S. N. Lazarev

DIJAGNOSTIKA KARME - KNJIGA TREĆA -

LJUBAV

SADRŽAJ

Predgovor prevoditelja 5

Predgovor 8

Uvod 9

Ljubav prema ljudima i svijetu 21

Nove strukture 58

Budućnost 102

Razine ljubavi 134

Zaključak 151

PREDGOVOR PREVODITELJA

"Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom, i svom misli svojom i svom snagom svojom" - j e poruka koja se provlači kroz sve knjige S.N. Lazareva, duhovnika, filozofa, znan­stvenika i psihologa, koji je zahvaljujući svojim duhovnim i psihičkim moćima, mukotrpnim istraživačkim radom, izradio integralnu metodu duhovnog očišćenja i izliječenja od teških onkoloških oboljenja, što potvrđuje veliki broj njegovih pacijenata. Njegov osobni primjer i iskustvo borbe s rakom od kojeg je i sam bolovao, kao i veliki broj izliječenih od te teške bolesti, služili su mu kao poticaj i ohrabrenje u njegovom daljnjem radu. Sam je za sebe rekao da ništa novo nije otkrio, da se njegove ideje i duhovni savjeti mogu naći u kršćanskim, indijskim i kineskim spisima. Međutim, mali je broj onih koji su sve te duhovne istine kroz svoje osobno iskustvo propustili, ostali u ovom materijalnom svijetu pomažući ljudima, ne povlačeći se u samostane, špilje ili ašrame. Danas čovjek mora biti obiteljski, poslovan i duhovan, kaže Lazarev, jer to su zahtjevi sadašnjeg doba, koje se, inače, sve više ubrzava.

Radi lakšeg razumijevanja teksta, pojasnit ću neke termine kojima se Lazarev služi u svojim izlaganjima i predavanjima, a koji su inače opisani u njegovoj drugoj knjizi.

Polazeći od toga da pretjerano vezanje za duhovne-ljudske individu­alne vrijednosti, do razine ovisnosti od njih, dovodi do pojave unutarnje agresije, a ova do "oštećenja" duše i bolesti, Lazarev je dao globalnu podjelu tih vrijednosti, i to u dvije osnovne skupine.

Prva skupina su međuljudski odnosi. U tu skupinu spadaju ljudi koji se poistovjećuju s obitelji do stupnja ovisnosti o njoj, ljudi koji ovise od odobravanja i ljubavi drugih, ljudi koji se bolesno vežu za svog partnera, idealiziraju individualnu ljubav, izražavajući pri tome, kako Lazarev kaže, "pretenzije" ili očekivanja prema bližnjima, padajući tako u sve veću ovisnost, bivaju sve osjetljiviji i nesposobniji da podnesu i najmanju uvredu od strane voljenih osoba. Sve to rađa ljubomoru, kao dominantnu negativnu karakteristiku tog tipa ljudi, koja dovodi do unu­tarnje agresije i bolesti.

5

Drugu skupinu čine ljudi koji se okreću sebi, svom osobnom intelek= tualnom usavršavanju. Ljudi koji teže ka moći, postizanju savršenstva u svim aspektima, razvijanju individualnih sposobnosti. Za takvu osobu svrha života nije njegova obitelj, već karijera, posao, status, osobna as­piracija. Što se pojedinac više veže za te vrijednosti, to je razdražljivij'i i sve je manje u stanju podnijeti bilo kakav neuspjeh i uniženje sebe kao vođe i sposobnog poduzetnika. To rađa gordost, koju je kršćanstvo davno prepoznalo kao jedan od najtežih grijehova. Unutarnja agresija, koja se javlja kao posljedica prekomjerne gordosti, dovodi do pojave određenih bolesti, koje je Lazarev prepoznao tijekom rada s pacijentima, navodeći kako je Anđeo postao Vragom kada se odrekao ljubavi prema Bogu, držeći da je svijet koji je stvorio Bog nesavršen, kako su osobno-indi-vidualna volja i želje, načela, moć i intelekt, iznad te ljubavi.

Pacijenti koji su "okovani" i čije su duše postale ovisne od obje sku­pine tih duhovnih vrijednosti su u pravilu bolovali od teških bolesti koje su im dolazile ne bi li se njihova duša spustila od daljnjeg sakaćenja.

"Grubima - radost veća Nježnima - žalost mnoga"

- su stihovi Jesenjina, koje Lazarev često navodi svojim pacijentima, objašnjavajući kako je rak - bolest tuge i obeshrabrenosti i utučenosti. "Grubi" - su oni koji su vezani za materijalne vrijednosti, a "nježni" - su ljudi kojima su duhovne vrijednosti najvažnije u životu. Oni su brižni, žale za prošlošću, kritiziraju nedostatke, ne mogu prihvatiti nesavršenost vanjskog svijeta u kojem žive i rade, ozlojađeni su i tužni. I sam autor je dugo držao kako su duhovnost i Bog jedno te isto. Ali je u svom radu s pacijentima otkrio kako vezanost za individualne duhovne vrijednosti do razine ovisnosti od njih, kada je čovjek, radi održanja istih, u stanju pogaziti i ubiti ljubav, sebe ili drugog na bilo koji način, dovodi do najtežih bolesti.

S.N. Lazarev se nije zaustavio samo na davanju opisa uzroka bolesti, već je dao sjajnu terapeutsku, efikasnu metodu izliječenja od teških bolesti. Uvidom, molitvom, pokajanjem, preispitivanjem životnih si­tuacija kada smo izrazili najveću unutarnju agresiju, stres, konflikt sa sobom i okolinom, ali ovaj put sa saznanjem da je to bila samo volja

6

Božja u svrhu spasenja i očišćenja naše duše i s osjećajem prema Bogu. Vraćajući se tako, po stotinu puta ako treba, na stresni događaj, ovaj put s novim osjećajem u srcu, pacijenti su se oslobađali od bolesti, jer su time otklanjali nužnost njenog daljnjeg postojanja. Uvjeti pod kojima su knjige pisane, velika preopterećenost radom s pacijentima, a osobito svjesnost činjenice da do istine do kojih je autor došao, a koje su se u njegovom radu s ljudima osvjedočile kao iscjeljujuće po dušu i tijelo, i koje mogu pomoći taško oboljelim pacijentima, utjecale su na književnu vrijednost njegovih knjiga, koje katkad podsjećaju na reporterski iskaz jednog bogatog i vrijednog iskustva, i autor je svjestan toga. Do sada je napisao i izdao šest knjiga koje opisuju njegov rad s pacijentima u koji­ma otvoreno i iskreno opisuje svoje uspjehe i neuspjehe u kojima vidimo i njegov individualno-duhovni uspon i razvoj. Prema tome, njegove knjige, nemaju samo terapeutsku vrijednost za one koji su pogrješnom životnom filozofijom sebe doveli do teških bolesti, nego i preventivnu vrijednost za sve duhovne tragatelje.

7

PREDGOVOR

Planirao sam izdati treću knjigu, nekoliko godina nakon izdanja druge. Ali, uvidi do kojih sam dolazio nakon izlaska druge knjige nisu bili to­liko važni, pa sam odlučio da sljedeća izdanja proširim s jednom ili dvije glave. Međutim, te informacije nisam uspio sažeti u jednu ili dvije glave. Zato sam odlučio zasebno izdati treću knjigu. U proljeće 1996. godine, poželio sam izdati knjigu u kojoj bi bili odgovori na pitanja koja sam do­bivao putem pisama. Situacija se tako brzo razvijala, da sam odlučio da naslov i dalje ostane "Dijagnostika karme", kao i da objavim informacije do kojih sam došao tijekom posljednjih istraživanja.

Još jednom želim upozoriti čitatelje: nikoga ničemu ne podučavam, niti na bilo što navodim. Postoje samo moja nastojanja da shvatim svijet u kojem živim, i moje iskustvo u liječenju bolesnih ljudi. To su moja izlaganja. Ako se dojučerašnje shvaćanje svijeta u nečemu razlikuje od današnjeg, ne pravim nikakve ispravke po tom pitanju, već sve zadržavam kako je bilo. Ne znam kako će završiti moje svjedočanstvo iznijeto u knjigama, ali svjesnost o važnosti mojih istraživanja me gura naprijed. Mnogi čitatelji su već shvatili da nedavna piratska izdanja tobože mojih knjiga nemaju nikakve veze samnom. Ako se odlučim napisati četvrtu knjigu, mislim da će to biti tek kroz tri ili četiri godine.

Prije nego pristupite čitanju ove knjige, bilo bi dobro da iz sebe uklo­nite svu ljutnju koju imate prema bogu, roditeljima, svijetu u kojem živite, sebi i sudbini. Možda će se čitateljima činiti da se knjiga sastoji iz dijelova, međutim u pozadini je jedinstvena cjelina.

8

UVOD

Što je sustav savršeniji, to je veća njegova tendencija da se izolira od svijeta i orijentira samo na sebe. Pravo savršenstva treba u sebi nositi negaciju sebe samog - to je uvjet preživljavanja.

U posljednje doba sam primijetio kako sve probleme pokušavam riješiti putem duhovnog pročišćenja. Teoretski sam u pravu, međutim, katkada nedostaje vremena za duhovno očišćenje. Ovdje su neophodne pravilne akcije.

Sjećam se priče jednog od pacijenata: - Kod jedne su se žene počele u ustima pojavljivati ranice, i nikakvi

lijekovi joj nisu pomagali premda je obišla najbolje moskovske liječnike. Čak se za pomoć obraćala poznatim liječnicima u inozemstvu. Pokušali su joj pomoći i ekstrasensi. Tu je došlo do nekog poboljšanja, ali se posli­je opet sve ponovno vratilo. Svi "»okušaji liječenja su bili neusjpešni. Da bi tek poslije nekog vren"^ tada se jednom gospodinu slučajno požalila o svom problemu, on njoj rekao:

- Imaš metalne krunice na zubima, one oksidiraju i to izaziva ranice. Kada su metalne krunice zamijenjene, ranice su nestale. Sa sličnom situacijom sam se suočio kada me je za pomoć zamolio

poznanik, vlasnik jedne manje tvrtke: - Pročitao sam vašu knjigu i nisam vezan za novac - priča on. - Rad­

nicima dajem više nego realno zarade, a za zdravlje novac ne žalim. Međutim, u posljednje doba me proganja osjećaj neuspjeha.

- Kod vas je sve u redu, - odgovaram mu. - Jedina vezanost koju primijećujem je želja da u obitelji bude sve u najboljem redu, odnosno, strah od neugodnosti koju može donijeti sudbina. Njih prihvaćate s određenim otporom. Takav program prenosite i svojim radnicima.

Pogledao sam informacijsko polje radnika i kod njih primijetio sličnu devijaciju. Budući daje slučaj bio jednostavan, na njega sam zaboravio dok se ponovno nismo sreli. On mi tada reče:

- Da znate da su radnici počeli doživljavati neugodnosti. Pokušao sam doći do uzroka, ali se nakon toga kod mene pojavio nekakav nepoznati bijes prema njima.

9

Prvo sam pogledao informacijsko polje ljudi koji rade kod njega u poduzeću, i primijetio golemu agresivnost. U temelju te agresivnosti je bila vezanost za udoban i lagodan život, i očekivanja od ljudi. Na razini polja se jasno moglo vidjeti kako su njihove duše razjarene, a u osnovi je to bilo povezano s njihovim direktorom. Znači, kod njega je porasla agresivnost zbog nekakvog neuspjeha, ili nije prošao iskušenja. Prelazim na dijagnozu njegovog polja, i na moje potpuno iznenađenje ne vidim nikakvu agresivnost kod njega. Izgleda da njegovo duhovno stanje ovdje ne igra nikakvu ulogu. Čitav sat pričam s njim i grozničavo pokušavam otkriti uzrok. Kod njega su moguće dvije-tri varijante problema, ali koliko vidim one nisu povezane s ovom situacijom. Istodobno u glavi prebirem na desetine mogućih varijanti, međutim, svaki put nalijećem na zid. Kada su se svi moji modeli raspršili i prestali funkcionirati, u glavi je ostala praznina. Rješenje se pojavilo iznenada i neočekivano.

- Prestanite svojim radnicima davati toliko veliku plaću. Moj sugovornik se zaprepastio: - Kako to da shvatim? - Ako čovjek pravi pogrješke a za to ne biva kažnjen, raste njegova

vezanost za udoban i lagodan život, a njegova duša postaje gorda i agresivna. Ako čovjek prima visoku plaću svjestan toga da ju nije zara­dio, i znajući da drugi za isti trud dobivaju mnogo manje, to isto tako povećava vezanost i ovisnost od lagodnog života. U takvoj situaciji, jako je teško ostati uravnotežen. Kreativnim ljudima je lakše s tim izaći na kraj, međutim, običnom radniku je to jako teško. Vi držite daje za vaše radnike dobro da ih ne kažnjavate za učinjene pogrješke i da im dajete maksimalnu plaću, odnosno da im stvarate što je moguće veći duhovni i fizički komfor. Međutim tako ih još više vežete za lagodan i siguran život. Zato su podsvjesno prinuđeni rušiti tu stabilnost i sigurnost, ne bi li preživjeli. U svakoj drugoj situaciji, trebali su uništiti sav posao, odnos­no, izvor svoje opasnosti, ali samo zahvaljujući vašoj dobroj intuiciji i energiji, do toga nije došlo. Znači, ne dolazi samo do propadanja čitavog posla, već i do uništavanja sudbine radnika. Jedan od vaših radnika je blizu toga da pogine, a u polju drugog vidim znak - hijeroglif smrti. Ako oni poginu, vi ćete za to biti kažnjeni. Ranije su mnogi roditelji držali da se smisao pedagogije temelji na pružanju maksimalno udobnih životnih uvjeta djetetu i neprestanih moralnih prodika. Ali takvo dijete nikada nije

10

prihvatilo moralna pravila, čak se ni ponašanje i postupci roditelja nisu pokazali kao najhitniji. Najvažnije je ono što usmjerava i odgaja dijete, a to je - unutarnje stanje duše njegovih roditelja. Pedagogija se bazira na temeljima ljubavi koja se djetetu pruža, kao i na stvaranju situacija s kojima će se ono suočiti u životu, odnosno, na izgrađivanju zaštite od njih. Ako roditelj oštro kazni dijete za učinjeni postupak, istodobno mu pružajući svu ljubav, to je daleko bolje, od odbijanja da mu se nanese bilo kakvu duhovnu i fizičku bol. Dobrota bez discipline nije ništa manje opasna od nasilja i grubosti.

* * *

Telefonira mi moja stara prijateljica, s kojom sam vodio ozbiljan razgovor nakon što su joj postavili dijagnozu "rak bubrega" i predložili joj da ga odstrane.

- Da ti je drugi bubreg energetski bolji, onda bi operacija imala smisla. Ali on je u takvoj energetskoj neravnoteži da će operacija teško pomoći.

Liječnici su kasnije porekli svoju dijagnozu. Mi smo se često čuli preko telefona i već tada sam rješavao strategijska pitanja mog rada, a ne zdravstvene probleme. Međutim, ona je iznenada dobila visoku temper­aturu, i to oko 40°C. U njenom informacijskom polju vidio sam snažnu želju za duhovnošću, odnosno pravednošću, moralnom ispravnošću i redom, kao i za lagodnom i sretnijom sudbinom.

- Odbaci sva očekivanja koja si ikada stvorila u neugodnim životnim situacijama, i javi mi se sutra.

Kada mi se sutradan javila, nije bilo nikakvih promjena. Ponovno sam pregledao njezino polje i posavjetovao je:

- Svoju ljutnju, nezadovoljstvo, povrijeđenost, sve si to predala svojoj kćeri i budućim unucima. Moli se i za njih.

Sljedećeg dana me opet zove i izmučenim glasom priopćava kako joj je još gore.

- Sa svoje kćeri nisi uspjela skinuti vezanost za duhovnost i siguran život. Duhovnost ne podrazumijeva samo moral i pravednost - tu su još i planovi, ciljevi, zadaci, red i poredak. Vezanje za red u toj mjeri da smo ovisni od njega, liječi se narušavanjem reda, neurednim ponašanjem ljudi iz tvoje neposredne okoline.

11

- Ma kakav red - jauče žena. - Evo već nekoliko mjeseci od kako smo se uselili u novi stan, a živimo ovdje u takvom neredu da to više ne mogu izdržati. Samo zbog toga sam uzela godišnji odmor, da bi sve sredila, i tako sam se razboljela.

Tada mije sinulo: - Zbog toga si se i razboljela, jer si htjela zavesti red. Da si ga uspjela

zavesti, sada bi ti možda već i kći bila bolesna. Program vezanja za stabil­nost, red i poredak bi se naglo povećao. Zapamti: život nije red i poredak. Razmjena materije predstavlja narušavanje reda, ali kontrolirano. Ako iz bilo kojeg organizma uklonimo razmjenu materija, odnosno narušavanje - ostat će samo trup. Život je oscilatorni proces između kaosa i reda. Red je često opasniji od kaosa. Kada je došlo do toga da si se počela živcirati zbog ljudi koji se nisu ponašali u skladu s tvojim planovima, narušavajući tako tvoju stabilnost i predodžbu o ugodnom životu, toliko si se za to vezala i postala od toga ovisna, da su se prvo krenule rušiti životne situacije oko tebe, a kasnije i tvoje zdravlje. Kada se u molitvama budeš obraćala Bogu, traži oprost za to što si red i poredak stavila iznad svega, i takvo stajalište prenijela i svojim potomcima.

Razgovaram s pacijentima, s mužem i ženom koji mi kažu: - Nekako su nam se u isto doba počeli događati problemi, premda je

izgledalo daje kod nje sve u redu, ali kasnije je sve pošlo naopako. - Sada je jesen - objašnjavam im, i tada se pojačava kontakt sa zagrob­

nim svijetom, u kome je skladište naše svjesnosti. Isplivava "prljavština", koja ranije nije bila primjetna i dolazi do naglog zaoštravanja situacija. Potom se obraćam gospodinu:

- Kod vas je prisutna vezanost za materijalne vrijednosti - za novac i sretnu sudbinu. Novac nije samo simbol materijalnog blagostanja, već i simbol sigurnosti, vlasti, pri čemu sigurnost u materijalnom pogledu često ide preko žene. Neprihvaćanje iskušenja namijenjenog vašem očišćenju, izražavalo se kroz ljutnju i gnjev, kojima ste sina vezali za materijalne vrijednosti. Njegovo polje je loše i zato vas boli srce. Kod supruge je prisutna vezanost za duhovne vrijednosti. Takvi ljudi drže da su uvijek u pravu. Svoje poglede na svijet žele nametnuti svakome. Cesto im se čini kako su ljudi i cijeli svijet nepravedni. Stalno osjećaju prezir prema ljudima koji narušavaju njihove planove i stereotipni način

12

življenja. Vaša žena je preko agresije koju zbog toga osjeća, za duhovne vrijednosti vezala i kćer i sina. Da bi preživjela, kći se mora izvući iz duhovnih imperativa ili ih se mora odreći, odnosno početi se ponašati suprotno moralnim načelima.

Onda se obraćam gospođi: - Posljednjih nekoliko mjeseci osuđujete vašu kćer zbog njenziog

ponašanja, ne shvaćajući da ste vi autor svega toga. I na taj način je još više gušite, umjesto da joj pomognete. Zato i imate problema sa zdrav­ljem. Upravo sada vaši problemi spašavaju život vašoj kćeri.

Gospodin mi postavlja pitanje: - Sada mi se javio jak bol u srcu. Da li da pozovem hitnu pomoć, da

mi daju lijekove? - Podsvjesna agresija u vama je u stanju ubiti vašu ženu, i ta agresija

se sada blokira bolom u srcu, prema tome lijekovi će vama pomoći, ali će nju uništiti. Trebate zajedno raditi, odnosno moliti se i očistiti dušu.

Nakon par dana čuli smo se preko telefona. Situacija je bolja, ali ne mnogo. Počeo sam im objašnjavati:

- Sada je nastupilo takvo vrijeme da nikome nije dopušteno biti samo materijalist ili samo idealist. Ranije se čovjek vezao za materijalno i udaljavao od Boga, tijelo mu je bolovalo i on bi umirao. U sljedećem životu odricao se materijalnog i stremio duhovnom. U tom vremenskom intervalu je bio, iskazano u postocima, 98% sretan. Zatim se vezao za duhovne vrijednosti, i to je dovelo do toga da se njegov duh razboli.

Dugo su znanstvenici strogo razdvajali racionalno od iracionalnog, misli od osjećaja. Ali, niti jedno ozbiljno znanstveno otkriće nije se dogodilo bez onoga što nazivamo "intuitivno otkrivenje" ili "spoznaja". Znanost se temelji na eksperimentu. Eksperiment treba dokazati neku ideju ili koncepciju, ili bolje rečeno jezikom znanstvenika - eksperiment rađa otkriće. Međutim, da bi se obavio eksperiment, intuitivno je potreb­no znati rezultat. Duboko, na emotivnoj razini, eksperiment i otkriće su se već dogodili, ostaje samo da se oni jednostavno realiziraju. Njih stva­raju umjetnost, filozofija i religija, kao i svakodnevne životne situacije. Kada s ljubavlju prolazimo kroz sve životne nedaće, obogaćujemo svoje osjećaje. Znanost često upada u ćorsokak, pokušavajući samo pomoću logike spojiti karike prekinutog lanca.

13

Nedavno me je prijatelj, inače urolog, radoznalo upitao: - Možeš li mi objasniti jednu stvar? Čovjek prolazi kuru liječenja od

trihomoniaze, i ništa ne pomaže. Ponavljam, kuru liječenja, i na temelju uzetih analiza opet nema rezultata. A zatim iznenada, bez ikakvih vidljivih razloga, infekcija nestaje, što analize i dokazuju. Prolazi neko­liko mjeseci, analiza mokraće pokazuje prisutnost mrtvih trihomonasa. Gledani pod mikroskopom, izgledaju kao daje pacijent prošao iznimno pojačanu kuru liječenja.

- Uobičajena logika ovdje izostaje. Ali to ne znači da ona ne postoji, samo treba prihvatiti drugu koncepciju. Polazna koncepcija podrazumi­jeva da lijek utječe na infekciju, odnosno mikroorganizme. Pri tome se ne uzima u obzir samo stanje čovjeka. U posljednje doba, liječnici su počeli uzimati u obzir imunitet, rabeći preparate za podizanje imuniteta, koji bi trebali pojačati djelotvornost lijekova koji se uzimaju. I pored toga se koncepcija ipak nije promijenila: na infekciju se i dalje gleda samo kao na zlo. Ustvari, svaka infekcija blokira, zaustavlja podsvjesnu agresiju različitih tipova. Ta agresija deformira strukturu polja i smanjuje indi­vidualni i opći imunitet. Imunitet se može podići posebnim preparatima namijenjenih u tu svrhu, a infekcija se potom može suzbiti antibioticima, ali izliječivši jedno, pogoršavamo drugo.

Nedavno mije na pregledu bio jedan muškarac pedesetih godina, koji ima osjećaj da je potpuno impotentan. Do impotencije uglavnom dolazi zbog ljubomore, uvrijeđenosti i mržnje prema ženama. Ta agresija se poput bumeranga vraća u vidu programa samouništenja, i napada uro-genitalni trakt. Pacijentu objašnjavam njegov slučaj:

- Nemojte predbacivati sebi, jer su vaše bolne točke na drugom mjestu, one su posljedica vezanosti za moć, savršenstvo, sigurnost i izvjesnu sudbinu i budućnost. Program samouništenja kod vas nadilazi smrtonosnu razinu. Uslijed toga, dolazi do naglog pada potencije, ili do jake upale hemeroida ili nastaje infekcija urogenitalnih puteva. S uspje­hom izliječite infekciju, ali postajete impotentni. Prema tome, bolje je da počnete od glavnog problema. Opće uzevši pojam "starenje" je u velikoj mjeri rezultat očekivanja i pretenzija koje čovjek ima prema okolini u kojoj živi, prema samome sebi, i prema Bogu.

Vratimo se infekciji. U ovisnosti od unutarnjeg stanja, odnosno emo-

14

tivnog ustrojstva čovjeka, njegova podsvjesna agresija može se razvijati ili stišavati. Kada čovjek guta tablete i sprovodi kuru liječenja, dolazi do podsvjesnog gušenja čulnosti, seksualnih želja i odnosa. Seks se dovodi u vezu s boli i bolešću. Dolazi do prinudnog odricanja od zemaljskih naslada. Međutim, kada se čovjek moli, posti i gladuje, dolazi do istog efekta, ali na dobrovoljnoj osnovi. Program negiranja želja postupno zalazi u podsvijest, i čim se spusti do određene razine - dolazi do pada intenziteta podsvjesne agresije. Zato što intenzitet srastanja i vezanja duše za seksualna uživanja naglo pada, infekcija više nije nužna i organi­zam je brzo uništava. U istom slučaju, ako se čovjek ponovno prepusti seksualnim zadovoljstvima, zaboravljajući sve što je bilo, organizam u određenoj zoni zadržava svježu infekciju. Ako unutarnja agresija nije velika - analize neće pokazivati ništa. Kako se agresija povećava - iz limitirane zone kreću se razvijati mikroorganizmi trihomonasa, ali budući daje sredina oko njih još uvijek aktivna, mikroorganizmi u njoj umiru. Naglo povećavanje agresije dovodi do toga, da poslije seksualnog kontakta, koji višestruko intenzivira vezanost za čulno uživanje, dolazi do otvaranja zone i aktivnog bujanja infekcije, i čovjek je nakon toga uvjeren da se zarazio putem spolnog kontakta. Ako je kod muškarca prisutna velika podsvjesna agresija prema ženama, on će po osjećaju od svih žena izabrati baš onu s najgorim karakterom, ili onu koja već ima in­fekciju. Muškarca će toj ženi voditi njegov unutarnji dvojnik, ili njegova sudbina. Jer ljutnja nije ništa drugo doli skrivena želja za nečijom smrću. A kada palac poželi uništiti ruku, ili cijeli organizam, sigurno se oko toga neće prenemagati.

- Razumio sam te - odgovara mi prijatelj. - Duhovan rad je divna stvar, ali nije svakome dano odmah promijeniti sebe. Lijekovi u takvom slučaju ipak pomažu. Slažeš li se?

- Slažem se. - Želio bih te provjeriti, ako nemaš ništa protiv. Je li samo na temelju

naziva lijeka možeš odrediti koji je najbolji za liječenje klamidije. Sada liječnici, urolozi, to liječe pomoću igala. Prošao sam jednu kuru liječenja i nije pomoglo, sada prolazim drugu. Na činjenicu da je pacijent poze­lenio i da mu se raspada jetra, ne obraća se pozornost.

- Uzimam kulturu pacijenta, kao što je uzimaju i u laboratoriju i testi­raju njenu osjetljivost na različite lijekove, štedeći tako vrijeme i zdravlje

15

pacijenta. Spreman sam ispitati osjetljivost "uzetih" klamidija, izlažući ih utjecaju četrnaest novih preparata.

On počinje izgovarati imena lijekova, dok ja intuitivno procjenjujem njihovu prikladnost. Samo su dva lijeka, po mom unutarnjem osjećaju, davala kakav - takav efekt. Čuli smo se opet nakon tjedan dana. Liječnici su provjerili djelotvornost lijekova na uzetim kulturama, i samo dva su bila podobna. Upravo ona dva koja sam intuitivno procijenio.

- To je jednostavno nevjerojatno! - čudio se moj prijatelj. - Ništa nije čudno. Svatko od nas nosi u sebi tu moć, samo što ju ne

umijemo pravilno rabiti. U raznim životnim situacijama, ako odmah ne procijenimo sve moguće varijante, kao i posljedice koje one mogu izazvati, stvar može tužno završiti. Što lijek više djeluje na pronađenu bolest, to u duhovnom smislu čovjek treba više raditi na sebi. U takvom slučaju pomaže stalna molitva, dulji post, odricanje od seksualnih kon-takata. Ako tome dodamo fizičke i vježbe disanja, tada lijek neće imati negativna djelovanja, već samo pomagati.

- Dobro, a što ako se primijenjuje i akupunkutra? - Sve ovisi kakav je akupunkturolog kao čovjek. Recimo, kako to da

dva liječnika iglama na isti način stimuliraju iste točke, a pri tome do­bivaju potpuno različite rezultate? Nije odozgora svakome dozvoljeno biti liječnik, a da ne govorimo o akupunkturolozima. Čak i kad određuje lijekove pacijentu, liječnik na njega prenosi svoju energiju. Prema tome on bi donekle trebao biti i sveta osoba. Samo onaj tko u duši ima puno ljubavi može biti liječnik. Jer takav liječnik, čak i dok daje lijekove namijenjene izliječenju tijela, intuitivno liječi i dušu pacijenta. Ako u duši nema ljubavi, on liječi samo tijelo, nanoseći tako štetu duši paci­jenta. Za to on plaća svojim zdravljem, kao i zdravljem njemu dragih i bliskih osoba. Statistički gledano, liječnici u prosjeku žive kraće od ljudi zaposelnih u drugim profesijama. Da bi se to promijenilo, nije potrebno samo razvijati ljubav u svojoj duši, već i shvatiti jednostavnu istinu, a to je da nijedan liječnik nikada nije liječio, niti liječi, već samo pomaže bolesniku da ozdravi.

Nedavno sam odlučio napraviti jedan eksperiment. Rekli su mi da sok, prethodno izvučen iz biljaka, poslije određene obrade, pokazuje ljekovita svojstva. U takvu kulturu stavili su stanice raka. U jednoj sredini stanice

16

su uginule, a u drugoj su se aktivno razmnožavale. - Dopustite mi da odredim u kojoj je to bilo - predlažem. Ispred mene su postavili pet boca, od kojih su dvije bile eksperimen­

talne. - U ove dvije boce je primjetan aktivan rast, a u ostale tri - smrt stanica

raka - dajem svoju intuitivnu procjenu. Istraživači su se samo nasmijali. - Upravo tako. U jednoj od dvije boce se događalo bujanje stanica. Bio je to ekstrakt

cikle. U dvije boce su bili ekstrakti zelja, i tu je dolazilo do redukcije kancerogenih stanica. U preostale dvije su bili ekstrakti mrkve i peršuna. Oni su ostali za daljnje ispitivanje. Ipak, stvar je načelno objašnjiva. Konzumiranje mrkve poboljšava vid, mrkva smanjuje ljubomoru (koja uništava vid). Drugim riječima nije stvar u mineralima i vitaminima, već u vrsti energije.

Ljubomorni ljudi trebaju jesti kaše od žitarica, zelje, mrkvu, peršun, a što manje rajčicu, a umjesto svinjetine bolje ovčetinu. Svinjetina pojačava ljubomoru. U prvoj knjizi sam opisao slučaj čovjeka koji je pio krv ubijenih svinja, i kako se to odrazilo na njegovog sina. U krvi ubijenih svinja nije bila prisutna samo informacija straha, već i vezanost za sudbonosne karakteristike, a to su: seksualno zadovoljstvo, hrana, odnosno sva čulna uživanja koja okivaju i prizemljuju dušu.

Kada se čovjek konstantno hrani delikatesnom i raznovrsnom hranom, sve više se izlaže informacijama koje su sadržane u hrani, i počinje ovisi­ti od nje. Sudeći po svemu, prehrana bi povremeno tebala biti jednolična. Kruh i kaše od žitarica su, prema tome, jedna od najboljih jela.

Bio sam uvjeren da nova spoznaja dolazi kao neočekivani poklon odozgo, od koga netko ima više a netko manje koristi. U svakom slučaju ranije sam čitao o tome u knjigama. Međutim, pokazalo se da je nova spoznaja uvijek popraćena patnjom i mučenjem. Ona pristiže u formi sile zla i razaranja. Ne dođe li pri tome do ozlojađenosti i gnjeva, već čovjek u tim trenucima uspije u sebi sačuvati ljubav, on prolazi iskušenje i tada je daleko lakša druga etapa uvida i usvajanja informacije koja se razotkriva. Čovjek to zapravo i usvaja kao spoznaju, kao novu ideju. Tek

17

poslije takvih iskustava razumio sam o čemu se radi, tako da sam mogao pacijentima predočiti cijelu stvar: "Bit čitavog svijeta je ljubav". Cijeli Svemir je rezultanta triju međusobno utičućih sila: jedna stvara, druga razara, treća održava. Sila kaosa ili uništenja predstavlja viši red. Prema tome, u njoj je skrivena najveća ljubav prema Bogu. Uspijemo li, kao odgovor na silu rušenja, ponuditi i još više razviti ljubav u svojoj duši, tada će se sila uništenja pretvoriti u silu stvaranja. Unutarnja mržnja i otpor prema rušenju jesu neželjenje da se dalje razvijamo. Što više osjećamo ljubav prema Bogu dok prolazimo kroz neugodnosti u životu, to sve dublje sagledavamo daje sve sazdano Bogom.

Jedan od najozbiljnijih perioda mojih uvida otpočeo je koncem 1994. godine. Počeo sam osjećati kako gubim kontrolu nad situacijom. Radio sam po svojoj već razrađenoj shemi. Postoji zemaljska i postoji Božanska razina. Vezanost i ovisnost od zemaljskog daju agresiju, a zatim dolazi do nemoći i bolesti. Objašnjavao sam pacijentima zastoje Mojsije ubijao one koji su se molili zlatnom teletu. Mojsije je pokušavao zaustaviti one kojima su novac i Bog bili jedno te isto. Govorio sam im: postoji materi­jalno, i postoji duhovno i Božansko. Duhovno i Božansko su za mene bili jedna te ista stvar. Tek stoje moja koncepcija o "materijalnom" u potpu­nosti bila uspostavljena, i moja odluka da izdam drugu knjigu donijeta, sa mnom su se počele događati čudne stvari.

Kao prvo, naglo je porasao broj oboljelih kojima nisam mogao pomoći. Zatim sam sve više bio žrtva neočekivanih prijevara i obmana, o čemu sam pisao u svojoj drugoj knjizi, s tim stoje taj val sve više jačao.

Htio sam pomoći jednom čovjeku koji mi je pružao ruku u znak zahvalnosti. Kasnije se utvrdilo da je on u to doba, zajedno sa svojim prijateljem, kovao planove kako da od mene uzme što više novca. Da se radilo samo o prijevari, to bih lako prihvatio, međutim izdao me je čovjek kome sam vjerovao i htio pomoći. Moj sustav nije imao odgovor zašto se to dogodilo. Sve je božja volja, i ja sam osjećao, daje ova surova i ružna priča zbog nečega nužna. Ali znog čega - snage da to shvatim mi je nedostajalo. Jedino što sam mogao bilo je osloboditi se uvrijeđenosti i očekivanja koje sam prema tim ljudima imao. To sam dosta brzo i uradio. Najteže je bilo razvijati ljubav prema ljudima koji su te prevarili.

* * *

18

Nije loše - promišljao sam - izdali su me, a ja ih trebam voljeti. Us­pio sam i to nadići, tako da su sve moje pretenzije u potpunosti iščezle, međutim, problemi nisu nestali. Nakon izvjesnog vremena dogodila mi se prometna nesreća. Autom sam sletio s puta zaobilazeći drveće. Otkinulo mi se prvo lijevo, a zatim cijelo desno krilo automobila. Da je kojim slučajem došlo do čelnog sudara, na mjestu gdje sam sjedio vjerojatno bi bio motor od automobila. Ali sve što mi se moglo dogoditi bilo je mnogo manje neugodno, u usporedbi s osjećajem kada pred očima gubim čovjeka kojem pokušavam pomoći svojim sustavom razvijenom do krajnjih mogućnosti. Imao sam osjećaj kao da promatram utopljenika kojem, umjesto da pomognem, mašem s obale.

Sjećam se slučaja kada je kod mene došao fizički zdrav čovjek, kod kojeg su na razini polja krenuli veliki problemi.

- Vaša duša je vezana za novac i sretan život - objašnjavam čovjeku. - Podsvjesna agresija je kod vas prešla smrtonosnu granicu i sada djeluje kao mina s odgođenim djelovanjem, i može svakog trenutka eksplodi­rati. Trebate se moliti ne za materijalne vrijednosti, već za duhovne i Božanske.

On se s puno povjerenja otvorio prema meni. Došlo je do poboljšanja njegovog stanja, ali se zatim dogodilo nešto neočekivano. Napustio je posao, izgubio volju za rad i kako kaže "sve što je materijalno, prestalo gaje zanimati".

Savjetovao sam mu da se zbog toga ne uzrujava, i da će uskoro sve proći. Objasnio sam mu da u početku dolazi do odvajanja od materijal­nih stvari, javlja se ravnodušnost u odnosu na njih, a zatim se čovjek ponovno vraća zemaljskoj sreći, uživa u njoj, ali se za nju ne veže.

Međutim on se nije vraćao. Odlazio je sve dalje i dalje, i ja tu nisam ništa mogao učiniti. Njegova žena me je zvala i plačući molila za pomoć.

- Plašim se da nije poludio, po cijelom stanuje objesio križeve i ikone, prestao se viđati s prijateljima i rođacima. Što god mu kažem, on kao da me ne čuje. Ponovno pričam s njim. Objašnjavam mu daje vrijeme da se vrati zemaljskim stvarima. Međutim, ništa ne vrijedi.

Rekao mi je da ga žene sve manje privlače, kao i život uopće. Svakako, sve se to moglo objasniti specifičnom individualnošću paci-

19

jenta. Ipak, ja sam osjećao, daje sve to povezano s valom koji je krenuo, i kojeg nisam mogao zaustaviti. Znači nisam smio izdati drugu knjigu. Još uvijek postoji nešto nedovršeno u poruci koju dajem. Nitko ne može biti svjesniji od mene koliko moćan utjecaj može izvršiti poruka iznijeta u knjizi. U to doba tržište knjiga je bilo preplavljeno piratskim izdanjima navodno mojih knjiga od kojih se čitateljima dizala kosa na glavi, pri čemu su mislili da sam ja njihov autor. Predlagali su mi da drugu knjigu izdam u dijelovima, ne bi li koliko-toliko zaustavio pometnju na tržištu knjiga, ali nisam želio riskirati. Pogotovo što su čitatelji pročitali ne dru­gu, već treću knjigu. Prava druga knjiga je izdana 1993. godine. Iz nje sam uzeo samo jedan slučaj, a ostalo sam bacio u koš i počeo ponovno pisati knjigu. Nisam želio da druga knjiga bude obično razvlačenje i po­navljanje prve. Zato je i došlo do nagle promjene kada je druga knjiga u pitanju. "Kao da ju je pisao netko sasvim drugi" - govorili su čitatelji.

U čitavoj toj zbrci, bio sam iskren prema sebi, i znao sam jedno: da moj sustav nije potpun, da povratka natrag nema, a daje ispred mene zid, koji nisam u stanju svladati. I ne bih ga ni uspio svladati, da nisam bio svjestan koliko su moja istraživanja važna za one koji oboljevaju i umiru ne shvaćajući o čemu se zapravo radi.

Ne mogu se više detaljno sjetiti kako je sve počelo, ali znam da sam korak po korak, probijajući se naprijed, postupno uviđao u čemu je bila moja pogrješka. Počeo sam shvaćati da su duhovnost i Bog različite stvari, i da su moći i intelekt prva razina duhovnosti, a da se u pozadini toga nalaze suptilnije razine - moral, pravednost, ispravnost, ideali. Moja neprekidna nastojanja da riješim situaciju, dovela su me do toga da shvatim kako je duhovnost daleko veća vrijednost od zemaljskog, materijalnog. Međutim, želja da se od duhovnog stvara cilj sam po sebi, predstavlja još veće odricanje od Boga.

20

LJUBAV PREMA LJUDIMA I SVIJETU

Siječanj je 1996. godine. Promatram kroz prozor grane pokrivene snijegom i ponovno promišljam o događajima koji su mi se dogodili posljednjih mjeseci. Napisao sam drugu knjigu, i krenuo sam nakon toga dalje u pokušajima da razvijam svoju teoriju. U prvoj knjizi je sve bilo jednostavno: ako je prisutna agresija - dolazi do bolesti, ako se otkloni agresija - nestaje i bolest. U drugoj knjizi sam pokušao, otkriti od kuda dolazi agresija. Došao sam do zaključka da nepravilan sustav vrednovanja prioriteta u životu dovodi do agresije. Velika vezanost i ovisnost o materijalnim vrijednostima, uz želju da se od njih stvori cilj i smisao života, neizbježno su dovodili do nagomilavanja agresije. To je značilo da je nužno Boga voljeti više od svega materijalnog. Kasnije sam saznao da moja otkrića nisu nova. Sve se je to moglo pročitati u Bibliji. I ne samo u Bibliji, već se o tome govorilo i u indijskim filozof­skim izvorima. Prevelika vezanost za materijalno rađa strasti, a strasti dovode do bolesti. Shvatio sam da prolazim putem koji su drugi prije mene prošli. Međutim, budući dao nisam ovisio ni od kakvih izvora, niti sam se odrekao bilo kojih istraživanja, mogao sam nastaviti dalje. Islam, kršćanstvo, judaizam, nastali su poslije indijske religije i filozofije. Imao sam osjećaj da ću se, kada proučim i shvatim bit svake od tih religija, približiti indijskoj filozofiji i religiji, i da ću čak biti prinuđen baviti se duhovnim vježbama koje ona propovijeda. Međutim, prije toga ću morati shvatiti, s točke gledišta svog sustava koji proučavam, zašto se u indijskoj mitologiji Bog drži stvoriteljem, zašto se čitav Svemir drži iluzijom i zašto vezati se za nju nema smisla. Realanost me je prema toj spoznaji gurala brže nego što sam mislio. Kada sam završavao drugu knjigu, moj sustav poimanja svijeta naglo se promijenio. Nepokolebljivo sam bio uvjeren, i kroz stotine slučajeva osvjedočen, kako sve zemaljske vrijednosti nisu Bog i kako se za njih ne smije moliti. Ipak, za mene su se Bog i duhovnost slivali ujedno. Napornim promišljanjem uspio sam za­ustaviti dramu koja se mogla odigrati u bliskoj budućnosti. Pokazalo se da duhovne vrijednosti isto tako ne mogu biti cilj i smisao života. I kada

21

se duša za njih vezala, dolazilo je do još intenzivnije, i po svom djelova­nju, rasprostranjenije agresije. Spoznaje vezane za to uspio sam iznijeti u svojoj drugoj knjizi. Držao sam daje bilo dosta, i daje bjesomučna trka sada okončana, tako da se sljedećih nekoliko godina mogu posvetiti slo­bodnim istraživanjima. Pogotovo što se pojavila nova interesantna tema - tema vremena. Osjećao sam da se iza nje mnogo toga krije.

* * *

Sto je vrijeme? Zašto je ono neraskidivo povezano s prostorom i ma­terijom. Budući da vrijeme ima svoju duljinu, znači ono je povezano s osobinama prostora. Ako prostor sažmemo u jednu točku, tada će i ma­terija biti sažeta u točku, a tada će se sažeti i zaustaviti vrijeme. Materija i prostor su stabilni informacijski sklopovi. Samim tim, pri sažimanju prostora i materije dolazi i do sažimanja informacije. Sažimanje infor­macije treba sa svoje strane dovesti do sažimanja prostora i zaustavljanja vremena. Stoje zbijenost informacije veća, to vrijeme treba teći sporije. Čovjek, kao informacijski sustav, u stanju je utjecati na prostorno-vre-menske karakteristike oko sebe. Ako promatramo i pratimo karakteristike utjecaja vremena na funkcije ljudskog organizma, i obrnuto, možemo doći do novih spoznaja. Znači potrebno je krenuti od elementarne stvari, a to je - što ubrzava, a što usporava starenje čovjeka. Opće poznata činjenica jest da jako živciranje može izazvati naglo starenje. Samim tim, nemogućnost podnošenja stresa ubrzava vremenske procese. To bi značilo kao da je ubrzavanje tijeka vremena - loše, ali sjećam se jed­nog zanimljivog razgovora s jednom djevojkom: "Kada se dogodi neka opasna situacija i ja se nečega uplašim, ubrzavam vrijeme unutar sebe. Tada mi je daleko lakše kontrolirati situaciju, samo što mi onda men-struacija počinje nekoliko dana ranije". Sjetio sam se kako kod mnogih ljudi u kritičnim situacijama dolazi do ubrzavanja unutarnjih procesa, i sve se čini usporenim. To često pomaže spasiti život. Ali, istodobno sam primijetio da čovjek brže stari kada se narušavaju i remete viši zakoni. U slučaju prisutne agresije prema vremenu, ubrzavanje starenja ide jako brzo i praćeno je bolestima. Žal za prošlošću predstavlja direktnu agresiju prema vremenu i dovodi do najtežih oboljenja. Zabrinutost za budućnost - isto tako. Međutim, unutarnja agresija ne mora obvezno dovoditi do ubrzanja starenja. Tu ne postoji izravna povezanost.

22

* * *

Sjećam se jedne pacijentice kojoj sam pokušavao pomoći 1982. godine. Tada sam radio s pacijentima u poliklinici u Nevskoj ulici. Jadna žena, od svojih 55-58 godina, pričala je o svojim problemima. Slušao sam je mirno i bez osobitih emocija. Ali, kada mi je pokazala svoju fotografiju, bio sam iznenađen. Izgledala je kao da ima manje od 40 godina. Toliko je i imala, a fotografija je bila stara samo dvije godine. Bila je to žena u najljepšim godinama, jako lijepa, a sada, nakon samo dvije godine, to je moglo biti lice njezine bake, ili u najboljem slučaju, majke.

- Kod vas je prisutna ogromna agresija prema vremenu - govorim ženi. - Razlog tomu što vas je to zadesilo krije se u periodu kada ste imali 18-20 godina.

S naporom je pokušavala prisjetiti se mogućih događaja iz tog doba. Ali, nije se mogla sjetiti ničeg posebnog.

- Prije nego što sam primijetila da starim, osjetila sam kako mi iz solarnog pleksusa energija istječe - priča žena. - Iz nekog razloga je buknula strast prema muškarcima, bila sam željna ljubavi.

Tada sam jednostavno uočio povezanost agresije s bolešću i pokušao sam otkriti razlog ne samo u njoj, već i u njezinim precima po ženskoj liniji. Koliko god se oboje trudili, ni do čega nismo mogli doći. Često Mam se vraćao tom slučaju, kako je raslo moje iskustvo i znanje. Pri završavanju druge knjige, kada sam osim vezanosti za materijalne vrijednosti, uvidio da uzrok problema postoji i u vezanosti za duhovne vrijednosti, njen slučaj bih dijagnosticirao kao blokadu uslijed nevjero­jatne ljubomore. Njena ljubomora je bila 90 puta iznad normalne razine. U takvoj situaciji, teoretski nisu mogli preživjeti ni ta žena, niti njezin muž. Naglo starenje je blokiralo želju za ljubomorom. Ali, nisam mogao uhvatiti na koji način je ljubomora povezana sa ubrzanjem vremena. U posljednje vrijeme su mi sve češće dolazili slučajevi kod kojih je bilo prisutno vezanje i ovisnost o "vremenu". Kada dopustimo da nam bude povrijeđen osjećaj ljubavi i samilosti koji nosimo u sebi i dopustimo da »c zbog toga u nama pojavi agresija, znači da smo ovisni i vezani za vrijeme. To jest, remećenje viših zakona dovodi do ubrzavanja vremena. Vjerojatno je u duši te žene dolazilo do jakog remećenja viših zakona, a ono je bilo povezano s ljubomorom.

23

Toj temi sam se vratio u jesen 1995. godine, kada sam dobio bolove u nožnim prstima, i kada mije koža počela gubiti svaki osjećaj za dodir. Sudeći po dinamici procesa koji je krenuo, uskoro sam mogao očekivati da ću ostati bez nogu. Pored toga i vid mi je počeo slabiti, pojavila se dalekovidnost, koja ranije nije postojala. Mislio sam da je to zbog godina, tako da se zbog toga nisam nešto zabrinuo. Međutim, kada su se osobama iz moje neposredne okoline počele događati čudne stvari s vidom, shvatio sam da se formira nekakav opasan val, ali ništa u svezi toga nisam mogao učiniti. Prvi problemi su kod mene nastali kada sam pokušao pomoći jednom pacijentu oboljelom od raka.

- Uzrok vaše bolesti je ljubomora - objašnjavam pacijentu. Vezani ste i ovisni o ženi koju volite kao i o odnosu koji imate s njom. Molite se, kako bi ljubav prema Bogu za vas bila izvor najveće sreće.

Koliko god on radio na sebi, ljubomora se jako sporo smanjivala. - Jeste li svijesni - nastavljam mu objašnjavati - daje uvjet za dobro

zdravlje, razumijevanje da sve što čovjek drži vrijednim i najvažnijim u životu, samo predstavlja načine da dođe do ljubavi prema Bogu. Svemir se sastoji iz materije, prostora i vremena. Zemaljske vrijednosti su ana­logne materiji, duhovne vrijednosti su analogne prostoru. Vaša vezanost za duhovne vrijednosti hrani se trećom karikom u lancu, ona je povezana s trećim sustavom vrijednosti - s vremenom. To je ljubav prema osobi do koje vam je stalo i prema svijetu oko vas. Ljubav prema voljenoj osobi i okruženju je za vas apsolutna vrijednost. Počinjete ovisiti o vašoj ljubavi i to rađa agresiju. Ovisimo o svrsi, i hranimo se svrhom. Ako je naša svrha Bog - tada se razvijamo harmonično. Svi osjećaji koji se odnose na ono što je Bog stvorio, ne mogu biti svrha života. Koliko god ljubav prema ljudima i svijetu bila uzvišena i sveta, molite se da vam ona bude samo način za produbljivanje bogočeznuća.

Imao sam osjećaj da sam "napipao" ono glavno, a on će se već sam ispetljati iz svoje situacije. Ono što sam do nedavno držao nečim nedokučivim, "nekakvim" vezanjem za "vrijeme", najednom je preraslo u ozbiljan problem koji je zasjenio sve ostale.

* * *

24

- Pa zar je ljubav prema ljudima nešto loše? - začuđeno me.pita jedna pacijentica.

- Ljubav prema ljudima je divna stvar! - objašnjavam ženi. - Međutim, onog trenutka kada ona postane sama sebi svrha (i sama sebi dovoljna), ona se preobraća u svoju suprotnost, u mržnju.

- Molim vas, poslušajte sljedeću priču, - govorim ženi. Jedan mladić blagog lica, s bradom i naočalama, na izgled - znanstvenik - filolog, do­bio je kaznu strijeljanjem, koja mu je zamijenjena doživotnom robijom. Ubio je ženu, a zatim silovao i ubio njezinu devetogodišnju kćer. Po dijagnostici, on nije bio vezan ni za duhovne, ni za materijalne vrijed­nosti. Ovisan je o ljubavi prema ljudima. I eto, gubi je i postaje nasilnik i ubojica. Samim tim i njegove žrtve posjeduju analogne programe. Prema tome, duša se ne smije vezati ni za što. Kada se čovjek periodično odvaja od novca - to ga liječi. Kada se povremeno odvaja od duhovnosti - to ga također liječi. Ako pri tome teži Bogu - to ga dvostruko liječi. Čuo sam da se Serafim Sarovski dugo nije mogao osloboditi psovki, osjećao je da duhovne vrijednosti ne bi trebale biti krute. Povremeno se čovjek treba udaljavati od ljubavi prema ljudima i okretati se Bogu. Shvatio sam ulogu sadističkih i ciničnih anegdota. Zašto ljudi kada vode ljubav često rabe proste šale? Uvijek sam govorio pacijentima kako iskrenost ne dopušta agresiji ući u dušu, spašavajući ih na taj način od bolesti. Humor se pokazao kao još jedan izniman način liječenja i oslobađanja. Humor neminovno ruši naše stereotipove i nijedna svetinja nije imuna na njega. Pogrdne šale otvorenih narodnih kazališta bile su daleko djelotvornije od bilo kakvih lijekova.

Da sumiramo. Koncem 1995. godine bio sam uvjeren da se sve glavne vrijednosti u našem Svemiru mogu nadvladati. Izvan vremena i pros­tora se nalazi Bog. Znači, uzdignemo li se iznad vremena i materije, više nećemo patiti od bolesti. Materija je dio Boga i u nju je udahnuta određena količina ljubavi. Prostor je isto tako dio Boga i u njega je udah­nuta još veća količina ljubavi. Prema tome, vakuum rađa materiju, ili jednostavnije rečeno, duh rađa materiju. U vremenu se nalazi još veća količina ljubavi, i zato vrijeme stvara prostor i materiju. Bio sam uvjeren da sam svojim istraživanjima završio jedan model, međutim nagli obrat događaja je pokazao kako moj sustav još nije zaokružen. Da počnem od

25

toga da se moje stanje na suptilnoj razini, koje inače stalno kontroliram, krajem godine naglo počelo pogoršavati. U svakom drugom slučaju, trebao sam poginuti krajem studenog - početkom prosinca. Nailazio je nekakav novi val, u susretu s kojim sam bio bespomoćan. Ono stoje naj­interesantnije, početkom prosinca su krenule priče da sam umro i ljudi su se raspitivali kada je sahrana.

Moja tajnica je primila telefonsku poruku od jedne žene: "Oprostite, posjećujem kurseve ekstrasenzorike, i naš učitelj nam je rekao da je gospodin Lazarev umro. Htjela bih biti na njegovoj sahrani i odati mu počast."

Nakon nekoliko dana uslijedio je poziv iscjeljitelja sa sjevera. - Prenesite gospodinu Lazarevu poruku da ostavi sve poslove i da

dođe do mene, ja ga mogu spasiti od smrti. Uskoro će svi početi umirati od strašne bolesti. Lazarev će se razboliti i prvi će umrijeti. On je jako puno pomogao i činio ljudima dobro i želim ga spasiti.

- Nema što, spremaj se i putuj - savjetuje me prijatelj. - Sam si mi govorio da ti je moguća smrt u ovom periodu, što ti upra­

vo potvrđuju ovi telefonski pozivi. Danas ću ti kupiti kartu, idi onom iscjeljitelju.

Premda je sve bilo nalik istini, ja sam ga smirivao: - Zamisli da je istina sve što je taj čovjek rekao. Pretpostavimo da

odem kod njega i izliječim se. Što će onda drugi raditi? A ako počnem umirati i nađem izlaz pomoću svoje metode, moći ću pomoći milijunima. Prema tome, što se putovanja tiče, neću žuriti.

Telefoniram svojoj pacijentici i interesiram se za njezino zdravlje. - Gore mi je, žali se žena, premda sam se sve ovo vrijeme molila. - Kako ste se molili? - Pa eto, tražila sam oprost za svoju duhovnost. - Ali ne treba tražiti oprost zbog duhovnosti - vičem u slušalicu, - već zbog toga što ste postali ovisni od nje, zbog toga što je duhovnost postala jedini smisao vašeg života. Novac, materijalna blaga, jesu sreća i treba njima težiti, ali oni ne smiju postati svrha i smisao našeg života. To je štetno i po našu dušu i po naše tijelo. Duhovnost je još veća sreća, to je ono što čovjeka čini Čovjekom. Ipak, to je još veća nesreća ako se od nje pravi svrha i smisao života. Svrha i smisao života je ljubav prema Bogu, sjedinjenje s Njim. Nepravilna molitva ne samo da neće pomoći, već može biti i štetna. Bolest je posljedica akumulirane agresije. A agresija

26

je posljedica netočnog sustava vrednovanja. Čim čovjek pravi svoj cilj i smisao života od bilo čega drugog osim Boga, u duši se akumulira agresija, koja vodi ka nesrećama, bolestima i smrti. Danas, uslijed nag­log aktiviranja gore spomenutih procesa, svatko to može osjetiti.

Nakon nekoliko dana, na pregledu mi se dogodio jedan zanimljiv slučaj na istu temu - duhovnost. Mladić mi je pričao kako su se u njegovoj duši nastanili zli duhovi. Obilazio je gatare i ekstrasense koji su uspjeli istjerati duhove, ali ne za dugo. Zli duhovi u njemu, šapatom su mu govorili: "Ubij nekoga, skoči s terase, itd." Mladić je ustao i počeo se nervozno kretati po sobi. Iznenada, neočekivano, počeo je divlje vikati "Razbojnici, bijednici, sve ću vas pobiti". Zatim je ispustio životinjski krik. Počeo mi se približavati mašući šakama. Sa zanimanjem sam ga pratio pogledom. Ako dobijem po glavi, biti će to vjerojatno zbog toga što i sam posjedujem analogne programe. Međutim, mladić se smirio i sjeo na stolicu ispred mene.

- U čemu je smisao života? - pitam ga. Kao odgovor, on sliježe rame­nima.

- Smisao života je uvećati u svojoj duši ljubav prema Bogu. A vama je u prošlim životima glavni cilj bio vaše usavršavanje i razvijanje osobnih sposobnosti. Moralno izgrađivanje, ispravnost, intelekt i osobne sposob­nosti su vam postale apsolutne vrijednosti. Mislili ste da su duhovnost i Bog jedno te isto, te ste počeli prezirati i osuđivati nesposobne, glupe, nemoralne i nesavršene. Automatski je došlo do aktiviranja mehanizma spašavanja duše. I počeli ste gubiti ono stoje uzrokovalo da se vaša duša puni agresijom, a to je duhovnost. Budući da ste se za nju prilično čvrsto privezali, to se i vrag u vašoj duši čvrsto ukorijenio. To je razlog što vam vračare i ekstrasensi nisu mogli pomoći. Molite se da duhovnost, moral, sposobnosti i intelekt budu sredstva zadobijanja ljubavi prema Bogu. Svaki dan ponavljajte: "Najveća sreća, užitak i smisao života za mene i moje potomstvo -jest ljubav prema BOGU".

- I što, vrag će onda izaći iz moje duše? - upitao je mladić zaintere-nirano.

- Ne, on će jednostavno otići na svoje mjesto, na mjesto koje mu pripada. Ono što mi nazivamo "vragom" - to je infekcija koja proždire nesavršene duše. Ona je neophodan element evolucije. Proučavajući rad stanica organizma, znanstvenici su utvrdili da bi se stanica prestala razvi-

27

jati, da je mikroorganizmi stalno ne napadaju. Mikroorganizmi proždiru nesavršenu stanicu, onu koja se počela razvijati u pogrješnom smjeru. Znači organizam ne preživljava po cijenu totalnog uništenja mikroor­ganizma, već usavršavanjem u smjeru prirodne orijentacije. Navikli smo zlo tumačiti vragom, a dobro - Bogom. Budući da je Bog sveukupno postojanje, On se istodobno manifestira i kao dobro i kao zlo. Vrag je, dakle, infekcija koja živi u svačijoj duši. Uništavanje za organizam znači smrt. Međutim, razmjena materije, sjedinjenja, je također uništavanje, doduše kontrolirano. Ako bi u potpunosti zaustavili razmjenu materije, odnosno razgrađivanie, čovjek bi preminuo. Bit, prema tome, nije u za­ustavljanju razgrađivanja, već u njegovoj kontroli. Razvijanje kontrole nad tim procesom je jednostavno. Što je čovjek bliži Bogu, to su veće njegove mogućnosti i sposobnosti da kontrolira situaciju. Bog jest ljubav. Sto je više ljubavi u našoj duši, to ćemo sve više vremena potčinjavati sebi okolinu, preobraćajući zlo u dobro. Izvana se imamo pravo ljutiti, svađati, negodovati, i to nije strašno. Najvažnije je da duša iznutra zrači ljubavlju. To je vještina koju nije lako odmah naučiti.

Kada je nakon jednosatnog rada na sebi mladić ponovno ušao u sobu, vidim kako se njegova duša uravnotežila i kako duše njegovih potomaka lagano počinju svjetliti. Sada mogu biti miran.

* * *

Najednom pregledu mije postavljeno zanimljivo pitanje: - Moj djed je stradao od munje. Nakon nekog vremena baki je pozlilo

i odvezli su je u bolnicu. Poslije sat vremena u sobu je uletjela loptasta munja i udarila u krevet, u kojem je prije toga ležala baka. U susjed­noj sobi je na ogledalu ostao cik-cak trag od munje. To vjerojatno nije slučajno?

- Nije slučajno - odgovaram ženi gledajući polje. Munja kao i radi­jacija, više ugrožava onog tko je vezan za duhovnost. Duhovnost sadrži i želju da se kontrolira situacija. Ako duhovnost pretvorim u svrhu svog života, prema mojim duhovnim mjerilima postavljenog reda, pri najma­njem narušavanju u mom polju će buknuti agresija. To i privlači agresiju. Kod vašeg djeda je postojala ogromna podsvjesna agresija prema lju­dima koji su povrijeđivali i ponižavali njegove duhovne vrijednosti i

28

mjerila. Kod vaše bake je isti slučaj, ali u manjoj mjeri. Znači, ako se budete ponizno ponašali prema neobrazovanim, glupim i nesposobnim ljudima, i ako se budete molili da vam duhovnost i savršenstvno kojem težite budu samo načini pomoću kojih ćete razvijati ljubav prema Bogu, munje i radijacija neće vas ugrožavati.

* * *

Snažan, inteligentan, energičan čovjek, koji ima volju i iskustvo, može sebe dovesti do ruba propasti zbog nepoznavanja zakona koji upravljaju Svemirom. Promišljao sam o tome promatrajući sljedećeg pacijenta koji mi je polako, uz stanke, počeo pričati svoju povijest.

- Donedavno sam imao puno prijatelja. Mjesečni obrt kapitala mog poduzeća je iznosio nekoliko stotina tisuća dolara. Sve je išlo nevjerojat­no dobro. Sada nemam prijatelje, u dugu sam od oko 100 tisuća dolara, i rodilo mi se bolesno dijete. A nikada nikome u životu zla nisam učinio. Živio sam tako reći po biblijskim zakonima. Gdje je tu pravda?

- Biblijski zakoni su zakoni jjubavi, a vi ste ih narušavali. I često ste prezirali i osuđivali ljude. Ne smije se prezirati one koji su siromašni. Kada počinješ obožavati novac, počinješ prezirati one koji ga nemaju. Zato je Krist govorio: "Lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatome ući u Carstvo Božje". Odnosno kod bogataša je veće iskušenje da novac postane smisao njegovog života. Krist je još govorio: "Blaženi su siromašni duhom, jer to je njihovo Carstvo Nebesko". Odnosno, kod čovjeka bogatog duhom je veće iskušenje da duhovnost postane svrha i smisao njegovog života. Prema tome ne smije se prezirati one koji su siromašni novcem i duhom, a vi ste to upravo činili.

- Da! - klima glavom moj sugovornik. - Nikada nisam trpio glupe i prevrtljive ljude.

- A vaše dijete je već spremno ubijati ih, i njegova duša je prepunj-enja mržnjom prema svijetu, i zato ono boluje. Kultura stvara civiliza­ciju. Odnosno, duhovnost rađa novac, materijalna blaga. Pretvarate ih u smisao života - i gubite ih. Pretvarate duhovnost u smisao svog života - i gubite je. Moral stvara duhovnost. Moral nastaje iz ljubavi prema ljudima. A ljubav kojom volimo ljude, dobivamo od Boga. Ljubav prema Bogu, rađa ljubav prema svijetu i ljudima, zatim nastaje moral,

29

zatim duhovnost, a onda sve ono što zovemo "bogatstvom civilizacije". Učinite li svrhom i smislom svog života neku od stepenica koje vode ka Bogu, one će se urušiti.

- Recite mi molim vas, što u praksi znači ljubav prema Bogu? - pita pacijent.

- Vidite, sve ovisi od Boga, ali Bog ni od čega ne ovisi. Bog je lju­bav. Zamislite da volite neku osobu i da na vašu ljubav ne može ništa utjecati - ni novac, ni situacija u obitelji, položaj u društvu, nedostatak talenta, morala itd. Ovisiti od nečega, to znači primati. U ljubavi nije važno uzimati, već davati. Ako nastavite voliti osobu koja vas je izdala i povrijedila, znači da volite Boga u njoj. Ako se ne plašite biti iskreni, i bez obzira ne sve okolnosti ne atakirate na osjećaj ljubavi u duši, tada se približavate Bogu.

Postoji još jedan važan moment: što ste bliže Bogu, to je opasnije. Lice mog sugovornika se izdužuje.

- Kako to razumjeti? Hoćete reći, što je vještiji alpinist, to je opasniji put kojim se kreće? Logično.

- Sto je čovjek bliži Bogu, to više sreće dobiva, - nastavljam mu objašnjavati. - I to će veća patnja biti pri gubitku te sreće. Jer kako se povećava ljubav prema Bogu, treba biti spreman i na veliku patnju, a ne samo na bogatstvo osjećaja, sreću i naslađivanje. Zato se na ikonama Majke Božje na njezinom licu odražava ne samo sreća uslijed ogromne ljubavi prema rođenom sinu, već i tuga zbog njegovog gubitka koji predstoji. Jednostavno rečeno, Bog nije samo sreća već i patnja. Istini za volju, Bog je izvan sreće i patnje.

U studenom 1995. godine trebao sam ići u New York, gdje bih se bavio samo liječenjem. Osjećao sam da mi je potrebno napraviti stanku i uravnotežiti svoju energiju koja je već krenula narušavati mi vid. Držao sam da druga knjiga u potpunosti može izbalansirati situaciju kod čitatelja. Naime, čovjek koji radi na sebi u smjeru otklanjanja vezanosti i ovisnosti od materijalnih vrijednosti, pročitavši drugu knjigu neće stremiti duhovnom i od njega stvarati svrhu i smisao svog života, već će se okrenuti Bogu. Promišljao sam o tome kako ću se zaustaviti na drugoj

30

knjizi i sljedećih pola godine do godinu dana prestati se opterećivati psihologijom. Međutim, sudeći po onome što se počelo zbivati oko mene, shvatio sam da od pauze neće biti ništa. Neka važna tema koju sam "načeo", nije zatvorena, a na neki način, koji nisam razumio, bila je povezana sa vremenom. Potpuno napuštanje i odvajanje od posla, kako sam se nadao, trebalo mi je omogućiti doseći tu razinu. Prije odlaska na put, u ordinaciju su mi došla dva teška pacijenta kojima pokušavam pomoći. Prvi je dječak deset godina star, kod njega je u pitanju rak krvi. Drugi je muškarac također obolio od raka, i to već u četvrtom stadiju. Uzrok bolesti kod obojice je apsolutizacija duhovnosti. Kod dječaka je to prevelika ovisnost i želja za razvijanjem osobnih sposobnosti i intele­kta. Gordost u vrlini rađa oholost i prijezir prema manje sposobnima i pametnima, osjećaj mržnje prema onima koji ga ponižavaju. Koliko god sam pokušavao njemu i njegovim roditeljima pomoći da promijene svoja stajališta - nije urodilo plodom. Nešto je smetalo, i koliko god se trudio osjetiti o čemu se radi, ipak nisam uspio. Zdravstveno stanje dječaka se pogoršavalo. Roditelji su spremno i svjesno radili na sebi, međutim, približavanje najgorem se i dalje nastavilo. Ista stvar je bila i s drugim pacijentom. Objašnjavao sam mu kako je razlog njegove bolesti - ljubo­mora.

- Razumijete li, ljubomora - to je enormni osjećaj osobne svojine. Obitelj - to je kao zemaljsko blago, i ako čovjek zbog toga blaga počinje zaviditi, mrziti, osuđivati, još će se više vezati i ovisiti od tih vrijednosti. Međutim, obitelj nije samo zemaljsko, već i duhovno blago. Duhovni teritorij također ne smijemo držati svrhom i ciljem života. Zamislite sljedeću situaciju: vlasnik sam jedne parcele i proganjam svakoga tko se želi tamo nastaniti. Normalno je da to radim s punim pravom. A sada zamislite da zamrzim čovjeka koji je samo prošao mojim teritorijem. To već nije normalno. Idemo dalje, recimo da sam spreman ubiti bilo koga tko samo prođe mojim imanjem ili blizu njega. Tada je to već patologija. Ako je to imanje za mene sve u životu, u stanju sam ubiti samo zbog njega. Međutim, ako je to samo sredstvo u mom životu, onda se agresija neće pojaviti. Pacijent koji je obolio od raka me promatra i trudi se ra­zumjeti ono što mu govorim. Čovjek radi na sebi, moli se, ali njegova vezanost za ženu a samim tim i agresija prema njoj, se ne smanjuje. Iz

31

dana u dan se viđam s njim, grozničavo pokušavajući ispraviti situaciju, ali ništa ne pomaže. Postoji nešto, što je iznad duhovnosti, i to "hrani" njegovu vezanost za ženu. Stotine puta prevrćem u svijesti različite varijante i dolazim samo do jednog zaključka: ljubav prema voljenoj osobi je sama po sebi samostalna, zasebna vrijednost u Svemiru. I obitelj uključuje sve aspekte. Obitelj je poput zemaljske dragocjenosti. Obitelj je kao duhovna teorija. Obitelj je kao teorija ljubavi.

Za vas je za sada teorija ljubavi - apsolutna vrijednost. Međutim, osoba koju volite i ljubav koju gajite prema njoj, kao i ljubav prema djeci i cijeloj obitelji, je sredstvo, vaš put prema oboženju i razvijanju bogočežnjivosti. Jer najveći cilj i svrha života može biti samo ono što je neuništivo i vječno, u suprotnom neizbježno dolazi do agresije. Tu se rastajem s pacijentom, i dogovaramo se da se opet vidimo nakon mog povratka.

* * *

Meni se čini da sam "napipao" glavnu stvar - treći sustav vrijednosti - ljubav prema ljudima i svijetu. Svjestan sam da se ljudi, kada pročitaju prvu i drugu knjigu, neće više vezati za materijalne i duhovne vrijed­nosti. Međutim, oni se mogu vezati za ljubav prema ljudima. Osjećaj ljubavi prema ljudima je povezan sa vremenskim strukturama. Koliko je opasna apsolutizacija vremena, tj. ljubav prema ljudima, tada još nisam znao. Uvid sam stekao u Americi.

* * *

Na Manhattanu se nalaze dva nebodera - blizanci, u kojima je smješten Svjetski trgovinski centar koga su izgradili Japanci. Ako biste krenuli prema Broadwayu, koji se nalazi na sto metara od ta dva nebo­dera, na jednoj od fasada s lijeve strane postavljenje živopisni pano koji pokazuje grupu ljudi na koturaljkama. Na petom katu te zgrade obavljam preglede. Sada kada sam dublje počeo dijagnosticirati pacijente shvatio sam bit psihologije Amerikanaca. Jedan od emigranata mi ih je opisivao na sljedeći način: Amerikanci - to je glup narod. Oni imaju samo dva-tri cilja u životu. Glavni - je novac. Ovdje svi štuju novac. Drugi je

32

da se iskaču, nažderu i napiju. Sve ostalo ih nimalo ne zanima. - A zar vam se ne čini čudnim da narod takvih interesa ipak ne živi loše i da napreduje?

On sliježe ramenima. - Stvarati od novca smisao života je grijeh, zar ne? - pitam gaja. - Svakako - odgovara on, - ali meni novac nije svrha života. - U redu - nastavljam ja - Ali gledajte. Ako je novac za mene apso­

lutna vrijednost, onda to znači daje on iznad sveg ostalog. Iznad ljubavi prema Bogu, važniji od ljudskog života. Samim tim, proizilazi da sam zbog novca u stanju ubiti dvoje, troje ljudi. Spreman sam ubiti bilo koga tko pokuša ukrasti moj novac. To je zbog toga što svrha života teba biti čvrsta, i sve se radi za tu svrhu. Zamislite da za mene duhovnost pos­tane smisao i cilj života. Znači raj koji sam izgradio, u pogledu morala i pravednosti, za mene treba biti vječan. Tada su ideje, moral i zakoni, stvoreni na njihovim temeljima, postavljeni iznad ljubavi prema Bogu, i/.nad ljubavi prema ljudima, i iznad ljudskog života. I tada više neću biti »preman ubiti jednog ili dvoje - troje, već milijune. Do čega je dolazilo u socijalizmu i fašizmu, kada su se neke zemlje zbog neke ideje pretva­rale u klaonicu. Prema tome, duhovnost jest veća sreća, ali je isto tako i nesreća - ako postane sama sebi svrha. Najveća sreća jest ljubav prema judima i prema svijetu - tako promišljaju mnogi. Međutim, ako volim Cijelo čovječanstvo, a ono ne opravda moja očekivanja i nade, tada sam tpreman uništiti čitavo čovječanstvo. Odnosno, onaj tko za apsolutnu vrijednost postavlja ljubav prema ljudima, ide ka Apokalipsi.

Pogledajmo sada Ameriku s te točke gledišta. Ovdje se rađaju i dolaze ljudi čije su duše spremne duhovne vrijednosti postaviti za apsolutni cilj U životu, kao i ljubav prema bližnjem. Drugim riječima, dolaze ljudi koji |U duhovno bogati i puni ljubavi. I da bi svoje duše spasili od kolosalne Igrcsije u slučaju nedostatka ljubavi i vjere u Boga, pomaže im odricanje 0(J ljubavi prema ljudima i od duhovnih vrijednosti. Prema tome, sve se počinje graditi na novcu i na lakoj zaradi. Ljudi ne kontaktiraju jedni I drugima, jer uzajamna viđanja i kontakti razvijaju duhovnost. Novac poKtajc važniji od ljubavi prema drugoj osobi. Ipak, koliko god to čudno izgledalo, promatrano s više razine, to ima svoje opravdanje. Doduše, ovdje postoji jedno malo "ali". Odricanje od ljubavi prema ljudima i od duhovnosti je dopušteno samo kada tog bogatstva ima u izobilju. O

33

novcu i o udobnom materijalnom životu, smije promišljati samo onaj tko u sebi ima ogromnu količinu ljubavi i duhovnih vrijednosti. To se na­ziva "od tri zla, izabrati najmanje". Međutim, sada takvo vrijeme ističe. Ranije su se na Istoku nagomilavale duhovne vrijednosti, a na Zapadu su se realizirale. Recimo, ako je rezerva duhovnih vrijednosti bila dovoljna za više od jednog života, danas se one mogu istrošiti za nekoliko godina. Ovdje, u New Yorku sve češće mi dolaze pacijenti koji su se odvojili od duhovnosti i ljubavi prema ljudima, i uspjeli se vezati za zemaljske vri­jednosti i dragocjenosti. Kod njih počinju teški oblici depresije, a kasnije i fizičke bolesti. Podsvjesno osjećaju daje opasno praviti svrhu i smisao života od duhovnosti i ljubavi prema ljudima. Počinju živjeti isključivo za materijalne vrijednosti, i problemi se ponovno stvaraju. Čega god se prihvatili, za što god se vezali, sve se ruši, i obuzima ih osjećaj beziz-laznosti. Tim pacijentima objašnjavam daje neophodno izgraditi pravi­lan sustav vrijednosti, i da bez razumijevanja onoga što zovemo "Ljubav prema Bogu", neće preživjeti.

Nalazim se u jednom nevelikom kabinetu, u Joe Streetu, i vodim razgovor s pacijenticom koja je u tom trenutku bila na redu:

- Možete očekivati da vam se za neko vrijeme mogu dogoditi velike nesreće i bolesti - govorim ženi, - kod vas je sada prisutan snažan pro­gram samouništenja. Niste prošli iskušenja i niste prihvatili mogućnost koju vam je Bog dao, da se pročistite.

- Znate što se meni dogodilo - odgovara ona. - Nikada ranije u svom životu, ni prema kome nisam gajila veliku ljubav. Prije nekoliko mjeseci prijateljica me pozvala da dođem kod nje u New York. Počela sam raditi kod nje kao kućna pomoćnica i tada sam po prvi puta u svom životu doživjela neizmjernu ljubav. Ludo sam se zaljubila u jednog čovjeka, i doistavbila sretna. Tu je i počeo slijed apsurdnih događaja. Prijateljica me je, ni manje ni više izbacila ravno na ulicu, bez sredstava za život. Da stvar bude još crnja, telefonirala je mojoj majci u Rusiju, i rekla da sam dobila rak i da ću skoro umrijeti.

- Eto, - pacijentica s mukom zadržava suze - upravo u tom trenutku me je čovjek kojeg sam voljela, napustio. Ne samo da mi nije pomogao, već je jednostavno pobjegao. Kako sve ovo da izdržim?

34

- Koliko god to čudno izgledalo, krivac za sve što se dogodilo ste upravo vi, - govorim ženi. Ispravnije, vaše pogrješno shvaćanje života i prihvaćanje svijeta. Ljubav prema osobi do koje vam je stalo su zidovi, a ljubav prema Bogu je temelj, koji je u osnovi svega. Nisu vam dali ve­like zidove, jer bi vas oni sahranili. Vaš temelj je premalen. U Americi je vezanost za ljubav prema ljudima manja, i zato ste ovdje mogli proći kroz to iskustvo a da pri tome ne poginete, premda su se neki zidovi svejedno srušili. Ako ovaj svijet volite više od Boga, onda taj isti svijet, prema vama mora biti surov i nepravedan, jer ćete se jedino tako vratiti Bogu. Uspijete li sačuvati ljubav, ne izražavajući agresiju prema drugima i prema sebi, kontakt s Bogom se pojačava i dolazi do očišćenja. Ljubav prema osobi u koju ste se zaljubili postala je smisao i svrha vašeg života, toliko da se vaša duša sve više počela udaljavati od Boga i time samu sebe sve više ugrožavati. Vaš život je jedino mogao biti spašen trenut­nim gubitkom ljubavi i surovim kažnjavanjem od strane okoline. Vaša majka je primila zabrinjavajuću vijest zbog toga što vam je ona predala apsolutizaciju ljubavi, odnosno želju da čovjeka u koga čete se jednog dana zaljubiti doživite kao najveću sreću i smisao svog života. Ono što ste vi držali katastrofom i nesrećom, u biti je bila operacija vaše duše i vas samih na višim razinama. Događa se da se ljudi sretnu u životu, jedno prema drugom dozive neizmjernu ljubav, a zatim se ili razbole ili umru, ili počinju jedno drugog vrijeđati, razilaze se, i tek poslije počinju oboljevati i umirati. Za sve to vrijeme se u strukturama njihovih polja formira duša njihovog djeteta. U duši je prisutna vječna Božanska iskra, i površinski omotači, koji se formiraju ljubavlju roditelja tijekom nekoliko života. Da bi se duša pravilno razvijala i formirala, roditelji s vremena na vrijeme moraju izgubiti sve osobne, individualne vrijednosti za koje su vezani lancima svojih želja, ne bi li se duše njihove djece očistile ljubavlju prema Bogu. Što više ljubavi osjećamo prema drugoj osobi, to savršenije dijete može biti, a samim tim, istodobno će biti bolnija destabilizacija, ili gubitak te ljubavi na neko vrijeme. To je, međutim, neizbježno, upravo zbog toga što ljubav prema voljenoj osobi ne bi srasla s ljubavlju prema Bogu. U trenucima gubitka i patnje, molitva kojom se čovjek obraća Bogu, da mu On daruje ljubav prema Njemu, kao nešto što predstavlja najveću sreću u životu, posebno je djelotvorna.

35

* * *

Nedavno me je jedna žena zamolila da joj objasnim razlog pogibije njezine kćeri.

- Recite mi molim vas, u čemu je moja krivnja? - pita me ona. - Kao prvo, pred Bogom nema krivaca. Kao drugo, program koji je

prouzrokovao smrt vaše kćeri nije stigao od vas. To je bila njezina osob­na karma. Vaša kći nije umrla zbog toga što je već nešto učinila, nego je poginula zbog toga, da ne bi napravila neke postupke koji bi mogli nanijeti štetu njezinoj duši. Nakon nekog vremena mogla se zaljubiti u drugog čovjeka, ali bi njezino pogrješno shvaćanje života sve to upropas­tilo. Pola godine prije toga dano joj je iskušenje pri čemu je trebala proći kroz iskustvo povređivanja i uniženja svoga osjećaja ljubavi i povjere­nja, kroz koje nije prošla. Ogromna ljubav, koja joj je bila predodređena, umjesto da razvije njezinu dušu, osakatila bi je. Zbog toga, vašoj kćeri nije bilo dopušteno iskusiti taj osjećaj i nastaviti živjeti.

* * *

Još jedan od zanimljivijih slušajeva, koji mi sasvim jasno pokazuje kako se rak može izliječiti ljubavlju prema Bogu, kada nam ona pos­tane glavna svrha života, odnosno, da se rak može pojaviti kada se silno vežemo za osobu koju volimo, kada ovisimo od nje i kada nam ona pos­tane sve u životu.

- Živim sam na Floridi - govori jedan od pacijenata, - kći mi je u New Yorku. Prije nekoliko mjeseci je počela osjećati bolove ispod lijeve strane rebara. Otišla je na pregled i rentgen je pokazao karcinom na pan­kreasu, i to veličine nekoliko šaka. Predložena joj je operacija i kemotera-pija. Ostalo je dva tjedna do početka tretmana liječenja. Ona je pročitala vašu prvu knjigu. Počela se svakodnevno moliti i tako reći nije ništa jela. Nakon dva tjedna, ponovno su napravili snimku i tumora na njoj više nije bilo. Liječnici su bili u šoku, nisu imali nikakvo objašnjenje, bili su uvjereni da su pomiješali snimke.

- Objasniti ću vam što se dogodilo - govorim ocu. - Kao prvo, jako je dobro što nije došla kod mene na pragled, jer bi se onda oslonila samo na mene, a to bije ometalo da radi na sebi. Kao drugo, pankreas je povezan s osjećajima prema voljenoj osobi. Upala pankreasa, dijabetes, rak pan-

36

kreasa, sve su to znakovi da su osoba koju volimo i ljubav prema njoj, postale apsolutne vrijednosti u našem životu. Kod vaše kćeri se uslijed pogrješno formiranog sustava vrijednosti u životu, naglo počela razvijati podsvjesna agresija, što je dovelo do formiranja tumora. Kao treće, ona je shvatila da može umrijeti, i zato je napustila sve što je do tada držala svojom najvećom srećom i smislom života. Kada se počela moliti Bogu, intuitivno je osjetila da je ljubav koju osjeća prema Njemu, njezina najveća sreća i smisao život. Nestala je agresija, nestao je i tumor. Kada razgovaram s pacijentima, često ponavljam da liječnici i iscjeljitelji ne liječe, nego samo pomažu ozdravljenju, a ozdravljuje sam čovjek uslijed pojačanog voljnog impulsa, koji ga kroz ljubav približava Bogu.

* * *

Prije nekoliko dana razvila se zanimljiva situacija u kojoj sam se nevoljno našao kao sudionik. Pozvala me prijateljica iz Rima, i rekla mi da joj je došao mladić, te da mu je odjedamput pozlilo.

- Njegovo zdravstveno stanje se nevjerojatno brzo pogoršava - reče ona. - Biste li mogli objasniti mi o čemu se radi?

- Razlog je krajnje jednostavan - objašnjavam ženi. - On se u vas jako zaljubio.

- Može li to dovesti do smrti? - pitala je ona. - Itekako - odgovaram joj. - Što se više veže, to je jača agresija.

Budući da agresija prijeti vama, prijeti vam smrću, ona se preokreće i počinje ubijati njega.

- Što da učinimo? - Kao prvo, oboje se molite. Kao drugo, manje ljubavi i seksual­

nih odnosa, a ako dođe do njih, onda s prezervativom. To smanjuje osjetljivost i vezanost za ljubav prema voljenoj osobi. Ustvari, s time je povezan obred obrezivanja.

- Na pregled mi je jednom došao mladi bračni par - nastavljam s pričom. - Žena je patila od kronične kandide, koju nikako nije mogla izliječiti. Kod muža su se pri seksualnom odnosu trenutno pojavljivali bolovi u mokraćnom kanalu i mjehuru.

- Trebate se moliti, ne samo prije jela, nego i prije seksualnog odnosa, - nastavljam joj objašnjavati. Otklanjajte uzajamne pretenzije jedno pre-

37

ma drugom, jer na taj način jedno drugo sputavate. Neka vaš dragi pre­ispita svoj život, neka se sjeti svojih ranijih veza, i neka otklanja iz sebe sve pretenzije i očekivanja koja je ikada imao prema ženama. Zatim je on uzeo slušalicu, pa sam i njemu objasnio što treba raditi. Da mu voljena osoba ne može biti najveća sreća i vrijednost u životu, već ljubav prema Bogu. Osjećam kako je moj sugovornik duboko u sebi šokiran. Situacija je kod njega jako ozbiljna, i u njegovom polju je prisutan znak smrti.

- Ne propuštajte ovu šansu, molite se, - rekao sam i spustio slušalicu. Sljedećeg dana prijateljica me je ponovno nazvala.

- Njemu je sada još gore - uplašeno će ona. - Samo što sam došla kući, zatekla sam ga u nesvjesti, u kojoj je bio puna četiri sata. Bojim se da ne umre. Ovdje ga ne mogu smjestiti u bolnicu, a za nekoliko dana moram otputovati na neko kraće vrijeme u Njemačku. Bojim ga se ostaviti.

- Kao prvo, njegovo stanje se popravilo - odgovaram joj - sudeći po strukturi njegovog polja. U njemu više nema hijeroglifa smrti. Kao dru­go, što se više budete plašili za njega, to mu veću štetu nanosite i smanj­ujete mu šansu da preživi. Obraćajte se Bogu, on će krenuti za vama i preživjeti će. Ničega se ne bojte, putujte u Njemačku. Biti će zdravije za njega ako odete. Uostalom, ako mu je i suđeno umrijeti, onda mu nitko ne može pomoći, uključujući i mene.

- Biste li mogli pogledati hoće preživjeti? - tužno će ona. - To nemam pravo gledati - odgovaram joj - Dajte mi njega na telefon,

da s njim porazgo varam. Dok mu ona donosi slušalicu, trudim se naći izlaz iz situacije. Kako

bih spoznavao svijet i uspinjao se na više razine, nužno se moram usavršavati. Povremeno kod mene isplivaju karmičke nečistoće, i tada boreći se s njima, teško i mukotrpno dolazim do novih spoznaja.

Međutim, čovjek je sada na rubu života i smrti. Ostala mu je samo jed­na šansa da preživi. On se veže za mene, i u meni gleda šansu da preživi. Na taj način preuzima moje karmičke nečistoće i time ih uvećava. Mo­ram mu prenijeti jasnu i preciznu informaciju i istodobno ga odgurnuti od sebe. U suprotnom, ako se on "prikvači" za mene, to ga može koštati života. U trenutku kada on uzima slušalicu, ja već nalazim rješenje.

- Poslušajte me pažljivo - govorim čovjeku. -Vi umirete zbog toga što su stvari koje vas okružuju vama postale temeljne vrijednosti u životu. Smrt oduzima sve naše vrijednosti, a mi se oslobođeni od njih vraćamo

38

Bogu. Drugim riječima, ako voljno učinite ono do čega dolazi pri smrti, više neće postojati razlog zbog kojeg biste trebali umrijet!. Oslobodite se svega za što ste vezani, u mislima se oprostite, premda vam to vise nije potrebno. Ako vam je suđeno umrijeti, vi ćete onda umrijeti i ja vam tu ne mogu pomoći. Učinio sam sve što sam mogao. Više vam msam

potreban. Sljedećeg dana čovjek me je ponovno nazvao: - Osjećam se dobro, premda mi je teško u to povjerovati, priznaje on. Sliježem ramenima i odgovaram: - Počeli ste pravilno izgrađivati novi sustav vrijednosti i zato ne posto­

ji razlog za umiranjem. Molim vas zapamtite jednu važnu stvar, između vas i žeSe koju volite mora postojati određena distanca. Na prvom mjestu je ljubav prema Bogu, a tek onda vaša ljubav pema njoj. Osjetite kako je volite kao sestru, kao kćer, kao majku, kao ptice i životinje, i cijelu prirodu i svijet oko vas stvoren od Boga. Najosnovnija i prva emocija je da volite Boga u njoj, a potom sve ostalo što sam naveo. I tada, ako se dogodi da se ljubav ugasi, da voljena osoba umre, da vas napusti, prevari, povrijedi i si., vaš unutarnji osjećaj ljubavi će ostati neranjiv.

I još jednom vam skrećem pozornost: ne oslanjajte se na mene. - Da to sam već shvatio - s olakšanjem uzdiše čovjek. - Pomoz' Bog. Tu se opraštamo.

* * *

Ljubav prema ljudima je ogromna vrijednost, ona razvija sposobnosti, daje talente. I kada čovjek počne ostvarivati svoje talente i sposobnosti, u njima je prisutna ljubav prema ljudima. Ipak, u njezinoj pozadini, uvijek treba biti nevidljiva, ali najvažnija, ljubav prema Bogu. Ako nje nema, čovjeku neće biti dopušteno razotkriti svoj talenat, da ne bi prevario i pokrao svoje moguće obožavatelje. Razumio sam magičnu privlačnost glasa Edith Piaf, kada sam čuo njezinu biografiju. Kada je imala sedam-osam godina bila je slijepa i koliko sam uspio vidjeti, uzrok sljepila je bila ogromna ljubav prema ljudima i svijetu. A kada se svijet zavoli vise od Boga, dolazi do gubitka vida, jer to je način da se zaustavi dagnje i sve veće vezanje i pripijanje za njega. Mnogi u starosti gube vid jer se previše vežu za ovaj svijet. A kada su se žene, u gradiću u kojem je

39

živjela, počele moliti Bogu, očekujući čudo, objedinjene u zajedničkoj želji iscijelile su dušu djevojčice i tako je ona progledala. Kada se izdignemo iznad svih sustava vrijednosti, što se događa kada u sebi razvijamo bogočežnjivost, u stanju smo osjetiti svijet oko nas i postići cjelomudrost.

* * *

Na pregledu slušam jednog mladića koji mi dugo priča o svojim pro­blemima.

- Kod koga sve nisam bio; kod vračara, kod ekstrasensa. Katkad bih na kratko osjetio olakšanje, ali nitko nije s mene mogao skinuti proklet­stvo.

- Niste vi ni pod kakvim vradžbinama - objašnjavam mu. - Kod vas je prisutna ogromna podsvjesna agresija prema ženama. Da se izrazim jednostavnijim rječnikom, vi ste iznimno ljubomoran čovjek. Vaša duša je previše jako vezana za obitelj, za voljenu osobu, za želju da imate djecu od žene koju volite. Prema tome kada počnete to gubiti, rađa se agresija. Pređite u sjećanjima cijeli svoj život. Razmotrite situacije kada ste izrazili pretenzije očekivanja prema ženama, mijenjate svoj odnos prema ljudima i svoj karakter.

Nakon mjesec dana on je opet kod mene na razgovoru. - Oduševljen sam - priča on. - Daleko mi je bolje. Osjećam da više

nisam vezan za ljubavne odnose. Stalno sam zamišljao i doživljavao kako su se samnom posvađali, kako su me prevarili, izdali, ali ja više ne izražavam agresiju, u svojoj duši njegujem i čuvam samo ljubav.

- Točno, više niste vezani za odnos prema voljenoj osobi, tj. za duhovnost, i više od nje niste ovisni. Međutim, vaša duša je jako vezana za ljubav prema ljudima.

- Uvijek sam držao daje to dobro - čudi se mladić. - Ljubav prema ljudima je ogromna sreća i bogatstvo. Ali ako je

postavimo iznad Boga, ona se preokreće u nesreću. Ljubav prema ljudi­ma ne može biti sama po sebi svrha, ona je samo način, put ka razvijanju ljubavi prema Bogu. Ako čovjek novcu pridaje svrhu i smisao života, njegova će djeca biti siromašna, ne bi li očistila svoju dušu. Bog im neće dati novac, ili će oni sami dići ruke od njega da bi preživjeli. Ako roditelji

40

od duhovnosti prave smisao i svrhu života, djeca koja im se rađaju ne budu duhovna, ili se sama odriču duhovnosti, ne žele se intelektulano razvijati, razvijati svoje sposobnosti, usavršavati se i moralno uzdizati. Ako čovjek za svoju svrhu u životu postavi ljubav prema ljudima, i pri tome ne voli i osuđuje one koji su ga prevarili i izigrali njegovo povje­renje, onda će njegovu djecu Bog lišiti ljubavi prema ljudima -jer se u njihove duše uselio vrag. Ili se ona sama odriču ljubavi prema ljudima, i postaju prijestupnici i nasilnici. Takva djeca ne bivaju vezana ni za ma­terijalno, ni za duhovno, već za ljubav prema ljudima. Za mjesec dana je mladić ponovno došao na razgovor.

- Osjećam daje sada sve u redu. Međutim, pojavio mi se jedan čudan osjećaj da po malo oduzimam energiju od žena. Jesam li u pravu?

- U pravu ste! - odgovaram mu. - Za vas je još uvijek žena koju volite smisao i svrha, a ne sredstvo. A kada nešto postavimo kao svrhu, onda se tom svrhom i napajamo, crpimo snagu od nje. Ako nam je Bog svrha, tada snagu i ljubav uzimamo od njega, i to nas prosvijetljuje. Ali ako nam je najvažnija svrha osoba koju volimo, tada od nje uzimamo snagu i ljubav, i to je vampirizam. Majke koje ludo vole svoju djecu, nesvjesno im potkopavaju zdravlje i sreću.

- Znači, dolazimo do zaključka daje voljeti drugu osobu grijeh? - Sve se krije u međusobnom odnosu ljubavi prema čovjeku i lju­

bavi prema Bogu. Svemir je nastao kao izdvajanje od Boga. I što je to odvajanje veće, to i ljubav prema Bogu treba biti jača, u vidu želje da dođe do ponovnog sjedinjenja s Njim. Koje je značenje mita o Adamu i Evi? S jedne strane on govori kako odnos između žene i muškarca daje potomstvo, a s druge - da je ta ljubav grješna. Sav grijeh u toj ljubavi je u tome što je ona u stanju nadvisiti ljubav prema Bogu. Ako od bilo čega i bilo koga u ovom Svemiru gradimo svrhu i smisao svog života, tada naša ljubav prema biću ili objektu obožavanja nadilazi ljubav prema Bogu. Kada je bilo kakvo zadovoljstvo i sreća koju osjećamo, i sve što postoji, na svijetu, za nas samo način i sredstvo pomoću kojeg ćemo raz­vijati ljubav prema Bogu, onda će ljubav prema Bogu uvijek ostati jača i veća, ma koliko voljeli svijet u kojem živimo, i jedino tako neće doći do samouništavanja, već do cjelovitog duhovnog razvoja.

* * *

41

Jedan od pacijenata me je u tijeku pregleda upitao: - Kada se počnem moliti Bogu, s desne strane glave se javlja bol, koji

kao da mi pritišće glavu. Možete li mi reći s čime je to povezano? - Kod vas u duši je ostalo još puno prijezira prema nesposobnim i

tupim ljudima, kao i očekivanja prema okolini. Ne smije se prilaziti ikoni ako u sebi nosite uvrijeđenost i osudu, niti će do molitve doći ako ste puni prijezira i ljutnje. Počnite od pokajanja. Čovjek je klimnuo glavom kao znak daje razumio moje riječi, a ja sam se sjetio jednog interesant­nog slučaja koji mije ispričala moja prijateljica. U molitvi je neprestano ponavljala: - Bože, tebe volim najviše od svega na svijetu.

I svaki put bi joj se pojavio oštar bol. To je tako trajalo cijela dva mjeseca. Onda se Bogu obratila sljedećim riječima:

- Bože, i pored svega Te volim najviše na svijetu, samo nemoj da bude tako bolno. - Bolje prestao, i nikada se više nije pojavio.

U listopadu, pred moj let za New York, imao sam dva teška slučaja, koja sam već spomenuo. Prvi je - dječak koji je bolovao od raka krvi, bio je iznimno pametno i dobro dijete. Razlog oboljenja bila je vezanost za sposobnosti i duhovnost. I drugi pacijent je bolovao od raka i to u posljed­njem stadiju. U nastojanjima da im pomognem, došao sam do onoga što je napajalo njihovu vezanost za duhovnost. Snažna želja da ljubav prema ljudima i svijetu bude sama sebi svrha. Bio sam uvjeren da će se ovaj put sve završiti dobro, ali sam pogriješio. Nakon mog odlaska, kod čovjeka je došlo do pogoršanja. Nekoliko dana me je njegova napaćena žena zvala telefonom u New York, ali ništa nije pomagalo. Čovjek je umirao, i nakon tjedan dana je preminuo. Tada sam se zapitao: - Ako nije bio vezan ni za jedan od tri glavna sustava vrijednosti koji postoje na Zemlji, koji je onda razlog njegove smrti?

U redu, mogao je djeci prenijeti jako puno duhovne nečistoće, koju kasnije nije bio u stanju očistiti, ili je u ovom životu učinio nešto, za što je neminovno morao platiti, ili mi se nije do kraja povjerio, ili je pak iner­cija njegovog karaktera tako velika, da ni pored svih nastojanja nije us­pio uvjeriti svoju dušu daje ljubav prema Bogu - najveća sreća za njega. U svakom slučaju, za godinu - dvije, on se treba ponovno roditi, tako

42

da je njegovo napuštanje tijela bilo čvrsto određeno. Sve ovo su mogli biti neki od razloga, ali sam imao osjećaj daje postojao neki uzrok koji je "hranio" bolest. Nije bio u stanju potpuno se osloboditi ljubomore, ali tada je neophodno zaci u strukture polja koje su iznad vremena... Te strukture stvaraju vrijeme onakvo kakvo jest. One također mogu biti sustavi vrijednosti za koje se možemo jako vezati, odnosno postaviti ih kao cilj i svrhu života. Ali što je potrebno učiniti da bi se uzdiglo iznad vremena, prostora i materije, to nisam znao. Istina je, da sam u posljed­nje vrijeme počeo "napipavati" jednu strukturu koja je u suprotnosti s vremenom, i osjetio sam da u meni periodično isplivava program koji me je poticao da se vežem za tu strukturu. Sjedim i duboko promišljam, pokušavajući ju definirati. Crtam krug, znači ovo su zemaljske vrijed­nosti - materija, desno crtam drugi, to su duhovne vrijednosti - prostor. Prostor stvara materiju, i istodobno oni prelaze jedno u drugo.

Ako se mijenja struktura prostora, mijenja se i struktura materije. Ve­like mase materije - mijenjaju strukturu prostora. Iznad njih crtam i treći krug - to je vrijeme, tj. ljubav prema ljudima i svijetu koji nas okružuje. Tu ljubav stvaraju duhovne i fizičke vrijednosti. Nedavno sam iznad vre­mena nacrtao i četvrti krug.

Činjenice to potvrđuju, uspostavio sam emotivni kontakt sa struk­turom koja se nalazi izvan vremena. Ona se pretače u vrijeme, i vrijeme se ulijeva u nju. U nečemu je ona suprotna vremenu. Postavlja se pitanje, u čemu? Pokušavam otkriti analogiju uzajamnog utjecaja materije i pros­tora. Ovdje je najbolji primjer - čovjek. Svi procesi se odvijaju brzo. Ti­jelo se raspada - duša nastavlja živjeti, tj. strukture polja su dugovječnije od struktura ujedinjena materije. Stabilnost polja je veća od stabilnosti ujedinjenja. Kako sam govorio pacijentima: odjeća, stan, novac - u funk­ciji su zaštite našeg tijela, to su uvjeti stabilnosti koji mu omogućavaju da se razvija. Stoje više novca i materijalnih udobnosti, to su veći uvjeti za stabilnost i zaštitu od okruženja. Ali, zaštita samo fizičke stabilnosti dovodi do nazadnosti i degradacije. Dinosauri su izumrli. Kornjače za­odjenute sigurnim oklopom, prestale su se razvijati. Počeli su pobjeđivati sisavci, kod kojih su u drugom planu ostali velika težina, čvrsti oklopi, oštri zubi. Brza adaptacija na nove uvjete i promjene nastale na razini refleksa, dopustili su da se fizičko prilagođavanje preobrazi u funkcio­nalno. Što je više funkcija imao jedan organ, ili više njih zajedno, to je

43

prilagodljivost organizma bila veća. Informacijska zaštita se pokazala boljom od čisto fizičke. Razvoj duhovnih struktura je tekao aktivnije kod grupnih organizama. Stabilne grupe individua imale su veće šanse preživjeti. Doduše, pokazalo se da kolektivni način promišljanja ima i svoje negativne strane. On teži ka stereotipima, i daleko je inertniji od in­dividualnog. Tako su se pčele, mravi, i drugi grupni organizmi, kod kojih je kolektivno u potpunosti uništilo individualno, kao i kornjače, prestali razvijati. Najperspektivnijim se pokazao smjer, gdje su se istodobno sus­retale dvije spirale, gdje se kolektivno mišljenje obogaćivalo individu­alnim. Tako materijalni svijet teži raznovrsnosti i promijenjivosti, a duhovni svijet teži jedinstvu i jednoobraznosti. Duhovne vrijednosti u usporedbi sa zemaljskim posjeduju daleko veću stabilnost. Znači, one su u stanju više zaštititi čovjeka, tj. one daju moć, intelekt, moral, praved­nost, više ideale. Ako se čovjek prvenstveno orijentira na stjecanje tih vrijednosti, u konačnici će uvijek biti vitalniji i sposobniji preživjeti, od onog tko se isključivo orijentirao na novac i materijalna blaga. Vri­jeme, u odnosu na prostor i materiju - predstavlja još veću stabilnost. Zapravo, u ovom Svemiru najveća stabilnost, što znači i osnovni infor­macijski sadržaji, nalazi se u vremenskim strukturama. Jednostavnijim jezikom rečeno, ljubav prema ljudima i svijetu, još pravilnije - prema ovom Svemiru, pruža najveću moguću stabilnost i zaštitu, a samim tim i najveću sreću.

* * *

Vratimo se ponovno četvrtnoj strukturi koju sam nedavno osjetio. Ako je ona suprotna vremenu, to znači da bi ona trebala i razgrađivati, i istodobno posjedovati veću stabilnost u odnosu na vrijeme. Mučio sam se kako nazvati tu strukturu. Kasnije sam ju odlučio nazvati "kaos," -rušenje. "Kaos je najviši stupanj reda" - tako su govorili drevni mudraci. Drugim riječima, kaos ruši zato što je razina njegovog ustrojstva veća od ustrojstva kozmosa. Dobiva se čudna predodžba: iznad ljubavi prema ljudima i ljubavi prema svijetu se nalaze sile Rušenja. To je bio zid, koji nisam mogao svladati. Nedostajalo mi je snage za to, tako da sam odlučio to ostaviti za neko drugo doba.

Sjedim u svom prijamnom odjelu na Manhattanu. Kroz proreze

44

i

žaluzina se probija Sunčeva svjetlost. Obavljam preglede i razgovore s pacijentima, i svi slučajevi izgledaju jednostavni. U tom trenutku me telefonski poziv iz Sankt-Petersburga izbacuje iz kolotečine. Kolega me pita za savjet:

- Sin mi je počeo imati probleme s plućima, i pri tome ne pomažu nikakvi lijekovi.

Promatram polje dječaka i uspinjem se na razinu koju sam nazvao "Kaos".

- Slušaj me, - obraćam se svom suradniku. - Radi se o vezanosti za nekakve više strukture, kojima još ni ime nisam pošteno dao. Probaj još nešto učiniti, a ja ću sa svoje strane pokušati stabilizirati situaciju.

Nakon dva dana me je ponovno nazvao: - Obratio sam se jednoj vidovitoj ženi, koja mi je savjetovala da sina

natapam u kadi s vodom u kojoj je bijeli luk. Poslije kupke on se izvukao, i kao daje nastupilo poboljšanje, ali se opet sve povratilo, i stanje mu se i dalje pogoršava.

* * *

Cijela ta situacija je podsjećala na stegu koja je sve više sabijala moje sposobnosti i mogućnosti i pretvarala ih u jednu inertnu i bespomoćnu grudicu. Opet sam se našao u situaciji kada je sav prijašnji rad, koji je ranije davao rezultate, odjedamput prestao djelovati. Pri tome je situacija kod djeteta, zbog dinamike pogoršavanja njegovog stanja, bila sve gora i podsjećala me na pacijenta oboljelog od raka koji je nedavno umro. U kritičnim situacijama spašavala me je sposobnost da apsolutno svu svoju snagu podredim jednom cilju, da maksimalno sažmem informaciju, sažimajući u jednu točku svu prošlost i sadašnjost. Ako je zgusnutost informacija nadilazila određenu razinu, tada se kvantitet pretvarao u kvalitetu, i dolazilo je do rađanja nove ideje. U skladu s tom novom idejom, klasificirao sam informacije iz okoliša, razvijao sam nove poj­move, i zahvaljujući njihovoj pomoći, uspostavljao kontrolu i rukovodio situacijom. Grozničavo sam krenuo prisjećati se bilo kakvih činjenica povezanih s temom vremena i silama "kaosa".

Sjetio sam se jednog interesantnog razgovora koji sam imao u Sibiru. Moj sugovornik mi je pričao o eksperimentu koji je izvodio u svezi s vremenom.

45

- Odavno sam primijetio da protok vremena nije ujednačen. Zamis­lite, na Zemlji leži ogroman broj metalnih cijevi. Kada prolaziš pored njih vrijeme se skraćuje. Poslije toga smo pitali druge ljude koji su tuda prolazili za njihov subjektivni doživljaj. Ljudi su doista imali osjećaj da taj put prelaze za kraće vrijeme, u odnosu na distancu nekog drugog puta. Pokazalo se da veliki broj cjevastih elemenata spojenih zajedno usporava vrijeme. Eksperimentirali smo i s drugim oblicima. Uzeli smo dvadeset kartonskih ambalaža za držanje jaja, i ispred njih smjestili čovjeka. Istog trenutka su instrumenti registrirali promjenu fiziološkog stanja, a bile su evidentne i vanjske promjene. Krv mu je jurnula u glavu, i lice mu je pocrvenilo. Jedino što nismo imali nikakvo objašnjenje zašto određene konfiguracije predmeta mijenjaju tijek vremena.

Rekao sam mu da mi se to čini sasvim razumljivim. Materija, prostor i vrijeme su jedna cjelina. Drugim riječima, promjena jednog od elemena­ta, vuče za sobom i promjenu drugog. Ogromna masa materije značajno mijenja karakteristike prostora i vremena. Kada se zbijenost vremena mijenja, to dovodi do pojave ili nestanka fizičkih objekata i do promjene karakteristika prostora. Svaki objekt svojom površinom utječe ne prostor i vrijeme. Sjetio sam se još jednog događaja: jednom sam iz puke ra­doznalosti otišao do neke vračare koja je liječila molitvama i razgovori­ma. Gledala bi čovjeka u oči, i počela pričati o njegovom životu, a potom bi mu rekla što može očekivati u budućnosti. Koliko god to bilo čudno, i ako se izuzme njezin primitivan i grub način komuniciranja, ono stoje govorila slagalo se s podacima do kojih sam ja dolazio dijagnostikom. Recimo, kod jedne sam djevojke otkrio ogromnu unutarnju ljubomoru i velike probleme koje je zbog toga imala u privatnom životu, kao i male šanse da ima djecu. Vračara je na primjer to ovako objasnila:

- Na tebi je prokletstvo, draga moja, djece nećeš imati, dolazi kod mene, popiti ćeš vodu koju ti budem dala - i biti će ti lakše.

Koliko sam vidio, vračara je u prošlom životu živjela na Tibetu, i tamo se bavila duhovnim vježbama. To je dovelo do spontanog otvaranja pre-kognitivnih sposobnosti u ovom životu.

- Svake godine odlazim na Altaj - priča ona. - Do tamo treba preći 60 kilometara, da bismo se pomolili u jednoj crkvi. Skupimo se nas neko­liko, koji smo iste vjere, zajedno se pripremamo za put i dugo pješačimo

46

5

do tog mjesta. Prošli put, kada smo se vraćali nazad poslije molitve u crkvi, za to su nam trebala samo dva sata. Drugim riječima, za jedan sat smo prešli 30 kilometara. Nitko od nas ništa nije razumio, bili smo uvje­reni da nam je Bog tako dao znak.

Kasnije sam promatrao što se to zapravo dogodilo. Pokazalo se daje vrijeme - ritam. Preko ritma lakše možemo upravljati vremenom. Kada čovjek ritmnično hoda nekoliko sati, ono o čemu tada promišlja, daleko dublje prodire u njegovu podsvijest. Ako se kreće svo vrijeme u mislima s Bogom, molitvom u sebi i pripremajući se za molitvu koju će obaviti na kraju puta, njegovo vrijeme se naglo usporava. Eto zašto su hodočasnici išli pješice. Usporavalo se ne samo subjektivno već i objektivno vrijeme. Prema tome, unutarnji okvir u kojem čovjek živi, diše, jede, kreće se, utječe na vremenske procese, a samim tim i na zdravlje. Dakle, odijelo koje čovjek nosi, odnosno njegova površina, kroj i forma, mogu isto tako utjecati na zdravlje čovjeka. To znači da i prostor u kojem čovjek živi, način na koji je obrađena površina tog prostora, veličina i slično, pozi­tivno ili negativno utječu na zdravlje. Drugim riječima, oblik prozora, raspored namještaja, raspored prostorija, sve to utječe na naše zdravlje, i to ne samo organizacija unutarnjeg, već i vanjskog prostora. To znači da fasada kuće, raspored parkova, šetališta, hramova, i zdanja društvenog života i aktivnosti, mogu utjecati na sudbinu i fizičko zdravlje jednog grada. Ipak, to je sve povezano s vremenom, s uređenjem.

A što je s rušilačkom snagom "kaosa"? U kakvoj je "Kaos" vezi sa zdravljem čovjeka? Ponovno sam počeo analizirati. Bolest - to je jedan vid destabilizacije organizama, narušavanje njegovih funkcija. U djetinj­stvu sam često bolovao od nazeba i primijetio sam kako mi se u vrijeme bolesti značajno povećava osjet mirisa i okusa. Organizam kao da se obnavlja, "postaje osjetljiviji". Jednom su mi radi povećanja imuniteta davali injekcije piroganala. Došlo je do naglog rasta temperature, fizički sam bio iznuren, ali sam kasnije na sebi osjetio da je otpočeo proces nekakvog pomlađivanja. Kada se organizam naviknuo na lijek, taj efekt je prestao. Znači destabilizacija koči vrijeme, i daje efekt pomlađivanja. Dok organizam raste, događa se intenzivno fizičko pregrupiranje, koje na svoj način, adekvatno utječe na vremenske procese. Osobito moćna i burna destabilizacija se događa u vrijeme spolnog sazrijevanja. Tada je

47

sažimanje maksimalno. Prema tome, glavne sposobnosti i čitav životni put djeteta u tim godinama bivaju određeni upravo tada. Znači, ako prakticiramo tehnike dubokih destabilizacija, moći ćemo naglo usporiti procese starenja. Za jednu takvu destabilizaciju je potrebna kontrola koja je u stanju rušenje probraziti u stvaranje, a to je upravo snaga ljubavi u našoj duši. Bog je stvorio Svemir. Bog je ljubav. Znači da bismo kontro­lirali bilo koji destabilizacijski proces, potrebno je približiti se Bogu, i u duši razvijati sve veću ljubav. Odnosno, prvo ljubav, pa tek onda destabi­lizacija. Ciklus je sljedeći: duša djeteta koje se treba roditi, prije začeća se sjedinjuje s Bogom i prima količinu ljubavi, ovisno od svoje karme. Ako destabilizacija kojoj se izlaže pri rođenju, u tijeku razvoja i interak­cije s okolinom, nadilazi razinu ljubavi koje je ono u sebi ponijelo u ovaj život, počinju psihička i emotivna ranjavanja, bolesti i smrt. Znači, ono što se ruši su zidovi, a njihov temelj je ljubav.

* * *

Ispričati ću vam još jednu priču. U proljeće 1955. godine sam s pri­jateljima otputovao na sjeverni Kavkaz - u Teberdu. Tamo smo otišli do poznatih Norzanskih kavkaskih izvora. Dok smo sjedili za večerom, otpočeo je razgovor o mineralnim vodama i njihovim svojstvima u liječenju raznih bolesti. Pomislio sam kako bih se, kada prođem kroz sve stupnjeve duhovnog pročišćenja, trebao pozabaviti i fizičkim utjecajima. Osim verbalno-emotivnog utjecaja, potrebno je iznalaziti i druge oblike. Recimo, na osobu koja se moli u hramu, na promjenu njenog unutarnjeg stanja svijesti, ne djeluje samo molitva, već i oblik hrama, prostor unutar njega, raspored i oblik sakralnih predmeta, miris itd. Prema tome, čovjek koji iskreno radi na sebi i teži svoju dušu oplemeniti ljubavlju, neće se samo zaustaviti na preispitivanju svoga života u odnosu na ispravljanje sustava vrednovanja, nego će primijenjivati i tehnike koje mogu potak­nuti da ljubav raste i razvija se promjenom ritma promišljnja, disanja, života i prehrane.

Prijatelj mi je ispričao interesantnu povijest o neobičnim mineralnim vodama u jednom od planinskih sela Kavkaza, gdje je inače boravio. Tamo postoji, jedan pored drugog, nekoliko mineralnih izvora i svaki liječi određene bolesti. Jedan izvor liječi vid, drugi zglobove, treći cri-

48

jeva. Rezultati su začuđujući. Ljudi koji su izgubili vid, za nekoliko dana progledaju. Zamolio sam ga da zamisli tu vodu koju je pio, ne bi li preko njegovog informacijskog polja izašao na strukture informacijskog polja izvora. Znao sam da će informacija koju ću dobiti posrednim putem biti površna, ali sam želio saznati glavno načelo djelovanja.

Voda se javlja kao izniman nositelj informacija. Provlačeći se kroz sedimentne stijene, voda prikuplja određene informacije. Na Kavkazu su minerali nataloženi, budući da je to bilo dno nekadašnjeg oceana. Nije isključeno da su programi koje sadrži voda povezani s nekadašnjim životom koji je bio prisutan u oceanu. Ono što sam otkrio bilo je za mene neočekivano. Bio sam uvjeren da voda u sebi nosi ogromnu količinu životne energije, pomoću koje dolazi do ozdravljenja. Međutim, voda je nosila informaciju smrti. Pokazalo se da ti izvori sadrže informaciju o smrti mnogo živih bića. Odnosno u vodi je bilo zakodirano prisustvo smrti.

Ujutro sam otišao do "Akademije za parapsihologiju." - Imam vijesti za tebe - reče mi kolega. - Jedna djevojka je poslije

tvog liječenja završila na psihijatriji. Njezina majka je zvala, i ostavila je poruku na sekretarici:

- Trebali biste znati što se događa s pacijentima Lazareva. Više puta smo bili kod njega na pregledu, i kći mi je nedavno završila na psihija­triji.

- Je li ostavila broj telefona? - pitam kolegu. - Da, ovdje je. Nazvao sam ženu i pitao je za ime njezine kćeri. Ispitujući njezino

informacijsko polje vidio sam daje uzrok njezine bolesti povezan s njezi­nim sinom, kome prijeti smrtna opasnost, čiji je razlog ljubomora. Polje djevojke je u načelu harmonično. Znači, problem je u tome što njezina duša nije pročišćena.

- Jesam li vam rekao, daje vaša kći iznimno ljubomorna? - Da, govorili ste o tome, i ona je radila na sebi i bilo joj je malo bolje.

Ali nedavno je došlo do naglog pogoršanja. - Jesam li vam govorio, da se trebate moliti ne samo za kćer, već i za

unuka?

49

- Da. Molila sam se zajedno s kćeri. - Slušajte me pažljivo. Ako sam vam rekao da su preispitivanje

čitavog života i molitva, jedan težak posao, onda je to doista tako. Ako sam vam objasnio da će mnogo više snage biti potrebno da se očisti duša vašeg unuka, onda je i to istina. Moje riječi ni vi, ni vaša kći niste oz­biljno shvatili. Šanse da vam unuk preživi su kao i prije, minimalne. Sve ono što niste uspjeli očistiti kod vašeg unuka, ili će ubiti njega, ili će se neminovno vratiti njegovoj majci i baki, koje su mu to prenijele. Ako ste se vi ulijenili u momentu kada treba očistiti dušu, onda vam za to nisu drugi krivi. Nastavite raditi i dalje.

Žena je spustila slušalicu, dok sam ja lagano preispitivao sve moguće slučajeve. Kada se čovjek liječi kod ekstrasensa, može doći do pogoršanja uslijed rezonanci u programima između njih dvoje. U slučaju daje duša iscjelitelja za nešto vezana, a uzrok bolesti kod pacijenta je analogan toj vezanosti, iscjelitelj neće moći izliječiti pacijenta. Utemeljitelji mnogih religija su bili ljudi čije su duše samo stremile Bogu. To je harmoniziralo i liječilo duše i tijela njihovih sljedbenika.

* * *

Nedavno sam na pregledu vodio interesantan razgovor s jednom djevojkom.

- Vaša duša ima svoj cilj i svrhu u životu - a to je želja da imate djecu, da stvarate, podižete i gradite. Isti takvo stajalište imate i prema mužu i ljubavi koju osjećate prema njemu. Pri tome niste u stanju pod­nijeti adekvatno poniženje i uvredu vaših osjećaja. Zbog toga vam je u prošlom životu umro sin. U ovom životu on se ponovno treba roditi u ovom svijetu. Dogodi li se da on umre dok ste u drugom stanju ili nakon porođaja, za to ćete vi biti krivi, i zato vam je već predodređeno da prije začeća i u tijeku trudnoće iskusite uvrede i poniženja. Pripremite se za to ranije. Što se vaša duša bude više orijentirala na ljubav prema Bogu, to ćete lakše prolaziti kroz iskušenja koja vam predstoje, i tako spasiti svoju bebu.

Djevojka mi postavlja neočekivano pitanje: - Bila sam na seansi kod jedne žene-ekstrasensa, i ona mi je rekla da

mogu liječiti djecu. Jednom sam stvarno i uspjela pogoditi točnu dijag-

50

nožu i kazati koji način liječenja je potrebno primijeniti, stoje bilo nešto potpuno neočekivano kada sam ja u pitanju. Kasnije mi je još jedan is­cjelitelj kod koga sam bila, rekao da posjedujem velike sposobnosti. Da li da se usavršavam u liječenju drugih?

- Ja bih vam posavjetovao da se mnogo ne žurite. Bilo koji vid is­cjeljivanja, jest liječenje ljubavlju, a ako nje nema dovoljno, čovjek ne može biti iscjelitelj, mislim - u profesionalnom smislu.

- Recite mi, jesu li iscjeliteljske sposobnosti prisutne kod svakoga, kao i sposobnost da se voli?

- Kod svakog čovjeka postoje dvije razine ljubavi - prva je površinska, u kojoj ljubav nastaje samo kad je u dodiru s nečim, i kao da ovisi od objekta koji ju je izazvao. Taj osjećaj, kao i svi drugi osjećaji, proistječe iz osjećaja Božanske ljubavi koja ni od čega ne ovisi i sve stvara. Jer Bog ni od čega ne ovisi, i ta ljubav sja poput Sunca, ničemu se ne potčinjava. Dok vaša unutarnja ljubav ovisi od osobe koju volite, od želje da imate djecu, od želje za stvaralaštvom. Tu "nečistoću" preuzimate na sebe, i ona se odlaže u ono za što ste se vezali i od čega ovisite. Znači, vaša želja da rodite djecu, da u životu podižete i stvarate, da volite ljude i svijet oko sebe, postati će jača. Kada vam se dogodi da vam je duša ugrožena, uslijed rastuće tendencije da se zbog vaših želja veže za gore spomenute životne vrijednosti, tada će vam se "odozgo" zatvoriti mogućnost da imate djecu, kao i sposobnost da stvarate i budete kreativni. To se može manifestirati u vidu sterilnosti, ili kroz gubitak moći iscjeljivanje, ili kroz neku tešku bolest. Kod svakog čovjeka se javljaju momenti, kada duša transcendira ono za što se u tom trenutku vezala i kada počinje zračiti ljubavlju. U tom periodu čovjek može pomagati drugima, a da pri tome na preuzme "nečistoće". Međutim, to se rijetko događa.

* * *

Da se vratimo mojoj temi. Pacijenti mi umiru, a ja im nisam u stanju pomoći. Djeca mojih kolega se razbolijevaju, a ja ne mogu razumijeti o čemu se radi. Situacija se pogoršava. Sada je potrebno da se maksi­malno usredotočim, sakupim što je moguće više informacija, a zatim ih naglo sabijem, sažmem. Kada se informacija sažima, dolazi do njezinog raspada. U slučaju da u tom trenutku nemate dovoljno ljubavi, možete

51

poluditi. Kada ljubavi ima dovoljno, rušilačko djelovanje se pretvara u stvaralačko, u nove ideje. Da bi se skupilo dovoljno ljubavi, nužno je odvojiti dušu od svega za što se u ovom svijetu zalijepila. Uoči predstojećeg mentalnog napora, na mene se obrušava bezbroj neugod­nosti, nesreća i poniženja. Iznimno je djelotvorna opasnost smrti. Nakon sumanutog perioda, koji traje mjesec-dva, obično sam u stanju iz prve riješiti problem. Ulazeći u takve analize, shvatio sam zašto ljudi, koji su po prirodi stvaratelji, vole rizične i ekstremne situacije. Oni vole rušiti uobičajeni ritam rada i života uopće, i puni su ljubavi. Sto se duša inten­zivnije odvaja od svega za stoje privezana, to se oslobađa veća količina ljubavi. Eto zašto su učenike u mnogim tajnim školama izlagali haluci-nogenim drogama, velikim trpljenjima, koja su graničila sa smrću. Na taj način su ih toliko "razbijali," da su bili u stanju izvesti kvalitativni skok naprijed. Svaki onaj koji je u sebi imao dovoljno ljubavi, vjere i dobrodušnosti prije svega, prolazio bi sva iskušenja i uspinjao se na vi­soku razinu svijesti. Ali, takvih je bilo malo. Zato je odabir učenika bio surov, i mnogi su stradali, ili bili izbačeni iz škole.

Nisam mogao ovladati temom "rušenja" i "vremena". To sam jasno osjećao. Neophodno je pitanje rješavati bar na općem planu. Ponovno se prisjećam mineralnih izvora, koji su imali sposobnost liječiti ljude. Informacija preko crijeva djeluje na duboke razine podsvijesti. Na jednoj strani čovjek dobiva informaciju o "rušenju", koja blokira njegovo ve­zanje za svijet koji ga okružuje, a na drugoj, dobiva informaciju o ljubavi u strukturama koje su se razgrađivale. U podsvijesti dolazi do istih pro­cesa koji se događaju za vrijeme smrti i u vrijeme molitve. Svi jedemo hranu koja je u većini slučajeva nastala vrenjem. Jedna žena mije rekla za jednu delikatesu- crna jaja. Jaje koje je bilo u zemlji dulje od godinu dana dobiva nevjerojatan okus i smatra se delikatesom. Kada čovjek pije svoju mokraću, sudeći po svemu, informacija impulsa "rušenja" djeluje analogno vodi iz mineralnih vrela. Čuo sam da su se neke bolesti liječile, kada su bolesnici ležali na prirodnom gnojivu ili u zemlji. Poznato je da ljekovita blata i glina daju isti učinak.

* * *

Sjedim s prijateljem u sauni, i on mi se žali: - Slušaj, u posljednje su me doba počeli boljeti zglobovi i nikako se ne

52

mogu riješiti kihavice. - To je uslijed ljubomore - odgovaram. - Ma nemoj! - čudi se on. - Kao da ja ne preispitujem sebe. - To ti se samo čini. To je duboko u tebi. - A zašto me bolucka pankreas? - Bol pankreasa ukazuje na odnos s voljenom osobom. On se lupa po donjem dijelu vrata: - A vrat, zašto me boli? - Ogorčen si na žene. - Dobro, a zašto poslije slikanja imam jake bolove u bedru? - To je uslijed gušenja ljubavi zbog ogorčenosti na žene. - Zašto baš sada? - Duše buduće djece se približavaju tvom polju. A tamo ima mnogo

toga. Sada je proljeće i pojačana je veza s budućnošću, a u jesen s prošlošću. Ako se tamo nalazi neka "nečistoća", nekakvi grijesi, svoj­stveno tome će se pojaviti i problemi. Sudeći po svemu, ono što sam u prvoj knjizi napisao o aktiviranju programa samouništenja na razini čovječanstva koncem 1995. godine, doista se i dogodilo. Budući da su razmjeri ogromni, za sada to nije odmah uočljivo. Primjetno je samo narastanje negativnih procesa.

- Pusti to, neka nam Bog bude na pomoći - nastavlja moj prijatelj. - Rekao si kako vezanje za osobu koju volim i obitelj, rađa ljubomoru. Da su vezanost za impuls stvaralaštva i ljubomora, po energetskoj pri­padnosti, jedno te isto. To znači, ako budem ljubomoran, vezati ću se za stvaralaštvo i kreativnost, odnosno zbog toga mogu izgubiti svoje stvaralačke talente?

- Svakako. - Osim onoga što si napisao u knjigama, što još savjetuješ? - S vremena na vrijeme potrebno je isključivati se iz životnih situacija,

da se dušom ne bismo vezali za osobne, individualne želje i vrijednosti. Slikar, umjetnik koji normalno radi, odjednom napušta sve, na neko vrijeme se izdvaja, lumpuje i opija se, a zatim se vraća i normalno nas­tavlja stvarati. Da je produljio raditi bez prestanka, ili bi izgubio svoj umjetnički talent, ili bi poludio, ili bi doživio katastrofu u emotivnom životu, gubitkom osobe ili osoba koje voli. Nije slučajno što su umjet­nici u doba renesanse davali zavjet da se neće ženiti. Nužno je da se

53

periodično odvajamo od osoba koje volimo, kao i od posla do kojeg nam je stalo. Što se intenzivnije isključimo iz svega, to ćemo kasnije biti kreativniji.

- A kako je to u životu? - radoznalo će moj sugovornik. - U jogi postoji jedna poza, tzv. šavasana, ili poza "mrtvog tijela", naj­

bolja poza za meditaciju. Nije tek tako dobila ime. Bavljenje tehnikama opuštanja, usporavanje daha, sjedinjavanje, sve su to istočnjačke tajne, pri kojima disanje, pokret, totalno isključivanje iz svakodnevnih običnih situacija, zarad maksimalne usredotočenosti na druge objekte, u potpu­nosti doprinosi razvijanju stvaralačkih potencijala i u privatnom životu. Da, i svakako sauna.

- Eto, u sauni i sjedimo! - radosno će on, i počne se brže udarati metli­com od šiba. - Zašto ljudi poslije saune obično piju votku? Je li to zbog toga da bi svoja osjetila povukli iz vanjske sredine?

Počinjem mu pričati kako je to bilo prije dvadesetak godina kod pravih posjetitelja saune, kada bi se okupilo njih šestorica - osmorica. Prva dva sata svatko bi se pario kako je htio. Zatim bi napravili stanku od pola sata, pili sokove i pričali. Nakon toga bijednog iz grupe polagali na pod saune i parili, naizmjenično, smjenjujući se, do iznemoglosti. Zatim bi ga petorica - šestorica istodobno počeli snažno masirati, gnječeći mu mišiće. Kada više nije bio u stanju ni ruke podići, odnosili bi ga do baze­na i tu ga držali oko pet minuta. Onda bi ga stavljali na klupu i polijevali ga prvo toplom, pa prohladnom, zatim vrućom, pa ledenom vodom, i na kraju nekoliko puta toplom. Tek nakon toga bi ga ostavljali na miru. On bi oko pola sata ležao u polusvijesti. Za šest sati koliko su proveli u sauni, samo je polovica cijele skupine mogla izdržati cijeli tretman. A osjećaj je bio kao da si se ponovno rodio. U razgovor su se uključili i drugi, koji su sjedili oko nas u sauni.

- Samo da znate, jedan čovjek se tako dugo pario u sauni, daje poslije umro.

- Dečki, zapamtite tri važne stvari, - svečano počinjem s odgovorom, - da bi srce i organizam izdržali napor, prije nego što uđete u saunu, morate iz sebe izbaciti loše raspoloženje, žaljenje za prošlošću i strah za budućnost. U samoj sauni se ne smije psovati i treba se maksimalno isključiti iz svega - to čuva energiju. Drugi važan princip, u saunu

54

treba ići redovito. Tada će organizam biti spreman za napore i lako će ih izdržati, a to povećava imunitet i za druge napore i patnje u svakod­nevnom životu. Treće: čast je umrijeti u sauni.

U sauni se razlijegao smijeh. Netko je zatim na vruće kamenje prosuo kapi otopine metvice, i počela se stvarati para.

Sjećam se slučaja kada je žena svom paraliziranom mužu utrljavala med, a zatim ga sama vukla do saune, gdje ga je bespoštedno parila i mlatila metlicom od šiba. Nakon dva mjeseca on je sam ustao i počeo hodati. Taj slučaj možemo objasniti bez ikakvog prethodnog dijagnos­ticiranja. Bolest je stres s kojim nismo uspjeli izaći na kraj. Stres nije moguće podnijeti, kada je u duši malo ljubavi. Ta žena je svom mužu pružala maksimum ljubavi i maksimum stresa, i muža je naučila da sačuva ljubav u svakoj situaciji. Siguran sam da što više mislimo o lju­bavi, to ćemo manje morati brinuti o lijekovima.

Prisjećam se jednog interesantnog razgovora koji se vodio kod mene u proljeće 1995. godine. U ordinaciju mi je došao čovjek koji je živio na Kamčatki. Počeo mi je pričati o čudnim pojavama koje se tamo često događaju.

- Za vrijeme erupcije vulkana, kategorije kao što su vrijeme, pros­tor i gravitacija se bitno mijenjaju. Imam video vrpcu na kojoj se vidi vulkanolog koji se spašava od kamena koji se kotrljao niz padinu. Vulkanolog bježi niz padinu, zatim u luku savija lijevo, a potom ide uz padinu. Kamen prati njegovu putanju, i poslije nekoliko sekundi počinje se "kotrljati" uzbrdo, te sustiže i ubija vulkanologa.

- Postoje mineralni izvori - čovjek nastavlja dalje s pričom - koji vraćaju vid. Ima jedan izvor u kojem, kada se okupaju čak i paralizirani - počnu hodati. Također postoji jedno mjesto gdje ne smijete zanoćiti, jer vam se događaju halucinacije i možete poludjeti.

Promatram s čim to može biti povezano, uzrok je pod Zemljom. Pokušao sam na suptilnom planu otkriti o čemu se radi. Magmatske stijene, osim ogromne težine i zbijenosti, sadrže i određenu informaci­jsku usmjerenost. Informacija je često vektorska. Kada se stijene počnu savijati u spiralu, ili u sustav prstenastih struktura, onda počinju mijenjati

55

prostomo-vremenske karakteristike. Značajno se mijenja napon magnet­skog polja. Ako se takve stijene nalaze blizu površine, živi organizmi upadaju u zonu djelovanja.

- Znate li da kod nas postoje mjesta na kojima vrijeme teče sasvim drugačije. Satovi se tamo zaustavljaju, bilo da su mehanički, bilo na baterije. Lokalno stanovništvo, Iteljmeni, na početku su se plašili takvih mjesta, misleći da su zaposjednuta zlim duhovima, da bi ih kasnije počeli rabiti u svoje svrhe. Recimo, neophodno je riješiti neko pitanje od vi­talnog značaja za cijelo pleme. Nekoliko ljudi bi odlazilo na određeno mjesto. Za boravak na takvom mjestu bila je potrebna ogromna hrab­rost. Oko zore bi im se javljala jasnovidnost, i bili su u stanju vidjeti budućnost. Nakon čestog boravka na tim mjestima, kod nekih su se počele pojavljivati neobične sposobnosti. Recimo, stado je moralo na ispašu, i to baš tamo gdje ima puno zmija. Životinje su se prirodno plašile tamo ići. Čovjek bi došao do mjesta gdje su se skupljale zmije i vradžbinama ih odvodio na drugo mjesto. Nekoliko sati bi pašnjak bio bez ijedne zmije. Zatim bi pomoću vradžbina ponovno vraćao zmije, kada se ispaša marve završila.

Ispitivao sam kako je moguće vradžbinama utjecati na ponašanje živih bića. Informacija, koju verbalno iskazujemo, ako je potkrijepljena voljnim naporom, načelno je u stanju utjecati na cijeli Svemir. Stupanj njezinog utjecaja ovisi od toga koliko smo blizu Tvorcu. Na unutarnjoj, dubinskoj razini, kontakt s Bogom je kod svih ljudi jednak. Dok na vanjskoj, ta razlika zna biti itekako velika. Svojstveno tomu, vanjska, površinska razina ljubavi kod čovjeka može biti na različitom stupnju u ovisnosti od okruženja, ali unutarnja je uvijek postojana i ne ovisi ni od čega. Na unutarnjoj, glavnoj razini, svi smo jedno s Bogom, i apsolutno smo savršeni. Na vanjskoj razini, naše se savršenstvo ogleda u tome, koliko naša ljubav ne ovisi ni od kakvih utjecaja iz vanjske sredine. Što je veći stupanj te neovisnosti, to čovjek može podnijeti veću destabiliza­ciju. Sam čovjek se poput ruskih lutki, koje su smještene jedna u drugu, sastoji od tijela različite gustoće. Stoje razina suptilnija, to je i stabilnija i ruši se i destabilizira uz veću muku. Zato i oslobađa veću količinu lju­bavi i energije.

Prema tome, ako se destabilizacija psihičkih podsvjesnih struk­tura periodično sprovodi, dajući mogućnost organizmu da se odmori, to

56

dovodi do toga da se točka oslonca, koncentracije, premiješta na daleko suptilnije razine. Čovjek prestaje biti ovisnik i rob nekih vrijednosti za koje je do nedavno bio vezan. Smanjuje se ovisnost od magnetnih, gravitacijskih, vremenskih polja, a nekoliko puta se uvećava utjecaj i mogućnost upravljanja nad okruženjem. Znači, mjesta na kojima su prostorno-vremenske karakteristike nestabilne, kod jednih mogu prouzrokovati potištenost i bolest, a kod drugih progres i razotkrivanje talenta. Kada sam na suptilnoj razini proučavao glavne nestabilne zone na Zemlji, vidio sam područje Himalaje i Brazila. Na Himalaji su te zone na površini, dok su u Brazilu pod zemljom. Energetika Zemlje je pove­zana sa premještanjem ogromnih informacijskih masa u njezinoj utrobi. Kao rezultat toga se pojavljuje vektorska veličina koja se premješta po sferičnoj površini Zemlje, mijenjajući energetsku i informacijsku os­novu.

57

NOVE STRKTURE

Periodična destabilizacija i pregrupiranje veza predstavljaju neophod­an uvjet razvoja. Zemlja periodično mijenja svoj gravitacijski, magnetski i vremenski režim. Sunce ima analogne pulzacije. Kada slične promjene režima krenu iz središta Galaksije, one su toliko moćne, da uzrokuju smrt velikog broja živih bića na našem planetu. Kada pijemo vodu koja je prošla kroz naslage Zemljine kore još iz prirodnih kataklizmi, vjerojatno tada primamo informaciju o naglim promjenama u prostorno-vremenskim strukturama, i to nas zapravo liječi. Postoje treneri koji izlažu čovjeka fizičkim naporima, učvršćujući mu time fizičko zdravlje i živčani sustav. Možemo očekivati da će se uskoro pojaviti treneri koji neće mijenjati fizičke, već prostorno-vremenske karakteristike.

Baveći se temom razvijanja sposobnosti kod čovjeka, u posljednje doba sam došao do zaključka da bez sila "rušenja," odnosno "kaosa," razvoj nije moguć. Sile rušenja nam se često čine kao da se radi o kaosu. Međutim, "kaos je samo viši oblik poretka" - tako su govorili drevni mudraci. Znači, struktura do koje sam došao u svojim istraživanjima, i koja je u suprotnosti s vremenom, predstavlja sustav višeg reda. Prodirući u naš Svemir, ona je cijelu ruši. Budući da čovjek na suptilnom planu ima kontakt s tom strukturom, znači da ona može postati jedan od sustava njegovih vrijednosti za koji se može dubinski vezati i od nje može ovisiti. Uvjetno sam tu strukturu nazvao "savršenstvo". Dolazimo do toga daje "savršenstvo" izvan granica materije, prostora i vremena, i da je moguće da i ono postane svrha, smisao i cilj života, te da se zbog toga možemo razboljevati i umirati. Dakle, osim ljubavi prema ljudima i prema cijelom Svemiru, postoji još jedna vrijednost ogromnih dimen­zija, a to je ljubav i potreba za savršenstvom. Ako čovjek od nje napravi apsolutnu vrijednost, od stvaratelja se pretvara u rušitelja i želi uništiti čitav Svemir zato što misli da nije savršen. To je iskonski sotonizam. Sotona je simbol Rušenja. Sjetio sam se Biblije, u kojoj je opisano kako se anđeo preobratio u vraga. On se vezao za "savršenstvo," uvjeren da je Bog stvorio nesavršeni Svemir. Samim tim, osjećaj da je svijet nesavršen, prijezir prema onima koji su nesavršeni, ne samo prema dru-

58

gima već i prema sebi, počeci su sotonizma. "Savršenstvo" jest velika, ogromna sreća, kada je u službi razvijanja ljubavi prema Bogu, ali isto tako može postati ogromna tragedija ako postane samo sebi svrha. Ruku na srce, još do nedavno bih na pitanje u čemu je smisao života, odgovo­rio da je to stremljenje ka savršenstvu. Prema tome, kako dolazimo do većih istina i viših uvida, to na sebe preuzimamo veću odgovornost i na većem smo iskušenju da nam to postane sve u životu, a da pri tome zaboravimo na Boga. Dugo sam promišljao zastoje to tako, i odjedanput sam neočekivano i lako sve shvatio: u materijalne vrijednosti je udah-nuta određena količina ljubavi. Upravo nam ona i pruža zadovoljstvo. U duhovnim vrijednostima je prisutno više ljubavi, a u razini strukture vremena, još više. Što je razina s kojom stupamo u kontakt veća i šira po svom volumenu, to se u našoj duši oslobađa više ljubavi, odnosno onog Božanskog. Doduše, ujedno je i iskušenje veće da tu konačnu ogromnu ljubav prigrabimo za sebe, pretvarajući je u cilj koji je sam sebi dovoljan i zaboravljajući na beskonačnost, na Boga.

U duši svakoga od nas prisutna je vječna Božanska iskra. Kod osta­lih površinskih omotača dolazi do razvijanja sve veće ljubavi koja nas postupno približava idealu koji nosimo u sebi. Čovjeku je suđeno da se uspinje stepenicama ka sve većoj sreći, ka Bogu. On na tom putu stječe sve veću snagu, iskušava sve veću patnju, svladava iskušenja da se za­ustavi na jednoj od tih stepenica, daje zamijeni za svrhu i smisao svog puta, i postane ovisan o njoj. Sve u svemu određeni dio puta je prijeđen. Dosegnuo sam određenu granicu Svemira, "napipao" još jedan sustav vrijednosti, koji sam nazvao "savršenstvo". Sada bi ovaj model trebao biti potvrđen kroz moj rad s pacijentima, i svakako, mojim osobnim iskustvom.

I sustav je proradio. Čim napipam bolnu točku pacijenta - odmah se to vidi po reakciji. Ranije sam gledao vezanost pacijenta za imidž i određene sposobnosti za koje se on prilijepio, međutim sada to izgleda nešto drugačije.

* * *

Preko telefona razgovaram s jednom ženom: - Ranije sam vam objašnjavao, daje vaša bolna točka - imidž i status

59

do kojeg puno držite. Međutim, iza toga se krila vezanost i ovisnost od vaše želje za postizanjem savršenstva. Ono je za vas glavni cilj u životu, vaša svrha i smisao.

- Pa to je normalno, to je sasvim normalno - s čuđenjem konstatira ona.

- E vidite, to nije normalno - odgovaram joj - Savršenstvo nikada ne može biti samo sebi cilj, ono je uvijek samo sredstvo.

Sljedećeg dana mi se žena ponovno javila: - Počele su mi se događati neobjašnjive stvari. Pribor s kojim radim

se slomio. Htjela sam otvoriti vrata ormara, a ona ispadnu. Čega god se prihvatim, počinje se lomiti na moje oči.

- Normalno - odgovaram joj - Kako sam imenovao uzrok vaših problema, program je isplivao i počeo aktivno djelovati. A vezanost za savršenstvo se manifestira samo kroz uništavanje svega izvana. Molite se da savršenstvo za vas bude samo način za razvijanje ljubavi prema Bogu, i sve će proći.

* * *

Kada sam bio u New Yorku, na pregled mi je došao stariji Kinez. Njegovi pretci su se posljednjih petsto godina bavili akupunkturom.

- Ne uspijeva mi u životu - povjerio mi se on. Zatim je počeo pričati o svojoj mladosti, o kineskoj revoluciji, kada je izgubio sve stoje imao, da bi poslije toga dobio tuberkulozu pluća.

- Imao sam u plućima rupe široke po tri centimetra - nastavlja s pričom stari Kinez. Tada me je izliječio jedan čovjek, koji me je naučio tai-či-čuanu, kineskom sustavu vježbi. I dan danas svaki dan vježbam po pola sat tai-či, kako bih probudio energiju.

- Tuberkuloza od koje ste bolovali, kao i problemi koje sada imate, na određeni način su povezani. Niste vezani ni za materijalne ni za duhovne vrijednosti. Ali, za vas su cilj i smisao života bili ljubav prema ljudima i prema svijetu u kojem živite, kao i želja za savršenstvom. Te vrijednosti se, po pravilu, u socijalizmu ubijaju. Nesavršeni i okrutni ljudi upravlja­ju osjećajnim i savršenim. Počeli ste loše misliti o svijetu u kojem ste živjeli, prezirali ste ga, i zbog toga se pojavila tuberkuloza. Osuda sre­dine u kojoj se nalazite, kreće sa svjesne razine. Ako je svijet oko vas

60

loš, onda vaš ego, vaš unutarnji osjećaj osobne važnosti, počinje rasti ogromnom brzinom. To se može ispraviti pravilnim razumijevanjem, ili smanjenjem ega pomoću određenih tehnika. Najbolje je istodobno i s jednim i s drugim. Kada se lagano i ujednačeno krećete, kao što je to slučaj kod tai-či-čuana, isključujete se iz uobičajenog ritma i reda uma. Ako se pri tome mijenja i režim disanja, onda je povlačenje osjetila iz vanjske sredine još intenzivnije. Biste li bili ljubazni i demonstrirali vaše vježbe?

- Kako da ne - spremno će on. Stajemo jedan nasuprot drugoga i počinje ritual u kojem se ego

povlači. - Noge se kreću u okviru pavokutnika - objašnjava starac. - Shvaćam, to omogućava da se održi ritam. - Pokreti su ujednačeni, slijevaju se jedan u drugi. Što su sporiji, to je

bolje. Klimam glavom u znak razumijevanja. - Što su pokreti ujednačeniji i sporiji, to je potrebna veća pozornost,

što uspješno odvlači pozornost od drugih problema. Kada premještate šake, trebate ih gledati. Kada dlanove udaljavate od sebe, gledajte na ovaj dio šaka - pokazuje Kinez.

U stvari, posljednje objašnjenje se pokazalo kao najhitnije. Ni u knji­gama, ni na video vrpcama nije spomenuto da pogled treba biti fiksiran na šake. A to je najviše smirivalo misaone procese.

- Kada udišete - nastavlja objašnjavati starac - vrh jezika treba prilju­biti uz nepce, a pri izdahu se jezik opušta.

Opet klimam glavom. Sve što je vezano za rad uma (vid, jezik, šake) isključuje se u tenutku vježbanja. Nakon ovakvih vježbi, efekt akupunk­ture je daleko veći, s obzirom, da se energija akupunkturologa prenosi na pacijenta.

- Znači, vi ste se vezali za savršenstvo i za ljubav prema svijetu oko vas - objašnjavam dalje starom Kinezu.

Doduše, on uopće nije ličio na starca, premda mu je bilo sedamdeseti-pet godina.

- U vama je planula snažna agresija, kada se svijet pokazao kao nesavršen i okrutan. Samo vas je vaša dobrodušnost spasila, te niste dobili rak, već tuberkulozu pluća, koju ste uspjeli brzo izliječiti.

61

Tuširanje hladnom vodom, gladovanje, tehnike disanja, tai-či-čuan, sve to smekšava ego i smanjuje podsvjesnu agresiju. Međutim, ako čovjek pri tome ne mijenja sebe i svoju životnu filozofiju, problem se s tijela, koje je ozdravilo zahvaljujući tehnikama, premješta na drugi aspekt i manifestira kroz udarce sudbine. Potrebno je u mislima proći cijeli život i prepoznati Boga i Njegovu volju u svakoj nemiloj i stresnoj situaciji u prošlosti, koliko god nelogična, neugodna i nepravedna ona bila. Tada će nestati unutarnje nezadovoljstvo svijetom koji vas okružuje, i linija sudbine će se suglasno tome poravnati.

* * *

Morao sam u što kraćem razdoblju na sebi testirati strukturu koju sam nazvao "savršenstvo". To mi je kroz nekoliko dana i bilo omogućeno. Pored zgrade u kojoj sam obavljao preglede, na prvom katu je bila pro­storija u kojoj ste mogli pratiti konjske trke i u njima sudjelovati. Do tada se nikada nisam kladio na konjskim trkama, ali ovaj put me je nešto privuklo. Ušao sam unutra i prišao pultu gdje je bilo desetak ljudi koji se se kladili na svoje favorite. Po zidovima su bili obješeni TV ekrani, koji su prikazivali sve što se na hipodromu događalo. Na žalost, nisam znao kako reći na engleskom: "Želim se kladiti za tu i tu trku, na tog i tog konja", tako da sam sljedećih par minuta samo šetao po prostoriji, i radoznalo pratio što se događa. Zatim sam se okrenuo i vratio u svoju ordinaciju. Jedan od službenika firme u čijoj sam prostoriji obavljao pre­glede, primijetio me je, pa me kasnije upitao:

- Sto je, zanimaju vas igre na sreću? Hoćete na njima isprobati svoje moći?

- Da. Prije svake trke, navest ćete imena konja, a ja ću vam pokušati kazati koji će pobijediti - predlažem mu ja.

Počeli smo s eksperimentom. Energetika konja koji treba pobijediti trebala bi se promijeniti. Raspoloženje džokeja se prenosi na konja. Napravio sam nekoliko pokušaja, ali bez rezultata. I kada sam počeo tražiti razlog zašto nisam uspio dobiti točnu informaciju, naišao sam na osjećaj straha, nesigurnosti, sažaljenja, koji su bili rezultat ovisnosti od nečega. Pokazalo se da je u pitanju upravo ta struktura, struktura "uništavanja", odnosno "savršenstva". Zatim sam zamolio jednog svog

62

poznanika da ponovimo eksperiment. Priopćio mi je broj trke i brojeve konja.

- U trećoj trci je pobijedila devetka - odgovaram. - Točno! - iznenađeno je uzviknuo. Zatim mi lagano počinje govoriti brojeve konja četvrtog kruga. - Konj s brojem tri je pobijedio. On opet iznenađeno klima glavom. - Daj mi peti krug - nastavljam s pogađanjem. Ponovno mi nabraja konje. - Pobijedila je sedmica. On me sa smiješkom gleda i kaže. - Nevjerojatno, ali je tako. - Idemo dalje - žustro mu govorim. - Šesti krug. Slušam brojeve konja koje mi poznanik lagano ponavlja. U šestoj

trci je pobijedio konj s brojem četiri. Šesta trka treba početi za petnaest minuta. Znači četvorka će pobijediti.

- Pređimo na sedmu trku. S pozornošću pratim brojeve koje mi on ponavlja. - U sedmoj trci će pobijediti osmica. - Koliko želiš uložiti na šesti krug? - pita me poznanik. - Dvadeset dolara. Za četvorku je omjer 1:4, što znači da ako ona

pobijedi dobivaš osamdeset dolara. Ako pobijedi četvorka, koliko ulažeš na osmicu?

- Osamdeset dolara. - Osmica se kotira 1:10, ako ona pobijedi, dobijaš osamsto dolara. Ali,

teško da će pobijediti. - A zašto? - Radoznalo ga pitam. - Zato što ja živim od toga i znam tko će pobijediti. Analitičkim

proračunom dolazim do toga. Mjesečno na tome zarađujem pet tisuća dolara. Konji me dobro izdržavaju.

- Dobro, koji konj će pobijediti u sedmoj trci? - Bilo koji, samo ne osmica. - Ti me baš zafrkavaš. Ajmo dolje pogledati trke preko ekrana. Došli smo baš pred šestu trku. U velikoj prostoriji nekoliko desetina

ljudi je napeto promatralo TV ekrane. Vidio sam povorku konja spremnu za šestu trku. Ispod su bili prikazani brojevi prva četiri konja. Moja četvorka je prva grabila naprijed. Osjećao sam navalu gordosti i zado-

63

voljstva. Odjedamput je konj počeo zaostajati. Prvo pada na drugo, zatim na treće mjesto. Shvatio sam daje moja procjena bila točna u odnosu na prošli moment, ali bila je od male vrijednosti u pogledu budućeg. Upravo se tada četvorka ponovno počela probijati naprijed. I pred sam finiš, za dlaku je pobijedila.

- Sto ćeš sada, stavljaš li osamdeset dolara na osmicu? - radoznalo me pita poznanik.

- Normalno - odgovaram. Nakon završenih uplata, ostalo je još petnaestak minuta do sljedeće

trke. To vrijeme smo iskoristili da u baru na brzinu nešto pojedemo. Kada smo se vratili, sedma trka je već počela. Konj s brojem osam je bio na četvrtom mjestu. Međutim, uopće nisam dvojio da će stići prvi, i stigao je prvi.

- Osamsto dolara za prvi put - nije loše - reče moj poznanik. Tako sam dobio osamsto dolara. - Sto je sa tvojim analitičkim prognozama? - pakosno sam ga pitao. - Danas je staza bila navlažena, a to nisam znao. Na takvoj se stazi

konji sasvim dugačije ponašaju. Da si se odmah kladio na pobjednike u dvije uzastopne trke, mogao si zaradit tridesetidvije tisuće dolara.

- Sutra ćemo promišljati o tome - rekoh. Načelno, bio sam zadovoljan. U svim varijantama je tema "sa­

vršenstva" radila besprijekorno. Znači, u liječenju to može puno pomoći oboljelima. Navečer sam se počeo spremati za sutrašnji dan. "Da dobi­jem tisućuipedeset dolara, i dostaje" - tako sam odlučio. Ali, nakon sat vremena pojavila su mi se čudni osjećaji. Javila se postojana depresija. Život je zbog nečega izgubio smisao. Jasno sam osjetio da sebi ne smijem dopustiti takav način zarađivanja. Moja istraživanja, kao i rad s pacijen­tima, teški su, opasni i mukotrpni. Kada bih dobio veliku količinu novca, sigurno ne bih napustio posao, ali bih se teško upuštao u velike rizike ili se kao obično opterećivao poslom. A to je uvjet da bi se kretalo napri­jed. Znao sam da će mi se sutra zatvoriti mogućnost prekognicije, da ne bih mogao dobiti veliku svotu novca. Međutim, sposobnost gledanja u budućnost mi nije bila onemogućena. Sljedećeg dana sam vidio koji će konj pobijediti, ali novac nisam zaradio. Prije nego što sam uplatio, prije trke sam prognozirao, međutim, sasvim drugi konj je prošao prvi. Poslije petog ili sedmog puta moj je sugovornik primijetio:

64

- Pratio sam na ekranu kako galopiraju konji. Od 10-12 konja, uvijek točno predvidiš koji konj će na određenoj dionici trke ići prvi. Odnosno, ti doista vidiš onoga tko vodi, samo ne u finišu, već prije njega. Vrijeme ti se na neki način prepliće.

Tako se nastavilo i dalje. Probao sam još nekoliko puta i potom se smirio. Bilo mi je jasno zašto više neću moći zaraditi novac. Načelno, dobio sam ono što mi je bilo najvažnije: svladao sam novu strukturu, i uspješno sam obavio eksperiment glede uspostave kontakta s tom kate­gorijom.

* * *

Kada su mi u ordinaciju uveli slijepog muškarca, već sam vidio duboke uzroke njegove bolesti.

- Oslijepio sam kada mi se javio post-tuberkulozni meningitis - priča pacijent.

Ranije bih smatrao da se radi o želji za razvijanjem moći, odnosno sposobnosti, kao i želji za sigurnom i izvjesnom sudbinom. Sada sam iza toga vidio još i želju da se "savršenstvo" postavi kao cilj i smisao života. To je u njemu uzrokovalo visoka očekivanja i gnjev prema sredini u kojoj živi. Kao posljedica toga, pojavila se tuberkuloza. Tuberkuloza nije do kraja uspjela blokirati negativni utjecaj njegove uvrijeđenosti, pa se program samouništenja počeo izražavati preko druge blokade - preko meningitisa. Ali, ni to nije uspjelo u potpunosti zaustaviti tako razorni program, te je došlo do gubitka vida.

- Vi ste jako gordi - rekao sam tom čovjeku. Najmanja neugodnost i neprilika je kod vas izazivala nezadovoljstvo sobom i okolinom. To se dogodilo stoga stoje stremljenje ka postizanju savršenstva za vas postalo apsolutni cilj i vrijednost u životu. Ali savršenstvo nije Bog. Prema tome, nikada ne može biti samo sebi cilj i smisao života. Sve ono od čega bu­dete pravili svrhu i smisao života, osim Boga, preokrenut će se u svoju suprotnost. U mislima prijeđite, preispitajte cijeli svoj život, i zahvalite Bogu za sve neprilike, poniženja, i neugodnosti koje vam je sudbina donijela. Stalno sebi ponavljajte da je savršenstvo kojem težite samo sredstvo za razvijanje ljubavi prema Bogu. Pered molitve, možete prak­ticirati tehnike disanja, koje će vam, uz molitve, puno pomoći. Jedite što

65

više bijelog luka. Ali, najvažnije je da duboko u sebi promijenite svoja mjerila vrijednosti. To je bit svega. Sve ostalo, kao što su: tehnike disa­nja, tuširanje hladnom vodom, kupke s bijelim lukom, itd., predstavlja samo pomoćna sredstva.

* * *

Na nekoliko prethodnih stranica opisao sam svoje proniknuće u novi sustav vrijednosti, koji je van područja Svemira i koji sam naz­vao "savršenstvo". To je samo približan opis. U realnosti je sve mnogo složenije i dramatičnije. Ipak, nadam se da će čitatelji steći opću sliku o svemu. Tu sam temu zapravo počeo tako što sam krenuo opisivati slučaj bolesti sina svoga kolege. Stanje s njegovim plućima se pogoršavalo, bez obzira na lijekove. Moj sustav nije davao nikakve rezultate. Međutim, čim sam samo "izašao" na razinu pojma "savršenstvo", kod dečka je počeo nagli oporavak i za dva dana je ozdravio. Uspio sam naći odgovor na zadatak koji sam sam sebi postavio. Kada bih ranije riješio neki sličan problem, pravio sam stanku od tri do pet mjeseci, ali posljednjeg mjeseca se vrijeme ubrzalo. Već nakon tjedan dana počeli su mi dolaziti pacijenti čije su duše bile vezane za više razine, i sada je sve bilo daleko lakše, jer sam uspostavio kontakt s biti koja je bila izvan dosega Svemira.

Kada postoji sila koja ruši, mora postojati i sila koja stvara. Nju sam nazvao "stvaralaštvo". Odmah sam primijenio model na pacijentima.

Objašnjavam ženi koja sjedi preko puta: - Uzrok vaših problema je ljubomora. Uzrok ljubomore može biti

apsolutizacija zemaljskih vrijednosti. Žena je ljubomorna, jer se plaši da ne izgubi materijalne vrijednosti, koje su vezane za položaj u obitelji. Ljubomora može biti izazvana duhovnim aspektom: bojazan da se ne izgubi odnos, duhovni odnos s voljenom osobom. Može se apsolutizirati i treća, daleko viša razina, a to je ljubav prema voljenom čovjeku i strah da se ta ljubav ne izgubi. Pokazalo se da iznad ovog, postoji još viša razi­na, "stvaralaštvo", u koju, po svemu sudeći ulazi i želja za "rađanjem" i "odgajanjem djece".

- Vi ste se, - objašnjavam ženi, - u drugom mjesecu trudnoće jako vrijeđali na muža. To je zbog toga što ste bili vezani za impuls "stvaralaštva".

66

Njezine oči se napuniše suzama. - Kada sam bila u drugom mjesecu trudnoće, muž je rekao da ne želi

bebu. Teško mije bilo da se suzdržim od osjećaja uvrijeđenosti. Počinjem shvaćati o čemu se radi. U osnovi svakog osjećaja se nalazi

ljubav koja ishodi iz Boga. Ona ni od čega ne ovisi i sve stvara. "Ostaci­ma" te ljubavi mi volimo ljude i svijet oko sebe. Površinski osjećaji ovise od događaja izvana. Kada se zaljubimo u neku osobu, i u srcu se rodi ljubav, nama se čini kako je ona izvana ušla u našu dušu. Kada se žena zaljubi u nekog muškarca, ona podsvjesno želi s njim začeti i roditi di­jete. Želja da se dijete rodi, rađa ljubav prema drugom čovjeku. Ta ljubav rađa duhovni odnos. I na kraju se sve završava materijalnim plodovima jednog takvog odnosa, a to su djeca i sve ono što nazivamo "bogatstvom jedne obitelji". Što se savršenije dijete treba roditi, to roditelji trebaju primiti veću količinu ljubavi, osobito majka. Ta ljubav dolazi od Boga. Da bismo je dobili, potrebno je da se uzdrma i destabilizira sve što je osobno, a to nisu samo materijalne i duhovne vrijednosti, ili ljubav prema svijetu i ljudima, već i sama želja za djecom, kao i svi viši, sveti osjećaji. Kada se u situaciji uzdrmanih individualnih vrijednosti sačuva ljubav, i ne dođe do agresije, uvrijeđenosti, ozlojeđenosti, tada ljubav više ne ovisi ni od čega, i u tom momentu dolazi do većeg jedinstva s Bogom, te se duše djece koja se trebaju roditi pune ljubavlju.

* * *

Kroz nekoliko dana, na pregled mije došla druga pacijentica. Kao da je njezin problem sasvim duge prirode, kao da se ne tiče zdravlja:

- Još od djetinjstva posjedujem iznimne glazbene sposobnosti, a vokalne mogućnosti su mi svojedobno specijalisti procijenili kao ne­nadmašne. I dan-danas ne znam što mi se dogodilo. Onog trenutka kada sam počela sebe realizirati, kada mi se otvorila blistava karijera, počela sam postupno gubiti svoje glazbene sposobnosti. Ono što je najčudnije, izgubila sam čak i želju da ih realiziram. Rekli su mi da se radi o proklet­stvu. Ni vračare ni ekstrasensi nisu mogli ukloniti kletvu. Još uvijek ne znam zašto me je Bog kaznio.

- Moje je mišljenje da vas Bog nije kaznio, već nagradio - govorim ženi. - Stvar je u tome što su impuls "rađanja djece" i "stvaralaštva" u

67

osnovi isti. Apsolutizacija i poistovjećivanje s bilo kojom osobnom, in­dividualnom vrijednošću u životu, osim ako se ne radi o ljubavi prema Bogu, nužno dovodi do gubitka tih vrijednosti za koje se naša duša privezala. Žena čiji je jedini cilj i svrha u životu imati djecu, postaje iznimno ljubomorna. Njezina duša se zbog toga puni agresijom, koja onemogućava ispunjenje njezine najhitnije želje. Apsolutizacija želje za rađanjem djece može dovesti do neplodnosti. Vi posjedujete ogromne sposobnosti i mogućnosti. To vas je uzdiglo iznad ostalih. Budući da se vaš smisao života ne temelji na ljubavi prema Bogu, kao glavni cilj ste postavili stvaralaštvo. Vama su predodređena djeca, i njihove duše "svijetle" u vašem polju. Apsolutizacija stvaralaštva, odnosno "rođenja djece", morala je dovesti do gubitka ili jednog, ili drugog. Znači, ili neplodnost i očuvanje stvaralačkih potencijala, ili mogućnost rađanja djece i gubitak sposobnosti. Ako se budete plašili, žalili i preživljavali svoje umjetničke neuspjehe, izgubiti ćete ne samo kreativne sposob­nosti, već i sposobnost rađanja. A zbog toga što ste na sebe "navukli" neplodnost i samim tim onemogućili djeci da se rode, može se dogoditi da nakon nekog vremena teško obolite. Da bi bilo dovoljno ljubavi i za djecu i za stvaralaštvo, vaša ljubav prema Bogu bi trebala biti daleko veća. Kada je čovjeku želja da stvara i kreira najhitnija u životu, kada to za njega postane jedino što ga usrećuje, njegova duša se iscrpljuje, jer se tope rezerve ljubavi u njoj. I on se, da bi sačuvao svoj stvaralački poten­cijal, odriče obitelji i sadašnje, kao i buduće djece.

Vezanje za "stvaralaštvo," za "rađenje djece," stvara ljubomoru koja zalazi jako duboko. Da bi zaustavio eksploziju agresije, koja ga u budućnosti neminovno čeka, čovjek intuitivno mijenja svoju spolnu orijentaciju. Za neko vrijeme to blokira agresiju i dopušta da se stvaralački potencijali sačuvaju, međutim, kasnije biva još gore. Katkad su takvi ljudi prinuđeni voditi krajnje neuredan seksualni život, ne bi li zablokirali svoju ljubomoru. To je, ipak, samo odlaganje agonije koja neminovno slijedi. Kada je čovjek u osobnom životu nesretan, njegove stvaralačke sposobnosti se uvećavaju. U tom se slučaju blokira vezanje za "stvaralaštvo" kao i za "želju za djecom". Izvana gledano, ta za­konitost je često djelovala čudno. Intenzivno preživljavanje neuspjeha u stvaralaštvu, može dovesti do gubitka kreativnih potencijala, a isto tako i

68

do intenziviranja ljubomore i pojave neplodnosti. Čini se daje ljubomora glavni uzrok impotencije kod muškaraca. Nju stvara uglavnom sljedeći uzročno-posljedični lanac: "stvaralaštvo" - "rođenje djece" - "ljubav prema ljudima" - "duhovnost" - seksualno uživanje.

Muškarac koji se u životu često ljutio na žene, koji je loše mislio o njima, bez obzira jesu li ili nisu povrijedile njegove osjećaje i povje­renje, budući je impotent. Utjecaj na bilo koju od tih karika u lancu omogućava nastajanje drugih. Na primjer, vezanost (ovisnost) od sek­sualnog uživanja, odnosno tjelesna zadovoljstva, mogu se efikasno blokirati postom, gladovanjem i molitvom. Samim tim se smanjuje ljubomora i povećavaju stvaralačke mogućnosti. Ljubomoran čovjek osuđen je, ne samo na neplodnost u fizičkom, već i u stvaralačkom po­gledu. Ljubomorna žena oduzima sposobnosti od svoje djece i unuka i gura ih u homoseksualnost. Ovdje je važno razumijeti jednu stvar: svi smo mi samo ljudi, i uvijek ćemo se ljutiti i osjećati ljubomoru. Naime, ako se ne zaštitimo izvana, to nas često podstiče na pogrješne akcije. Agresivne emocije na površini ne bi smjele dospjeti u nutrinu, tamo gdje jedino ljubav treba obitavati. Međutim, u kritičnim situacijama, kada se moramo odlučiti što je za nas važnije - ljubav ili ljubomora, koja se često izražava kao osuđivanje, prijezir ili ljutnja, dužni smo izabrati lju­bav. Kada igramo tenis, ako izgubimo, možemo biti ogorčeni. Možemo zaviditi ili žaliti. Ipak, iznutra ćemo uvijek biti sretni, jer naša glavna okosnica vrijednosti nije u igri. Tada će nas igra tenisa razvijati, a ne uništavati. Naš život je također igra u kojoj smo istinski sretni samo kada je naše glavno uporište, sustav vrijednosti, izvan svih života. Kada je naša najveća sreća utkana u ljubav prema Bogu, svaki trenutak u našem životu postaje mogućnost izražavanja ljubavi i radosti.

Vratimo se našem Svemiru. Ako postoji sila koja ga stvara i razara, treba postojati i sila koja ga održava. Mnogo sam truda uložio ne bih li otkrio modele stabilizacije kada je riječ o ljudskim vrijednostima. Pokazalo se da je to vezano za pojam "vjere". Vjera u ljude, vjera u pravednost svijeta u kojem živimo, vjera u Boga. To je ono preko čega prihvaćamo i usvajamo realnost okruženja. Za mene je bilo iznenađenje, da ne samo vjera u ljude i višu pravednost svijeta u kojem živimo, već i sama vjera u Boga, ne smije biti jedini i apsolutni cilj u našem životu.

69

Ljubav to može biti, ali vjera - ne. U slučaju da vjera u Boga postane cilj i smisao života, tada se ona postavlja iznad ljubavi i javlja se religiozni fanatizam, odnosno spremnost da se drugi linčuje, jer se njegovo uvje­renje razlikuje. Vjera u Boga čini čovjeka sretnim, ali kako počinjemo prezirati onoga tko u Boga ne vjeruje, ili mrzimo onoga tko je povrijedio naše religiozne osjećaje, znači da se naša duša vezala za vjeru i tako postala uvredljiva. Stoga da bismo spasili svoju dušu, nužno postajemo ateisti. Prema tome, ateizam je posljedica fanatizma. Čovjek koji je iz religioznih uvjerenja nekoga mrzio, u sljedećem se životu može roditi na mjestu onih koje je prezirao.

Sjećam se jednog mladića koji je došao kod mene na pregled. Bio je Židov, nekoliko godina je živio u Izraelu i bio je judaističke vjeroispo­vijesti.

- Zašto sami sebi ne priznate da ste mrzili Arape i muslimane? - postavljam mu pitanje.

On me nekoliko sekundi zbunjeno promatra. - Jest, bilo je tako. Ali ne razumijem o čemu se zapravo radi? - Radi se o tome što ste u posljednja dva života bili Arap - musli­

man. Kada u ovom životu počnete mrziti Arape, aktivirate program samouništenja, koji može dovesti do teških bolesti.

U siječnju 1995. godine, na predavanju koje sam održao u Moskvi, već sam uveo pojmove kao što su "stvaralaštvo," "rođenje djece," "savršenstvo," "vjera u ljude" i "vjera u Boga". Kako sada shvaćam, glavni uzrok bolesti je želja čovjeka da svoje osobne, individulne vri­jednosti, bez obzira na njihovu uzvišenost, postavi iznad ljubavi prema Bogu. U ovom trenutku vidim dvije linije: prva je — želja za djecom, lju­bav prema drugoj osobi, duhovni odnosi, fizička uživanja. U slučaju da čovjek te vrijednosti apsolutizira, dolazi do povrijeđenosti, ljubomore, mržnje, preziranja i osuđivanja, i tada se on liječi gubitkom tih vrijed­nosti - privremeno ili stalno, ili gubitkom zdravlja, pa čak i života. Ako čovjek nije gord, lakše će se izliječiti. U slučaju da dođe do apsolutiza-cije druge linije, -"savršenstva", kao po pravilu dolazi do teških bolesti. Stoje čovjek savršeniji, to teže podnosi poniženja ili gubitak. Kada kod

70

pacijenata vidim vezanost za obje linije, znam da mu predstoji težak rad na sebi. Jednoj sam djevojci na pregledu to objašnjavao na sljedeći način:

- Okovani ste željom da stvarate, da budete tvorac, i ovisite od ljubavi prema vama bliskoj osobi. Sve to stvara ljubomoru. Toliko ste vezani lan­cima gordosti, da u trenutku kada se vaša želja da imate djecu ponižava ili dovodi u pitanje, niste u stanju pokazati nimalo smjernosti. Bog vam je podario dosta od savršenstva, s kojim ste se toliko poistovjetili, da ste postali gordi preko mjere, a samim tim agresivni i gnjevni. Vrag je postao od anđela, koji je mislio daje Bog kreirao nesavršeni svijet. Juda je izdao Krista, kada gaje počeo okrivljavati za njegovo nesavršenstvo. Prema tome, ako želite imati djecu, naučite podnositi poniženja, da bu­dete smjerni i krotki. Kada budete sjedili za istim stolom pored muža, uzmite stolicu dvadesetak centimetara nižu od njegove. Ako se doista želite promijeniti, počnite se baviti stvarima za koje nemate nikakvog smisla, jer to je jedan od načina da sagledate svoje nesavršenstvo. Teh­nike disanja, fizički zamor, boravak u prirodi i vodi, tuširanje hladnom vodom, različite tehnike smirivanja misli, pomažu da se gordost smanji. Fizički napori i gladovanje, blokiraju težnju da se vežemo za tijelo. Boravak u osami, u prirodi, ili zamračenoj sobi, smanjuje ovisnost od drugih, odnosno vezanje za ljude. Ako boraveći u osami, kontemplirate o svojoj smrti, umanjivat će se vezanost i ovisnost o ljubavi prema ljudima i svijetu u kojem živite. Periodično obavljanje monotonog, jednostav­nog posla, korisno je u slučaju da ste vezani za "stvaralaštvo". Dobro je jesti proklijalu pšenicu, stavljati je na glavu, prsa i na donji dio trbuha. Da bi zrno proklijalo, nije nužno da njegova ljubav od nečega ovisi. Stvaralački impuls je u tom periodu ogroman. Kod zrna u klijanju, ljubo­mora je negativna, samim tim ono nosi moć uravnoteženja vaše energije. Tako se otklanja vezanost za impuls - "stvaralaštvo - rođenje djece." Sunce posjeduje moćan stvaralački potencijal. Kada gledate u Sunce i šaljete mu ljubav, vaša prekomjerna želja da stvarate i gradite, koja je postala jedini smisao vašeg života, počet će se topiti, jer Sunce posjeduje neizmjerno veći stvaralački potencijal.

Pacijentica mi je ispričala interesantan slučaj. U sali gdje sam držao seminar, sjedila je pored starije žene koja je u polutami čitala knjigu, očekujući moje predavanje.

71

- Kako možete vidjeti čitati u ovom mraku? - iznenađeno ju je upitala moja sugovornica.

- U potpunosti sam uspjela povratiti svoj vid - odgovorila je žena. - Negdje sam pročitala da je, kada se gleda u Sunce i upućuju mu se umiljate riječi, moguće poboljšati vid. To sam radila, i vid mi se pos­tupno popravio.

S distance sam pogledao informacijsko polje te žene. Prije izliječenja, podsvjesna agresija je kod nje bila iznimno visoka. Agresija prema muškarcima, već iz poznatog razloga - ljubomore. U njezinoj osnovi je vezanost duše za "impuls stvaralaštva", "rođenje djece" i "duhovne odnose". Obraćanje Suncu je postupno oslobodilo dušu od ljubomore. To je nevjerojatan primjer izliječenja. Međutim, sjetio sam se priče jednog čovjeka koji mije opisao svoje iskustvo upornog gledanja u Sunce:

- Nakon toga, nekoliko dana praktično ništa nisam vidio. Pogledao sam njegovo polje. Kod njega je ovisnost od impulsa za

"rođenje djece" i "ljubav prema ljudima" bila ogromna. Zbog toga je bo­lovao od daltonizma, i imao druge zdravstvene tegobe. Znači, potrebno je, od slučaja do slučaja, prilagoditi gledanje u Sunce, duljinu gledanja, godišnje doba, kao i vrijeme u tijeku dana kada se to radi. Daleko je važnije da svojoj djeci od najranijeg uzrasta pomognemo shvatiti da osjećaj ljubavi ne bi trebao ovisiti ni od čega, kao i daje najveća vrijed­nost - ljubav prema Bogu, bogočežnjivost i stapanje s Božanskim. Tada ona neće morati brinuti o tome kako se osloboditi ljubomore, ili popraviti vid.

Prije nekoliko dana su me posjetili novinari koji su željeli čuti moje mišljenje o uzrocima pojave AIDS-a.

- Sto mislite, hoće li čovječanstvo uskoro naći lijek protiv side? - bilo je njihovo pitanje.

- Mislim da to nema osobitog značaja za cijelo čovječanstvo. Liječnici će izgubiti bitku ako se budu orijentirali samo na lijek protiv te bolesti. Pojaviti će se nove bolesti, daleko teže. Priroda dovodi ljude do saznanja da liječenje određenog organa ili bolesti nema perspektivu. Pad imunološkog sustava je moguć i bez prisustva virusa. Liječnici sve češće

72

dolaze do uvida da u osnovi svih bolesti leži narušavanje imunološkog sustava. Snaga imunološkog sustava izravno ovisi o unutarnjem emo­tivnom stanju čovjeka. Sida i venerične bolesti su prekomjerne vezanosti i ovisnosti o seksualnim i osjetilnim uživanjima. Nekoliko puta su mi se obraćali ginekolozi i urolozi s molbom da im pomognem u liječenju pacijenata koji pate od klamidaze ili trihomoniaze, kada nikakvi lije­kovi nisu bili efikasni. Pacijent bi se, kroz rad na sebi, preispitujući i kontemplirajući događaje iz svog života, oslobađao osjećaja ljubomore, uvrijeđenosti i očekivanja koja je imao prema osobi za koju je bio emo­tivno jako vezan. Na taj načinje i svoje buduće potomke rasterećivao od naslijeđenog balasta.

Pacijent bi se obraćao Bogu, i molio se da mu Bog pomogne spoznati i osjetiti da je obogotvorenje jedina svrha i cilj u životu, i da su sve osobne, individualne vrijednosti do kojih mu je stalo, tu samo da bi ga izvele na taj put. Osoba koju voli, njegova obitelj, ljubav koju gaji prema svojoj djeci, pomažu mu da svoju dušu oplemeni ljubavlju prema Bogu. Nakon nekoliko dana takvog promišljanja, spoznavanja i oplemenjivanja svojih osjećaja, ponovno bi odlazio na pregled, na kome bi obavljene analize pokazivale daje izliječen.

Novinari su mi nastavili postavljati pitanja vezana za uzroke pojave side.

- Znači, vi držite daje glavni uzrok side ljubomora. Ako je tako, ob­jasnite nam zašto od side boluju uglavnom narkomani, homoseksualci i prostitutke?

- Homoseksualac je čovjek koji duboko u sebi nosi puno ljubomore. U homoseksualnost ga je gurnula podsvjesna agresija. Alkoholizam i narkomanija su drugi oblici blokiranja ljubomore. Prostitutka često postaje žena koja bi umrla kada bi se vezala za jednog voljenog čovjeka. Vrsta posla kojim se bavi ne dopušta joj da veže osjećaj ljubavi prema jednom čovjeku.

Sjetite se Sodome i Gomore. Kataklizma jest posljedica deforma­cije strukture polja. Ta deformacija je nastala uslijed deformacije daleko suptilnijeg imunološko-zaštitnog polja, a ono opet uslijed narušavanja velikog broja individualnih emotivnih polja. Takve se devijacije javljaju u dušama ljudi onda kada ljudske vrijednosti postaju same sebi cilj i ljudi

73

prestaju u svemu vidjeti i voljeti Boga. Tada se povratak Bogu odigrava putem gubitka onoga za što se duša čovjeka vezala. U ono doba su se ti procesi odvijali na razini dva grada - Sodome i Gomore, a sada se ti analogni procesi događaju na razini čitavog čovječanstva.

Da bi svoju priču potkrijepio dokazima, obraćam se novinarima: - Zamislite nekoga koga poznajete, a ja ću navesti uzroke bolesti te

osobe. Mladi novinar se usredotočuje i ja uzimam informaciju preko njego­

vog polja. - Ovdje je prisutna istodobna vezanost za obje linije. Na jednoj strani

se radi o apsolutizaciji materijalne ljubavi, a na drugoj postoji težnja ka savršenstvu kao svrsi dovoljnoj samoj sebi, odnosno, imamo ljubomoru, plus ogromnu gordost. Podsvjesna agresija prema ženama iznosi 1700 jedinica.

Novinar klima glavom u znak suglasnosti. Idemo dalje. Gledam na sljedećeg. Čudno, ali ovdje nisam u mogućnosti preuzeti informaciju. Ne želim gubiti snagu na otkrivanje uzroka tome, mnogo mi je lakše pitati novinara o čemu se radi:

- Nešto ne radite kako treba, što se dogodilo? - Pomislio sam istodobno na dvije osobe - odgovori on. - Ulaskom na duboku razinu informacijskog polja čovjek povlači za

sobom odgovornost. Prema tome, ja ulazim pod strogim ograničenjima, i ako je zadatak nekorektno postavljen, neće mi biti dopušteno primiti informaciju.

- U redu. Prvo razmišljam o jednom čovjeku, a zatim o drugoj osobi - to je žena, žena koja živi s tim čovjekom. Promatram njihova polja. Ovdje je prisutna samo linija ljubomore, ovisnost o voljenoj osobi. Samim tim će i lijekovi koje u ovom slučaju trebaju rabiti biti efikasniji, jer je daleko manje podsvjesne agresije.

- Čudno - sliježe ramenima novinar. - U prvom slučaju se radi o obra­zovanom čovjeku, moreplovcu. A u drugom, o pijanici i narkomanu.

- Vi se čudite zbog toga što prisustvo bolesti pokušavate povezati s narušavanjem etičkih zakona. Međutim, ljudska i Božanska etika daleko su od toga da se uvijek podudaraju. Bolest dolazi prvenstveno zbog narušavanja Božanske etike. Na pojavu side ne utječe to da li je čovjek

74

dobitnik Nobelove nagrade ili beskućnik s ulice. Važno je koje vrijed­nosti kod koga prevladavaju, da li ljudske - individualne, ili Božanske. Često visoka intelektualnost i s njom povezana gordost mogu samo pogoršati situaciju. Ipak, s ispravnim sagledavanjem života, intelekt može pomoći akumulaciji neophodne energije koja dovodi do dubljeg i bržeg produhovljavanja. Liječnici ističu neznatan postotak izliječenja od bolesti kao što su gonoreja, sifilis, rak, sida, kada su simptomi bolesti zauvijek nestajali u roku od nekoliko dana. U praksi je takvih slučajeva daleko više. Potencijali ljudske vrste su bezgranični, ali se otvaraju samo onda, kada duša počinje pravilno sagledavati život oko sebe, i jasno ra­zumije viši zakon Svemira - zakon ljubavi prema Tvorcu koji nas je sve stvorio.

Proces individualizacije se odvija impulzivno. Čovjek ide ka stvarima koje su za njega bitne, želi ih posjedovati, veže se za njih, postaje ovisan o njima, i razvija se kroz međusobni odnos s njima. Potom dolazi vri­jeme kada biva odvučen od objekata svojih želja, vrijeme kada ih mora izgubiti, da bi se popeo ne višu duhovnu razinu. Takvo je učenje filozo­fije Istoka. Uvlačeći svoja osjetila iz vanjske sredine, pomoću fizičkih i psihičkih vježbi, čovjek prestaje rasipati energiju i sakuplja je dovoljno u sebi da mu to omogućava ostvarenje kontakta s višim razinama svi­jesti. To rezultira u razotkrivanju fizičkih i psihičkih moći. Vezanje za osobne individualne vrijednosti dovodi do bolesti, a odricanje od njih, zahvaljujući usponu na više razine, do izliječenja. Međutim, još je opasnije kada se osoba veže za više razine i kada počne od njih ovisiti. Da biste se oslobodili od njih potrebno je mnogo više snage. Zato se događa da se čovjek dobrovoljno odrekne viših vrijednosti, vraćajući se time na prvobitnu zainteresiranost za želje fizičkog tijela i materijalnog svijeta. Istok je rađao Zapad, i Zapad je rađao Istok. Sada je doba kada se obje te tendencije moraju ujediniti, budući da je već svaka potrošila svoje unutarnje, njoj svojstvene potencijale. U toj situaciji neophodno je poznavanje zakona duhovnog razvoja.

* * *

- Vjerujem u Boga i shvatio sam daje ljubav prema Bogu najvažnija stvar. Objasnite mi molim vas, zašto mi se i pored toga, događaju neu-

75

godnosti i ne dolazi do ozdravljenja? - postavlja mi pitanje jedan paci­jent.

- Zato što je promijeniti sebe - mukotrpan posao. Ako u tijeku vožnje naglo okrenete volan automobila, neminovno slijećete s puta, te ćete bez obzira koliko se molili Bogu, doći do problema. Fizički svijet ima svoje zakone, a vjera u Boga ne kaže da ih ne treba poznavati. Poznavanje duhovnih zakona je također neophodno. Potrebno je puno snage da bi se duša molitvom promijenila. A mnogo snage odlazi na kontaktiranje s drugim ljudima, na hranu, na održavanje kontrole nad raznim životnim situacijama. Znači, s vremena na vrijeme je neophodno da se od svega povučemo, da bi molitva mogla proizvesti dublji efekt. Stremljenje Bogu kroz razvijanje ljubavi mora biti postojano.

- Biste li mi mogli kazati riječi molitve? - Viši oblik molitve se događa bez riječi. To je jednostavno održavanje

i produbljivanje osjećaja ljubavi u bilo kojoj situaciji.

* * *

Nedavno sam vodio težak razgovor s jednim pacijentom, koji nije rea­girao na moje liječenje. Ipak, i dalje sam nastavljao s liječenjem, jer me je zanimalo kako će se stvar razvijati. Na početku sam vidio samo ma­terijalnu razinu i govorio sam mu o ljubomori. Kasnije se pokazalo daje kod njega jaka vezanost za duhovne vrijednosti - za moral, pravednost, ispravnost, želja za kontroliranjem situacije. Upravo je po tim aspektima svoje osobe i primao udarce sudbine. Zatim sam kod njega otkrio i ap-solutizaciju "ljubavi prema ljudima". Doista je radio sve što sam mu savjetovao, ali nikakvog efekta nije bilo. Do kardinalne promjene karak­tera nije dolazilo. I dalje je primao nemilosrdne udarce okoline.

- Shvatite da je više ne znam za što je još vaša duša vezana -objašnjavam pacijentu - važno je da razumijete ono najvažnije, a to je da stalno trebate razvijati ljubav u duši, a to znači da unutarnja očekivanja i pretenzije prema sebi i drugima trebaju nestati.

Međutim, kao da sam pričao zidovima, i stvarno nisam mogao ra­zumjeti o čemu se radi. Nedavno sam, promišljajući o njegovom slučaju, imao osjećaj kao da sam probio led, tako da smo se ponovno sreli. Objašnjavam mu kako je kod njega prisutna vezanost za impuls "rođenje

76

djece-stvaralaštvo," i kako to dovodi do jake ljubomore ako čovjek pos­tane ovisan o tom unutarnjem porivu. Govorim mu daje vezan za impuls "savršenstva" koji opet daje ogromnu gordost, gnjev i nadutost. Čovjek me sve vrijeme mirno sluša, a zatim počinje lagano i razgovijetno odgo­varati:

- Već pola godine me liječite, a moje stanje se nije popravilo, nego se još pogoršalo. Ne vjerujem u vašu metodu liječenja. Prema vama sam korektan, ali vam moram reći da je vaš način liječenja čisto blefiranje. Vjerujem u Boga, i ne znam zašto tisuću puta moram ponavljati kako Ga volim, i kako je za mene to najveća sreća? Na ovom svijetu, s druge strane, čovjek ne može biti sretan. Ovdje su na vlasti uvijek bili idioti ili kriminalci. Ova država je gušila najveće umove, i dan danas ih guši, neo­visno od političkog uređenja, - ton njegovog glasa postaje nešto mirniji. - Prema vama sam korektan, ali što se liječenja tiče dajte da zaboravimo na to.

Nakon toga je otišao, a ja pokušavam shvatiti stoje kod njega izazvalo takvu nepomirljivost. Nekoliko puta odlazim na jednu te istu strukturu koju sam "napipao" - "savršenstvo". Međutim, pacijent me ne može čuti. Za njega je cijeli svijet uvijek bio nesavršen. Prijezir koje nastaje uslijed takvog poimanja stvari, preokreće se u moćan program samouništenja. Danas sam izgubio bitku, ali i ova situacija me nečemu uči: u knjizi mogu detaljno opisati svaku stepenicu na putu ka Bogu. Moja odluka je da ih sve prijeđem. Što se pacijenata tiče, važno je da vidi krajnju točku puta, i ne moram mu detaljno objašnjavati svaku stepenicu staze kojom će se kretati. A i sam sam se izgubio objašnjavajući svaku dionicu puta, umjesto da mu približim osjećaj ljubavi do kojeg svatko treba doći.

Primam telefonski poziv iz Kijeva. Pričam sa ženom koja je jednom bila kod mene na razgovoru.

- Nakon razgovora s vama, cijela kralježnica me prosto peče. Počeli su mi se događati veliki problemi. Ne znam je li to u redu ili nije?

Gledam njezino informacijsko polje. Ne izgleda loše. Jedino što su unuci i praunuci "opterećeni".

- Kakve ste probleme imali?

77

- Zloćudan tumor u glavi, grlu i prsima. Sin mi također ima velikih problema sa zdravljem.

Detaljno pretražujem strukture njezinog polja. Vidi se da dobro radi na sebi, međutim, agresija prema muškarcima je još uvijek velika.

- Je sam li vam govorio o ljubomori? - Jeste. Radim na tome, molim se ujutro, tijekom dana i večeri. - Shvatite - vičem na ženu - molite se tri stotine puta ujutro, isto toliko

i tijekom dana i večeri, zato što sva "prljavština" iznutra izlazi iz vaše duše, i to nećete savladati u tri molitve. Kada u mislima preispitujete svoj život, ne zadržavajte se na malim događajima, to vam ne treba. Sjetite se nekoliko najkrupnijih, i stalno promišljajte o njima, stotine puta ako treba, s osjećajem ljubavi prema Bogu i saznanjem daje to sve Njegova Volja. Još nešto ću vam reći: samoosuđivanje - to je kao da sami sebe bičujete. Pred Bogom nema krivih. Jeste li me razumjeli?

Po njezinom glasu osjećam daje shvatila.

Nekoliko mjeseci prije odlaska u Ameriku prolazio sam kroz mučno stanje. Koliko god sam se oslobađao vezanosti, stalno su se pojavljivale nove. Bio sam poput neke bare, koju koliko god da čistiš, ostaje prljava. Sustav je padao u ćorsokak. Sebe sam čistio uglavnom pokajanejm. Tada sam u jednom od mučnih perioda shvatio da pokajanje treba prijeći u molitvu, a molitva u osjećaj ljubavi koji stalno izvire, i ni od čega ne ovisi, odnosno, da ta bara treba postati izvor. Postati izvor iz kojeg izvire samo čista voda, moguće je samo kada duša neprekidno stremi Bogu. Kada čovjek u svom životu postavi bilo koji cilj, osim ljubavi prema Bogu, on počinje ovisiti od tog cilja. Ta ovisnost u njemu stvara sve veću agresiju, a zatim nastaje bolest.

* * *

Razgovaram s majkom kojoj je jako teško. Došla je s kćeri koja boluje od raka, pri čemu ne zna za to. Počinjem s pregledom polja. Primijećujem njezinu vezanost za zemaljske i duhovne vrijednosti, kao i za ljubav i vjeru u ljude, za cijeli svijet oko nje, za vjeru u Boga i za Božju predodređenost. Otkrivam i vezanost za niz drugih struktura, koje

78

ne znam ni kako nazvati. Čudnovato. To prvi put vidim. Shvaćam da joj je to nemoguće objasniti. A možda i nema potrebe da joj se tumače svi stupnjevi.

- Bog, to je ljubav - govorim joj. - Bog ni od čega ne ovisi. Isto tako ni vaša ljubav ne bi smjela ni od čega ovisiti. Krajnje je vrijeme da sada prihvatite sve što ste u životu izgubili, i sva poniženja koja ste primili, tako da to nimalo ne umanji vašu ljubav.

Dao sam joj još nekoliko pojmova, a zatim se u sljedećih četrdeset minuta djevojka osamila. Kada se vratila, ostalo je samo da zaključim kako joj je polje sada čisto, i da shvatim da u nekim slučajevima objašnjenja nisu potrebna.

* * *

Najednom od razgovora neka žena mi je postavila zanimljivo pitanje: - Što dulje se molim, to su na poslu ljudi sve gori prema meni. I to je

stvarno tako. Što dalje da radim? Pitanje je za mene bilo krajnje neočekivano. Promatram što se događa

na suptilnom planu, i vidim loš odnos ljudi prema njoj, reakcija na sve veći prijezir i oholost koji su prisutni u njezinoj duši. Njezina duša se za nešto vezala. Još jednom ulazim u polje, i sve mi postaje jasno. Postoji sila koja stvara ovaj Svemir, sila koja razara, i sila koja održava. Silu održavanja doživljavamo kao vjeru u ljude, u višu pravednost i vjeru u Boga. Počinjem ženi objašnjavati:

- Ljudski organizam se ne sastoji samo od kostiju, već ga čine i mišići, živčani sustav itd. Stanice koštanog tkiva su poput ortodoksnih dog-mata, dok su stanice živčanih vlakana kao istraživači avanturisti. Rituali, običaji i zakoni čine strukturu - kostur, bez koje čovjek ne može živjeti. Rituali i običaji služe kao štake, i ako ne znate hodati, bez njih nećete biti u stanju ustati i krenuti. Međutim, ako ste naučili hodati, oni će vam samo smetati. Vjera nam daje stabilnost i sigurnost u budućnost, ali ako postane sama sebi cilj i - svrha, javlja se prijezir prema onima koji ne vjeruju. Javlja se strah od gubitka vjere i sigurnosti. Kada ste se molili, molitva vam je bila izvor zdravlja i sretnog života. Tako je molitva za vas postala cilj. A molitva nikada ne može biti cilj. Molitva je samo sredstvo koje nam omogućava da u svojoj duši iskusimo i razvijemo

79

ljubav. Budući da se izrazi koje u molitvi rabite većinom odnose na ovaj svijet, onda bi viši oblik molitve bila molitva bez riječi. To je neprekidno održavanje i razvijanje sve veće ljubavi u duši. Pošto je to doista teško, čovjek se pri molitvi povremeno pomaže i riječima.

- Recite mi, molim vas, što je u stvarnom životu ljubav prema Bogu koja treba biti veća od ljubavi prema svemu ostalom? Kako da osjetim da Boga volim više od svega ostalog?

- Ljubav prema Bogu, veća od ljubavi prema bilo čemu što postoji, u svakodnevnom životu se izražava kao unutarnja ljubav prema svijetu u kojem živimo, a da pri tome prema njemu nemamo nikakvih očekivanja niti uvjetovanja.

Savjetujem mladu gospođu, koja je nedavno, došla na pregled s ginekološkim problemima od kojih pati još od djetinjstva i koji su joj narušili već tako reći čitavo zdravlje:

- Razlog vaših bolesti je vrlo jednostavan. Putem ljubavi koju osje­ćamo u duši, sjedinjujemo se s Bogom, koji ne ovisi ni od čega. Znači, ako osjećaj ljubavi koji je u našoj duši, ni od čega ne ovisi, tada smo zdravi i doista sretni. Kod čovjeka su osjećaji, njegove emocije i želje, vezani za vanjski svijet i od njega ovise. Samo osjećaj ljubavi ni od čega ne ovisi. Ako ga pokušavamo učiniti ovisnim od nečega, taj osjećaj se gasi, a mi počinjemo bolovati i umiremo. Ginekologija je zona lju­bavi, i čim od djetinjstva bolujete od toga, to znači da ste još u prošlim životima žrtvovali svoju ljubav zarad okolnosti. Ili ste sebi zabranili voljeti, polazeći od nekakvih etičkih normi, ili niste željeli rađati zbog određenih uvjeta života, ili ste emotivno i svojim ponašanjem ubijali lju­bav u drugom čovjeku, držeći ga krivim za sve probleme.

- Upoznata sam s vašim knjigama, i sada ću dopustiti da me vodi osjećaj ljubavi bez obzira na kakve prepreke nailazila. Udata sam, i sretnem li drugog muškarca, truditi ću se sačuvati obitelj, ali neću gušiti osjećaj ljubavi u sebi. Ipak, ujedno sam sigurna, zavoljeti ću onoga koji i mene bude volio.

- To su očekivanja, objašnjavam ženi. - Samo zamijenite vanjska očekivanja za unutarnji osjećaj. Osjećaj prisutnosti Boga u duši, to

80

je ljubav bez očekivanja, bez uvjetovanja i zahtjevanja. Bogom se ne smije upravljati, kao ni svojom ljubavlju. To je jedan od glavnih uvjeta očuvanja zdravlja.

* * *

Obraćam se sada pacijentu oboljelom od raka koji je u poodmaklom stadiju. Čovjek je blijed i izmučen. Kemoterapija mu ne pomaže. Nema snage za duga objašnjavanja. Neophodno je što je moguće više sažeti informaciju koja treba doći do njega. Tradicionalna medicina mi ne pomaže, jer je već mnogo toga "predao" svojoj djeci i unucima. U en­ergetskom polju njegove djece prisutne su karakteristične deformacije, koje kroz nekoliko godina mogu dovesti do ozbiljnih bolesti ili smrti. Često čovjek nakon mnogih promišljanja i shvaćanja misli da se u pot­punosti očistio, međutim to je samo iluzija, to je na površinskoj razini saznavanja. Treba vremena da to pronikne u dušu. A ako su "zaprljane" i duše potomaka, onda to nije dovoljno jednostavno preispitivanje i raz­matranje svog života. Tada je krajnje vrijeme da se čitav život svjesno proanalizira i prođe, ne stotinu već tisuću puta, sve dok se sustav vred­novanja ne promijeni i na razini refleksa. Polako počinjem pacijentu slikovito opisivati njegovu situaciju.

- Sada ste poput bare u koju voda tako reći više ne utječe, a pri tome brzo iz nje istječe. Otječe prema vašoj djeci i budućim unucima, jer ste ih nehotice lišili svih njihovih rezervi ljubavi. Baru prvo treba očistiti od prljavštine, zatim povećati količinu vode u njoj, a potom od bare načiniti izvor. Da bismo mogli voljeti svijet oko nas, a da pri tome budemo sretni u interakciji s njim, potrebno je da stalno dobivamo nove količine lju­bavi i energije. U interakciji s okolinom uglavnom gubimo, dok kroz obraćanje Bogu dobivamo. Kada Boga volimo više od svega ostalog, i kada nas usrećuje najviše od svega, dobivamo više nego što trošimo, i ostaje dovoljno za nas, kao i za naše potomke. Ako nešto počnemo voljeti više od Boga, naša duša počinje o tome ovisiti, osjećaj ljubavi se gasi i javljaju se očekivanja. Količina ljubavi se smanjuje, dolazi do agresije, i to vodi u bolesti i nesreće. Kada se rezerve ljubavi smanjuju, moramo ih odnekud dopuniti, da bismo uopće mogli postojati. Dopu­njavamo ih uzimanjem od budućih potomaka i iz naših budućih života.

81

Što je veća naša ovisnost o bilo kakvim ljudskim vrijednostima, pa čak i o onim najsvijetlijim, to se naša duša brže iscrpljuje, i tada potomke ne darujemo ljubavlju, već ih potkradamo. Naša duša posjeduje izvjestan kapacitet, određen obujam u površinskim slojevima, tako daje oštećuje eksplozija agresije koja se u njoj događa. Ta oštećenja su u stanju do­prijeti do mnogih budućih pokoljenja, ovisno od toga koliko duboko je agresija prodrijela. Što smo dublje "usisali" duše naših potomaka, toliko će teža biti naša bolest. Znači, onoliko koliko smo dušu ispunili ljubavlju i dio te ljubavi predali potomcima, toliko brzo ćemo se i opo­ravljati. Starimo i umiremo da bismo se lagano oslobađali od svih ljud­skih individualnih vrijednosti. Poslije smrti i do novog začeća, bivajući sve bliži Bogu, čovjek svaki put dobiva sve veću količinu ljubavi i sile. Količina je onolika koliko je čovjeku dopušteno iskusiti svjetlost i lje­potu osjećaja. Te ljubavi nema uvijek dovoljno, i tada je potrebno da se ponovno napregnemo u smjeru sjedinjenja s Bogom. U svakodnevnim situacijama to nam pristiže kroz neugodnosti, nesreće, bolesti, povrede svih viših ljudskih osjećaja. Pred začeće, osobito dolazi do jake desta­bilizacije individualnih vrijednosti. Što su čovjekova očekivanja prema okolini i prema sebi tada manja, to će se i kontakti uspostavljati brže, a samim tim i djeca će biti zdravija. Prema tome, nužno je na stotine i stotine puta iznova proživljavati cijeli život, i u situacijama gdje su se javljale pretenzije, očekivanja, uvjetovanja, treba oplemenjivati dušu osjećajima sreće i ljubavi. Vašoj će se duši biti teško odlijepiti od onih vrijednosti kojima ste je tijekom godina okovali. Zamislite da ćete umri­jeti za tjedan dana, da nemate nikakve šanse preživjeti. Počnite se lagano opraštati od svega što vam je drago. Ne samo tada, nego i u budućnosti. Tako je "odlučeno gore", te vaša volja ništa više ne znači. Povucite se od kontaktiranja s okolinom, jer će tako, dok u molitvi budete ponavljali da je ljubav prema Bogu najveća sreća za vas i vaše potomke, vaša duša u to brže povjerovati.

* * *

- Kako da svoju djecu uvjerim u to daje potrebno vjerovati u Boga, da treba voljeti Boga? - pita me jedna gospođa.

- Vjera se mora periodično rušiti. Kao prvo, djecu treba naučiti da ne

82

ubijaju ljubav u sebi i drugima. Najvažnije je da im omogućimo da osjete da će naša logika i sve predodžbe o svijetu i životu, bez obzira koliko nam se činile savršene, uvijek trpjeti udarce i rušenja od strane Božanske logike, i da su one samo dio, a ne i cjelina. U pedagogiji se ističu tri stvari: prvo - ono što djeca ne žele čuti i što ih nije briga; drugo - ono na što obraćaju pozornost su naši postupci; treće - ono kako se oni ponašaju je upravo ono što smo i samo ranije činili i duboko u svojoj duši osjećali. Tako da pedagogija kreće od roditelja.

* * *

Jedan me je pacijent pitao - Recite mi, molim vas, ako svi ljudi, kako je rečeno u Bibliji, budu gradili hram u svojoj duši a ne van nje, može li se dogoditi da religije postanu nepotrebne?

- Jeste li dobro upoznati s našim zakonodavstvom? - pitam gospo­dina.

- Manje-više - sliježe ramenima moj sugovornik. - U slučaju da morate riješiti neki ozbiljan problem, sigurno ga nećete

rješavati sami. Vjerojatno ćete se obratiti dobrom pravniku. Isto tako, svećenici su specijalisti u duhovnom i moralnom poslu.

- Razumio sam vas, - sa smiješkom mi je odgovorio. - Ipak, da znate, ne treba sve prihvatiti zdravo za gotovo, i među speci­

jalistima postoje oni koji su samo imitatori, koji nisu autentični. Nekad se i kod početnika zna razotkriti pravi Božanski talent. Svaka religija koja nije temeljena na ljubavi, brzo degenerira. Što dalje napredujemo u svom duhovnom razvoju, sve smo svjesniji te uzajamne veze.

* * *

- Kažete da podsvjesna agresija kod mene iznosi 400 jedinica? - pita me žena koja je došla na pregled.

- Tako je - odgovaram joj. - Kod vas je prisutna jaka deformacija polja u predjelu glave. Agresija koju ste stvorili okreće se protiv vas. Možete očekivati ili sljepilo, ili izljev krvi u mozak, ili sklerozu. I dalje proučavam vaše polje i čini mi se da vaša glava ovo neće izdržati. Sudeći po dinamici polja, program samouništenja će se za neko vrijeme spustiti do bubrega, što može dovesti ili do raka, ili do prestanka funkcije bu­brega.

83

Žena me pozorno promatra. - Ali, ja sam pozorno pročitala vaše prve dvije knjige, i na stranu to, vi

me ostavljate takoreći bez ikakvih šansi. Sto da sada radim? Promatram njezinu situaciju u prošlosti i uspoređujem ju s ovom

današnjom. - Vi ste iznutra uvijek težili Bogu, premda niste uvijek pronalazili

pravi put. Trudili ste se da u sebi izgradite duhovnost i dobrodušnost, i zahvaljujući tome ste još uvijek živi i zdravi pored velike deforma­cije polja. To vam daje velike šanse za preživljavanje, odlažući najgo­re. Prije nego što ste pročitali moje knjige, vaša duša je bila vezana i ovisila je od sretne i uspješne sudbine, od osjećaja osobne važnosti. Bili ste vezani za "savršenstvo", za "ljubav prema ljudima" i za "impuls stvaralaštva - rođenje djece". U vama je sada prisutna samo jedna ve­zanost, za impuls "stvaralaštva - rođenja djece" i iznimno je jaka. Djece nemate, i zbog toga žalite. Kada su vaši osjećaji ljubavi i povjerenja bili povrijeđeni, ljutili ste se na sudbinu, izgubili ste volju za životom. Kako vas je sreća napuštala, ne samo u sadašjnosti, već i u očekivanoj budućnosti, vaša se želja za životom gasila. Ne smijemo sebi dopustiti da ovisimo o budućnosti, odnosno, da nas obuzme strašljiva briga i strepnja nad budućnošću, te da sve u životu činimo ne bismo li je učinili izvjes-nijom. Kada se ljutite na sebe, dolazi do programa samouništenja. Ako se ljutite i na sebe, i na situaciju, i na sudbinu, onda je taj program deset puta jači. Ogorčenost na sudbinu se kod vas manifestirala u vidu velikih očekivanja koja ste imali prema sebi. Žaljenje za prošlošću nosi u sebi očekivanja prema Bogu. Idite sada i ponovno osmotrite cijeli svoj život, a za sat vremena se vratite da vidimo što ste napravili.

Kada je žena ponovno ušla, bio sam ugodno iznenađen: polje joj se potpuno očistilo.

- Neočekivano dobri rezultati - govorim joj. - Da znate, ovaj put se nisam molila, samo sam hodala i promišljala, a

zatim se sve nekako naglo promijenilo - priznaje ona. - Čestitam vam. Ipak, postoji još jedan ozbiljan problem. To što vam

se polje očistilo, još uvijek ne znači da se nećete razboljeti. Da kažemo ovako: situacija se značajno popravila. Međutim, iznad vas - prstom opisujem krug - vidim tamnu mrlju. To je velika skupina ljudi na sjeveru

84

Rusije, više od milijun ljudi. Vaša pogrješna orijentacija i agresija utje­cala je na njihovo stanje. Što čovjek na duhovnom više napreduje, to veći broj ljudi intuitivno ili svjesno ide za njim. Od takve osobe oni, pored pozitivnog, primaju i negativne vrijednosti. To su vaša duhovna djeca, koja ovise o vama, bez obzira što sada ne živite u Rusiji. Stoga, kada budete čistili svoju dušu, nemojte zaboraviti na njih. Najteže bolesti, koje se ne protežu samo u jednom životu, često su posljedica štete nanijete kako fizički nazočnim tako i budućim duhovnim potomcima.

Ono što se događa jest da, što sam više u stanju ljudima činiti dobro, to je opasnije za mene i za njih. To je velika opasnost i velika odgovor­nost. Jer što smo bliži Bogu, to je veća razina našeg razvoja, i samim tim doživljavamo sreću i užitak. Otuda proistječe da ćemo pretrpjeti i veću bol kada ih izgubimo. Zato, prije nego što se čovjeku podari sreća, on prvo biva izložen patnji. Što je veću patnju u stanju podnijeti, čuvajući Boga u svojoj duši, to će biti u stanju i veću sreću primiti. Pogledajte -prstima pokazujem udaljenost - kod materijalnih vrijednosti je prisutna određena količina ljubavi, a kod duhovnih vrijednosti, - sada širim ruke, - ta količina je daleko veća. U impulsima za "savršenstvom", "stvara­njem", "rađanjem djece" - je još veća, itd. Što je veća količina ljubavi, veće je iskušenje da se od nje stvori smisao i cilj života, i da se zaboravi beskonačna ljubav, Bog. Prema tome, ne dopušta se svakom pojednicu da iskusi više oblike ljubavi, stvaralaštva i savršenstva, zato što se on nije u stanju uzdići iznad njih i podnijeti njihov gubitak. Da bismo se uzdigli iznad njih i izdržali patnju, nužno je da jednom i za sva vremena shva­timo daje ljubav prema Bogu iznad svih osobnih, individualnih vrijed­nosti. To je potrebno ne samo razumijeti, već i osjetiti. Ako čovjek nema snage uzdići se, onda se, da bi preživio odriče od svega svetog. Koliko god to čudno djelovalo, poslije nekog vremena postaje bliži Bogu nego ranije. Mi neizbježno idemo ka sve većim količinama sreće i ljubavi, ali svaki put smo dužni osjetiti da su to samo sredstva, put ka ljubavi prema Bogu.

- Recite mi, a bol koju osjećam u duši, je li to znak vezanosti za ljud­ske vrijednosti?

- Ne. To je pokazatelj velike osjetljivosti, koja ukazuje na posjedovanje viših individualnih vrijednosti. Znači vezanost predstavljaju neželjenje i

85

neumijeće da se podnese patnja kada se osobne, individualne vrijednosti unižavaju i gube, kao i unutarnju agresiju koja se javlja kao odgovor na traumatičnu situaciju.

- U redu, ljubav prema Bogu treba biti viši cilj - govori žena. - Međutim, da bi se živjelo, moram postaviti za cilj zarađivanje novca, svoje usavršavanje i želju da pomognem ljudima, pa kako to onda shva­titi?

- Zamislite ovo: izlazite iz stana i odlazite u kupovinu, i neko vrijeme je to vaš cilj. Kada se cilj ostvari, nema potrebe da i dalje bude u vašoj glavi. Vraćate se nazad u stan, krećete ka stepenicama s namjerom da se popnete, i u tom trenutku je to vaš cilj. Međutim, ako on postane najvažniji, odnosno, apsolutan, zanoćit ćete na stepenicama. Vrata stana ne možete vidjeti sa stepenica, ali stremite ka njima, i kako biste došli do njih i otvorili ih, jer to je način da se vratite kući. Tako i svaki čovjek, iako ne vidi Boga, treba stremiti povratku ka Njemu, čuvajući pri tome prioritet ciljeva. Doduše, povratak ne izgleda baš onako kako ga mi zamišljamo. Proistekli smo od Boga, i dio Njega nosimo u duši. Preko tog dijela se ponovno sjedinjujemo s Njim. Povratak Bogu je njegovanje vječne čestice u našoj duši.

* * *

Suradnici s posla me zovu. - Imamo jedan interesantan slučaj mladića koji ne spava već cijelu godinu dana. Povremeno izlazi iz tijela i promat­ra ga sa strane. Stalno ima osjećaj da živi u nekom nestvarnom svijetu.

Sutradan sam stupio u kontakt s mladićem. Njegov se slučaj može lako objasniti, iako je njegov primjer jako neobičan. Želja za stvaralaštvom, kreiranjem, za djecom, postala je smisao i glavni cilj njegovog života. Takva orijentacija daje ogorčenost na cijeli svijet, osudu, ljubomoru, ljutnju prema sebi, odsustvo želje za životom. Pored toga, prisutna je apsolutizacija želje za "savršenstvom", koja daje veliku gordost, želju da se drugima nametne volja, itd. djeca su mu već predodređena, i često u takvim slučajevima dolazi do blokade putem teških bolesti ili nesreća, koje sa svoje strane ometaju rađanje djece, a zato dolazi i do poniženja ljudskih individualnih vrijednosti, premda pod zaštitom. Naglo zatup-ljivanja osjetila, osjećaj iluzornosti svijeta u kome žive, smanjenje emo-

86

tivnih odnosa, nestabilna psiha kod roditelja, često ukazuje da im je di­jete nadareno, i prva pomoć koju mu trebaju pružiti jest da rade na sebi.

* * *

Prijatelj me telefonom zove iz Amerike: - Sin mi je na reanimaciji. Leži pod infuzijom i u jako je teškom

stanju. Liječnici nisu u stanju postaviti dijagnozu. Jučer smo mu rekli da će u obitelji biti još jedna beba, daje mama u drugom stanju. Da nije to utjecalo na pogoršanje njegovog zdravlja?

- U pravu ste - odgovaram. - Od majke je naslijedio apsolutizaciju "ljubavi prema ljudima", apsolutizaciju želje za "rođenjem djece". Za njega je osoba koju voli, apsolutna vrijednost, pa je u paničnom strahu da je ne izgubi. Vaše dijete se boji ostati samo, plaši se neočekivanih situa­cija, osjeća užas od smrti i biti će stalno ljubomorno i povredljivo. Od vas je naslijedilo želju za "savršenstvom", kontrolu nad situacijama u životu, ugodan život i sudbinu, odnosno, za ostvarenje planova i želja, učini svojim ciljem i smislom života. Prema tome, vaš sin niti želi niti može podnijeti traumatičnu situaciju. Kada je saznao da će se u obitelji pojaviti još jedno dijete, kod njega je došlo do eksplozije agresije prema onome tko ga, ne svojom voljom, može odvojiti od ljubavi. Za njega je teritorij ljubavi, apsolutna vrijednost, i na njega neće pustiti nikoga. Eksplozija agresije se preobratila u program samouništenja. Kod dječaka dolazi sada do raspada imunološkog sustava. Tako da to istodobno ugrožava mnoge organe, i zbog toga liječnici ne mogu odmah postaviti dijagnozu. Vremenom to može dovesti do teške bolesti. Stupanj oštećenja organa će ovisiti od karaktera dječaka, kao i načina na koji prihvaća svijet oko sebe. Ako se agresija bude manifestirala kao ozlojađenost na sudbinu, dolazit će do čestih upala pluća, gastritisa, a pri jačoj agresiji može doći do raka želuca ili pluća. Budući da se ovdje već počeo manifestirati pro­gram samouništenja, a nije došlo do blokade u vidu poremećaja slušnih funkcija, može doći do teških poremećaja u crijevima, ili urogenitalnom traktu.

- Recite mi, može li se u ovoj situaciji nešto učiniti? - Svakako da može. Vaša žena treba ukloniti sva očekivanja koja je

imala i ima prema drugim ljudima, koji su povrijedili njezine osjećaje

87

ljubavi i povjerenja. Treba se moliti da iz duše sina i budućih potomaka izađu ogorčenost prema drugim ljudima i prema sebi, i da najveća sreća za nju, njezinu djecu i potomke bude ljubav prema Bogu. Želja da se imaju djeca, voljena osoba, obitelj - sve su to samo sredstva za dosezanje te ljubavi. A vi trebate zahvaliti Bogu za sve neprilike, uvrede, poniženja, nepravedna ponašanja koja ste doživjeli od strane drugih ljudi i sudbine. Počnite od današnjeg dana, učite se biti ponizni i popuštati. U molitvi ponavljajte da će vam sve ljudske, individualne vrijednosti, prvenstveno - vlast, moć, savršenstvo, biti sredstva, a ljubav prema Bogu svrha života.

- Mogu li vam postaviti jedno pitanje? -Da. - Moj sinje ustvari usvojeno dijete. Ima li to nekog značaja? - Praktično nikakvog. Kao prvo, on je bio vaš sin u pretprošlom

životu. Kao drugo, identičnost polja s njegovim fizičkim ocem je kod njega 7%, a s vašim preko 80%. Kao treće, da dijete ne bi uzimalo vašu karmu, češće ga podsjećajte da Boga treba voljeti više od oca i majke. Zašto domaće životinje uzimaju karmu svojih vlasnika, a zatim se raz-boljevaju i umiru? Zbog toga što ovise o svom gazdi, od njega dobivaju hranu, i gazda postaje smisao i svrha njihovog života. Što više budete dijete činili ovisnim o vama, to će ono preuzimati više vaše "prljavštine" i zbog toga će patiti, a ceh za to plaćate sami. Međutim, ako se kod sina pojavi osjećaj da sve dobiva od Boga, pa ako je to i preko roditelja, tada će zaštita koju ima, biti prenijeta i na vas.

Sutradan me je poznanik ponovno nazvao. - Sinoć sam otišao u bolnicu kod sina. Liječnici su mi rekli da im

ništa nije jasno, jer je dijete potpuno zdravo. Infuzija i lijekovi mu nisu potrebni, jedino stoje potrebno jest odvesti ga kući.

Pogledao sam polje dječaka i doista, njegovo polje je bilo uravnoteženo. Ipak, ne treba zaboraviti da je to svjež slučaj, koga je lako ispraviti. Zapušteni slučajevi se liječe jako teško. Premda je čovjek katkad i za sat vremena u stanju promijeniti svoj odnos prema svijetu, i ozdraviti tijekom nekoliko sati ili dana.

88

Svratio sam do jednog poznanika. Izgledao je vrlo zabrinuto, jer je trebao kupiti stan.

- Radi se o tome što sam vidio jedan stan koji je dobar, i sutra mi trebaju odgovoriti hoće li mi ga prodati ili ne, budući da nisam jedini koji ga želi. Čak mi je i tlak zbog toga skočio - priznaje on.

- S takvim stajalištem možeš izgubiti i stan i zdravlje. Tamo gore sve je već riješeno. Ako ti je suđeno dobiti ga, dobit ćeš ga, tako da su tvoje brige besmislene i štetne. A ako ti nije suđeno imati taj stan, sigurno ga nećeš dobiti, kakve god podvige poduzeo. Ako se ipak dogodi da ga nekako uzmeš, biti će ti oduzeto zdravlje ili život.

Sljedećeg dana, u devet ujutro, moj je prijatelj obaviješten da će stan uzeti drugi kupac. On je zapao u veliki stres, ali se poslije desetak minuta sjetio mojih riječi. Oslobodio se očekivanja i nezadovoljstva situacijom i odmah se smirio. Nakon tri sata javili su mu daje drugi kupac odustao i da može doći i donijeti kaparu. Istog dana sam se sreo s njim. S osmi­jehom na licu mije sve ispričao kao da se radi o nekoj veseloj komediji. Pogledao sam njegovo polje i polako mu odgovorio:

- Ovdje su prisutni elementi komedije, ali isto tako i tragedije. Kod tebe je sada prisutna podsvjesna agresija 300 jedinica. Smrto­

nosna razina za tebe je 180 jedinica. Za godinu i pol dana kod tebe bi se mogao početi razvijati karcinom desnog plućnog krila. U tebi je bila prisutna velika ogorčenost na sudbinu, na situaciju i ogorčenost prema sebi osobno. Za deset minuta si u sebe ubacio takav moćan prog­ram samouništenja, koji bi se nakon nekog vremena pretvorio u teško oboljenje, ili pak u potpuni krah u životu.

Evo još jednog slučaja. Vozio sam se sa svojim prijateljem autoputem od Haife prema Tel Avivu. Bila je večer. Put je bio ravan, ispred nas skoro da nije bilo automobila. Desnom trakom gibali su se automobili brzinom od 60-80 km/h, a po lijevoj od 90-100 km/h. Polako smo se primakli kolima u lijevoj traci kojom smo se vozili, i zablendali vozaču da prijeđe u desnu traku, kako bismo ga mogli zaobići. Međutim, vozač na to nije nikako reagirao. Poslije nekoliko minuta, moj prijatelj se počeo polako živcirati.

89

- Bolje čuvaj zdravlje. Daj da ga zaobiđemo po desnoj strani, iza nas se već stvorila kolona - kažem mu.

Kada smo zaobilazili kola, primijetili smo daje za volanom žena. Tog trenutka se iza nje približio minibus, i počeo joj blendati. Ona i dalje nije reagirala. Vozač minibusa obišao ju je s desne strane, i doslovce stao ispred nje. Izgledalo je da će ona morati prijeći na desnu stranu, da ne bi udarila u autobus. Međutim, naglo je zakočila, i dalje ostajući u lijevoj traci. Ostavili smo iza sebe cijelu kolonu automobila, koji su se upet­ljali u gužvu. Pogledao sam što se to događalo u informacijskom polju žene. Primijetio sam deformacije izazvane ambicijama i gordošću. Bila je vidljiva i želja za "savršenstvom", i lagodnim životom. Sve je jasno: nitko drugi nije u pravu, nego samo ona. Svi su ološ, samo je ona svetica. Uoči spomenute situacije podsvjesna agresija kod nje je iznosila 100 jedinica, a za nju je smrtonosna razina 180 jedinica. Sada je u njezinoj duši planula agresija prema ljudima. Smatrala je, da su je nepravedno povrijedili i ponizili. Podsvjesna agresija je skočila nekoliko puta, i ono stoje najopasnije, to je prešlo na duše djece i unuka. Čak ako bi ta žena u potpunosti promijenila sebe i odrekla se svojih očekivanja, to joj ne bi pomoglo više od dvadeset posto. Energetska situacija u predjelu grla i genitalija već sada joj je prilično loša. Za neko vrijeme, kada bude zabo­ravila cijeli ovaj slučaj, javiti će se liječniku, i početi će dug i mukotrpan proces liječenja.

To viđenje sam ispričao prijatelju u kolima. On se zainteresirao. - Jedna moja prijateljica boluje od raka dojke. Možeš li mi dijagnos­

ticirati uzrok? - Uglavnom se to događa zbog uvrijeđenosti koja nastaje uslijed lju­

bavne patnje. U ovom slučaju je uzrok materijalne prirode. Postoji kons­tantno nezadovoljstvo financijskom situacijom, materijalnim statusom i situacijom uopće - odgovaram.

- Sve je točno - potvrđuje on. - Muž joj dobro zarađuje, kupio je auto, ali ona je stalno nezadovoljna.

Zbog nepridržavanja pravila vožnje, čovjek može upropastiti cijeli svoj život, u slučaju da mu se dogodi neka teška prometna nesreća. U životu takve nesreće doživljavamo i na razini osjećaja. Samo što te tragedije prolaze neprimjetno, i posljedice se ne javljaju odmah. Ako čovjek ne

90

poznaje duhovne zakone, rukovodi se i poistovjećuje s osobom na koju u životu nailazi, ne poznavajući pravila kretanja na "putu". Međutim, čak i ako ih ne zna, ali u svojoj duši čuva ljubav, intuitivno će donositi odluke, ponašajući se time kao netko tko ta pravila odlično poznaje. Ljubav i dobrodušnost, čak i pri nepoznavanju duhovnih zakona, dopuštaju nam da preživimo na putu koji se zove život.

* * *

Na pregled mije došla žena kojoj je kći poginula prije petnaest godi­na, dok je još bila mala.

- Neprestano mislim na nju. Imam osjećaj kao daje stalno uz mene i jako mi je teško.

Promatram koji je uzrok. Žena je svojoj kćeri predala osjećaj apso-lutizacije "ljubavi prema ljudima i svijetu". Takav teret na duši kćeri još uvijek muči djevojčicu. Njezinoj majci želim uopćeno objasniti o čemu se radi, ali najednom osjetim bol u sljepoočnici. Duša njezine kćeri prelazi na mene, u želji da prenese poruku.

- Prenesi joj daje željela umrijeti kada je bila trudna samnom. Klizim po liniji vremena i vidim moćan program samouništenja u

petom, šestom, sedmom i osmom mjesecu trudnoće. To je bilo izazvano ljutnjom na muža.

- U drugom dijelu trudnoće niste željeli živjeti s vašom kćeri. - To nije točno. - A na muža ste bili ogorčeni? - Da, jako. U to doba je pio. - Eto, vidite, periferna ljutnja na muža, duboko u vama izražavala se

kao odricanje od želje za životom. Takav program, koji je pojačan u duši vaše kćeri, doveo je do njezine smrti. Pri tome ste analogne programe predali i drugoj djeci.

- Točno! Na moje drugo dijete je naletio auto i samo je čudom ostalo živo - odgovara ona.

- Čistite svoju dušu - nastavljam joj govoriti, - i molite se za potomke, rođene, nerođene i umrle. Vaša se kći za nekoliko godina treba ponovno roditi. Njezini problemi sa zdravljem koji bije čekali u sljedećem životu utjecali bi i na vas. Onoliko koliko čistite dušu kćeri prolaskom kroz

91

čitav svoj život, razvijajući osjećaj ljubavi u trenucima kada ste bili povrijeđeni i ogorčeni, utoliko će njoj biti lakše pripremiti se za sljedeće rođenje i prolazak kroz njega.

* * *

- Vaša druga knjiga je na mene ostavila mučan dojam - žali mi se jedna pacijentica. - Pojavio mi se osjećaj beizlaznosti. Zar čitav život treba provesti u kajanju? Normalan čovjek ne može a da se ne ljuti, koliko god to potiskivao. Uz to, ja sam već svima sve oprostila, a vi mi kažete kako je u meni puno povrijeđenosti.

- Ja vidim nešto, što vi niste u stanju - odgovaram joj. - Povjerujte mi kada vam kažem: dušu je daleko teže očistiti od misli. Tko kaže da se ne treba ljutiti? Ljutnju, kao prvo, ne treba potiskivati. Koliko god izvana ljutnja bila, iznutra uvijek treba biti ljubav. U dubini svačije duše je prisutan Bog, i mi Ga trebamo uvijek voljeti. Što se pokajanja tiče, to je tek prvi korak. Zapušteno i polupresušeno jezero prvo treba očistiti od prljavštine, a tek poslije u njega pustiti čistu vodu. A vi samo mislite o prljavštini. Ne smijete tako.

- U redu, a onda mi recite kako da živim bez očekivanja prema lju­dima, kada se takve pretenzije stalno javljaju u meni?

- Kao prvo, potrebno je u mislima, riječima, emocijama, stalno uvjeravati svoju dušu da je ljubav prema Bogu, najveća sreća. Kažete li devedeset puta "da" i samo jednom "ne", možete slobodno krenuti iz početka. Sto se pretenzija tiče, iza očekivanja postoji bojazan da se nešto ne izgubi. Svakog čovjeka vodi Bog, i svejedno sviđa li vam se kako se ljudi prema vama ophode ili ne, to vam treba poslužiti da svaki put budete bliže Bogu. Probajte živjeti s osjećajem da vas bilo koji čovjek koji vam je blizak svakog trenutka može prevariti, izdati, posvađati se s vama, ili umrijeti. U početku će to biti teško, ali kasnije će ostati samo ljubav, i očekivanja će nestati.

Mladiću koji je došao kod mene na razgovor objašnjavam kako je njegov kompleks manje vrijednosti rezultat unutarnjeg kompleksa više vrijednosti. Duša je vezana željom za savršenstvom, željom da se stekne moć upravljanja nad sudbinom, za visoko mišljenje o sebi i prijezir prema drugima. Zbog toga ga ljudi ponižavaju i sudbina mu nije naklonjena.

92

- Osim molitve, može li se primijenjivati post i gladovanje? - Svakako. Povremeno povlačenje, posebne tehnike disanja i

ograničenja u prehrani uspješno pomažu. Nakon nekog vremena on se opet pojavio kod mene i počeo je s pričom:

- Samo što sam krenuo s gladovanjem, naglo je došlo do poboljšanja pamćenja i drugih sposobnosti. Shvatio sam da je došlo do smanjenja intenziteta mojih vezanosti, i da mi je zbog toga bolje. Bio sam obasut ponudama za bolji posao. Podmladio sam se za šest do osam godina. Nakon nekog vremena prestao sam s gladovanjem. Poslovne ponude su mi prestale pristizati, a odnos okoline prema meni više nije bio neutralan već je ponovno postao neprijateljski. Uočio sam jedan interesantan mo­ment: iznutra sam počeo mrziti susjeda. Poslije pola sata je on uletio u moju sobu i napravio skandal zbog nekog besmislenog razloga.

- Izgleda da do prijezira dolazi prije nego što vas počnu ponižavati. Poslije poniženja i uvrede, mržnja se uklanja, ili još više učvršćuje, uništavajući pri tome karakter ili zdravlje.

- A sad prelazim na glavnu stvar - nastavlja mladić. Morao sam se pripremiti za posao, tako da sam odlučio ponovno početi s gladovanjem. Međutim, ovaj put je bilo drugačije. Kao prvo, što se posla tiče, nitko mi više nije davao ponude. Kao drugo, počeli su fizički problemi, i kao treće, izgledao sam stariji barem deset godina. Kada su me prijatelji vid­jeli bili su zapanjeni. Shvatio sam da sam nešto ozbiljno poremetio.

Gledam na njegovo informacijsko polje prije i poslije gladovanja i shvaćam u čemu se radi. Postojala je želja za "savršenstvom" i za lagod­nim i sretnim životom i sudbinom. Za vrijeme prvog gladovanja obje želje su bile blokirane. Drugo gladovanje je otklonilo vezanost željom za "savršenstvom", ali je intenziviralo apsolutizaciju želje za "plemenitim životom". To je dovelo da toga da se sve "nečistoće" još dublje usade unutra. Na tom principu dolazi do popratnih utjecaja mnogih lijekova. U prvom slučaju - gladovanje je bila stepenica ka Bogu, a u drugom - stepenica ka osobnoj udobnosti. Eto zašto sve religije svijeta savjetuju molitve u doba posta. Međutim, ako se čovjek moli samo da bi ozdravio, tada fizičko tijelo postaje - svrha molitve, a ne sjedinjenje s Bogom kroz osjećaj narastajuće ljubavi u duši. Molitva uistinu pomaže onome kome ona i očuvanje ljubavi u duši pružaju najveću sreću, neovisno od toga da li mu se fizičko stanje popravlja ili ne.

93

Iz Nižnjeg Novgoroda mi telefonira pacijent, koji ima psihičkih prob­lema.

- Ni malo mi nije bolje, čak je došlo do pogoršanja. - Jesam li vam rekao da je kod vas prisutna vezanost za razvijanje

osobnih sposobnosti i intelekta? I jesam li vam objasnio da je to samo površinska razina, u osnovi kog leži želja za "savršenstvom"?

- Da, rekli ste mi to. - Vezanost za "savršenstvo" ne samo da nije otklonjena, nego je i

pojačana. Vi ne radite na sebi. - Da budem iskren, sada mi nije do toga. - odgovara pacijent. - Bolje

mi recite hoće li se moja financijska situacija popraviti? Naša mala firma je pred bankrotom, a mnogi ovise od mene. To mije sada najvažnije. Re­cite mi što trebam uraditi, kako bih popravio svoj financijski položaj?

- Ne interesira me vaša financijska situacija, grubo mu odgovaram. - Za mene je najvažnije da vam spasim život. Strukture polja su kod vas deformirane na razini smrti. Nastavite li se i dalje brinuti o novcu, umri­jeti ćete. Razina vaše vezanosti i snaga želje za "savršenstvom" je tolika, da vaša gordost mora biti izložena svakojakim poniženjima, ne biste li se naučili smjernosti. Bogatstvo u financijskom pogledu je za vas prven­stveno dokaz vašeg "savršenstva". Kada se počnete sažaljevati i bojati, iskušavate poniženja, odnosno, kada vam se pojavi unutarnji osjećaj da ne želite dalje živjeti, to jasno pokazuje da ne želite prihvatiti poniženja što se vašeg "savršenstva" tiče. Novac treba zarađivati, ali o njemu se ne smije stalno misliti. Vas sada liječi beznadna situacija. Ne uspijete li je prihvatiti, liječiti će vas psihički problemi. Nastavite li se živcirati, umri­jeti ćete. Jeste li me razumijeli?

- Razumio sam vas, - odgovara pacijent. - Sudeći po njegovom polju, doista je razumio, te sam miran kada je on u pitanju.

* * *

Za vrijeme mog boravka u Izraelu, dogodio mi se jedan interesantan slučaj na pregledu. Obratio mi se jedan muškarac s izvjesnim proble­mima. Na fizičkoj razini nije bilo ničeg osobitog, ali kada sam pogledao karmičku sliku, samo sam uzdahnuo. U njegovom polju se protezao lanac budućih smrti koje su se nizale. Podsvjesna agresija prema ljudima je činila nekliko tisuća jedinica. Kada je prisutna tako velika agresija,

94

uglavnom je preda mnom ili neizlječivo bolestan pacijent, ili čovjek koji je na samrti. Program je toliko razvijen u prostoru, da ga još nije uspio uništiti na fizičkoj razini. Za otprilike pet godina on će se pojaviti na ob­jektivnom planu, ali tada će, na žalost, već biti kasno.

- Kod vas je prisutna ogromna agresija prema židovskom narodu, osuda i prijezir, - govorim pacijentu koji me zaprepašteno gleda.

- Oprostite, ali uopće niste u pravu. Ja sam Židov, emigrant, živim ovdje više od godinu dana i ovdje mi se sviđa.

Ponovno gledam njegovo polje i opet vidim u njemu ogromnu i moćnu agresiju usmjerenu ka velikoj grupi ljudi. Vjerojatno je ta agresija samo posljedica nečega, treba pogledati što se nalazi ispod nje. Koncentriram se i prelazim sjedne karmičke razine na drugu. Sada slika postaje jasnija. Prije toga je postojao prijezir i osuđivanje velike grupe ljudi u Njemačkoj i u Sovjetskom Savezu. Pacijent se nastavlja čuditi:

- Nikada nikoga nisam prezirao, osim samo jedne stvari, a to je fašizam.

- Ali fašizam je samo jedan vid socijalizma. Vjerojatno su bili trenuci kada ste osjećali mržnju i prema socijalizmu?

Čovjek se lagano prisjeća. - Da, vjerojatno jesam. Sve postaje jasno. - Sada ću vam ukratko objasniti cijelu shemu - govorim pacijentu. - Ako prema nekome razvijam idolopoklonstvo i ako taj "netko"

postaje svrha i smisao mog života, štujem ga, obožavam i molim mu se, moja duša se veže za tu osobu, te i najmanje nepravilno ponašanje s njene strane, u meni izaziva ogromnu uvredu, osudu i patnju. Vremenom se sva ta nezadovoljstva gomilaju, da bi se na kraju moja duša i svijest u mržnji okrenule protiv nekadašnjeg idola. Agresija je u stanju da nas čvrsto veže, bez obzira čime je izazvana. Što žena više mrzi i osuđuje one koji su uvrjedili njezinog muža, to više od njega pravi idola, da bi ga na kraju počela mrziti. Dugo godina je vaša duša osuđivala fašiste, komuniste itd. Židovi su za vas postali apsolutni idol. Mada toga niste svjesni, u dubini vaše duše sada se već razvijaju pretenzije prema vlas­titom narodu. To se čak i ne mora izraziti na svjesnoj razini, ali vas to svejedno izlaže mogućoj teškoj bolesti. Da ne bi došlo do unutarnjeg prijezira prema vlastitom narodu, ne smije se mrziti drugi narod.

95

- A kako se odnositi prema fašizmu? - Mrzili ste fašiste. Međutim, svaki fašist je samo medij određene

ideologije. U osnovi te ideologije leže ideje. Fašistička ideologija je dopuštala da jedna skupina ljudi bude sretna na račun drugih. Da bi svi fašisti bili sretni, bilo je neophodno samo uništiti jednu neveliku skupinu onih koji su tu sreću ometali. Viši smisao života i njegova svrha je da se osigura raj na zemlji. Ali, zar te ideje nisu postojale još mnogo ranije. Sjetite se samo drevne Sparte. Te ideje postoje i danas. Mijenjaju se samo njihovi nositelji. Periodično će se pojavljivati velike skupine ljudi, koje će držati daje glavni uvjet postizanja sreće - uništenje onih koji drugačije misle, odnosno, cilj će opravdavati sredstva. A što je s čovječanstvom koje je nekada idealiziralo i apsolutiziralo materijalne vrijednosti, a danas idealizira i apsolutizira duhovne? Sto da kažemo za ratove koji se vode zbog nekih ideja i koji su po svojoj žestini suroviji od onih koji su se vodili zbog komadića kruha? Ipak, sve je to Božja volja i nije slučajno što je čovječanstvo danas u situaciji u kojoj se nalazi. Duhovna razina čovječanstva je narasla do stupnja koji je moguće prevladati samo ako postoji daleko veća ljubav prema Bogu. U ovoj situaciji, ljubav može sve spasiti, a pretenzije, očekivanja i uvjetovanja, sve uništiti. Sjetite se legende kada je Bog uništio cijeli grad griješnika? Da se u njemu našla bar nekolicina svetih ljudi, On bi grad poštedio. Svaki narod ima svoje duhovne vođe, koji toga i ne moraju biti svjesni. Kada sveti ljudi počnu osuđivati i mrziti, tada će se naglo smanjiti šanse da prežive ljudi koji su s njima povezani. Danas, stanje u duši svakog pojedinca može utjecati na sudbinu čitavog čovječanstva. To jedinstvo i bratstvo o kome smo maštali nastupiti će vrlo brzo. Već sada je jedan čovjek u stanju uništiti velike grupe ljudi. Uskoro će doći doba kada će jedan čovjek biti u stanju uništiti čitavo čovječanstvo. Da bi se preživjelo, treba oživjeti učenja polumističnih pedagogija, kada je riječ o moralnom odgoju i razvijanju ljubavi kod djece.

* * *

Sjedim u nevelikoj sobi, gdje vodim razgovor. Na stolu ispred mene su listovi papira i stolčić na kome se nalaze sokovi. Kroz prozor se pruža pogled na dugačku pješčanu plažu obasjanu zlatnim suncem i horizont Sredozemnog mora. Gradić se zove Bat-Jam. Promatram pacijenta koji

96

sjedi ispred mene i promišljam kako sam ovdje u Izraelu "napipao" još jednu kariku u lancu. Da kažemo ovako: postoji Svemir u kojem su prisutna tri sustava vrijednosti: zemaljske, one koje su vezane za ma­teriju; duhovne, koje su povezane s prostorom; i "ljubav prema ljudima i svijetu," koja je povezana s vremenom. Postoji sila koja je stvorila ovaj Svemir. Na razini naših osjećaja to je želja za "stvaralaštvom", kreaci­jom, želja za "rođenjem djece". Postoji i sila koja ruši Svemir. Na razini naših osjećaja to je želja za vlašću, za moći. za "savršenstvom". Također postoji i sila koje sve održava, i koja se kod nas izražava kao vjera u ljude, u svijet oko nas i u Boga.

U početku sam mislio da kategorije prostora, vremena i materije, ne postoje na razini te tri sile, da bih kasnije shvatio da postoje, ali da su potpuno drugačije. Nedavno sam otkrio novu strukturu. Bezbroj puta sam je pokušao definirati, i kroz rad na pacijentima potvrditi. Ona je na kraju počela dobivati određene obrise, tako da sam je nazvao "više Božje predskazanje". Taj model je obuhvaćao sve gore spomenute strukture, ali je prioritet bio iza one koja se zove "moć i savršenstvo". Zatim sam zapazio strukturu analognu njoj, s prioritetom "stvaralaštva i rođenja djece". Bile su prisutne dvije strukture koje kao da su u suprotnosti jedna s drugom. Jedna koja je sve stvarala i druga, koja je svime upravljala. Po logici trebala je postojati i treća, koja je vodila povratku Bogu, ali je nisam mogao vidjeti.

Pred moj put u Izrael pozvao me je prijatelj: - Slušaj, bi li mogao pogledati moje polje? Kći mi se razboljela, i

krenuo sam na put je obići. Na putu koji je bio pokriven snijegom izgu­bio sam kontrolu nad volanom, naglo sam se okrenuo i našao se na dijelu puta koji vodi u suprotnom smjeru. Još uvijek ne mogu shvatiti kako sam ostao živ, i kako mi se čak ni automobil nije oštetio.

- Kod tvoje kćeri je prisutna vezanost za to što ja zovem "Božje predskazanje", za neku posebnu sudbinu i za duboko usađeno, iznimno visoko mišljenje o sebi, i to zbog velike individualne isključivosti. To se liječi udarcima sudbine. U tebi je prisutan analogan program. Na putu si intenzivno mislio na nju, i došlo je do rezonancije vaših programa. Spasi­lo te to što si uspio izaći na kraj sa svojim unutarnjim osjećajima oholosti i nadutosti prema drugim ljudima, i što se na sudbinu nisi naročito ljutio i bunio, inače bi se stvar završila gore.

97

* * *

Kod izraelskog naroda sam uočio dvije snažne vezanosti. Prva je ap-solutizacija ideje o "izabranom narodu" i isto takvoj sudbini. Apsolutiza-cija "ljubavi prema svijetu" i želje za "stvaralaštvom" liječi se surovim i nepravednim postupcima sredine. Apsolutizacija visokih ideja o takozva­noj "predodređenosti" liječi se krahom i udarcima sudbine. Neumijeće da se ljubav sačuva u trenucima kada se više vrijednosti destabiliziraju, rađa mnogo problema. Dok sam o tome pričao ljudima, apsolutizacija želje za "stvaralaštvom" i "ljubavi prema svijetu" dovoljno brzo se otkla­njala, međutim, sa sudbinom je išlo teže. Osjećao sam da treba pronaći prave riječi i pojmove, što sam na koncu i uspio. Da li razumijete, kada čovjek osjeti daje predodređen za nešto, za nekakvu sudbinu, to je kao da vas Bog vodi. To je doživljaj kontakta s Bogom. Stoje taj kontakt jači, to više stvaralačkih i kreativnih sposobnosti dobivamo. Stječemo moć i postajemo savršeniji. Stupanj tog kontakta je kod svakog čovjeka zase­ban. On ovisi od njegovog karaktera, ponašanja i razumijevanja. Svatko od nas ima kontakt s Bogom. U pogledu toga svi smo isti, jedinstveni. Ali izvana gledano, sve je obrnuto. Razina tog kontakta je kod svakoga različita. Taj kontakt ovisi od naše razine svijesti, odnosno, sposobnosti da razlučujemo bitno od nebitnog, istinito od lažnog. Budući da se vanj­ski kontakt razlikuje od čovjeka do čovjeka, tu se već radi o ljudskoj vrijednosti, koja može postati predmet vezanja, kao što je to slučaj i s ostalim osobnim, individualnim vrijednostima. Znači, može doći do toga da sve manje podnosimo one koji nisu obdareni tom sposobnošću, što neminovno dovodi do toga da te sposobnosti vremenom i sami izgubimo. To se manifestira kroz neočekivan, nepravedan krah sudbine. Javlja se osjećaj da nas je Bog napustio, daje zaboravio na nas. Tada je potrebno tragati za Bogom, ne izvan nas, ne u mislima, već duboko unutra, u osjećaju ljubavi koja ni od čega ne ovisi. Jedino tako dolazi do prekida i rušenja starih veza i kontakata, i do uspostavljanja novih, daleko ras-prostranjenijih. Prema tome, umijeće očuvanja ljubavi i neizražavanje pretenzija i očekivanja prema sudbini i Bogu, u trenucima kada se na nas krajnje nepravedno obrušavaju nesreće, kada se ponižava i vrijeđa ono što nam je najsvijetlije, predstavlja sposobnost i znanje da napravimo još jedan korak ka Bogu, još jedan korak ka najvećoj sreći. Zamišljeno pro-

98

matram kroz prozor koji gleda na plažu. Ne znam odakle, obalom mora promiče dječak jašući na malom konju. Prizor je donekle fantastičan. Imam čudan osjećaj, izvan realnosti. Kao da su prostor i vrijeme u ko­jima sam do skora postojao nestali.

* * *

Mlada žena koja je sjedila preko puta, počinje nešto govoriti, dok ja s naporom odvajam pogled od valovitog mora i pijeska obasjanog suncem. Žena uzima izraelske novine.

- Jedan članak u tim novinama piše o istoj temi koju ste vi opisali u vašoj knjizi. Novine su izašle ovaj mjesec, u veljači, - govori ona. -Sjećate se, pisali ste da se iznad Antarktike nalazi zona ulaska u druge svjetove, i da kroz nju duše silaze na Zemlju?

- Naravno da se sjećam, sliježem ramenima. - A kako ste do toga došli? - Nema tu ničeg kompliciranog - odgovaram. - Kada odnekud krene agresija, tragam s kog mjesta na Zemlji ona

polazi i iz kojeg svijeta dolazi. Tako se lakše orijentiram. Kada kod sebe otkrijem duboko usađen negativan program, ne tragam za njegovim iz­vorima samo u mojoj prošlosti, već zalazim i u prošlost skupine ljudi s kojom ona može biti povezana. Programe većih razmjera, koji se tiču čitavog čovječanstva, koji su povezani s događajima u prošlosti, "napi-pavao" sam u prostoru iznad Antarktike. Kasnije, kada sam počeo pod­robnije proučavati taj prostor, došao sam do neočekivanih zaključaka.

- Idem sada na molitvu, a vi za to vrijeme pročitajte ovaj članak, -odgovara mi žena.

Počinjem čitati tekst koji je doista vrlo zanimljiv. Novine se zovu "Eho," i dvojim da je objavljena informacija provjerena. Nedavno je američka znanstvenica iz Washingtona dala interview novinarima. U kolovozu 1991. godine zajednička američko - britanska ekspedicija obavljala je eksperimente u predjelu Antarktike. Na nebu iznad južnog pola znanstvenici su primijetili čudno gibanje zraka, premda nije bilo vjetra. Sunce je i dalje sjalo, a ciklona nije prestajala. Pomoću dugačkog užeta pustili su gore eksperimentalni balon-aerostat, s raznim instrumen­tima. Kada je balon ušao u središte ciklone, odjednom je nestao. Da nije

99

bilo užeta koje je nastavilo lelujati na nebu, nikome ništa ne bi bilo jasno. Kada su konopac povlačili dolje, aerostat se opet pojavio. Znanstvenici su počeli ispitivati instrumente u balonu, i tada su doživjeli šok. Svo vri­jeme je kronometar pokazivao kolovoz 1964. godine, odnosno aerostat je ušao u Zemljinu prošlost. Sada se time bave vojni specijalisti. Ako je to tako, upadanje u tu zonu može dovesti do nesagledivih posljedica po čitavo čovječanstvo. Sa sve većom zainteresiranošću crtam vremenski model Zemlje. Prošlost, sadašnjost i budućnost nalaze se u njezinom središtu. Iz središta vode vremenske linije i izlaze na površinu Zem­lje, svaka svojstvena svom tijeku vremena. Iznad Antarktike je izlaz u Budućnost, međutim, tu je istodobno i veliki dio vremenskog polja us­mjeren u Prošlost. Područje Sjeverne Amerike pokriveno je vremenskim poljem Sadašnjosti, Budućnost pokriva Sjeverni Pol, ali je taj prostor zatvoren i iz nekog razloga izlazi na Istok, u Aziju. Nakon nekog vre­mena pacijentica se vraća i dok razmatramo tu problematiku, iznenada mi postavlja pitanje:

- U svojim knjigama niste ništa napisali o Shambali, a o njoj su govo­rile stotine, pa čak i tisuće ljudi i to duhovnih. Recite, na kraju krajeva, postoji li Shambala ili ne?

- Mislim da na to pitanje možemo odgovoriti i s "da" i s "ne", odgo­varam joj. Žena me s čuđenjem gleda. Pokazujem joj list papira na kojem sam nacrtao Zemljinu kuglu. Vidite, prostor iznad Antarktike je uglavnom pod utjecajem Prošlosti. Pogledajte sada Sjevernu Ameriku. Tu je Sadašnjost s tendencijom zalaska u Prošlost. Sjeverna Europa i dio Azije - tu je Sadašnjost s tendencijom Budućnosti. Dok zona Budućnosti izlazi iznad Himalaja. Izgleda daje to upravo Shambala, o kojoj pričaju. Čovjek koji je živio u zoni kontakta s Budućnošću, mogao je razotkriti svoje potencijale, sposobnosti prozorljivosti daleko brže nego u drugim zonama na Zemlji. Po svemu sudeći, u ta su mjesta i pristizale informa­cije iz Budućnosti. Ono što mi nazivamo "leteći tanjuri" moglo se pojav­ljivati u toj zoni. Dakle, nije isključeno da je moguć ulazak u Prošlost, ako se pridržavamo strogih pravila.

Odlučio sam podvrgnuti provjeri još jedan model. U drugoj knjizi sam pisao da se čovjek nalazi u sve tri točke vremena. Ako su sve tri pomaknute u prošlost, onda slijedi teška bolest ili smrt. Drugim riječima, ako je energetika vremena kod čovjeka više usmjerena ka prošlosti, nego

100

ka sadašnjosti, to može dovesti do bolesti i smrti. Počeo sam ispitivati vremenske točke Zemlje kao objekta. Prije dvije tisuće godina, jedna točka je bila u sadašnosti, jedna u prošlosti i jedna u budućnosti. 1990. godine sve tri točke su bile pomaknute u prošlost. Težnja ka budućnosti prije 2000 godina iznosila je 40 jedinica, a ka prošlosti 3 jedinice, dočim je 1990. godine težnja ka budućnosti bila 5 jedinica, a ka prošlosti 25 jedinica. Iste godine na suptilnom planu su se događali snažni degrada-cijski procesi. Danas su paralelno aktivne dvije snažne tendencije. Jedna vodi poboljšanju i razvoju, druga totalnom uništenju. Naime, na suptil­nom planu, svijet sada balansira između života i smrti. U slučaju da se orijentacija ka budućnosti zatvori, s čitavim čovječanstvom će se početi događati ono što se događa i svakom čovjeku koji u sebi ubije ljubav. Svi ćemo se u budućnosti sve više sjedinjavati s Bogom, to jest, sve će veća ljubav biti u našim srcima. U prošlosti je toga bilo mnogo manje. Ako razina ljubavi kod čovječanstva opadne ispod opasne granice, tada može stradati ne samo čitavo čovječanstvo, već i cijeli planet Zemlja. Tako bi trebalo biti, postoje sve povezano. Ljudi jedni drugima ne mogu opros­titi uvrede, a cijeli planet Zemlja treba zbog toga stradati.

101

BUDUĆNOST

Pred odlazak iz Izraela otkrio sam još jednu višu strukturu, koja se protezala iznad dvije prethodne i koja ih je objedinjavala. Nazvao sam je "viši trenuci ljubavi i povjerenja". Do povrede osjećaja koji su vezani za tu strukturu dolazilo je kada je osoba koju volimo ponizila naše najviše osjećaje ljubavi, vjere i nade. Više puta sam pretresao različite modele koji su mogli oslikati bit gornje strukture, i pojavljivalo se nešto čudno: njezina bit je bila u povratku Bogu. Dugo sam šetao ulicama Petrograda pokrivenim snijegom, uz obalu Neve, promišljajući koje ime da joj nadjenem. Kao i uvijek preostalo mi je samo da svoje informacijsko polje dovedem u red. Sve češće su isplivavali programi vezani uz desta­bilizaciju čovječanstva u budućnosti. Iznenada mi je sinulo, pa zar nije struktura povratka ka Bogu u stvari sve ono stoje Bog već stvorio, samo se nalazi u Budućnosti. Daleko je lakše uzdizati i smatrati tu strukturu većom od Boga, od ostalih vrijednosti, a od vezanosti za nju liječi nas izdaja i ponižavanje naših najdragocjenijih osjećaja, koji pripadaju ne samo prošlosti, već i budućnosti. Od budućosti ovisimo mnogo više nego od sadašnjosti. Prema tome, potrebno je da se i ova struktura periodično ruši, jer kada je budućnost u pitanju, Bog će biti prisutan samo u našim mislima.

Međutim, Bog je u našoj duši "ovdje i sada", vječno prisutan. Bilo koju spoznaju nužno je u praksi potvrditi činjenicama, te će uskoro i do toga doći.

Po povratku u Petrograd primijetio sam kako su mi se osjećaji gušili. Lagano, poput dragocjene tekućine, napuštala me je želja da živim i da se radujem. Počelo je ono, što sam svim pacijentima objašnjavao, narastajući program samouništenja, koji često dovodi do snižavanja emo­tivnog potencijala. Ponovno sam osjećao miris smrti koja se približavala. Na fizičkoj i karmičkoj razini informacijsko polje mi je bilo manje više stabilno. Obratio sam pozornost na vremenske točke, i pokazalo se da su sve bile pomaknute unazad. Težnja ka budućnosti je iznosila minus 20 jedinica. Težnja ka prošlosti bila je plus 60 jedinica. A to je tri puta više od smrtonosne razine. Takav se osjećaj katkada javlja kod ljudi: čovjeku

102

sve ide dobro, odlično se osjeća, ali zna da će uskoro umrijeti i nitko mu ne može pomoći. U budućnosti ga jednostavno više nema.

U ordinaciji sam nekada držao malu obrednu figuru, koju sam dobio iz Meksika, i koja je predstavljala kulturu Azteka. Figurica mi je stalno padala i uvijek sam imao želju da je okrenem licem prema dolje, iako sam prethodno utvrdio da u sebi ne nosi nikakvu agresivnu informaciju. U nju je bio utkan samo jedan program, i to povećana orijentacija ka "budućnosti" - idealizacija budućnosti. "To mi je poznato," pomislio sam. Znao sam za Azteke, koji su došli s drugih planeta, iz drugih svjeto­va, ili iz "budućnosti," i koji su bili utjelotvorenje moći, snage, ljubavi i ljepote. Stoje kontakt s "budućnosti" bio jači, to je i objektivni život tog naroda bio napredniji. Azteci su počeli idealizirati "budućnost" i moliti se za nju, vežući se na taj način za strukturu o kojoj su na kraju pos­tali ovisni. Takva orijentacija se sve više prenosila i na njihove sakralne predmete. Međutim, narod koji se molio za "budućnost," rriorao ju je i izgubiti. Budućnost za Maye i Azteke nije postojala. Vlasnik takve figu­rice je sebi stvarao budućnost. Što se više vezao i obožavao taj sakralni predmet, to se više zatvarala njegova budućnost. Sada sam shvatio zašto sam imao tako čudan odnos prema njoj. Čak je i energija u ordinaciji postala teška i neugodna. Tek kada sam to spoznao, osjetio sam kako su se moji vremenski parametri popravili i energija ordinacije obnovila.

* * *

Nedavno sam vodio razgovor sa svojim bivšim pacijentorh: - U tijeku sljedećih godina možete očekivati neugodne udarce sud­

bine. Vaša kći može postati nerotkinja. Uzrok tome je ogromna gordost. U osnovi gordosti leži želja da se apsolutizira i idealizira "savršenstvo", zatim da se osigura izvjesna i sretna sudbina. Drugim riječima, da se postigne ostvarenje svih želja i kontrola nad životnim situacijama sjedne strateške razine, kao i moć da se kontrolira budućnost. Za dvije godine, na suptilnoj razini će se odrediti hoće li ona imati djecu ili ne* Od četvero djece, koja trebaju poginuti, jedno mora preživjeti. Njegovu dušu će početi "čistiti" tako što će njegovu karmu prebaciti na vas, njegovog djedu.

Nakon kraćeg promišljanja, pacijent mije počeo pričati:

103

- U posljednje vrijeme zanima me astrologija koja može točno pred-skazati hoće li se čovjek razboljeti, hoće li umrijeti, i to točno u dan pa čak i sat. Moje astrološke prognoze se ne slažu s vašim.

- To je sasvim moguće, odgovaram. - Ja vidim ono što je moguće promijeniti. I prognoziram, a ne predskazujem. A što se same astrologije tiče, tu niste sasvim u pravu. Nijedan astrolog, po svemu sudeći, ne može pružiti informaciju točniju od 60-70%. Nekada se ono stoje predskazano ostvaruje točno u sat, a nekada se uopće ne realizira. Recimo, čovjek po svim astrološkim prognozama treba i dalje živjeti, međutim, iznenada umire, ili obrnuto.

On me gleda sa sumnjom i odmahuje glavom. - Čini mi se da astrologija ipak daje točnije prognoze od vas. Sliježem ramenima, i nastavljam razgovor: - Kada je prije dvije godine vaša žena oboljela od raka maternice, došli

ste kod mene na pregled, jer ste bili svjesni ozbiljnosti situacije. Sada, kada je kod nje sve u redu, što mislite, je li to bilo u sklopu astroloških prognoza ili ne?

Moj sugovornik promišlja, ali se vidi da mu je teško prihvatiti ono što sam mu rekao.

- U redu, nastavljam dalje. - Zaboravite na moje prognoze. Ali za svaki slučaj, ne stvarajte rigidne i krute planove za budućnost, ne sekiraj­te se zbog pretrpljenih neugodnosti i neuspjeha, i ne žalite za prošlošću. Mislim daje to moguće ispoštovati. Učinite barem to.

Taj razgovor podsjetio me na vrijeme kada sam se i sam interesirao za proricanje budućnosti. Jednom prigodom sam zamolio svoju daljnju rođakinju da mi pogleda u šalicu. Ona se inače time bavila i odlično je to radila. Nakon prvog gledanja samo je iznenađeno konstatirala:

- Slušaj, kod tebe uopće ne postoji budućnost! - Kako da to razumijem? - sa zaprepaštenjem je pitam. - Eto lijepo, ti je sam stvaraš, zacrtane budućnosti kod tebe nema. - Hajde da probamo saznati barem nešto - molim je. Ponovno kuhamo kavu i punimo šalice. Dok sam pio kavu, sjetio sam

se jedne interesantne anegdote. Bio sam u društvu žene koja je svakom posebno gledala u šalicu i govorila što se kome dogodilo, tko od čega boluje i što će mu se dogoditi u budućnosti. Svi su bili zaprepašteni

104

preciznošću njezinog proricanja. Međutim, meni nije uspjela ništa po­goditi. To me je jako zaintrigiralo, da sam sljedećeg dana opet došao i zamolio je da mi ponovno pogleda u šalicu.

Pri sljedećem pokušaju, jako ju je zaboljela glava. Odlučili smo pokušati ponovno. Ali, svaki put kada mi je pokušala proreci budućnost, uvijek bi joj se pojavio bol u glavi. Kod četrnaeste-petnaeste šalice sam shvatio da od gledanja nema ništa i s tim smo prestali.

- Slušaj me, - savjetujem svojoj rođakinji - ako nisi u stanju sama primiti poruku - priključi se na još jedan izvor. Govorilia si mi kako su tvoje sposobnosti proricanja počele poslije smrti tvoje bake i da ti je ona u početku davala informacije. Posavjetuj se s njom, može li ti ona sada nešto reći.

Djevojka sjeda, zatvara oči, i počinje pričati: - Ovdje je sada ne samo moja baka, već i tvoj dvojnik iz zagrobnog

života. Oni sada odlučuju tko će prenositi poruku. Dvojnik se povukao. Baka će nam reći što će se dogoditi u sljedeća dva-tri mjeseca.

Sve što mi je rečeno, obistinilo se. Poslije nekoliko mjeseci ponovno sam se vidio sa svojom rođakinjom, i tada sam odlučio obaviti jedan eksperiment.

- Hajdemo sada ovako. - predlažem joj - Pomoći ću ti da uđeš u moju budućnost, a ti ćeš mi reći sve što tamo vidiš.

Ona s pažnjom gleda u moju šalicu i počinje govoriti: Sada pričekaj nekoliko minuta, kažem joj. - To što se moglo dogoditi

povezano je s određenim poremećajima. Počinjem se moliti i "čistiti" sebe. U njezinom predskazanju se radilo

o još jednom čovjeku koji je trebao umrijeti. Molim se i za njega vidim kako se strukture popravljaju.

- Sjećaš li se što si mi ispričala? - pitam svoju rođakinju. - Kako da ne, odgovara ona. Ponovno joj dajem istu šalicu. - Pogledaj kako sada stvari stoje? Djevojka je zaprepaštena. Bezbroj puta baca pogled na šare po šalici i

s nedoumicom gleda u mene. - Sve se promijenilo. I onaj čovjek, za koga sam ti rekla da će za neko­

liko mjeseci umrijeti, sudeći po crtežu u šalici ostati će živ.

105

- Pa nije se valjda promijenio crtež u šalici? - Nije, ogorčeno odgovara ona - ali, promijenila se budućnost. Stvar nije u tome što su figure od taloga kave u šalici samo sredstvo,

način prenošenja informacija, i sve ovisi od onoga tko gleda. - Da te nešto pitam, obraćam se svojoj rođakinji. - Jesi li sebi gledala?

Tvoje je polje baš loše. - Htjela sam zapravo tebe zamoliti da me pregledaš, -priznaje ona.

- Kao malu su me udarila kola, naprosto su me iz dijelova sastavili, čudom sam preživjela. Od tada bolujem od ozbiljnog oboljenja bubrega i ne znam koliko mi je još ostalo. Nedavno sam išla kod jedne poznate vračare koja dobro liječi. Rekla mi je da nije u stanju pomoći mi i daje moje stanje jako loše. Spomenula mi je jednu iznimno moćnu vračaru koja živi u Abhaziji i da samo ona može skinuti prokletstvo koje me ugrožava. Psihički sam se spremila, i nakon nekoliko dana pošla u mjesto u Gagri. Objasnili su mi kako da pronađem kuću u kojoj sam mogla očekivati spas. Pola dana sam je tražila i nisam je mogla naći. Vratila sam se kući. Nakon toga sam još dva puta odlazila na to mjesto u nadi da ću pronaći tu kuću, ali nisam imala sreće. Shvatila sam da me nešto odande odvraća. Vjerojatno je prokletstvo pod čijim sam iznimno jakim utjecajem. Ali eto, kako je život pun iznenađenja, pomogao mije slučaj. Upoznala sam se sa ženom koja je moćan ekstrasens. Kada bi rukama prelazila preko mene, naprosto mi se vrtjelo. Četvrti put smo tamo otpu-tovale zajedno. Ovaj put smo pronašle kuću. Ušle smo u dvorište u kome se okupilo već dosta svijeta čekajući da se pojavi iscjeliteljica. Starica je izašla i šutke nas počela pojedinačno promatrati. Zatim mi je prišla i kazala:

- Iza tvojih leđa stoji smrt. Tebe neću liječiti, odlazi. - Eto tako, - završava priču moja rođakinja. - Ostaje mi samo da

sjedim i čekam smrt. Po svemu sudeći, prema onome što mi je rečeno, neću morati dugo čekati.

- Tebe ne može izliječiti nitko drugi, - počinjem joj objašjnavati, -jer ono što vračare vide kao prokletstvo, zapravo je tvoja velika gordost. U prošlim si životima imala ogromne moći, postigla si visoku razinu savršenstva. Imala si sretnu sudbinu i sposobnost da vidiš i osjetiš budućnost. To je neprimjetno postalo tvoja svrha života, a ne sredstvo.

106

Tvoj karakter je postao ohol, počela si "gaziti" i prezirati nesavršene ljude. Uživala si u tome da svoju volju namećeš drugim ljudima, da raspolažeš njihovim sudbinama. Nisi bila u stanju podnijeti niti jednu traumatičnu i po sebi ponižavajuću sitaciju. U ovaj život si došla upravo s takvim karakterom. Prema tome, blokada tvoje želje da "zgaziš" i sebi potčiniš čitav svijet, potječe još od djetinjstva. Zbog toga te je nemoguće spasiti, ako se sama ne promijeniš. Uči se podnositi poniženje i praviti ustupke, biti krotka i smjerna, i očuvati dobrodušnost. Za tebe je bolje da se ne baviš proricanjem, jer te to još više veže za moći, za "savršenstvo" i prekogniciju. Zahvali se Bogu za sve neugodnosti u životu i moli se da ljubav prema Bogu bude nešto što će te najviše usrećiti.

Ipak je uspjela nešto razumjeti. Evo prošle su skoto četiri godine, a njoj ne samo da se poboljšalo

zdravlje nego i sudbina. Pola godine nakon našeg razgovora ponovno je svratila do prve

vračare, koja ju u početku nije mogla prepoznati. Kasnije joj je, krajnje iznenađena, rekla: Sada ćeš dugo živjeti, tebi se čitava sudbina promi­jenila.

* * *

Prigodom pregleda, razgovaram s jednom ženom. Objašnjavam joj kako se treba moliti:

- U mislima se obraćajte Bogu. Molite se da vam pomogne, da se oslobodite želja, koje vas primoravaju da se za osobne, individulane vri­jednosti, toliko vežete da vam one postaju jedini smisao života.

- Sve što ste mi rekli, zapisala sam svojim riječima. Biste li bili lju­bazni pogledati.

Napisala je sljedeće: "Gospode, molim Te, da iz moje duše izađe želja da volim individualne vrijednosti."

Samo sam zakolutao očima, kada sam vidio što je napisala. Na prvi pogled, smisao je sličan, međutim, dublje gledano sasvim je drugačiji.

- Saslušajte me, druga je stvar kada čitate kanonske molitve. Čak ne morate duboko ni promišljati o tekstu, ali ja nisam svećenik, već znan­stvenik. I kao znanstvenik shvaćam koliko su riječi u molitvi moćan instrument, te ih treba rabiti precizno i točno. Dužni smo voljeti sve

107

osobne individualne vrijednosti koje posjedujemo u ovom životu. Ali, isto tako, svake sekunde treba nam biti jasno da one nikada ne mogu biti najvažnije. Zato, kada se svojim riječima molite Bogu, molite se da vam dade ono što samo On može dati, a to je - ljubav. Za sve ostalo se trebamo sami izboriti.

* * *

Kao dobar primjer navesti ću slučaj koji mi se dogodio prije nekoliko dana, kada mije na razgovor došla jedna gospođa iz Srbije:

- Prije nekoliko mjeseci, auto je naletio na moju kćer, koja je na svu sreću ostala živa. Shvatila sam to kao upozorenje, kao i da je to povezano samnom.

- Tako je, odgovorio sam joj. - Da biste pomogli kćeri, morate sebe dovesti u red. Vaš problem je vrlo rasprostranjen. To je ovisnost o pori­vu za osobnim usavršavanjem, za razvijanjem moći, sposobnosti i inte­lekta, kao i težnja da se bude savršen. Sukladno tomu, javljaju se veća očekivanja i pretenzije prema sredini u kojoj se nalazimo, a osobito prema muškarcima. Sve ste to prenijeli na kćer. Mijenjajte odnos prema prošlim događajima, i promijenit ćete buduće. Nakon razgovora samnom, potis­nute negativnosti brže izlaze na površinu. Brzina oslobađanja karmičkih sadržaja može se uvećati na desetke puta. Molitvom i introspektivnim preispitivanjem, kao i prolaskom kroz sve bitne životne situacije, čistiti ćete svoju dušu. Ono čega se ne uspijete osloboditi, vraća vam se u vidu neugodnosti, poniženja i neprilika. Način na koji ćete prolaziti kroz životne nedaće, odrediti će vaše buduće zdravlje i sudbinu. Danas sam čuo interesantnu priču o jednom čovjeku, koji je doputovao u Moskvu. Dok se navečer šetao, na njega se iznenada bacio pas i ujeo ga za ruku. Nije razumio da je to neki znak, i u duši se ozlojedio. Nakon tjedan dana, na tom isto mjestu su ga ubili. Kod njega je, kao i kod vas bila pri­sutna apsolutizacija i idealizacija sposobnosti i želja za "savršenstvom". Sposobnosti su povezane s rukama, a povećana unutarnja agresija nastala je uslijed ovisnosti o toj želji, blokira se traumom ruke. Daje u trenutku kada ga je pas ugrizao, u trenutku kada je došlo do uniženja njegovih osjećaja, umio sačuvati dobrodušnost, ostao bi živ, s obzirom da je kroz traumu već prošao.

108

- A jeste li vi bili svjedok slučaja, daje netko, tko je sve to prethodno shvatio, upravo zahvaljujući tome ostao živ? - pita žena.

- Svakako, navest ću vam jedan očit primjer. Prije nekoliko mjeseci imao sam predavanje u Sočiju. Ujutro dok sam doručkovao s društvom, obratio sam pozornost na jednu ženu koja je bila oličenje dobrodušnosti. Bila je šarmantna.

Kao specijalist, ipak sam kod nje primijetio unutarnju surovost i oho­lost prema muškarcima.

- Što je žena talentiranija, rekao sam joj, to joj je teže podnijeti ponižavanja od muškaraca, a u takvim slučajevima, djeca imaju prob­leme.

- Ja imam djecu, i da ih ne ureknem, s njima je sve u redu. - Hvala Bogu, odgovaram. Pošto je već prisustvovala mojim predavanjima, nisam želio ulaziti

u dijagnozu informacijskih polja njezine djece, kako ju ne bih zaplašio. Kasnije, kada smo se razišli, pogledao sam njezino polje na daljinu, da vidim da lije uopće razumjela ono što sam joj rekao. U njezinom polju se jasno vidjela blizina smrti. Predavanje sam nastavio kao da se obraćam njoj osobno, premda mi se izlaganje po tematici nije ničim razlikovalo od mojih uobičajenih predavanja. Po svršetku seminara, žena je hitno morala otputovati, tako da se više nismo vidjeli. Zainteresiran za njezin slučaj, ponovno sam s daljine pregledao njezino informacijsko polje i prosto uzviknuo uslijed ugodnog iznenađenja. Njezino polje je bilo čisto i harmonično. Pitao sam prijatelja koji je tada s nama bio u društvu:

- Sjećaš li se one žene? Kod mnogih čije su duše spremne, poslije pre­davanja dolazi do kardinalnog poboljšanja polja. Ali taj slučaj je napros­to nešto nevjerojatno. Trebala je umrijeti, ali uspjela se izboriti za život. Mislio sam da se na tome ta njezina životna priča završila, međutim, ona se nastavila. Sljedećeg dana je sa prijateljicom autom pošla na aerodrom. U tunelu je izgubila kontrolu nad volanom, automobil je letio s jedne strane na drugu, da bi na koncu udario u zid tunela. Svi su ostali živi, i to bez i jedne ogrebotine. Shvatio sam daje taj događaj, ta prometna nesreća, bila neminovno predodređena, ali zahvaljujući unutarnjim promjenama koje su se kod nje dogodile, sve je završilo samo havarijom kola, a izbjegnuta su teška ranjavanja ili smrt.

109

Dok sam tu priču izlagao svojoj pacijentici, istodobno sam promatrao njezino polje. Dolazilo je do poboljšanja, tako daje bilo vrijeme da se razgovor privede kraju. Neočekivano sam u sljepoočnici osjetio jaku bol. Shvatio sam da mi netko uporno želi prenijeti neku poruku. Njezina "sudbina" mi je govorila: "Prenesi joj da će umrijeti, ako se bude nas­tavila moliti onako kako se ranije molila".

- Kako se vi molite? - pitam ženu. - Kao i obično, po molitveniku. - Ne, vi se još molite i svojim riječima. - Pa, molim se i da Bog dade ljubavi i zdravlja mojoj djeci. - Za zdravlje se ne treba moliti, zdravlje je rezultat ljubavi. Kako se još

molite rabeći svoje riječi, pričajte. - Pa, budući da sam iz Srbije, molim Boga da se što prije završi rat u

Jugoslaviji. Pogledao sam da li to narušava duhovne zakone. Po energetici dolazi

do višestrukog intenziviranja želje za smrću velikog broja ljudi. - Vaša molitva može pomoći fizičkim tijelima ljudi, ali nanosi veliku

štetu njihovim dušama. Kao čovjek, trebate željeti prekid rata i učiniti da se on ne proširi i ponovno nastavi. Međutim, rat je također bolest. Moliti se da nestane samo fizička bolest, znači nanositi štetu duši. U molit­vama se zemaljska logika treba povući, u suprotnome ćemo ljudskom logikom početi gušiti Božansku, a to je već jako opasno. Prema tome, bolje se molite čista srca, s osjećajem sjedinjenja, bez ikakvih očekivanja prema ljudima i sebi, prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tada, zahvaljujući ljubavi koju primimo u molitvi, lakše možemo sami ispuniti svoje ljudske želje.

* * *

Mlađi čovjek gleda ispred sebe i izlaže svoj problem: - Donedavno sam imao jako puno novca, imao sam osjećaj da sve

mogu i da će mi se svi planovi ostvariti. Sada nemam novca i svi planovi su mi propali, premda sam bio uvjeren da sve radim ispravno.

- Bojim se da me nećete do kraja razumjeti ako vam kažem da ste vezani za "duhovnost" i "savršenstvo," i da u sebi nosite ogromni prezir i osudu ljudi. Objasnit ću vam to na sljedeći način: na planetu Zemlji

110

postoji mjesto gdje je kontakt s budućnošću daleko veći. U posljednjih nekoliko tisuća godina ono se nalazi na Himalaji. Čovjek koji živi na sjeveru Indije, ili na Tibetu, stupa u veći kontakt s budućnošću i nekoliko života ga nosi u sebi. Ako je čovjek ispravan, taj kontakt se povećava. Ali, ako se ljuti na one koji mu onemogućavaju da se njegovi planovi ostvare, ako je nezadovoljan sobom i sudbinom kada mu se izmaštano ne ostvari, ako se vrijeđa i osjeća poniženim, odnosno ako se plaši budućnosti, i već sada nije njome zadovoljan, budućost će mu se za­tvoriti. Samo zahvaljujući religiozno-filozofskim i duhovnim radom na sebi, kao i intuicijom, moguće je produbljivati kontakt s budućnošću. Uvećat će se njegova moć da utječe i mijenja svijet oko sebe, jer o budućnosti ovisimo više nego o sadašnjosti. Tada dolazi do fenomena da se sve želje obistinjuju, i to jest sretna sudbina. Postajemo savršeniji, inteligentniji, povećavaju nam se stvaralačke moći, sposobnosti, krea­tivnost, sposobnost da rađamo i odgajamo djecu. Kao što znate, za sve te ljudske individualne vrijednosti možemo se vezati i od njih napraviti svrhu svog života. Međutim, možemo se vezati i za budućnost, stvarajući čvrste planove. Što je vezanost i ovisnost o budućnosti veća, to smo manje trpeljivi prema ljudima i situacijama koje nas sputavaju u ostva­rivanju zamišljenih planova. Tako se izlažemo neugodnostima ne samo u sadašnjosti, nego i onim neugodnostima koje nas (sada već zbog našeg karaktera), čekaju i nalaze se u budućnosti. Tako da smo izloženi dvo­strukoj patnji. Recimo da ste se posvađali sa ženom koju volite. Sigurno će vam zbog toga biti teško, jer je povrijeđen vaš osjećaj ljubavi prema njoj. Međutim, ako je njezina odluka da vas više uopće ne želi vidjeti, biti će vam još teže, jer u tom slučaju, ne samo daje povrijeđena vaša ljubav u aktualnom trenutku, već i u budućnosti. Što više sreće i zadovoljstva dobivate zahvaljujući tom kontaktu, to je veće iskušenje da o njemu pos­tanete ovisni, odnosno, da vaša duša sraste s tom potrebom. Da bi se zbog pogrješne i štetne identifikacije vaša duša spasila, mora vam se oduzeti budućnost, jer ni ona ne smije i ne može biti jedina i najvažnija svrha i cilj vašeg života. Dezintegracija budućnosti se u početku manifestira u vidu neostvarenih planova, zatim dolazi do udaraca sudbine u vidu čestih nesreća, ponižavanja koja trpimo od okoline, potom slijede bolesti, itd. Umijeće prihvaćanja životnih neugodnosti kada nam se ruše planovi,

111

ideali i maštanja, sposobnost da iza toga prepoznamo Božju Volju, predstavlja jedino jamstvo da nam sudbina neće biti teška, da nećemo izgubiti talente i želju da se usavršavamo u duhovnom i intelektualnom pogledu. U suprotnom, neminovno će nas morati "odozgo" liječiti uvre­dama, poniženjima, udarcima sudbine i neostvarenim planovima, što se u vašem slučaju i dogodilo.

Rusija treba naučiti ne mrziti svoju prošlost, ne paničiti pred budućnošću, ne biti ozlojeđena zbog svoje sudbine, da ne prezire nesavršenstvo, ma gdje se ono izrazilo, odnosno, da razvija moral i ljubav prema svijetu oko sebe, bez ikakvih očekivanja i uvjetovanja. Drugim riječima, da njeguje ljubav prema Bogu. To je uvjet bez koga će sve političke i ekonomske reforme biti jalove. Svatko od nas mentalno i emotivno percipira svijet u kome živi. Racionalni i emotivni modeli koji se pri toj interakciji formiraju određuju karakter, sudbinu i zdravlje svakoga od nas. Sjeme ispravne, psiho-emotivne percepcije i spoznaje svijeta oko nas, koje smo posijali duboko u svojoj duši, proklijati će i dati plodove, u vidu harmoničnog života, duhovnog razvoja i veće otpornosti na vanjske događaje.

* * *

Logika, to je lišće drveta, a ljubav je njegovo korijenje. Svaki put kada sam se "popeo" na više razine spoznaje, prepoznao sam iste takve razine uspona i u umjetnosti. Shvatio sam daje svatko tko se uspinjao tom sta­zom, i tko je na tom putu nešto postigao, intuitivno prolazio iste razine kao i ja. Ponovno sam se vratio životnoj pozornici, trudeći se umjet­nosti prići iz novog kuta. Sada se sve svelo na tri sustava individualnih vrijednosti. Prvi je "stvaralaštvo", "rođenje svega što postoji". Drugi je upravljanje, vlast, moć, usavršavanje. Treći program sam nazvao "povra­tak Bogu", odnosno sve što postoji je nastalo iz Boga, razvija se i vraća Njemu. Radi lakšeg razumijevanja tragao sam za pravim nazivom onoga što je označavalo povratak Bogu skoro čitav mjesec, da bi to na kraju došlo samo po sebi. To je bila - "budućnost". Izgleda paradoksalno. Bog je najveća vrijednost, a povratak Bogu je najveća ljudska vrijednost.

112

Čovjek koji ima povećan kontakt s budućnošću, čini ogroman pomak u svom razvoju, ali ako kontakt s budućnošću apsolutizira i idealizira, u smislu da mu je to jedina sreća u životu, biva kažnjen. Prestaje želja za rađanjem, stvaranjem, kreiranjem, usavršavanjem. Drugim riječima, da bi se harmonično usavršavali i razvijali kreativne sposobnosti, neop­hodno je uspostaviti pravilan odnos prema budućnosti. Pravilan odnos prema budućnosti postiže se spoznajom da nas duboko zalaženje u područja "budućnosti" približava Bogu, ali da se to sporo vodi preko površinske, ljudske razine. Budući da je Bog vječno prisutan u nama, povratak Njemu treba se odvijati preko Njegove bezgranične ljubavi koja je u našem srcu, a ne zalaženjem u područja "budućnosti".

Samo onaj duhovnik koji je konačno i za sva vremena spoznao daje unutarnja ljubav najvažnija, važnija i od budućnosti, može dobiti pristup u budućnost.

Njegove stvaralačke i kreativne moći i sposobnosti, naglo se povećavaju. Eto zašto je Krist govorio: "Ne mislite o sutrašnjem danu, živite kao ptice". Međutim, kada je došlo vrijeme ostvarenja sposobnosti koje je pojedinac stekao tijekom jednog ili dva života, njegova budućnost se počela rušiti, baš kao i njegova sudbina, i to je teklo planski i trajalo sve dotle dok nije nestalo njegove želje za vezanjem za "stvaralaštvo," "savršenstvo" i "kreativnost". Čovjek koji je brižljivo čuvao ljubav pre­ma Bogu, koji u sebi nije gušio osjećaj ljubavi, prolazio je tu školu, ne za trideset ili pedeset života, nego za jedan ili dva. A onda mu se u četvrtoj ili petoj inkarnaciji otvarao ogroman stvaralački potencijal, koga je u potpunosti razotkrio i ostvario, ne vežući se pri tome za njega. Onoliko koliko je u njegovoj duši bila jaka ljubav prema Bogu, toliko dugo je i mogao živjeti - čuvajući taj potencijal. U slučaju da se poistovjetio sa svojim moćima i postignutom razinom savršenstva, njegova gordost bi neizmjerno porasla, te bi ili poginuo, ili bi teško obolio, ili bi mu život na neki drugi način bio uništen. U slučaju da apsolutizira i idealizira svoju želju za stvaralaštvom, za kreativnošću, za rađanjem djece, u slučaju da njegovi umjetnički talenti postanu svrha i jedini cilj u njegovom životu, u njegovoj duši će neminovno doći do rasplamsavanja ljubo­more i ozlojeđenosti na druge ljude, i biti će povrijeđivan, obmanjivan i ponižavan upravo od onih osoba koje su mu najdraže, i koje najviše voli. Čovjek je tada prinuđen, ili se odreći stvaralaštva, osjećajući da ga ono

113

ubija, ili napustiti obitelj i druženje s njemu bliskim ljudima, koje mu na neki način pruža sigurnost. A ako je proces ovisnosti otišao dalje, pod­svjesno će početi mijenjati svoju spolnu orjentaciju, ne bi li na taj način sačuvao život i stvaralački talent.

Rođenje predstavlja sjedinjenje dva načela - informacije i energije. Ljubav sadrži energiju i informaciju, koje se sjedinjuju i uzajamno prožimaju, što dovodi do rođenja i razvoja. Muškarac predstavalja ideju, informaciju, težnju ka savršenstvu, intelektu i razvijanju moći. Žena predstavlja energiju, stvaralaštvo, kreaciju i želju za rođenjem djece. Muško načelo, kao i žensko, istodobno postoje i u muškarcu i u ženi. Čovjek rođen u muškom tijelu ima 53% muškog načela i 47% ženskog. Ako je rođen kao žena onda je to obrnuto. Drugim riječima, na dubljim razinama, svi smo dvospolna bića. Samo se na površini izražava razlika spolova, neophodna u procesu evolucije. Predstava počinje onda, kada se ideja dramaturga, koji istodobno u sebi nosi i suptilnu energiju, sjedi­njuje s energijom cijelog glumačkog kolektiva, koji sadrži određene ideje. Redatelj je poput ljubavi, koja objedinjuje informaciju i energiju. Stoje više ljubavi u njegovoj duši, to se između te dvije polarnosti može stvoriti veći potencijal, i tako se stvara prava umjetnost. U glumcu su uvi­jek prisutni i dramaturg i režiser. Najvažnija uloga glumca je da dočara sjedinjavanje informacije i energije, omogućavajući rađanje ljubavi.

* * *

Sjećam se kako sam pokušavao pomoći jednoj djevojci koje je trebala upisati glumu. Na prvom ispitu su je odbili.

- Hajde, stani sada ispred mene i pročitaj ovu pjesmu, - zamolio sam djevojku.

Bilo je užasno, gore nisam mogao ni zamisliti. - Kod tebe nema osjećaja, sva si u mislima. Probaj pročitati drugu

pjesmu. Znaš li onu Krilovljevu basnu: "Svinja se pod hrastom stoljet­nim žireva najela, najela i prejela. Sita se ispod njega naspavala, a kada je oči otvorila i ustala, njuškom (rilom) je korijenje hrasta kopati počela."

- Pročitaj je, - zamolio sam djevojku. Počela je čitati, napadno gestikulirajući. - Vanjski dojam je dobar, kažem joj, ali iznutra je prazno, samo niz

114

praznih riječi. Shvati da su riječi samo posljedica. One trebaju nastati iz emocija. Kada čitaš pjesmu, nije bitno da riječi naglašavaš i jasno izgovaraš, nego da njima oblikuješ emotivni dojam. Pokušaj pročitati pjesmu bez riječi. Zamisli da si svinja koja obožava jesti žireve. Osjeti da ti žirevi pružaju veliku radost. Pošto si se najela, doživi osjećaj euforije. Osjeti kako imaš jaku želju otkopati korijenje hrasta, jer želiš još više, još ukusnije. Bilo koji događaj koji se dogodio u prošlosti određen je emocijom, a ne mislima koje su sporedne. Prema tome, probaj pročitati pjesmu kao daje čine međusobno povezani dojmovi, na riječi zaboravi. Glumcu su riječi na posljednjem mjestu.

Nakon bezbroj pokušaja, došlo je do poboljšanja, međutim, pjesma još uvijek nije oživjela.

- Dok čitaš, svo vrijeme si u strahu. Dokle god je u duši strah, pjesma neće nikada oživjeti.

Djevojka se trudila, ali napredak je bio neznatan. Shvatio sam o čemu se radi.

- Znaš li što je to strah? Ti misliš da je to bojazan koja se odnosi na sadašnji moment, a u stvari je to bojazan vezana za budućnost. Negdje sam pročitao savjet jednog psihologa: "U slučaju da se panično plašite nečega, zamislite da se to već dogodilo, i sve će izgledati mnogo jednos­tavnije."

Djevojka ponovno čita pjesmu, ali ona i dalje ostaje bez života. - Znaš li u čemu se razlikuje ovaj život od basne koju čitaš? - U čemu? - Kada čitaš basnu, znaš što će se dogoditi u sljedećoj strofi, a u životu

ne znaš, pa mu to daje oštrinu i bogatstvo emocija. Dok čitaš pjesmu, ne trebaš gledati u budućnost. Emotivni naboj treba živjeti samo u sadašnjem momentu. U tvojim dojmovima, vrijeme ne postoji. Što jasnije budeš os­likavala sadašnjost, to će se ona više povezivati s budućnošću.

Djevojka je ponovno izašla na prijamni, ali ni ovaj put nije prošla. Tek sam kasnije shvatio o čemu se radi. Po biblijskoj legendi, Bog je od gline načinio čovjeka, a zatim je u njega udahnuo život, dao mu dušu. I život i duša su dio ljubavi dobivene od Boga. Tog "dijela" ljubavi kod nje nije bilo dovoljno. Da bi se vanjska, ljudska-individualna razina lju­bavi povećala, potrebno je da se prethodno uskladi s onom iznutra, koja je beskonačna, i prisutna u svakom. Sreća je kada smo u stanju voljeti,

115

i kada ta ljubav ni od čega ne ovisi i na nju ništa ne može utjecati. Lju­bav i očekivanja bilo koje vrste, ne idu zajedno. Čovjek koji ostvari tu razinu svijesti, emotivno nije ni za što vezan. Pri bilo kakvom stresu on zadržava kontrolu nad sobom i nad situacijom. Izvana može pokazati bilo koji osjećaj, ali iznutra ostaje stabilan, a to je za glumca jako važno. Glumac je dužan tekst, koji je dobio od dramaturga, toliko napuniti lju­bavlju, da emotivni dojam koji stvara na sceni, počinje živjeti neovisnim životom, u svom vremenu i prostoru, realno se razlikujući od vremena i prostora dvorane.

Sjećam se priče koju mi je jednom prigodom ispričao prijatelj, o sceni na jednom prijamnom ispitu za glumu. U učionicu je ušao mladić, i smušeno rekao kako je spreman za ispit. Predsjednik komisije je iz džepa izvukao sat, i stavio ga na stol ispred sebe.

- Ovako mladiću, ako uspijete ukrasti ovaj sat pred očima svih, prim­ljeni ste, u suprotnome, niste nam potrebni.

Prvih nekoliko sekundi, mladić nije ništa razumio, zaprepašteno je gledao na članove komisije. Jasno se vidjelo uzbuđenje koje gaje obuze-lo. Odjedanput je iz njega neočekivano provalilo:

- Mrcine jedne! Sve su vas kupili i prodali! Još ranije ste odlučili koga ćete primiti, a koga šutnuti! Sada kada ste se dovoljno para nafutrali, gušite talent kod djece!

Skočio je do predsjednika komisije. - Vi ste sebi, najviše od svih, novca prigrabili. A tu mi raspredate o

umjetnosti i ljepoti. Poštenog čovjeka bi trebalo biti stid studirati na vašoj akademiji. I baš mije drago što nisam prošao na vašem ispitu.

Zatim se okrenuo i izašao. Par minuta su članovi komisije nijemo pro­matrali vrata. Tek kasnije je predsjednik komisije primijetio da na stolu nema njegovog sata. Mladić je primljen.

* * *

Drugi slučaj. Na ispitu su jednu puniju djevojku, pocrvenjelu od stida, zamolili da odglumi seljanku koja zapregom iz šume prevozi drva do kuće.

- Recimo, volovi su stali i jednostavno neće dalje krenuti. Odglumite izlazak iz takve situacije.

116

Ona prilazi i počinje nježno maziti zamišljene životinje. - Hajde, mili moji, dragi moji, krenite. Zatim upitno gleda članove komisije. Ovi samo sliježu ramenima:

volovi i dalje stoje. Tada djevojka uzima zamišljenu šibu i počinje šibati volove. Opet im upućuje pogled. Ispitivači pokazuju na "volove" koji i dalje "stoje". Ona kreće svom snagom vući zamišljene volove. Komisija i dalje ne reagira. Djevojka nekoliko sekundi promišlja, a zatim neočekivano niskim glasom upućuje nepristojne riječi na adresu volova, da bi zatim, povišenim glasom počela dobro ih psovati.

- Dovoljno, volovi su krenuli, - s olakšanjem će članovi komisije, klimajući u znak odobravanja.

Glumac je čovjek od umjetnosti. Ako počne osjećati strah od onoga što će se dogoditi u budućnosti, ili ako jako ovisi o nečemu što je u du­bini njegove duše, neće biti u stanju odigrati svoju ulogu. Sposobnost da se situacija izvana kontrolira i drži u vlasti, predstavlja vještinu krei­ranja upečatljivog dojma na sceni. Nije slučajno da je na umjetničkim akademijama mačevanje neophodan element obuke glumca. Na jednoj strani se razvija ljubav koja ne bi trebala ni o čemu ovisiti, kao viši oblik stvaralaštva i kreacije, a na drugoj se vježba maksimalna kontrola nad vanjskom situacijom. Treći moment predstavlja apsolutno unutarnje predavanje, koje se manifestira kao odsustvo svake želje da se upravlja budućnošću, sa saznanjem da jedino Bog stvara u sadašnjost i budućnost. Salama, humorom, nadmetanjem, nepristojnim ponašanjem, apsurdnim i besmislenim postupcima, itd., umjetnici se pokušavaju osloboditi ovis­nosti o postojećim individualnim vrijednostima koje postavlja sredina, jer ta ovisnost smanjuje rezerve njihove ljubavi i onemogućava pristup stvaralaštvu. Svatko od nas ima "ispitnu komisiju", koja nas potiče, katkada dosta grubo, da razvijamo svoj stvaralački potencijal.

* * *

Sljedeći primjer je iz mog života. Iz prošlog života sam naslijedio veliku ovisnost o osobnim, individu­

alnim vrijednostima, premda sam u kritičnim situacijama uspijevao to

117

nadići, tako da sam stalno bio svjedok, svog kukavičluka, grubosti i nepoštenja, na jednoj strani, a na drugoj - altruizma, velikodušnosti i hrabrosti. U običnim situacijama sam bio iznimno plašljiv, ali me je is­todobno bilo teško obuzdati, ako bi netko prešao mjeru moje trpeljivosti. Svo vrijeme sam maštao o budućnosti, a vezanost za budućnost stvara veliki kukavičluk, a često i panični strah. Takvog čovjeka je lako pod­jarmiti. I doista, uvijek je postojao netko tko me je gušio i nametao mi svoju volju. Dijelo sam stan s jednim alkoholičarem i njegovom djevojkom. Kod njih su se stalno okupljali alkoholičari. Njih dvoje su se često svađali. Primijetio sam da mi kradu stvari, što mi se ni najmanje nije svidjelo, te sam svom sustanaru priprijetio. Međutim, on je osjetio moj unutarnji kukavičluk i počeo mi je prijetiti kako će dovesti svoje prijatelje koji će me zaklati na ulazu. Bio sam tada mlad i neiskusan, pa me je uplašila mogućnost da budem priklan u zgradi. Dok policija dođe, može pronaći samo moj leš ili izmrcvareno tijelo, tako da nisam imao namjeru gubiti vrijeme. Počeo sam se unaprijed pripremati, kako bih preduhitrio neželjeni ishod. Prigodom sljedećeg dolaska, u hodniku su se njegovi prijatelji posvadili samnom. Povod za to je bila neka nebitna stvar. Okruživši me, počeli su mi prijetiti. Jedan od njih, koji je bio viši i širi od mene, prstom me gurao u trbuh i govorio:

- Sutra ćemo te zaklati. Pričekao sam da se umire emocije, a zatim sam pokušao doći do

kuhinje. - Nećemo te pustiti u kuhinju, reče jedan od njih. - Dečki, nećemo valjda ovdje stajati dva sata. Pustite me da prođem. Ušao sam u kuhinju, a oni su ostali u hodniku stana. Na stolu mi je

bio ranije pripremljen nož. Uzeo sam ga za oštricu, krpom obrisao dršku i pružio im.

- Hajde, tko hoće, sjecite. Bili su iznenađeni i neodlučni. Ništa im nije bilo jasno. Moj naum

je bio jednostavan. Onoga trenutka kada bi netko od njih uhvatio dršku noža, koraknuo bih unazad i izvukao ranije pripremljenu sjekiru. Mislim da bih uspio posjeći svu trojicu. Na svu sreću, Bog je čuvao i mene i njih. Ništa nisu učinili, šutke su se povukli u sobu mog cimera. Odustali su od mene kada su vidjeli da se ne plašim za budućnost, da ne marim za posljedice ni za svoje fizičko tijelo. Međutim, mjesec dana kasnije dogo-

118

dilo se nešto nepredviđeno. Vraćajući se kući u pripitom stanju, sustanar me je presreo u hodniku. Kada je već po inerciji krenuo zastrašivati me, nisam izdržao, već sam ga udario tako jako, daje s prijelomima završio u bolnici. Svjedoci tog incidenta, bila su dva moja poznanika i susjeda. Par dana nakon toga, na vrata mi je došao policajac i obavjestio me daje protiv mene pokrenuta krivična prijava.

- Prijeti vam osam godina zatvora, - rekao mi je. Ja sam ga, naravno, slagao, rekavši da svog sustanara nisam ni pipnuo. - Probajte u to uvjeriti istražitelja, bilo je sve što mi je rekao. Pri prvom pozivu u policijsku postaju detaljno su me ispitivali: kako

se to dogodilo, stoje dovelo do toga, i si. Međutim, ja sam uporno ponav­ljao svoju priču. Tu mi je dobro došao moj talent za glumu. Stoje moja usredotočenost na zamišljeni scenario bila intenzivnija to je on bivao neovisniji od mene i počinjao je samostalno živjeti. Sto sam se manje plašio dodatnih pitanja, to sam imao veće šanse. Pozivi istražitelja su prestali i ja sam bio uvjeren da se sve dobro svršilo. Međutim, kasnije se pokazalo da sam se prevario. Samo što sam se smirio i opustio, ponovno su me pozivali da se javim istražitelju.

Nabijen, brkati tip sjedio je ispred mene i krajnje me dobrodušno nagovarao:

- Slušaj, znam ja tko je tvoj sustanar. Tog gada je odavno trebalo ubiti. Šteta što ga nisi ubio, barem s njim više ne bismo imali briga. A ovako mladiću, zapao si u vrlo ozbiljnu situaciju, ubrzo ćeš dobiti osam godina. Pokušat ću ti pomoći, budalo jedna, premda su ti šanse male. Nego, reci mi iskreno jesi li ga tukao?

- Ne, nisam ga tukao - napeto sam odgovorio. - Jel' ti to praviš budalu od mene? Pa ja, čovječe, sve znam? - govo­

rio je on. - Vidiš i sam da nemam nikakav magnetofon, i da ne vodim zapisnik o onome što pričaš. - Blagonaklono me je potapšao po ramenu. - Imaš sve manje vremena. Budeš li se i dalje ovako ponašao, više ti neću moći nikako pomoći.

U socijalizmu nikada nije bio potreban odvjetnik. Premda ga čovjek koji se nađe u sličnoj situaciji poželi imati. Kada se dogodilo daje netko takvu ulogu preuzeo na sebe, okrivljeni bi, mimo svoje volje, svejedno priznavao. Lisica kokoši ne može biti dobar odvjetnik. Nažalost, to sam shvatio kasnije. Tog trenutka sam popustio, i ispričao sve što se dogodi-

119

lo, jer čovjek mi je želio pomoći i spasiti me. Ponovno sam se vezao za budućnost, i iz straha od onoga što me čeka u budućnosti, počeo sam raditi gluposti. Istražitelj me je veoma lako postavio u ovisan položaj. S jedne strane mi je dočarao užasnu perspektivu, a s druge mi je govorio o mogućnosti izbavljenja. Što sam više i dulje bio izložen emocijama straha, ozlojađenosti i nade, sve više sam potpadao pod njegovu vlast, i sve više brbljao.

- Da, još nešto, da ne zaboravim, tvoj sustanar mi je rekao da je bilo nazočno još dvoje ljudi koji su vidjeli kako si ga udario, a oni su napisali kako ništa nisu vidjeli ni čuli. Jesu li bili pored tebe ili su bili iza vrata?

- Ne, pored mene nije bilo nikog, tako da oni nisu mogli ništa vidjeti ni čuti.

Istražitelj se nasmijao. - E, moj mladiću, sada stvarno pretjeruješ! Tvoj sustanar ipak nije

lud. Jest alkoholičar, ali nije psihički poremećen. Zar ti nije jasno da nije mogao izmisliti tvoje prijatelje koji su stajali u hodniku. Sve si mi lijepo ispričao, zašto se sada opet počinješ izvlačiti?

- Ali kad vam kažem, doista ih nije bilo. U tom trenutku u duši sam osjetio mučno trganje. S jedne strane

nisam želio ugroziti prijatelje, a s druge - to je bio prekid kontakta s istražiteljem i gubitak šanse da se možda izvučem bez zatvora. Govoreći jezikom mojih istraživanja, morao sam odabrati između dva sustava vri­jednosti. Između ljubavi i budućnosti. Kada bih izabrao budućnost, i ako bih se vezao za nju, izgubio bih je. Bog bi mi je oduzeo. Izabrao sam ono što nikada ne gubimo, ako smo na to usmjereni. Jedino što nikada ne gubimo, ako nam je to postao smisao života, jest ljubav koja nas sjedi­njuje s Bogom. Ako bih se htio odlučiti za budućnost, morao bih pogaziti ljubav prema svojim prijateljima. Izabrao sam ljubav, i zato sam dobio budućnost.

Istražitelj me je na razne načine pokušao slomiti, međutim, kad god bi razgovor dotakao temu mojih prijatelja, od mene je dobivao negativan odgovor. Samo što sam izašao iz njegove kancelarije, shvatio sam da je moje usmeno priznanje za njega najvažnija stvar, premda nije bilo mag­netofona, ni zapisnika. Nije morao ništa zapisivati, samo bi poslao pa­trolu policije po moje prijatelje, s obrazloženjem da ih je prijatelj izdao. Ako bi oni posumnjali i poricali, bilo bi sprovedeno suočenje. Uopće

120

uzevši, mene je spasilo čudo. Kasnije sam shvatio da za istražitelja ne predstavljam nesretnog i jadnog mladića, kome treba pomoć, već veliku šansu da bude nagrađen za rasvijetljen slučaj. Nerasvijetljeni slučajevi štete karijeri. Na jednoj strani, iznudio je moje priznanje, a na drugoj je zastrašivao mog sustanara tražeći da povuče svoju izjavu. Moj sustanar je odmah popustio i povukao izjavu. Stvar je bila završena. Sada, kada su prošle mnoge godine, shvaćam koliko je istražitelj ipak bio blag. Po­stavio mije prepreku koja nije bila tako visoka. Ako je uspiješ preskočiti - slobodan si. A da prepreke mogu biti daleko više, saznao sam kasnije.

* * *

Nedavno mi je jedan pacijent ispričao priču. - Zar ne mislite da kod nas zakoni funkcioniraju? Sve je to zavaravanje,

iluzija. Kao stoje u socijalizmu pobjeđivao onaj tko ima moć, tako je to i sada. Prije neki dan, moj prijatelj je na semaforu krenuo autom, nakon što se upalilo zeleno svjetlo. Istodobno su krenuli i ostali automobili, kada je na križanju izletio jedan automobil, prošao kroz crveno svjetlo i uletio u njih. Sva četiri automobila su naprosto bila zbrisana, dok je jednom od njih bio uništen i cijeli prednji kraj. Na svu sreću, svi su ostali živi. Moj prijatelj je otišao u policijsku postaju i tamo vodio sljedeći razgovor: "Nemam namjeru se suditi, niti tražiti naknadu za nanijetu moralnu štetu. Potreban mi je samo novac, i sam ću popraviti auto. Uostalom, prometna policija je bila na mjestu udesa i sastavljen je zapisnik."

- Znate li što su mu odgovorili? "Čujte, čovjek je rekao daje prošao kroz zeleno svjetlo, tako da ste vi

krivi. Vi trebate njemu platiti odštetu." - Moj prijatelj je rekao: "Ja sam poslovan čovjek i imam zaleđinu, a

znam i kako se takve stvari rješavaju." "U redu, onda ćemo promisliti," odgovorio je policajac. "Dođite za

tjedan dana." - Kada je došao nakon tjedan dana, znate što su mu rekli? Što mislite

tko je bio krivac? Sva četiri vozača, ili onaj koji je naletio na sve njih? Nećete pogoditi, - smije se čovjek. - Krivac je bio semafor. Semafor je, navodno, sa svih strana pokazivao zeleno svjetlo. "Možemo vam dati zapisnik, ako želite, a vi se za svoja potraživanja obratite službi za održavanje puteva i tužite ih na sudu," - rekao je policajac.

121

U policiji ima puno dobrih i čestitih ljudi, kao i pokvarenih. Nema loše ili dobre policije. Postoji samo loš zakon koji može štetiti ispravnim lju­dima i štititi otpadnike. Zemljom ne upravlja predsjednik ili parlament, već zakon. A zakon se oslanja na određene moralne, strateške principe, čiji je glavni zadatak očuvanje ljubavi i života. Ako se donese zakon koji se ne temelji na ljubavi, moralu, očuvanju života, onda on prestaje važiti. Tada na snagu stupa zakon sile: moćan sada - moralan u prošlosti. Tijekom posljednjih sto godina Rusija je skakala s jednih ljudskih i in­dividualnih vrijednosti na druge, težeći postaviti na pijedestal i štititi čas budućnost, čas prošlost, čas materijalno. Sada ne samo Rusija već čitavo čovječanstvo, polako i mučno dolazi do saznanja o postojanju više vri­jednosti. Jedino novo razumijevanje života može formulirati zakon, koji će dopustiti da preživi, ne samo određena skupina ljudi, ili država, nego čitavo čovječanstvo.

- Prije nekoliko dana pas mi se nečim otrovao, - priča mi pacijent. - Pas je nekoliko puta imao epileptične napade. Je li to povezano s kar­mom obitelji?

- Povezano je. Kod vas je prisutan program samouništenja. Budući da ste vi vlasnik psa, on gaje preuzeo od vas.

Još jednom promatram polje čovjeka. U području glave primijećujem jaku deformaciju. Međutim, podsvjesna agresija nije velika. Čudno, otkud tako jaka reakcija kod psa?

- Sada se kod vas manifestira vezanost za sigurnu i izvjesnu sudbinu, kao i za budućnost. Otklanjajte iz sebe ogorčenost i nezadovoljstvo sobom i drugima. Sada je proljeće i pojačala se veza s budućim potom­cima, s drugim svjetovima. Svojstveno tomu, svi poremećaji koji su prenijeti na buduće potomke, sada se aktiviraju i vraćaju nazad.

Pacijent klima glavom. Međutim, osjećam da problem još nije riješen. Za svaki slučaj proučavam informacijsko polje njegovog sina, čije ime je naveo. Tek tada shvaćam o čemu se radi. Kod dječaka je prisutna orijentacija i vezanost za razvijanje osobnih moći i sposobnosti, za usavršavanje osobe, za stjecanje sposobnosti upravljanja nad sudbinom i budućnošću. Ta želja je toliko zasjenila ljubav prema Bogu, da njegovo polje nosi u sebi karakteristike smrti.

122

- Samo da vam kažem, moj sin ne može podnijeti neprilike. Sekira se i sve duboko proživljava, kaže pacijent kao odgovor na moju kon­stataciju.

- Ako se čovjek sekira zbog neprilika, propalih planova, karijere, prestiža, bolje i da ne misli o budućnosti, - govorim pacijentu. -Naučite ga da neprilike i rušenje nada, podnosi i prihvaća kao gorak, ali dragoci-jen lijek. Tada će imati šanse preživjeti i biti zdrav.

* * *

Razgovaram s prijateljem koji mi priča: - Primijetio sam jednu interesantnu stvar. Kada bih ranije pio votku,

imao bih jako snažan mamurluk. Jednom sam prije votke popio pelinko­vac i sljedećeg dana sam se odlično osjećao. A sada pijem pelinkovac prije i poslije votke. Sljedećeg dana se osjećam kao mladić.

- Kod tebe je uvijek bila prisutna velika gordost, govorim svom pri­jatelju. - U temelju gordosti su: želja za moćima, želja za savršenstvom, za upravljanjem i kontroliranjem sudbine i budućnosti. Votka zaustavlja misaone procese i aktivira podsvjesno. Hrana, isto tako. Prema tome, jako je važno s kakvom emocijom piješ i jedeš. Kada se prije jela i pića pomoliš, neutraliziraju se karmičke nečistoće koje u tom momentu is­plivaju. Međutim, na podsvjesno neposredno utječe i hrana koju jedemo. Pelin ima sposobnost smanjiti gordost, vezanost za "savršenstvo" kao smisao života, i grozničavu potrebu da se osigura sretna sudbina i budućnost. Prema tome, kada u dobrom raspoloženju piješ votku, samo povećavaš njegovo djelovanje.

- Postoji li još nešto što blokira vezanost za "savršenstvo" i ovisnost o želji za sigurnim i lagodnim životom?

- Začin, bijeli luk, hren. U kadu se može stavljati bijeli luk i začin. Također, u tu svrhu jako dobro djeluje trljanje kerozinom. Alkoholni napitci su jaki katalizatori. Jesi li primijetio da te, kada piješ u društvu koje ti ne paše, brzo "hvata" i postaješ zao?

- Točno, iznenađeno će moj sugovornik. - U tom slučaju je najbolje ne piti mnogo. Dok razne rakije od ljeko­

vitih trava, kao i vino, možemo piti prema osjećaju. Intuicija nas uvijek usmjerava na ono stoje za nas korisno.

123

- Da, tako možemo pojesti sve što poželimo, sa smješkom će moj sugovornik.

Također se smješkam i nastavljam razgovor: - Ništa nam se ne može dogoditi. U djetinjstvu sam jeo račiće. A kada

su mi vezali ruke iza leđa, spuštao sam se na koljena i nastavljao ih jesti. Imao sam samo dvije godine. Na racionalnoj razini ništa nisam znao, ali na intuitivnom sam planu poznavao cijeli svijet.

Drugi slučaj se dogodio kada sam imao nešto više od dvadeset godina. U to doba sam radio na gradilištu i živio u zajedničkom smještaju. Ne­koliko mjeseci sam patio od potmulih bolova u lijevoj strani trbuha. Nije mi se išlo kod liječnika, pa sam se odlučio podvrguti samoiscjeljivanju. Kada se pas ili mačka razbole, oni traže trave koje ih mogu izliječiti. Vizualizirao sam slike različitih prehrambenih i ljekovitih artikala, men­talno ih "jeo" i s pozornošću pratio kako utječu na intenzitet bola. Počeo sam s crnim i crvenim kavijarom. Nije bilo nikakvih promjena. Crni i bijeli kruh. Osjećao sam da mi bijeli više godi, ali manje-više je sve bilo isto. Nastavio sam tako cijeli sat "gutati" razne proizvode, ali bez ikakvog efekta. Onda sam počeo činiti bedastoće. Zamišljao sam sve što je bilo moguće pojesti i svariti. Kada sam zamislio jesti domaći sapun, odjednom se bol stišao.

Nekoliko puta sam testirao, i učinak je uvijek bio isti. Naravno da nisam mogao pojesti sapun, pa sam se odlučio na kompromis. Ubacio sam komad sapuna u vodu, dobro promiješao, i zatim taj mutni bijeli napitak popio. Sutradan su bolovi prestali, i više se nikada nisu pojavili. Uzrok mojih trbušnih bolova bila je ljubomora i emotivna povrijeđenost koje sam u sebi nosio uslijed vezanosti i ovisnosti o "ljubavi prema lju­dima i svijetu" u kome živim. Sapun je blokirao taj program. Kada se čovijek moli, preko svjesne razine promjene dospijevaju u podsvjesno i liječe ga. Ako se pri tome pridržava određenog načina prehrane i rabi ljekovite trave, dolazi do bržeg ozdravljenja.

* * *

- Htjela bih znati, kakvo je moje zdravlje? - pita me pacijentica. - Slabog ste zdravlja, - odgovaram. - Za kratko vrijeme kod vas može

doći do ozbiljne bolesti.

124

- Čitala sam vaše knjige, govori ona. - Za što se moja duša vezala? - Za želju za postizanjem "savršenstva" i za "budućnost". - Ne razumijem? - Zamislite da se moja duša vezala za novac i da počinjem zavidjeti,

krasti, ponižavati i maltretirati ljude. - Ja nikada nikoga ne maltretiram, smješka se žena. - Kod vas je jako loše polje u području maternice i desne dojke. Kada

je problem na lijevoj strani tijela, sami sebe povrijeđujemo, a ako je na desnoj, povrijeđujemo druge. Vi vrijeđate ljude riječima, tako i mislima i djelima.

Začuđeno me gleda i sliježe ramenima. - Razumijete li? - nastavljam govoriti. - Kada želje da budem savršen

i da osiguram sebi budućnost za mene postanu najviši životni ciljevi, neizbježno ću početi činiti niz postupaka koji su u suprotnosti s višom etikom. Mogu sve ispričati o vama, ali kasnije bi me to puno opteretilo. Radije mi pomozite da zajedno potražimo uzroke.

Istražujemo varijante za nastanak poremećaja. Ukazujem joj na vri­jeme, kada su se oni mogli pojaviti.

- Znate što, odgovara žena zamišljeno, u doba na koje mi vi ukazu­jete, počela sam se baviti gatanjem. Može li to biti povezano s nekim poremećajem?

- Možda. Ispričajte mi kada ste gatali posljednji put, da vidimo što je bilo s vašim klijentom.

- Bila je to žena. Karte su pokazale da će se uskoro udati, i da će roditi talentirano dijete.

Gledam informacijsko polje te žene. U polju se vidi moguća smrt dvoje djece. Razlog - širenje programa samouništenja koji je kod majke otišao predaleko. Promatram budućnost žene koje je posjetila gataru, i stvari mi postaju jasne.

- Jeste li joj rekli da će se razvesti od muža? - Ne sjećam se, odgovara moja sugovornica - Kada gatam, nalazim se

kao u nekom polusnu. - Potrudite se i sjetite se, molim je. - Da, govorila sam joj o razvodu. Usredotočeno promišljam, kako joj prenijeti poruku.

125

- Znate li zašto su se u Bibliji tako grubo odnosili prema gatarama i astrolozima? - pitam ženu.

- Vjerojatno zbog toga što daju pogrješnu informaciju? - odgovara žena.

- Ne, nego što daju točnu. Opasno je znati budućnost. - Dobro, a kako to da su ljudi koji se bave proricanjem budućih

događaja i dalje živi i zdravi? - Sjećate li se one priče iz povijesti: Jedan kralj je odlučio provjeriti

proroke. Samo je jedna proročica pogodila što je on u određeno doba radio. Potom ju je kralj zamolio da mu kaže što će se dogoditi ako krene u pohod na susjedno carstvo. "Veliko carstvo će umrijeti," - predskazala je proročica. I carstvo je umrlo, samo stoje to bilo njegovo carstvo. Pro­roci nisu slučajno davali neodređen odgovor. Mi u potpunosti ovisimo o budućnosti, ona nas stvara. Međutim, što jasnije vidimo budućnost, to je veće iskušenje da od nje stvorimo svrhu svog života. Kada čovjek ne zna budućnost, on je svjestan da su samo ljubav prema Bogu i etika najviša zaštita. Što preciznije znamo budućnost, to je veće iskušenje da, ne mijenjajući sebe, promijenimo svoju sudbinu. A to se uvijek tužno svršava. Prema tome, nije svakome dano znati budućnost. Ako se daje informacija, ona treba ostaviti mogućnost izbora. Onoliko koliko je čovjek unutar sebe pravilno orijentiran, toliko će i put koji odabere biti ispravniji.

Često oni koji se bave proricanjem, dobivaju poruke od drugih bića. Odgovornost za prenijetu poruku pada na onoga tko proriče. Također postoji i filter kroz koji ne prolazi opasna informacija. Osoba koja se bavi proricanjem može se izravno povezati s izvorom informacija; ili se jed­nostavno može osjetiti koju informaciju smije, a koju ne smije prenijeti pacijentu; ili jednostavno može osjetiti koju informaciju smije, a koju ne smije prenijeti klijentu; ili na samom početku blokirati poruku koja čovjeka može povrijediti, to jest, jednostavno ju ne želi preuzeti. Vi ste radili bez filtera. Koliko god to čudno zvučalo, kada pacijentu priopćavate netočnu informaciju vezanu za budućnost, makar ona bila i loša, to nije tako opasno za njega. Katkada čak može biti i korisno. Međutim, točna informacija katkada može uništiti čovjeka, a vi ste prenijeli upravo takvu informaciju. U slučaju da program samouništenja, koji se aktivirao kod

126

žene, kod nje dovede do bolesti i udari po njezinoj djeci, vi možete ispaštati svojim zdravljem i sudbinom vaše djece. Takvim postupkom ste pojačali vezanost za "savršenstvo" i budućnost, i to višestruko. Sukladno tomu, biti će vam oduzeta i budućnost i "savršenstvo". To se manifestira teškom bolešću, upropaštenim životom, ili smrću.

Žena se zamislila. - Dobro, a što vi govorite pacijentima kada vidite njihovu budućnost? - Kao prvo, nikada im ne govorim o onome što realno vidim, već ra­

bim rečenice kao što su: "kod vas se može dogoditi to i to.. .i si." "Može se dogoditi", ne znači da će se obvezatno dogoditi. Zatim govorim: "Ako se ne promijenite, može se dogoditi sljedeće..." Tako čovjek počinje shvaćati da mijenjajući sebe, mijenja svoju budućnost. Sam sebi zabra­njujem vidjeti konkretnu budućnost. To se kosi s višom etikom. Navesti ću jedan primjer: Prigodom jednog boravka u inozemstvu diktirao sam neko izvješće. Do mene je sjedila žena koja je prevodila. Za stanke mi je rekla:

- Ne gledajte me, molim vas, tako poprijeko kada sporo prevodim. Zbunio sam se i bilo mi je neugodno. Nakon nekoliko dana neo­

čekivano mi je njezina "sudbina" počela prenositi sljedeću informaciju: "Ona će umirati lagano i bolno, ako ne rodi sina". Budući da smo imali zajedničku prijateljicu, pitao sam se da li da joj prenesem tu poruku ili ne? Žena je imala preko trideset godina, i vjerojatno je već imala djecu. Premda, da budem iskren, nisam imao neku osobitu želju prenijeti joj takvu poruku primljenu od njezine "sudbine".

- Slušaj, - rekao sam svojoj prijateljici, - "sudbina" mi je prenijela da ima smisla da tvoja prijateljica rodi dijete.

Poslije nekoliko dana, naša zajednička prijateljica mije rekla: - Žena koja je prevodila, izražava ti svoju zahvalnost. - Kakvu zahvalnost? - Prije četiri mjeseca se udala, i dugo je promišljala bi li rodila ili ne?

Mislila je da će je dijete možda ometati u poslu, u njezinim planovima, kad joj odjedamput ti prenosiš poruku. Tako da se odlučila roditi dijete.

- Informacija je u početku bila mnogo surovija, - nastavljam objašnjavati. - Ta žena je imala mogućnost izbora, i napravila je pravilan izbor.

127

Nastavljam razgovor sa ženom koja se bavi proricanjem. - Najbolji pokazatelj toga da li remetimo duhovni zakon ili ne, jest

osjećaj ljubavi koji imamo u duši. Kada nam u duši izvire sve manje ljubavi, to je znak pogrješnog rasuđivanja i procijenjivanja situacije. Ako taj izvor u potpunosti presahne, znači da su postala prevelika naša očekivanja i uvjetovanja u odnosu na okolinu. Javlja se unutarnja agresi­ja, kao posljedica gušenja ljubavi. Kada se radi o sudbini i zdravlju ljudi, potreban je dvostruki oprez. Zamislite sljedeće: iscjelitelj želi pomoći pacijentu kome je tijelo na mukama, ali se njegova duša ne želi mijenja­ti. Iscjelitelj mu iz samilosti prvo liječi tijelo, zaboravljajući pri tome na njegovu dušu. Fizičko tijelo je povezano da impulsom "stvaralaštva", "kreacije", željom za "rođenjem djece", "ljubavlju prema ljudima". Svaki put kada iscjelitelj revitalizira tijelo takvog pacijenta, on pojačava njegovu ovisnost i vezanost za takve impulse, a to se prenosi i na njego­vu djecu. Takav čovjek s iznenađenjem otkriva u sebi jaku ljubomoru i uvrijeđenost, a njegovu djecu sve više šibaju životni problemi i nedaće. Ako se dogodi da, zarad spašavanja svog fizičkog tijela, nekoga izdamo i tako se odreknemo ljubavi, nanosimo veliku štetu svojoj duši. Postavivši time tijelo iznad ljubavi na kraju stradaju i tijelo i sve što je za njega vezano. Ljubav, preko koje dolazimo do Boga, treba biti svjetionik, najuzvišeniji od svega ostalog što u životu imamo.

* * *

Sjedim u udobnom salonu jedne vile na periferiji Rima. Talijanka koja je došla na terapiju, već je drugi put kod mene. Ponovno

pregledavam informacijska polja njezine djece, i zaustavljam se najed­nom od njezinih sinova.

- Da znate, to je sada već njegova osobna karma i karakter. Ako ne prestane loše misliti o drugim ljudima i osuđivati ih, može poginuti.

- Krenuo je na psihoterapije, kaže ona. - Nadam se da će doći do poboljšanja.

- Vratite se u doba, govorim joj, kada ste s vašim sinom bili u drugom stanju. Dok srcem i umom prebivate u tom stanju, molite se Bogu, da vašem sinu i budućim unucima, najvažnija, najvrijednija i najsretnija stvar u životu bude ljubav prema Bogu i da im sva ostala životna za-

128

dovoljstva, budu samo načini i putevi razvijanja i oplemenjivanja te ljubavi. Ali prije toga, uklonite sve pretenzije, očekivanja i uvjetovanja koja imate prema roditeljima, mužu, društvu, prema sebi, sudbini i Bogu. Jedan sat takve molitve ravan je višemjesečnom radu psihoterapeuta, a za razliku od liječnika, jamačno ćete pomoći svom sinu da pravilno ra­zumije i prihvati život.

Nastavljamo razgovor. - Imam prijatelja koji je u sukobu s djecom. Biste li mogli kazati što

je uzrok tome? - Taj čovjek je jako grub, odgovaram joj. -Naviknuo je stalno kriviti

i loše misliti o svojem neposrednom okruženju. U stvari, za otprilike godinu do godinu i pol dana, on može dobiti karcinom debelog crijeva. Energetika polja u tom području mu je jako slaba. Njegov prvi sin ga napušta, budući daje pravilno orijentiran u životu i osjeća da mu očeva gordost i vezanost za "savršenstvo" mogu izmiriti dušu. Drugi sin može poginuti, ako se otvori prema ocu i s njim uspostavi dublji kontakt. Kod kćeri je polje uravnoteženo, jer ima izbalansiran odnos prema ocu. Ali zato on od nje ima velika očekivanja.

- To je nevjerojatno! - zadivljeno se osmjehuje žena. - Samo vam spomenem imena osoba, a vi već sve znate o njima.

- Nije to teško naučiti. Moja prijateljica prevodi razgovor na talijanski jezik. - Objasnite mi, molim vas, - pita me ona, - kako to da neki, kada

pročitaju vašu knjigu, počnu raditi na sebi i postignu puno toga, dok neki nikako ne uspijevaju. Zastoje to tako?

- Ako je čovjek imao puno očekivanja od svog oca, ako je bio ogorčen na sudbinu i na Boga, njegovo polje tada napada moje informacijsko polje i prestaje kontakt ostvaren samnom preko knjige. Mnogi griješe u tome što se mole, rade na svojim programima, ne bi li očistili dušu od vanjske agresije, a pri svemu tome ne žele promijeniti svoj karakter.

Otuda i imaju takav rezultat. Ako analiziram svoj život, preispitujući događaje iz prošlosti, drugim riječima, ako "radim na sebi" a i dalje držim da je novac najvrijednija stvar u životu, ma koliko se molio i "radio na sebi", do očišćenja duše neće doći. Ako "radim na sebi", a pri tome se i dalje vežem i poistovjećujem sa svojom obitelji, neću se

129

osloboditi ljubomore od koje patim. Nastavim li se i dalje poistovjećivati s osobnim, individualnim sposobnostima, intelektom, željom za usa­vršavanjem, i pored "rada na sebi" gordost neće nestati. U bilo kojoj kritičnoj situaciji misliti ću samo kako spasiti novac, obitelj, svoje spo­sobnosti. A pri tome ću ubijati ljubav. Ali, ako svoje unutarnje "Ja", jednom i za svagda poistovjetim s ljubavlju, uvijek i svuda ću spašavati samo ljubav. A to spašava i mene i moju djecu.

Žena koja prevodi zamišljeno gleda kroz prozor. - Znate li što je u vašim knjigama još jako važno? - pita me ona. -Što? - To što sustav funkcionira bez vaše nazočnosti, tj. otkriveni su duhov­

ni zakoni, tako da svatko može samostalno raditi na sebi. Jedan moj rođak živi na Sardiniji. Prije šesnaest godina razbolio se od hepatitisa "B". Posljednjih mu se godina stanje pogoršalo. Jednom prigodom mu je jako pozlilo, imao je jak napad, i pozvao me da dođem. Objasnila sam mu da bolest jetre nastaje uslijed loših misli upućenih ljudima i sredini u kojoj živimo. Povrh svega, on je i ljubomoran i uvredljiv. Nešto malo sam mu ispričala i o drugoj knjizi. I napad je prošao. Trebao je dva puta mjesečno ići na kontrole. Nakon uzastopnih ispitivanja ustanovilo se da je virus nestao i da je čovjek potpuno zdrav. Evo, ima već mjesec dana kako ga liječnici podrobno ispituju, ne bi li ustanovili gdje je bolest otišla. Jučer su čak u drugi grad poslali četiri epruvete s njegovom krvlju, pokušavajući shvatiti što se dogodilo.

Ona neočekivano postavlja pitanje. - Recite mi, zašto svi govore o kraju svijeta i kataklizmama. Nije

valjda da će se sve to stvarno dogoditi? - Ovako stoje stvari, - odgovaram joj. - Slažete li se da se čovječanstvo

treba uspeti na novu razinu razvoja? - Svakako. - Slažete li se da moral i pravednost zaostaju za našim tehničkim

dostignućima? - Da, s tim se svi slažu. - Vjerojatno je neophodno primiti veliku količinu ljubavi od Boga, da

bi se preživio sutrašnji dan. - A što će donijeti takva količina ljubavi?

130

- Što više ljubavi imamo, to smo ispravniji i pravedniji. To nam daje šansu preživjeti.

- U redu. - Evo ovako, u momentu pritjecanja ljubavi, mora nestati upućenost

na sve ljudske individualne vrijednosti, kao i vezanost za njih, kako se ne bismo dušom za njih prilijepili. Obično je to razlog zbog kojeg čovjek umire. Katkada se to odvija kroz neugodnosti, poniženja, nesreće i bolesti. Vrlo rijetko se čovjek dobrovoljno odriče individualnih vrijed­nosti i stremi Bogu, vodeći računa ne samo o tijelu već i o duši. Budući da čovječanstvo još uvijek nije spremno dobrovoljno čisititi svoju dušu, uključuju se prinudni mehanizmi. Ako su čovječanstvu bilo koje ljudske individualne vrijednosti važnije od Božanske ljubavi, onda će ono novu količinu ljubavi primiti u zagrobnom svijetu. Ipak, sudeći po dinamici procesa u posljednjih nekoliko godina, spremnost čovječanstva da bude bliže Bogu je u porastu. A to daje veliku nadu.

Nedavno mi je jedan čovjek ispričao svoje iskustvo: - Dogodila mi se nesreća, koja je mogla uništiti čitav moj život i kari­

jeru, i sudbinu, sreću u životu, jednom riječju, čitavu budućnost. Dospio sam u bolnicu. Rođaci su mi donosili svakakvu delikatesnu hranu, molili me da jedem. Imao sam osjećaj da to ne smijem jesti, da moram na sve zaboraviti i duboko se povući u sebe. Međutim, rođaci su nastavili po svom. Doduše, nije muka bila samo u tome. Mučile su me misli o tome kakva mi budućnost predstoji, o planovima koji su mi se srušili. Prestao sam jesti ukusnu hranu, jer sam osjećao da to nije dobro za mene. Trudio sam se odagnati misli vezane za moju budućnost, jer sam osjećao da to moram uraditi. S naporom sam odbijao sve misli vezane za budućnost i sve planove, maštanja i nadanja. Međutim, pružao sam sve slabiji otpor. Svladala me je strašljiva briga za budućnost. Probudio mi se ogroman apetit, te sam se bacio na ponuđenu delikatesnu hranu.

Poslije nekoliko dana, dok sam šetao bolničkim hodnikom, iznenada sam izgubio svijest. Pao sam i jako se udario, baš na mjesto na kome sam nedavno imao traumu. Zdravstveno stanje mi se još više pogoršalo. Shva­tio 'sam da nisam iskoristio ponuđenu šansu. Sada je moja budućnost

131

stvarno zatvorena. Uopće ne znam što će biti samnom. Ipak, lakše mije od kako sam popričao s vama. Shvatio sam u kom smjeru trebam krenuti, i hvala Bogu - to je najvažnije.

* * *

Još jedna iscjeliteljica mi je ispričala interesantan slučaj. Kod nje­zinog prijatelja počeo se razvijati karcinom i brzo je metastazirao. Sve je krenulo od bubrega. Liječnici koji su napravili sve moguće analize i snimanja, rekli su da nema nikakvih šansi preživjeti i poslali su ga kući. Žena iscjelitelj se odlučila na neočekivan i dobro smišljen potez.

- Kod tebe je sve počelo od bubrega, - rekla je svom prijatelju. - Daj da ti na astralnom planu zamijenim bubreg.

Budući da čovjek nije imao što izgubiti, pristao je na to. Izvela je astralno presađivanje, odnosno, vizualizirala je zdrav bubreg i prenijela ga u polje bolesnika. On se počeo daleko bolje osjećati. Kroz mjesec i pol dana, ponovno je otišao kod liječnika. Ovi su se iznenadili kako je uopće još živ. Poslije obavljenih pretraga bili su još više iznenađeni, jer su nestale i metastaze i tumor. Istini za volju, on je bio uvjeren daje ozdravio zahvaljujući urino-terapiji.

- Jesam li mu doista ja pomogla? - Svakako. U ovom slučaju urino-terapija je minimalno pomogla.

Biste li htjeli znati koje su posljedice toga? - Vrlo sam zainteresirana, - odgovara iscjeliteljica. - Recite mi prije toga ime njegove žene. Gledam na polje njegove žene

i počinjem s pričom: - On ne samo da je ljubomoran, već je i gord. Imao je velika

očekivanja i uvjetovanja prema svojoj ženi. Podsvjesna agresija prema njoj je skočila na 300 jedinica. To je aktiviralo program samouništenja. Kada program "udari" po urogenitalnom traktu, dolazi do njegove funk­cionalne ili organske blokade. Zbog toga je nastao rak na bubregu. Sada je kod njega program samouništenja zaustavljen. Ali, i dalje je ostao pro­gram uništenja usmjeren pera njegovoj ženi, čak se i intenzivirao. Polje njegove žene je jako deformirano i ono govori o njenoj skoroj smrti.

- Što će se dogoditi ako ona umre? - Poslije izvjesnog vremena, zbog toga se kod vas može pojaviti kar-

132

činom desne dojke, s obzirom da ste vi pridonijeli njezinoj smrti. Kada na duhovnom planu na taj način "izbavite" bolesnika, a da promjene u njegovom karakteru kao i razvijanje ljubavi u njegovoj duši ne prate oporavak fizičkog tijela, dolazi do apsolutizacije budućnosti, jer vi odatle crpite ljubav i energiju, kojima liječite pacijenta. Na taj način možete sami sebe lišiti budućnosti. Kod tog su čovjeka duše potomaka osakaćene i iscrpljene, u više od tri sljedeća naraštaja. Sudeći po svemu, vaš način liječenja djeluje kao odlična pilula. Ipak, ovdje se radi samo o odlaganju bolesti, jer ako oporavak duše zaostaje za oporavkom tijela, počinju problemi.

Po glasu žene se vidi daje uznemirena. - Je li moguće promijeniti situaciju? - Moguće je. Potrebno je njegovu suprugu izvući iz kritične situacije.

Molite se za nju, da iz njezine duše izađe ljubomora. Molite se da njezina najveća sreća u životu postane ljubav prema Bogu, a da čovjek koga voli bude samo put i sredstvo za buđenje i razvijanje te ljubavi. Tada će ona biti pod zaštitom, i agresija njezinog muža neće joj nanijeti štetu.

Drugog dana iscjeliteljica mi telefonira i pita: - Recite mi je li se nešto promijenilo, postoje li šanse? - Da, situacija se promijenila. Ženino polje je obnovljeno. Smrt je

izašla iz njega. - A kako je s njezinim mužem? - Kod njega se program uništenja žene ponovno pokrenuo u program

samouništenja. Kroz godinu i pol dana, kod njega može doći do karci­noma prostate.

- Može li mu se pomoći? - Neka odustane od prekomjernih očekivanja koja izražava prema

ženi, i neka se moli. Tada će biti zdrav.

133

RAZINE LJUBAVI

- Jako brzo govorite, - požalio mi se pacijent - Ne uspijevam uhvatiti smisao onoga što mi kažete. Vama je to već, svakako, više nego jed­nostavno. Ali ja ne samo da ne mogu osjetiti, nego ni zamisliti ono što govorite.

Taj mi je problem već poznat. Što više informacija želim pacijentu prenijeti, to je za to potrebno više vremena i napora. Taj se problem može riješiti samo većim sažimanjem informacije, tako da ono što objašnjavam satima, mogu opisati u jednoj ili dvije rečenice. Prvu knjigu sam mogao razvući na deset tomova, ali sam lijenčina i ne volim raditi nešto što nije potrebno. Naprosto mi je muka od razvodnjenih informacija. Pojam koji je stotinu puta "dotjerivan", ne nosi samo informaciju. Izgleda daje njezin maksimalni dotok u momentu maksimalnog odašiljanja, odnosno, stoje informacija koju dajem uopćenija, to mogu više primiti, i obrnuto. Takav pristup podiže kvalitetu knjiga koje pišem.

Da ponovim, po tko zna koji put. Sve što u ovom životu volimo, bez obzira koje to ljudske individulane vrijednosti bile, isisava iz nas i snagu, i ljubav i energiju. Bog nam daje sve. Znači, ako Boga volim više od svega ostalog, uključujući i sam život, dobivati ću ljubavi i snage više nego što ih dajem, a ono što preostane trošiti ću na sebe i svoje potomke. Pokazalo se da na suptilnoj razini stalno ljubavlju hranimo duše svojih potomaka. Kada nešto volimo više od Boga, onda dajemo više nego što primamo, i duša se iscrpljuje. Tada uzimamo ljubav i snagu iz svojih strateških rezervi, iz duša naših potomaka i iz naših budućih života. Da bi se duša spasila, čovjeku se oduzima ono za što se njegova duša ve­zala, ono što voli više od Boga. Ako to prihvatimo i okrenemo se Bogu, postižemo ravnotežu i spašavamo svoju dušu.

Kako odrediti kada je duša počela nešto voljeti više od Boga? Kada od nečega počnemo praviti smisao i cilj svog života i smatramo daje to za nas najveća sreća, onda je to već prvi znak da nam je ljubav prema Bogu oslabila i da postajemo sve više ovisni o tome. Tada se pojavljuju strah, tuga, uvjetovanja, očekivanja, i to je drugi pokazatelj. Treći pokazatelj je izražavanje direktne agresije, uvrijeđenost, mržnja, osuđivanje, prijezir

134

itd. Ljubav prema Bogu rađa dvije linije individualnih vrijednosti. Prva linija se izražava kao "ljubav prema svijetu i ljudima". U temelju želje da se ima obitelj, leži ljubav prema osobi koju volimo. U temelju ljubavi prema voljenoj osobi, leži želja da od te osobe imamo dijete, tj. instinkt za produljenjem vrste. U temelju instinkta za produljenjem vrste, leži instinkt za stvaranjem i kreiranjem. Zapravo, što su ljudske individu­alne vrijednosti značajnije, to smo bliži Bogu. Međutim, one će uvijek ostati samo ljudske, i kao takve podložne uništenju, to jest, ponovnom uspostavljanju na drugoj, višoj razini. Druga linija vrijednosti je vezana za razvoj. Ta vrijednost leži u temelju želje za širenjem osobnih sposob­nosti i moći, želje za usavršavanjem, za razvijanjem intelekta, i izražava se kao želja za "savršenstvom". U temelju želje za "savršenstvom" je želja za "izvjesnom sudbinom". U temelju želje za "izvjesnom sudbi­nom" je "izvjesna budućnost". Ako čovjeku svrha života postaje linija "ljubavi prema ljudima i svijetu", nastaju bolesti ljubomore koje se liječe izdajstvima, prevarama svađama, uvredama. Kada je prisutna želja da se linija "savršenstva" i osobnog razvoja pretvori u svrhu i cilj života, nas­taju bolesti gordosti, koje se liječe neprilikama, prevarama, nepravednim postupcima i uvredama od strane neposredne okoline, neugodnostima u životu, rušenjem planova vezanih za budućnost. U slučaju da se apso-lutiziraju obje linije, najčešće nastaju teške bolesti kao što su rak, shizo­frenija, šećerna bolest, multipleks skleroza, itd. U tijeku rada na sebi, nije obvezno prolaziti kroz cijeli život. Često je sasvim dovoljno sjetiti se dva-tri krupna događaja u životu i promijeniti kut promatranja na njih. Bit pokajanja nije u žaljenju za prošlošću, već u mijenjanju sebe, da ne bismo ubuduće činili pogrješke. Čovjek koji vjerujeu Boga, može izvući korist iz bilo koje situacije, jer shvaća da ona nije slučajna.

* * *

U posljednje sam doba preopterećen poslom. Sjećam se kako sam se poslije jednog pregleda osjećao izmučeno. Osjećao sam da više nemam snage objašnjavati. Sljedećeg dana sam imao terapiju s četiri-pet ljudi. Shvatio sam da moram prestati raditi, i to na dulje vrijeme. Istodobno mi je bilo žao ljudi koji su očekivali moju pomoć. Odlučio sam riski­rati. Ako se opet pojave jake glavobolje - gotovo je, prestati ću ra-

135

diti. Sljedećeg dana primio sam prvog pacijenta. Osjetio sam da nemam snage objašnjavati. Vidio sam da su uzrok bolesti kod pacijenta problemi s djecom i potomcima, ali nisam bio u stanju objasniti, jednostavno mi je nedostajalo snage. Sinula mi je misao: uostalom čemu objašnjavati, sve ću objasniti u knjigama? Tu ću se potruditi sve slikovito objasniti.

- Znate li zašto starimo i umiremo? Da bismo mogli primiti novu količinu ljubavi, vraćajući se Bogu. Sve što je nastalo od Boga, vre­menom se neminovno vraća Njemu, da bi od Njega primilo novu količinu ljubavi i energije. Glavni uvjet kontakta s Bogom je odricanje od svega što je stvorio. Stareći i umirući, napuštamo sve naše osobne dragocjenosti i nama drage osobe i stvari za koje smo vezani, jer jedino onda možemo primiti novu količinu ljubavi, koje možda neće biti do­voljno za cijeli život. Da bi došlo do novog kontakta, potrebno je da se u sebi odreknemo svih ljudskih, individualnih vrijednosti koje su nam važne i od kojih ovisimo, uključujući i one najuzvišenije. Posebno jako odricanje trebalo bi biti pred začećem, da bismo, kako sebe, tako i našu djecu, oplemenili ljubavlju. Što manje naša ljubav ovisi o ljudskim, osobnim, individualnim vrijednosti, to se dušom više poistovjećujemo s Bogom, to je više ljubavi u njoj. Tada se iz prljave bare pretvaramo u čisti izvor. Prođite kroz cijeli svoj život, osjećajući se kako vaša ljubav ni o čemu ne ovisi. Molite se da to bude dano i vašim potomcima.

Sljedeći pacijent mi postavlja pitanje: - Govorite kako je vjera u Boga - velika sreća. Istodobno kažete da

se vjera u Boga s vremena na vrijeme treba uništiti. Kako da to razumi­jemo?

- Recite mi, - pitam ga - je li naša svijest savršena? - Nije, svakako. - Ona se treba razvijati i ustupati mjesto savršenijim oblicima svijesti.

Znači, stari način promišljanja i shvaćanja, kao i sve naše predodžbe o životu, trebaju se srušiti i biti zamijenjene novim, vrijednijim oblicima. Vjera, to je naše svjesno poimanje Boga, naša predodžba o Njemu. Vre­menom se naše predodžbe o Bogu mijenjaju.

- Mislio sam da su Bog i vjera -jedno te isto. - Ako bi bile jedno te isto, onda bi gubitkom vjere nestao i Bog. Ali, na

svijetu ima puno ateista, koji tvrde da Boga nema, koji odbacuju vjeru. Bez obzira na to, oni i dalje žive i imaju djecu. Međutim, kada se vjernici

136

ili ateisti odreknu ljubavi, postaju sterilni, razboljevaju se i umiru. Sve individualne vrijednosti koje stvara naša svijest, rađaju se iz ljubavi. Sve naše emocije ovise o svijetu koji nas okružuje i oživljavaju pri kontaktu s njim. Jedina iznimka jest osjećaj ljubavi koja taj isti svijet stvara i pri tome ne ovisi o njemu. Kada tu ljubav pokušamo učiniti ovisnom o svi­jetu u kome živimo, na taj način je uništavamo, ne samo u sebi već i u drugima, a potom se razboljevamo i umiremo.

Preda mnom sjedi mladi čovjek. Prije godinu dana je oslijepio i boluje od šećerne bolesti i sterilnosti.

- Prije nekoliko godina sam se jako zaljubio, ali sam i puno zbog toga patio, bivao ponižavan i svi moji principi su bili ugroženi. Uspio sam "pobijediti" tu ljubav. Sada shvaćam da su svi nastali problemi rezultat moje "pobjede". To nije bila pobjeda već pokušaj da pobijedim.

- Pobijediti ljubav nije moguće, jer to je Bog. Muškarac dugo šuti, a zatim klima glavom. - Počnite s osjećajem da svakog trenutka sve stoje oko vas može nes­

tati. Da vas osoba koju volite svakog trenutka može prevariti, napustiti, uvrijediti ili umrijeti. Da svakog trenutka možete i vi umrijeti. Tada će vaša očekivanja donekle prestati, i ostati će ljubav. Vaš osjećaj ljubavi ne smije ovisiti ni o čemu. Svijet oko vas, kao i cijeli vaš život, samo su poticaji da se ova ljubav još više širi. Sunce sije, bez obzira na to kako se prema njemu odnosimo.

- A što ako svijet oko sebe počnem voljeti više od Boga? - Ako prema njemu nemate pretenzija, očekivanja, volite ga što više

možete, jer što ste više ljubavi u stanju dati, to će više ljubavi vaša duša primiti.

Sljedeći pacijent mi postavlja pitanje. - Ja volim Boga, zašto mi se onda događaju bolesti i nesreće? - Ljubav prema Bogu vam daje mogućnost da budete sretni, ali u

kokretnim stvarima za sreću sć trebate sami izboriti. Ako se molite dok vozite automobil, i dogodi se da prijeđete na suprotnu traku autoceste, svakako ćete upasti u nevolju. Postoji molitva, ali postoje i pravila kre­tanja u prometu. Usporedo s materijalnim zakonima, postoje i duhovni zakoni. Njih također treba uvažavati i proučavati. Svaka religija ima svoje viđenje Boga, određena znanja o putevima razvoja duha. Mis­tika, magija i okultizam proučavaju samo zakone duha. Kada postanu

137

sami sebi cilj, to dovodi do žalosnog kraja. Prema tome, i materijalna i duhovna istraživanja moraju biti zagrijana ljubavlju. To je glavni uvjet razvoja i preživljavanja.

* * *

Sjećam se kada sam prije nekoliko godina pokušavao dublje pronik­nuti u razine Božanskog. To je najlakše bilo moguće učiniti preko magnetskog polja. Pri prelasku iz jednog svijeta u drugi, karakteris­tike magnetskog polja su iz nekog razlogS stabilnije upravo tamo gdje se nalaze magnetski polovi Zemlje. Tamo se mijenjaju karakteristike vremena i prostora. Južni Pol gravitira ka prošlosti. Ta tendencija se pomiče ka zapadnoj hemisferi na američki kontinent. Sjeverni Pol teži ka budućnosti, preko Rusije i Srednje Azije se spušta ka Himalaji. U istočnoj zoni Južne Amerike prisutno je područje s maksimalnom orijentacijom na prošlost. Ranije nisam mogao razumjeti jednu stvar: čovjek koji je u prošloj, ili pretprošloj inkarnaciji živio u tom području, kao po pravilu, bio je sklon crnoj magiji; odnosno, sve svoje sposobnosti i moći je potčinjavao koristoljubivim ciljevima. A ako je živio u području Himalaje, stvar je bila obrnuta, njegove tendencije su bile altruističke. Kasnije sam neočekivano shvatio: prošlost predstavlja ono materijalno koje nas okružuje, a budućnost je duhovnost. Znači zapadna hemisfera teži sve realizirati, prikupljati materijalne dragocjenosti, razvijati materi­jalni svijet. Istočna hemnisfera teži budućnosti, onom nerealiziranom, duhovnosti. Duhovni čovjek više živi budućnost, propovijeda altruizam. Ali apsolutizacija budućnosti, tj. duhovnosti, vodi ka zaustavljanju razvoja i uništenju budućnosti. Materijalist živi prošlost. Za razliku od duhovnog čovjeka koji se orijentira na intuiciju i tradiciju, materijalist se orijentira na činjenice i dokaze, na iskustvo, tj. analizu događaja koji su se dogodili. Jedan prijatelj mi je rekao, kada sam mu objasnio za Južnu Ameriku, da se južni magnetski pol premješta ka toj zoni. Čovjek koji žali za prošlošću, i ne želi to prihvatiti, aktivira program uništenja materijalnog svijeta. Čovjek koji se plaši budućnosti, koji loše misli o budućnosti, aktivira program uništenja duhovnog svijeta. Pokazalo se daje duboka tuga zapravo nevjerica u budućnost, odbijanje budućnosti. Prema tome, čovjek koji turobno misli o budućnosti, ubija sebe u

138

budućnosti te se, kada ona nastupi, neočekivano razbolijeva i umire. Jed­nom me je neki pacijent pitao kakve su njegove šanse i prognoze, dobre ili loše. Odgovorio sam mu da mu to neću otkriti: "Ako vam kažem da vas u budućnosti čeka sve dobro, onda ćete prestati raditi na sebi. Ako vam kažem da je sve loše, onda tek ništa nećete raditi". Budući da su ljudi uglavnom težili ka materijalnom, ka prošlosti, sve religije su težile ka duhovnom, ka budućnosti. To je uzdiglo duhovnost, ali je dovodilo do dogmatizma i despotizma. Stoga, o budućnosti ne treba misliti ni dobro ni loše. U budućnosti neće biti ni raja ni pakla. U budućnosti će biti Bog. Prema tome, besmisleno je plašiti se, tugovati, ljutiti se. Možemo samo voljeti. A Bog nije samo u budućnosti, On je i u prošlosti, i u sadašnjosti. Otuda je unutarnje nezadovoljstvo prošlošću ili budućnošću agresija prema Bogu.

* * *

Žena plače preko telefona: - Već sam bila kod vas na razgovoru. Imam velikih problema sa sinom.

Jako je grub, sa svima se stalno svađa, vrijeđa nas, i premda sam bila kod vas na razgovoru, ništa se nije promijenilo. Nedavno je sjekirom isjekao svog psa, a jučer je probao ubiti i svoju ženu.

Promatram polje njezinog sina. Primjetna je jedna ovisnost i to iz­nimno jaka. "Stvaralaštvo", "rođenje djece", "kreativnost". Vezanost za impuls "rođenja djece", obitelj, voljenu osobu uzrokuje ljubomoru, uvrijeđenost.

- Slušajte, želja da vam čovjek koga volite bude sve u životu nije ot­klonjena. Predali ste je sinu, i to u ogromnoj mjeri. A kada nešto počnete voljeti više od Boga, kasnije ćete to isto početi mrziti,

- Ali činila sam sve kako ste mi kazali. Ne znam zašto nema rezultata, premda sam se puno trudila.

- Hajdemo opet ponoviti, - predlažem ženi. - U čitavom vašem radu prisutna je apsolutizacija stvaralaštva, želja za podrobnošću i rođenje djece.

- Da, - potvrđuje žena. - U obitelji smo bili iznimno obdareni u slikarstvu, crtanju, čak mi je i sin, premda je bio samouk, pokušavao crtati i pisati. Ali to mu nije polazilo za rukom i zbog toga je strašno ogorčen, do suza.

139

- Pred začećem teba doći do uniženja viših ljudskih individualnih vrijednosti, čak i do same želje za rađanje djece, želje za stvaranjem i djelatnošću. A vi ste se sa svojom nervozom i sažaljevanjem, toliko ve­zali za to, da vas je i najmanja neprilika izluđivala, a sve to je pogađalo sina.

- Osam godina nismo imali djece. Jako sam ih željela imati. A mog muža je baš bilo briga za to, nije htio provjeriti da li je plodan, niti se liječiti. To je za mene bilo jako uvredljivo.

- U prošlom životu vaš sin nije bio u stanju podnijeti stresne situacije - kada su mu se rušili planovi i želje vezane za njegovo stvaralaštvo i kreativnost, kada je njegova želja da ima djecu i stvara obitelj bila omalovažavana i ponižavana. U ovom životu, Bog vam na početku nije dao imati djecu. Imali ste pravo silno ih željeti i sve učiniti da do toga dođe, ali se niste smjeli ljutiti na sebe, na sudbinu i na Boga. A vi ste se ljutili i bivali silno ogorčeni, i uglavnom na Boga. Dalje, Bog vam je poslao ovakvog muža i dao takvu sudbinu. Kada vam je preko njega slao neugodnosti, ljuteći se na njega, ljutili ste se na sudbinu i na Boga. Ogorčenost na Boga rađa sotonizam i veliku surovost. Onoliko koliko ovo budete razumjeli, i molili se, toliko ćete preko sebe moći očistiti sina i potomke. Bolje je biti ateist koji ne zna za Boga, i kada se ljuti, ljuti se na drugu osobu, nego vjernik koji se, kao odgovor na iskušenja, ljuti na sudbinu i Boga.

Po njezinom polju se vidjelo daje sada shvatila. Polje njezinog sina se također promijenilo na bolje. Pošto sam u početku u tom progamu vidio samo ljubomoru, otežao sam ženi mogućnost popraviti situaciju. Premda se na kraju sve dobro završilo, ipak me je mučilo pitanje na koje nisam mogao pronaći odgovor.

Ne mogu voditi pacijenta po svim karikama lanca. Dajem mu opis onih glavnih, a ostale on sam, prateći me, intuitivno čisti. U ovom slu­čaju, do toga nije došlo. Nekoliko puta sam pokušavao proniknuti u razlog zašto nakon prve terapije nije bilo nikakvih promjena. Negdje sam osjetio problem, ali ga nisam mogao shvatiti. U tom trenutku su mi telefonirali. Zvao me je pacijent s Dalekog Istoka. Njegov sin boluje od raka. Obolio mu je bubreg, a veliki tumor mu se nalazi u trbuhu. Gledam polje dječaka i ne primijećujem u njemu velike deformacije. Prisutna je samo nevelika vezanost za "stvaralaštvo/rođenje djece". Opet ništa

140

ne mogu razumjeti. Neki razlog postoji, ali ga ne vidim. Desetine puta preispitujem događaje koji su se dogodili posljednjih dana. Trudim se uporabiti sve svoje iskustvo i intuiciju zajedno. Prisjećam se razgovora sa ženom. Možda je kod dječaka bila prisutna ogorčenost na sudbinu i na Boga? Ovdje "napipavam" sličnu stvar, glavnu kariku. Neizmjerna ogorčenost na Boga je nastala uslijed problema s voljenom osobom. Naviknuo sam ispitivati duhovnu razinu koja je neposredno povezana s fizičkim tijelom. Teške bolesti su posljedica deformacije viših duhovnih razina. Promatram prvu razinu: ogorčenost na žene. Parametar je iznosio 1.300 jedinica, a sada samo 70. Gledam razinu sudbine (ogorčenost na voljene žene, na sudbinu), bilo je 3.000 jedinica, sada je ostalo 1.000. Razina ogorčenosti na Boga: bilo je 4.000 jedinica i toliko je i ostalo. Još su prisutne ozlojađenosti po pitanju budućnosti.

Intenziviranje kontakata s budućnošću, istodobno označava intenzi­viranje duhovnosti, prema tome, kada smo uvrijeđeni i ogorčeni u svezi budućnosti, onda smo uvrijeđeni i ogorčeni u pogledu duhovnosti. To je moguće podnijeti samo onda, kada je ljubav koja izvire iz duše, veća od naših želja, ovisnosti i vezanosti, kao i očekivanja. Odnosno, kada je lju­bav prema Bogu, jača od ljubavi prema svemu ostalom. Ali zašto se polje dječaka tako sporo mijenja? Dolazi mi informacija da sebe nisam uspio dovoljno izbalansirati. Gledam na svoju razinu tog aspekta: ogorčenost na ljude čini 2.000 jedinica, ogorčenost na Boga iznosi 33.000 jedinica. Negdje sam se izgubio. Što sam ja onda, ako su moji parametri agre­sivnosti prema Bogu toliki? Čemu će moje knjige podučavati na suptil­nom planu, kada moja duša tako jadno izgleda? Sjećam se kada sam kao mali, prvi put skakao s velike visine u vodu na glavu. Dugo sam stajao, plašio sam se, zatim sam se pribrao i skočio. Kada sam odbacivši se proletio jedan metar, odjedamput mi se javila čudna želja da se vratim nazad. Sada mi se javio isti osjećaj. Kada sam shvatio, gdje sam se bacio, već je bilo kasno za povratak nazad. Pokazalo se daje prva knjiga toliko jako mijenjala energetiku, daje bilo nemoguće ne napisati drugu, budući da u prvoj nisam uspio iznijeti bitne elemente. A što bi se dogodilo da nisam ni obratio pozornost na svoje polje, ili da nisam došao do poj­mova: "ogorčenost na sudbinu", na budućnost, na Boga. Jedna stvar me je ipak tješila: pacijentima sam objašnjavao da stoje viši duhovni razvoj pojednica, to su dublja i veća njegova očekivanja, u slučaju da se veže za

141

tu razinu. S obzirom da su moja očekivanja prema Bogu tolika, znači da sam u pretprošlom životu vjerojatno postigao dovoljno visoku duhovnu razinu. Jedino sam odatle i mogao donijeti toliku ogorčenost na Boga. Budući da me Tvorac nije ubio odmah na početku života, znači da u meni nema samo negativnih, već ima i pozitivnih strana.

Kada sam završavao prvu knjigu, dogodilo mi se nešto interesantno. Dok sam pisao tekst, primio sam sljedeću poruku: "Ako ne prihvatiš da u sebi nosiš Božansko, knjiga ti neće izaći." Ja sam znanstvenik, istaživač struktura biopolja. Metoda kojom se bavim predstavlja znanstveno istraživanje, analizu, uspoređivanja, testove i pogrješke. Do kraja sam iskren i konkretno pišem o onome što mi se događalo. Newton je otkrio zakon Zemljine gravitacije. Moja je profesija da se bavim otkrivanjem zakona duhovnog razvoja. Ali mi nije bilo dopušteno da ostanem samo znanstvenik. Želio sam izdati prvu knjigu, koja je u sebi nosila važnu poruku. Tek nakon što sam se smirio, sve je krenulo kako treba. Po završetku druge knjige, dogodila se ista situacija. Morao sam priznati da nosim Boga u sebi. Dano mi je do znanja da, ako o ovim stvarima želim pisati samo kao znanstvenik, ne mogu ostati. Tek sam sada shvatio o čemu se radi. Svatko nosi Boga u sebi, ali to nije praktično pokazano. Ja sam bio dužan to pokazati, jer ako bih govorio o stvarima do kojih sam došao samo kao znanstvenik, to bi moglo biti opasno i po mene i po druge. Sa sve većim razvojem ljudskih individualnih vrijednosti, sve se intenzivnije treba razvijati unutarnji kontakt s Bogom. U svojoj duši čovjek sve više mora osjećati prisustvo Božanskog. Spoznavati svijet uspinjući se samo po duhovnim ljestvama je nemoguće, one će se srušiti. Nije dovoljno uspinjati se samo odozdo, nego je potrebno i spuštati se odozgo. Što je suptilnija razina na koju se uspinjemo, to sve više ljudska logika, iskustvo i analize odlaze u drugi plan. Znači, čovjek treba doživjeti sebe i kao fizičko tijelo koje u potpunosti ovisi o okolini s kojom kontaktira, i kao duhovno biće koje nosi u sebi vječnu iskru po­vezanosti s Bogom, koja ne ovisi o svijetu koji ga okružuje, i koja samo zrači ljubav, koja stvara, kreira i razvija. Tu Božansku iskru trebamo pos­tojano osjećati, tada nas nikakve ljudske individualne vrijednosti neće sahraniti, koliko god mi voljeli.

* * *

142

Prije dva dana mije telefonirala jedna žena: - Sanjala sam čudan i strašan san. Vidjela sam svoje dijete čije je tijelo

bilo skroz pokriveno tetovažom. Oniži čovjek, skoro daje kepec, vodio je moje dijete za ruku u nekakvu prostoriju, a ja sam znala da će se dogo­diti ritualno ubojstvo.

Gledam informacijsko polje žene i vidim daje njezin strah za sinom opravdan. Kod djeteta je polje bilo loše. Uzrok tome je za mene bio čudan i neočekivan: apsolutizacija struktura koje zadiru izvan granica prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nisam čak znao ni naziv za te struk­ture. Kako sada izaći iz situacije? Predlažem joj sljedeće:

- U dva prošla života ste pod Bogom podrazumijevali nešto stoje trans-cendiralo materiju i prostor, pa čak i vrijeme. Ali to nije bio Bog, nego su to bile više ljudske vrijednosti koje ste štovali. Molite se i sutra mi telefonirajte. Ako polje vašeg djeteta postane čisto, znači da sam u pravu. Kada u svojoj duši budete stalno osjećali Boga, iz nje će izaći prijezir, osuđivanje i bilo koje nezadovoljstvo svijetom oko sebe.

Kada je sljedećeg dana nazvala, vidio sam daje sve u redu. Znači da možemo ići dalje.

* * *

Majka i kći su došle moliti za spas oca, koji je bolovao od raka pluća. Rak pluća i želuca se jako teško liječi, budući da tu nije prisutna samo ogorčenost na voljene osobe, već i na sudbinu i budućnost. Razlog zbog kojeg je došlo do takve posljedice, nalazi se na liniji ljubavi. Žena koju voli, obitelj i djeca su za bolesnog oca postali najviše vrijednosti, jed­nom riječju, sve u životu. U velikoj mjeri je već predao svojim budućim potomcima agresiju koja je povezana s tom ovisnošću. Objašnjavam njegovoj kćeri:

- Razmjere njegove povrijeđenosti, ozlojađenosti i uvrijeđenosti na ljude koji su mu bliski, na njegovo neposredno okruženje, na samog sebe, sudbinu i Boga, su toliko velike, da su u stanju ubiti i vas i vašu djecu. Neophodno je da promijenite svoje poimanje svijeta. Koliko god bila povrijeđena i unižena vaša ljubav prema osobama koje volite, prema vama bliskim ljudima i svijetu koji vas okružuje, unutarnji osjećaj ljuba­vi mora ostati nedirnut. Ljubav prema bliskoj osobi stvara poseban svi-

143

jet, i ukoliko je vaš osjećaj ljubavi vezan i ovisi o njemu, onda s nestaja­njem tog svijeta u velikoj mjeri dolazi do gašenja vašeg osjećaja ljubavi. Međutim, duboko u duši je prisutna samo ljubav prema Bogu. Pošto je Bog vječan, onda je i taj osjećaj vječan. Prema tome, ta dva osjećaja ne bi trebalo poistovjećivati, premda se uzajamno prožimaju.

Što je u nama veća ljudska ljubav, to se intenzivnije izražava i Božanska. A onda neminovno dolazi do gašenja ljudske ljubavi, da se ne bi "slijepila" s Božanskom i da bi se nakon izvjesnog vremena ponovno rodila.

- Sjetite se svih trenutaka - obraćam se djevojci - kada ste bili po­vrijeđeni, kada je vaš osjećaj povjerenja bio ponižen, ponovno srcem i umom prođite kroz te događaje, ovog puta s osjećajem ljubavi. Ona klima glavom, u znak razumijevanja. Međutim, kada je nakon kontem­placije i rada na sebi ponovno ušla u sobu, u njezinom informacijskom polju nisam vidio nikakvih značajnijih promjena. Telefonirala je ocu u bolnicu, i nakon sat vremena se vratila na razgovor i obavijestila me kako je njezinom ocu još gore. Gledam koliko duboko su uvrede prodrle u dušu oca i vidim dosta mračnu sliku.

Već sam grupirao ljudske individualne vrijednosti u određen logičan red. Nedavno sam objašnjavao jednom pacijentu:

- Osim ljudskih vrijednosti u prošlosti i sadašnjosti, postoje vrijednosti i u budućnosti. A kada se one gube, patnja je još veća. Kada se molite, možete svojim riječima izgovoriti, kako je bilo koja ljudska sreća koja pripada prošlosti, ili sadašnjosti, ili je u budućnosti, samo sredstvo koje nam pomaže razvijati ljubav prema Bogu.

Ali nedavno sam "napipao" razine koje se nalaze izvan granica sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. Nisam nikako mogao imenovati karike tog lanca. Mislio sam da se skoro neću sresti s tom novom struk­turom. Nijedan od do sada meni poznatih modela nije se uklapao u novu strukturu, osim jedne iznimke. Kada sam pokušavao odrediti s čim je kod čovjeka prva karika tog lanca povezana, vidio sam daje to područje genitalija. Što to onda znači: seksualno uživanje izlazi izvan prostora sadašnjosti, prošlosti i budućnosti? Veoma čudno. Druga karika je bila u području prsa, a treća u području glave.

Kod bolesnika čije sam informacijsko polje promatrao s daljine, bila je apsolutizacija nekoliko razina, odnosno, karika duhovnog lanca.

144

Međutim, nisam znao kako to objasniti njegovoj ženi i kćeri. Pokušao sam stvar objasniti uobičajenim pojmovima: impuls "stvaralaštva", "kreativnosti", voljena osoba, ali me djevojka nije razumijela. Vidio sam njezin očaj, i po energetici je bilo jasno da se situacija samo pogoršava.

- Četrdeset minuta stanke, rekao sam im. One odlaze, a ja ulazim u polusvjesno stanje. Na razini gdje je granica sna, lakše se dolazi do novih riješenja. Dvadeset minuta se odigrava grozničav rad, premda je svijest skoro uspavana. Svjesna razina je sputana navikama i stereotipnim načinom promišljanja, tako da mi je tu teško primiti novu informaciju. Nakon pola sata, u glavi mije sinula misao: seksualni osjećaji prije svega trebaju biti predani Bogu, a tek onda čovjeku. Samo što sam to osjetio, vidio sam poboljšanje u polju kćeri i njezinog oca.

Zovem majku i kćer da dođu: - Kako je, osjećate li se bolje? - Da, kao daje u duši postalo lakše. - Prvi osjećaj seksulane želje treba ponuditi Bogu. - Kako to razumjeti? - Ljubav koju trebate osjetiti prema svom partneru, nosi u sebi sek­

sualnu privlačnost. Kao što je slučaj i s drugim emocijama, seksualne osjećaje treba prvo ponuditi Bogu. Vaša seksualna želja i njeno is­punjenje, u potpunosti ovise o vašem partneru. Ako se dogodi da vas partner emotivno povrijedi, automatski će i vaša želja biti povrijeđena i ponižena, i nećete biti u stanju to podnijeti. Zato što taj osjećaj ovisi od osobe koju volite, neizbježno dolazi do pojave agresije. Ali, kada ona ne bude ovisila od osobe koju volite, tada nijedna uvreda neće moći ubiti unutarnju ljubav. Sada se javite ocu, a zatim me ponovno kontaktirajte.

One odlaze, a ja ostajem pričekati rezultat. Veoma je važan. Ako je zaključak pravilan, trebalo bi biti barem malih pomaka u smjeru poboljšanja. Nakon nekoliko sati djevojka me zove preko telefona.

- Ne želim ureći, ali ocu je mnogo bolje.

* * *

Svjestan sam da u dogledno vrijeme neću moći razumjeti novootkri-venu kariku lanca, koja je izvan prostora i vremena. Ne budem li imao potpuno jasnu viziju te razine, neću biti u stanju pomoći pacijentima koji su svoje nezadovoljstvo i uvrijeđenost propustili tako duboko. Danima

145

pokušavam otkriti međusoban odnos karika duhovnog lanca. Pokazalo se da su prošlost, sadašnjost i budućnost - linije "ljubavi prema svijetu" i "osobnog razvoja". To jest, sve što boravi u vremenu i jest rezultat rada uzročnosti karmičkih programa. Prva njegova karika je seksualno uživanje. Ono pripada ovom svijetu i istodobno izlazi van njegovih granica. Druga je na neki način povezana s dušom, i izlazi van granica vremena. Treća je povezana sa sviješću.

Nekoliko tjedana sam pokušavao pronaći slučaj u kojem bi mogli biti povrijeđeni viši ljudski ideali i vrijednosti. Koliko god sam razmatrao slučajeve iz mog života i života drugih ljudi, samo sam nailazio na situacije povrijeđenih ljubavnih osjećaja. Onda mi je iznenada sinulo: sav Svemir i sve što nas čini rađa se iz ljubavi. Dalje, postoje razine te ljubavi. Prva razina je seksualna, i ona objedinjuje sve živo; druga razina je kada ljubav nije isključivo tjelesna, već i duševna, i ona je svojstvena višim oblicima životinja. Treća razina je ljubav tjelesna, duševna i svjes­na, koja se kod životinja dosta rijetko sreće i uglavnom je prisutna kod ljudi. Kod duhovnih, velikih ljudi, ljubav ide i do četvrte razine. U prin­cipu, ljubav možemo iskusiti sve do njezine sedme razine, a teoretski i do desete. Današnji čovjek višu razinu ne bi ni izdržao. On nije u stanju podnijeti patnju uslijed gubitka. Ukupno sam izbrojao sedamnaest razi­na. Vjerojatno ih ima i više, ali za sada je to moja granica osjetljivosti. Shvatio sam da sam došao do poimanja toga kako se stvara ljubav u Svemiru. Da bi se na razini svijesti osjetila Božanska ljubav, potrebno je proći svih sedamnaest razina. Zatim treba preživjeti patnju uslijed njezi­nog gubitka. Da bi to bilo moguće, potrebno je da ljubav prema Bogu bude deset puta veća od razine koju čovječanstvo ima danas.

Promatrao sam kako se odvija proces razvoja: u početku je čovjeku dopušteno iskusiti više razine ljubavi, a to može biti do četvrte, sedme, osme, trinaeste razine. Zatim ga počinju odvajati od tog osjećaja, kako ne bi srasao s Božanskom ljubavlju. U prosjeku, čovjek može podnijeti polovicu tih razina: ako je iskusio ljubav sedme razine, može izdržati treću-četvrtu; ako je išao do trinaeste, onda može izdržati šestu-sedmu. Ako je povrijeđenost, poniženje ljubavi od strane voljene osobe, jače od snage da se podnese gubitak te ljubavi, osoba se razboljeva ili umire.

* * *

146

Imao sam naviku često se gledati u ogledalo i provjeravati jesam li se pomladio, ili ostario. Nedavno sam odlučio provjeriti što stoji iza toga, da to možda ne predstavlja remećenje viših zakona. Pokazalo se da pred­stavlja. Podsvjesno sam se plašio starosti, oronulosti, slabosti, i to je utje­calo kao da sam poželio smrt budućnosti i sebi u budućnosti. Kada bih na svom licu primijetio znakove starenja, osjećao bih strah od onoga što me u budućnosti čeka, povećala bi se podsvjesna agresija, a procesi starenja bi se ubrzali. Čovjek nikada ne bi trebao govoriti: "Ja sam bogat", ili "Ja sam ostario," i slično, "Ja" se ne bi smjelo poistovjećivati s novcem, au­tomobilom, stanom, tijelom, intelektom, sposobnostima i statusom. "Ja" je ljubav koja šija u našoj duši, a sve ostalo dobivamo na privremenu uporabu, i zato nemamo nikakva prava da vječnu iskru ljubavi u našoj duši identificiramo s bilo čim u životu.

- Otputovala sam iz naše Republike, - priča jedna gospođa, - onog trenutka kada je kod nas pokrenut val nacionalizma, jer sam shvatila da se to kosi s mojim pogledom na svijet. Recite mi, molim vas, predstavlja li nacionalizam narušavanje duhovnih zakona ili ne?

- Svakako, to je idealizacija "predodređene sretne sudbine" jednog naroda, koja samo vodi propadanju njegove sudbine. Što je jača eksplo­zija nacionalizma, to se veće propadanje može očekivati u budućnosti.

* * *

Mlađi čovjek boluje od bolesti koja se izražava u vidu laganog sušenja mišića. Ova bolest blokira moćan program samouništenja.

- Na prošlom pregledu sam vam rekao daje kod vas prisutna apsolu-tizacija "ljubavi prema svijetu" i "ljubavi prema ljudima", a to izaziva ljubomoru, nepovjerenje i uvrijeđenost. Shvatite daje program uništenja usmjeren prema voljenoj osobi, zapravo program uništenja djece te oso­be. Taj program se brzo pokreće u program samouništenja, koji isto tako "udara" po djeci, i zato nužno dolazi do njegove blokade koja se izražava u vidu teških bolesti, da duše djece i unuka ne bi bile iscrpljene. Razlog zbog koga je kod vas agresija tako velika je to što ste vezani i za liniju "savršenstva", prema tome, nastavite dalje raditi na sebi.

- U ovom trenutku osoba je za mene sve na svijetu, - govori pacijent. - Objasniti ću vam zašto. Sve želje i osobne vrijednosti se rađaju

iz ljubavi. U predjelu prve čakre ljubav se manifestira kao seksualna

147

želja. U predjelu prsiju, ljubav se izražava kroz srdačne odnose, dru­ženja, dobrodušnost. U području glave ljubav se manifestira kao produhovljenost, stvaralaštvo, kreativnost. Iznad glave u kazualnom, energetsko-vremenskom tijelu čovjeka, ljubav se ostvaruje kao kontakt s budućnošću, maštanja o budućnosti, osjećaj realizacije Božanskog u budućnosti. Oslobodili ste se vezanosti za drugu i treću razinu, ali ste i dalje vezani za prvu i četvrtu, a što to znači? To znači da čim se u vama pojavi seksualna želja, vije prvo vežete za osobu koju želite i spremni ste je s njom podijeliti, kao i svoja maštanja o ljubavi, a ne s Bogom. Zapam­tite jednu jednostavnu istinu: Bog nije otac, Bog je i majka, brat, sestra, muž, žena. A maštanja o ljubavi, to su maštanja o susretu i sjedinjenju s Bogom. Maštanja o susretu s osobom koju volite su načini, sredstva, koja nam pomažu da pojačamo naše stremljenje ka Bogu.

- A koje su glavne slabe točke kod mene? - interesira se čovjek. - Gledajte ovako: Bog stvara Svemir, Bog vlada njime i Bog ga vraća u

sebe. U indijskoj mitologiji se to zove uzdah i izdah Brahme. Znači, prva ljudska vrijednost je stvaranje svijeta - "stvaralaštvo", "rođenje djece", "ljubav prema ljudima i prema svijetu" u kojem živimo. To je upravljanje svijetom - sposobnosti, intelekt, savršenstvo, sudbina. Sve je to zapravo povratak Bogu, do koga će doći u budućnosti. Čovjek je stalno izložen udarcima po ove tri točke, da se njegova ljubav prema okruženju u kojem živi, ne bi prikvačila i vezala za Božansku ljubav.

Ožujka 1996. godine su me zamolili da održim predavanje u Udruzi slijepih. U dvorani je bilo nazočno pedeset-šezdeset ljudi. Predavanje je trebalo početi u četiri popodne. Prije toga sam imao posla u ordinaciji. Dan uoči toga javio mi se prijatelj koga znam već petnaest godina i s kojim se nisam dugo vidio.

- Zovem te sada kao pacijent, bi li mi mogao pomoći? - pita me on. - Dođi u podne kod mene u ordinaciju, pa ćemo popričati. Sutradan sam ga letimice pregledao. U principu je zdrav. Samo mu je

prva čakra zbog nečega skoro zatvorena. To su problemi s potomstvom. Duše djece su jako opterećene.

- Kod tebe je uglavnom sve u redu. Samo što je prisutna jaka ve­zanost za "stvaralaštvo", za "rađanje djece". Sukladno tomu, javljaju se

148

uvredljivost, ljubomora, problemi u privatnom životu. Primijetio je da sam ga samo površno pregledao, i na delikatan način

me i dalje pita za pomoć: - U našoj obitelji je bilo osamnaestoro djece, počinje on sa svojom

pričom, od toga, dvanaest ih je umrlo. Sada su počeli umirati i ostali. Muškarci rođeni u mojoj obitelji nemaju djece, samo jedan brat ima djecu.

- Navedi mi imena umrle braće. Kod obojice su karakteristične deformacije smrti u njihovim poljima,

jaka apsolutizacija stvaralaštva, kreiranja, rođenja djece, plus apsolutiza-cija savršenstva, te ljubav prema voljenoj osobi i gordost. To je tema koja je već poznata.

- Tvoj položaj je bolji nego kod pokojne braće zahvaljujući tvojoj dobrodušnosti. Vezanost za savršenstvo nije prisutna, ali su aktualni ljubavni jadi. Pokušaj razumjeti sljedeće: Bog stvara Svemir, vlada i upravlja njime, i Bog ga isto tako vraća ponovno u sebe. Čovjek isto to čini samo u svom djelokrugu. Kada on taj svoj krug djelatnosti počinje apsolutizirati, on u stvari pokušava ljudske vrijednosti poistovijetiti i spojiti s Bogom, učiniti ih vječnim, i tada dolazi do gašenja roda, do bolesti i smrti.

Razgovarali smo još neko vrijeme, a zatim je on otišao. Nakon izvjesnog vremena bio sam u Udruzi slijepih. Prije početka

predavanja u dvorani su bili nazočni uglavnom slijepi ljudi. Pregledao sam informacijsko polje prostora dvorane i vidio snažnu apsolutizaciju sljedećih vrijednosti: želje za stvaralaštvom, rođenjem djece, kreacijom i savršenstvom. Svuda primijećujem jednu te istu problematiku, gordost i ljubomoru.

- Gubitak i slabljenje vida, sluha, dijabetes, migrene - sve su to bolesti ljubomore, - počinjem s predavanjem. - Da bi spasio naše duše, Bog nam oduzima ono što smo sami postavili za našu najveću sreću u životu. Duša umire kada smo za bilo što više vezani negoli za Boga. Bolest je u stvari zaustavljanje procesa našeg nepravilnog shvaćanja života. Kada pogrješno prihvaćamo i razumijemo život, stres ne stvara ljubav, već agresiju.

U tom jedna žena ustaje sa stolice i postavlja pitanje: - Recite, zašto nam se Bog tako sveti? Zastoje tako nepravedan? - Organizam se nikada ne sveti stanicama, odgovaram. - Izopačena

149

slika svijeta dobiva se onda kada Božansku logiku pokušavamo svesti pod svoju, krajnje ograničenu. Tada i najmanje nepodudaranje naših predodžbi o svijetu, dovodi do agresije. Kada smo ogorčeni na drugu osobu, to je slično kao kada prljavštinom pokušavamo napuniti bokal. Nakon što ga napunimo, sva prljavština nam se vraća, i onda se od nje čistimo kroz bolesti i patnje. Ako smo ogorčeni na sudbinu, to je kao kada bi prljavštinom napunili kadu, pa smo također prinuđeni ispaštati, ali mnogo više. Obujam budućnosti je još veći, a obujam Boga je beskonačan. Svuda postoji crvena crta preko koje naša agresija ne smije prijeći. Toliko toga se može nagomilati, da šanse za preživljavanje čitavog roda mogu postati minimalne. Prema tome, probajte osjetiti da u odnosu prema Bogu, budućnosti, sudbini, ljudima, možemo imati samo jedan osjećaj, a to je osjećaj bezgranične ljubavi. Isto tako i prema sebi - neovisno od bilo kakvih vanjskih manifestacija, unutar vas treba ostati samo osjećaj bezgranične ljubavi.

Dok sam držao predavanje sjetio sam se kako u mladosti zamalo nisam oslijepio. Imao sam ranu na rožnici desnog oka. Na početku su mi vidne funkcije oba oka otkazale. Godinu dana prije toga bio sam jako ljut na svoju sudbinu, jer su propala sva moja maštanja i nada jedne dječačke ljubavi. Kod drugih trauma često su mi stradale oči. Uvijek sam se plašio da ne oslijepim i imao sam osjećaj da će se to ubrzo dogoditi. Sve u sve­mu, držao sam da su moje predodžbe o moralu, principima i pravednosti, nepokolebljive kada se radi o ljubavi. Nisam mogao primiti poniženje mojih ljubavnih osjećaja, niti si dopustiti da situacija bude van moje kontrole. Osjećaj osobnog savršenstva i mudrosti, umijeće da upravljam svijetom oko sebe, za mene je bio kamen temeljac i glavno uporište.

Kada sam završio predavanje, ponovno sam pregledao informacijsko polje dvorane. Promjene su bile izvanredne. Po povratku kući, promišljao sam koliko je moj osjećaj ljubavi uprljan ohološću, osuđivanjem, prijezi­rom, ljubomorom i uvrijeđenošću na bliske ljude i sredinu. Mogu li svoju ljubav učiniti neovisnom od bilo čega? Hoću li istinski moći pročistiti svoju dušu? Stalno sam sebi postavljao to pitanje i odgovor nisam dobio. Ipak, sada me to više nije plašilo kao ranije. Rezultat mi je prestao biti najhitniji. Kada se u duši jednom doživi Božanska nazočnost i blagodat, čemu god izvana čovjek težio, biti će uvijek svjestan daje u sebi on to već postigao.

150

ZAKLJUČAK

U drugoj i trećoj knjizi sam pisao o kontaktima i utjecajima različitih struktura sa sve viših razina. Uspoređivao sam ih sa stupnjevima razvoja koji vode ka Bogu. Sve su to stupnjevi ljubavi. Nisam znao koliko mije još razina ostalo za savladati. Osjetio sam kako to neznanje može mnogi­ma zatvoriti mogućnost ispraviti pogrješke. Budući da svaka struktura nastaje iz ljubavi, onda je uniženje svih ljudskih vrijednosti adekvatno poniženju individualnog osjećaja ljubavi.

Znači, stoje veća ljubav koju čovjek doživljava, i što manje očekivanja i uvjetovanja izražava, to je otporniji na uniženje tog osjećaja, i sve je bliži Bogu.

Tekst treće knjige je bio završen. Bilo je potrebno još malo poraditi na zaključku. U principu, te su tri knjige završile sliku svijeta u kome živimo. I sve bi bilo odlično, da sam seja osjećao zadovoljno i da su svi moji problemi nestali.

Međutim, nije bilo tako. Da li zbog toga što se ja nisam uskladio sa sustavom, ili su prve tri knjige bile samo jedna etapa poslije koje treba početi druga? To još nisam znao. Tih je dana kod mene bila žena koje je rekla da skida magiju.

- Mogu li se time baviti, ili ne? - pitala me je ona. Magije otklanjam molitvama.

Pogledao sam na polje svoje pacijentice, prije i nakon tretmana, i na prvi pogled nisam primijetio neke veće devijacije.

- Sve je u redu - odgovaram. Možete se time baviti. Zatim sam se zainteresirao: - Pogledajte molim vas, ima li na meni

neke magije? Njezin odgovor me zbunio. - Da, prokletstvo postoji, i to prilično jako. I to ne samo jedno. - Možete li ga ukloniti? - Svakako. Žena vizualizira mog eteričnog dvojnika i počinje ga čistiti. - Sve je u redu. Polje je sada čisto, rekla je nakon izvjesnog vremena. Dogovorili smo se da se radi kontrole čujemo sljedeći dan. Ona

151

je ponovno potvrdila da je sve čisto i u redu. Ostao je dogovor da se ponovno čujemo. Promišljao sam o situaciji u kojoj sam se našao: napisao sam tri knjige o tome kako uspostaviti zdravlje, a sam sam bio pod utjecajem prokletstva. Da budem iskren, nakon njezinog djelovanja doista sam se fizički osjećao mnogo bolje. Hvala Bogu da duhovni zako­ni koje sam otkrio djeluju mimo mog znanja. Stvar je čudna, podučavam o onome, što ni sam ne znam,

Sljedećeg jutra je zazvonio telefon. To je bila iscjeliteljica: - Da znate da vam se prokletstvo ponovno vratilo. Sa zadnje strane

glave, i u predjelu prve čakre. Gledam polje i shvaćam o čemu se radi. - To što vi vidite kao magiju i prokletstvo, jest apsolutizacija ljudskih

individualnih vrijednosti i agresija koja se u svezi s tim javlja. Trebao sam to nadići razvijajući svoj sustav. A ako se sve to otklanja molitvom, onda sustav nije ni potreban. Znači, ponovno treba napraviti stanku i ne baviti se liječenjem. Ali budući da kod mene procesi teku stotinu puta brže nego kod drugih, stanka neće trajati godinu-dvije, već nekoliko dana. Pokazalo se da je u mom slučaju beskorisno liječenje lijekovima. Situacija koja je nastala je jasno sve pokazivala. U tome i jest velika prednost. Kod mene su i dalje bili otvoreni programi po pitanju apsolu-tizacije ljubavi i te deformacije je žena vidjela kao prokletstvo. Pomislio sam da ako bi ona uspjela odjedamput sve otkloniti, neću morati oko toga gubiti vrijeme.

Nijemo sam gledao kroz prozor u svježe zeleno lišće koje samo što se pojavilo na granama. Proljeće je 1996. godine. Izgleda da istraživanja još nisu završena.

Što će biti dalje?

*** KONAC***

152

U bibliotekama nakladničke kuće MISL možete naći i sljedeće knjige:

1) Alexandra David-Neel: TIBET 2) Alexandra David-Neel/lama Yongden: Tajna usmena učenja tibetanskih

budista 3) Hellmut Wilhelm: Što je to / Ching 4) Kazivanja Konfucija 5) Sun Tzu: Umijeće ratovanja 6) Jasminka Domaš: ŽIDOVSKA MEDITACIJA 7) Gershom Scholem: KABALA 8) Ernest van den Haag: Mistika Zidova 9) Arthur Koestler: KAZARI - 13. židovsko pleme?

10) Kamal Salibi: Biblija dolazi iz Arabije 11) Maxime Rodinson: MUHAMED 12) Skupina autora: SUFIZAM 13) Roland H. Bainton: Na tome stojim: život Martina Luthera 14) Joseph Campbell: MOĆ MITA 15) Mircea Eliade: JOGA 16) George Woodcock: Divot stoljeće 17) Ž.M. Slavinski: Psihički trening jogija 18) Ž.M. Slavinski: Ključevi psihičke magije 19) Ž.M. Slavinski: Talismanska magija 20) S.N. Lazarev: Dijagnostika karme 21) G.I. Gurdjieff: Susreti s iznimnim ljudima 22) George Soros: Alkemija financija 23) Roger Dalet: Ublažite si bol pritiskom prsta 24) Shaikh al-Nafzawi: Ljubavnoga vrta čari 25) U. Lobsang Rampa: Treće oko 26) U. Lobsang Rampa: [pilja davninaca 27) Jack Weatherford: Indijanski darovatelji 28) Lyall Watson: NADPRIRODA 29) Jeremy Rifkin: ENTROPIJA 30) Edwin Bernbaum: Put u SHAMBALU 31) Andrew Tomas: ATLANTIDA 32) Richard M. Garvin: Kristalna lubanja 33) Elizabeth Nichols: Berrnudski trokut