeljili jo jedan sandak na podruju tadanje Slavonije. Sjedite mu je bilo u dotad biskupskom gradu azmi. To je bio najzapadniji sandak na hrvatskom tlu i ujedno vrni domet turskih osvajanja u hrvatskom meurjeju.

Kostajnica vrata Hrvatske (1556.)

1544. Nikola Zrinski je sklopio ugovor s obitelji Frankopan o zajednici dobara i meusobnom nasljedstvu. Tada je poela suradnja tih dviju najuglednijih hrvatskih velikakih obitelji, koja je zavrila traginim smaknuem u Bekom Novom Mestu 1671. U Pounju je Hrvatska zadrala samo Kostajnicu i Biha s okolicom. Zbog iznimne vanosti Kostajnicu su tada nazvali vratima Hrvatske

Siget

Prvi put su Osmanlije napali Siget, grad u maarskoj Podravini nasuprot Virovitici, ali ga je obranila hrvatska posada s Markom Staniem Horvatom godine 1556.

Nikola Zrinski, glavni branitelj Hrvatske tih godina, odrekao se banstva 1556. i uskoro prihvatio ast sigetskog kapetana.

Kada je sultan Sulejman II krenuo 1566. na svoju estu i posljednju vojnu na Ugarsku i Be, skrenuo je s velikom vojskom s glavnog smjera s namjerom da kazni Nikolu Zrinskog za brojne poraze koje je nanio Turcima.

Zrinski je branio grad punih mjesec dana.

Siget je pao 7. rujna 1566., a sulta je umro u svom atoru tri dana prije. Nije doekao osvetu nad Zrinskim i pad grada. Njegovu smrt je zatajio Sokolovi da ne izazove paniku u vojsci.

Bila je to, usprkos padu Sigeta, prva vea pobjeda kranske, tj. Hrvatske vojske koja je branila Ugarsku i Be

Junatvo Zrinskoga zadivilo je itavu kransku Europu i pokazalo se da su Turci ranjivi i pobjedivi.

NASTANAK VOJNE KRAJINE, SEOBE HRVATA I VLAHA, SOCIJALNI I VJERSKO POKRETI (1510.-1578.)

Od Senjske kapetanije do Vojne krajine (1469-1578)

Oduzimanje Senja Frankopanima 1469., u doba kralja Matije, bilo je zaetak ne samo Senjske kapetanije, najstarije u Hrvatskoj, nego i Vojne krajine. Potreba za njom jo se pojaala poslije poraza na Krbavi 1493. i dolaska habsburkih vojnih postrojbi u Hrvatsku 1522., odnosno obveze kralja Ferdinanda da poslije cetinskog zbora 1527. dri stalnu vojsku na turskoj granici. Uskoro je Senjska kapetanija (popunjena prebjezima uskocima iz Klisa), zbog izuzetne vanosti za obranu hrvatske obale i Italije, nazvana Primorskom krajinom.

Slijedi osnivanje velikih i malih kapetanija u Bihau, Ogulinu, Hrastovici kraj Petrinje u Hrvatskoj, zatim Ivanike, Krievake i Koprivnike kapetanije.

Od sredine 15.st. kapetanije se u hrvatskom meurjeju tj. Slavoniji, nazivaju Slavonskom, a od Save do mora Hrvatskom kapetanijom.

Budui da je dio starosjedilakog hrvatskog puanstva pobjegao ili organizirano preseljen u Ugarsku, austrijske zemlje, Moravsku, a velik broj ljudi odveden nasilno u Tursku i prodan u roblje, kuita, sela i itave pokrajine ostale su puste i nenaseljene. Zato je temeljni problem Vojne krajine bilo naseljavanje novog iteljstva, poglavito iz turskih pograninih predjela.

Ti novi doseljenici dolazili su kao uskoci, pribjezi, predavci, vlasi, ali imali su i etnika imena kao Raani, Srbi, Turci, ii u Istri.

Drugo vano pitanje je bilo financiranje, opskrba, oprema i naoruanje doseljenika. To je u poetku na sebe preuzeo kralj, a zatim i unutarnjoaustrijski stalei iz Kranjske, Koruke i tajerske, ali i hrvatsko plemstvo, kaptoli i biskupije. Za Krajinu nikad nije bilo dosta novca, a kad je i stizao, bilo je to obino sa zakanjenjem, pa je otimanje, pljaka, plijen s obje strane bila redovita pojava. Takoer nije bilo dovoljno hrane, oruja, vina pa su cijene bile visoke.

Trei je problem bilo pitanje upravljanja Krajinom, vlasnitvo nad zemljom, davanje povlastica doseljenicima. Naime, kralj, a isto tako i zapovjednitvo Krajine, htjeli su je izuzeti iz nadlenosti Hrvatskog sabora i ana, uzeti posjede hrvatskoh plemia, naseliti na njih graniare kao slobodne ratnike, a ne kao kmetove.Bune puana i seljaka (kmetova) (1510. i 1573.)

Tijekom 16.st. izbilo je u Europi vie seljakih nemira i buna od kojih su najpoznatiji Doin (Dozsa) ustanak u Maarskoj 1514. i Veliki seljaki rat u Njemakoj (1524/25.) u kojem seljaci-kmetovi u 12 toaka zahtijevaju poboljanje svoga poloaja i ukidanje kmetske zavisnosti.

I u Hrvatskoj su puani i kmetovi nezadovoljni poveanim daama, nasiljima velikaa, ratnom nesigurnou, radovima na utvrdama, pa se takoer bune. Najprije se diu puani u ibeniku, na Hvaru i Visu (1510.), a zatim i na Krku (1512.). na Hvaru su puani zahtijevali vea prava u gradskoj upravi i pod vodstvom Matije Ivania zavladali itavim otokom.

Najsnaniji i najbrojniji seljaki pokret tijekom hrvatske prolosti uoe izbio je 1567. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i susjednim pokrajinama, tajerskoj i Kranjskoj, i dostigao vrhunac 1572./73. u hrvatsko-slovenskoj buni koju obino nazivamo po njenom znamenitom voi bunom Matije Gupca. Najprije su se digli kmetovi na susedgradsko-stubikom vlastelinstvu zbog crkvene desetine, ali ih je silom obuzdao vlastelin Franjo Tahy (1568.).

U Pazinskoj grofoviji pobunili su se hrvatski kmetovi kad su im uveli novi porez na vino.

Tahyjevi kmetovi diu se opet 1571./72. i na poetku 1573. buna prerasta u orave seljako-plemiki rat. Seljaci nisu istupili samo protiv daa i rabote, nego su namjeravali mnogo vie, tj. Dokinuti vlast feudalne gospode, sami braniti granicu, zauzeti Zagreb i ustrojiti svoju samostalnu seljaku dravu.

Nakon bitke kod Krkog i Kerestinca glavni sukob se zbio kod Stubikih Toplica (9. veljae 1573.) i njemu je teko potuena seljaka vojska pod Gupevim vodstvom. Preivjeli pobunjenici koji su se usudili podii protiv svoje prirodne gospode bili su rastjerani, povjeani ili mueni poput Gupca, kome su stavili na glavu krunu od usijanog eljeza, muili ga i na koncu raetvorili.Reformacija i protureformacija

Upravo u vrijeme kad je s Istoka krenula dotad najvea turska najezda sultana Sulejmana i trajala puna tri i pol desetljea, sa zapada, iz Njemake, prodirale su sve ee ideje o reformiranu katolike crkve, to ih je irio teolog Martin Luther (od 1517.) voa prosvjednog protestantskog pokreta.

Hrvatske zemlje je zahvatio protestantizam samo rubno, a irio se iz austrijskih zemalja (Kranjske, tajerske i Koruke) i iz Ugarske, a izravno su ga prenosili krajiki asnici koji su zapovijedali u Hrvatskoj.

Budui da su uz protestante pristali biskupi transki, pulski i koarski, najvie se to reformirano uenje irilo po Istri, zatim meu Hrvatima u kranjskom naselju Metliki i Pokuplju., gdje se isticao kao propovjednik Hrvat Grgur Vlahovi.

Novo uenje irilo se i na imanjima Zrinskih i Erdodyja u emu je znatno pripomogao Petar Erdody, jedini hrvatski velika koji je bio gorljivi pristaa protestantizma.

U irenju reformacije u Istri, ali i drugim hrvatskim zemljama, najvie je pridonio koparski biskup Petar Pavao Vergerije, a takoer i Matija Vlai Ilirik, podrijetlom iz Labina, zatim Stjepan Konzul Istranin, Antun Dalmatin i Slovenac Primo Trubar.

U jezinom pogledu oni su se naslanjali na glagoljaku tradiciju i rabili uglavnom istarsko-primorsku akavtinu toga doba.

Osim Istre, protestantizam je zahvaljujui Zrinskima ozbiljnije zahvatio i Meimurje.l

U protureformaciji (koja se jo naziva katolikom obnovom) u Hrvatskoj najvaniju ulogu e imati isusovci (jezuiti). Oni su najprije doli u Dubrovnik, zatim u Zagreb, pa u Rijeku, Poegu, Krievce, Osijek, itd. I uglavnom su preuzimali kole i odgoj mladei. Uz pavline, franjevce, kapucine i druge redove, isusovci su iznimno mnogo uinili na duhovnom i kulturnom razvoju Hrvatske, sve dok te redove nije zabranio Josip II. Potkraj 18.st.

Meu isusovcima se posebno isticao Bartol Kai, kojega kao autroa prve hrvatske gramatike i drugih djela zovem ocem hrvatskog jezikoslovlja.

U Hrvatskoj su protestanti i kalvinisti bili proganjani i sueni.

PRESUDNE BITKE ZA POKUPLJE I SISAK. DUGI TURSKI RAT (1575-1593-1606)

Pad Zrina, Gvozdanskog, Cazina, Kladue (1575-1584.)

Hrvatski sabor je 1584. donio odluku da se obnovi stalna dravna vojnika jedinica zemaljske haramije (njih 200), pod zapovjednitvom banova zamjenika banovca, sa zadaom da suzbijaju manje tursko-vlake mapade kakvij je bilo vie desetaka godinje.

U to doba isticao se u napadima na Hrvatsku bosanski sandak-beg Ferhad-paa koji je 1575. potukao krajiku vojsku kod Budakog, a idue godine zauzeo nekad biskupski grad Cazin i Buim, pa 1577. podruje koje danas nazivano Bosanskom krajinom, tj. Obje Kladue, Peigrad, turli, Ostroac, Podzvizd i druga mjesta. Istodobno je pao gotovo bez obrane matini grad Zrinskih Zrin na junim obroncima Zrinske gore.

Tako je Hrvatska izgubila ona podruja koja danas nazivamo Banovinom, Kordunom i Bosanskom krajinom, a u zaleu vsega odrao se samo stari hrvatski grad Biha s uom okolicom.

Tri sisake pobjede. Pad Bihaa. Osnivanje Nove Petrinje (1591-1593.)

Smrt Sulejmana II pod Sigetom 1566. i nekoliko njegovih neuspjenih pohoda na Be kao da su bili vrhunac turskih osvajanja u smjeru glavnog udara na srednu Europu.

Kad je 1591. na elo Bosanskog paaluka doao ratoborni hercegovaki poturica Hasan-paa Predojevi, poelo je trogodinje ratovanje za preostatak srednjeg Pounja i Pokuplja kao i za osvajanje grada Siska, tada predstrae Zagreba.

Predojevi je s jakom vojskom u kolovozu 1591. opsjeo Sisak, ali je za samo 4 dana morao dii opsadu i vratiti se u Bosnu. Tako je prva bitka za Sisak zavrila neuspjehom Predojevia. Preko zime je stoga Hasan pripremao novi, jai i organiziraniji napad. I Hrvatski sabor je znao da se mora bolje pripremiti, pa je poetkom 1592. donio zakljuak o opem novaenju ili insurekciji. To je znailo da u sluaju rata na banov poziv moraju u rat krenuti svi plemii hrvatskog kraljevstva osobno, sve duhovne osobe, ali i graani, pa i kmetovi. Bila je to odluka o posljednjoj obrani ili opem ustanku, kako su je nazivali, jer se radilo o opstanku zemlje, naroda i cijelog kraljevstva.

U proljee 1952. krenuo je Hasan-paa s oko 40000 vojnika, meu kojima su bili brojni odredi Vlaha, martologa, tj pomone turske vojske koja je na hrvatskoj granici vodila stalni mali rat i ivjela od pljake, plijena, nedoputene trgovine i uhodaranja za obje strane.

Da bi osigurao mostobran, Hasan je najprije dao na uu Petrinjice u Kupu sagraditi turski Jeni Hisar Novi Grad, dananju Petrinju, kao polaznicu za opkoljavanje Siska. Druga je odluka bila vana za osiguravanje uzmala u sluaju poraza, a to je bilo osvajanje posljednje hrvatske utvrde u srednjem Pounju Bihaa. Njega je bez borbe predao krajiki kapetan Lamberg na zahtjev graana. Od 24. do 29. srpnja 1592. trajala je druga opsada Siska, ali je hrabra posada kojoj je, kao i 1591., bio na elu kanonik Mikac odbila sve jurie, sprjeila izdaju i Hasan-paa je i drugi put otiao bijesan ispod sisakih zidina.

U rano proljee 1593. krenula je dotad najvea tursko-vlaka vojska u trei juri na njima neosvojivi Sisak, no opet ga nisu uspjeli osvojiti.

etvrta opsada Siska. Borbe za tursku Petrinju (1593.-1596.)

Nakon sjajne i sretne pobjede pod Siskom krenula je kranska vojska prema turkoj Petrinji i opsjela je, ali kad je zapovjednitvo ulo da Turcima stie u pomo rumelijski paa, povukla se preko Kupe u Turopolje.

U etvrtom napadu Turcima je polo za rukom da probiju bedeme i uu u grad. Tako su Turci privremeno zauzeli Sisak. Idue, 1594. krenula je opet velika kranska vojska u Pokuplje opsjesti Petrinju i osloboditit Hrastovicu i Goru, dotad turske utvrde. Kada je to vidio petrinjski Rustem-beg, zapalio je svoj Jeni Hisar Petrinju, ija je utvrda bila izgraena od drveta i pobjegao je u Bosnu. Plamen petrinjske tvre preplaio je i tursku sisaku posadu koja je zauvijek napustila Sisak.

Tako je Petrinja koja je podignuta kao odskuna daska za osvajanje Siska i Hrvatske, postala polazite za oslobaanje zauzetih hrvatskih podruja. U Petrinju je postavljena krajika posada, utemeljena je u njoj posebna Petrinjska kapetanija, a to je ujedno bio zaetak Banske krajine, danas nazvane Banovinom.

Protuturski ustanci. Uskoko pitanje (1595.-1601.)

Hrvatske i krajike ete su esto upadale u dubinu zauzetog podruja, npr. Jurja Lenkovi prodire do Bihaa, a Johann S. Herberstein u Slavoniju.

Idue godine krajike postrojbe prodiru do Kostajnice, Voina i u junim dijelovima Hrvatske ak do Klisa.

I 1598. prodrli su ban Ivan Drakovi i Herberstein do Cernika, potukli tursku vojsku i preveli blizu tisui Vlaha u Slavonsku krajinu, naselivi ih blizu Ivania, a 1599. zauzimaju i spaljuju i tursku Poegu.

Svi ti uspjesi potaknuli su seobe Vlaha iz turskog zalea na hrvatsku stranu. Selili su se i pravoslavni i katolici i na taj nain oslabili tursku pozadinu, brojano ojaali hrvatsku i krajiku obranu, ali su doseljenici dolazili u sukobe s domaim puanstvom i hrvatskim plemiima oko zemlje i pae.

Na moru su uskoci bili u stalnom sukobu s Mleanima koji su esto urovali s Turcima. Uskoci su 1596. plijenili i turske i mletake brodove, pa zatim napali mletaki Rovinj. To je bio povod mletakoj blokadi Hrvatskog primorja, ali i diplomatskom pritisku na zapovjednika Krajine i kralja da iseli uskoke iz Senja.

U Senj je 1601. poslan kraljevski povjerenik Josip Rabatta s krajikom vojskom i sa zapovjedi da kazni uskoke i raseli ih iz Senja u unutranjost Hrvatske. Odmah je dao pogubiti kneza Martina Posedarskog i vojvodu Marka Margitia, otpremio u Otoac, Brinje i okolicu 200 uskoka, a skupinu venturina (dobrovoljni, pomoni vojnici) predao je Mleanima. Kada je na Silvestrovo 1601. htio uhititi i uskokog vojvodu Juriu, omiljenog meu pukom, pobunili su se Senjani i ubili Rabattu i 12 njegovih pomagaa (uvaj se senjske ruke).

Vlake seobe, vlake povlastice i nadlenosti

Prva seoba Srba ili Raana nije izvedena na podruje Hrvatske, nego u Kranjsku, tonije 1538. u umberak. U ime kralje Ferdinanda Habsburkog to je izveo njegov ovjek, Nikola Jurii, slavni barun kiseki, a kralj im je tada izdao povelju kojom ih 20 godina oslobaa nameta, njihovim vojvodama daje plau...

Prvu veu vlaku seobu u tadanju Slavoniju upriliili su 1587. harambaa Ivan Peainovi i pop Gregorije u okolicu Koprivnice.

Odmah se postavilo pitanje jurisdikcije, odnosno uprave nad doseljenim Vlasima, koji su uzeli polja to su pripadala hrvatskim velikaima i morali su na njima postati zavisni kmetovi. Njima nije mogao kralj kao u Kranjskoj dati povlastice i slobode. Ugarski sabor u Pounu je 1604. pokazao staleku solidarnost s ugroenim hrvatskim plemstvom i na svom zasjedanju usvojio l. XIV., a Hrvatski sabor to potvrdio. Njima se nalae doseljenicima da moraju plaati zemljarinu ili devetinu vlasteli i crkvenu desetinu Zagrebakoj biskupiji.

Prvi povoljni mir (1606.). Korak prema oivljenoj Hrvatskoj

Usporedo s borbom protiv Turaka, a i protestanata, hrvatsko je plemstvo moralo voditi stalnu brigu o habsburkom politikom i financijskom centralizmu. Tako su se kralju Maksimilijanu oduprli kad je htio uvesti ratni porez (diku), jer je to spadalo u prava Kraljevine Hrvatske, koja joj je dao kralj Vladislav II. Kad su za kralja Rudolfa Habsburgovci nastojali ukinuti poloaj hrvatskog bana i vojniko zapovjednitvo dati krajikim kapetanima, ustao je opet Hrvatski sabor (1595.) i donio zakljuak da se Hrvatska nee pokoriti ni jednom generalu tue narodnosti. Kralj je morao popustiti i imenovati dva nova bana grofa Ivana Drakovia i Gapara Stankovakog. Tako su hrvatski stalei branei svoje slobode i povlastice, kao politiki narod branili i prava i dravnost Hrvatskog kraljevstva.HRVATI: U RATI ZA AUSTRIJU, U MIRU PROTIV HABSBURGOVACA (1606.-1671.)

Uskoki rat. Raseljenje uskoka iz Senja (1615-1617)

Nakon potpisivanja mira s Turcima 1606. Habsburka Monarhija sve se vie okree europskim porblemima, a kao katolika drava i nositelj protureformacije dolazi sve vie u sukob s njemakom protestantskim kneevinama koje protiv nje pomau ostale protestantske drave (vedska), ali iz konkurentskih razloga i katolika Francuska. Izbio je rat izmeu Venecije i Habsburgovaca, koji je nazvan uskokim, a trajao je pune dvije godine (1615.-1617.). vodio se u dolini Soe izmeu habsburke vojske, gdje su braa Nikola i Vuk Frankopan potukli Mleane i prodrli u Istru (1615) koju su teko opustoili, a uskoci su s mora doplovili u blizinu Venecije i upadali na mletaka podruja na otocima i u Istri.

Poslije tekih razaranja u Istri, koja je izgubila velik dio puanstva, sklopljen je mir u Madridu (zapravo u Parizu) 1617. uz posredovanje katolikih drava: panjolske i Francuske. Njime se nadvojvoda Ferdinand obvezao da e raseliti uskoke iz Senja, smjestiti u grad njemaku posadu i spaliti uskoke lae.

U opustoenu Istru su iz zalea naseljeni uglavnom Hrvati.

Hrvati u 30-godinjem ratu (1618.-1648.)

Relativni mir na turskoj granici nakon 1606. iskoristili su Habsburgovci da u slubi crkve i protureformacije obraunaju s njemakim protestantskim dravicama i tako se zapleli u dotad najvei europski sukob u povijesti. Rat je zapoeo u ekoj i zbog eke, ali se proirio na sve njemake kneevine, na Francusku, Nizozemsku, a sa svojom vojskom na strani protestanata sudjelovali su veani i Maari iz Erdelja (Bethlen) koje su pomagali Turci, a panjolci su bili na strani katolika.

Hrvati su sudjelovali kao laki i brzi konjanici na strani Habsburgovaca, Bavaraca, odnosno Katolike lige, a borili su se pod vodstvom stranih generala. Od hrvatskih velikaa u tom ratu su se istaknuli Juraj Zrinski, Nikola i Petar Zrinski, Frankopani, Pataii, Drakovii, Ratkayi i drugi. Hrvati su se posebno odlikovali 1623. u bitki kod Heidelberga, kad su preplivali rijeku nackar, iznenadili neprijatelja i pridonijeli osvajanju grada.

Oko vrata su imali marame zavezane u vor a la Croata od kojih je nastala dananja kravata. Nakon rata su od Saske do Francuske vladari imali posebne gradijske jedinice koje su nosile hrvatsko ime, npr. Le royal Croat.Vlaki zakoni Hrvatskog sabora i Habsburgovaca (1629-1630.)

Za trajanja tridesetogodinjeg rata poinju se buniti Vlasi u Slavonskoj krajini protiv toga da dou pod vlast hrvatske gospode kao kemtovi. Najprije se diu 1623. Vlasi u Roviu, pa im kralj Ferdinand II. Daje 1627. kao narodu Vlaha povlasticu da ostanu na dosadanjim sjeditima i imanjima i da nee biti podloni hrvatskom plemstvu nego samo zakonitim kraljevima u Ugarskoj.

Ferdinand II je 1630 izdao ispravu, koju obino nazivamo Vlaki zakon/statut u kojoj Vlasi naseljeni u Krievakoj, Koprivnikoj i Ivanikoj kapetaniji zadravaju svoje povlastice (poseban status) koje su imali u Turskoj, a to je izbor kneza, velikog suca i sloboda trgovanja. Oni su od tada krajinici, a ne kmetovi hrvatskih feudalaca. Tim nezakonitim inom vladar izdvaja krajiki teritorij ispod hrvatske saborske i banske vlasti, ali ipak ne daje Vlasima nikakvu teritorijalnu ili politiku autonomiju.

Kandijski rat i oslobaanje dijelova june Hrvatske (1645.-1669.)

Turci i Mleani su vie od dvadesetak godina ratovali oko najveeg grkog otoka Krete (nazvan Kandija, prema najveoj luci, danas Iraklion), ali se istodobno ratuje i u dalmatinskom zaleu gdje su Mleani okupili vojsku od 9000 ljudi, uglavnom Hrvata. Rat se ubrzo pretvorio u opi, kranski, oslobodilaki pokretu u kome djelatno djeluju seljaci. Uz njihovu pomo, 1647. Mleani zauzimaju Vranu, Nadin, Ostrovicu, okolicu Zadra i ibenika, a 1648. Drni, Knin, Vrliku i Klis i poinju prodirati u Bosnu i tursku Liku. I Poljica su prekinula odnose s Turskom i prikljuila se kranskoj Veneciji.

Pri sklapanju mira (1669) Venecija je izgubila Kretu, ali je na naoj obali dobila uski pojas od Novigrada do Omia, s Klisom i Poljicama. Po tom ugovoru dobili su Zadar, ibenik i Split, neveliko, ali vano zalee.

Bune kmetova i krajikih Vlaha (1633-1666)

Iako je potpisan mir 1606., mali rat na bosanskoj granici ipak nije prestajao, a isto tako gospodarska i vjerska previranja unutar Hrvatske.

Ve 1633. bune se sisaki kmetovi u slubi zagrebakog Kaptola i zahtijevaju da postanu vojnici, krajinici.

Uskoro se opet bune sisaki kmetovi nazvani tibrenci (tibra=porez), pa su im gospodari morali smanjiti obveze.

Najvea buna tijekom 17.st. izbila je u Banskoj krajini, sisakoj Posavini, gdje se bune kaptolski tibrenci i sisaki podlonici, a pridruuju im se kmetovi na imanju Erdodyja u Moslavini i Novigradu (Podravskom), ali i ivaniki Vlasi. Grof igmund Erdody uz pomo krajikog generala u Karlovcu gui bunu u krvi. Ipak su im gospodari morali smanjiti dae.

Pobuna Vlaha u Varadinskom generalatu 1658. pokazuje da se Vlaki zakon nije provodio kako je bilo zapisano i obeano.

Junatvo brae Zrinski i sramotni Vavarski mir (1663-1664)

Izmeu Hrvatsko-slavonske Vojne krajine na jednoj i Bosanske krajine na drugoj strani bilo je dvadesetak i vie kilometara opustoene niije zemlje. U tom su podruju Hrvati 1638. odvojili Topusko, a 1654. Gvozdansko i Petrovac. Nikola Zrinski je 1652. pobijedio Turke kod Kostajnice, 1655. Juraj Frankopan zarobio Mustaj-bega Likog.

Za obranu od Turaka iz Kanie u Ugarskoj izgradio je Nikols Zrinski novu jaku utvrdu za obranu svog Meimirja, Novi Zrin na uu Mure u Dravu.

Kad je Nikola Zrinski u zimskom pohodu 1664. preko junogarske Podravine zauzeo Peuh, doao je do Osijeka i spalio poznati turski most na Dravi i na rukavcima oko nje, sva se kranska Europa divila njegovoj hrabrosti i ratnoj vjetini koju je pokazao jo potkraj 30-godinjeg rata. Francuski kralj Louis XIV je proglasio Nikolu paireom (perom=lanom Gornjeg doma) i darovao mu 10 000 talira

Habsburko ratno vijee je ponudilo Osmanlijama sramni mir u Vavaru na 20 godina i jo uz to se kralj Leopold I. Obvezao platiti odtetu od 200 000 talira. Bio je to kukaviki postupak koji je razbjesnio hrvatsko i ugarsko plemstvoPobuna i likvidacija Zrinskih i Frankopana (1664-1671/73)

Ve i prije pada Novog Zrina i poraza Turaka kod Sv. Gottharda veina hrvatskih velikaa, a poglavito braa Zrinski, bila je nezadovoljna habsburkom politikom u Vojnoj krajini, kojom je Krajina izuzimana iz cjelovite Kraljevine Hrvatske. Hrvatskom je plemstvu smetalo to na zapovjednike poloaje dolaze samo austrijski plemii i to su Vlasi esto dizani protiv Hrvata i Hrvatske. Stoga je vrsni politiar i dravnik Nikola Zrinski stupio u vezu s francuskim kraljem Lujem XIV, a umna i obrazovana Katarina Zrinska iz roda Frankopana, supruga njegova brata Petra, poela je razgovore s Lujevim veleposlanikom u Veneciji. Oni su postali srce i dua pokreta protiv Habsburgovaca, a njima su se pridruili maarski velikai i ostrogonski nadbiskup (Gjuro Lippay), ugarski palatin (Franjo Vesselenyi), i dravni sudac Franjo Nadasdy.

itav je pokret bio dobro zamiljen, ali njegovu ostvarenju nisu ile na ruku ni meunarodne okolnosti, ni geopolitiki poloaj Hrvatske, a ni srea. Naime, u studenom 1664. pod udnim okolnostima je poginuo u lovu na veprove u Kuranekom Jugu kraj akovca Nikola Zrinski, a dvije godine kasnije umire nadbiskup Lippay, pa 1667. i Vesselenyi, najvaniji ljudi Ugarske.

Sve je palo na jaka plea Petra Zrinskog, velikog junaka-ratnika, ali ne i diplomata i politiara. Iza njega stoji jaka i energina supruga Katarina, ali ne jo i njen rod Frankopan.

Naalost, Francuska je i tada vodila svoju staru politiku slabljenja Njemakog Carstva i Habsburgovaca, pa je buntovnike uzimala kao oblik pritiska, u skladu s svojim interesima, a kada je 1668. sklopila ugovor s habsburkim dvorom o diobi panjolske batine, prepustila je Hrvate i Maare njihovoj sudbini.

Kada je izigran od Francuza i njihova kralja, Petar se neuspjeno obratio za pomo Veneciji i Poljskoj.

1670. kapetan Bukovaki die ustanak u Banskoj krajini. U beu su na tajnom sastanku dvorskog vijea Petrovi postupci ocijenjeni kao buna i odlueno je da se Zrinskoga namami lukavstvom u Be. Odmah je razrijeen banske i svih drugih asti, na njegovo mjesto je postavljen Nikola Erdody.

Uskoro je uhiena Katarina i odvedena u Bruck an der Mur

Poseban je sud 11. travnja 1671. osudio Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana na smrt. Smaknuti su 30. travnja 1671. u Bekom Novom Mjestu.

1673. umire, gotovo u ludilu i oaju grofica i spisateljica Katarina Zrinska.