lazo ristic logika u kontekstu naucnog otkrica

LAZO RISTI]Filozofski fakultetBawa Luka

Logika u kontekstu nau~nog otkri}a

Apstrakt: U ovom radu autor razmatra saznajne pro-cese nau~nog otkri}a. Polazni stav je da za sada nijemogu}e zasnovati logiku otkri}a u novim logi~kimformama, te je potrebno ostati na prou~avawu tradi-cionalnih oblika logi~kog mi{qewa sa stanovi{tanau~nog otkri}a. U prvom dijelu rada razmatraju sesuprotstavqena gledi{ta o logici u kontekstunau~nog otkri}a. U drugom dijelu rada dolazi se dostava da su kod nau~nog otkri}a zna~ajni ~ulno iskust-vo, razum i intuicija, kao izvori saznawa. Na kraju,izvodi se zakqu~ak da nije mogu}e dati recepte zavr{ewe nau~nih otkri}a, ali to ne zna~i da logikanema svoje mjesto u ovim saznajnim procesima.

Kqu~ne rije~i: lo -gi ka, nau~no ot kri -}e, hipoteze, induk -ci ja, dedukcija, ana -lo gija, ~iwenice,za koni, teorije

247

U razvoju nau~nog saznawa karakteristi~ni momenti sunau~na otkri}a. Me|utim, problematika nau~nih otkri}a je veomasloèna i do danas slabo razra|ena. Uslovi nau~nog otkri}a raz -ra |ivani su naro~ito kao predmet psihologije. Logiku u prvomredu interesuje pitawe predmeta, vrsta, strukture i metoda na u~ -nih otkri}a. U stvari, svi problemi su sadràni u pitawu: u ~emuse sastoji saznajni proces nau~nog otkri}a?

Ovaj rad ne treba shvatiti kao diskurs o mogu}nosti ili ne -mo gu}nosti postojawa logike otkri}a. Polazimo od stava da za sa -da nije mogu}e traìti logiku otkri}a u novim logi~kim forma-

UDK 165.1/.5:347.778

LAZO RISTI]

248

ma, te je potrebno ostati na prou~avawu tradicionalnih oblikami{ qewa sa stanovi{ta nau~nog otkri}a. Dodu{e, moèmo govo -riti o pretpostavkama za logiku otkri}a u smislu odre|enog ra -cionalizovawa otkri}a, u smislu izvjesnih elemenata logike u na -u~ nom otkri}u. Pri tome, naglasak bi mogao biti na pro{irivawumogu}nosti algoritmizacije, na fenomenologiji intuicije, naeks plicirawu metafizi~kih pretpostavki i drugog prethodnogznawa.

Mi{qewa o logici u kontekstu nau~nog otkri}a o{tro susuprotstavqena. Ukaza}emo na neka shvatawa koja odbacuju logi ku,kao i na suprotna shvatawa. Najprije }emo obratiti pa`wu na Po -pe rovu koncepciju. On u svojoj Logici nau~nog otkri}a nije raz vionikakvu logiku otkri}a. Wegovo stanovi{te je da nema lo gi ~keanalize koja bi mogla da se primijeni na psiholo{ke proce se nas-tajawa novih ideja. Jer, ovaj proces po~iwe sa fazom imagi na ci je,u kojoj se uvode smjeli poku{aji da se rije{i nau~ni problem.

Poper je shvatawe o metodi empirijskih nauka razvio krozkritiku Bekonovih shvatawa. Prema Poperu, Bekonove ideje ka -rak teri{e “opservacionizam” i “induktivizam”. Opser va cio ni -zam ozna~ava ideju da je ~itavo na{e saznawe zasnovano na pa siv -nom, receptivnom, ~ulnom registrovawu onoga {to se zbiva u svi-jetu. Induktivizam ozna~ava ideju da nauka ide polako i obazrivoinduktivnim putem od opaàwa ka teorijama koje kasnijepotvr|uje nova empirijska evidencija. Opservacionalizam ome tapravilno shvatawe nau~nog metoda zato {to u nauci nema objek-tivnog, nezainteresovanog prikupqawa ~iwenica koje bi pret ho -di lo postavqawu hipoteza. îwenice imaju zna~ewe jedino u od no -su prema izvjesnim teorijskim problemima. Zato je, po Poperu,mit i dogma induktivizma shvatawe da su hipoteze empirijske nau -ke postupne, obazrive induktivne generalizacije. Radi toga Po perpostupku induktivnog nagomilavawa ~iwenica suprotstavqa pos-tupak “kreativne imaginacije”. To je neinduktivno pos tav qa wenau~nih hipoteza koje ne moè biti predmet logi~ke analize.

Dakle, po Poperu, nau~nici po~iwu rje{avawe problema saintuitivnim pretpostavkama. U stvari, nau~ni problemi nastajuotkrivawem protivurje~nosti u okviru neke teorije ili izme|u

LOGIKA U KONTEKSTU NAU^NOG OTKRI]A

249

razli~itih teorija ili na{ih teorija i na{ih opaàwa. Te prob-leme ne moè rije{iti nikakvo rutinsko prikupqawe i na go mi -la va we ~iwenica. Do nau~nih hipoteza kao probnih rje{ewa na u~ -nih problema dolazimo intuitivno. Zato ne moèmo govoriti, naosnovu Poperove koncepcije, o mogu}nosti da se stvori neka logi-ka otkri}a u procesu nau~nog istraìvawa.

Interesantno je Rihtovo odbacivawe logike u procesuotkri}a1. On pravi razliku izme|u otkri}a i anticipacije. Ot -kri }e je preliminarna faza indukcije, koja se sastoji u pro na la -è wu odlike zajedni~ke za grupu posebnih podataka. An ti ci pa ci jaje pro{irivawe zajedni~ke odlike za grupu posebnih podataka najo{ neispitane slu~ajeve. Otkri}e se moè posmatrati prije sve -ga iz fenomenolo{kog aspekta. To su, po Rihtovom shvatawu,izvje{taji nau~nika o tome kako su do{li do otkri}a. Otkri}e setako|e moè posmatrati iz psiholo{kog i sociolo{kog aspekta.Ali, otkri}e se ne moè posmatrati sa stanovi{ta logike. Lo gi~ -ki aspekt postoji samo kod anticipacije. Zato Riht kritikuje Be -kona, smatraju}i da on brka otkri}e i anticipaciju.

Brejtvejt tako|e smatra da proces otkrivawa novih idejanema nikakve veze sa logikom2. Ovom procesu moè se pri}i samosa stanovi{ta individualne psihologije mi{qewa i sociologijemi{qewa. Ne pridaje poseban zna~aj ni analogiji, jer ona ne moèpruìti ni{ta vi{e sem sugestije kako neka odre|ena teorijamoè da se pro{iri. Rajhenbah tako|e smatra da je kontekst ot -kri}a subjektivnog karaktera i da se wime ne bavi logika. Logikase, po Rajhenbahovom shvatawu, bavi kontekstom opravdawa.

Polawi pridaje va`nost ireverzibilnom karakteru is tra -ì va~kog akta3. Nikakvo rje{ewe nekoga problema ne moè sesma trati otkri}em ako je postignuto procedurom koja se odvija poodre|enim pravilima. To zato {to bi takva procedura bila re ver -

1 G. H. von Wright, A Treatise on Induction and Probability, London, Routledge &Kegan Paul, 1951.

2 R. B. Braithwaite, Scientific Explanation, Cambridge, University Press, 1968.3 M. Polanyi, “Problem Solving”, The British Journal for the Philosophy of Science,

1957, vol. VIII, No. 30.

LAZO RISTI]

250

zi bilna u smislu da bi bilo mogu}no pratiti je korak po korak dowenog po~etka i ponoviti je onda koliko god ho}emo puta. Prematome, smatra Polawi, istinsko otkri}e nije neko striktno lo gi~ -ko izvo|ewe. On opisuje prepreku koju treba prebroditi u rje {a -va wu nekog problema kao “logi~ki jaz”. Smatra da moèmo govo ri -ti o {irini logi~kog jaza kao i o mjeri pronicqivosti koja je pot -rebna za rje{avawe nekog problema. “Rasvjetqavawe” je onda skokkojim prebro|ujemo logi~ki jaz. Otkri}e posjeduje kvalitetnepredvidqivosti, a to odgovara postojawu logi~kog jaza izme|upret hodnog znawa od koga se po{lo i otkri}a koje je uslijedilo.Polowi razlikuje dvije vrste rje{avawa problema. Prvo je sis-temsko rje{avawe koje predstavqa operaciju sra~unatog akta.Drugo je istraìva~ko koje predstavqa kombinaciju aktivnih ipasivnih stupweva.

Poenkare smatra da se kod samog procesa otkri}a razlikujesvjesni i nesvjesni rad4. On naro~ito podvla~i va`nost nesvjesnograda. Vrlo je te{ko govoriti o nekakvim pravilima koja bi nasvodila prilikom pravqewa izbora izme|u raznih kombinacija uprocesu dolaèwa do hipoteza. Ta pravila bi bila veoma delikat-na i prakti~no ih je nemogu}e formulisati preciznim jezikom.Wih treba vi{e osjetiti. Sli~no je i kod Hjuela kada tvrdi da suideje kojima se ~iwenice me|usobno povezuju sugerisane o{troum-no{}u onih koji vr{e otkri}a5. Ova se o{troumnost ne moè na u -~iti. Zato se do hipoteza dolazi kroz naga|awe. Samo naga|awe vje -rovatno se sastoji u obrazovawu nekoliko probnih hipoteza a zatimbirawu prave. Ove hipoteze ne mogu biti izgra|ene putem nekogpravila niti bez pronalaza~kog talenta. Proces otkri}a, probe iprihvatawa ili odbacivawa neke hipoteze ~esto se odvija takobrzo da nismo u stawu da razaznamo uzastopne korake. Hjuel je naosnovu istraìvawa ogromnog materijala iz istorije nauke, rekon-struisao proces nau~nog otkri}a. Ovaj proces odvija se u tri kora-ka. Prvi, preliminarni korak sastoji se u analiti~kom ra -

4 H. Poincare, “Mathematical Creation”, in: The Creative Process, ed. by B. Ghiselin,Berkley, University of California Press, 1952.

5 W. Whewell, Novum Organon Renovatum, London, John W. Parker & Sons, 1858.


251

zja{wavawu elemenata saznawa. Drugi, ili osnovni korak, jestefaza indukcije. Ali, Hjuel napu{ta bekonovsku koncepciju induk-cije. On posmatra indukciju kao proces koji ukqu~uje naga|awe. Toje proces postavqawa nau~nih hipoteza, do kojih se ne dolazinekakvim pravilima, ve} stvarala~kim talentom. Hjuelova induk-cija dosta je sli~na Persovom pojmu “retrodukcije”. Tre}i korak uprocesu nau~nog otkri}a su provjeravawa. Ovaj korak pokazuje daHju el nije napustio empiristi~ko nasqe|e britanske filozofije.Mnogi interpretatori smatraju da ovaj korak za Hjuela pred s ta vqai najva`niji element u kompletnom procesu nau~nog otk ri }a.

Metodolo{ko gledi{te empirokriticiste Maha temeqi sena tvrdwi da apstrakcija i imaginacija imaju glavnu ulogu u ot -kri }u novog nau~nog znawa. On prvo nagla{ava psiholo{ke ope ra -cije pomo}u kojih sti~emo novi uvid. To su vrlo sloène ope ra cijekoje ne predstavqaju logi~ki proces. Ali, logi~ki procesi moguse koristiti kao posredni~ke i pomo}ne karike. Me|utim, tu jemetod od vrlo male pomo}i. Nau~nik traga za rasvjetqavaju}omidejom. On na po~etku ne zna ni ideju ni kako do we moè do}i. We -mu }e se sami otkriti i ciq i na~in kako do wega da do|e. Na u~ nik}e u prvi mah biti iznena|en onim {to je prona{ao. To je kao kadaneko zaluta u gustoj {umi, pa odjednom nai|e na otvoren prostor sakoga se jasno vidi sve {to je pred wim. Metod moè da uspostavired i poboq{a rezultate, ali tek onda kada je glavna stvarotkrivena. Mah je u svemu oti{ao u krajnost. âk pridaje velikizna~aj ulozi instinkta. Tako smatra da najve}i nau~nici “kombin-uju najja~i instinkt sa najve}om pojmovnom mo}i”.

Stani{a Novakovi} sistematizovao je razloge za{to se,obi~ no, ideji otkri}a odri~e bilo kakav logi~ki aspekt. Prviargument “koji se naj~e{}e sre}e sastoji se u ukazivawu na ~i we -ni cu da proces otkri}a uvek ukqu~uje i ’jedan iracionalni mo -ment’ ili element ’kreativne intuicije’. Smatram da je ovaj argu-ment nedovoqan, po{to zapravo samo ukazuje na sloèn karakterovog procesa, upu}uje na to da je izme|u ostalih elemenata — kojimogu, razume se, da budu racionalni — ukqu~en i jedan iracional-ni element. (...) Naredni ~esto upotrebqavani argument po~iva naukazivawu ili na insistirawu na o~iglednoj ~iwenici da je ilu-

LAZO RISTI]

252

zorno pretendovati na mogu}nost da se sastavi neka vrsta uxbeni-ka ili priru~nika za pravqewe otkri}a, odnosno da se pruè nekaodre|ena pravila ili uputstva koja bi i prose~nog nau~nikaosposobila da moè u~initi velika otkri}a”6. Kao drugi aspektovog argumenta Stani{i} navodi problem mogu}nosti potpunefor malizacije procesa otkri}a. Dakle, ovdje nemamo u vidu skupodre|enih pravila ili uputstava za vr{ewe otkri}a. Ovaj aspektje o~igledno ekstreman, pa ~ak i besmislen jer “je sasvim neve -rovatno o~ekivati da bi se mogao na}i ijedan stvarni zastupnikovako iskqu~ivog stanovi{ta, po{to se ono svodi na pretpos -tavqawe mogu}nosti izgradwe ma{ine za proizvo|ewe otk ri}a,koja bi nu` no i bezmalo istog trenutka u~inila suvi{nim sve dotad postoje}e na~ine razvoja na{eg nau~nog saznawa”7. Sqede}eshvatawe koje protivrje~i ideji logike otkri}a sadr ̀ a no je uteorijama o “misterioznom nastajawu novih hipoteza ex ni hilo.Ostavqaju}i po strani Platonovu teoriju boànskog nadahnu}a(izloènu u Ijonu), ili hri{}ansku zamisao nadahnu}a kaootkrovewa, ovu ideju moèmo da na|emo kod nekih predstavnikapsihoanaliti~ke {kole, koji su skloni da shvate podsvesno kaoneku vrstu spoqne, nepoznate i mo}ne sile koja nas snabdeva novimidejama. Teorija slu~aja, tj. takvo gledi{te koje nau~ne teorijeposmatra kao ni ~im pripremqene i ni~im uslovqene doga|aje(uporediti gle di {ta [. Nikol ili R. Tatona), moè se tako|euzeti kao jedna podvarijanta ovoga op{teg shvatawa”8. Na kraju,~etvrto shvatawe koje navodi Stani{i} “jeste teorija da zapravoni nema nikakvih otkri}a, da nema ni~ega su{tinski novog zaobja{wavawe. Nove hipoteze nisu ni{ta drugo do nu`ne rekombi-nacije starih ideja; da bi se do{lo do neke nove ideje treba samozaroniti u pro{ lost”9. Dakle, ovo shvatawe podrazumijeva da

6 Stani{a Novakovi}, Filozofija, metod i razvoj nau~nog saznawa,Institut za filozofiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd 2001, 174.

7 Isto.8 Isto, 175.9 Isto.


253

pronalaèwe hi po te za apsolutno protivurje~i ideji bilo kakvelogike otkri}a.

Da li postoji i nekakvo posebno pojmovno istraìvawe kojebismo mogli nazvati “logikom otkri}a”? Norvud Hanson ekspli -ci tno tvrdi da postoji pojmovno istraìvawe koje moèmo nazva -ti “logikom otkri}a”10. On smatra da se u procesu otkri}a obavqaza kqu~ivawe. Me|utim, mogu}e je istovremeno biti vo|en intu-icijom i rasu|ivati pa`qivo. Najve}i dio nau~nih otkri}aproizilazi iz proìmawa intuicije i rasu|ivawa.

Dakle, u kontekstu nau~nog otkri}a ispoqavaju se na{e ra -cio nalne sposobnosti, i one su bitne za otkri}e. Drugo je pitaweda li postoje nau~na otkri}a koja su u cijelosti ili u zna~ajnomste penu nastala nadahnu}em, intuicijom. Tako ne{to ne}emo negi-rati. Uostalom, to i nije neposredan predmet na{eg razmatrawa.Priznajemo da bi i jedan takav predmet razmatrawa bio vrlo in te -resantan, tim prije {to je nau~no otkri}e toliko kompleksno dapostoji {irok prostor za psiholo{ke, sociolo{ke, istorijske idruge analize.

Postoji niz faktora koji uslovqavaju logi~ke procese u kon-tekstu nau~nog otkri}a. Prije svega, nema novog znawa koje ni je naneki na~in logi~ki povezano s prethodnim znawem. Mario Bungesmatra da se “otkri}e odjednom” javqa usred racionalnihkreativnih procesa11. Ne radi se, dakle, o otkri}u koje nastanetako da ni~im nije uslovqeno. Bunge smatra da je besmislenotvrditi da je intuicija superiorna u odnosu na logiku kada je upitawu otkri}e. Ne moè se do}i do nau~nog otkri}a bez pret hod -nog znawa i bez logi~kih procesa. Ne moè stvarala~ko mi{qewebiti suprotno rasu|ivawu. Ta~no je da je pronalaèwe hipotezaimaginativna operacija. Sama logika nije u stawu da nas vodi no -vim idejama. S druge strane, nema novog znawa koje nije unekolikoodre|eno prethodnim znawem i koje nije u logi~koj vezi sa timznawem. U nauci kreativna imaginacija bez logike ne vodi nikuda.

10 Hanson, N. R., Is There a Logic of Discovery, in: Current Issues in the Philosophyof Science, ed. by H. Feigl & G. Maxwell, New York, Holt, Rinehart & Winston, 1961, p. 21.

11 M. Bunge, Intuition and Science, Englewood Clifss, N. J., Prentice-Hall, 1962.

LAZO RISTI]

254

Zato je jedno intuicija nau~nika u odnosu na neki problem, a dru -go intuicija laika. Ovo potvr|uje i Benxamin kada tvrdi daistraìva~ koji vr{i otkri}a vlada podacima o odre|enom prob-lemu. Ali, ne moè se re}i da je poznavawe ~iwenica dovoqan us -lov za smi{qawe teorija. Me|utim, to jeste nuàn uslov. Otkri -ve na ideja odre|ena je kako ne~ijim gledi{tem o tome {ta ~iniobja{wewe uop{te, tako i ne~ijim stanovi{tem u pogledu speci-fi~ne vrste problema koji je dat za rje{avawe.

Nau~nici su uvijek zainteresovani za proces uobli~avawahipoteza. Zato je razumqivo da se pretpostavi postojawe logike uupotrebi ovog postupka. Stani{a Novakovi} smatra da se “moèpretpostaviti da ve} postoji neka vrsta ’naravou~enije’ litera-ture, koja nam, razume se, ne pruà nikakva pravila za obrazovawehipoteza, ali je povezana sa ovim procesom, po{to je sra~unata nato da (a) u~vrsti nau~nika u te`wi da se kre}e odre|enim po ku {aj -no zapo~etim pravcem u svome istraìvawu, (b) da u~ini efi kas -nijom wegovu upotrebu izvesnih standardnih postupaka mi{ qe wa,(v) da ga u~ini pa`qivijim prema nekim stvarima koje bi ina~eodbacio kao irelevantne, (g) da mu u~ini lak{e ra zum qi vim, patime i prihvatqivijim, odre|ene vrste procesa u kojima se ve}na{ao, ili (d) da ga u~ini spremnijim da se uhvati u ko{tac sanovim i neo~ekivanim ~iwenicama u svojoj disciplini. Ova vrstaliterature, koja po~iva na razumevawu dobre nau~ne prakse, mo ̀ eda zadovoqi i izvesne logi~ke kriterijume, jer weni iskazi odra -àvaju izvesne pravilnosti na ovome podru~ju, tako da su to iskaziodre|enog stepena op{tosti, nezavisni su od li~nosti i od pojed-ina~nih slu~ajeva, a predstavqaju i neku vrstu normativnih, ’tre-ba da’ — iskaza”12. Mogu}e je govoriti o barem dva stupwa u postup-ku uobli~avawa hipoteza. Tako se kao prvi postupak moè izdvoji-ti odre|ivawe smjera tragawa za rje{ewem. Naime, mo ̀ e mo sma-trati da teorijski postoji neograni~en broj rje{ewa. Iz teorijs-ki neograni~enog broja mogu}ih rje{ewa moè se do}i do probnogpredlagawa dviju ili vi{e alternativnih hipoteza. Nakon toga,slijedio bi drugi stupaw, stupaw izbora hipoteze. To je proces

12 Isto, 176.


255

probnog prihvatawa za provjeravawe jedne od pred lo ̀ e nihhipoteza. Jasno je da se tu radi o procesu prosu|ivawa teorij skeprihvatqivosti jedne hipoteze. Ovaj drugi stupaw je posebnozna~ajan za prihvatawe mogu}nosti postojawa logike u kontekstuotkri}a. Jer logika je uvijek ustanovqavawe strukture i pravilarazvoja qudskog saznawa. Tu strukturu i pravila moèmo defini -sa ti i zatim ponovo upotrijebiti. To je ono {to je bitno za stupawizbora hipoteza, jer smo u stawu da formuli{emo logi~ke kriter-ijume i plauzibilnosti. Tako moèmo definisati krite ri jume jed-nostavnosti, mawi stupaw ad hoc karaktera, obja{ wavawa, mo gu} -nosti opovrgavawa itd. Dakako, ovdje se mogu dati prigovori.Naime, moè se smatrati da bi u punom smislu logika u kontekstuotkri}a trebalo da do|e do izraàja u prvom stupwu, u stupwuodre|ivawa smjera tragawa za rje{ewem. I da budemo strogi: akou tom stupwu ne moèmo ustanoviti strukture i pravila razvojaqudskog saznawa, da li se moè govoriti o logici u kontekstu ot -kri }a? Naravno, ovo pitawe ne zna~i da odmah odbacujemo logiku.Ono nas samo upozorava da ukaèmo na ograni~ewa i te{ko}elogi~kih postupaka u nau~nom otkri}u.

Kada je rije~ o ideji logi~kih postupaka u nau~nom otkri}u,najdaqe je oti{ao Bekon. Wegova koncepcija zasniva se na induk-tivnoj proceduri i razlikovawu dvaju metoda dolaèwa do saz-nawa13. Prvi je anticipirawe duha (preuraweno skakawe sa razma-trawa malobrojnih pojedina~nih slu~ajeva na najvi{e pojmove izakone; letimi~no doticawe iskustva i pojedina~nosti; pos tav qa -we ve} u po~etku nekih apstraktnih i nekorisnih op{tosti). Dru -gi je razja{wavawe prirode (postepeno i oprezno uzdizawe od po -je dina~nih slu~ajeva ka op{tostima). Da bi mogli posti}i znaweneophodno je osloboditi se ~etiri vrste idola. Me|utim, Bekonnije obra}ao pa`wu da je potpuno iluzorno osloba|awe od idolakoje on navodi. Kod wega nalazimo jo{ jednu iluziju. Naime, kadaje tvrdio da se nikakva znawa o prirodi ne mogu izmisliti ve}samo otkriti pa`qivim posmatrawem, nagovijestio je da }e u ~et -

13 F. Bacon, Translations of the Philosophical Works, London, Longmans & Co.,1860.

LAZO RISTI]

256

vr toj kwizi Velike obnove izloìti “tablice otkri}a”, kojim sepomo}u indukcije dolazi na mehani~ki na~in do otkri}a posebnihi op{tih zakonitosti. Me|utim taj ciq nije ostvario, a nisu nidrugi. Dakako, drugi filozofi s razlogom su ukazali na beznad e` -nost ideje indukcije u smislu “procedure otkri}a” (kao na primjerPoper). Ali i daqe postoje mislioci koji smatraju da po sto jimogu}nost dolaèwa do hipoteza indukcijom (kao na primjer V.Nil, M. Bunge).

Bekonove iluzije o nau~nom otkri}u mogle su nastati iz vi -{e razloga. Prije svega, nijedna nauka ne moè da pretenduje naapsolutnu izvjesnost svojeg saznawa. Osim toga, svako nau~no saz-nawe nu`no sadrì jedan broj metafizi~kih pretpostavki, i zasvako novo saznawe ima va`nost prethodno znawe. Isto tako, be ko -nov ske iluzije nastaju ako se ne shvati da intuicija igra zna~ajnuulogu u procesu otkri}a, jer i ona po~iva na odre|enoj mawe-vi{elogi~koj preradi informacija.

Jedan oblik neposrednog zakqu~ivawa obavqa se putem in -tui cije. To je nazirawe rje{ewa nekog pitawa bez wegovog logi~ -kog ra{~lawivawa. Intuitivno mi{qewe je samo u izvjesnom po - gledu alogi~no, jer se ne obavqa uz svjesnu kontrolu logi~kim pra -vilima i principima. Sve premise nisu jasno formulisane ve} sepodrazumijevaju. Kada se radi o nekom sloènijem problemu kojizahtijeva nekoliko sukcesivnih misaonih operacija, ove ope ra -cije nisu jasno ra{~lawene, ve} se slivaju u jedno, kao kada seobavqa neposredno logi~ko zakqu~ivawe, sa jednom premisom.Intuicija moè igrati veliku ulogu u procesu nau~nog is tra ̀ i va -wa, kada se oslawa na veliko prethodno iskustvo u nekoj nau~nojoblasti. Kod intuicije se dobija na brzini, jer se presko~e mnogikoraci i faze kroz koje bi se moralo pro}i pri jednom strogo kon-trolisanom rezonovawu. S druge strane, intuitivno saznawe jeuvijek problemati~no i mora se provjeriti logi~kim raz mi{ qa -wem. Kada takvo saznawe nije zasnovano na bogatom prethodnomzna wu, ima vrlo nisku saznajnu vrijednost radi vjerovatno}e dawime upravqaju emocije, èqe, interesi, temperament i drugivan intelektualni faktori.


257

U ovim razmatrawima, dakle, mora se voditi ra~una da su unau~nim istraìvawima uvijek prisutna tri izvora saznawa:~ulno iskustvo, razum i intuicija. Ne mogu podaci koje dobijamoputem ~ula predstavqati najva`niji ili jedini izvor saznawa.Empirizam ne uvaàva ~iwenicu da podaci dobijeni putem ~ulapredstavqaju elementarnu sirovu gra|u saznawa. Isto tako, intu-cionalizam ne uo~ava da saznawe putem intuicije nije najvi{i inajzna~ajniji izvor saznawa. To jeste zna~ajan izvor saznawa ali tuzna~ajnost ne moè dobiti izolovano od iskustvenog i razumskogizvora. Ista takva jednostranost postoji kod racionalizma. Dak -le, razum tako|e nije najva`niji ili jedini izvor saznawa. Svi suizvori zna~ajni, a rangovawe po zna~ajnosti nema smisla. Ali,kada je rije~ o logici, razumije se, veèmo se, prije svega, za razumkao izvor saznawa. Taj izvor u nau~nom otkri}u jeste zna~ajan, alizna~ajni su i drugi izvori. U kontekstu nau~nog otkri}a logi~kiprocesi imaju zna~aj u onoj mjeri u kojoj je zna~ajan razum kao izvorsaznawa. Naravno, zna~aj ima i ~ulno iskustvo. Me|utim, ono nijespontano u nau~nom istraìvawu. Podaci koji se sa kup qa ju putem~ula nisu ne{to {to je odvojeno od logi~kih pravila. Dakle, osta-je problemati~na intuicija kao izvor nau~nog sazna wa. Ali,prisutnost intuicije kao jednog od izvora saznawa ne zna ~i elim-inisawe logi~kih procesa iz konteksta nau~nog otkri}a.

Intuicija i logi~ka prerada informacija ~ine nam se kaone{to potpuno razli~ito. To nam se ~ini prije svega zato {to selogi~ka prerada obi~no interpretira kao algoritamska po svomkarakteru. Me|utim, ima poku{aja da se poveù intuicija i algo-ritam. Da li je mogu}e povezati intuiciju sa definisanim skupomoperacija koje vode odre|enim operacijama? Samo na prvi pogledovo se ~ini besmislenim. Naime, u razvoju algoritamske aktivnos-ti javqaju se neke tendencije. O tim tendencijama govore sovjet -ski logi~ari Bi~ko i @arikov. Prva tendencija je saìmawe al -goritama u vremenu, po{to se pove}ava brzina operacija. Drugatendencija je zgu{wavawe algoritama, u smislu smawivawa brojaoperacija. I tre}a tendencija je prelazak operacija algoritama sasvjesnog na podsvjesni nivo. Iz ovog slijedi zakqu~ak da se in tui -tivni stvarala~ki ~in moè posmatrati kao saìmawe u vremenu,zgu{wavawe i prelaèwe na podsvjesni nivo nekih algoritama.

LAZO RISTI]

258

Mo`da ove pretpostavke izgledaju nevjerovatne. Ali, ako bismo totestirali na {ahisti mo`da bismo bili ubjedqiviji. Radi se oistom procesu. Najve}i {ahisti su sasvim sigurno ugradili ogro-man rad na izu~avawe {ahovskih zakonitosti, poseduju ogromno{ahovsko znawe i u svojim partijama dolaze do novih otkri}a. Bezovih otkri}a wihova igra ne bi imala smisla. Oni u stvari stal-no rje{avaju problem, koriste}i prethodno znawe i sve relevan -tne informacije koje trenutno postoje na {ahovskoj tabli. Alisve to moè biti nedovoqno za rje{ewe problema. Zahtjev da semora povu}i potez neminovno uvodi {ahistu u intuitivni stvar-ala~ki ~in. Kod {ahiste je ovaj zahtjev jo{ vi{e poja~an radi vre-menskih pravila igre. Nau~nik svakako boqe stoji sa vremenom od{ahiste ali ni wegovo vrijeme nije beskona~no. Prema tome, in -tui tivni stvarala~ki ~in dolazi tek na kraju, kada su iscrpqenesve druge mogu}nosti. Tada je sasvim razumqivo da se o~ekuje pre -la zak operacija algoritama sa svjesnog na podsvjesni nivo. Dakle,pos matramo intuitivni stva ra la~ki ~in kao saìmawe u vremenu,zgu{wavawe i prelaèwe na podsvjesni nivo nekih algoritama.

Iz prethodnog izlagawa proizlazi da ne odbacujemo tezu daintuicija igra zna~ajnu ulogu u nau~nom otkri}u, ali polazimo odtvrdwe da u nau~nom otkri}u imaju zna~aj logi~ki procesi i da jesama intuicija specifi~na u tom smislu {to je povezana sa lo gi~ -kim operacijama.

Pre}utno prihva}ene metafizi~ke pretpostavke tako|e ig -ra ju zna~ajnu ulogu u procesu otkri}a. Ideju da nau~ne teorije nas-taju iz metafizi~kih pretpostavki me|u prvima je zastupaoDiem14. Fajerabend je u prethodno znawe ukqu~io i metafizi~kepretpostavke15. Dodu{e, on to ne zove prethodnim znawem ve}“gra ni~nim uslovima” procesa otkri}a. Kqu~no kod Fajerabendaje kritika shvatawa da se problem otkri}a olako vezuje za “nadah-nu}e” ili “naga|awe”. Nove teorije su “naslu}ivawa” koja su datas ciqem da budu u skladu sa izvjesnim uslovima. Me|u tim uslovi-ma Fajerabend navodi izolovane izvje{taje opaàwa, druge teori-je, op{ta metafizi~ka uvjerewa, formalna razmatrawa, estetske

15 P. K. Feyerabend, “Review of the book Scientific Change”, The British Journal forthe Philosophy of Science, 1964., vol. XV, No. 59.

14 P. Duhem, The Aim and Structure of Physical Theory, New York, Atheneum, 1962.


259

predrasude itd. Ove uslove Fajerabend }e nazvati grani~nim us lo -vima procesa otkri}a, a oni su ~esto dovoqni da odrede strukturunove teorije. To odre|ivawe je deduktivne prirode, ali moè dabude i u vidu nekog prosvije}enog naga|awa. Dakle, iako postojinaga|awe, ono ipak nije mogu}e bez prethodnih “grani~nih uslova”procesa otkri}a. Logi~ki aspekt nau~nog otkri}a uvijek je pri -sutan, samo je pitawe da li on ostaje do kraja, kao u slu~aju kada sestruktura nove teorije odre|uje deduktivnim putem, ili pre la zi uneko prosvije}eno naga|awe.

Fajerabendovo nagla{avawe va`ne uloge dedukcije u dola -è wu do novih hipoteza svakako je zna~ajno, isto kao i kod Po pe ra.Stoji i primjedba da treba dopustiti da taj proces moè biti isasvim druga~ije prirode. Mogu}e je govoriti i o drugim lo gi~ kimprocesima nau~nog otkri}a. Tako je, na primjer, Openhajmer ukazi-vao na analogiju kao zna~ajno oru|e nau~nog progresa. On go vo ri osli~nosti u strukturi i formi. Jer, kad ulazimo u ne{to no vo, nemoèmo da mu pri|emo druga~ije nego na osnovu onoga {to nam jeblisko. U tom smislu prinu|eni smo da primijenimo analogiju.Dakle, na{e polazi{te bi}e tvr|ewe da je neka nova teorijaanalogna nekoj drugoj ta~noj teoriji. Ali, to nikako ne zna~i da jeta~na i nova teorija. Rije~ je o prvom stupwu otkri}a, kada netreba ni pomi{qati da je teorija ta~na. Uostalom, uvijek jeotvoreno pitawe izvjesnosti ili ta~nosti. To su nau~ni ideali, ana putu ka ovim idealima analogija je jedino zna~ajno oru|e.Naravno, upotreba analogije ima svoje granice, sadrì i mnogeopasnosti, ba{ kao i sva druga logi~ka oru|a.

Volf tako|e smatra da je analogija veoma plodan vodi~ pri-likom uobli~avawa hipoteza. Me|utim, ona nije nezavisna nau~nametoda, ve} samo pomo} prilikom oblikovawa hipoteza. Wenokori{}ewe kod stvarawa hipoteza sugeri{e pravac istraìvawau kojem mogu da se upotrijebe nau~ne metode. Volf tvrdi da ana lo -gi ja sugeri{e ono {to indukcija treba da verifikuje ili da neverifikuje16. Poqa razlikuje dvije faze u rje{avawu problema.Prva faza je razumijevawe problema i jasno uvi|awe {ta se tra -ì. Druga faza je sagledavawe kako su razne pojedinosti povezane,

16 A. V. Wolfe, Funcitional Economics, in: Trend of Economics, ed. by R. G. Tugwell,New York, A. A. Knopf, 1924, 160.

LAZO RISTI]

260

kako je ono {to je nepoznato vezano za podatke. U vezi sa drugomfazom moè da bude korisno razmi{qawe o analognom problemu~ije rje{ewe ve} znamo a koje ima iste ili sli~ne nepoznate ele-mente. Zato je Poqa mi{qewa da bi analogija mogla biti najbit-nija forma zakqu~ivawa koja pruà plauzibilne pretpostavke.

Kempbel ne odbacuje analogiju, ali joj daje vrlo ograni~enzna~aj17. On kaè da nije te{ko prona}i zakone kad znamo za kak -vom vrstom zakona tragamo. Problem je znati kakvu vrstu zakonatraìmo. Ovakav problem moè da rije{i samo genije koji ne znani za kakva pravila. Me|utim, i analogija igra va`nu ulogu kodstvarawa hipoteza, odnosno pri otkrivawu zakona. Kada se otkrijezakon, onda analogija gubi va`nost. Osim toga ona nema nikakvuulogu u ustanovqavawu da li je zakon istinit. Ovdje je va`no da senapomene da Kempbel pod “hipotezom” misli samo na stav koji iz -ra ̀ ava zakon ~ije potpuno dokazivawe jo{ nije na vidiku. Kada jerije~ o teorijama, analogija ni{ta ne pomaè. Kada bi to bilo mo -gu }e onda bi kod teorija analogija bila razlog wihovog prihva ta -wa, {to je apsurdno. Sa Kempbelom ulazimo u orijentacije kojeima ju potpuno druga~iji odnos prema analogiji. Tako Hese ne pri-daje nikakav zna~aj analogiji sa logi~kog gledi{ta18. On smatra daulogu analogije u izgradwi nau~nih teorija treba posmatrati kaopredmet psihologije otkri}a, a ne kao predmet logi~ke analize.

Da zakqu~imo. Mnogi filozofi sawarili su o metodu kojibi omogu}io da lako vr{imo nau~na otkri}a. Tako je Bekon podvr-gao o{troj kritici dotada{wu logiku zato {to ne pomaè uvr{ewu otkri}a. Postavio je sebi zadatak da zasnuje novu logiku,koja }e se primjewivati u nau~nom otkri}u. Me|utim, iskustvorazvoja nauke pokazuje da nema takvog nau~nog metoda ~ija bi nasprimjena automatski vodila otkri}ima. Poznavawe logi~kih me -to da, kao i poznavawe nau~nog podru~ja o kojem je rije~, svakakomoè pomo}i da se do|e do nau~nog otkri}a. Ali nikakvo prethod-no znawe ne moè ni~im garantovati da }e se do}i do nau~nog ot -kri }a. Da li }e neko uspjeti da ne{to otkrije, zavisi od raznih

18 M. B. Hesse, Models and Analogies in Science.

17 N. R. Campbell, Modern Electrical Theory, Cambridge, University Press, 1913.


261

okolnosti. To, prije svega, zavisi od raznih li~nih kvaliteta is -tra ̀ iva~a. Istraìva~i imaju razli~itu ma{tu, inteligenciju,invenciju, radnu energiju itd. Otkri}e zavisi i od vawskih okol-nosti, kao {to su povoqna duhovna klima, materijalna sredstva zanau~no istraìvawe itd. Na kraju, za neko konkretno nau~no ot -kri }e va`nost moè imati i sticaj okolnosti. Pojedina~ni uticajfaktora moè biti vrlo razli~it, jer je kod otkri}a sve rela tiv -no. Zato logika ne moè dati recepte za vr{ewe nau~nih ot kri }a.Ukoliko bi i mogla dati recepte, oni ne bi bili takvi da bi ihsvako mogao primijeniti. Ali, ako logika ne moè da pruìefikasne savjete kako da vr{imo na~una otkri}a, to nikako nezna~i da ona nema svoje mjesto u kontekstu nau~nog otkri}a. Prijesvega, ona moè da pruì odre|eniji odgovor na pitawa o lo gi~ -kim uslovima koje treba da ispuni jedna teza ili teorija da bi semogla smatrati nau~nim otkri}em.

LAZO RISTI]

262

LAZO RISTIC

LOGIC IN CONTEXT OF SCIENTIFIC DISCOVERY

SUMMARY

In this work the author discusses learned processes of scientific dis-covery. A starting opinion that it is not possible for now to base logic of dis-covery on new logical forms, so it should stay studying of traditional formsof logical opinion from a point of view of scientific discovery. In the thirstpart of work are discussed of opposite points of view about logic in contextof scientific discovery. In the second part of work to be comes until opinionthat for scientific discovery are important sensual experience, intellect andintuition as sources knowledge. At the end, is drawn conclusion that it is notpossible to give recipes for making of scientific discoveries, bat it does notmean that logic has no its space in these learned process.

Key words: logic, scientific discovery, hypothesis, induction, deduc-tion, analogy, facts, laws, theory

lazo ristic logika u kontekstu naucnog otkrica

Documents