l. Šibenii{, 13. srpnja 1930. broj s.212.92.192.228/digitalizacija/novine/katolik_1930_05.pdf ·...

4
l. ŠIBENII{, 13. srpnja 1930. Broj S. Vjera je blago l tobož nt1 outu crkva - t. reba je poniziti i Po onoj Isusovoj: .udari pastira rDspršit 6e se ovce", udari na B"slrupe, neke nPke protjera. Nastaje tako zvnni kulturkam pf poznat u povijesti Sv. Augustin kaže: "Viera i e po- &tak spasa". ls11s veli: "Koji uzvje- nie i ;>okrsti se, se, koji ne -uzvjeruje, osudit se". Bez vjere ne može nitko pripadDti u broj djece Božie, jer ae bez vjere na o- Yom svijeht ne mole milost opravdanja, niti u !ivot posjedovati. Ako za života no !ivimo po vjeri, po smrti ne biti dostojni, da gledamo Boga. K starcu Agsttonu, pustinjsku e- gipattke pustinje, jednog dana više Culi sa za njegovu ve- liku poniznost i bijeli su ga iskušati, da li zbilja imade ta krepost. - rekole mu, - nmnogi se sabla- lnjuju o tebi i govore, da te je o- buzela , oholost i da druge prezireš i ocrni •ješ, til\ se tvoje svijetlo tim sjaji. Mnogi tvrde da svoje aiedine sramotiš djelima". odgovori: "Te po- griješke su u meni i moje nepravde, koja je velik3, nemosu zatajili" Za- tim starac pade na zemlju i stade zaklinjati da za nj mole Božje. Kad su uvi- djela, da tim iskušanjima ništa ne postižu. rekoše mu: "Mnogi govore, da si od vjere otpao i da ai se podao krivovjerju•. Kad je sni starac to obuze ga sveta i velikom n Premda imam velikih grijeha, ipak od vjere nijesam ot- pao; nijesam krivovjerac. To neka b11de daleko od moje duše." Na to padoše pred na koljena za oproštenje. Zatim ga zapitaše za što je sve osvade mirno primio, samo one otpadništva i kri- vovjerja ne? Sveti starac odgovori : JlOne sam prve osvade iz poniznosti podnio, jer i bus je sav prezir Ži- dova snosio, da nam dade primjer poniznosti. Osvadu, da sam otpadnik od vjere i krivovjerac, nijesam mo- gao podnijeti, jer otpadništvo od je rastava od Boga; krivovje- rac se rastale od pra a 1 z1 Boga i združaje se s i nje- govim pristašama. Tko otpada od Krista nema više bi mo- gao moliti za oprošlznje." Agaton je pravo imao, jer tko opada orl vjere, on je prekinuo za- dnji vez, koji pa je vezao s i propasje neizbježiva. Vjera je l - A koliki se u- prav vjerom l Nelli malo drže do nie i do njezinih zahijeva; drugi bi je lako lako promijenW, kako se mijenja košuljP. Tko uvijek IV. PrC1bujile su bure nad ka- Crlrvom i došla je francu ka revolodia, pripravliana pisanjem enciklopedista, koji izrui- §Jjahu i svašta, sve što je katoliku sveto. Re- vnlucija da uništi Crkvu po savjetu Volterovu ,.uniitife bezsra- mnicu l" Mjesto Boga štuje se razum, ubijaiu se Bi kupi i za- branjl!je se služba Božja, se vremena NE' ron ova l Nu revolucija Crkve ne uništi, nego se ona opet pomalja kao majka i spasiteljica stva, krvnici i revo- lucije sami svršiše pod · sjekirom. i Veliki Napoleon. Popevši se na vrhunac slave, kao pobjednik ,od Alpa do piramida, od jednog do mora". uzoholi se i da Crkvu. Dade zarobiti i u- Papu, siiedoga starca, ali dok se Papa slavno u svoj Rim, Napoleon bi i umire kao prognanik na samotnom otoku svete Helrne. kao navala na slobodu katolika i crkve. To je jedna Qd tRmnib stranica povijesti moderne, prosvjetljene Eu- rope. Ksd su se kovati zakoni proli crkvi, najprije se je pod pri- jetnjom tawnice znbranilo cima da o tome ne smiju ni govorili vjernicima . Sve škole biiabu otete Crkvi i podlofene državnoj vlasti. Bijahu ukinuti svi redovi, a redovnici protjerani Prenevši i molbe biskupa i sv. Oca, vlada bezobzirno izdade takozvane svibanjske zako- ne, koji lezaho vlast crkvenih po- glav:Jr:l i "iere, hntP6i da ih podloži svjetovnoj vlasU. Biskupi i nar2vno DP mogahu se pokoravati ta. kvom nasilju, te nasta- više da bez obzira na nepravedne zakone vrše svoju bofa11sku službu. Nu tek tada nasta de prava nevolja, jer zaredaše globe, tamnice i svako- jaka Mnogi biskupi bi- jahu zatvoreni ili u svome ili u tamnici, zaplijenjeno njihovo po- a porugano i zlo- stavljeno. Svemožni državni kancelar bebato je govorio, noe idemo ni u Knnosu", to jest ne se poniziti ni po- pustiti. Ali je i ostalo po- stoj an o, osim rijetkih kukavica, vra- se na prva vremena stva, da ob avlja skrovito i po službu Božju. Premda je povij est ži- vota, mnogi od nje ne ništa da Tako i protestansk a vlada s Bizm arkom na ni je ništa na- iz povijesti, što je crkva. Još jedno doživi ka- Crkva u punom vijeku slo- bode i prosvjete. Kad bi osnovano car- stvo, njim trese Bizmark, gvozdeni kancelar. Njegovim osnovama stoji Ali kruta zbilja !ivota je i gvozdenog kanc elara, da se gla- vom kroz zid ne može , o drugi put.

Upload: others

Post on 25-Jan-2021

0 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • Gođ. l. ŠIBENII{, 13. srpnja 1930. Broj S.

    Vjera je najveće blago l

    tobož nt1 outu katolička crkva -

    t.reba je poniziti i skučiti. Po onoj

    Isusovoj: .udari pastira rDspršit 6e

    se ovce", udari na B"slrupe, neke

    utamniči, nPke protjera. Nastaje tako

    zvnni kulturkam pf poznat u povijesti

    Sv. Augustin kaže: "Viera i e po-

    &tak spasa". ls11s veli: "Koji uzvje-

    nie i ;>okrsti se, sp~tsit ~e se,

    koji ne -uzvjeruje, osudit će se". Bez

    vjere ne može nitko pripadDti u broj

    djece Božie, jer ae bez vjere na o-

    Yom svijeht ne mole postići milost

    opravdanja, niti u budučem vječni

    !ivot posjedovati. Ako za života no

    !ivimo po vjeri, po smrti ne ćemo

    biti dostojni, da gledamo Boga.

    K starcu Agsttonu, pustinjsku e-

    gipattke pustinje, dođe jednog dana

    više braćf', Culi sa za njegovu ve-

    liku poniznost i bijeli su ga iskušati,

    da li zbilja imade ta krepost. "Oče"

    - rekole mu, - nmnogi se sabla-

    lnjuju o tebi i govore, da te je o-

    buzela opačin , oholost i da druge

    prezireš i ocrni •ješ, til\ se tvoje svijetlo

    tim jače sjaji. Mnogi tvrde također,

    da svoje aiedine sramotiš nečistim

    djelima". A~aton odgovori: "Te po-

    griješke su u meni i moje nepravde,

    koja je velik3, nemosu zatajili" Za-

    tim starac pade ničice na zemlju i

    stade zaklinjati braću, da za nj mole

    milosrđe Božje. Kad su braća uvi-

    djela, da tim iskušanjima ništa ne

    postižu. rekoše mu: "Mnogi govore,

    da si od katoJičlre vjere otpao i da

    ai se podao krivovjerju•. Kad je ča

    sni starac to čuo, obuze ga sveta

    uzbuđenost i velikom ozbilnošću

    reče: n Premda imam velikih grijeha,

    ipak od katoličke vjere nijesam ot-

    pao; nijesam krivovjerac. To neka

    b11de daleko od moje duše." Na to

    braća padoše pred nje~a na koljena

    moleći ~a za oproštenje. Zatim ga

    zapitaše za što je sve osvade mirno

    primio, samo one otpadništva i kri-

    vovjerja ne? Sveti starac odgovori :

    JlOne sam prve osvade iz poniznosti

    podnio, jer i bus je sav prezir Ži-

    dova snosio, da nam dade primjer

    poniznosti. Osvadu, da sam otpadnik

    od vjere i krivovjerac, nijesam mo-

    gao podnijeti, jer otpadništvo od

    ~ere je rastava od Boga; krivovje-

    rac se rastale od pra vo~ a 1 z1 vo~a

    Boga i združaje se s đavlom i nje-

    govim pristašama. Tko otpada od

    Krista nema više lJo~o, ko~a bi mo-

    gao moliti za oprošlznje."

    Agaton je pravo imao, jer tko

    opada orl vjere, on je prekinuo za-

    dnji vez, koji pa je vezao s Bo~om,

    i propasje nje~ova neizbježiva. Vjera

    je najveće bla~to l - A koliki se u-

    prav ipr~ju vjerom l Nelli malo drže

    do nie i do njezinih zahijeva; drugi

    bi je lako lako promijenW, kako se

    mijenja košuljP.

    Tko uvijek pobjeđuje? IV.

    PrC1bujile su mno~e bure nad ka-

    toličkom Crlrvom i došla je francu ka

    revolodia, pripravliana đavolskim

    pisanjem enciklopedista, koji izrui-

    §Jjahu ~\ega i svašta, izvrgavajaći

    ro~lu sve što je katoliku sveto. Re-

    vnlucija hoće da uništi Crkvu po

    savjetu Volterovu ,.uniitife bezsra-

    mnicu l" Mjesto Boga štuje se razum,

    ubija iu se Bi kupi i sve~enici, za-

    branjl!je se služba Božja, vraćaju se

    vremena NE' ron ova l

    Nu revolucija prođe, Crkve ne

    uništi, nego se ona opet pomalja

    kao majka i spasiteljica čovječan

    stva, dočim krvnici i kolovođe revo-

    lucije sami svršiše pod· sjekirom.

    Dođe i Veliki Napoleon. Popevši

    se na vrhunac slave, kao pobjednik

    ,od Alpa do piramida, od jednog

    do dru~og mora". uzoholi se i hoće

    da skuči Crkvu. Dade zarobiti i u-

    tamničiti Papu, siiedoga starca, ali

    dok se Papa slavno uaća u svoj

    Rim, Napoleon bi zatočen i umire

    kao prognanik na samotnom otoku

    svete Helrne.

    kao navala na slobodu katolika i

    katoličke crkve. To je jedna Qd tRmnib stranica

    povijesti moderne, prosvjetljene Eu-

    rope. Ksd su se počeli kovati zakoni

    proli crkvi, najprije se je pod pri-

    jetnjom tawnice znbranilo svećeni

    cima da o tome ne smiju ni govorili

    vjernicima . Sve škole biiabu otete

    Crkvi i podlofene državnoj vlasti.

    Bijahu ukinuti svi redovi, a redovnici

    protjerani Prenevši i molbe biskupa

    i sv. Oca, vlada bezobzirno izdade

    zloglssn~ takozvane svibanjske zako-

    ne, koji lezaho vlast crkvenih po-

    glav:Jr:l i :labo~u "iere, hntP6i da

    ih podloži svjetovnoj vlasU. Biskupi

    i svećenstvo nar2vno D P mogahu se

    pokoravati ta.kvom nasilju, te nasta-

    više da bez obzira na nepravedne

    zakone vrše svoju bofa11sku službu.

    Nu tek tada nastade prava nevolja,

    jer zaredaše globe, tamnice i svako-

    jaka pro~an) anja. Mnogi biskupi bi-

    jahu zatvoreni ili u svome ~ttanu ili

    u tamnici, zaplijenjeno njihovo po-

    kaćstvo a svećenstvo porugano i zlo-

    stavljeno. Svemožni državni kancelar bebato

    je govorio, noe idemo ni u Knnosu",

    to jest ne ćemo se poniziti ni po-

    pustiti. Ali je i svećenstvo ostalo po-

    stoj an o, osim rijetkih kukavica, vra-

    čaj ući se na prva vremena kršćan

    stva, da obavlja skrovito i po noći

    službu Božju. Premda je povij est 11Čiteljica ži-

    vota, mnogi od nje ne će ništa da

    nauče. Tako i protestanska vlada s

    Bizmarkom na čelu ni je ništa na-

    učila iz povijesti, što je ka tolička crkva. Još jedno slavodobiće doživi ka-

    tolička Crkva u punom vijeku slo-

    bode i prosvjete. Kad bi osnovano njemačko car-

    stvo, njim trese Bizmark, gvozdeni

    kancelar. Njegovim osnovama stoji

    Ali kruta zbilja !ivota poučila je

    i gvozdenog kancelara, da se gla-

    vom kroz zid ne može, o čem drugi

    put.

  • zasto Je Papa TaliJana[ 1 TO se pitanje često čuje dandanas,

    u vrijeme probuđenog, često pretle·

    ranog narodnog čuvstva. Kod nas, zbog osobitih odnošaja prama su-sjednoj državi, pitanje se izuo•d jo§ češće, pn i zlobno, na štetu katolt-

    čkog vjersko!{ osjećaja. Zato nam se čini vrlo shodno, da

    donesemo u trvatskom prijevodu članak nedavno tiskan u njemačkoj

    reviji llnačke "Quartalschrift", od dr O. Lutza u Speyeru, da se vidi kako sudi o tom učeni sin vellkog nje-

    mačkog naroda.

    Veliki događaji i jubilejske sveča

    nosti prošle godine pobudile su u cijelome svijetu veliki interes za Pa-pinstvo. Pri tome se je gdjegdje na-bacilo pitanje, koje se skoro pri

    svakome fzboru Pape opetuje: "Za-Ito se uvijek izabire za Papu Tali-janac'lu. Ovo pitanje ne potiče iz kakva nepovjerenja ili iz suprotiv-štine, ne~o iz srdačnog zanimanja vjernih sinova sv. Crkve za sve po-jave, ustanove i zgode velike Bolle 6bitelji. Ono se uprav samo po sebi namiče svakome katoliku. koji hoče da svijesnim uvjerenjem misli i osje~a s Crkvom, jer Crkva se sastoji od reznih narodnosti. Stoga če mofda neke čitaoce zanimati, ako dademo na to i ako skroman odgovor. Nije nikakva dogma i nikakav crkovni

    ~ukor. da se uviJek bira za Papu Talijansc. Kardinali su dapa~e u iz-boru Krstova namjesnikR načelno slobodni le nijesu vezani na nijednu narodnost; za njih je pravilom samo

    Dd ljubimca varijeteja do kapu~ina Neki mladi, fini, uvijek izvrsno

    raspoloženi konterencier prvorazred-nih berlinskih, bečkih i budimpe-štanskih kabareta, poznat i o boža· van u najlirim krugovima, svukao je ovih dana smoking, odložio je svoj monokl, razdijelio svoju bogatu garderobu i obukao oštro kapucin-ako odijelo.

    Mnogobrojne obožavateljice ele-gantnog Ferryia (tako se je zvao) ne moJZu se nikako sprijateljiti s tom činjenicom - a ipak je tako. Bez oprosta i rastanka, nestalo je jednog dana Ferryja s pozornice i istom mnogo mjeseci poslije doznala je varietetna publika za nj egovo pre-bivalište u nekom kapucinskom sa-mostanu.

    nilhova aavjest i dobrobit Crkve. Ako je ipak vec! od više vijekova izbor uvijek pao na Talljanca, 01ora da ima za to znamenitih razloga; inače se ne da protumačiti ovo po· stojano ~odnu postupanje u l)ravoj bujici izmjenič ih poi.ava na svielskoj političkoj pozornici. Koji su to raz-lozi? Najpoglavitiji bi mogli biti sli-

    jedec!i: 1. hpihajuči ovo pihnje treba

    krenuti sa dogmatičkoJ{ stanovišta Papina. dotično s načelnog odnolaja Papinstva prama rimsko; biskupsko/

    stolici i gradu Rimu. Pap1.1. je po nauku katoličke vjere naaljednik ave-tog Petra, koji ujedinjuje u iedno; osobi, biskupsku vlad oatalih Apo-stola i papinsku puninu vlasti. Nu jer je sveti Petar utemeljio svoju stolicu u Rim.u te je u Rimu i umr'o, zato je Papinstvo nerazdruiivo spa-jeno s rimskom biskupskom stolicom. Valjano izabrani rimski biskup isto-dobno je Papa, nas\iednik je svetog Petra u niel{ova dvo~tr11lcom svoistv11 kao Biskup rimski i vrhovni Pogla-vica cijele Crkve. P11pa 1e dakle za Rim ne samo vrhovni Po~lavica cijele Crkve, nego također i to naj-prijti pravi njegov Biskup.

    Koliko je Papinstvo spojeno a

    rimskom biskupJkom stolicom, vidi se i iz činjenice što je u staro vrijeme Papa bio biran od svećenstva grada Rima, dotično od upravitelja glavnih rimskih crkava.

    Pa i danas se može razabrati taj

    "Brat Odilo ne prima nikoga", o~ovara stari samostanski vratar, i razc,čarane odlaze dame, koJe su nekoć tako rado gledale Ferryja sa gospodskih loža. Odkad je u samo· stanu, nije još vidio nikoga iz kruga svojih znanaca i prijatelja. U maloj čeliji sjedi brat Odilo i marljivo llČi. Elegantan stas, skoro mu jtl 30 go-dina, fiai profil i gospodske manire odavaju, što je nekoč bio.

    "Cudite se, da me ovdje vidite, dragi prijatelji, i rado bi znati za uzroke, što me navedoše, da sam obukao samostansku haljinu? Moj slučaj nije nikakva senzacija, kako bi mogao tko misliti; ja nijesam došao ovamo slomljena srca, niti iz novčanih razloga, niti su me ovamo dovele prevara, razočaranje ili -ljabav. Istom sada započeo sam moje

    običa' u crkvenom pravu. Kardinali naime, koii biraJu Papa, avt 'WU Po-sjednici ili UpravitelJi (tako zvani •

    "Kardinali đakoni•,) počasni đakonir koje od starih, rim'lkih c ·ltava ili neposredne okolice; oni imal u u Rimu, kako se kaže, jedna "~aslovnu crkvu". Tako je n. p . Sv. Marko naslo-vna je C-kva beč'to~ Kardinala Pifih,

    Sv. Anastazija nulovna crkva mona-kovskog Kardina1a Fanehabera, Sv. Agneza naslovna crkva breslavsk6g Kardinala Bertrama. S1. Quttro Co· rona ti naslovna et"kva kolinskog Kar-dinala Schulte-a. Na ovaj namn s._ Kardinali uvršteni u kler grada RimL

    A mofe H se, kad stvar tako stoji,

    uzeti za zto Rimljanima, ako fele za Biskupa čovjeka, koji je potekao iz njihove sredine ili daoače iz nji-hove blite domovine, te koji od mla-doati po svome iskustvu poznaje nji-hov jezik, njihove običaje, njihove prilike? Š to bi re lli ka t o lici b ečki ili monakovski, da bt papinsko do-

    stojanstvo bilo spoJeno s bi!tlcuo'lkom stolicom bečkom ili monakovskom, pak da bi im dali za Bisk11pa Tćilijanca ill Francuza 'l

    Želje zanimanih olemenskih cr-kava jamačno ne odlučuju, ali 11 vrijeme razviJenog nacijonalizma treba se na nlih csvruti te zaslnžli)ll osobit obzir.

    2, S ovo~ zadnjeg razloga dolA-zimo na dalnju važnu ok'llnost. koja je više savremena. Unutarnji, crkovtii ugled u očima svijeta, zahvaljuju&

    pravo zvanje, koje sam g~jio iz naj-njefnije dobe, a sve drugo bilo je samo tako usput. Moji su roditelji

    davno umrli ne ostavši mi sredstava za nauk. Pokušao sam stoga, da si sam priskrbim za življenje i učenje; u zadnjim godinama gimnazije za-

    alll!ivao sam pjevanjem koliko mi je bilo dosta za moje potrebe, a za-tim sam postigao lilep uspjeh kao humorist i konterencier. T1jekom go-dina stekao sam velike simpatije i primio vrlo dobre anga!mane. O mnogim velegradovima doživio sam prave triumfe. ali čim mi je !ivljenje postajala bučnije i burnije, tim vile rasla je u mom srcu !elja za samo-stanskim mirom. Svjedodžbu ispita zrelosti imao sam več davno u žepa i nije mi preostalo nego da se malo

    po malo odalečim od zvanja, što mi ga

  • ~•obitoj Boljoj Provldnoati. danu je veoma velik; nu izvanfski f materi-jalni pololal prama prijaš.njemu VTlo 1e neoovollan. Papll, kako je pol-nato, od godine 1870., Ulen je svoje .lobode i neodvlsnosU. Papinaki Rim te u vlasti vlade, koja je do oaj-zadnjea vremena bila skroz neprija· leljskog raspololenja prama Crkoi. Ako je sada vlada Muuolinijeva i

    l

    tralila neka nagodbu, još uvijek je pitanje la koliko je vremena sigurno .gospodstvo fašizma. Osim to"a uprav ovaj režim je do vrhunca razbudio narodni osje~aj i narodne aspiracije. Sada tuđinac u talijansko· faiiatičkom Rimu teško bi amio računati na u· godan prijem. U ovom opasnom iz-vanjskom pololaju, koji može uslijed "UDntarnjih ill vanjskih političkih za--pletaja na poluotoku lako do~i do najtelih neprilika, od velike je zna-menitosti. da Papinstvo bude, da tako rečem, domaće i da ima u puku jak moralni oslon. Inostranac u tu-4oj zemlji i u tuđoj okolini uvijek .. e teško snalazi a osobito ako je ve~ poodmakao aodinama; a u vrijeme političkih krua i ueteža njegov po~ ložaj po!ltaje dvostruko teži i nje-govo tuđinska porijeldo može lako da postane predmetom nacijonali-.stičkog · huškanja. Ako se pak reče, {la Papa mofe i da ostavi pogibeljno tlo te da potraži utočište u druaoj .2:emlji, time se ne poboljšava položaj, nego se dapače otvara put novim neprilikama. Jer takvim korakom

    je borba života narinula i u kome sam doživio toliko slavlja l lovo-rika.

    Jeli mi bio te!ak prelaz iz bu-čnog ll~ljenja u tišinu samostana ? Da i ne. Bila mi le velika radost i

    ..duševno zadovoljstvo razvedriti to-like tisuće ljudi, gledati vesela lica, ~lušati njihov smijeh; ali svaki ima -pravo da i sam oćgti mir i nutarnju -vedrinu i eto zato sam otišao. Ne .razočaran od fivota. ne skršen i "Slomljen, ne osje6ajuć kalfva odvrat-nost, nego zato i jedino zato, jer -sam ćutio da sam određen za nešto drugo. Sada se zadubljujem u bo-41oslovlje i .kroz nekoliko godina pri-miti ču sakramenat sv. reda i zatim ću se pojaviti pred publiku, ali sa

  • KATOLIK l Strana 4 .

    o

    Iz k.atoličkoga Šibenik.a Dan dobre atampe bio je na svetko-

    vinu Sv. Petra i Pavla, kad su se kupili milodar! za dobru ~lampu. I ml bismo svojim skromnim radom željeli doprinijeti kamenčić dobroj svrsi. Našemu je listu zn-daća, da nz.drži i budi katoličku svijest, ne dirajući u politiku, on obranu vjere i ćudoređa. Kao takov nali je list simpatično primljen l rado čitao. Nu štampa zoblj11 novca i slovo. Zato se prepornčamo zn su-radnju i novčanu pripomoć. O prvom rPdU molimo zn redovitu pretplatu i zn širenje lista.

    Nekima smo poslali po više istlsnko, pak niti nam ]avlše hoće li ih zadržati olti vratiSP, niti platiae.

    Mnogim znancima i poznatijim !~cima poslasmo list, pak nam ga neki vratiše all - tek četvrti broj, a to nam je na štetu.- Uz pomoć prijatelja dobre štampe i pouzda-njem n Boqo, mi ćemo napred : i3linom, pravicom i ljubavlju.

    Proslava bl. Ozane u Sibeniku. U crkvi sv. Dominika obavila se je Trodne-volca n čast bl. Ozone n to kno priprava na glavnu svečanost, koja se je održala u nedjelju 6. VII. Crkva je lzgledoln kao mlada nevjesta - napose oltar, na kojem je bila slika bl. Ozone, sav u cvijeću ras-vijetljen elektr. žaruljama. - Cijeli dno od rana jutra do kasne noći svijet je vrvio i molio se blnže nicl našeg roda noše krvi. Interes publike bio je uprav izvnnre-dnn . Jutrom tihe sv. Mise a zatim svečana n trojki. Poslije podne u 7 s. ruzorij te pa-negirik o blaže nici i svečani blugoslov. Pje-vanje Jjece bilo je uprav ganutljivo napose pjesmica uglazbljcnill u čast bl. Ozaoe. Dao Bog, dn ovo štovanje uznapreduje n bl. Ozona nek svojim zagovorom učini dn pra-va ljubav zavlncla među braćom i da čim prije Ispune se I u~ove riječi, te bude jedno pastir l jedno stado.

    Blagdan sv. Ćirila i Metoda. Na po-budu Jugoslavenske Matice izvanjska sve-čanost proslave sv. Ćirila i Metoda održala se je n nedjelju 6. o. mj. Mnoge kuće u gradu bile su urešene zastavama. Na 10 sati bila Je u Stolnoj Bazilici svečana ~lagoijnčka misa, koju je odslužio preč. kan. Ivo Ivanović. Pjevao je zbor sjemeništara-co. Uz vlasti prisustvovao je lijepi broj vjernika.

    Svetkovina Gospe od Karmela. O doi-doću srijedu je svetkovina Karmelske Go-spe, te je onog dona svečana služba Božja u Stolnoj llazilici. Jutrom u 5 sati počimlje pjevanje lekcija, on 6 sati pjevana misa, a zatim se redaju svako po sata tihe sv. mise. Na ll sati konventnaloa sv. misa. Po-podne u 6 sati procesija, te blagoslov sa Presv. Sll kromentom. Preporučuje se članovima šknpularske bratovštine sv. ispo• vjed i prlčest.

    Rad društva za širenje vjere u bisk. sjemeništu kroz školsku godinu 1929-30.

    U našim je krajevima misijski pokret skoro nepoznat. Ipak se među sjemeništar-cima oje guje lj obav za misije među nezna-bošcima, eda oni poslije kao budući svećenicl oduševe naš narod za ruisijsku ideju. Kroz školsku je godinu 192lJ-:iO. vod-~tvo i briga za misijski rad bila povjerena novoosoovoooi Morijlooj kongregaciji, 25. 3. 30. Svi su sjemeoištarci postali članovi društva za širenje vjere. Tijekom godine održavana su 32 sastanka s misijskim pre-davanjima i deklomncijama. Na misijski dan priredili su mali misljooari kućnu za-bavu. Da se što više novčano pripomogne misijama bi otvoren dućan devocijonalija uz vrlo jeftine cijene.

    Plod rada o društvu je ovaj: sv. Pri-česti 1265; sv. Misa 1606; po boda 6530; sv. Krunica 1423; žr tvica 1099; pobožnih uz-dah n 12,273; S nk uplj eno je još maraka 6 -20; dopisnica 4!!5; stamjoln 697 kom. i novca 1274.50 Dlu.

    Razne vijesti Smije ll se grditi Sv. Otac Papa?

    Prizivni sud u Berlinu potvrdio je osudu, kojom je sud prvog stepena osudio nekog Kursovskoga zbog pogrđivouja papine o-sobe kaznom na dva mjeseca zatvora ili globu od 1000 marnka (preko U hiljada dinara). Kursovsky je urednik lista" ' ije log Brda'', U svom listu, kad je bio sklopljen iateranski sporazum, Kurso-yky je napisao člonnk pun uvreda on osobu papinu 1 pa-pinstvo. Ove su pogrde i sami njemnćki sudovi ocijenili kao teSke uvrede, te su prema tome i odmjerili svoj kazneni pra-vorijek. (K. Tj .) Ovako u protestsnskoj Njrmoćkoj, n u cos? Odgovor bi nam mo-gao doti koji od učesnika na sobetu od 12 mnja u Hotelu Krk11 l

    Naši dopisi Vodice, početkom srpnja.

    Sv. Ante. U 4 sata popodne bio je bln~oslov zastave "Sv. Ante", ~to ju je iz zavjeta darovao jedan Vodičanio iz Ame-rike. Zatim je slijedila procesija sn kipom svečevi m.

    Tijelovo. I ovaj don se na svečan na-čin proslavio. Po sv. Misl slijedila ie sve-čana procesija. Osobito je lijepo bilo vl-djeti djecu osnovne ~kole koli mušku toli žensku sa svijećnma l cvijećem u narodnoj nošnji. Pred samim Svetotajstvom koracala je 10 malih križnricn u bjelini .

    Blagdan B. D. M. Karmelske. Pribli-žuje so blagdan B. D. M. Knrmelske. Vo-dičnni su Njoj u čast podigli crkvicu na brdu "Okit'', no kojem svake treće godine u bndnjoj noći procvate jedna grana sta-bla klena. Cijeli don uoči samog blagdana

    Broj 6.

    bit će sv. ispovijed. Predveče će biti ras-vjeta i koncerat ,.Vodičke glazbe" na obalL f Jutrom samog blagdana bit će sv. ispovi· jed n mjestu i na samom brdu. Prva sv. Mi sa bit će uf> sati. Tog dana će b itl veze s 10:radom i okolnim mjestima motorom i parobrodom, jer tog dana po običajtl brli na omiljeni Okit silan narod. Tog rlnon je i S'nJilm.

    Euharistički kongres u Zagrebu Središnji odbor za Euharistički kon·

    gros u Zagrebu, koji se drži 14-17. augusta ove godine, marljivo vodi pripreme za kongres. Oprnvo sada pred kongresom pri-provo su najživlJe, tako da nema sumnje da će kongres biti dobro organizovan. Od-bor će za vremena svladati sve tehničke zahtj~ve oko organiza