lisabonska agenda i hrvatska danas

5/13/2018 Lisabonska Agenda i Hrvatska Danas - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/lisabonska-agenda-i-hrvatska-danas 1/11

doc. dr. sc. Mladen Vedriš, predstojnik Katedre za ekonomsku politiku,

Pravni fakultet Zagreb

Marija Grgić, studentica, Pravni fakultet Zagreb

LISABONSKA AGENDA I HRVATSKA DANAS

UVOD – LISABONSKA AGENDA

Lisabonska agenda predstavljala je reakciju Europske unije na prepoznato

zaostajanje Unije za SAD-om i brzorastućim azijskim zemljama. Donesena je na

Europskom vijeću u Lisabonu 2000. s ciljem da EU "do 2010. postane

najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju,

sposobno za održiv gospodarski rast s većim brojem i kvalitetnijim radnim mjestima

te većom socijalnom kohezijom" (European Council, 2000). Lisabonska agenda

(Lisabonska strategija) je obuhvaćala širok program reformi. Da bi se ostvario taj ciljbila je potrebna priprema za prelazak na gospodarstvo i društvo utemeljeno na

znanju, uz pomoć boljih politika, dovršavanje unutarnjeg tržišta te modernizaciju

europskog socijalnog modela i stvaranje uvjeta za rast, uz primjerenu kombinaciju

makroekonomskih politika.

Kako bi se smanjio jaz između EU i njezinih konkurenata Europsko vijeće je u

Barceloni (2002.) odlučilo potaknuti istraživačke i inovacijske napore tako što je

povećalo izdvajanja za istraživanje i razvoj. Cilj je bio da ta izdvajanja do 2010.

godine dosegnu 3% BDP-a, od čega dvije trećine investicija treba biti iz privatnog

sektora (European Council, 2002).

Pet godina od summita u Lisabonu u nekim je područjima (europski socijalni model)

došlo do pozitivnih pomaka, ali napredak u postizanju lisabonskih ciljeva bio je spor i

nedovoljan. Izvršenje programa nije ispunilo očekivanja zbog preširoko definiranih

ciljeva, previše opsežnog programa, slabe koordinacije i konfliktnih prioriteta. Zbog

nedovoljno jasne podjele odgovornosti između nacionalne i europske razine,

mogućnost upravljanja procesom u zemljama članicama bila je ograničena.

Nedostatci su se posebno očitovali na tržištu rada, primjerice: nije ostvaren dovoljan

broj radnih mjesta u uslužnom sektoru, produbljene su regionalne neuravnoteženosti,

zadržala se visoka razina dugoročne nezaposlenosti, nedovoljna zastupljenost žena

na tržištu rada, nastavljeni su nepovoljni demografski trendovi, odnosno starenje



populacije.

Prema provedenim analizama utvrđeno je da je potrebna učinkovitija provedba

strategije kako bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme (Sapir i sur., 2003). Europska je

komisija osnovala Skupinu na visokoj razini u ožujku 2004., s Wimom Kokom na čelu,

u cilju ocjene rezultata prve polovice provedbe Strategije. Rezultati tog pregleda moguse sažeti na sljedeći način: uočena je hitna potreba za bržim rastom zapošljavanja i

rastom produktivnosti, uz širok spektar reformi te uz makroekonomski okvir koji

potiče razvoj, potražnju i zapošljavanje (Kok, 2004). Kako bi se postigao veći rast i

zapošljavanje bilo je potrebno provesti prioritetne akcije unutar pet područja: društva

znanja, unutrašnjeg tržišta, poslovne klime, tržišta rada i održivog okoliša. Zaključeno

je da su pojedine zemlje članice učinile napredak na jednome ili na više spomenutih

područja, ali niti jedna od njih nije konzistentno uspjela u provedbi na svim

područjima. Zbog toga je Skupina preporučila razvoj nacionalnih politika u svakoj odzemalja članica koji treba podržavati primjeren okvir na europskoj razini. Prijedlozi

Skupine jedan su od temelja revidirane Strategije iz 2005. godine.

REVIDIRANA LISABONSKA AGENDA

Europsko je vijeće u proljeće 2005. godine odlučilo staviti naglasak na znanje,

inovacije i optimalizaciju ljudskog kapitala te tako povećati potencijal rasta,

produktivnost i ojačati socijalnu koheziju. Revidirana Lisabonska strategijapreusmjerila je prioritete na rast i zapošljavanje (European Council, 2005). Komisija je

predložila partnerstvo sa zemljama članicama te u revidiranom Lisabonskom

programu naglasila koje bi se aktivnosti trebale poduzeti na razini EU i na nacionalnim

razinama unutar tri ključna područja: stvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta,

znanje i inovacije za rast, učiniti Europu atraktivnijim mjestom za ulaganje i rad.

Program za reforme na europskoj razini - Lisabonski program Zajednice - provodi se

na temelju prijedloga Komisije što ih usvajaju Parlament i Vijeće. Usto, zemlje članice

provode reforme na nacionalnim razinama (nacionalni programi reformi koji se

izrađuju svake godine) na temelju dogovorenih smjernica koje predlaže Komisija i

potvrđuje Vijeće. Komisija surađuje sa zemljama članicama u provedbi i procjenjuje

napredak u godišnjem izvješću o napretku (poznatom i pod nazivom Proljetno

izvješće) koje daje građanima i ostalim sudionicima procesa uvid u napredak u

provedbi programa na europskoj razini, kao i u pojedinim zemljama. Na svakom

proljetnom sastanku Europsko vijeće donosi praktične smjernice. Teško je

kvantificirati učinke reformi lisabonskog tipa jer su sveobuhvatne i međusobno se

dopunjuju. Jedan od najboljih primjera reforme lisabonskog tipa usmjerene na

stvaranje konkurentnog poslovnog okruženja jest program jedinstvenog tržišta. Desetgodina nakon uspostave jedinstvenog tržišta provedena je simulacija koja je

pokazala da bi BDP u 2002. bio 1,8% niži da taj projekt nije ostvaren u razdoblju

2



1992-2002. (European Commission, 2002a). Razina zaposlenosti bila bi 1,5% niža

od one koja je dosegnuta u 2002. Procjene pokazuju da bi troškovi neostvarivanja

lisabonskih ciljeva bili veliki i da ih je moguće kvantificirati, posebno uvidom u

pokazatelje o sve većem jazu između europskih potencijala rasta uspoređenih s

ostalim ekonomskim partnerima (European Commission, 2005b). Istodobno,potencijalni su dobici od šire i efikasnije gospodarske integracije u proširenom EU

značajni (Gelauff i Lejour, 2005). Međutim, neke studije koje su provedene u

međuvremenu zaključuju da Lisabonska strategija još uvijek nema jasne zajedničke

ciljeve, ima nedostatne financijske izvore, a rezultati provedbe još su uvijek niži od

očekivanih. Na primjer, Pisany-Ferry i Sapir (2006) ističu slabosti u provedbi, koje se

osobito očituju u velikim zemljama članicama, dok nove članice postižu bolje

rezultate. Procjenjuje se da su integrirane smjernice preopćenite i da bi trebale biti

konkretnije i detaljnije.

INSTRUMENTI PROVEDBE

Trogodišnji ciklus provedbe započeo je 2005. i sastoji se od ovih glavnih

instrumenata: integriranih smjernica za rast i zapošljavanje (prezentirala Komisija u

travnju 2005. za razdoblje 2005-2008) koje se bave problemima mikroekonomije te

makroekonomije i zapošljavanja te se uglavnom temelje na područjima prioritetnih

akcija koje su identificirane u Kokovu izvješću; nacionalnih programa reformi(pripremile zemlje članice do kraja studenog 2005); izvještaja Komisije o napretku

(objavljen u siječnju 2006). Mehanizam provedbe također se temelji na otvorenoj

metodi koordinacije (OMC) koju je uvelo Europsko vijeće u Lisabonu. Europsko je

vijeće tada zaključilo da se Strategija može provesti korištenjem postojećih

mehanizama pod uvjetom da se OMC uvede na sve razine.

NACIONALNI PLANOVI REFORME

Ključnim instrumentima nove Lisabonske strategije uz Lisabonski program Zajednice

pripadaju nacionalni programi reforme (NRP-ovi). Zemlje članice trebale su pripremiti

nacionalne programe do listopada 2005. za razdoblje 2005-2008. Zemlje članice su u

svojim programima reformi identificirale različite izazove i mjere kao reakciju na

politike koje odražavaju različite početne pozicije i političke preferencije. Početne

pozicije i tempo reformi ocjenjuju se brojnim mjerama i pokazateljima koji bi u kasnijoj

fazi trebali pomoći identificiranju najbolje prakse, ali i one koja nije zadovoljila kriterij.

Makroekonomski aspekti

Sve su zemlje osim Švedske, Nizozemske i Italije u svojim nacionalnim programima

3



reformi izričito odredile makroekonomske izazove. Sve zemlje članice prepoznaju

potrebu za održivim i zdravim javnim financijama, a mnoge od njih pokušavaju

poboljšati proračunski deficit i zaduženje. Budući da je u Europi udio starijeg

stanovništva sve veći procjenjuje se da bi se trebalo učiniti što više kako bi se

osigurala održivosti javnih financija. Među slabostima koje je Komisija identificiralaubrajaju se nedovoljno jasno definirane kratkoročne mjere za konsolidaciju proračuna

i činjenica da su proračunski učinci mjera predviđenih u sklopu različitih politika (npr.

zapošljavanja i socijalne politike) često zanemareni.

Mikroekonomski aspekti

Znanje i inovacija te razvoj Europe u privlačnije mjesto za investiranje i rad glavne su

teme mikroekonomskog dijela revidirane Lisabonske strategije. Inzistira se na jačanju poslovnog okruženja i unapređenje vještina. Zemlje članice različito

odgovaraju na spomenute izazove s obzirom na specifične potrebe pojedine zemlje.

Mnoge zemlje članice planiraju znatno povećanje izdvajanja za istraživanje i razvoj na

nacionalnoj razini do 2010. Cilj EU je izdvojiti 3% BDP-a za istraživanje i razvoj do

2010. Nacionalni ciljevi izdvajanja se kreću od 0,75% (Malta) do 4% (Finska i

Švedska). Veliki dio starih članica (Belgija, Danska, Njemačka, Francuska,

Luksemburg, Nizozemska i Austrija) zacrtala je nacionalne ciljeve sukladne ciljevima

EU (3%), dok je većina novih zacrtala izdvajanja između 1,5 i 2%.

Kako bi se ostvarili ti ciljevi potrebne su mjere koje uključuju povećanje javnih

izdvajanja za istraživanje i razvoj, poticanje privatnih izdvajanja za istraživanje i razvoj

odobravanjem poreznih olakšica, poboljšanje kvalitete obrazovanja, povećanje broja

dostignutih doktorata u poslovnom sektoru na temelju ugovora o sufinanciranju i

mjera za jačanje veza između znanosti i industrije.

Veliki dio zemalja je naglasio potrebu poboljšanja poslovne klime. Tržišno natjecanje

i uklanjanje prepreka pristupu tržištu, posebno u uslužnim djelatnostima, je

identificirano kao izazov od približno polovice zemalja članica, što znači da zemlje

članice sve više prepoznaju značaj konkurentnijeg tržišta. Unatoč tome samo se

nekoliko nacionalnih programa uspješno suočilo sa tim izazovom. Mjere u tom smislu

obuhvaćaju prenošenje zahtjeva unutrašnjeg tržišta, jačanje agencija za zaštitu

tržišnog natjecanja, bolju regulativu itd.

Kod konkretne provedbe zacrtanih ciljeva javlja se problem zbog toga što se na

ciljeve uvijek ne nadovezuju odgovarajuće mjere, te je katkad teško razlučiti ambiciju

od realno izvedivog plana. Također je katkad, i usprkos konkretnim mjerama,

ispunjavanje ciljeva izvan kontrole vlade.

Zapošljavanje

4



Prema Europskoj strategiji zapošljavanja (EES) cilj EU do 2010 godine jest

dosezanje ukupne stope zaposlenosti od 70%. Stope zaposlenosti u 2004. varirale su

od 52% u Poljskoj do 76% u Danskoj. Neke zemlje nisu definirale nacionalne ciljeve

(Njemačka, Francuska, Irska, Luksemburg), a zacrtani ciljevi variraju od 62,5%

(Grčka) do 71% (Cipar), iako mjere koje su predložene za njihovo postizanje nisuuvijek dovoljne.

Mjere za povećanje razine zapošljavanja obuhvaćaju poticaje za privlačenje i

zadržavanje više ljudi u zaposlenjima te za povećanje ponude poslova i

modernizaciju sustava socijalne zaštite. Posebna se pozornost nastoji posvetiti

mladima ulaganjem u obrazovanje. Naglasak je na investicijama u ljudski kapital

kako bi se poboljšao rast zapošljavanja i produktivnost. Provedba programa

cjeloživotnog učenja, prihvaćanje obrazovanja, usavršavanja i izobrazbe odraslih,

posebno onih niže obrazovanih, zahtijeva koherentnu politiku koja se nadovezuje nagospodarsko i socijalno stanje u svakoj od zemalja članica. Međutim, ovdje dolazi do

izražaja neujednačenost početnih pozicija. Općenito, stare zemlje članice

zaokupljenije su socijalnom kohezijom, starenjem populacije, stvaranjem novih radnih

mjesta i izdvajanjima za istraživanja i razvoj. Nove su članice jače usmjerene na

podizanje razine konkurentnosti gospodarstva.

RELEVANTNOST CILJEVA LISABONSKE STRATEGIJE ZA HRVATSKU

LISABONSKA STRATEGIJA I KRITERIJI IZ KOPENHAGENA

Zemlja kandidatkinja koja želi postati članicom, treba ispuniti političke, gospodarske,

pravne i administrativne kriterije za članstvo. Lisabonska se strategija usredotočuje

na ekonomska i socijalna pitanja, dok su politički aspekti manje važni. U smislu

gospodarskog kriterija, Hrvatska se može smatrati djelotvornim tržišnim

gospodarstvom. Datum koji je Hrvatska službeno zacrtala za integriranje u EU -

2009. godina - podudara se s vremenskim okvirom za ispunjavanje lisabonskih

ciljeva. To znači da bi se Hrvatska, kako bi ispunila gospodarske kriterije iz

Kopenhagena, trebala moći suočiti s konkurentnim pritiskom i tržišnim snagama

najkonkurentnijega gospodarstva u svijetu, što bi njezine prilagodbe učinilo težima

nego što se sada čini.

Kad je riječ o sposobnostima preuzimanja obveza članstva, u izvješću Europske

komisije prije dvije godine bilo je ocijenjeno (European Commission, 2005a) da će u

brojnim poglavljima Hrvatska trebati uložiti značajne napore kako bi dosegnula

zahtjeve EU. Vezano za pravnu stečevinu EU, Hrvatska će u pretpristupnom

razdoblju morati uskladiti više propisa nego što su trebale zemlje koje su se dosadpriključile. Posljednje Izvješće o napretku (European Commission, 2007) ističe da

pristupni pregovori s Hrvatskom dobro napreduju te da Hrvatska ulazi u odlučujuću

5



fazu. Komisija očekuje ključan napredak tijekom 2008. uz zadržavanje nužnog

reformskog momentuma.

Iskustvo posljednjeg proširenja pokazalo je da je prilagođivanje pravilima strože kada

je riječ o zemljama koje se pridružuju nego o zemljama članicama. Za zemlje

kandidatkinje pritisak pregovora znatno je snažniji instrument provedbe reformi odnadzora drugih članica unutar EU. Nadalje, treba napomenuti da u zemljama

članicama nema postupnog provođenja reformi radi usvajanja nove pravne stečevine.

On se usvaja onim redoslijedom kako dolazi (ili s razumnim kašnjenjem). Iz

perspektive zemalja kandidatkinja bitna je postupnost, posebno kada je vremenski

okvir za puno članstvo nepoznat i može uvelike ovisiti o unutarnjem razvoju EU, više

nego o procesu usklađivanja.

Harmonizacija politika znači da zahtjev za preuzimanjem obveza članstva obuhvaća

prihvaćanje ciljeva politika EU. U pregovaračkom okviru eksplicitno se navodi kako ćeHrvatska, između ostaloga, trebati prihvatiti sadržaj, načela i političke ciljeve

osnivačkih ugovora na kojima se Unija temelji, kao i akte koji nisu pravno obvezujući,

kao što su smjernice (okvir pregovora, toč. 7). Lisabonski ciljevi definirani su

Osnivačkim ugovorima: jedan od ciljeva Ugovora je promicanje održivog razvoja,

visoke razine zapošljavanja i socijalne zaštite, održiv i neinflatoran razvoj te visok

stupanj konkurentnosti i konvergentnosti ekonomskog razvoja (čl. 2). Ugovor također

definira i što bi se trebalo provoditi na razini EU, a koje bi se odluke trebale prepustiti

nacionalnim razinama odlučivanja. Kada je riječ o zapošljavanju, Ugovorima je

definirana savjetodavna uloga Odbora za zapošljavanje i odgovornosti za djelovanje

na razinama zemalja članica. Lisabonski ciljevi ne znače dodatne kriterije za članstvo

u Europskoj uniji, ali će politike EU prema zemljama kandidatkinjama (odnosno regiji)

odražavati lisabonske aktivnosti koje se mogu smatrati prioritetima unutar

europskoga, odnosno pretpristupnog partnerstva. Lisabonski će se ciljevi odraziti u

politikama EU prema regiji i zemlje se potiču da te ciljeve razmotre i ugrade u svoje

reforme odnosno akcijske planove (Europska komisija, 2006a). Naime, Lisabonska

strategija ne može se promatrati izolirano od općih politika EU. Strategija se

ponajprije odnosi na koordinaciju politika radi omogućivanja uravnoteženoga održivog

razvoja. To znači da bi zemlje kandidatkinje trebale postupno usvajati ciljeve

Lisabonske strategije i razvijati takvu kombinaciju politika koja bi im omogućila

hvatanje koraka s Unijom, koja nastoji dostići SAD.

Polazna pozicija Hrvatske

Prema dostupnim pokazateljima, čini se da se Hrvatska može uspoređivati s novim

zemljama članicama. BDP po stanovniku u Hrvatskoj usporediv je s onim u Litvi,Latviji i Poljskoj, a veći je nego u Bugarskoj, Rumunjskoj. Energetska intenzivnost

(koja se može uspoređivati s intenzivnošću Poljske i Mađarske) i razina emisija

6



stakleničkih plinova (koja je bliža cilju iz Kyota nego u novim članicama) upućuje na to

da je struktura hrvatske industrije usporediva s onom u novim članicama i da će biti

potrebna značajna ulaganja u učinkovitost energije kako bi se udovoljilo cilju iz Kyota.

To je povezano s restrukturiranjem industrije, što bi moglo biti povezano i sa

socijalnim transferima te budućim povećanjima javnog duga i utjecati na zaposlenost.

Izazov lisabonskih ciljeva za Hrvatsku

Hrvatska nema razrađen cjeloviti akcijski program za provođenje lisabonskih

strateških ciljeva koji bi se mogao uspoređivati s dokumentima što su ih pripremile

neke druge zemlje tijekom procesa pristupanja Uniji. Međutim, neki su ciljevi i

aktivnosti vezani za provedbu Lisabonske strategije uključeni u druge strateške

dokumente izrađene nakon 2000. Na primjer, Vlada je izradila dvadesetak sektorskihstrateških dokumenata pod zajedničkim nazivom Hrvatska u 21. stoljeću, a neki od

njih prilično su usklađeni s lisabonskim ciljevima. To se posebno odnosi na strategiju

znanosti i istraživanja, koja se bavi pitanjima društva utemeljenog na znanju,

inovacijama i novim tehnologijama (Vlada RH, 2003). U širem smislu lisabonski su

ciljevi sadržani u 55 preporuka Nacionalnog vijeća za konkurentnost koje pokrivaju

relevantna područja za povećanje konkurentnosti u Hrvatskoj, uključujući

obrazovanje, inovacije i tehnološki razvoj, jačanje malih i srednjih poduzeća,

poduzetništvo itd. (Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2004).

Nedavno je u Hrvatskoj predstavljen Strateški okvir za razvoj 2006-2013. kao ključni

Vladin dokument za iduće razdoblje. U tom se dokumentu najveća važnost daje

društvu utemeljenom na znanju te je on okvir za ukupni razvoj u sljedećih sedam

godina. Glavni su ciljevi povećanje razine konkurentnosti, zajedno s jačanjem

socijalne kohezije i skrbi. Razvoj ljudskih potencijala identificiran je kao glavni izvor

konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva (Dalić, 2006). To pokazuje da dokument

slijedi ključne lisabonske ciljeve, iako ne pokriva sva područja redefinirane

Lisabonske strategije. Nadalje, uz činjenicu da je riječ o dokumentu strateškoga a ne

provedbenog karaktera, bit će nužno razraditi akcijske planove i druge instrumente

provedbe, s jasnim obvezama, rokovima, sustavom praćenja i izvještavanja kako bi

se Hrvatska tijekom procesa pristupanja EU približila lisabonskim ciljevima. Ulaskom

u pregovore za puno članstvo u EU, Hrvatska se obvezala prihvatiti ne samo pravnu

stečevinu Unije, već i uskladiti politike poštujući načela i strateške dokumente Unije.

Riječ je o obvezama usklađivanja s tzv. mekim zakonodavstvom, što podrazumijeva

potrebu horizontalnog usvajanja instrumenata Lisabonske strategije kako bi se mogle

praktično provoditi njezine mjere. Prihvaćanjem pravne stečevine Hrvatska treba

usvojiti ciljeve predviđene Lisabonskom strategijom u brojnim obavijestima i akcijskimplanovima Komisije. Prije svega, potrebno je razraditi nacionalni akcijski plan za 3%

izdvajanja iz BDP-a za istraživanje i razvoj, s koordiniranim mjerama i precizno

7



definiranim ciljevima i akcijama, te mehanizmima praćenja provedbe. Cilj takvog

dokumenta je definiranje prioriteta Hrvatske na tom području uzimanjem u obzir

specifične situacije u zemlji, pojedinačnih potreba i mogućnosti. Plan bi se trebao

temeljiti na modelu europskoga akcijskog plana o izdvajanju 3% BDP-a za

istraživanje i razvoj do 2010, od čega bi dvije trećine dolazilo iz privatnog sektora, štone znači da Hrvatska mora usvojiti iste ciljeve. Cilj od 3% daleko je od realnoga za

Hrvatsku - trenutačno ulaganje u istraživanje i razvoj u Hrvatskoj iznosi 1,14% BDP-

a, dok je prosjek u EU 1,9% Treba spomenuti Hrvatski program za inovativni

tehnološki razvoj (HITRA) kao program Vlade za utemeljenje učinkovitoga

nacionalnog sustava inovacije suradnjom znanosti i industrije, revitaliziranjem

industrijskog istraživanja i razvoja i poticanjem komercijalizacije rezultata istraživanja.

Otvorena metoda koordinacije kao instrument provedbe europskog tzv. mekog

zakonodavstva trebala bi se uvoditi u procedure konzultacije tijekom razvoja politika uHrvatskoj. Sustav mjera i pokazatelja važan je i za Hrvatsku jer omogućuje usporedbu

sa zemljama članicama i kandidatkinjama te vlastito pozicioniranje na različitim

područjima. Zbog toga je nužno razvijati sustav prikupljanja i praćenja kvalitativnih i

kvantitativnih pokazatelja na što je moguće širim područjima. Taj bi sustav u

perspektivi trebao biti povezan sa sustavom EU za praćenje pokazatelja

(EUROSTAT) te omogućiti Hrvatskoj usporedbu sa zemljama članicama i ostalim

kandidatkinjama na jednakim osnovama.

U 2006. godini Hrvatska je prvi put uvrštena u Svjetski godišnjak konkurentnosti i

IMD-a, a od 2003. svrstana je u Globalno izvješće o konkurentnosti. Prema izvješću

IMD-a, glavni izazovi konkurentnosti koji očekuju Hrvatsku u 2006. jesu nova uloga

Vlade, jačanje inovacije i tehnološkog razvoja, jače povezivanje institucija istraživanja

i razvoja i poslovnih krugova, povećanje javnog i privatnog ulaganja u istraživanje i

razvoj i obrazovanje te ubrzavanje procesa privatizacije i restrukturiranja državnih i

lokalnih javnih poduzeća. Izazovi odgovaraju lisabonskim ciljevima, ali i prioritetima

naglašenim u Vladinu dokumentu Strateški okvir za razvoj 2007-2013. (Vlada RH,

2006).

Još je jedan primjer je područje obrazovanja i usavršavanja. Nedavno izvješće

Europske komisije (European Commission, 2006a) o napretku u provedbi

lisabonskih ciljeva u obrazovanju i izobrazbi donosi podatke da je Hrvatska u

pojedinim područjima bolja od starijih zemalja članica, npr. u smislu završetka

srednjoškolskog obrazovanja. Lisabonski je cilj njime obuhvatiti 85% populacije, a

Hrvatska već sada ima više od 90% (European Commission, 2006a)

ZAKLJUČAK

Gledajući poziciju Hrvatske očito je da se približava lisabonskim ciljevima, no primjena

8



ciljeva ne proteže se na sva područja. Najvažnije je razumjeti instrumente provedbe

lisabonskog programa, zatim definirati prioritete u skladu sa specifičnim potrebama i

mogućnostima. Istovremeno, ostvarenje Lisabonske agende smatra se neminovnim

procesom da bi se ostvarile neophodne strukturne promjene unutar Europske unije.

Agenda je suštinski verificirana u proteklom vremenu kako kroz nastojanja da budeprovedena tako i kroz reviziju i dopunu njenog sadržaja i ciljeva. Fokusirajući se u

ovim razmatranjima na Hrvatsku, Agenda predstavlja svojevrsne smjernice za

provedbu strukturnih reformi. Hrvatska mora prepoznati i realizirati te neophodne

promjene i na taj način ostvariti dvije razine postignuća. Prvo je smanjenje

ostvarenog razvojnog deficita, odnosno suočavanje dosadašnjih trendova s

ostvarenjima u EU okruženju i prepoznavanje divergentnosti dosadašnje ekonomske

politike u odnosu na fokus prioriteta Lisabonske agende. Drugo je ostvarenje ciljeva

Lisabonske agende kao olakšanje provedbe Kopenhaških kriterija, koji predstavljajuformalni i suštinski zahtjev Europske unije za pristupanje u njeno članstvo. Hrvatska

se na takav način konsolidira s procesom promjena koji je ostvaren u drugim

tranzicijskim zemljama. S jedne strane su izuzetno uspješne Češka, Slovenija i

Estonija, kojima se približavaju Mađarska i Slovačka, dok su s druge strane

Bugarska i Rumunjska u kojima se ti procesi unutar EU i danas aktivno nastavljaju.

Ovisno o brzini i kvaliteti svojih promjena, Hrvatska još uvijek može izabrati kojem će

od ova dva pola biti bliže u trenutku stupanja u punopravno članstvo EU. A provedba

cjelovitih reformi, kao što je već niz puta istaknuto, neizbježna ne samo zbog

priključivanja EU, nego poglavito zbog podizanja vlastitih konkurentskih sposobnosti i

pronalaženja mjesta u svaki dan rastuće globaliziranom svijetu.

9



LITERATURA:

- Baldwin, R. E. and Wyplosz, C., 2004. Rethinking the Lisbon Strategy [online].

Available from: [http://highered.mcgraw-

hill.com/sites/dl/free/0077103947/117919/Lisbon1 004.doc].

- Barroso, J. M., 2006. "Time to move up a gear" [online]. Presentation of the

Annual Progress Report on Growth and Jobs, IP/06/71. Available from:

[http://europa.eu.int/rapid/pressReleasesAction.do?

reference=IP/06/71&format=HTML&aged=0&language=EN&guiLanguage=fr].

- Kok, W., 2004. Facing the Challenge. The Lisbon strategy for growth and

employment [online]. Available from:[http://ec.europa.eu/growthandjobs/pdf/kok_report_en.pdf#search=%22Facing

%20the%20Challenge.%20The%20Lisbon%20strategy%20for%20growth%20and

%20employment%22].

- http://www.euractiv.com/en/HomePage

- http://europa.eu/

- www.ijf.hr - Knjige "Hrvatska na putu u EU"

- Boromisa, A., 2004. "The readiness of the public administration for European Union

Accession" [online] in: K. Ott, ed. Croatian Accession the European Union:

Institutional Challenges. Zagreb: Institute for Public Finances, 167-200. Available

from: [http://www.ijf.hr/eng/EU2/Boromisa.pdf].

- Boromisa , A. ; Samardžija, V., 2006. "Hrvatska i lisabonska strategija:

Približavanje ciljevima?" ( Institut za međunarodne odnose)

- Dalić, M., 2006. Govor državne tajnice prilikom prezentiranja strategije javnosti,

organizirano od strane Nacionalnog vijeća za konkurentnost, Zagreb, 15. svibanj

2006.

- Council of the European Union, 2006. Presidency Key Issues Paper for the

ECOFIN Council – Issues for discussion. Brussels, 7 February 2006, No 6116/06.

- European Economic and Social Committee, 2006. "European Council

10

http://www.euractiv.com/en/HomePage

http://europa.eu/

http://www.ijf.hr/

http://europa.eu/

http://www.ijf.hr/

http://www.euractiv.com/en/HomePage



mandates EESC to accompany Lisbon Strategy". Press release, No. 30/2006.

European Commission, 2002a. The macroeconomic effects of the Single Market

Programme after 10 years [online]. Background document. Available from:

[http://europa.eu.int/comm/internal_market/ 1 0years/workingdoc_en.htm].

European Commission, 2005a. Croatia, 2005 Progress Report. COM (2005) 561 final,

SEC (2005) 1424.

European Commission, 2005b. The economic costs of non-Lisbon - A survey of the

literature on the economic impact of Lisbon type reforms [online]. SEC (2005) 385.

Brussels, 15 March 2005. Available from:

[http://europa.eu.int/growthandjobs/pdf/SEC2005_385_ en.pdf].

European Commission, 2006a. The Western Balkans on the road to the EU:

consolidating stability and raising prosperity. Communication from the Commission,

COM (2006) 27 final. Brussels, 27 Ja-nuary 2006.

European Commission 2007. Hrvatska – Izvješće o napretku za 2007. godinu. Radni

dokument Komisije. COM (2007) 663

- Presidency Conclusions on the Lisbon strategy 2000-2004 by theme [online]. 2004.

Available from:

[http://europa.eu.int/growthandjobs/pdf/thematic_lisbon_conclusions_0604_en.pdf].

11

lisabonska agenda i hrvatska danas

Documents