Dioba glasovaJezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj lei grad Rim. Kako se irila vlast Rima, irilo se i podruje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istone dijelu glavni jezik bio je grki. Iz latinskog jezika razvili se dananji romanski jezici: talijanski, francuski, panjolski, portugalski i rumunjski.PISMO I IZGOVORPismo 1.Latinska abeceda ima 24 slova:A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z

Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sauvao i u naoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju. 2.Danas piemo velikim poetnim slovom:a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;b) prvu rije u reenici;c) ponajvie prvu rije u stihu. 3.Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui.

Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkou samoglasnika oznaujemo znakom , a duljinu znakom . Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, mee se na drugi samoglasnik znak kratkoe, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. aera ili a$quot;era (itaj: aera), poeta ili poeta (itaj: poeta). U obinim latinskim tekstovima ne oznauje se kvantiteta samoglasnika.Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis). Izgovor 4.Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasini i tradicionalni. Klasini je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i ouvao se tradicijom.

Jednom i drugom izgovoru zajedniko je ovo:i na poetku rijei pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; meu samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo;ch izgovara se h: schola = shola, machina mahina;ph izgovara se f: Delphi Delfi, Philippus Filipus;qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;su izgovara se su u rijeima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.Razlike izmeu klasinog i tradicionalnog izgovora:

U klasinom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe uju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga dolo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tabliceklasini tradicionalni

aeaetas lunae ajajtas lunaj e etas lune

oepoena oj pojnae pena

c Cicero centum k Kikerokentum c Cicero centumsamo pred e, ae, oe, eu i pred i, y

s rosaCaesar s rosa Kajsarzroza Cezarmeusamoglasnicima

tinatio amicitiatinatioamikitiacinadoamicicitapred samoglasnikom

Slova y i z nalaze se samo u rijeima uzetim iz grkoga.Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva. 5.

Meunarodne rijei koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama dole u kasnijim stoljeima.Naglasak

6.

Svaka latinska rije, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvoslonim rijeima naglaen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U troslonim i vieslonim rijeima naglaen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglaen je trei slog od kraja, npr. medicus. 7.

Slog je dug:1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili vie suglasnika, npr. arma, contra, ili sloeni suglasnik, npr. dux.Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom rijei, tada ta rije ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).Vrste rijei 8.

U latinskom jeziku ima, kao i u naem, devet vrsta rijei:1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina), 4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba),6. prilozi (adverbia),7. prijedlozi (praepositiones),8. veznici (coniunctiones),9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu

9.

Imenice su mukoga roda (masculinum, kratica m.), enskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.).Rod je ili prirodan po znaenju ili gramatiki po zavretku rijei.Mukoga su roda redovito imena mukih lica, naroda i rijeka, a enskoga su roda imena ena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina mukog su roda; mulier ena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) enskoga su roda.

Deklinacija

10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i mnoinu (pluralis). Padea (casus) ima est, koji odgovaraju naim padeima, samo je mjesto naeg; lokativa i instrumentala jedan pade: ablativ.

Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ mnoine uvijek je jednak nominativu mnoine. Isto je tako ablativi mnoine uvijek jednak dativu mnoine.

Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padei jednaki i u mnoini, a svravaju se na -a kao i u naem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora.Prva ili a-deklinacija

11

Nominativ jednine svrava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije enskoga roda osim onih koje oznauju muku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: ena; sluga.Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus Singularisterraterrae terrae terram terra terra Pluralisterraeterrarumterristerrasterraeterris

12.Osobitosti u -a deklinacijiImenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domain, mater familias domaica.Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ mnoine na -abus, jer bi inae te imenice imale jednak oblik u tim padeima.Bogovima i boicama = diis et deabus,sinovima i kerima = filiis filiabusque.Druga ili o-deklinacija 13.Imenice mukoga roda svravaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um.a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)JedninaMnoina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.populus narodpopulipopulopopulumpopulepopuloverbum rijeverbiverboverbumverbumverbopopulipopulorumpopulispopulospopulipopulisverbaverborummverbisverbaverbaverbis

b) imenice na -er (masculina)JedninaMnoina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.magister uitelj magistri magistro magistrum magister magistro puer djeakpueripueropuerumpuerpuero magistrimagistrorummagistrrismagistrosmagistrimagistrispueripuerorumpuerispuerospueripueris

Veina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od zavretka -er, a samo ga neke zadravaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi veer.Osobitosti u o- deklinaciji 14.Vlastita imena na -aius i -eius steu u genitivu jednine zavretak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.Svima navedenim vlastitim imenicama zavretak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. mno. dei, dii, di, a dat. i abl. mno. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus.Locus, -i, m. (mjesto) ima mno. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum).Vir, viri m. (mu) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Mno. viri, virorum itd. 15.Izuzetno je enskoga roda imenica humus zemlja.enskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narjeje.Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov. Pridjevi 16.Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muki se rod svrava na -us ili na -er, enski na -a, a srednji na -um. Muki i srednji rod deklinira se po II, a enski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od zavretka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadravaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobroJedninaMnoina

Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. bonus boni bono bonum bone bono bonabonaebonaebonambonabonabonum bonibonobonum bonumbonobonibonorumbonisbonosbonibonisbonaebonarumbonisbonasbonaebonisbonabonaorumbonisbonabonabonis

liber, libera, liberum slobodanJedninaMnoina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.liber liberi liberoliberumliber liberoliberaliberae liberaeliberam libera libera liberum liberi libero liberum liberum libero liberi liberorum liberis liberos liberi liberis liberae liberarum liberis liberas liberae liberis libera liberorumliberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestanJedninaMnoina

Nom.Gen.Dat.Ak.Vok.Abl.aegeraegriaegroaegrumaegeraegroaegraaegraeaegraeaegramaegraaegraaegrumaegriaegroaegrumaegrumaegroaegriaegrorumaegrisaegrosaegriaegrisaegraeaegrarumaegrisaegrasaegraeaegrisaegraaegrorumaegrisaegraaegraaegris

Trea deklinacijaA. Suglasnike osnove 17.Imenicama ove skupine svrava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu mnoine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik mukoga su, enskoga ili srednjega roda. 18.

Imenice mukoga roda u nom. jedn. ponajvie se svravaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.laborlaborislaborilaboremlaborlaboremiles militis militi militem miles milite labores laborum laboribus labores labores laboribus milites militum militibus milites milites militibus

19.Imenice enskoga roda u nom. jedn. najee se svravaju na -do (-Mnis), -io (-ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, citStis drutvo, salus, salutis spas.jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.facultas facultatis facultatifacultatem facultasfacultatenationationis nationinationem nationatione facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

20.Imenice srednjega roda u nom. jedn. najee se svravaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.tempus temporis tempori tempus tempus tempore nomen nominis nomini nomen nomen nomine tempora temporum temporibus tempora tempora temporibusnominanominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i 21.Osnove te skupine svravaju se na -i. Veina imenica mukog i enskog roda tvori nominativ jednine dodajui osnovi -s.

navis laa, mare more, exemplar primjerjednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.navisnavisnavinavemnavisnavemaremarismarimaremaremariexemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari naves navium navibus naves naves navibus maria marium mariibus maria maria maribus exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju:1. Jednakoslone imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;2. imenice na -s ili -er koje ispred zavretka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kia;3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis ivotinja, exemplar, exemplaris primjer. 22.

Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasnikim osnovama time to im je zavretak u genitivu mnoine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasnikih osnova). 23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu mnoine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!Osobitosti u oblicima ili deklinacije

24.

Od jednakosloni imenica na -is i -es neke imaju genitiv mnoine na -um, npr.canis, -is, m. pasiuvenis, -is, m. mladigen. mno. canumgen. mno, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv mnoine na -um:pater, -tris, m. otacmater, -tris, f. majkafrater, -tris, m. brat gen. mno. patrumgen. mno. matrumgen. mno. fratrum

25.Imenice febris groznica, sitis ea, turris toranj, tussis kaalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakoslona imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.Pridjevi III deklinacije 26.Pridjevi tree deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. mno. neutra -ia, a gen. mno. -ium.Ima ih sa tri, sa dva i s jednim zavretkom.Tri su zavretka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre otar, celer, celeris, celere brz.Dva su zavretka: -is, -e, i to -is za muki i enski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan.Jedan zavretak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvaan, sapiens, gen. sapientis mudar.Deklinacija pridjeva sa tri zavretka

jednina mnoina

m.f.n.m.f.n.

nom. aceracrisacreacresacresacria

gen.acris (za sva tri roda)acri (za sva tri roda)

dat.acri (za sva tri roda)acri (za sva tri roda)

ak.acremacremacreacresacresacria

vok. aceracrisacreacresacresacria

abl.acri (za sva tri roda)acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva zavretka

jednina mnoina

m. f.n.m. f.n.

nom.utilisutileutilesutilia

gen.utilisutilium

dat.utiliutilibus

ak.utilemutileutilesutilia

vok.utilisutileutilesutilia

abl.utiliutilibus

Deklinacija pridjeva s jednim zavretkom

jednina mnoina

m. f. n.m. f.n.

nom.audaxaudacesaudacia

gen.audacisaudacium

dat.audaciaudacibus

ak.audacem audaxaudacesaudacia

vok.audaxaudacesaudacia

abl.audaciaudacibus

27.Ovi pridjevi s jednim zavretkom:dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromaan, vetus, veteris (star)imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. mno. divitum, pauperum, veterum.U nom. akuz. i vok. mno. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus. 28.Neke nepravilne imenice III deklinacije

Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiteriter, itineris, put; mno. itineravis, vim, vi, f. sila; mno. vires, virium, viribus itd.bos, bovis, m. i f. govedo; gen. mno. boum, dat. mno. bubus ili bobussenex, senis, m. starac; gen. mno. senumetvrta ili u-deklinacija 29.Zavretak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us mukoga su roda, a na -u srednjega. jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.casus pad casus casuui casum casuus casu cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu casus casuum casibus casus casus casibus cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

30.Imenica domus, -us, f. (kua) ima abl. jedn. i akuz. mno. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kue) stari je lokativ.Neke imenice na -us zavravaju se u dat. i abl. mno. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus. 31.Izuzetno su enskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka, domus kua. 32.Peta ili e-deklinacijaNom. jedn. svrava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U zavretku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.dies diei diei diem dies die res rei rei rem res re dies dierum diebus dies dies diebus res rerum rebus res res rebus

Potpunu mnoinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju mnoine ili u mnoini imaju samo akuzativ.

Imenice te deklinacije enskoga su roda, a izuzetno su mukoga roda dies dan i meridies podne, ali dies moe u jednini biti i enskoga roda kad znai: rok, vrijeme, npr dies certa odreeni rok.Nepotpune imenice (defectiva) 33.Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo mnoinu, npr.Singularia tantum

iusittia, -ae, f.aurum, -i, n.Caesar, -aris, m.Singidunum, -i, n.pravednostzlatoCezar Beograd

Pluralia tantum

divitiae, -arum, f. insidiae, -arum, f. tenebrae, -arum, f. Athenae, -arum, f. liberi, -orum, m. Delphi, -orum, m. maiores, -um, m. arma, -drum, n. castra, -orum, n. moenia, -um, n. bogatstvozasjedatminaAtenadjecaDelfipreciorujetabor zidine

Imenice s razliitim znaenjem u mnoini 34.Neke imenice imaju u mnoini drugo znaenje nego u jednini, npr. aqua copia littera auociliumimpedimentum finis, m.voda obilje slovo pomo zapreka meaaquae toplice; Aquae Iasae Varadinske Toplicecopiae etelitterae pismo; knjievnostauxilia pomone eteimpedimenta prtljagafines zemlja

Komparacija pridjeva 35.I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni zavretak jedn. mukoga roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muki i enski rod -ior, a za srednji -ius.PozitivGen. jedn. Komparativ

m. f.n.

clarus (slavan) pulcher (lijep)acer (otar) brevis (kratak)sapiens (mudar)clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is) clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-iorclar -ius pulchr-iusdcr-iusbrev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasnikoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. mnoine srednjeg roda -a, u gen. mnoine -um. jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.vok.abl.m. f. n.

clarior clariusclariorisclarioriclariorem clariusclarior clarius clariorem. f. n.

clariores clarioraclariorumclarioribusclariores clarioraclariores clarioraclarioribus

36.Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. mukog roda odbace nastavci -i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.clarus brevis sapiensclar-isstmus, -a, -umbrev-issimus, -a, -umsapient-issimus, -a, -um

37.Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. mukoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cler: celerrimus. 38.Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer: facilis (lak)difficilis (teak)similis (slian)dissimilis (razlian)facil-limusdifficil-limussimil-limusdissimil-limus

Nepravilna komparacija 39.Ovi pridjevi tvore komparaciju od razliitih osnova:PozitivKomparativSuperlativ

bonus (dobar)malus (zao)magnus (velik)parvus (malen) multus (mnogi)melior, meliuspeior, peius maior, maius minor, minusplus (n.), mnoina:plures, -a, gen. pluriumoptimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -umminimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija 40.Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis (vie), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najvie). PozitivKomparativSuperlativ

idoneus (prikladan)diibius (sumnjiv)arduus (strm; teak) magis idoneusmagis diibiusmagis arduusmaxime idoneus maxime diibiusmaxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik. Nepotpuna komparacija 41.Pridjevi bez pozitivaKomparativ:Superlativ:

exterior vanjskiinferior donjiposterior kasnijipropior bliisuperior gornji ulterior onostraniextremus krajnji, posljednjiinfimus i imus najdonji, najniipostremus najkasniji, posljednjiproximus najbliisupremus i summus posljednji; najviiultimus posljednji, zadnji

42.U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.Superlativom latinski jezik izraava esto vrlo visok stupanj, a ne najvii, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo uen ovjek. Takav se superlativ zove elativus.PRILOZI (ADVERBIA) 43.U latinskom jeziku ima priloga naina, vremena i mjesta. Prilozi naina tvore se od pridjeva.

Adverbia modi:NominativGenitivPrilog

doctus pulcher acer fortis felix sapiensdoct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is doct-e uenopulchr-e lijepoacr-iter otrofort-iter hrabrofelic-iter sretnosapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn mukog roda odbaci zavretak -i i doda -e.Od pridjeva tree deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -iter.Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -er. 44.Komparacija priloga

docte doctius doctisstme pulchre piilchrius pulcherrimeacriter acrius acerritme fortiter fortius fortissimesapienter sapientius sapientissime

Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva zavretak mukog roda -us zamijeni sa -e.ZAMJENICE (PRONOMINA) Line zamjenice (Pronomina personalia) 45.jednina mnoina

nom.gen.dat.ak.abl.ego jamei mene, memihi meni, mime mene, meme mnom(e)tu titui tebe, tetibi tebi, tite tebe, tete tobomnos minostri, nostrum nas nobis namanos nasnobis namavos vivestri, vestrum vasvobis vamavos vasvobis vama

Ego je lina zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku line zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa znaenjem: on, ona, ono.Genitivi mno. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom znaenju. U ablativu jedn. i mno. prijedlog cum (sa) vee se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum. 46.Lina povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom.gen.dat.ak.abl.- sui sibi se se (secum)- sebesebisebe, sesobom (sa sobom)

Ti oblici slue i za jedninu i za mnoinu.Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.nutrio mehranim senutrimus nos hranimo se

nutris tehrani senutritis voshranite se

nutrit se hrani senutriunt sehrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

47.m e u s, m e a, m e u mt u u s, t u a, t u u mn o s t e r, n o s t r a, n o s t r u mv e s t e r, v e s t r a, v e s t r u mmoj, moja, mojetvoj, tvoja, tvojena, naa, naeva, vaa. vae

Meus ima vok. jedn. mukog roda: mi, npr. mi pater! moj oe! 48.Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i na, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lina povratna zamjenica protee samo na subjekt 3. lica, npr. habet suum librum habent suum librumima svoju knjigu imaju svoju knjigu

49.Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica izmeu latinskog i naeg jezika:habeo meum librumhabes tuum librum habet suum librumhabemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librumimam svoju knjigu ima svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjiguimaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padeima jednine i mnoine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. mno. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na enski rod), npr. liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu. 50.Pokazne zamjenice (Pronomina emonstrativa)hic, haec, hoc iste, ista, istudille, illa, illudipse, ipsa, ipsumovaj, ova, ovo taj, ta, toonaj, ona, ono sam, sama, samo

Jednina Mnoina

Nom.hichaechochihaehaec

Gen.huiushorum

Dat.huichis

Ak.hunchanchochoshashaec

Abl.hochachochis

Nom.illeillailludilliillaeilla

Gen.illiusillorumillarumillorum

Dat.illiillis

Ak.illumillamilludillosillasilla

Abl.illoillailloillis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d. 51.is, ea, ididem, eadem, idem onaj, ona, ono; on, ona, onoisti, ista, isto

Jednina Mnoina

Nom.Iseaid ii (ei)eaeea

Gen.eiuseorumearumeorum

Dat.ei iis (eis)

Ak.eumeamideosedsea

Abl.eoea eoiis (eis)

JedninaMnoina

Nom.idemeademidemiidem (idem)eaedemeadem

Gen.eiusdemeorundemearundemeorundem

Dat.eidemisdem (eisdem)

Ak.eundemeandemidemeodemeademeodem

Abl.eodemeademeodemisdem (eisdem)

Idem, eadem, idem sloeno je od is, ea, id i nepromjenljive estice -dim. U akuz. jedn. i gen. mno. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem. Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)

qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, toJedninaMnoina

Nom.quiquaequodquiquaequae

Gen.cuiusqudrumquarumquorum

Dat.cuiquibus

Ak.quemquamquodquosquasquae

Abl.quoqudquoquibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kae se i guocum, quacum, guibuscum.Genitiv jedn. relativne zamjenice esto prevodimo: iji, a, -e.Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa) 53.1. quis? quid? tko? to?Nom.quisquid

Gen.cuius

Dat.cui

Ak. quemquid

Abl. quo

2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodreene zamjenice (Pronomina indefinita) 54.1.aliquis, aliquid (imeniki) netko, netoaliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -oJednina

Nom. aliquis aliquid

Gen. alicuius

Dat. altcui

Ak. aliquem aliquid

Abl. aliquo

JedninaMnoina

N.aliquialiqua aliquodaliquialiquaealiqua

G alicuiusaliquorumaliquarumaliquorum

D.alicuialiquibus

A.aliquemaliquamaliquodaliquosaliquasaliqua

Ab.aliquoaliquaallquoaliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, to), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih rijei (quo to, quanto koliko, ubi gdje i dr.).

2.qudam, quiddam (imeniki) netko, neto

qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. mno. quorundam, quarundam.

3.quisque, quidque(imen.) svatko, svato

quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o

4.quilibet, quidlibet(imen.) tko mu drago

quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago

55.Neodreenim zamjenicama po svom su znaenju srodni ope odnosne zamjenice:quicumque, quaecumque, quodcumque koji god

quisquis, quidquidtko god

Zamjeniki pridjevi (Adiectiva pronominalia) 56.unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um itavullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedanuter, utra, utrum koji (od dvojice)uterque, utrdque, utrumque jedan i drugialter, -era, -erum drugi(od dvojice)neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od vie njih)

Zamjeniki pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.

57.nemo nitkonihil nitaNom.nemonihil

Gen. nullius nullius rei

Dat. nemini nulli rei

Ak.neminem nihil

Abl. nullonulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjenikog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.BROJEVI (NUMERALIA) 58.Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)4. priloni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?) 59.glavni (cardinalia)redni (ordinalia)dijelni (distributiva)priloni (adverbia numeralia)

1. unus, una, unum primus, singuli, semel,

2. duo, duae, duo secundus, bini, bis

3. tres, tria tertius, terni (trini) ter

4. quattuor quartus, quaterni quater

5. quinque quintus, quini quinquies

6. sex sextus seni sexies

7. septem septimus septeni septies

8. octo octavus octoni octies

9. novem nonus noveni novies

10. decem decimus deni decies

11. undecim undecimus undeni undecies

12. duodecim duodecimus duodeni duodecies

13. tredecim tertius decimus terni deni terdecies

14. quattuordecim quartus decimus quaterni deni quaterdecies

15. quindecim quintus decimus quini deni quinquies decies

16. sedecim,sexdecim sextus decimus seni deni sexies decies

17. septendecim septimus decimus septeni deni septies decies

18. duodeviginti duodevicesimus duodeviceni octies decies

19. undeviginti undevicesimus undeviceni novies decies

20. viginti vicesimus viceni vicies

21. viginti unus,unus et viginti vicesimus primus,unus et vicesimus viceni singuli,singuli et viceni vicies semel

22. viginti duo,duo et viginti vicesimus secundus,alter et vicesimus viceni bini,bini et viceni vicies bis

30. triginta tricesimus triceni tricies

40. quadraginta quadragesimus quadrageni quadragies

50. quinquaginta quinquagesimus quinquageni quinquagies

60. sexaginta sexagesimus sexageni sexagies

70. septuaginta septuagesimus septuageni septuagies

80. octoginta octogesimus octogeni octogies

90. nonaginta nonagesimus nonageni nonagies

100. centum centesimus centeni centies

101. centum unus,centum et unus centesimus primus,centesimus et primus centeni singuli,centeni et singuli centies semel

200. ducenti, ae, a ducentesimus duceni ducenties

300. trecenti trecentesimus treceni trecenties

400. quadringenti quadringentesimus quadringeni quadringenties

500. quingenti quingentesimus quingeni quingenties

600. sescenti sescentesimus sesceni sescenties

700. septingenti septingentesimus septingeni septingenties

800. octingenti octingentesimus octingeni octingenties

900. nongenti nongentesimus nongeni nongenties

1,000. mille millesimus singula milia milies

2,000. duo milia bis millesimus bina milia bis milies

100,000. centum milia centies millesimus centena milia centies milies

1,000,000. decies centenamilia decies centies millesimus decies centena milia decies centies milies

60.Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (mnoina od mille; gen, milium, dat. milibus itd.).Nom.duoduaeduotres tria

Gen.duorumduarumduorumtrium

Dat.duobusduabusduobustribus

Ak.duo(s)duasduotrestria

Abl.duobusdudbusduobustribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padeu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slau sa svojom imenicom: u rodu, broju i padeu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta laa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum. 61.Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U naem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuu devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u naem jeziku.Dijelni brojevi 62.singuli, -ae, -apo jedan

bini po dva

temi po tri

quaterni po etiri

quinipo pet

seni po est

septeni po sedam

octoni po osam

novini po devet

deni po deset

undeni po jedanaest

vicempo dvadeset

triceni po trideset

centeni po sto

duceni po dvjesta

singula milia po tisuu

Priloni brojevi 63.semeljedanputnovies devet puta

bis dvaput decies deset puta

ter triput undecies jedanaest puta

quater etiri puta vicies dvadeset puta

quinquies pet puta tricies puta

sexies est putacenties sto puta

septies sedam putaducenties dvjesta puta

octies osam putamillies tisuu puta

Latinska mnoidba2 X 2 = 4 bis bina sunt quattuor;

3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES) 64.Veina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobiniji su:

ante, apud, ad, cirum, contra, cis,erga, extra, inter,ob, post, praeter,prope, propter, per,supra, ultra, trans.ante portas pred vratima

apud parentes kod roditelja

ad flumen kod rijeke

circum silvamoko ume

contra aciemprotiv bojnog reda

cis Danuvium s ove strane Dunava

erga ppulum prema narodu

extra muros izvan zidova

inter bonos meu dobrima

ob eam causamzbog toga

post victoriamposlije pobjede

praeter legemmimo zakona

prope montesblizu gora

propter paupertatemzbog siromatva

per fines kroz zemlju

supra caput iznad glave

ultra Savums one strane Save

trans marepreko mora

65.S ablativom stoje:

a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.a magistro od uitelja

ab urbe conditaod utemeljenja grada (Rima)

e castrisiz tabora

ex illo dieod onoga dana

cum militibus s vojnicima

de amicitia o prijateljstvu

pro patria za domovinu

sine dolorebez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima. 66.S akuzativom i ablativom stoje:

in i subin scholamu kolusub terrampod zemlju

in scholau kolisub terrapod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje? GLAGOLI (VERBA) 67.Latinski glagol ima:

1. dva broja (numerus): jedninu i mnoinu;

2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri naina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;

5. est vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili egzaktni;

6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin. 68.Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se odreen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodreen (verbum infinitum). 69.Glagolski se oblici tvore od razlinih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-)3. participske (rogato- od roga-to-).

Zajedniki dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.

Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv.

Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva.

Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin. 70.Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol etiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum. 71.Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na etiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta.

U I konjugaciji prezentska osnova svrava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnika. Budui da izmeu osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;

u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kanjavati. 72.Lini nastavci a) za indikativ i konjunktiv:Aktiv Pasiv

indik. perf.

Jednina1. lice 2. lice3. lice-m, -o -s-t-i-isti -it-r -ris-tur

Mnoina1. lice 2. lice 3. lice-mus-tis-nt-imus -istis-erunt-mur -mini-ntur

b) za imperativ:Aktiv Pasiv

Jedn.2.lice Jedn.3.liceI -- --II -to-to-re --

Mno. 2.lice Mno.3.lice-te---tote -nto-mini--

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. premasprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.

Veina glagola I konjugacije svrava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.

Isto tako, veina glagola IV konjugacije ima u perfektu zavretak -ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV

Indikativprezenta rogo roga -sroga -troga -musroga -tisroga -ntpitampitapitapitamopitatepitajumone -omone -smone -tmone -musmone -tismone -ntscrib -oscrib -i-sscrib -i-tscrib -i-musscrib -i-tisscrib -u-ntpuni -opuni -spuni -spuni -muspuni -tispuni -u-nt

Indikativ imperfekta roga -ba-mroga -ba-sroga -ba-troga -ba-musroga -ba-tisroga -ba-ntpitah pitae pitaepitasmopitastepitahumone -ba-mmone -ba- smone -ba-tmone -ba- musmone -ba-tismone -ba- ntscrib -e-ba-mscrib -e-ba-sscrib-e-ba- tscrib -e-ba-musscrib -e-ba-tisscrib -e-ba-ntpuni-e -ba-mpuni -e-ba-spuni -e-ba-tpuni -e-ba-muspuni -e-ba-tispuni -e-ba-nt

FuturI roga-bo roga -bi-sroga -bi-troga -bimusroga -bi-tisroga -bu-ntpitat upitatepitat epitat emopitat etepitat emone -bomone -bi-smone -bi-tmone -bi-musmone -bi-tismone -bu-ntscrib-a- mscrib -e- sscrib-e- tscrib -e- musscrib -e- tisscrib -e-ntpuni -a-mpuni -e-spuni -e-tpuni -e-muspuni -e- tispuni -e-nt

Imperativ J. rogaM. roga-te

J.rogarogaM. rogarogapitajpitajte

pitajneka pitapitajteneka pitajuJ. mone M. mone-te

mone -tomone -tomone -totemone -ntoscrib -escrib -i-te

scrib -i-toscrib -i-toscrib -i-totescrib -i-ntopuni puni -t

puni -topuni -topuni -totepuni -u-nto

Konjuktiv prezenta roge- mroge- sroge- troge- musroge- tisroge- ntmone -a-mmone -a-smone -a- tmone -a-musmone -a-tismone -a-ntscrib-a-m scrib -a-sscrib -a-tscrib -a-musscrib -a-tisscrib -a-ntpuni -a-mpuni -a-spuni -a-tpuni -a-muspuni -a-tispuni -a-nt

Konjuktiv imperfekta roga-re- mroga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-re-mus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt

Glagolska imena Infinitiv prezenta:roga-re pitati mone-re scrib-e-re puni-re

Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis) pitajui onaj koji pita mone-ns (mone-ntis) scrib-e-ns (scrib-e-ntis) puni-e-ns (puni-e-ntis)

Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. roga-ndum abl. roga-ndo pitanja pitanju pitanje pitanjem, pitajui mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

Oblici prezentske osnove 74.Pasiv Konjugacija: IKonjugacija: IIKonjugacija: III Konjugacija: IV

Indikativ prezentarogo-rroga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-nturbivam pitan ilipitaju me ili pitam se mone-o-r mone-ris mone-turmone-murmone-minimone-nturscrib-o-rscrib-e-ris scrib-i-turscrib-i-murscrib-i-miniscrib-u-nturpuni-o-rpuni-ris puni-turpuni-murpuni-minipuni-u-ntur

Indikativ imperfektaroga-ba-rroga-ba-risroga-ba-turroga-ba-murroga-ba-miniroga-ba-nturbijah pitan ili pitahu me ili pitah se mone-ba-rmone-ba-rismone-ba-turmone-ba-murmone-ba-minimone-ba-nturscrib-e-ba-rscrib-e-ba-risscrib-e-ba-turscrib-e-ba-murscrib-e-ba-miniscrib-e-ba-nturpuni-e-ba-rpuni-e-ba-rispuni-e-ba-turpuni-e-ba-murpuni-e-ba-minipuni-e-ba-ntur

Futur Iroga-bo-rroga-be-risroga-bi-turroga-bi-murroga-bi-miniroga-bu-nturbit u pitan ili pitat e me ilipitat u se mone-bo-rmone-be-rismone-bi-turmone-bi-murmone-bi-minimone-bu-nturscrib-a-rscrib-e-risscrib-e-turscrib-e-murscrib-e-miniscrib-e-nturpuni-a-rpuni-e-rispuni-e-turpuni-e-murpuni-e-minipuni-e-ntur

Konjuktiv prezentaroge-rroge-risroge-turroge-murroge-miniroge-ntur mone-a-rmone-a-rismone-a-turmone-a-murmone-a-minimone-a-nturscrib-a-rscrib-a-risscrib-a-turscrib-a-murscrib-a-miniscrib-a-nturpuni-a-rpuni-a-rispuni-a-turpuni-a-murpuni-a-minipuni-a-ntur

Konjuktiv imperfekta roga-re-rroga-re-risroga-re-turroga-re-murroga-re-miniroga-re-ntur mone-re-rmone-re-rismone-re-turmone-re-murmone-re-minimone-re-nturscrib-e-re-rscrib-e-re-risscrib-e-re-turscrib-e-re-murscrib-e-re-miniscrib-e-re-nturpuni-re-rpuni-re-rispuni-re-turpuni-re-murpuni-re-minipuni-re-ntur

Glagolska imena:Infinitiv prezenta roga-ri biti pitanmone-ri scrib-i puni-ri

Glagolska imena:Gerundivroga-ndus, -a, um onaj koji treba da se pitamone-ndus, -a, um scrib-ndus, -a, um puni-ndus, -a, um

Oblici perfektne osnove 75.aktiv Konjugacija I: Konjugacija II:Konjugacija III:Konjugacija IV:

Indikativ perfektarogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-eruntupitao sammonu-imonu--istimonu--it monu--imus monu--istis monu--eruntscrips-iscrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-eruntpuniv-ipuniv-isti puniv-itpuniv-imus puniv-istis puniv-erunt

Indikativ pluskvamperfektarogav-era-m rogav-era-s rogav-era-t rogav-era-mus rogav-era-tisrogav-era-nt bijah upitaomonu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-era-mus monu-era-tis monu-era-ntscrips-era-mscrips-era--s scrips-era--t scrips-era--mus scrips-era--tis scrips-era--nt puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-era-mus puniv-era-tis puniv-era-nt

Futur IIrogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-eri-mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt budem upitao, upitammonu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-nt scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt

Konjuktiv perfektarogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri--mus rogav-eri--tis rogav-eri--nt monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-eri-mus monu-eri-tis monu-eri-ntscrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eri-mus scrips-eri-tis scrips-eri-ntpuniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt

Konjuktiv pluskvamperfektarogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-isse-mus rogav-isse-tis rogav-isse-nt monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-isse-mus monu-isse-tis monu-isse-ntscrips-isse-m scrips-isse-s scrips-isse-t scrips-isse-mus scrips-isse-tis -ntpuniv-isse-mpuniv-isse-s puniv-isse-t puniv-isse-mus puniv-isse-tis puniv-isse-nt

Infinitiv perfekta rogav-isse monu-issescrips-issepuniv-isse

Oblici participske osnove 76.pasiv Konjugacija: I Konjugacija: II Konjugacija: III Konjugacija: IV

Indikativ perfekta rogatus,-a, -umsum es est upitan sam ili upitalisu me

rogati,-ae, -asumus estis sunt

monitus,-a, -umsum es est

moniti,-ae, -asumus estis sunt

scriptus,-a, -umsum es est

scripti,-ae, -asumus estis sunt

punitus,-a, -umsum es est

puniti,-ae, -asumus estis sunt

Indikativ pluskvamperfektarogatus -a, -umeram eras eratbijah upitanili bili su me upitali

rogati -ae, -aeramus eratis erant

monitus-a, -umeram eras erat

moniti -ae, -aeramus eratis erant

rogatus -a, -umeram eras erat

rogati -ae, -aeramus eratis erant

rogatus -a, -umeram eras erat

rogati -ae, -aeramus eratis erant

Futur IIrogatus -a, -um eroeraseritbudem upitan

rogati, -ae, -aerimuseritis erunt

monitus -a, -um eroeraserit

moniti -ae, -aerimuseritis erunt

scriptus -a, -um eroeraserit

scripti -ae, -aerimuseritis erunt

punitus -a, -um eroeraserit

puniti -ae, -aerimuseritis erunt

konjuktiv perfektarogatus-a, -um sim sis sit

rogati-ae, -asimus sitis sint

monitus-a, -um sim sis sit

moniti-ae, -asimus sitis sint

scriptus-a, -um sim sis sit

scripti-ae, -asimus sitis sint

punitus-a, -um sim sis sit

puniti-ae, -asimus sitis sint

pasiv konjuktiva perfektarogatus-a, -um essem esses esset

rogati-ae, -asimus sitis sint

monitus-a, -um essem esses esset

moniti-ae, -asimus sitis sint

scriptus-a, -um essem esses esset

scripti-ae, -asimus sitis sint

punitus-a, -um essem esses esset

puniti-ae, -asimus sitis sint

glagolska imena: particip perfekta pasivarogatus, -a, -um upitan, -a, -omonitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um

glagolska imena: Infinitiv perfekta pasivarogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse monitum, -am, -um (-us, -a, -um) esse scriptum -am, -um (-us, -a, -um) esse punitum -am, -um (-us, -a, -um)esse

glagolska imena: Particip futura aktiva rogaturus, -a, -um,onaj koji e pitatimoniturus-a, -umscripturus-a, -umpuniturus-a, -um

glagolska imena: Infinitiv futura aktivarogaturum, -am, -um(-us, -a, -um) essemoniturum -am, -um (-us, -a, -um) essescripturum -am, -um (-us, -a, -um) essepuniturum -am, -um(-us, -a, -um) esse

glagolska imena: Supinrogatumrogatumonitummonituscriptumscriptu punitum punitu

Glagoli III konjugacije na -io 77.Neki se glagoli III kortjugacije svravaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajvie gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:Indikativ prezenta:

Aktivcapi-o (uzimam)capi-scapt-tcapi-muscapi-tiscapi-untPasivcapi-orcap-e-riscdpi-turcapi-murcam-minicapi-u-ntur

Imperfekt akt.:capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.

Futur I akt.:capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.

Infinitiv prez. akt.cap-ere; pas. cap-i

Imperativ I:cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto

Particip prezenta:capi-ens, -entis

Gerundiv:capi-end-us, -a, -um

78.Verba deponentiaNeki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali znaenje| aktivno. Oni su, tako rei, odloili pasivno znaenje pa se pog tome zovu odloni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno znaenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obini glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:hortor, hortari, hortatus sumsokoliti

vereor, vereri veritus sum potovati; bojati se

loquor, loqui, locutus sum govoriti

partior, partiri. partitus sum dijeliti

Imperativ deponentnih glagolaI konjugacija: hortare sokoli,hortamini sokolite

II konjugacija: verere putuj, veremini potujte

III konjugacija: loquere govori, loquiminigovorite

IV konjugacija: partiredijeli, partimini dijelite

Verba semideponentia 79.Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim znaenjem, na primjer:audeo, audere, ausus sumusuditi se

gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se

soleo, solere, solitus sum obiavati

Tvorba glagolskih oblikaA. Oblici prezentske osnove 80.Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lini nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu mno. IV konjugacije stoji izmeu osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.

Indikativ prezenta pasivnog zadrava u 1. licu jedn. aktivni zavretak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu mno, IV, gdje izmeu osnove i linog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.

Konjunktiv prezenta svrava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama zavretak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar. 81.U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog izmeu prezentske osnove i linih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lini nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, puni-re-ntur. 82.Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris. 83.Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima zavretak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu mnoine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi izmeu osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.

Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proirenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u 3. licu mno.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto, puni-u-nto. 83.a)Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere.

Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i. 84.Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis. 85.Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enus. B. Oblici perfektne osnove 86.Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: -i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.

U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.

U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogav-ero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint. 86.a)Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda zavretak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse. 87.Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,

Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse dodaju, lini nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.C. Oblici participske osnove(Osnova participa perfekta pasiva) 88.Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Zavrava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.

Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.

Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se zavreci -us, -a, -um zamijene zavrecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus. Tvorba perfektne osnove 89.1. Perfekt na -virogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletumpeto, 3. petivi, petitumpunio, 4. punivi, punitumpitatirazorititraiti kazniti

2. Veina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.3. Perfekt na -uiveto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum zabranjivatiopominjatitovati otvarati

4. 5. Perfekt na -isolvo, 3. solvi, solutumodrijeiti

6. 7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika video, 2. vidi, visumlego, 3. legi, lectumvenio, 4. veni, ventumvidjetiitati (legit ita, legit proitao je)doi (venit dolazi, venit doao je)

8. 9. Perfekt na -sirideo, 2. risi, risumscribo, 3. scripsi, scriptumsentio, 4. sensi, sensum smijati sepisatiosjeati

10. 11. Perfekt s reduplikacijomdo, dare, dedi, datumcircumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatummordeo, 2. momordi, morsumpello, 3, pepuli, pulsumdatiopkolitigristitjerati

12. Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala) 90.Pomoni glagol: sum, esse, fui biti Indikativ Konjuktiv

Prezent sum jesam, samesest sumus estis suntsimsissitsimussitissint

Imperfekt eram bijaheras erateramuseratiserantessemessesessetessemusessetisessent

Futur I ero bit u eris erit enmus eritis erunt

Perfekt fui bio sam fuisti fuitfuimus fuistisfueruntfuerimfuerisfueritfuerimusfueritisfuerint

Pluskvamperfekt fueram bijah biofuerasfuerat fueramusfueratisfuerantfuissemfuissesfuissetfuissemusfuissetisfuissent

Futur II fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint

Imperativ I. Jedn.2. es budi!3.- Mno. 2. este budite!3. II.esto budiesto neka bude!estote budite!sunto neka budu!

Particip fut. akt.futurus, -a, -um koji e biti, budui

Infinitiv prez.esse

Infinitiv perf.fuisse

Infinitiv fut.futurum, -am, -um esse ili fore

91.Sloenice glagola esse:absum, abesse, afui biti odsutan

adsum, adesse, affui biti prisutan

obsum, obesse, obfuikoditi

praesum, praeesse, praefui biti na elu

prosum, prodesse, profui koristiti

Particip prezenta imaju samo sloenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan. 92.Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent:prosumprodesprodestprosumusprodestisprosunt

Imperfekt: Futur I:Perfekt:proderam itd.prodero, proderis itd. profui itd

93.Possum, posse potui (moi) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.U perfektnoj osnovi taj glagol nije sloenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere. Indikativ Konjunktiv

Prezent possum mogupotespotestpossumuspotestispossuntpossimpossispossitpossimuspossltispossint

Imperfekt poteram mogahpoteraspoteratpoteramuspoteratispoterantpossempossespossetpossemuspossetispossent

Futur I potero moi u poteris poterit poterimuspoteritis poterunt

Perfekt potui mogao sam potuisti potuitpotuimuspotuistispotueruntpotuerimpotuerispotuerit potuerimuspotueritispotuerint

Pluskvamperfekt potueram bijah mogaopotueraspotueratpotueramuspotueratispotuerantpotuissempotuissespotuissetpotuissemuspotuissetispotuissent

Futur II potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint

Infinitiv prezenta:Infinitiv perfekta: posse potuisse

94.fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus. Prezent:

Indik. akt.Konj. akt.Indik. pas.Konj. pas.

fero fers fertferimusfertis feruntferamferasferat feramusferatisferantferorferris ferturferimurferiminiferunturferar feraris feratur feramur feraminiferantur

Imperfekt:

ferebam itd.ferrem itd.ferebar itd. ferrer itd.

Futur I akt.Futur I pas.Imper. I Imper. II

feram feres feret itd.ferar fererisferetur itd.fer ferteferto ferto fertdte ferunto

Infinitiv prezenta aktiva: Infinitiv prezenta pasiva:Infinitiv perfekta aktiva:Infinitiv perfekta pasiva:ferreferritulisselatum, -am, -um esse

Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

95.Jednako se konjugiraju sloenice:affero, afferre, attuli, allatumdonijeti

aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti

differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se

effero, efferre, extuli, elatumiznijeti

infero, inferre, intuli, illatum,unijeti

offero, offerre, obtuli, ablatumnuditi

refero, referre, rettuli, relatumnatrag nositi, javljati

Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dii

96. vo1o, velle, voluihtjeti

nolo, nolle, noluine htjeti (od ne-volo)

malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:

volovisvult volumusvultis volunt nolonon vis non vult nolumus non vultisnoluntmalomavismavultmdlumusmavultismalunt

Konjunktiv prezenta:

velim velisvelitvelimusvelitis velint nolimnolis nolit nolimus nolitis nolint malim malismalit malimus malitismalint

Indikativ imperfekta:

volebamvolebas itd. nolebam nolbas itd malebam malebas itd.

Konjunktiv imperfekta:

vellemvellesvelletitd.nollemnollesnolletitd.mallemmalles malletitd.

Futur I:

volam volesvoletitd.nolam noles noletitd.malam males malet itd.

Infinitiv prezenta:

velle nollemalle

Imperativ:

I -- --II -- --nolinolitenolitonolitote--------

Perfekt:

volui voluisti itd.noluinoluisti itd. malui maluisti itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove 97. eo, ire, ii, itum ii Indikativ Konjunktiv

Prezent

eo idemisitimusitiseunteameaseateamuseatiseant

Imperfekt

ibam iahibas ibat ibamus itd. irem ires iret iremusitd.

Futur I

ibo ii uibis ibit ibimus ibitis ibunt

Perfekt

ii iao samisti iit iimus istis ierunt ierimieris ierit ierimus ieritis ierint

Indikativ Konjunktiv

Pluskvamperfekt

ieram bijah iao ierasitd. issemisses itd.

Futur II

iero budem iao ieris itd.

Imperativ

Ii idi - ite idite - II ito ito itoteeunto

Particip prezentaiens, euntis iduionaj koji ide

Gerundiv eundus, eunda, eundum

Infinitiv perfekta aktiva isse

Supin

I itum II itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s stee se u i.

Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est. 98.Jednako se konjugiraju i sloenice: abeo, -ire, -ii, -itumadeo axeoineointereo odlazimpristupam izlazim ulazim propadam obeo pereopraeterreoredeotranseoobilazim; umirempogibam mimoilazim vraam se prelazim

99.fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se

Glagol fio slui kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum initi. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada meu verba semideponentia.IndikativKonjunktiv

Prez.fio, fis, fit, , fiuntfiam, fias, fiat,fiamus, fiatis, fiant

Imperf.fiebam, fiebas itd.fierem, fieres, fieret itd.

Fut. I fiam, fies itd.

Perfekt factus sum itd. factus sim itd.

Infinitiv prez.:fieri

Infinitiv perf.:factum, -am, -um esse

Infinitiv fut.:futurum, -am,. -um esse ili fore

Gerundiv:faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva) 100.coepi, coepissememini, meminisseodi, odissepoeo samsjeam semrzim

Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima znaenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt znaenje imperfekta, a futur II znaenje futura I.

Glagol coepi ima perfektno znaenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. poinjem.Indik. perf.coepimeminiodi

Konj. perfcoeperimmeminerimoderim

Indik. pluskpf coeperammemineramoderam

Konj. pluskpf.coepissemmeminissemodissem

Futur II coeperomemineroodero

Imperativ--memento, mementote--

Infinitiv perfekta coepissememinisse odisse

Part. perf. pas. coeptus, -a, -um----

Part. futura akt.coepturus, -a, -um--osurus, -a, -um

101.inquam kaemPrezent: Imperfekt:Futur I:Perfekt:inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat, inquies, inquietinquit

salve! salvete!vale! valete! ave! avete! zdravo! dobro doao!zdravo!zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku obian je samo pozdrav: vale! volete!Bezlini glagoli (Verba impersonalia) 102.Bezlini glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlino, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lino s razlinim znaenjem.

Evo nekoliko bezlinih glagola:Pravi su:

decet, 2. decuit dolikuje

dedecet, 2. dedecuit ne dolikuje

licet, 2. licuit ili licitum est slobodno je

oportet, 2. oportuit treba

pudet me, 2. puduit stid me je

paenitet me, 2. paenituit kajem se

Nepravi su:

iuvat me, 1. iuvit godi mi;

isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum pomagati

apparet, 2. appdruit jasno je;

isp. appareo, 2. apparui pokazati se

constat, 1. constitit poznato je

praestat, 1. praestitit bolje je

SINTAKSASINTAKSA PADEAAkuzativDva akuzativa i dva nominativa 103.Populus Ciceronem consulem creavit.Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).

U toj reenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.

Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio inim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga im i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom. 104.A populo Cicro consul creatus est.Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.

U toj reenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.

Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.Aktivne i pasivne reenice 105.Discipulus librum legit.A discipulo liber legitur.Uenik ita knjigu.

Labor animum nobilitat.Labore animus nobilitatur.Rad oplemenjuje duh.

Aktivnu reenicu moemo izrei i pasivno. U tom sluaju subjekt aktivne reenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znai neto ivo, a bez prijedloga kad znai neto neivo; objekt aktivne reenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slae se s novim subjektom.Dativ 106.Dativus possessivusPatri est domus.Otac ima kuu.

Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio).Ime mi je Julije.

Patri est domus znai isto to: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znai da netko neto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).Isp. u nas: jo da mi je zelen vijenac!

Uz mihi nomen est vlastito ime slae se u padeu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru moe biti Iulius ili Iulio. 107.Dativus finalisLabor nobis honori est.Rad nam je na ast.

Sociis auxilio venite!Doite u pomo saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: emu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: emu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doi, mittere poslati i sline a zove se dativus finalis (dativ svrhe). 108.Dativus commodiNon scholae, sed vitae discimus. Ne uimo za kolu, nego za ivot.

Dativi scholae i vitae pokazuju na iju se korist vri radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).Genitiv 109.Genitivus obiectivusAmor parentum liberis innatus est.Ljubav prema roditeljima djeci je priroena.

U navedenom primjeru amor parentum znai: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.

Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.

Objektni genitiv prevodimo najradije razliitim prijedlonim izrazima.

Milites belli periti esse debent.

Vojnici moraju biti vjeti ratu.

Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao to su: avidus lakom, cupidus eljan, peritus vjet, memor sjeajui se, plenus pun, conscius svjestan. 110.Genitivus possessivusMilitum est pugnare. Dunost je vojnika boriti se.Stulti est sine causa ridere. Obiaj (znak) je luaka smijati se bez razloga.

U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajui, prema smislu reenice, jedan od ovih izraza: dunost, obiaj, svojstvo, znak.

Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dunost nastojati oko ope koristi.Nostrum est patriam defendere. Naa je dunost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva linih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum. Ablativ 111.Ablativus separationisMilites nostri patriam servitute liberaverunt. Nai vojnici oslobodie domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otiao iz domovine. vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare liiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez ega, nudus lien. 112.Ablatlvus causaeRerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestaice svega vojnici pogiboe.Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno alostio zbog smrti Patroklove

Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vri. esto dolaze ablativi causae: odio iz mrnje, metu od straha, timore iz bojazni. 113.Ablatlvus qualitatisCaesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i elave glave.Svojstvo se ne izrie samo gentivom kao u naem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, oznauje duevno ili tjelesno svojstvo. 114.Ablativus lociOmnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila estoka borba.Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vrio novaenje u cijeloj provinciji.

U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:oznake mjesta u kojima su rijei locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu. 115.Ablativus temporisAntiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednika.Hora decima u deset sati, media nocte o ponoi,vere u proljee,Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) sijenja.

Na pitanje: kada? vrijeme se oznauje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis). 116.Upotreba imena mjesta bez prijedloga1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati;2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se;3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti.

Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum kui, domo od kue, domi kod kue; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kua, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.