GODINA IV. BROJ 12. LIPANJ 2005.

LIST HRVATSKIH KATOLIČKIH MISIJA U AUSTRIJI

Srednjoeuropski katolički dan na KupresuOdjeci, poruke i zvona nade

BleiburgLaici i njihova zadaća u CrkviNoć otvorenih crkava - Lange Nacht der KirchenInterview s dr. Markom LukendomIz povijesti HKM-a Beč

U ovom broju izdvajamo:

Iz sadržaja:

Odmor 3

Crkva u Hrvata 4

Bleiburg 5

SEKD - Kupres - BiH 6

Upoznajmo bibliju 9

Euharistija 11

Interview s dr. Lukendom 12

Odgoj naše djece 14

Laici u crkvi 16

Povijest HKM-a Beč 18

Iz HKM-a u Austriji:

Innsbruck 20

Linz 21

Salzburg 22

St. Pölten 23

Beč 24

Noć otvorenih crkava 25

Mladi u HKM-u Beč 26

Hrvatski povijesini institut 27

Impressum: uređuje i odgovara: Hrvatska katolička misija Beč, (Kroatische katholische Mission) Am Hof, 1010 Wien, Schulhof 1. Tel.(01) 533 81 36; 533 83 94; fax (01) 533 30 19,fra Ilija Vrdoljak, voditelj. Lektura: fra Franjo Jurinec i dr. Marko LukendaTehnička obrada i layout: mr. Rudolf Mijoč - Birin, e-mail: hkm@hkm-wien.atwww.hkm-wien.atTisak: Offset Markulin, Lukavec - HR

fra Tomislav Vuk

LIST HRVATSKIH KATOLIČKIH MISIJA U AUSTRIJI

2.

UVODNIKRad u našim Misijama ima svoju ustaljenu dinamiku. On započinje

svake godine početkom rujna i punim intezitetom traje sve do polovice lipnja. Tada počinje jenjavati, da bi kroz dva ljetna mjeseca srpanj i kolovoz sva ona živost po našim Misijama utihnula. Sve brojke se tada prepolovljuju, a duge kolone prema jugu odvode sve one koji imaju bilo kakvu mogućnost otputovati. Upravo kroz ove dane proživljavamo to zaustavljanje vrlo dinamičnog bila aktivnosti našega pastoralnog rada. Iza nas su Prve pričesti i Krizme kao i kraj vjeronaučne godine. Dok u domovini demografska brojka već godinama zvoni na uzbunu, mi s tugom opažamo kako je vitalni dio naroda iseljen i kako se ovdje rađa velik broj djece i kako je broj prvopriče-snika i krizmanika veći nego u bilo kojoj župi u domovini. U našoj bečkoj Mi-siji krsti ih se svake godine preko 300, a i ove godine je broj pričešćenih bio 225, a krizmanih 268, i to samo u našoj Misiji. Nije ni čudo što austrijske demografske statistike bilježe znatan demografski rast i brojka rođene djece protekle godine je rekordna.

Premda znademo da će jedan broj naših građana uvijek živjeti u inozemstvu, stalno nam je unutarnji nacionalni ponos gajio nadu da će se većina našega naroda vratiti u svoj zavičaj i da je odlazak u inozemstvo bio samo materijalne naravi. U takav idealizam koji smo imali prije desetak godi-na više ne možemo vjerovati. Činjenice nam govore drastično protiv njega. Brojka iseljivanja ne smanjuje se i uvijek novi iseljenici pokušavaju naći bilo kakav način, legalan ili ilegalan da odu u inozemstvo. Brojka onih koji uzimaju državljanstvo je zabrinjavajuća, pogotovo kada se vidi da su to uglavnom najbolje mlade obitelji s djecom. Nadanja koja je dijaspora polagala na do-movinu su propala i jedva je moguće pronaći nekoga da na tome gradi budućnost sebe i svoje obitelji. BiH i deset godina poslije Daytona je jednako neshvatljiva i nejasna za one koji bi je htjeli poželjeti kao svoju domovinu i mjesto gdje će smjestiti svoju obitelj. Hrvatska, koja, doduše, ima svoj polagani rast, ni izdaleka nije ona zemlja koju su iseljenici (i njeni građani) sanjali kao domovinu u koju će se što prije vratiti. Optimizam i zanos iz sredine devedesetih godina pretvorile su ekipe hrvatskih političara koji su se smjenjivali na vlasti u iluziju. Političke smjene u kojima se vjerovalo da će dolaziti i do zaokreta i promjena bile su samo nadanja očajnika, koja su trajala u vrijeme izbora i još nekoliko mjeseci poslije toga.

Na žalost, vrlo trijezno možemo danas zaključiti da, usprkos vrlo svjesnoj i moćnoj opstrukciji iz odlučujućih političkih centara iz inozemstva, Hrvatskoj nije problem u Europu Gotovina (nek mi oprosti što i ja zlorabim nje-govo ime) nego oni koji vode politiku i ekonomiju ove države. Svima je jasno da je javno mijenje za Gotovinu, a ne za njih, i to stoga što temeljne stvari ko-je su potrebne za život jedne države nisu u stanju riješiti i što su se doveli u situaciju gdje je “Gotovina” postao jedini izlaz. Ako neuspjeh u vanjskoj politi-ci opravdavamo realnom nesklonošću anglosaksonskih političkih interesa na Balkanu, ne može se opravdati unutarnji politički kaos i voluntarizam uvijek istih prikrivenih političkih, ekonomskih i obavještajnih centara moći koji upra-vljaju svim najvažnijim segmentima života u Hrvatskoj kao vlada u sjeni. Po ne znam koji put postavljamo na stranicama ovog lista ista pitanja o korupciji, o bankama, moralu u pravosuđu, politici, medijima. Zar nitko kroz sve ovo vrijeme nije nađen krivim? Tko još može vjerovati liderima političkih stranaka kada sutra treba izaći na izbore? Ima li Hrvatska uopće alternativu? Planeri i gospodari kaosa brzo će Hrvatsku otkriti kao lagan plijen.

Hrvatsko iseljinštvo je ekonomski uglavnom situirano. Njegovi inte-resi u Hrvatskoj su uglavnom domoljubnoga karaktera. Dijaspora se ne želi pohlepno i nezakonito domoći tuđega, već iskreno želi i očekuje dobro i napredak naroda i domovine kojima i sama pripada.

Pokušat ćemo bez ovakvih tema poći na ljetni odmor. Gastarbeiterske kolone će opet oživjeti, a u dvorištima zaključanih kuća će ponovno nekoliko tjedana oživjeti dječja igra i okupiti se u razgovor i pjesmu prijatelji i rodbina oko roštilja ili stola. Mi svećenici iz naših Misija s našim pastoralnim suradnicima i vijećima želimo svima vama ugodne dane odmora, mnoge lijepe susrete, sretno putovanje i povratak. Početkom rujna, ponovno će započeti jedan novi krug našega iseljeničkog života. Vaš fra Ilija

Kupres, 21. svibanj 2005.

Foto: P. Mariusz CSsR

NAŠ ODMOR, DANI ZA DUŠU i TIJELO

3.Foto:p. Mariusz, CSsR

“Bog počini u sedmi dan od svega djela koje učini”

(Post.2,2),

koja učini”. Svaki od nas po životnom pozivu, doprinosi bogatstvu dobara koja posjedujemo i ima pravo napredah.

Isus je pozivao svoje apostole i nama Bogu nije potreban počinak, ali ga je danas govori; “Dođite k meni svi vi umorni i opte-stavio u ritam čovjekova života. Iako je Čovjek rećeni i ja ću vas odmoriti”. Taj poziv nerijetko najodličnije Božje djelo, ipak u sebi nosi nečujemo, jer mislimo da naš odmor može lako ograničenost radnih sila i postojanja. Svojim proći i bez njegove prisutnosti. Zaboravljamo da radom i stvaralaštvom on doprinosi zanosu svega naš odmor uklučuje unutarnje smirenje i ispu-stvorenoga. Naravno da je rad povezan s mukom njenje koje nam može darovati Isusova riječ. i naporom, mnogo puta i patnjom te kaznom za

Punina odmora ne uključuje samo tjelesni grijeh naših praroditelja. Sve kršćanske predah i zadovoljstvo. Čitav okoliš i priroda duhovnosti uključuju u svoj život načelo sv. Bene-podsjeća nas , i ne samo na odmoru, na ljepotu dikta koji poziva: “Moli i radi!” Bez obzira na Božjeg stvaralačkog čina. Zati E. Cardenal u svom duhovni profil u Crkvi to načelo vrijedi za sve nas razmišljanju govori ovako: “Ljubav Božja okru-kršćane, zato rad ima svoju ljudsku i kršćansku žuje nas sa svih strana. Ona je voda koju pijemo, vrijednost. Personalističko gledanje na vrijednost zrak koji udišemo i svjetlo koje gledamo. Priroda rada otvorio je papa Ivan Pavao II. u enciklici je opipljiva, postvorena ljubav Božja.”“Laborem exercens”.

Sve nas to želi potaknuti da na godišnjem Uz takvo gledanje na rad mi krščani odmoru, uz manje svakidašnjih obveza, krenemo imamo pravo na odmor i predah. Ali i tu susre-unutarnjem ritmu Božje prisutnosti, te odmoru ćemo raznovrsne probleme. Toliko puta ne duše i srca. Odmor nam pruža priliku da obno-možemo imati baš nama pogodno vrijeme za vimo obiteljske odnose međusobno s djecom i odmor, jer poslodavac ima drugačije planove. prijateljima, Svi doživljavamo i previše svaki-Duljinu odmora određuju i naše financijske dašnju otuđenost među nama.mogućnosti, te nam je odmor sveden na najkraće

Ako sve ovo olako zaboravimo tada će moguće vrijeme, osobito ako imamo brojniju nam biti potreban “odmor od godišnjeg odmora”. obitelj. Ima obitelji koje godinama ne idu na Predahnimo i počinimo u darovane dane odmora odmor, jer ih opterećuju spomenuti problemi.željom da se ispunimo iznutra.Prema ustaljenom planu već unaprijed Dodirno bliže onome koji nas može i želi odmoriti, srno osmislili ritam odmora. Redovito je to okrijepiti dušu i srce. opuštanje od svih obveza ali i prilika da više

Sretno i vratimo se svi puni snage i posižemo za jelom i pićem, misleći kako će nam nasmijanog lica!baš to donijeti smirenje i unutarnje zadovoljstvo.

P. Sebastijan GolenićČuli smo, Bog «”očinu u sedmi dan od svega djela

4.

oko Knina u Biskupiji. Zvonimir se spominje na Gradnja crkavaBaščanskoj ploči koju je kasnije dao podići opat Držiha u crkvi sv. Lucije na otoku Krku u spomen Zvonimirove bnovom vjerskog života u Hrvatskoj prodire

predromanička umjetnost. darovnice. Ona je jedan od najstarijih kamenih spomenika napisanih glagoljicom. Sačuvani su još Oglagoljski spomenici Plominski natpis s likom sv. Jurja, Po otocima i u gradovima (Zadar, Krk, Rab) Valunska ploča: oni dokazuju da se već tada glagoljica grade se veće crkve s lijepim portalima, ružom na potpuno uvela na Kvarner i u dijelovima Istre.pročelju, prozorima s lukovima i jednostavnim Kako Zvonimir nije imao nasljednika, a Stjepan II zvonicima.kratko vladao (1089-1091), u Hrvatskoj su nastali nemiri.Na terenu hrvatske države grade se velebne bazilike kao u

Biskupiji pet crkava među kojima je i sv. Marije. U Solinu se jednako podižu bazilike od kojih je najveća krunidbena bazilika sv. Petra i sv. Mojsije iz koje je lik hrvatskog kralja. Bazilike se podižu u Biogradu, sv. Marije u Ninu i drugdje.

U tim crkvama namještaj je bio kamen, ukrašen pleterom među kojim se pojavljuju ptice, cvijeće ali i likovi Krista, Marije, svetaca kao i dostojanstvenika. Najvažniji je namještaj bio ciborij iznad oltara te predoltarna pregrada. Na oltare su se stavljali srebrni relikvijari. U Splitu se čuva najstariji evanđelistar (VIII st.). Na osorskom evanđelistaru (1081) uz bizantskog cara upisano je i ime kralja Zvonimira jer se u večernjoj

Postanak zagrebačke biskupijeslužbi molilo i za hrvatskog kralja

Ugarski kralj Ladislav god. 1091. ušao je s vojskom u Slavoniju jer je smatrao da mu po dinastijskom pravu pripada hrvatska kruna. Naime, Zvonimir je bio oženjen Ladislavovom sestrom. Međutim, Bizant se tome usprotivio i Ladislav se morao povući. U Slavonjij je ostavio sinovca Almoša. Da bi učvrstio svoju vlast, Almoš je oko 1049. god. osnovao zagrebačku biskupiju. Prvi biskup bio je Čeh imenom Duh. On je sa sobom doveo benediktince.

HRVATSKI KNEZOVI I KRALJEVI

Dalmatinska Hrvatska Knezovi:

Višeslav (oko 800)Borna (810-821)Vladislav (821-835)Mislav (835-845)Trpimir (845-846)Kralj ZvonimirDomagoj (865-876)Kao i Branimir, kralj Zvonimir (1075-1089) Zdeslav (878-879)

povezao se s papom i položio mu vazalsku prisegu Branimir (879-892)vjernosti. Papa je obećao Zvonimiru da će štititi Hrvatsku Mutimir (892-910)od neprijatelja, a Zvonimir se, osim na vjernost papi, Tomislav (910-925)posebno obvezao da će se u svom kraljevstvu brinuti za

Kraljevipravdu, da će “štititi siromahe, udovice i siročad” te da će se boriti protiv prodavanja ljudi u ropstvo. Sklapanjem

Tomislav (925-928)saveza između pape i Zvonimira, Hrvatska je ponovno Krešimir I (928-945)dobila službeno međunarodno priznanje i ušla u veliku Miroslav (945-949)kršćansku zajednicu europskih naroda. U krunidbenoj Mihajlo Krešimir II (949-969)bazilici u Solinu papin izaslanik Gebizon okrunio je Stjepan Držislav (969-997)

Zvonimira za kralja. Svetoslav (997-1000)Papa je zaista zaštitio Zvonimira kad ga je napao istarski kralj Vecerin (1079). Inače, njegovo je vladanje bilo mirno a središte se stvara Priprema: Jakša

Upoznajmo svoju povijest

POVIJEST CRKVE U HRVATA

Panonska HrvatskaKnezovi:

Ljudevit Posavski (819-823)Ratimir (838)Braslav (884-896)

Krešimir III (1000-1030) i Gojislav (1000-1020)Stjepan I (1030-1058)Petar Krešimir IV (1058-1074)Dimitrije Zvonimir (1075-1089)

Stjepan II (1089-1090)Petar Svačić (1091-1097)

T R A G E D I J A B L E I B U R Š K E T R A G E D I J E

5.

vake godine, polovicom svibnja, stradavanju poslije 15. Svibnja 1945. nisu li njihova današnja europska u danima kada se priroda budi Započelo je sa Sošcama, nadomak opredjeljenja izgrađena na krvi onih koji cijelim bićem, u hrvatskom Zagrebu, a onda su se počela nabrajati su ubijani bez sudova ugrožena sazna-S

kolektivnom sjećanju oživi jedna brojna stratišta. Osnovana je i komisija njima koje bi mogli dati masovne grob-traumatična tragedija iz njene suvremene koja je trebala prikupljati povijesnu gra- nice? Kako vjerovati stranci na vlasti prošlosti, iz svibnja 1945. na Bleibur- đu o tom zločinu. Hrvatsko iseljeništvo je koja se kune u zaštitu narodnog bića i škom polju i kolonama smrti, nazvanim donijelo svoje arhive (Nikolić, Draga- neda nikome ispred sebe, a jedva što čini “križnim putovima” kojima su krenuli nović, Cecelja...), otvorila se mogućnost na tom području? I još jedna istina koju “četveroredi” kiji nikada nisu stigli uvida u državne arhive (HDA). Hrvatski hrvatsko biće treba prihvatiti, a to je da se onamo kamo su se nadali stići. Tih političari su poletjeli na Bleiuburg želeći s ustaštvom ne može ići u budućnost i da tjedana dogodio se strašan zločin koji ga učiniti stepenicom u svojoj političkoj Hrvatska na tome nema što graditi. To može ući u antologiju najstravičnijih karijeri i nezasitnoj strasti za penjanjem. trebaju polako početi shvaćati i oni genocida. Maleno mjes- najtvrđi iz dijaspore tance u Koruškoj ostalo koji desetljećima nisu je upamćeno po jednoj dozvoljavali reviziju stravičnoj drami, sra- svojih stavova, pogo-mnim dogovorima u tovo kad im se to veli dvorcu povrh Bleibur- s dobronamjernošću. škog polja (iako je sve No, nismo bitno već davno prije baš sigurni tko oblači b i l o d o g o v o r e n o one koji se uvijek između Titovih parti- iznenada pojave na zana i visokih britan- Bleiburgu, u Zadru ili skih časnika i obavje- po potrebi gdje za-štajaca) i hrvatskoj treba u crnoj vojni-tragediji koja je na tom čkoj odori i s tim zna-polju imala svoj pola- kovljem. Nadam se da zak u besciljnost. će uskoro doći vri-

Dugo godina jeme i klima u Hrva-prešućivana i silom tskoj gdje će se s zabranjivana istina jednakim pijetetom živjela je u prkosu stajati nad grobni-pojedinaca koji su se cama u Jasenovcu, zakleli na njeno oču- Bleiburgu, Sošicama, vanje i koji su je svake Kočevskom Rogu, godine oživljavali na Vukovaru, Gospiću, I oni “desni” koji su smatrali Bleiburg Majčin dan na Bleiburškom polju. U ili bilo kojoj grobnici gdje su ubijeni svojim i oni “lijevi” koji ga nisu htjeli godinama poslije rata, pa sve do nepravedno ljudi bilo koje narodnosti, odbaciti radi dojma kod birača. Opasnost Domovinskog rata okupljali su se na vjere ili uvjerenja. Krajnje je vijeme da neukusa visila je svake godine nad tim Bleiburškom polju hrvatski domoljubi iz se zločin nazove zločinom, bez razloga poljem natopljenim još i danas trage-Australije, Amerike, Europe i UDBA, tko god ga učinio. dijom. Nad svakom proslavom visila je njihova vjerna sjena kojoj su upravol Obradovala nas je upravo izašla opasnost hrvatske podjele i poslije svake ovdje najviše smetali. Na polju je knjiga dr. Josipa Jurčevića «Bleiburg». su se otvarala neka temeljna pitanja i podignut skroman grob koji je Ona je ohrabrenje za onoga koji traži put zaključci. Postavit ću ih radi budućih neizmjerno nadilazio svoju veličinu i do istine. Hrvatsko iseljeništvo je kroz okupljanja i radi onih kojima je Bleibur-izgled i koji je bio simbol svih onih koji zauzeti rad prof. V. Nikolića i K. ško polje bilo stratište ili ostalo životnom su u svibnju 1945. došli na to polje, Draganovića dalo svoj golemi obol traumom.vjerujući da su našli spas i koji su ostali osvjetljavanju ove zabranjivane istine. Hrvatska će morati svoju suvre-bez svojih grobova, završivši u maso- Domovinska se Hrvatska preko prof. menu povijest ostaviti povjesničarima po vnim grobnicama i na stratištima od Jurčevića počela oduživati. Ali to je tek struci (ne ideološkim povjesničarima). Austrijske granice do svih mogućih početak puta s puno sumnja i zapreka Potrebno je hitno nastaviti s istraži-odredišta kamo su ih poveli “Križni koje se na taj put podmeću. Nekome vanjem onoga što se zaista zbivalo u putovi” u kolonama za klanje. Bleiburška dosadašnja situacija sigurno odgovara. ratnom i poratnom razdoblju i zaustaviti tragedija je preživjela olovna vremena, Oni su svoja imena i tragove na vrijeme dijeljenje i okupljanja hrvatskog bića oko vremena u kojima se željela silom počistili iz OZNA-inih, UDBAinih, Bleiburga na jednoj i Jasenovca na ušutkati. Ona je čuvala uspomenu i istinu RSUP-ovih dosjea, no strah da je negdje drugoj strani. Ne mogu postojati dvije o Bleiburgu, prikupljala materijale i ostao nepobrisani trag krvi i danas ih drži povijesne istine i dva zločina različito vjerovala u neko novo vrijeme u kojem budne i združene da se do toga ne dođe. vrednovana. Zločini koji su se dogodili će se ta istina moći izreći onima koji za Republika Slovenija je prozivanjem M. trebaju biti rasvijetljeni i ustaški i komu-nju ne znaju. Skromni «Bleiburški Ribičića učinila veliki korak u pokazi-nistički. Ozbiljno se postavljaju zabrinja-počasni vod» ostao je nakon smrti vlč. vanju svoje europejnosti i nezavisnosti čvajuća pitanja zašto je 2003. ukinuta Vilima Cecelje kao njena grobna straža i svoga pravosuđa. Koliko je svjetlosnih komisija koja je bila zadužena za taj rad? svjedok svega što se odigralo kroz ta godina Hrvatska od toga udaljena?Zašto se uvijek pojavi netko nevidljiv iz teška vremena. Hoće li se na godinu sve ovo sjene koji spriječi istraživanje masovnih

Među prvim pitanjima koje je opet na Bleiburgu ponoviti?grobnica, kao ovih mjeseci onih na slobodna Hrvatska postavila, bilo je i Sljemenu? Tko su ti moćni ljudi iz sjene i zabranjeno pitanje o njenom tragičnom Fiv

Spomenik na BleiburguFoto: T. Vujeva

VELIKO HODOČAŠĆE NARODA 21. SVIBNJA 2005. NA KUPRESU

6.

“ -”

Složni buditemir njegujte!

Prije godinu dana u Mariazellubiskupi Srednje Europe dogovo-riše se, na inicijativu bečkognadbiskupa, kardinala dr. Chri-stopha Sch -

ponovno susretnu, tezajednički još jednom pokažu daEuropa na nas Ka-tolike mora raču-nati. Novi katoličkidan dogodio se 21.svibnja 2005. godi-ne na prekrasnojkupreškoj viso-ravni u cvati. Slilose mnoštvo odoko 20.000 sasvih strana, po-najviše iz Bosne iHercegov ine iHrvatske, te Aus-trije, Slovenije,Slovačke, Češke,Mađarske i Polj-ske. Oko 25 bis-kupa i kardinala,te oko 200 sveće-nika i na desetkeredovnica i bogo-slova došlo je naKupres.

ijednog oblačka i plavo nebodočekalo je u veselju i spremnoovo mnoštvo, koje je do sadanavjeće u povijesti ovoga malogbosanskog gradića.

-

one i mir donose

j i cijeloj BiH-

bečki nadbiskup Knborn. Ovih osam

zvona simbolizira osam Srednjo-europskih katoličkih zemalja.Zvono koje predstavlja Hrvatsku

poklonili su vjernici

Hrvatske katoličke misije uBeču. Svetu misu predvodio jedomaćin, sarajevski nadbiskup ikardinal Vinko Puljić, a propo-vijedao je Zagrebački nadbiskupi kardinal Josip Bozanić. U svojojpropovijedi kardinal Josip Boza-nić istaknuo je da ova zvonaimaju pet poruka, a to su:

.Samo u zajedništvu se možemoočuvati, jer se vidi da blizinaBožja, vjera i nada rađaju noviživot i pepela i smrti, te je onaznak budućnosti ovog naroda.“

-rekao je kardinalBozanić. Zadnjeriječi kardinala Bo-zanića su kako izne-nadile tako i ohra-brile hrvatski puk uBosni i Hercegovini,te izazvale dugi veli-ki pljesak, koji serazlio kupreškomvisoravni. “

, - počeo jeKardinal, - dugo, dugo očekiva-ne su ove riječi, a nakon pljeskaje nastavio: “

önborna, da se za godinu dana

Prekrasno kupreško jutro, kakvosmo ga samo mogli sanjati, bez

Na Kupres su stigla i zvona, kojasu prošle godine lijevana u Innsbrucku i zazvonila u Mariazellu, adanas zv

Kupreško visoravni ,a njih je jedno po jedno, pomazao svetim uljem, poškropiosvetom vodom te blagoslovio

ardinal dr.Christof Schö

Zvona

(vidi sliku dolje)

1. blizinu Boga živoga, 2. porukuvjere naših otaca i našu, 3.poruka nade koju predstavlja iova crkva svete Obitelji, 4.poruka obitelji i zajedništva uobitelji, te zadnja 5. poruka kojuće ova zvona prenijeti jest po-ruka zajedništva iz sloganakatoličkog dana: riječi koje jesveti Pavao uputio Korinćanima:“složni budite - mir njegujte”

Naše se zajedništvo danas

očituje posebno i kaonarodno zajedni-štvo. Jedan smonarod koji okupljauglavnom ista vjera,vjera katolička. I tošto živmo u dvijezemlje doživljavamokao bogatstvo i kaošansu. Bogatstvo

jer se u obje zemljemožemo osjećatimeđu svojima; ašansu jer u susretujednih s drugima,kao s drugim naro-dima i drugim kultu-rama, možemo,čuvajući i njegujućisvoje, mnogo toganaučiti i spoznati.”

Dragamoja, hrvatska bra-ćo i sestre Bosne i

Hercegovine”

U znak zahvalnostii trajne povezanosti kao zagre-bački nadbiskup s ovoga svetogmjesta poručujem vam: Makoliko vladala različita mišljenjai stajališta o nekim pitanjima, nedajte da išta zasjeni vašecrkveno i narodno zajedništvo.Zajedništvo je bila glavna snagakoja vas je očuvala i održala naovome prostoru i vi mu najboljepoznajete vrijednost i cijenu.”

Kupreška v obasjana suncemsusreta,

isoravan -Mjesto molitve, pjesme i zvonjave

Zvono - dar HKM-a BečFoto: Mijoč - Birin

Foto: P.Mariusz Cssr

Kardinal dr. Christopf Sch nbornblagoslivlja zvona

ö

Foto: P.Mariusz Cssr

Molitva vjernika moljena je na 7jezika, a darovi prineseni izsedam zemalja. Iz Austrije jedone ena kopija BDM iz

I na samo

ö

önborn, u Wiener Kirchen

s Maria-zella, Češka je prinijela kristalnuvazu, iz Slovačke je došao likBDM od sedam žalosti, Slovenijeje donijela lik BDM iz svetišta uBrezju. Iz Hrvatske je stiglomaslinavo ulje kao znak Dalma-cije i licitarsko srce kao znak sje-verne Hrvatske. BiH je prinijelaknjigu Bosanske nadbiskupije zadar zemljama sudinicima. Nakraju slavlja su biskupi iz sedamzemalja (Poljski biskupi nisudošli, nama što iz poznatih, što iznepoznatih razloga) pročitali po-ruku ovog Srednjoeuropskogkatoličkog dana.

m kraju okupljenima seobratio bečki nadbiskup i kardi-nal dr. Christoph Sch nborn,pokazujući na slomljeni lik IsusaKrista, pronađen u srušenoj crkviu Kupresu, riječima: “

Zatim se Kardinal zahvaliosvima koji su organizirali ovoslavlje, a posebno mons. EgidijuŽivkoviću, tajniku Austrijskebiskupske konferencije, koji jenajviše zaslužan za zvona kojasu sada u Kupresu.Riječi zahvale uputio je i biskupdomaćin Kardinal Vinko Puljić.

Nakon ovog misnog sla-vlja počeo je zajednički ručak.Grah koji je pripremila vojska.Grupa iz “Smlednika” nazvonima svirale pjesme, kao“Sred te se pećine” i još neke

druge. Bilo je to jedistveno i tkozna kada će se to opet doživjeti.A poslije podne su bogoslovi sVrhbosanske franjevačke teolo-gije svojim programom nastaviliovo slavlje.

Katolički danna Kupresu bioje pravi euro-pski događaj idoživljaj. Međ-utim, mislimda mu se vrlomalo pozorno-sti dalo u me-dijima. Ovoslavlje pre-

nosile su: televija BiH tefederalna Televizija, i neke radiopostaje, Kupreški radio, Hrvatskikatolički radio, Mir Međugorje, amožda još poneki. Hrvatsketelevizije nije bilo, razlozi su ipozanti i nepoznati, opravda-vajući i neopravdavajući (kako zakoga). U večernjem dnevniku jes par sekundi rečeno da se neštodogodilo na Kupresu. U Americikažu, što nije bilo na CNN-u, kaoda se nije ni dogodilo, a kodHrvata, ako nije bilo na HRT-ukao da se nije ni dogodilo.

Što se tiče ostalihmedija, pogotovo novina, nikatoličke nisu baš bile revne,(Katolički tjednik, u zadnjemtjednu objavljuje reportažu oKupresu, KTA (Katolička tiskovnaagencija) samo izvještaje saskupa, prije toga ništa. Svjetloriječi u svom travanjskom brojuna čitavoj stranici plakat. Mislimda se počelo relativno kasno pri-premati i objavljivati. Prošlegodine u rujnu je kardinalSch -zeitung najavio ovaj susret. Pocrkvama u Hrvatskoj plakati suse vidjeli tek nekih mjesec danaprije susreta. A plakati za Maria-zell još vise po Hrvatskoj. Slobo-dna dalmacija je u par navratapisala o tome.

Vjesnik u vjesti-

Kako godste vi u ovoj zemlji i na Kupresuranjavani, tako je i ovaj izranjeniIsus patio s vama, ma gdje da stebili.”

Mediji oKupresu

Aliovog puta se dogodilo i bezHrvatske televizije, odnosnobez HRT-a!?

Doduše u izda-njima za BiH je bilo napisano uVečernjaku, međutim, u Kupresua i drugim mjestima znaju, madane svi, da se to dogodilo. Kato-lički dan na Kupresu nije biodogađaj samo za Kupres, kao niMariazell za Mariazell, nego začitavu Europu.

7.

Foto: P. Mariusz Cssr

Foto: P. Mariusz Cssr

Tri kardinalaSch nborn, Puljić i Bozanićö

Foto: P. Mariusz Cssr

Srednjoeuropski katolički dan

ma dana, uz po-četak Titovih da-na, stavlja je-dva primjetnopar redaka, a oostalim novina-ma da i ne govo-rim. Ne znamkoje su to novi-ne u Hrvatskoj -hrvatske, i što bise to -

-

Došavši u Austriju,čitam o Kupresu u “DerStandardu”, u “Die Presse” u

, nakon par danasve skoro katoličke novine,donose najmanje jednu stra-nicu, a Gadišćanski Glasnik,od 8 stranica - 6 o Kupresu.

Zbog čega ovo svepišem i govorim, samo izjednog razloga,

A Bog dragi,dao nam je i usta i olovke, a ikompjutore. Umjesto da se

-

Iskreno govoreći, čakje kardinal Schönborn više go-vorio o Kupresu i Katoličkomdanu, nego mnogi Bosansko-hercegovački i hrvatski biskupi.I zato mu i ovim putom zahva-ljujem.

No bilo kako bilo, Sre-dnjoeuropski katolički dan naKupresu bio je znak, da mi Kato-lici, a s tim i Hrvati nismo zabo-ravljeni i ostavljeni. Ostalo jesve na nama, kako ćemo to isko-ristiti. I na kraju riječi kardinalaSchö

-“

Ovom sam prilikom imao sam itu čast, da je Kardinal posjetio imoju župu Suho Polje, moju

kuću, majkui oca te mojuobitelj i snama zaje-dno popiočašicu ram-ske šljive.

jak,ponovno obasjan suncem, nasta

vio je živjeti dalje u svom svijetu,koji nije ni malo lagan ni jedno-stavan. Puno nezaposlenih, poli-tičari od zavšetka rata nisu us-pjeli ama baš ništa! Mirovine kojesu oko 150,- KM, nisu ni za raču-ne pokriti, a kamo li za život.Bogu hvala pa je snijega bilo a iturista, pa su se tako napunilelisnice nekih u Kupresu. Radnicise ne prijavljuju, a tako je to idrugdje.

Ovaj dan je prekinuo tustvarnost, ali Kuprešaci su una-toč svim nedaćama, pokazali da

mogu biti dobri domaćini i zato imhvala. Sjetimo se još riječi: “

Stogaslogan: “

pogodio je svojsmisao i to na Kupresu,

kako je jednom naslika inazva našnajveći Bo-sansko-her-cegovačko-hrvatski sli-kar GabrijelJurkić.Nadajmo seda će ovaporuka doćido ušiju svihnaroda.

trebalo dogoditi, da seudostoje objaviti?

medijski dobro iskoristi, zakazali smo.

nborna, kad smo izlazili izcrkve i okrenuvši se prema zvonima rekao je:

Kupres uponedjel

---

-

Glas koncila je donio jedandobar izvještaj, što će nadamse napravit

die Furche

i i druge novine.

ako sami sebine učinimo, kako možemo oddrugih očekivati? Ako sami osebi šutimo, zar treba netko onama govoriti?

vječni

inadam se da smo im ovim ulilinadu u bolje sutra!”

Ako isve izgubimo, nadu ne smijemo,jer nada je u Bogu, njegovu SinuIsusu Kristu, nadi Europe”.

Visoravniu cvatu,

Sretan dan za Kupres -a i za Katoličku crkvu

u BiH i Europi

Drugokupreškojutrenje

Uistinu sugrandiozna i lijepa suveliki znak naše povezanosti!

Sretan sam zbog ovih ljudi

Složni budite mirnjegujte”

mr. Rudolf Mijoč -Birin

Raspelo iz srušenecrkve na Kupresu

Foto: Mijoč-Birin

Unutrašnjost crkve sv. Obitelji na Kupresu

8 zvona za crkvu na Kupresu

Foto: Mijoč-Birin

Foto: Mijoč-Birin

Kardinal Sch nborn i Bire Mijoč na Kupresuö

Foto: Mijoč- irB ni

8.

Srednjoeuropski katolički dan

9.

ABRAHAM: NOVI POČETAK - Post 11,27-25,18

Poziv i zapovijed (Post 12,1-3)

Rađanje vjere

Abraham stoji na početku jedne nove povijesti. Nije to samo povijest i etnički početak jednog novog naroda Izraela! To je početak velikog Božjeg naroda koji će nadići etničke granice i imati svoj uvir u vječnost kao Crkva Božja. Iz toga naroda proizići će “potomak” obećani i naviješteni kojemu će Abrahamov tjelesni sin Izak biti samo nagovještaj i slika, jer pravi Abrahamov potomak bit će Isus Krist kako to dobro prepoznaje Matej kad piše: “Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abra-hamova” (Mt 1,1).Sve to moramo imati pred očima na samom početku kad Bog poziva Abrahama kako bismo razumijeli Božje zahvate i Abrahamove pos-tupke.

Jahve reče Abrahamu: “Idi iz zemlje svoje i zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti poka-zati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagosli-vljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.”Ovaj tekst spada među najvažnije

zaskočila. Sve to napustiti. Bog od tekstove Staroga zavjeta za povijest

njega traži nešto veliko, gotovo Izraela i čovječanstva. Već ovdje vrlo dobro vidi-neshvatljivo. Traži ono najteže: “Idi

Abraham prima od Boga mo sav proces vjere koja upravo u iz svoje zemlje, iz zavičaja i doma poziv i zapovijed: “Idi iz zemlje Abrahamu ima svojega praoca, kako očinskog u krajeve koje ću ti poka-svoje…” U to vrijeme Abraham je na kaže sveti Pavao: “da bude ocem zati.”plodnim pašnjacima oko Harana na svih vjernika” (Rim 4,11). Pogle-Kuda? U nešto bolje? Bog području sjeverne Mezopotamije dajmo komponente vjere! Abraham mu to ne obećava. Čak mu ni ne go-koju nata-paju vodom tri rijeke koje ima pred sobom dva podatka: prvi je, vori kakva će to biti zemlja i kraj. se slivaju u rijeku Eufrat. Abraham da mu je ovdje dobro i da mu nigdje Bog ga upućuje “u krajeve koje ću ti je bogat šeik, nomad koji s brojnim tako dobro ne može biti a u isto pokazati”. Što učiniti? Bolje nego slugama, sluškinjama i sitnom sto- vrijeme vidi da ne može od njega što mu je ovdje neće mu biti nigdje! kom nastava ovaj lijepi i bogat kraj. ništa nastati te da je svaki potomak Ovakve plodnosti nema nigdje. Zadovoljan je na ovoj zemlji bogatoj (pa dosljedno tome i “narod”) Zašto Bog želi da on sve to ostavi? pašnjacima. On misli kao i njegovi isključen budući da je već u Rađa se tisuću pitanja. Zar Bog, ako pređi živjeti uobičajenu ljudsku poodmakloj dobi a žena Sara mu je je Bog, ne može to svoje obećanje povijest, sličnu povijesti tolikih nerotkinja, a drugi je podatak Božja izvršiti i ovdje gdje je on sada i gdje drugih iz njegova vremena. No Bog riječ koja ga poziva da iziđe iz svoje mu je dobro? Zar ga ne može i ovdje nenadano ulazi u njegov život, dosadašnje sigurnosti te mu obećava blagosloviti i podići njegovo mijenja njegov tok i tok cijelog blagoslov i “velik narod” koji će potomstvo? Što sada, kakvu odluku čovječanstva. Božja ga je zapovijed Bog od njega učiniti. Prvi mu donijeti?

U P O Z N A J M O B I B L I J U

Abraham

iz knjige “Große Gestastaler der Bibel”

10.

Upoznajmo Bibliju

podatak daje njegovo dugogodišnje sluge i sluškinje i sve što su mogli sa iskustvo a drugi mu daje Božja riječ. sobom ponijeti. Kuda? Prema zemlji Pisac nam daje i Abrahamovu Tako nastaje “vaga vjere”, kolebanje kanaanskoj. U Abrahamovo vrijeme dob u času kada se uputio na put vjere između njegova dosadašnjeg isku- zemlja Kanaan zauzima područje slijedeći Božju riječ. “Abrahamu je stva s jedne strane i Božje riječi s Palestine i to od rijeke Jordan prema bilo sedamdesetpet godina kad je druge strane. Ova je vaga nužno pri- zapadu pa sve do obale Sredozemnog otišao iz Harana” (Post 12,4). Za ono sutna u svakom pravom procesu mora.vrijeme to je bila velika starost. O vjere, vaga između vlastitog iskustva Bio je to, kako nas izvještava tome nam svjedoči i Psalam: “Zbroj i povjerenja u Božju riječ koja je čes- Knjiga Postanka, hod u vjeri. Bog se naše dobi sedamdeset je godina, ako to čak i suprotna nešem svakida- povremeno javljao Abrahamu. Ako smo snažni i osamdeset” (Ps 90,10). šnjem iskustvu. slijedimo biblijski tekst, onda je Prema tome, Abraham je u svojoj

Abraham je pred velikim drugo javljanje uslijedilo kad je starosti dosegao puninu u času kada izborom. To je izbor njegova života Abraham već bio u Kanaanu i nakon ga je Bog pozvao. I tu je bio jedan od koji će odlučiti ne samo što je prevalio preko njegovom sudbinom već i 1.200 km. Ovaj put Božje sudbinom mnogih. Jer u javljanje nije sadržavalo Abrahamovu će sudbinu biti nikakav zahtjev već obe-uključena “sva plemena na ćanja. Ali i ovo je obe-zemlji” koja će se “tobom ćanje tražilo veliku vjeru.blagoslivljati”. Evo teksta: “Jahve se javi

Abrahamu pa mu reče: “Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju” (Post 12,7).

U Abrahamovu srcu Je li moguće? Njegove prevladalo je povjerenje u noge sada hodaju po ze-riječ Božju. Pisac to ističe mlji njegovih budućih po-kratkom ali prevažnom reče- tomaka? Ako je Jahve to nicom: “Abraham se zaputi rekao, onda je sigurno kako mu je Jahve rekao” tako! Ali kako to može (Post 12,4). razloga za mnoga pitanja koja su tako

biti? Ponovno vjera dolazi na kušnju. potkapala povjerenje u Božju riječ: Ovdje je sve rečeno. Prije svega reče-

On, starac, imat će potomstvo? Nje-kako će Bog od starca koji je stigao no je da je vjera “hodanje”! Što to

gova neplodna stara žena Sara rodit na kraj svojega života učiniti “velik znači? Vjera uvijek mora izići iz

će mu sina? Da li Abraham to sanja narod”, što znači blagoslov na kraju čovjeka kao djelo. Vjera je uvijek

ili je to doista istina? Ako je istina, života kad se sprema čovjek da se konkretni čin kojim čovjek svjedoči

onda je to po ljudsku nemoguće. To “pridruži svojim ocima”? Kome još svoju naslonjenost na Boga. Vjera

onda samo Bog može učiniti. Da bi život jednoga starca može nešto koja bi ostajala samo u nutrini čovjeka

imao potomstvo, on mora imati sina! značiti? Nisu li to sve velike iluzije? kao svijet ili sadržaj nutrine još ne bi

Sin! To je njegov životni san koji mu Isplati li se za njih ostaviti svoju bila prava vjera. Bez zakoračenja, bez

se nikada nije ispunio. Sada iza toga mirnu starost te krenuti s plodnih tog hoda nema vjere. Drugi je

njegova sna koa jamac stoji Bog! Sve pašnjaka Harana? Za tih par dana što elemenat isto tako važan a to je Božja

je to lijepo, ali traži se velika vjera!mu još preostaju? Pitanja, pitanja, riječ. Vjera je hodanje za Božjom pitanja… Zašto nije izabrao nekog riječi. To je poslušnost Božjoj riječi. To

Abrahamova je vjera za sva mladog čovjeka koji još ima pred je poslušnost Bogu pretvorena u

vremena i za svakoga od nas: znak, sobom budućnost? Ali Jahve je tako konkretne životne čine. Sve je to

ideal, uzor. Vjera se može ostvariti i rekao!rečeno u toj kratkoj rečenici:

ostvaruje se samo u životnom “Abraham se zaputi kako mu je Jahve Abraham nije samo na putu

susretu s Bogom i u životvornim rekao”. vjere. On je i u Jahvinoj školi, on Vjera je hodanje, usmjerenje

odgovorima na njegov poziv. Ona (”kako Jahve pomalo uči. Premda još malo života po Božjoj riječi

nije plod umskih razmatranja niti upućuje”). razumije ali već shvaća jedno: Jahve

teoloških studija; nije puko gradi na onome što ljudima izgleda Abraham se potpuno prepušta Bogu i

prihvaćanje određenih obrazaca slabo i nemoćno, besperspektivno! njegovu vodstvu. Ostavlja sve, svaku

vjere. Bog kojemu se povjeravamo, Nije li on takav: nemoćan starac bez ljudsku sigurnost, svaku ljudsku nadu i

u kojega vjerujemo je osobni živi budućnosti jer nema potomka a tu je i polazi u nepoznato.Jedina mu je

Bog.starica, Sara. Ona je starica a i sigurnost Božja riječ i njegova neplodna. Tako će Abraham u obećanja. Na nju se oslanja bez

(U slijedećem nastavku: Savez Boga Jahvinoj školi naučiti da “Bogu ništa pridržaja. Abraham polazi u poslu-šnoj

s Abrahamom)nije nemoguće” (Post 18,14).vjeri i “protiv svake nade, oslanjajući

se na Nadu povjerova, da postane I krenuli su: Abraham, Pripremio Jakša

ocem mnogih naroda” (Rim 4,18). njegova žena Sara, njegov bratić Lot,

Starac na putu vjere

Poslušna vjera

Umire li nedjelja za vikendA?

11.

Nekad je nedjelja počinjala dna; možda jednom zajedničkom bilo da se cijela obitelj zauzme pa da subotom uvečer, nakon večerom, koja će se razlikovati od se nužni poslovi tako obave da svi što bi se očistila kuća i obroka koje tijekom tjedna konzu- zajedno mogu otići na misu. Idite

pripremilo što je potrebno za miramo na brzinu. Gledanje tele- radosno u crkvu. Neka iskra vaše nedjeljni odlazak na misu. Bila je vizije do iznemoglosti i do posljednje radosti preskoči i na druge. Nastojite svečan dan, posvećen Bogu. točke programa otrov je za nedje- zapamtiti nešto od Božje riječi i Danas nedjelja sve više gubi svoje ljnu kulturu obitelji. njezina tumačenja, razgovarajte prvotno značenje. Sve se više govori poslije o tome i ponesite u život.o vikendu. To je vrijeme od petka popodne do ponedjeljka ujutro: slobodno vrijeme radnog čovjeka Svaka bi nedjelja trebala biti mali (ako nema radne subote). Nedjelja Uskrs. Zapalite zato toga dana Nedjeljom slavimo činjenicu da je je još tako samo dio dugačkog svijeću. Bog rekao DA nama i našem životu. vikenda, kraja tjedna. Došla je na Osim uzdržavanja od nepotrebnog kraj tjedna, dok je ona po posla najvažnija nedjeljna vježba kršćanskom shvaćanju prvi dan u trebalo bi biti odustajanje od tjednu, dan u koji je Krist nepotrebne kritike i izbje-uskrsnuo. Kod onih koji je gavanje da govorimo o tome provode slobodno ona se što kod drugih ljudi ili u mnogo ne razlikuje od općoj situaciji ne valja. slobodne subote, a oni Dosta je kritike preko koji rade na redovitom tjedna tamo gdje smo poslu ili „na crno" ne odgovorni: svijet je još razlikuje se mnogo ni od loš i treba ga popraviti. ostalih dana. Ali nedjeljom bismo sami Krajnje je vrijeme da mi sebi morali zabraniti kršćani os lobodimo mrmljanje, kritiziranje i nedjelju iz njezine jedno- zanovijetanje što dovodi ličnosti i bezličnosti slobo- do sukoba i kvari raspolo-dnog (ili radnog) vremena i ženje.damo joj onu čast koja joj kao danu Gospodn jem pripada. Jer nedjelja je Božji dar čovjeku, skoro isto toliko važan kao zrak, svjetlo ili voda. Bez tog Dobro provodimo nedjelju ako svečanog i svetog dana u odložimo svoje svakodnevne Ona je simbol Uskrsloga. Svijeća jednoličnom tijeku svakidašnjice dužnosti i uloge koje inače igramo te može imati posebno mjesto u kući i život gubi jednu od važnih bez nekog posebnog cilja jedno-gorjeti cijeli dan ili je postavite na dimenzija. Bez nedjelje čovjek može stavno imamo vremena jedni za stol te je zapalite za vrijeme obroka.životariti, ali se do punine ljudskosti druge. Najljepši dar koji si nedjeljom ne može razviti. možemo darovati jest vrijeme. To

vrijeme možemo ispuniti razgo-vorom, igrom, glazbom (najbolje u Sačuvajte posebno odijelo za vlastitoj izvedbi) šetnjom u prirodi. nedjelju. Ne mora to biti skupo,

Bez pravog slavljenja nedjelje Upravo nas kontakt s Božjom svečano odijelo. Ali ipak nešto čime ne samo da kršimo Božju i crkvenu prirodom oslobađa neugodne uko-ćete reći: ovaj dan nije kao drugi zapovijed, nego gubimo važnu čenosti. No nedjeljom si treba uzeti dani, ovo je blagdan. Zato i ja želim mogućnost obogaćivanja našeg vremena za čitanje, meditaciju i blagdanski izgledati. Što to znači? O cjelokupnog života. Zato je potre- sabranost…tome ne misle svi jednako. Ukusi su bno obnoviti nedjelju, dati joj opet

različiti. No svaki bi kršćanin prema kršćansko značenje. Evo nekoliko

svom ukusu i mogućnostima trebao i prijedloga za slavljenje nedjelje.

vanjštinom pokazati da je nedjelja Možda će vam koji od njih pomoći da Nedjeljom bi kuće trebale biti više od radnog dana i više od svoju nedjelju učinite ljepšom i otvorene. Kako je dobro posjećivati i običnog vikenda.punijom smisla, pa da vam i život primati posjete, primati jedni druge postane vedrijim i bogatijim. kao što je

Bog nas pri-mio, živjeti i Nedjelja bez mise nije nedjelja. osjećati me-Ona svoj sjaj dobiva istom po tome đu s obom što je proslava Kristova uskrsnuća.

Večer odlučuje o tome kakav će pravi život Misa je izvor iz kojega nam teče biti slijedeći dan. Zato ne ulazite u koji je već voda novoga života. Radi toga nedjelju kao da se spotičete preko počeo!nemojte misu odstajati negdje na praga. Završite na vrijeme subotnji

brzinu, toliko da ispunite dužnost. (Listić 32. i rad u kući i uvedite sebe i svoje u

Planirajte nedjelju tako da misa 33./85)nedjelju kao svečani vrhunac tje-

bude njezino središte. Najbolje bi

2. Zapali svjetlo5. Izbjegavaj sukobe

6. Uzmi si vremena za zajedništvo i tišinu

3. Obuci se drukčije

KAKO OBNOVITI NEDJELJU?

7. Iskazuj gostoljubivost

4. Učini svetu misu središtem

1. Započeti nedjelju u predvečerje

U ratu su na udaru i svećenici

12.

Razgovor ugodni

dr. Marka Lu- NR: Tvoj je brat rođen u Drugom kojih pozicija bio učinjen, ne smije ako kendu svjetskom ratu. Živio i djelovao u očekivati opravdanje, prešućivanje i nije potrebno posebno predstavljati, komunističkom režimu koji ga je I zaborav. Zbog toga sam počeo s

progonio, zatvarao i sudio mu. istraživanjima koja donosim u ovoj navedimo nekoliko biografskih Koliko je komunistički progon knjizi. Ovim knjigama prekinuo sam crtica: rođen je 27. svibnja 1946. g. u odredio mučeništvo Tvoga brata? tu šutnju.Barlovcima kod Banje Luke (BiH).

Osnovno obrazovanje stekao u NR: Dvadeseto stoljeće obilježeno rodnom mjestu. Gimnaziju započeo ML: Kao ilustraciju tvrdnje da je je kao stoljeće mučenika totali-u Zagrebu na Šalati, a potom 3. i 4. mučeništvo moga brata počelo pod tarnih sustava. Može li se govoriti o razred završio u Đakovu gdje je komunističkim režimom navodim mučenicima, pa i svecima Katoličke maturirao 1965. godine. Iste godine podatak da su partizani, ušavši u crkve? Je li pokrenut postupak upisao teološki studij u Đakovu, a našu kuću uzimajući sve pred kanonizacije?nastavio u Beču gdje je kao laik iz sobom, strgnuli s Filipove kolijevke

teologije diplomirao i magistrirao. i dekicu kojom je bio Na Filozofskom fakultetu Sveuči- pokriven i opravdali to lišta u Beču studirao slavistiku i riječima «I mi imamo povijest umjetnosti te diplomirao i svoju djecu». To je bio doktorirao 1978. godine. sudbinski početak Vrativši se u domovinu iste godine, onoga što će se poslije počeo raditi u Zavodu za (hrvatski) nastaviti u obliku pro-jezik kao znanstveni asistent. Od gona, montiranoga 1979. do 1993. g. bio voditelj Odjela procesa i uzništva u za hrvatsku terminologiju pri Foči. Cilj komuni-Institutu. Od 1993. g. vanjski član, stičkih vlasti bio je suradnik Instituta za hrvatski jezik i pod svaku cijenu uni-jezikoslovlje. Osobito se bavi štiti toga čovjeka i proučavanjem hrvatskoga nazivlja. svećenika. Budući da Autor mnogih znanstvenih rasprava, je crvena zvijezda pe-članaka, stručnih članaka i prikaza. tokraka bila na zalasku Autor i suautor nekoliko knjiga od svoje moći, nije nađena ML: Mučenik je svjedok vjere. kojih su posljednje «Spaljene ruka ubojica u Foči. To potvrđuju Svjedok koji se stavio u red zemaljske ruže», «Ivan Franjo Jukić. mnogi dokumenti kao i njegov Kristovih sljedbenika sve do prolije-Franjevac i ilirac redovnik naroda i branitelj Stjepan Herceg. Sâm Filip vanja vlastite krvi kako bi zasvje-domovine» i «Presnački mučenici». potvrđuje svojom porukom napisa- dočio odanost Bogu i narodu. Kristo-

nom u zatvoru: loški gledano, mučenik je nasljednik Naša riječ: Tvoja najnovija knjiga Krista. Filip i sestra Cecilija iskazali «Presnački mučenici» izašla je su neviđenu hrabrost odabravši život nedavno. Autor si i još dviju knjiga u u župi a ne bijeg, odabravši vjeru a ne posljednje vrijeme. O čemu se točno »uzmicanje pred ovozemaljskom govori u tim knjigama? silom, ma kakvim ona oružjem bila

opremljena. Samo nekoliko sati pred Marko Lukenda: Ja sam autor mučeništvo Filip izjavljuje susjedu: knjige o životu i djelu Ivana Franje NR: U banjolučkom kraju nije bilo «Ja sam svećenik i ne mogu ostaviti Jukića koja pripada korpusu moga rata, ipak Tvoj je brat, kao svećenik, svoju župu. To nikada neću jezikoslovnoga, kroatističkoga rada. ubijen zajedno sa časnom sestrom učiniti» . Platili su životom, A knjige «Spaljene zemaljske ruže» i Cecilijom Grgić? Znaju li se odgovorili su na poziv Onomu koji «Presnački mučenici» odraz su potankosti tragične pogibije? ih je pozvao u život i na služenje.moga nastojanja da otrgnem Dakle, po svim pokazateljima i zaboravu svećeničko djelovanje i ML: O zločinima u banjolučkom njihovim djelima oni jesu mučenici tragičnu smrt vlč. Filipa Lukende i kraju vrlo se šturo izvješćivalo. Tako Katoličke crkve, a i time su i sveci. časne sestre Cecilije Grgić. U ovim je bilo i u ovome slučaju. Mediji su Što se tiče kanonizacije, o tome dvjema knjigama govorim o životu izvijestili o događajima, ali onda je odlučuje Crkva. Filipa i sestre Cecilije, o njihovu nastala šutnja. Sve što sam tijekom pastoralnom djelovanju, o trplje- istraživanja saznao o samom zločinu NR: Vlč. Filip i s. Cecilija nisu njima, o onim prijelomnim točkama naveo sam u petom poglavlju knjige napustili župu zbog čega su bili njihove biografije kojima se može «Presnački mučenici». Progoni ubijeni. Može li njihov primjer biti reći, ili kojima bi se trebalo moći svećenika i redovnica na tim podru- uzor svima nama danas?protumačiti njihov tragični i čjima traju stoljećima uvijek ML: Svaka nevina žrtva trebala bi stravični svršetak. uvjetovani režimom, ali nikada biti uzor ne samo nama nego i

nijedan zločin, ma u koje ime, i s

Prof. Petar Pranjić u razgovoru s dr. Markom Lukendom

Foto: Pranjić

“Ako ovdje umrem, onda su me ubili crveni.”

vlč. Filip Lukenda

13.

U ratu su na udaru i svećenici

budućim generacijama, a u ovim kao ljudske kategorije stoje na žrtvama zrcali se njihov život, njihov suprotnim polovima. Zaključak izvuci karakter, njihov poziv i domoljubni iz ovoga.profil u povijesnom trenutku za Hrvate toga kraja. Moći stajati pred Bogom i NR: Što bi njima danas poručio?biti sudionik na Njegovu planu treba se obući u iskrenu vjeru i ljubav prema ML: Neka traže oprost od žrtava i čovjeku. Bog želi vidjeti našu odanu milost od Boga.ljubav i spremnost na žrtvu u konkretnom odnosu NR: Sveta Stolica prema bližnjemu, jer snažno pokreće proces u iskazivanju ljubavi ekumenizma. Podr-prema bližnjemu oči- žavaš li proces eku-tujemo svoju iskrenu menizma svih kršćan-privrženost Bogu. skih crkava?Filip i s. Cecilija pokazali su što znači ML: Krist je želio jednu vjera, ljubav, iskre- Crkvu i jedinstvo Crkve nost i domoljublje. što je trajni zadatak svih

kršćana, pa i Svete Sto-NR: Žive li žrtve lice. Ponovio bih Kri-dulje od njihovih stovu molitvu «Oče, daj mučitelja? da svi budu jedno».

ML: Odgovor na ovo NR: Odražava li se pitanje mogu dati opće stanje u svijetu na samo s pozicija nauka bh Hrvate te na koji Katoličke crkve po ko- način?jem je žrtva izvor novih kršćana. ML: Opće stanje u svijetu odražava se Vjerujemo li u to, znamo da ovakva na sve ljude, na svakog pojedinca, pa žrtva kao i svatko tko je umro u vjeri, tako i na bh Hrvate, na koji način, to će živi vječno. Mučitelj, pak, živi onoliko vrijeme pokazati.koliko mu dopušta savjest.

NR: Ti si stalni suradnik i lektor lista NR: Moderno doba obilježeno je Naša riječ. Što bi poručio čitateljima brojnim mučenicima u Crkvi. Može- Naše riječi?mo reći da je Crkva iznova Crkva mučenika. Može li Crkva postojati bez ML: Uz sav pastoralni rad, misionari mučeništva i ljudi koji nam služe kao su uvidjeli i potrebu za hrvatskim čvrsti stup vjere, moralno mjerilo i glasilom. Tako je nastao list Naša riječ. orijentacija za budućnost? U njemu se nalaze vrlo vrijedni članci i

obavijesti iz misija što čini lakšom ML: Živa Crkva počinje Kristovim komunikacijom među vjernicima i mučeništvom, nastavlja se mučeni- misijama. Misija živi u inozemnom štvom njegovih apostola i to traje sve okruženju, što nameće posebne za-do danas. Očito je da nema žive Crkve daće. Sada je zadaća očuvanja nacio-bez mučenika, tj. istinskih svjedoka nalnoga identiteta, koja se realizira vjere i vjernosti Kristu koji su spremni osnivanjem knjižnica, organiziranjem «svoje živote položiti za ovce». tečajeva hrvatskoga jezika, a sada i

pokretanjem lista Naša riječ. Moja NR: Opraštaš li mučiteljima i poruka upućena je istodobno listu ubojicama Tvoga brata? Naša riječ kao nakladniku i čitateljima ML: U molitvi Oče naš molimo: «Ot- kojima je list namijenjen. Nakladniku pusti nama duge naše kako i mi otpu- želim da nastave uspješno kao i do štamo dužnicima našim». S ovim rije- sada, a čitateljima da ih bude što više čima u Očenašu podudaraju se i Isuso- jer to je zalog budućnosti naših misija i ve riječi: «Ako vi oprostite ljudima kao članovi Crkve uključimo se u rad njihove pogreške, oprostiti će i vama misije, pokušajmo naći svoje mjesto i vaš nebeski Otac.» (Mt 6,14). Pra- prepoznati svoje poslanje, možda kao štanje se očituje kao Božji zahtjev i suradnik lista Naša riječ?nužan uvjet da bi se moglo stati pred NR: Hvala na razgovoru!Oca nebeskoga. Oprostiti i zaboraviti

Razgovarao prof. Petar Pranjić

Naslovnica knjige

Oče!

Prijatelju moj Oslonče moj

Brate moj Veličanstvo moje

Visino mojih molitvi Ljubavi moja savršena Punino moga bezdana Toplino očeva pogleda

Maču pravedni Palmo nježnosti

Svijetlosti u samoći Istino duboka

Utjeho u boli Potporo mojih snaga Izvore moje dobrote

Izvore mojih nada

Hrano mog življenja Stvoritelju moje duše Osmijehu moga dana Vedrino moga sivila

Radosti moja vječna Milosti moja nježna

Harmonijo moje nedjelje

Najbolji prijatelju mojHvala TI!!

Marija Perić