588PP PIO IV.

26. I. 1564. bulom Benedictus Deus njegove zaklju!ke, me"u njima i Tridentsku vjeroispovijed (Professio fidei Tridentina). Pod prijet-njom ekskomunikacije zabranio je njihovo neovla#teno tuma!e-nje, #to je smio samo papa. Objavio je Tridentski indeks zabranje-nih knjiga (1564). Ne$ake je imenovao kardinalima u dje!a!koj dobi, me"u njima i Karla Boromejskoga. Kardinalom je 1560. proglasio i Giovannija, sina Cosima I. Medicija, a zatim i njegova drugog sina, Ferdinanda. Bio je dubr. nadbiskup prije Lodovica Beccadellija, kojega nije volio, budu$i da se Beccadelli na Tri-dentskom koncilu izborio za odluku da nadbiskupi %ive u svojim nadbiskupijama, a Pio IV. u doba svoje slu%be nije ni bio u Du-brovniku. – M. Dr%i$ ga spominje u dva pisma Cosimu I. Medici-ju: 3. VII. 1566 (»Fortuna po!inje pokazivati neke pote#ko$e, naj-prije smr$u pape Pija IV, nadalje slu!ajem Hiosa, zatim jo# nekim drugim stvarima. Mi smo mnogo polagali na pomo$ pape Pija, ali, hvaljen budi Bog, ja u tim te#ko$ama ipak vidim dobar znak, jer Fortuna je uvijek nepouzdana kad najprije dolazi sa smije#-kom i vesela lica«) i 27. VII. 1566 (»Ali tri su stvari ote%ale na#u si-tuaciju nakon #to se s tom molbom pojavih pred Va#om Preuzvi-#enosti. To je smrt pape Pija IV. koji ih je poznavao i bio na njih pravedno ogor!en. I nije drugo %elio nego da netko s dobrim raz-logom nastupi protiv njih«). U pismu od 2. VII. 1566, u kojem izla%e potrebu dobivanja prividne ili prave ekskomunikacije (»scomunica finta o vera«), izravno ne spominje Pija IV., no za-cijelo je na njega ra!unao u dobivanju izop$enja. Razlozi koji takvoj pretpostavci idu u prilog trojaki su: prvo, Pija IV. Dr%i$ je spome-nuo u dvama pismima; drugo, Pio IV. do#ao je 1553. u sukob s dubr. vlastima jer je za nasljednika imenovao Sebastijana Portica (kojega je papa potvrdio), no Dubrov!ani ga nisu htjeli prihvatiti jer o nasljedniku s njima nitko nije razgovarao, a nije im se svi"ala ni njegova pro#lost. Dvije godine trajao je spor, a kad je kardinal Medici postao papa Pio IV. – prema pisanju Serafina Razzija (Po-vijest dubrova!ke metropolije i dubrova!kih nadbiskupa /X.–XVI. stolje"a/) – proglasio je protiv Senata »una terrible scomunica« (u%asno izop$enje), #to se nikad nije dogodilo. Budu$i da Dr%i$ ka%e da je Pio IV. na dubr. vlast bio »ogor!en«, o!ito je znao za sukob te ga je to moglo ponukati na ideju o ekskomunikaciji i pomo$ upravo toga pape u njezinu dobivanju. Tre$e, Pio IV. bio je u izravnoj nepotisti!koj vezi s Cosimom (sinovima je dodijelio kardinalsku !ast), Dr%i$ je to zacijelo znao pa mu se !inilo da $e Cosimo ekskomunikaciju lako dobiti. Zato i ka%e: »koji bi od Rima Va#im nastojanjem i pod Va#om za#titom mogao dobiti neko tajno ovla#tenje protiv ekskomuniciranih«. Osim u prvom sa!uvanom, ekskomunikaciju vi#e ne$e spomenuti ni u jednom pismu. Problem povezivanja prijedloga o izop$enju s Pijem IV. jest taj #to je on umro 9. XII. 1565, #est mjeseci prije Dr%i$eva obra$anja medi!ejskome dvoru. Lovro Kun!evi$ – koji je u Dr-%avnom arhivu u Firenci u velja!i 2007. otkrio Dr%i$evo pismo Cosimu od 27. VII. 1566 (»Ipak nije na odmet sve !uti«: medi!ejski pogled na urotni!ke namjere Marina Dr#i"a, 2007) – nudi tri mo-gu$a tuma!enja papina spomena u pismima od 3. i 27. VII., odn. povezivanja njegove smrti s pote#ko$ama koje se mogu isprije!iti Dr%i$evu planu. Prvo je obja#njenje Vinka Foreti$a da je »Dr%i$ ve$ u godini 1565. pomi#ljao na prevrat« (O Marinu Dr#i"u, 1965). Drugo slijedi iz re!enice »nakon #to se s tom molbom pojavih pred Va#om Preuzvi#enosti«, #to bi zna!ilo da se Dr%i$ Cosimu obratio i prije prosinca 1565, mo%da pismeno, jer se samo tako mo%e objasniti njegova napomena u pismu od 28. VIII. da je u Firenci »ostao !etiri mjeseca«, #to zna!i da je u nju stigao u svib-nju 1566. Prema tre$em tuma!enju Dr%i$ je za smrt Pija IV. doista saznao u Firenci, #to ga je i ponukalo da u dva dana napi#e dva

pisma s opre!nim stavovima: u onom od 2. VII. op#irno govori o ekskomunikaciji i nekom »spretnom« !ovjeku koji bi se ovla#te-njem o ekskomunikaciji znao »u onim stranama poslu%iti da se raspravi s onima #to su na sebe navukli izop$enje«; u pismu od 3. VII. smrt Pija IV. zna!i pote#ko$u u ostvarenju plana, a cijelu zamisao »ne treba rastrubiti, nego valja raditi tiho i potajno, naj-prije zbog Crkve, a i zbog obzira prema Turcima i Mle!anima«. Kun!evi$ smatra da je Dr%i$ »tek 2. ili 3. srpnja saznao da je Pio IV. mrtav. Urota je, !ini se, zami#ljena s njime na umu i on bi mo-gao biti taj, na%alost neimenovani, papa iz pisma od 2. srpnja na !iju pomo$ Dr%i$ uvelike ra!una. To uvjerljivo obja#njava i za-!udnu !injenicu da Dr%i$ tako naglo, ve$ dan nakon pisma od 2. srpnja, pi#e novo pismo Cosimu. &ini se kao da je iznenada do#ao do novih informacija i osjetio potrebu da reagira«. Milovan Tatarin

PIR. U sr. vijeku sklapanje braka bio je proces koji se odvijao u ne-koliko etapa, izme"u kojih je moglo prote$i mnogo vremena, !ak i vi#e godina. Nakon prvih pregovora preko posrednika, slijedila je razmjena obe$anja da $e se brak sklopiti te dogovor mlado%enje i nevjestina oca o iznosu miraza, opremi nevjeste i o rokovima izvr#enja bra!nog ugovora. Nakon toga su mlado%e-nja i mladenka u njezinoj ku$i, u prisutnosti i uz ispitivanje nota-ra, razmijenili prstenje i zavjete. Solemnizaciju braka potvr"ivao je notar koji je sastavljao bra!ni ugovor i bilje%io podatke u registar. Kona!no ostvarenje braka ozna!avao je pir, tj. sve!ani ispra$aj mladenke u mu%evu ku$u. Tek se nakon Tridentskoga koncila 1563. sklapanje braka svelo na jednu prijelomnu to!ku, vezanu uz crkv. ceremoniju. Prije toga su vjerski elementi bili samo po-pratni, neobvezatni dio sklapanja braka. Srednjovjekovne du-brova!ke svadbene obi!aje najbolje je 1440. opisao Filip de Di-versis u djelu Opis slavnoga grada Dubrovnika. Zaru!nik i zaru!nica bili su zaru!eni dvije, tri, katkada !etiri, pa !ak i pet godina, ponajvi#e zbog nezrele dobi budu$e supruge. O!evi su ih zaru!ili kada su imale deset, jedanaest ili dvanaest godina, a mu%u su se pridru%ivale u petnaestoj ili #esnaestoj godini. Bilo je potrebno skupiti novac za miraz i opremu nevjeste, a i za pir. Kako ka%e Skup: »Tko ima udavat k$er, ima febru kvotidijanu uza se, koja ga ne !ini spat ni mirovat no$ ni dan« (Skup, III, 6). Za vrijeme zaruka zaru!nik je rijetko imao priliku vidjeti zaru!-nicu, iako je !esto odlazio u tastovu ku$u i gostio se s njime. O!i-to je da ni Crkva ni obitelji nisu tolerirale preveliku bliskost me"u budu$im supru%nicima. Vi"ali su se rijetko i to ne nasa-mo. Vukosava u Gri#uli ka%e: »… a u ku$i, koliko da nijesam ni vjerena bila, nijesam smjela vjerenika u o!i pogledat i, kako od tu"ega, od njega sam bje%ala« (V, 2). Svadba je bila ritualizirana sve!anost namijenjena cijeloj zajednici i proslava tjelesnoga zdru%enja mu%a i %ene. Pripreme za svadbeni dan po!injale su na dan najave braka, osam dana prije svadbe. Taj se dan pu!ki zvao »dan svadbenoga kvasca«, jer se toga dana mijesio kvasac za svadbeni kruh. Tada je zaru!nik prire"ivao gozbu za ro"ake i slao fine jestvine uglednim grad. slu%benicima. Na dan svadbe izjutra bi notar dolazio k nevjesti, zajedno s dvojicom svjedoka, da bi ju pitao je li sporazumna uzeti tog i tog !ovjeka za zakoni-toga mu%a. Mlada je %ena davala pristanak slaba#nim glasom ili kimanjem glave, skromno »kao #to je obi!aj nevjestâ«. Ona se tek slagala s izborom vlastite obitelji, nemaju$i mogu$nost ne pristati. Nakon izjave sporazuma, mlado%enja ju je vjerio zlat-nim prstenom koji je simbolizirao bra!nu vjernost i povezivao svjetovnu sve!anost s kr#$. obredom. 'ene koje su bile uz nevje-stu stavljale su joj na glavu pozla$enu srebrnu krunu, ukra#enu dragim kamenjem, i povrh nje svilene vjen!i$e. Krunjenje djevi-

589 PPPIR MLADOG DEREN!INA

ce svadbenom krunom obi!aj je uvezen iz Bizanta. Spominje se ve" u prvom sa!uvanom dubr. zakonu, Odredbi o mirazu i svad-bi iz 1235. Ozna!avala je djevi!anstvo i svetost braka. Prije no #to bi nevjesta napustila o!evu ku"u, primala je »blagoslov Abraha-ma, Izaka i Jakova«, najprije od sve"enika, duhovnoga oca toga doma, potom od djeda, oca ili strica, bake, majke i tetke. Taj bla-goslov naslije$en je iz hebrejske tradicije, preko Gr!ke i Rima. Bila je to preporuka mlade %ene Bo%joj milosti, ali i obznana da je brak dio Bo%jega plana, da Bog spaja bra!ne drugove. On je pod-sje"ao na prvi brak izme$u Adama i Eve te na Kristov stav pre-ma braku, iskazan u evan$eoskoj pri!i o !udu na svadbi u Kani. Nakon blagoslova, nevjesta je krenula put mu%eve ku"e, izme$u dviju %ena, !ija je zada"a bila da ju pou!e #to treba !initi u prvoj bra!noj no"i i da joj budu pri ruci kada bude lijegala i ustajala. U povorci koja je pratila mladu uz svirku truba i frula sudjelovali su dje!aci, mladi"i, plemenite %ene i djevojke te njezin djed, otac ili stric ili neki bli%i ro$ak. Mlado%enjini ro$aci i prijatelji ve" su bili kod njega u ku"i i !astili se na svadbenoj gozbi. Uzvanici nevjeste i njezinih roditelja nisu bili pozvani na tu gozbu i, kako ka%e Diversis, »gladni su se vra"ali svojim ku"ama«, na-kon #to bi dopratili nevjestu do mlado%enjinih vrata. Ni nevje-sta nije sudjelovala na gozbi u mu%evoj ku"i. Okrijepila bi se prije polaska, u o!inskoj ku"i, i poslije u bra!noj lo%nici. Zakoni protiv rasko#i odre$ivali su #to se smije jesti na piru. Bilo je za-

branjeno dati uzvanicima vi#e od dva slijeda jela, jedno kuha-no, drugo pe!eno. Uz to je jo# smjelo biti mlije!nih proizvoda i zahara. Pir je smio trajati samo jedan dan (pir Vlaha Nikolina Dr%i"a i Marije Sin!i"evi" Allegretti – kako bilje%i antuninska genealogija – trajao je me$utim mjesec dana). Putem do mu%e-ve ku"e nevjesta je svra"ala u katedralu sv. Marije, gdje je kle!e-"i slu#ala misu. To je bio izraz potrebe da se svadba proslavi i u ozra!ju vjere, ali nije imalo nikakve veze sa sklapanjem braka, koje se odvijalo u ku"i nevjestina oca. Na pragu nove ku"e bilo je vrijeme za neke stare, poganske obi!aje. Nevjesti su na vrati-ma davali jesti meda i maslaca da bi znala izabrati dobro i odba-citi zlo. Na ulazu pokraj vrata stajala je posuda puna mlijeka ili vode, koju bi nevjesta ulaze"i prevrnula nogom kako bi poka-zala da u ku"u unosi obilje dobara. Na pragu bi joj davali upa-ljenu vo#tanicu, koju je nosila sve do svojega sjedala. U#av#i u mu%evu ku"u, nevjesta je primala preslicu ukra#enu bijelom i crvenom vunom, vretena i srebrni naprstak za #ivanje, #to je zna!ilo da uvijek mora biti vrijedna i zaposlena. Diversis je ko-mentirao da se ti obi!aji pomalo gube, jer »odi#u poganstvom«. U tom se stavu o!itovao utjecaj Crkve, koja je, ne ba# s velikim uspjehom, nastojala o!istiti svadbene sve!anosti od praznovje-rica i profanih elemenata. Dan nakon pira, nevjestina majka, otac i drugi ro$aci dolazili su u zetovu ku"u na objed. Gl. svrha posjeta bila je da doznaju »#to se prethodne no"i dogodilo s nji-hovom k"eri i je li joj dobro«. Osam dana nakon vjen!anja ne-vjesta je bila pozvana u roditeljsku ku"u, gdje su joj pripravljali rasko#nu gozbu. Svadbene sve!anosti bile su pra"ene glazbom, pjesmama, a od XVI. st. i kaz. predstavama. Sred. XV. st. notar Ivan Lovro Regin spjevao je pjesme mnogim Dubrov!anima, a me$u njima i dvije svadbene pjesme. Ve" se u Ranjininu zbor-niku iz 1507. nalazi pirna drama, koja pou!ava o po#tenoj i ra-zumnoj ljubavi. Ljubav vjen!anih ljubavnika u%gao je Kupido, a i Jupiter, koji ih vjen!ava, pou!ava ih o ljubavnoj sre"i i slat-kim ratovima i igrama o kojima neka svjedo!i svaka nocte lu-cerna, sve do njihove starosti. Komedija V. Nikole Nalje#kovi"a, koja se izruguje braku, bila je prvi put 1541–42. »arecitana« na piru Marina &upanova Buni"a (Maro Klari!i") i Linje Sorko-!evi". M. Dr%i" napisao je nekoliko drama za svadbene gozbe dubr. vlastele. Novela od Stanca uprizorena je na piru Martoli-ce Vidova D%amanji"a i Anice Kabu%i", Pripovijes kako se Ve-nera bo!ica u!e!e u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena na piru V. Dr%i"a i M. Sin!i"evi" Allegretti, Pjerin na piru Juni-ja Mihova Buni"a i 'ive Gradi", D!uho Krpeta na piru Rada (Rafa) Marinova Gu!eti"a i Anice 'ur$evi", Skup na piru Saba Stjepanova Palmoti"a i Nike Crijevi", Gri!ula na piru Vlaha Valentinova Sorko!evi"a i Kate Sorko!evi", a i druge komedije, za koje se ne zna kada su i gdje izvedene, bave se bra!nom tematikom.LIT.: Filip de Diversis, Dubrova!ki govori u slavu ugarskih kraljeva Sigis-

munda i Alberta, Dubrovnik–Zagreb, 2000; D. Lombardi, Matrimoni di antico regime, Bologna, 2001. Zdenka Janekovi! Römer

PIR MLADOG DEREN!INA, kazali#ni komad nastao kao kom-pilacija dvaju renesansnih dramskih tekstova, Robinje Hanibala Luci"a i Tirene M. Dr%i"a, koji su priredili i filolo#ko-teatrolo#ki obradili Branko Gavella i Mihovil Kombol. Tekst je praizveden u HNK-u u Zagrebu 12. XI. 1939. u re%iji B. Gavelle te objavljen iste godine u Zagrebu (Naklada slavenske knji%are St. i M. Ra-di"). Predgovor tiskanom izdanju, naslovljen Dvije stare drame, napisao je Kombol, a u njemu isti!e tematsko-motivske srodnosti tih dvaju dramskih tekstova, kao i potrebu da se tekstovi stare hrv. knji%evnosti oslobode »od pra#ine filolo#kih izdanja« te da se

Objava za Pir mladog Deren!ina, HNK Zagreb, 1939.