ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

LISTOPAD

2006

10

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOe-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRadovan MilèiæGoran Gabriæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber98

Listopad - October 2006

10

330

Gdje Hrvata prijenikad bilo nije...

340

Bjelašnica

348

Zrinska gora

354

Jesen na Dilj gori

Gdje Hrvata prije nikad bilo nije ..............................330

Darko Berljak

Bjelašnica – ponovno otkrivena ljepotica................340

Damir Bajs

Na Èabulji ovoga ljeta................................................345

Ante Juras

U potrazi za izgubljenim Zrinom ..............................348

Alan Èaplar

Jesenska šetnja po Dilj-gori ......................................354

Josip Èinkl

Novo speleološko uèilište..........................................358

Vlado Božiæ

Pothlaðivanje tijela ....................................................362

Dario Švajda

Pisma èitatelja ..........................................................364

Planinarski tisak ........................................................365

Vijesti ..........................................................................366

Kalendar akcija ..........................................................368

TEMA BROJADaleka planinarska putovanja

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICISportsko penjanje (Yangshou, Kina)

foto: Darko Berljak

SADRŽAJSADRŽAJ

329

Uposljednje se vrijeme sve èešæe možeproèitati u novinama, ali i knjigamanovijih datuma, vidjeti na televiziji ili

na Internetu da pojedinci opisujuæi svoja puto-vanja vole naglasiti kako su oni prvi Hrvati kojisu došli u neki daleki dio svijeta. Nerijetkotome pridodaju izuzetno složenu organizacijuputovanja i savladavanja bezbrojnih prirodnih iostalih prepreka. Po potrebi, naðe se prostoraza nabrajanje raznih opasnosti na tom pohodu,ali i najnovijih otkriæa koja su obavili u timpodruèjima, na èemu bi im pozavidio i dr.Livingstone. Meðutim, na njihovu, ali i mojužalost, pionirsko doba istraživanja bespuæa za-vršilo je davno prije nego smo se rodili, a akotamo Hrvata prije nikad nije bilo – najvjerojatnijije razlog što smo malobrojan narod i još nismostigli zaviriti baš u svaki kutak na ovom planetu.

Prije tridesetak godina posložilo mi se svešto je trebalo i poèeo sam naveliko putovati podrugim kontinentima. Svi pohodi imali su alpi-nistièko ili planinarsko obilježje, ali kao voðauvijek sam u programe ugurao i nešto od osta-lih sadržaja, pa makar ih obavljali usput, prili-kom pristupa ili povratka s nekog brda.

Mnogo puta pitao sam se koji mi je biozapravo glavni motiv za više od tridesetak puto-vanja u planine izvan Europe. Tada toga nisambio svjestan, no danas sa èetvrtstoljetnim odma-kom gotovo sam siguran da to nisu bili ni naj-viši vrhovi svijeta, ni prekrasni predjeli u njiho-

330

DALEKA PLANINARSKA PUTOVANJADALEKA PLANINARSKA PUTOVANJA

Gdje Hrvata prije nikadbilo nije...

Darko Berljak, Zagreb

Putovi su za putovanja, ne za odredišta.(Buddha Sakyamuni, prije 2600 godina)

1 2

vim podnožjima, a najmanje to što sam tamobio prvi iz naših krajeva. Sva putovanja dogo-dila su se jer volim putovati, a odredišta iakolijepa, bila su samo sredstvo, a ne i cilj.

PlanineNa po mnogima najfotogeniènoj planini na

svijetu, Ama Dablamu (sl. 1) u nepalskoj Hima-laji i u sjevernoj stijeni Huandoy Nortea u Bije-lim Kordiljerima u Peruu (sl. 2), imao sam sreæeda ekspedicije koje sam vodio ispenju alpini-stièke smjerove u kojima nismo bili samo prviHrvati, veæ i prvi ljudi koji su se to ikada uèinili.Vrlo težak smjer u južnoj stijeni Ama Dablama,ni danas nakon 20 godina još nitko nije ponovio.Nedaleki Ngojumba Kang (sl. 3) osim prven-stvenog smjera, zapisan je kao i najviši vrh (7743 m)na koji su se prvi popeli hrvatski alpinisti. U tomdruštvu meni je posebno drag i uspon na GampoRi (sl. 4) u Istoènom Tibetu. Budisti vjeruju dase na tu svetu planinu sa zvijezda spustio Chen-resig, božanstvo koje se u špilji nedaleko od vrhasparilo s majmunicom, a iz te veze potjeèu sviljudi na svijetu. Zvuèi jako poznato, no to suTibetanci zakljuèili prije 1300 godina.

LedenjaciLedenjak Rongbuk (sl. 5) ispod sjeverne

stijene Mount Everesta (8850 m) ime je dobioprema budistièkom samostanu koji je poznat ikao najviši vjerski objekt na svijetu (5100 m).

331

3

4

Lame iz Rongbuka odavno su smatrali planinuu pozadini najvišom na svijetu i to nekolikostoljeæa prije nego su to Englezi (1854.) izraèu-nali modernim spravama.

DolineDaleko u sjevernom Sechuanu (NR Kina)

dvije su gotovo još i danas nepoznate doline»Èetiri sestre« i »Dva mosta« (sl. 6). U sredo-gorju na putu prema njima posljednja su pri-rodna staništa pandi na svijetu. Big wall ekspe-dicija HPS-a koja je bila tema dvobroja 7-8,2006 ispenjala je tri prvenstvena smjera, došlana dva vrha iznad 5000 metara na kojimanikada nije bilo ljudi, a jedan od njih nije imaoni ime. Nazvan je Paklashan, »Pakla« po našojPaklenici, a »shan« po kineskoj rijeèi »brdo«.

SedlaDok nisam ni sanjao da æu ikada uopæe

vidjeti Himalaju, èitao sam o sedlu Thulio Buginu Herzogovoj knjizi »Annapurna«. Zapamtiosam da su promrzli Francuzi nakon osvajanjatog prvog osamtisuænjaka zbog dolaska mon-suna umalo zaglavili ispred tog planinskogsedla, jer preko njega vodi jedini put iz slijepedoline gdje su imali Osnovni logor, prema KaliGandakiju, po èijoj se dolini može vratiti u civi-lizaciju.

Odluèili smo se 1990. godine po zimi popetina Annapurnu I (8091 m). Nakon velike lavinekoja nam je zatrpala Logor 2, a zamalo i svihtrinaest èlanova ekspedicije, odluèili smo odu-stati od uspona. Da smo to uèinili samo dankasnije, èekali bismo proljeæe u toj slijepojdolini. U posljednji trenutak po snijegu do pasai meæavi koja nije prestajala danima, s nosaèimasmo pobjegli preko Thulio Bugina (sl. 7).

332

5

6

7

JezeraGotovo nevjerojatno zvuèi tvrdnja da se

samo tri kilometra od ekvatora nalazi nekolikoledenjaèkih jezera. Sve postane jasno kada sezna da su visoko (4300 m) na Mount Kenyi.Jedno od najljepših je Tyndall Tarn (sl. 8) nakojem smo imali Osnovni logor na ekspediciji1979. godine kada smo ispenjali prvenstvenismjer uz ledeni Diamond Couloir (danas višene postoji, jer je zbog globalnog zatopljenja umeðuvremenu odžuborio u Indijski ocean).

RijekeVeæina rijeka izvire u brdima i zato imaju

poveznice s planinarstvom. Meðutim, jedna odnajnetipiènijih je Yarlung Tsampo, nama po-znatija kao Brahmaputra. Nije kao sve normal-

ne rijeke plovna u svom donjem toku, veæobratno – na svom gornjem toku tisuæu kilome-tara po ravnicama u Tibetu na njoj plove osimprimitivnih èamaca (sl. 9), èak i parobrodi.Kada se okrene na jug i poène spuštati nizHimalaju u Bengalski zaljev, tako podivlja dase po njoj nisu još usudili spustiti ni najhrabrijirafteri ili kanuisti. Imao sam èast 100 km odnjezinog izvora, kamionom je prelaziti 58 sati(sl. 10), cijelo vrijeme cvokoæuæi zbog njezinetemperature u skladu s visinom od 4200 metara.

KanjoniZa Donji Antelope kanjon u Arizoni ne

treba trošiti rijeèi, veæ gledati njegove slike(sl. 11), ali još je bolje vidjeti ga uživo. Osimspretnosti da se kroz njega satima provlaèite i

333

8 9

10

vratite hodajuæi satima istim putem po dnukanjona, u njemu se nikako ne smijete zateæikad poène padati kiša, jer se u trenu stvarabujica iz koje nema spasa. Prije nekoliko godinau Antelope se za samo nekoliko minuta utopilodvanaestoro ljudi.

PustinjeŠvedski istraživaè Sven Hedin, poèetkom

dvadesetog stoljeæa ustanovio je da se sjever-

nije od Himalaje, nalazi još jedan planinskilanac koji je nazvao Transhimalaja. Još dalje izanjega, na prosjeènoj visini od 5500 metara,nalazi se velika i na Zemlji najviša pustinja –Changtang u kojoj usprkos teško pojmljivojoskudici žive jakovi (sl. 12), ali i ljudi (sl. 13).

DžungleNa sjevernoj obali Bornea izdižuæi se goto-

vo iz mora nalazi se planina Kinabalu, visoka

334

11

12 13

4093 metra, ujedno i najviše brdo u jugoistoènojAziji. Nakon jedne ekspedicije u Nepalu tamosam se uputio sa suprugom, uvjerili smonadzornike u nacionalnom parku da nam nisupotrebni nikakvi vodièi premda su po njihovimpropisima obvezni, a još manje neka prikladnaodjeæa i oprema. Dobro aklimatizirani nakonHimalaje, jurnuli smo iz tropskog podnožjaprema vrhu u tenisicama i ljetnim majicama.Put se satima penje kroz džunglu (sl. 14) pozna-tu po mnogobrojnim vrstama biljaka mesožderki(sl. 15), a vidjeli smo i Rafflesiju koja ima naj-veæi cvijet u biljnom svijetu (do 1 metar pro-mjera). Na vrhu nas je uhvatila oluja, prvo hla-dna kiša, a zatim tuèa. Temperatura se spustilaispod nule, a majice, ali i našu golu kožu pokrilaje ledena korica i tada sam u cijeloj svojoj pla-ninarskoj karijeri bio najbliži smrzavanju. Danismo tresuæi se odjurili u nižu topliju džunglu,završili bismo u nekoj crnoj kronici s tragikomi-ènim naslovom »Alpinistièki par smrznuo se natropskom Borneu«.

RavniceTaj dio zemljine kore sigurno se ne uklapa

u planinarske teme, meðutim malo je hrvatskihplaninara koji nakon uspona na najviši vrh Afrike(Kilimanjaro 5895 m – po mojim saznanjima navrhu je dosada bilo ili pokušalo tamo doæi višeod 500 Hrvata) ne posjete obližnji NP Ngoro-ngoro, a neki od njih i ravnicu Serengeti (sl. 16).Davne 1981. moglo se po Serengetiju izmeðudesetaka tisuæa životinja lutati u vlastitom

335

14

15

16

17

aranžmanu, ali i spavati u starinskim šatorimauz neko pojilište životinja, kao što je jezeroNdutu. U to vrijeme još se naveliko slikalo sacrno/bijelim filmom (sl. 17).

OtociNi tajlandski otoci u Phanga Nga zaljevu u

Južnokineskom moru (sl. 18) na prvi pogled ne-maju veze s planinarstvom. Na jednom od njih,razumijevanjem uprave tamošnjeg Nacionalnogparka koji su nas prilikom smjene èuvara svojimbrodiæem odvezli na jedan udaljeni otoèiæ itamo ostavili nekoliko dana, shvatio sam svekljuène probleme Robinsona Crusoa. Danas sumnogobrojni otoèiæi, a i sama južna obala Taj-landa, privlaèan cilj mnogih sportskih penjaèakoji tamo penju atraktivne smjerove.

PrometniceAko bih se trebao odluèiti kada sam se naj-

više uplašio da se više nikada neæu vratiti kuæi,bilo je to prije 21 godinu kada se prvi puta otvo-rio ulaz u Tibet s juga i novom (još i danas jedi-nom) cestom preko Himalaje otputovao sam izKathmandua u 1000 km udaljenu Lhasu. Stran-ci su tu prometnicu odmah nazvali »Road toHell« (cesta za pakao), najviše zbog toga što seu samo tridesetak kilometra penje s visine od1300 na 5200 m na prijevoj Lalung Leh (sl. 19).

Iz Lhase danima nisam mogao pronaæiprijevoz do nepalske granice, ali èar je bio utome što je to bila prva i zadnja godina kada sustranci mogli samostalno putovati po Tibetu.

Preživljavalo se i putovalo na najnevjerojatnijenaèine. Negdje sam proèitao da je svaki drugizapadnjak koji je tada patio u Tibetu, poslije otome napisao knjigu. I ja sam meðu njima(»Dodiri Neba«).

Ništa manje zanimljivo bilo je koju godinukasnije letjeti zrakoplovom preko Himalaje iEveresta (sl. 20) iz Lhase u Kathmandu. Aero-drom Gonngar je udaljen od Lhase 95 km, nozbog loše ceste i dugotrajnog putovanja premazrakoplovu se kretalo dan ranije, prtljaga i put-nici provjeravali su se u jednom selu u plani-nama i nakon toga autobus je dovozio putnikena betonsku pistu uz Brahmaputru. U to vrije-me letjelo se iznad Južnog sedla i da se sluèajnonetko nalazio na vrhu Everesta lako bismo gavidjeli. Danas, zrakoplovi lete puno istoènije(iza Makalua), no to je i dalje sigurno najuz-budljivija zraèna linija na svijetu.

PutovanjaNa mojem popisu putovanja do planine

Kailas (sl. 21) bez konkurencije zauzimaju prvamjesta. Do te svete planine u Tibetu, putovaosam tri puta, vodio ukupno 60 ljudi i svi do je-dnoga napravili su koru – sveti hodoèasnièkikrug oko te planine. Kora je duga 54 kilometra,najniža toèka joj je 4800 m, a najviša 5700 m.

Prvo putovanje kamionom 2000 km poTibetu bilo je najnepredvidljivije, jer nismoimali dozvolu, a u to vrijeme do Kailasa zbogloše, zapravo nepostojeæe ceste stizali su tekrijetki. Drugo putovanje od èak 3000 km bilo je

336

18 19

sjevernim putem po beskrajnoj pustinji, a natreæem bili smo na svetkovini Saga Dawa (sl. 22),dogaðaju koji æe se ponoviti tek za 58 godina.To je nesumnjivo bio najbrojniji visinski skup upovijesti (oko 30.000 ljudi) koji su istoga danadošli na sedlo Drolma La na 5700 metra.

337

21

22

20

Nestale kultureTeško se odluèiti koje su me naviše dojmile

na mojim putovanjima, jer ih je bilo mnogo.Nekako mi je najdraža ona u gotovo nikom zna-nom Zaboravljenom kraljevstvu Guge na tro-meði Indije, Pakistana i Tibeta. Stoljeæima je takultura bila zaboravljena, a glavni grad Tsapa-rang (sl. 23) napušten, dok ga nisu ponovo pro-našli prije pedesetak godina. Kinezi su zbogblize vrlo nemirne granice u Himalaji strance uGuge poèeli puštati tek prije deset godina.

Svi znamo za latinskoamerièke izumrle civi-lizacije Maya, Azteka i Inka, no malobrojnimaje poznato da je istovremeno s Egipæanima pasve do doba stare Grèke petnaestak tisuæa kilo-metra zapadnije preko oceana postojala kultura

Chavin, visoko u planinama Bijelih Kordiljera.Obilazak tih, nakon gotovo 3000 godina zaèu-ðujuæe oèuvanih zidina hramova privlaèan jeizlet za sve planinare koji se pripremaju zauspon na obližnji Huascaran (6768 m), najvišivrh Perua. Pogotovo za vježbe živaca, jer secjelodnevna vožnja do Chavina (sl. 24) odvijatik uz rubove dubokih provalija.

PlemenaPisati o plemenima èiji pripadnici žive ne-

gdje daleko od današnje civilizacije i koje suvidjeli tek rijetki bijelci, najbrži je naèin dapostanete domaæi Indiana Jones, kakvih u po-sljednje vrijeme ima sve više. U Tanzaniji iKeniji, nakon planinarenja posjet selima pono-snih Masaja koji su stoèarstvo i tamanjenjelavova zamijenili pružanjem turistièkih uslugapostali su obvezni šlag na kraju mnogih naših»ekspedicija«. Isto mi se èinilo kada mi je po-nuðeno od lokalnog agenta da južno od jezeraEyasi u bushu potražimo pleme Hutatze kojižive kao u kamenom dobu (sl. 26). Dugo smoih tražili, jer nijednom normalnom turistu, alini agenciji ne pada na pamet otiæi iz udobnostidobro organiziranih nacionalnih parkova u

338

23

24 25

trnje i prašinu. Selo Hutatzea po svom izgledu,vidljivom naèinu života i lovu na životinje nakoji smo kasnije krenuli s nekoliko mladiæa, bioje uistinu pravi ugoðaj iz kamenog doba ilimaestralna režija Stevena Spielberga koji jeèuèao u nekom obližnjem grmu. Nisam želio otome imati ikakav stav, ali nedavno gledajuæi na»National Geographic Channelu« ugodno samse iznenadio kada su u jednom filmu prikazaliisto pleme Hutatze, znanstveno dokazujuæikako genetski i po naèinu života 100 % odgo-varaju tzv. Adamu, pretku svih današnjih ljudina svijetu koji je prije 160.000 godina konaènoodluèio da se njegovi potomci baš iz tih krajevadanašnje Tanzanije prošire po cijelom planetu.Bili Hutatze iz kamenog doba ili ne, moji favo-riti su ipak oni iz plemena Drogpa, pravisrednjovjekovni nomadi koji žive na zapadu isjeveru Tibeta (sl. 26).

SvetkovineKao i u našim brdima, svugdje po svijetu,

takoðer su vrlo popularne svetkovine u plani-nama. Jedna od najljepših je ona èudnog naziva»Jogurt festival« (tibetski Zhoton) iznad samo-stana Drepung zapadno od Lhase. Sredinom

ljeta kada završava tradicionalna meditacijaredovnika u obližnjim planinama, izgladnjelimsveæenicima servira se samo jogurt, što je i razu-mljivo, jer bi im od bilo èega drugoga pozlilonakon dugotrajnog posta. No, jogurtske radostismiju zapoèeti tek kada lame u prikladni trenu-tak (s prvim zrakama Sunca), da svima stanesrce od tog velièanstvenog prizora, razmotajuviše tona tešku i 30×30 metara veliku slikuBuddhe (sl. 27) niz strmu planinsku padinu.

26

27

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINA

Zamisao o organiziranom pohodu na pla-ninu Bjelašnicu rodila se meðu nekolici-nom èlanova HPD »Željeznièar« iz Za-

greba prilikom lanjskog uspona na Magliæ, naj-viši vrh u BiH. Buduæi da smo odsjeli u moder-nom i lijepo ureðenom planinarskom domu naMalom polju na Igmanu, veæ smo pomislili da bitaj dom mogao biti idealno polazište za obližnju

Bjelašnicu. Nakon višemjeseènih priprema, or-ganiziran je èetverodnevni izlet, od 22. do 25.lipnja.

Na putovanje do Sarajeva »potrošili« smo7 sati, pa nam je ostalo dovoljno vremena daobiðemo stari dio Sarajeva, poznatu Bašèaršiju.Èaršija je orijentalno graðeni obrtnièko-trgo-vaèki dio grada izgraðen u 15. stoljeæu kad je

DA

MIR

BA

JS

Bjelašnica – ponovnootkrivena ljepotica

Damir Bajs, Zagreb

beg Isa Isakoviæ osnovao Sarajevo. RijeèBašèaršija ima korijen od rijeèi »baš« koja naturskom znaèi »glavna«, dakle, glavna èaršija.Tijekom 15. i 16. stoljeæa oko nje su se razvijalemahale, stambene ulice. U to vrijeme Sarajevoje bilo jedan od najveæih turskih gradova uEuropi i brojalo je oko 50.000 stanovnika. Naj-poznatije povijesne graðevine su Gazi Husrev-begova džamija i Sahat kula.

Naravno da smo probali i èuvene æevape,soène i vruæe, koji su potpuno opravdali našaoèekivanja. Tko zna, zna! Potkraj dana posje-tili smo društvene prostorije sarajevskog PD»Željeznièar«, koji su naši višegodišnji prijateljii èiji je mladi i agilni predsjednik, Anis Èeljo,bio naš domaæin i vodiè na terenu. Pred noæuputili smo se na Igman i udobno se smjestili uèiste i uredne sobe planinarskog doma. Kao icijela Hrvatska, tu veèer proveli smo pred tele-vizijskim ekranom oèekujuæi da naši nogome-taši »preslušaju« Australiju. Iako se to nije do-godilo, nismo bili tužni, jer smo znali da æemoiduæa tri dana uživati u ljepotama prirode.

Za sutradan smo planirali napornu turu oddesetak sati hoda. Za poèetak, èekao nas jeugodan uspon do sela Bobovice. Stara ruralna

arhitektura toga, a i mnogih drugih bosanskihsela kao da se nije mijenjala stoljeæima. Nigdjeni traga asfaltu, novim kuæama, antenama,vodovodu, kanalizaciji niti drugim tekovinamacivilizacije, ali zato nema niti stresa na licimagorštaka. Oni su se ubrzo okupili oko nas kaoda prvi put vide strane ljude. Mislim da bi misredina izmeðu tih dviju krajnosti najviše odgo-varala.

Nakon kraæeg odmora, slijedio je dug i vrlonaporan silazak u kanjon rijeke Rakitnice, zakoji su nam rekli da bi trebao postati nacionalnipark. Zbog svoje ljepote on to svakako zaslu-žuje. Dojam velièanstvenosti pojaèava pogledna okolne okomite stijene koje bi i alpinistiteško svladavali. U dnu kanjona, u samom kori-tu puno je velikog odlomljenog kamenja, a pre-lazak je moguæ jedino preko viseæeg mosta, kojije dotrajao, pa je potreban osobit oprez. Nakontridesetak kilometara toka Rakitnica se ulijevau drugu prirodnu ljepoticu, Neretvu. Na poèetkuovoga gorostasnog kanjona, èije strane dosižu i400 metara visine, vidjeli smo slap Studenipotok, što se kao bijela èipka ruši u dubinu.

Iduæe je odredište selo Gornji Lukomir, kojeje poznato po vrijednim ženama prediljama. One

341

Voda žubori glasno u kanjonu Rakitnice

DA

MIR

BA

JS

su okupljene u društvo žena »Konjièanka« ispremno su nam pokazale svoje radove od ovèjevune. I ovo selo ne izgleda ništa razvijenije, štone èudi, jer je rijeè o najvišem stalno naseljenommjestu u BiH, na 1495 metara. Zbog svog izgledai izoliranosti nalikuje etnološkom muzeju naotvorenom. Veæina je kuæa od kamena i pokri-vena šindrom od trešnjinog drveta. Nekolikokuæa ima modernizirani krov od zahrðalog lima,što baš i ne izgleda lijepo. Dojmila nas se nepo-srednost seljaka koji svakog otvoreno primaju nestideæi se svojeg društvenog položaja nitiokruženja u kojem žive. Prije nekoliko godina usredištu sela sagraðena je planinarska kuæa kojaje vrlo udobna i èista pa se u njoj može udobnosmjestiti veæi broj ljudi. Kljuè se nalazi kod su-sjednog mještanina. Unatoè našoj želji da osta-nemo što dulje, valjalo je poæi, jer nas je èekalojoš 15 km ili 4 do 5 sati naporna hoda. Buduæi daput vodi visinama izmeðu 1500 i 2000 metara, vi-dici su daleki, jer su šume zamijenile livade pre-pune cvijeæa. Prolazili smo i Dugim poljem, a po-gledi s njega zaustavljali su se na vrhovima kojisvi odreda imaju oko 2000 metara.

Iako umorni, jer je u našim nogama veæ biocijeli dan naporna hoda, hitro smo grabiliprema mjestu gdje nas je èekao autobus. Raz-log je bio prozaièan: spremalo se nevrijeme.

I samo što smo sjeli – pravi prolom oblaka. U kratkoj vožnji od èetvrt sata do planinarskogdoma svi smo zadrijemali od umora. Nije nièudo da smo sanjali o ljepotama što smo ih tajdan upili u sebe nadajuæi se da æe dugo ostati unama.

Nakon dobrog sna i odmora subota je tre-bala, a i bila je najzanimljiviji dan našeg borav-ka u Bosni. Došavši do hotela Maršal i velikogapartmanskog naselja u izgradnji na Velikompolju na Igmanu, nismo se mogli oteti dojmu dase radi o pretjeranoj intervenciji u prirodniokoliš. Kada još istovremeno doðe i do pet tisu-æa skijaša, priroda æe neminovno biti ugrožena.Od hotela smo krenuli u pohod vrhu Bjelašnice,koji smo dobro vidjeli sa starta. Put isprva vodikroz gustu bukovu šumu, a pola sata poslijeizlazi na livade gdje pasu konji, a malo podaljestado gladnih ovaca. Na stazi se našao i šareniposkok koji je ubrzo šmugnuo u svoje skrovište.Oèito je da se više preplašio planinara nego minjega. Ili je to možda bilo po onoj staroj: »Pa-metniji popušta«.

Ubrzo stižemo do sedla na Štinom dolu sveæim ostatkom snijega i omanjim jezercemkoje je nastalo njegovim otapanjem. Slijedi str-miji uspon oko sat i pol do vrha Bjelašnice. Okonas je bilo puno proljetnog cvijeæa, a sve širi vi-

342

I ovce se hlade na snijegu

DA

MIR

BA

JS

dik otkrivao je svu ljepotu okolnih planina,Visoèice, Prenja i Èvrsnice. Svi njihovi vrhovijoš uvijek su imali bijele kape, jer je ova zimabila duga i snjegovita. Što smo bliže vrhu, ja-snije se vidi opservatorij na njemu. Velikanaranèasta zgrada postajala je sve veæom, abijeli jezici snijega što su se spuštali niz padinuizgledali su kao ostaci ledenjaka. Zadihani, alii sretni, stigli smo na vrh i prije naznaèenogvremena.

Nažalost, ubrzo smo vidjeli da je još nedav-no ovdje bjesnio rat. Nekada vitki televizijskitoranj ležao je srušen i oslonjen na obližnjuzgradu koju je gotovo cijelu uništio. U zavjetrinismo odahnuli, a potom se uspeli na terasuopservatorija s koje je širok vidik na sve strane.Visina od 2067 metara to omoguæava. Vidlji-vost je bila vrlo dobra, pa smo izmeðu ostalogmogli dobro vidjeti cijelu olimpijsku stazu zaskijaški spust. Nikako nisam mogao uskladitidva dogaðaja suprotnih osjeæaja i predznaka:najveæu svjetsku sportsku priredbu i okrutan rat.

Podijeljenih misli pošli smo dalje. Poslijesmo spoznali da je sljedeæih tri sata bilo neštonajljepše što je veæina od nas ikada proživjela uplaninama. Blago valovita visoravan, prepunacvijeæa, stada ovaca što se hlade na snijegu i po-gledi na obližnje kamenite vrhove nešto je što

se rijeèima ne može doèarati. To treba vidjeti idoživjeti! Sve je bilo nekako veliko i lijepo, kaou snu. A tek mirisi oko nas: prava aroma tera-pija. Doðe nam da legnemo i uživamo, ali zbogkratkoæe vremena žurimo dalje.

Tri sata nam je trebalo do prvoga planinar-skog doma Sitnik. Iako je zatvoren, mogli smose opskrbiti hladnom vodom iz obližnjeg bu-nara. Za iduæih pola sata stigosmo do planinar-skog doma Stanari i tu imamo dulji odmor.Dom se nalazi iznad samog pastirskog naselja,uz još nekoliko vikend kuæica. Ove ga je zimeteško oštetila lavina s obližnje padine. Odnijelaje cijeli boèni zid zgrade, pa sad izgleda kao

343

Opustošena zgrada opservatorija na vrhu Bjelašnice

DA

MIR

BA

JS

Planinarski dom Sitnik

DA

MIR

BA

JS

izlog u kojem možete vidjeti što se radi u pro-storiji. Osim toga kao da se cijeli dom malonakrivio i pomakao. Domar kaže da æe ga dozime popraviti i da je još prije dva tjedna ovdjebilo puno snijega, a prilazni šumski putovi suneprohodni. Nama se na ovoj vruæini to ne èinimoguæim, ali kad na susjednoj planini Hrani-savi ugledasmo velike krpe snijega, znali smoda govori istinu.

Dobar je bio posluženi grah, godio nam jeodmor, ali ipak je valjalo poæi dalje. Sat vre-mena poslije i 200 metara niže u šumi nailazimona planinarski dom Podgradina, koji je zatvo-ren. Gotovo mi nestvarno izgleda drvena kuæa,pomalo orijentalnog izgleda, usred dubokešume. Nigdje livade, nigdje vidika ni nekog za-nimljivog mjesta u okolici. Nije nam se bašsviðalo ovo pomalo mraèno mjesto, te smoubrzo nastavili šumom do posljednjeg u nizuplaninarskih domova na ovom dijelu Bjelašnice.Nakon više od sata, povremeno strmog silaza,što su naše umorne noge jedva izdržale, stigo-smo do neugledne male i stare kuæe uz koju segradi novi dom na Šavnicima. Godine 1999.stari je planinarski dom izgorio, a ova mala

zgrada nekada je bila pomoæna zgrada. Vrloljubazni domaæin nadoknadio je nedostatakkomfora dobrom kavom i hladnim piæima.Kako je to bilo dobro! A kako i ne bi nakondesetak sati naporna hoda, preko tisuæu metarauspona i tisuæušesto metara silaska.

Posljednji dan iskoristili smo za posjetdvjema zanimljivim prirodnim znamenitostima,vrelu Stubo, dragocjenom izvoru na jugozapad-noj strani Bjelašnice, gdje se napajaju brojnastada ovaca, i vrelu Bosne kraj Ilidže. RijekaBosna ima više desetaka manjih vrela i tek senakon nekoliko stotina metara sve pritokespajaju u jedan tok. Izmeðu tih malih vodotokasagraðeni su brojni slikoviti mostiæi, slièni oni-ma iz zagrebaèkog Maksimira. Cijeli park doimase vrlo lijepim, pomalo podsjeæajuæi na poznatejapanske vodene parkove. Naravno da je u sklo-pu parka i nekoliko ugostiteljskih objekata paposjetitelj može naæi okrjepu za sva osjetila.

I što reæi na kraju? Uživali smo u prirod-nim ljepotama Bjelašnice, upoznali nove prija-telje i dogovorili buduæu suradnju. Ispunila suse sva oèekivanja i zato smo se sretni i zado-voljni vratili svojim kuæama.

344

Sudionici prvog poslijeratnog društvenog izleta zagrebaèkih planinara na Bjelašnicu 22. – 25. lipnja 2006.

DA

MIR

BA

JS

Topli su ljetni dani kada planine pjevaju.Pjesma planine, nebo plavo i èisto, bijeli,na suncu isprani kamen, vatromet zele-

nih boja i planinskog cvijeæa... to je Èabulja. Vrijedi uistinu doæi i posjetiti ovu lijepu

hercegovaèku planinu. Njezin gotovo 30 kilo-metara dug kameni lanac doima se velièan-stveno, kao i široki vidici te strme stijene i liticedostojne stijenama obližnje Èvrsnice. To je ra-zlogom što je šibenski »Kamenar« u plan ovo-ljetnih izleta uvrstio i Èabulju. Dug put do oveplanine prekidali smo zanimljivim usputnimskretanjima. Najprije smo u Grabu, mjestancunedaleko od Trilja, pogledali stare i slikovitevodenice, veliko ribogojilište i izvor istoimenerjeèice. Vodenice su u tradiciji Grabljana sino-nim kruha i obilja. I dok drugdje vodenice pred-stavljaju objekt etnografije, ovdje su one dio go-spodarstva. Posvuda bujno zelenilo zagrlilo sti-snute kuæe vodenièara, a slatki miris mljevenažita širi se uokolo!

Na našem daljnjem putu pratimo modro-zeleni tok Cetine i uskoro prelazimo granicu.Stigli smo u Ljubuški. Njegov prvi spomen da-tiran je u sredinu 15. stoljeæa, a kroz povijest sejavlja pod razlièitim imenima: Lublan, Lubussai dr. Na uzvisini iznad mjesta ostaci su srednjo-vjekovne utvrde koju je, izgleda, podigao her-ceg Stjepan Vukèiæ Kosaèa. Turci su je zauzeli1472. i držali do 1878. kada je Bosnu i Herce-govinu anektirala Austrija.

Danas je Ljubuški moderan grad, gospo-darsko i politièko središte ovoga kraja. Proæikroz Ljubuški, a ne svratiti na Trebižat i vidjetislap Kravice bio bi pravi propust. Svega neko-liko kilometara od grada, rijeka Trebižat tvoritaj nadaleko poznati slap. Široka sedrena bari-jera, za najveæeg vodostaja široka èak i do 130metara, izaziva divljenje. Iz bezbroj pukotina 30metara visoke stijene šikljaju mlazovi vode, augodna svježina i miris vodenog bilja širi semeðu kupaèima i brojnim posjetiteljima. Sve

BOSNA I HERCEGOVINABOSNA I HERCEGOVINAA

NTE

JU

RA

S

Na Èabulji ovoga ljetaAnte Juras, Šibenik

Tipièan pejzaž vršnogdijela Èabulje

podsjeæa na plitvièke Sastavke. A sunce žestokoprži.

U nedalekom Meðugorju velika je gužva.Mnoštvo hodoèasnika došlo je na proslavu 25.godišnjice Gospina ukazanja. Ovdje smo se naj-duže zadržali i sjedinili s mnoštvom u molitvi izahvali.

A onda, za svega pola sata vožnje, eto nasu Mostaru. Doèekali su nas naši dragi prijateljiiz HPD-a »Prenj 1933«. Uz njihovo vodstvorazgledavamo zanimljivosti glavnoga hercego-vaèkog grada.

Veæ su popodnevni sati, a sunce ne popušta.Žurimo u Bogodol. To je naselje u podnožjuÈabulje, 20 kilometara od Mostara. Naši su nasdomaæini usputno zaustavili na najboljem vidi-kovcu na široku panoramu Mostara. Okolinunadvisuju brda Hum i Stolac i 107 metara visoktoranj crkve sv. Petra i Pavla. Kažu da je Mostardobio ime po »mostarima«, èuvarima mosta, aneki misle da je postalo od rijeèi most i star,vezujuæi ga tako uz Stari most. Užitak je doæi uMostar, na lijepu i zelenu Neretvu.

Noæ smo proveli u planinarskom domu uBogodolu, zapravo preureðenoj nekadašnjojškoli. Dom ima dvije spavaonice s petnaest kre-veta, dnevni boravak i kuhinju, elektriènu ener-giju i vodu iz cisterne. Pred domom je pogodan

prostor za odmor i druženje, gdje smo blagovalite uz pjesmu i ugodan razgovor ostali do kasnou noæ.

Ujutro, drugog dana našega boravka, pro-budilo nas je sunce i veseli cvrkut ptica u Bogo-dolskoj dolini. Bogodol, nakon posljednjeg rataraseljen i sada uljepšan vikendicama Mosta-raca, još je spavao kad smo krenuli u pohodÈabulji. Ta je planina najveæim dijelom gola ikrševita. Smjestila se izmeðu rijeka Drežanke iNeretve, podno Èvrsnice, a krase je brojnivrhovi iznad tisuæu metara. Najviši je VelikaVlajna (1780 m), pa slijede Mala Vlajna (1686 m),Ošljar (1682 m), Medvjed (1679 m), Zasjeda(1625 m) i još neki manji.

Dakako, krenuli smo na najviši vrh. U lite-raturi i na zemljovidima navode se razlièitaimena i visine tog vrha. Najèešæe je ime VelikaVlajna, ali i Velika Vlajina i Velika Vlahinja.Zasigurno je Vlajna nastala sažimanjem imenaVlajina ili Vlahinja, a sve je vezano uz neka-dašnje Vlahe na ovim prostorima. Stanovništvou podnožju planine zna za Èabulju kazati Èa-bolja.

Za visinu najvišeg vrha navode se podaci:1776 m, 1779 m i 1780 m. Uzmimo, ipak, za toè-nu nadmorsku visinu podatak upisan na vrhuplanine: Velika Vlajina, 1780 m. Uspon marki-

346

Na putu za Veliku Vlajnu

AN

TE J

UR

AS

ranom stazom s južne strane, od Bogodola dovrha, traje oko pet sati. On se može i skratiti zaoko dva sata terenskim vozilom na makadam-skom putu do Gornjih Dolaca. Kao orijentirsluži Èuljkova vikendica. Ovdje vožnju možemoprekinuti i nastaviti pješice oko jedan sat dolokve Kondžuše (1500 m), ili nastaviti vozilomjoš koji kilometar, a onda pješice, opet okojedan sat, do spomenute lokve. Ona je ugodnomjesto za duži odmor prije strmog uspona nasam vrh.

Do lokve put vodi valovitim obroncimavrletne i bezvodne Èabulje. Na zelenim livada-ma i pašnjacima šareni se raznobojno planin-sko cvijeæe i naroèito veliki grmovi majèinedušice. Pastira i njihovih stada, meðutim, ne vi-dimo. Nakon rata ih nema. Planina je utihnula.Kao spomen na bolja vremena tu je Pogledaèa(oko 1400 m) s koje su nekada pastiri proma-trali kretanje svojih velikih stada ovaca i urušenikatuni s kamenim ogradama oko torova, štopodsjeæaju na velebitsko Mirevo.

Još su oèuvane èatrnje u Donjim Docima iBogodolskoj uvali i ledenjaèe u Dolovima izkojih se vadio snijeg i topio za napajanje stokei dobivanje vode. Tek se na sjevernoj padiniplanine pojavljuju stalni vodotoci. Oni hraneDrežanku, koja izvire ispod Èvrsnice i ulijevase u Neretvu kao njezin desni pritok.

Oskudica vode i žarko hercegovaèko suncenisu umanjili ljepotu planine ni užitak planina-renja. Ipak je pravi spas hladovina šumskog po-druèja Vanjaèa koje se proteže od lokve Kon-džuše do pred sam uspon na vrh. Od lokve dovrha preostalo nam je oko 2 do 2 i pol satastrmog uspona.

Vrh je zarastao tvrdom masnom travom iklekovinom bora, a u jamama i procjepima bi-jeli se vjeèni snijeg. HPD »Prenj 1933« oznaèioga je metalnim križem i ploèom s natpisom.

Uspon na vrh i zanimljiv vidik s njega pod-sjeæaju na sliku planine iz djeèjih slikovnica. Sasjeverne strane planina se strmo ruši u veliko izastrašujuæe kameno grotlo pred kojim su seisprijeèile okomite stijene Èvrsnice prošaranesnijegom. Dolje, na dnu grotla, gdje su se Èabu-lja i Èvrsnica nešto više razmakle, nižu se nase-lja Perutac, Petralj, Striževo i druga. Meðunjima sjaji se Drežanka, duga 32 kilometra.

Njezin kanjon smatraju najdubljim i najljepšimu Bosni i Hercegovini. Jasno se razabiru obli-žnji vrhovi Èvrsnice: Ploèno (2228 m) i VelikiVilinac (2116 m) i Pešti brdo (2030 m) te malodalje, obavijeni plavkastom izmaglicom, Prenj(2123 m), Vran (2074 m) i Cincar (2006 m).Kad je vrijeme èisto i bez izmaglice, vidi se èaki televizijski toranj na biokovskom Svetom Juri(1762 m). Posvuda iskonska ljepota i èarobnividici!

Ovim su carstvom prirode nekada davnogospodarili hrvatski knezovi. To potvrðuje nat-pis kneza Baboniæa, uklesan 1354. godine u sti-jeni Zaušja i zapis vojvode od Masne, kojim tajsrednjovjekovni velikaš proklinje svakoga tkoukloni njegovu ploèu ili potare slova, danasjedva vidljiva u izlokanom kamenu na putu odDrežanke na Malu Èvrsnicu.

Preko Èabulje najbliža je veza izmeðuMasne Luke i blidinjskih sela pod Èvrsnicom smostarskom ravnicom. Tim je putom vodila inekada popularna Hercegovaèka planinarskaobilaznica. Vodila je od Stare Drežnice prekosela Vrdi i Krkovaèkog klanca na Veliku Vlajnui dalje u Bogodol. Takoðer, sadašnjim vrlološim makadamom dugim 50 kilometara, mo-guæe je doæi u Bogodol i na Èabulju iz smjeraBlidinja, preko Klanca, Pavlove jele i Ladine.

I dok ovo pišem pred oèima su mi Dražen,Miljenko, Olga, Smilja, Goran i drugi prijateljiMostarci, rascvjetani grmovi majèine dušice,mirisi zelenih pašnjaka i proplanci obasjanisuncem. Bože moj, Èabulja!

347

Vidik s vrha Èabulje podsjeæa na alpske krajeve

AN

TE J

UR

AS

Postoji li u Hrvatskoj gorovito podruèje zakoje se može reæi da je turistièki i plani-narski pa i opæenito gotovo potpuno ne-

poznato, to je Banovina. Taj veliki prostor,omeðen donjim tokom Une na istoku i jugo-istoku, Savom i donjim tokom Kupe na sjeverute suhom granicom prema Bosanskoj krajini nazapadu, danas zaobilaze svi glavni prometnipravci. Nesretne povijesne okolnosti unazaði-vale su taj prostor još od turskih vremena pa svedo nedavnog Domovinskog rata, zbog èega seu njemu nisu razvila nikakva veæa naselja, anepostojanje takvih središta glavni je razlogzašto je do danas Banovina nažalost umnogomezaostala i izolirana.

U davnini je to, meðutim, bilo razmjernodobro razvijeno podruèje, ponajviše zahvalju-juæi – kakve li ironije! – važnom prometnompoložaju na putu izmeðu dalmatinske obale i

Panonske nizine. Radi nadzora nad tim pro-metnim pravcem, vrlo rano razvile su se uPounju brojne gradine i utvrde, od kojih je s da-našnjeg povijesnog gledišta najznaèajniji Zrin.

Osim toga, na naseljavanje i život u ovomkraju povoljno je utjecalo i rudno bogatstvo.Opæenito, podruèje je bogato kaolinskim i lapo-rastim glinama i u geološkom pogledu je vrlo za-nimljivo. Zna se da su željeznu rudaèu (limonit)te srebrnu i olovnu (galenit) iskorištavali Kelti.Rudu su poslije iskorištavali i Rimljani, ruda-renja je bilo prije dolaska Turaka 1578., a nak-ratko je obnovljeno i nakon njihova povlaèenja.

Zrinska gora – šuma bez vidikaNajveæi dio Banovine zauzima prostrana

šumovita Zrinska gora, koja daje cijelom po-druèju Banovine gorska obilježja. Gora ima vrlorazgranat reljef s brojnim dugaèkim šumovitim

GORE NA BANOVINIGORE NA BANOVINI

U potrazi zaizgubljenim ZrinomŠto ima na Hrastovièkoj i Zrinskoj gori

Alan Èaplar, Zagreb

Tipièan krajolik Zrinske gore

kosama strmih strana izmeðu kojih su dubokousjeèene potoène doline. Iako je površinomveæa od veæine hrvatskih gora, jedna je od oniho kojima se pisani tragovi jedva mogu pronaæi.Sjeverni izdanak Zrinske gore u blizini Petrinjepoznat je pod imenom Hrastovièka gora i plani-narima je malo poznatiji zbog djelovanja pe-trinjskih i sisaèkih planinara.

Želite li se uputiti u upoznavanje Zrinskegore, svakako morate raèunati na nekolikookolnosti koje æe izlet – blago reèeno – uèinitiuzbudljivim. Prvo i najgore saznanje je da nepostoji vjerodostojna karta tog podruèja. Naj-bolju pomoæ za snalaženje pruža Veliki atlasHrvatske, ali treba znati da su ceste u njemu

oznaèene prema službenoj podjeli na državne,županijske i lokalne, a ne prema kvaliteti kolnika.U podruèjima poput Banovine to znaèi da suneke ceste koje su oznaèene kao prometnicežupanijskog ranga jedva prohodne (oduzmeteli gas i izbjegavate rupe možda uspijete proæi),a dobar dio »lokalnih cesta« samo se uvjetnomože nazvati cestama jer su zarasle, odronjeneili je rijeè o uskim kolnim putovima koji jedno-stavno svakom pažljivom vozaèu izgledaju bez-nadno za prolaz. Putokaza tu i tamo ima, ali onine ulijevaju baš neku sigurnost da ste na pra-vom putu. Na terenu nema ni nekih upadljivihorijentira pa æete vrlo brzo steæi osjeæaj da neznate gdje se nalazite.

349

Ta uzbudljiva mreža cestovnih iznenaðenja,zahtijeva da koristite terensko vozilo ili da svojautomobil za jedan dan prekvalificirate u tukategoriju, zagrizete zubima i prihvatite èinje-nicu da æe vozilu stradati amortizeri i podvozje,te da æete morati prati automobil od blata kojeæe se nanijeti na njegove bokove. Autor ovihredaka samo na posljednjem izletu tri-èetiriputa opasno je dnom auta zagrebao cestu, štoni suputnicima ni njemu nije ostalo u lijepojuspomeni. Zvuk paranja metala ispod vas, pod-sjetit æe vas da bi ostati nasukan negdje na Zrin-skoj gori bilo ravno katastrofi.

Za planinarenje je cijela gora zapravo pot-puno neatraktivna jer je pretežno šumovita, anema na njoj ni ciljeva kakvi inaèe privlaèe pla-ninare. Nema planinarskih ni izletnièkih kuæa,a premda se mnogi grebeni odlikuju strmimstranama, vrhovi su nezanimljivi jer su zatvo-reni šumom ili je vidik koji pružaju toliko siro-mašan da nije vrijedan spomena. Šumarije kojedjeluju na ovom podruèju, nedostupnije šumeuopæe ne diraju pa je zelenilo zagospodarilocijelim podruèjem toliko da je sve osim cesta iputova koje ljudi još koliko-toliko koriste, pot-puno neprohodno. Tijekom rata, to je podruèje

Južna kula zrinskeutvrde u središtuZrinske gore

bilo unutar granica tzv. SAO Krajine, pa do-datnu odbojnost stvara pomisao da moždanegdje ima zaostalih mina. Što se toga tièe,treba reæi da na Zrinskoj gori nema opasnostiupravo zato što je bila u »unutrašnjosti« »Kra-jine«, a na Hrastovièkoj gori minski nesigurnimsmatra se samo sjeverni dio kod Petrinje ukojemu nema planinarskih putova. Minski sum-njiva podruèja oznaèena su ploèama Hrvatskogcentra za razminiranje.

Možda jedina planinarska vrijednost Zrin-ske gore upravo leži u njezinoj potpunoj izolira-nosti, koja na zalutalog posjetitelja ostavljadublji dojam nego bilo što drugo. Èovjeka isto-dobno oduševljava i nelagodnim èini spoznajada se našao u podruèju koje se nije mnogo pro-mijenilo od 19. i ranijih stoljeæa, pustom, tradi-cionalnom, a po mnogoèemu drugaèijem odbilo kojeg drugog dijela Hrvatske. Starih drve-nih kuæa ima više nego u bilo kojem dijeluHrvatske (30% svih kuæa je drvene gradnje), pabi se svako selo moglo svrstati u kategorijuetno-sela. U mnogim selima još ima ljudi, norijeè je uglavnom samo o starcima. Svi æe radoizaæi iz svojih kuæa kad primijete automobil dabi Vas uputili i proèavrljali, jer to nije svako-dnevni dogaðaj u njihovom kraju.

Skriveni grad slavnog imenaNajbolji primjer koliko je Zrinska gora malo

turistièki i planinarski poznata je utvrda Zrin,po kojoj su ime dobili cijela prostrana gora islavni rod hrvatskih velikaša Šubiæa. Ova biutvrda, da se nalazi na nekom turistièki privla-ènijem podruèju, veæ zbog samog imena Zrinskikoje je obilježilo hrvatsku povijest, bila zasi-gurno prvorazredna turistièka atrakcija. Ona je,meðutim, u prilièno jadnom stanju, no bar jeprilaz od sela Zrina do utvrde prokrèen, tako daæete – uspijete li naæi pravu »cestu« do sela –razmjerno lako stiæi do ruševine.

Utvrda Zrin se prvi puta spominje krajem13. stoljeæa kada su njime vladali Baboniæi. Po-znato je da je veæ tada bio sjedište njihova gole-ma posjeda na lijevoj obali Une. Ne zna se kakoje kralj Ludovik I došao u posjed tih imanja, alise pouzdano zna da je 1347. knezovima Bribir-skim, toènije Grguru i Jurju, sinovima banaPavla Šubiæa, uz oprost za njihovo buntovno

ponašanje i u zamjenu za posjed Ostrovicublizu Skradina darovao posjede u Pounju koji-ma je upravno sjedište bio Zrin. Kralj Ludovikna taj je naèin premještao opasne mu velikašeiz Bosne i Dalmacije u hrvatske krajeve, pa jeslièno uèinio s Kurjakoviæima, Nelipiæima,Hrvatiniæima i drugima. Bribirski knezovi Šu-biæi postali su tako Zrinski.

Najslavniji izdanak te loze, Nikola ŠubiæZrinski roðen je upravo u Zrinu, oko 1508. go-dine. I nakon njegove junaèke smrti kod Sigeta,Šubiæi su ostali u vlasništvu velikoga zrinskogposjeda sve do turskog zauzeæa 1577. i 1578. go-dine. Utvrdu Zrin Turci su osvojili 20. listopada1577., nakon što je Ferhad-beg izgradio drvenimost preko Une i s pomoæu više od 30 topovaprešao na drugu obalu. Utvrda i posjed oslo-boðeni su od Turaka tek krajem 1718. godine.

Povijesni izvori nagaðaju da ime utvrde vje-rojatno potjeèe od arhaiènog glagola zrijeti ilizirkati, što upuæuje na dobar vidik i veliku stra-tešku važnost. Na samom Zrinu, danas se vidi jakizid koji je okruživao veliki ovalni zaravanak, te vi-soka i jaka južna kula. Na rekonstrukciji napravlje-noj 1700. godine ucrtane su još dvije kružne kulena obodima, a na crtežu i drugim tlocrtima iz 18.stoljeæa vidljive su visoke i èvrsto graðene odajekoje su služile kao dvor velikaša i za smještaj vojni-èke posade. Do sredine 18. stoljeæa cijeli zrinski po-sjed bio je pod izravnom upravom Hrvatskogsabora. U ime Sabora podruèjem upravljao ban pamu odatle i naziv Banovina odnosno Banija.

351

Ruševina novog doba – spomen-dom na Èaviæ brdu

Èaviæ brdo – jedina KT jedineplaninarske obilaznice

PD »Gavriloviæ« iz Petrinje markirao je1987. godine Partizanski put Banijom iz Komo-govine do Klasniæa, kojemu je Zrinska gora bilasredišnja i najviša toèka, ali od toga danas nemaništa. Danas je jedina markacija na Zrinskojgori markacija od prijevoja Kamenice (467 m)do Èaviæ brda. Markacija vodi po asfaltnoj ce-sti, koja je u dobrom stanju i lako je prohodnaza automobile, ali pruža i pogodnu moguænostza lijepu šetnju od sat vremena jer nema pro-meta. Poèetak je 38 km od Petrinje na cestiprema Gvozdanskom, koja prelazi hrbat gore ublizini najvišega vrha. Na jednom zavoju u bli-zini prijevoja lijevo se odvaja sporedna asfaltnacesta prema Èaviæ brdu i Piramidi. Prateæi mar-kacije po cesti, za 45 minuta stiže se do ras-križja, odakle desni odvojak vodi prema nepri-stupaènom vojnom objektu na Piramidi, a lijevose po cesti stiže za još 15 minuta do razrušenogspomen-doma na Èaviæ brdu (560 m).

Planinarska oznaka vrha i metalni žig Èa-viæ brda nalaze se na zidu nekadašnjeg spomen-doma. Žig je ovoga proljeæa postavilo zagre-baèko PD »Ericsson – Nikola Tesla«, jer je

Èaviæ brdo kontrolna toèka njihove obilaznice»Najviši vrhovi hrvatskih županija«. To je jedi-na kontrolna toèka na Zrinskoj gori i jedinaplaninarska obilaznica koja ima kontrolnutoèku na Zrinskoj gori. Ovaj vrh, meðutim, nijenajviši vrh Zrinske gore i Sisaèko-moslavaèkežupanije, veæ je Èaviæ brdo zamjena za obližnjuPiramidu (616 m), glavni vrh koji je zbog ogra-ðenog vojnog objekta nepristupaèan za posjet.

Hrastovièka gora – mini-gora kod PetrinjeHrastovièka gora površinom je mnogo manja

od Zrinske gore, ali je planinarski pristupaènijai poznatija. Markacija za uspon na njezin vrhupoèinje u selu Hrastovici nadomak Petrinje, nasjeveroistoènom podnožju gore. Do Hrastovicese prilazi iz središta Petrinje, tako da se kreneUlicom Stjepana Radiæa u smjeru Hrvatske Ko-stajnice, a na raskrižju 5,5 km od središta gradaskrene desno cestom 1,5 km u Hrastovicu.

Prva markacija je pored crkve (obnovljena2001.), izvora Bartolovca i kuæe u kojoj je 1905.održana prva skupština Hrvatske seljaèke stran-ke, što je obilježeno spomen-ploèom na pro-èelju. Nakon nekoliko minuta put prolazi po-kraj ostataka kapelice Sv. Duha, iznad koje se

Strma sjeveroistoèna strana Hrastovièkegore, gledana iz Hrastovice

lijevo nalaze ostaci prastare utvrde Stara Hra-stovica. Markacije cestom dalje vode mimo ka-menoloma i stižu do drugog izvora (desnopored puta) i još 50 m dalje do donje crpne sta-nice vodovoda, a malo zatim stižu i do gornjecrpne stanice. Strmom stazom za daljnjih 150m dolazi se do vidikovca i zatim za markacijomkroz šumu na vrh. Za uspon treba sat i petnaestminuta.

Vrh Hrastovièke gore visok je 415 metara.Poznat je pod nazivom Piramida, po geodetskojpiramidi što su je krajiške vlasti podigle 1864.godine. Na nekim kartama oznaèen je i ime-nom Cepeliš, nazivom koji ima i selo na sjever-noj strani gore, odakle do vrha vodi nemarki-ran kolni put. U blizini geodetske piramide na-ziru se temelji nekadašnje planinarske kuæe.Zanimljivo je da kuæa nije propala, veæ je ra-stavljena u drvenim gredama, premještena ujedno od obližnjih sela i do danas se koristi.

Preporuka za izletŽelite li lijep cjelodnevni izlet, najbolje je

da povežete uspon na vrh Hrastovièke gore susponom na vrh Zrinske gore. Od Petrinje seuputite u Hrastovicu, popnite se na vrh Hrasto-

vièke gore i vratite istim putom, a zatim nasta-vite automobilom do prijevoja Kamenice i izletzakljuèite šetnjom do Èaviæ brda. Posjet vrho-vima u Banovini može se povezati i s obilaskomDvora na Uni, Hrvatske Kostajnice ili obila-skom kružne Petrinjske šetnice koju su okograda uredili èlanovi HPD-a »Zrin«. Starautvrda Zrin je zbog slabih cesta ipak nedo-stupnija, ali je od svih odredišta možda najza-nimljivija.

Nije to podruèje kojem æete se èesto vra-æati, ali vrijedi ga bar nakratko upoznati, jer jepotpuno drugaèije od bilo koje druge hrvatskeregije i jer ga duh starih vremena i divljine jošnije napustio.

353

Piramida na vrhu Hrastovièke gore

Planinarski putokaz na Hrastovièkoj gori

354

SLAVONSKE PLANINESLAVONSKE PLANINE

Nedjelja 2. listopada 2005. bila mi je po-sebno zanimljiva jer sam po vlastitojželji ostao potpuno sam i slobodan lu-

tati po najljepšoj slavonskoj planini, s dva naj-viša vrha, Degmanom i Cinkovcem. Toga dananisam namjeravao do njezinih vrhova nego

šetati poznatim planinarskim stazama. Jelena,Rozika i Davorin ostavili su me pod TV-tor-njem pored Tonine hacijende, inaèe veomapoznatog planinarskog okupljališta.

Ostavši sam, poželio sam u prvi mah sta-rom markacijom preko Sokolovca krenuti

prema planinarskoj kuæi na Plju-skari, ali sam odustao. Želja mepovukla da prema Pljuskari kre-nem preko Sv. Petke, koju u po-sljednje vrijeme mi planinari rije-tko posjeæujemo. Od raskrižja po-red tornja odmah sam se spustiomarkiranom strminom. Oko menemir. Tu i tamo èuje se cvrkut upla-šene ptice. Vjerojatno me željelaodvuæi dalje od gnijezda. Šum lišæapod nogama upozoravao je i ostalestanovnike na prisutnost uljeza.

Nakon desetak minuta evo mepored izvora Sv. Petke. Za divnoèudo, bio je ureðen. Od ranije samga zapamtio kao zapuštenog, sporušenim svetištem. Izgleda daovo okupljalište žena nerotkinjanarod polako ponovno otkriva.Obilazeæi izletnièku livadu opazihljubavni zagrljaj izmeðu hrasta imanje bukve koji su izrastali za-jedno iz istog panja. Stari neugled-ni mostiæi prema cesti za Tadija-noviæevo Rastušje postaše novi, sbetonskom ogradom. Cesta seobukla u novu makadamskuopravu. Izgleda da šumari plani-raju nešto što nama planinarima

obièno ne odgovara. Zakljuèih: nije

Jesenska šetnjapo Dilj-gori

Josip Èinkl, Slavonski Brod

Jesenski ugoðaj na Sovskom jezeru

355

važno. Važno je da se cestom ne mora po blatukao nekada.

Hitajuæi prema Pribudovcu, nikako da nai-ðem na skretište ulijevo. Veæ sam se uplašiosvoje posloviène nesnalažljivosti u samoæi i pri-rodi, ali, evo uskoro spasonosnog skretišta.Kreæem lijevo prema nadstrešnici i nastavljamlagano kroz usnulu jesen.

Trava je uz cestu uredno pokošena te meobuzima poseban užitak dok razgledavamcvijeæe i mnoštvo jesenjih plodova, bobica. Utrenu sam požalio što u društvu nije Ivan s knji-gom o otrovnim bobicama. U zraku se osjeæaloveliko pospremanje prirode za nadolazeæuzimu. Uskoro naiðoh na veliku rupu izlokanuod nedavne kiše. Potok se sigurno naljutio jerga je ljudska ruka zakovala u betonske cijevikroz koje mu se nije dalo prolaziti. Toliko senaljutio da ih je razbacao uokolo.

I napokon, nadstrešnica. U mladosti lijepa,a sada oronula od nebrige i paljevine. Ipak,nama planinarima služi kao odmorište prijeGalicijana. Razgledavam okoliš. Jedva èujnutišinu prekida cvrkut ptice i kucaj djetliæa. Ure-ðuju šumu. Iako bez vjetra, zvuk polomljenegranèice u letu upozorava. Èujem tišinu. Na-prosto bruji u ušima. Predivan osjeæaj! Imao je

Sjene prije sumraka u diljskoj šumi

JOS

IP È

INK

L

Planinarski putokazi na diljskom hrastu

IVIC

A K

LEM

356

pravo Pleternièanin Milan Kauèiæ pišuæi otišini.

Turski karanfili u cvatu. Rosa stidljivo mi-luje svaku travku, svaki cvijetak. Poneki zaka-šnjeli žir možda preglasno tambura udarajuæipo granama hrasta.

Napuštam ovo umirujuæe mjesto i kreæemdalje, prema Galicijanima. Kroz šikaru, premadolje. Pa kroz izorana polja. Prenisko su. Nijemi lako, jer nailazim na jedno, pa drugo, treæeraskrižje. Spasonosnog crveno-bijelog znakaniotkuda. Na prvom raskrižju spustih se još, nizstrminu, pa ponovno uzbrdo. Na drugom isto.Znam, treba prema zapadu, ali staze, ceste, pu-teljci, nekako su mi nepoznati.

Proplanak. U daljini kuæa, staja, ograðenodvorište. Vjerojatno Galicijani. Orah. Popadaliplodovi prosto mame. Žele u vreæicu, kojužurno vadim iz naprtnjaèe. U strahu od doma-æina obilazim zdanja. Nema nikoga. Vraæam sepod orah i nastavljam. Jabuka u travi. Dvije.Tri. Orasi prelijepi. Preslatki.

Odjednom u daljini skupni lavež. Kao ugo-ðeni orkestar. Sve je bliži. Skrivam skupljeno unaprtnjaèu i hrabro prema lavežu. Nije jedan,nego cijeli akord iz više grla. Uskoro, evo ih!Sjuriše se prema meni niz strminu. Tri crna

Planinarska kuæa na Pljuskari

Bezbroj slapiæa u kaskadama žubori kanjonom Pljuskare

IVIC

A K

LEM

357

ovèarska psa, gavrana. Ne žele poznanstvo.Samo upozoravaju na zajednièku hrabrost, kojaih još više zaokupi u blizini èobana. Prekrasni,rundavi, a nikakvi. Autohtoni Slavonci punièièaka, bez krpelja. Sama ih priroda ureðuje injeguje. Uskoro nailazi on, Mijo, gazda osam-ljenog imanja. Starosjedilac, lovac i umirovlje-nik iz Glogovice kuæni broj 27.

Nedugo zatim napuštam ovo zanimljivodruštvo i kreæem prema šumi Dani. Uoèavamsvako drvo obilježeno naranèastom šumarskombojom. Uskoro æe nestati i ova, jedna od naj-ljepših šuma na Dilju. Šumari kažu opravdano,jer je sazrela.

I dalje me prati tamburanje žireva po gra-nama. Igraju neku svoju igru. Kao da se utrkujukoji æe prije do zemlje. Ne znaju što ih doljeèeka. Možda mladi hrast. Možda divlja svinja.Èeka ih sigurno jedan novi životni ciklus. Okotrideset centimetara duga i mlada bjelouškazaprijeèila mi je put. I ona je plazila u skori zim-ski san.

Nailazim na poznatu markaciju i nastav-ljam dalje u neizvjesnost, jer nailazim na nepo-znat proplanak gdje je nedavno bila šuma.Markacije su nestale kao da ih nikada nije ni

bilo. Snalazim se nekako. Prepoznajem šuma-rak i hrabro prema njemu. Nije lako jer je viso-ka trava. Otkrivam. Griješim. Šumarak ipaknije moj, nego neki drugi. Eh, da je sad Ivicaovdje, bilo bi mi mnogo lakše. Nastavljam i, na-pokon, u daljini prepoznajem pravi, moj šuma-rak, Pljuskaru. Tu je planinarska kuæa koju miBroðani zovemo Davorinovom kuæom, po našemDavorinu Molnaru, planinarskom entuzijastubez kojeg ne bi bilo ovoga lijepog zdanja.

Prilazim poznatom mjestu. Putokaz upozo-rava na donošenje loživog granja. Malo daljenovi upozorava na èistoæu, u stilu »ponesi svojesmeæe sa sobom«. U kuæi i oko nje mnoštvoškolaraca. Pronalazim Blaženku, koja èesto do-vodi svoje »Šiške« iz OŠ »Blaž Tadijanoviæ«,ujedno i sekciju našega planinarskog društva.Ima ih više od pedeset. Svi su se upisali u knjiguveselja.

Nakon odmora i kraæeg zadržavanja kreæemza Gromaènik preko jezera Petnje. U sumrakstižem do jezerca u kojem se koèoperilo neko-liko crvenperki i zanimljivih kreketala. Ovdje sume od jutra èekali jutrošnji suputnici s planinar-skim osmjesima i ukusnim zalogajem.

Na obali jezera Petnje

Kada su prvi istraživaèi špiljskog sustavaMatešiæeva špilja – Popovaèka špiljapoèeli istraživati špiljske kanale kojima

protjeèe potok, zbog ondašnjih teškoæa svlada-vanja vodenih prepreka nisu ni sanjali da bi tojednog dana moglo postati speleološko uèilište.A upravo je taj sustav posljednjih nekolikogodina zbog atraktivnosti i ljepote postao jednood obveznih odredišta speleoloških škola zagre-baèkih, karlovaèkih, šibenskih i drugih speleo-loških udruga.

Špilja s dva ulazaOvaj je sustav zapravo jedna špilja s dva

ulaza. Jedan ulaz je Matešiæeva špilja, stotinjakmetara istoèno od sela Matešiæa, oko 3 kmistoèno od Slunja. Kod Matešiæ sela završavapotoèna dolina duboka dvadesetak metara,kojom sada samo povremeno teèe potok.

Prije tridesetak i više godina potok je poni-rao u špilju ispod desetak metara visoke oko-mite stijene i tekao dalje, krivudajuæi špiljom usjevernom smjeru, prema rijeci Korani. Potok

Pogled iz Popovaèke špilje

358

SPELEOLOGIJASPELEOLOGIJA

Novo speleološko uèilišteŠpiljski sustav Matešiæeva špilja – Popovaèka špilja

Vlado Božiæ, Zagreb

VLA

DO

BO

ŽIÆ

359

je postupno poèeo ponirati ispred ulaza u špilju.Kad u potoku ima dovoljno vode, ona poniredvadesetak metara ispred špilje, ali u ljetnimmjesecima potpuno presuši pa je korito potokasuho. No, potok se pojavljuje u špilji oko 200metara od ulaza i teèe dalje kroz cijelu špilju.

Drugi se ulaz nalazi oko 500 m sjeverno odulaza u Matešiæevu špilju. To je ulaz u Popo-vaèku špilju, udaljen od korita rijeke Koranepedesetak metara. Potok istjeèe kroz ovaj otvori utjeèe u Koranu.

Dužina je glavnog kanala špilje oko 640metara, a dužina s boènim kanalima više od jed-nog kilometra. Zanimljivost špilje je špiljskikanal kojim protjeèe potok i pravi jezera, bu-kove i slapove koje nije jednostavno savladati.

Prvih je dvjestotinjak metara lako prohod-no jer sada tu nema vode, a špiljski je kanal pro-stran, samo je na jednom mjestu potrebno pu-zati desetak metara. Oko 200 metara od ulazau Matešiæevu špilju iz sitastog sifona izbija po-tok i poèinju poteškoæe, jer je špiljski kanal mje-stimièno uzak, boène stijene su zasigane, alistrme, pa dalje nije moguæe prolaziti suh, veæ sesvakako mora gaziti po vodi, mjestimiènodubokoj do pasa.

Najveæu prepreku daljnjem napredovanjupredstavlja slap udaljen oko 400 m od ulaza.Visok je oko dva metra, a ispod njega se nalazi

jezero dublje od èovjekove visine. Za silazak nizslap i ulazak u jezero potrebno je prilièno vje-štine. Jezero treba proæi njegovim rubom, gdjeje voda duboka upravo toliko da èovjeku ostaneglava iznad vode.

Slijede uski dijelovi špilje, gdje se trebaprovlaèiti kroz vodu ispod niskog suženja ili poskliskim stijenama penjati iznad suženja. Po-sljednjih pedesetak metara špiljski kanal tvoridugaèko jezero u kojem je voda duboka dopasa, s muljevitim dnom i mjestimièno niskimstropom. Dolazak na danje svjetlo ujedno znaèii dolazak u Popovaèku špilju i ugodan završe-tak ove pustolovine. Odavde se kroz dvostrukiotvor Popovaèke špilje pruža lijep vidik na liva-dicu izmeðu špilje i rijeke Korane.

Ljudsko sklonište od davninaU Matešiæevu špilju ljudi su ulazili odavno.

U prostranoj ulaznoj dvorani naðeno je ljudskihizraðevina iz bronèanog doba, starog i srednjegvijeka. Nalazi su pohranjeni u Gradskom muze-ju u Karlovcu. Istraživanja dubljih dijelovapoèela su još u prvoj polovini prošlog stoljeæa,o èemu svjedoèi nekoliko potpisa iz 1917.godine, koji su od ulaza udaljeni oko 250 m.

Prava speleološka istraživanja ostvarena suu drugoj polovini prošlog stoljeæa. Prvi speleo-lozi u Matešiæevoj špilji bili su èlanovi PD »Du-

Dio špiljskogkanala oko

250 metara od ulaza u

Matešiæevušpilju

VLA

DO

BO

ŽIÆ

360

bovac« iz Karlovca, koji su 1959. prodrli oko 300m daleko od ulaza i snimili prve fotografije.Istraživanja su tijekom 1966. i 1967. nastavili èla-novi SO PD »Zanatlija« i PD »Željeznièar« izZagreba. Oni su u istraživanje krenuli iz Ma-tešiæeve špilje i iz Popovaèke špilje, ali nisuprošli daleko. Za špilju su saznali speleoloziPDS »Velebit« iz Zagreba i tijekom 1967., 1971.

i 1972. bezuspješno je pokušavali proæi. Prola-zak im je uspio tek 1973. Ušli su kroz Mateši-æevu i izašli iz Popovaèke špilje, pa su odmahprošli i obrnutim putom, tj. uzvodno. Uspjelo imje zato jer su imali ronilaèka odijela pa im pro-lazak kroz podzemni vodotok nije bila prepreka.Tada su izradili i topografski nacrt, ali ga na-žalost nisu objavili niti o svom uspjehu pisali.

Jedan od neugodnihuskih prolaza

Speleolozi ujezeru ispod

dvometarskogslapa

VLA

DO

BO

ŽIÆ

VLA

DO

BO

ŽIÆ

361

Gužva u špilji i oko njeMlada generacija karlovaèkih speleologa

(èlanovi SO PD »Dubovac« i SD »Karlovac«)sluèajno je u proljeæe 1997. saznala za špilju iodmah je istražila. Izraðen je detaljan topograf-ski nacrt, snimljeno je mnogo fotografija i uèasopisu Speleo'zin br. 8/9 za 1998. objavljenisu rezultati istraživanja.

Od tada su špilju poèeli posjeæivati i drugispeleolozi da bi provjerili svoje sposobnosti iopremu. Gotovo sve speleološke škole poèelesu posjeæivati ovu špilju za jedan od završnihizleta. Svi koji su jednom prošli kroz ovaj špilj-ski sustav izrazili su želju da ga posjete još kojiput, jer je doživljaj nezaboravan.

Prolazak ovim sustavom znatno je ugodnijiako se rabe ronilaèka ili suha nepromoèiva odi-jela. Meðutim, njih nema svatko, pa se u pro-tivnom treba smoèiti u vodi temperature samo

6 oC. Sreæom, za prolazak treba samo pola dotrièetvrt sata, što je podnošljivo.

Ove, 2006. godine, u ovaj su špiljski sustavdošli speleolozi iz više gradova, pa je bilo igužve. Za vikenda 8. – 9. travnja sudionici spe-leološke škole HPD »Željeznièar« zatekli sutamo školarce iz Karlovca, Šibenika i Kastva.Karlovèani su u stijeni ispred ulaza u Mateši-æevu špilju postavili užeta za penjanje, spuštanjei prijeèenje, pa je sustav postao višenamjenski.Ispostavilo se da je teren idealno speleološkovježbalište ili uèilište, jer se može uèiti i vježbatikampiranje u prirodi (na otvorenom i u špilji),uèiti i vježbati upotreba užeta za spuštanje ipenjanje, prolaženje suhim i mokrim dijelovimašpilje, uz predavanja sa zornim primjerima izgeologije, hidrogeologije, paleontologije, bio-speleologije, topografije i o drugim temama.

Penjaèke vježbe na stijeni iznad ulaza u Matešiæevu špilju

VLA

DO

BO

ŽIÆ

Pothlaðivanje ili hipotermija je posljedicaizloženosti tijela niskoj temperaturi. Nor-malna tjelesna temperatura tijela je 37,5

°C, a veæ ako padne ispod 35 °C govorimo opothlaðivanju.

U planini se tijelo može pothladiti zbog teš-ke fizièke iscrpljenosti, što je najèešæe rezultatprecjenjivanja moguænosti. Daleko èešæe dopothlaðivanja dolazi uslijed bolesti, ozljeðiva-nja, pada u ledenjaèku pukotinu ili zatrpavanjalavinom. Planinari bi svakako trebali imati naumu da pothlaðivanje može nastati u svakodoba godine, bez obzira na temperaturu zraka,èak i onda kada je iznad 10 °C.

Brzina pothlaðivanja ovisi o više faktora.Primjerice, što je temperatura okoline niža,pothlaðivanje je brže i opasnije. Slièno tako, štoje veæa brzina vjetra to je i pothlaðivanje brže.Vlažna odjeæa pojaèava hipotermiju, a vodaubrzava pothlaðivanje i do 30 puta. Poznato jei to da se djeca i stariji brže pothlaðuju (djecaimaju veæu površinu tijela i tanje masne naslage,a stariji imaju manje zaštitnog potkožnog tkiva).

Nažalost, kroniène bolesti pogoduju pot-hlaðivanju, a slièno tako djeluje i alkohol. Onproširuje potkožne krvne žile i na taj naèinpoveæava gubitak topline.

Organizam nastoji zadržati tjelesnu tempe-raturu uz pomoæ razlièitih mehanizama. Pri-mjerice, krv manje kola krvnim žilama kože ipotkožnog tkiva tako da se važni organi (srce,mozak i bubrezi) puno manje i sporije pothla-ðuju nego koža i potkožje. Zbog tog mehani-zma postoji razlika u temperaturi perifernihdijelova tijela i unutrašnjosti tijela. Ova dva si-stema su izolirana sve do trenutka dok ne po-ènemo pomicati tijelo. U tom trenutku se hla-dna krv miješa sa toplijom i dolazi u unutrašnjeorgane te tako pogoršava i ubrzava pothlaði-vanje cijelog tijela. Posebna opasnost prijeti

kada hladna krv doðe u srce, jer može izazvatiopasne poremeæaje srèanog rada.

Kada jednom nastupi znaèajno pothlaði-vanje, hibernacija predstavlja glavni zaštitnimehanizam tijela. To je stanje slièno zimskomsnu u kojem se smanjuje potreba za kisikom, jersvi organi rade usporeno. Kada je tjelesnatemperatura manja od 24 °C, potreba za kisi-kom je 50%, a kada je manja od 20 °C, potrebaza kisikom je 25%. Zbog toga možemo reæi dakod teškog pothlaðivanja organi mogu ostatidulje vremena neošteæeni, odnosno da se nakonugrijavanja mogu potpuno oporaviti.

Hipotermija se rijetko prepozna, a èest jeuzrok smrti. Zbog toga važi pravilo da se nikogane može smatrati mrtvim dok ga se ne utopli itada utvrde znakovi smrti. To se pravilo možezanemariti samo u sluèaju kada su vidljive po-vrede takve da je oèito smrt veæ nastupila.

Znaci pothlaðivanjaPosumnjamo li da je došlo do pothlaði-

vanja, moramo veæ na mjestu unesreæivanjaprocijeniti težinu hipotermije. Za to može po-služiti podjela hipotermije po stadijima:

– stadij I: 35 – 32 °C– stadij II: 32 – 28 °C– stadij III: 28 – 24 °C– stadij IV: < 24 °CStadij I – Unesreæeni je pri svijesti, ima tre-

savicu, uznemirenost, ataksiju (nesiguran, ne-pravilan hod), smanjenu sposobnost procjenji-vanja, amneziju, strah, nervozu, glad, muèninu,iscrpljenost, vrtoglavicu ili je dehidrirao. Disanjei puls su mu ubrzani, a tlak povišen, no obram-beni mehanizam je saèuvan i nema problema sacirkulacijom. Unesreæeni se nalazi u tzv. »sigur-nosnoj zoni«, još uvijek ima dobru cirkulaciju inalazi se izvan životne opasnosti. Podcjenjivanjeovih simptoma u planini i na velikoj visini može

362

PLANINARSKA MEDICINAPLANINARSKA MEDICINA

Pothlaðivanje tijelaprirpemio: dr. Dario Švajda, Požega

imati kobne posljedice. Moramo poduzeti svekako bismo pothlaðivanje zaustavili.

Stadij II – Unesreæeni je miran i nematresavice. Moguæe su pojave neoèekivanogporemeæaja rada srca, dolazi do pada tlaka i ne-svjestice. Prisutna je jaka pospanost do nesvje-stice, usporeno disanje, proširene zjenice,pojava tekuæine u dišnim putovima, kašljanje,usporeni voljni pokreti i refleksi te potreba zabezrazložnim skidanjem odjeæe.

Stadij III – Nesvjestica. Široke zjenice nereagiraju na svjetlo i ukoèene su. Tlak je nizak,nedostatak refleksa, neosjetljivost na bol,metabolièki poremeæaji, poremeæen rad srca dopotpunog prestanka rada srca. U ovom stadijusu svi procesi u organizmu usporeni.

Stadij IV – Unesreæeni je u komi i nemarada srca i disanja. Temperatura je ispod 24°C.Iz ovog stadija se tjelesne funkcije nakon oživlja-vanja i ugrijavanja mogu potpuno oporaviti.

Prva pomoæ kod pothlaðivanjaU sluèaju pothlaðivanja, ne smije se dozvo-

liti pomicanje dijelova tijela unesreæenog, veætreba imati na umu veliku osjetljivost srca nagrube pokrete i nisku temperaturu, nedostataktekuæine i veliku razliku u temperaturi izmeðuperifernog i centralnog dijela tijela.

Ako se nalazimo u planini, moramo podiæišator ili slièan zaklon (rupa u snijegu, alufolija)gdje æemo se moæi brinuti o unesreæenom. Une-sreæenoga treba izolirati od podloge postavlja-njem podmetaèa. Treba svakako promijenitimokru odjeæu, a ako je une-sreæeni pospan i u stadiju II,odjeæu režemo i unesreæenogpokrivamo suhom odjeæom.

Topli napitci smiju se da-vati samo kada postoji refleksgutanja, jer inaèe može doæido gušenja. Napitke s punokofeina treba izbjegavati. Najednu litru toplog napitkamožemo oèekivati podizanjetemperature tijela za 1 °C.

Dobro je unesreæenogautopliti tako da ga se umota ufoliju i vreæu. Tom se mjeromipak ne postiže ugrijavanje

unesreæenog nego samo sprjeèava daljnje pot-hlaðivanje. Unesreæenog koji je bez svijesti umo-tavamo u boènom položaju.

Helikoptersku evakuaciju treba razmotritikad god je to moguæe. Hitna i brza evakuacijamože sprijeèiti smrtni ishod.

Osim ovih, postoje još i dodatni medicinskipostupci koje ovdje neæemo navoditi jer ihmože primjenjivati samo dobro opremljenomedicinsko osoblje. Brzim transportom i primje-nom medicinskih doktrina, danas se veæ uspješ-no spašavaju unesreæeni s tjelesnim temperatu-rama od 15 °C. Do sada je granica reverzibil-nosti (oporavljivosti) organizma temperaturaod 13,2° C.

Preventivne mjereKao glavne preventivne mjere, planinarima

se može preporuèiti topla zaštitna odjeæa,rezervna suha odjeæa i topli napitci. Odlaske uplaninu treba dobro planirati, treba svakakopratiti meteorološke prilike i biti spreman navrijeme odustati od cilja ako to zahtijevajuokolnosti. Svakako treba nositi odgovarajuæuplaninarsku opremu za zimu (cepin, dereze,pojas i dr.), izbjegavati ekstremno znojenje teredovno mijenjati mokru odjeæu (rukavice,èarape, majice).

Na kraju još nešto: Nikada u planinu neidite sami i ne precjenjujte svoje moguænosti!Podcjenjivanje planine može planinara dovestiu opasnosti kakve ni ne sluti, a to sigurno nitkone želi na planinarskom izletu.

363

Visinski logor u Pamiru

RO

MA

N V

UK

OV

IÆ

364

Iako »su planinari najmanje nadležni za nadije-vanje imena gorskim vrhovima, a još manje za mije-njanje veæ ustaljenih i prihvaæenih imena« (Alan Èa-plar, »Dinara, ali i Sinjal«, HP, 7-8, 2006.) želim izni-jeti svoje mišljenje kako su to iznijeli i Alan Èaplar iNikola Gojeviæ. Možda æu osvijetliti jednu stranu pro-blema koju su propustili ova dvojica planinara. Moždazato što su mladi pa se ne mogu sjeæati nekih okolno-sti u kojima se živjelo u prošlim desetljeæima.

Sve do 1991. godine službeni, jednakopravni na-zivi za naš jezik bili su hrvatskosrpski jezik ili srpsko-hrvatski. To je pisalo u svim propisima koji su obraði-vali temu naziva jezika, a i u svim dokumentima kojisu sadržavali naziv jezika, npr. u školskim svjedodžba-ma. Na svim stranim sveuèilištima takoðer se je takonazivao naš jezik. Možemo li, meðutim, zato reæi daje naziv našeg jezika bio ustaljen i opæeprihvaæen i dazbog toga nismo smjeli promijeniti službeni naziv svogajezika u hrvatski jezik? Ja bih rekao da je naziv jezikabio ustaljen desetljeæima, ali ne i opæeprihvaæen. Zatoje promjena naziva u hrvatski jezik bila nužna. Ima još

puno sliènih primjera: lièna karta/osobna iskaznica,pasoš/putovnica itd.

S druge strane, vojni zemljovidi bili su temelj zaizradu svih ostalih, pa i civilnih zemljovida. Kako jevojska bila pod srpskim utjecajem, tako je nama uHrvatskoj nametnut naziv za najviši hrvatski vrh (Dinara), na isti naèin kako nam je bio nametnut islužbeni naziv za naš jezik. Slijedeæi istu logiku kao izsluèaja o jeziku, možemo reæi da je naziv Dinara zanajviši hrvatski vrh bio ustaljen i opæepoznat desetlje-æima, ali ne i opæeprihvaæen. Zato je promjena nazivanajvišeg hrvatskog vrha u Sinjal nužna.

Da samo još malo pojasnim. Alan Èaplar napi-sao je u veæ spomenutom osvrtu (s èime se potpunoslažem): »Potpuno je opravdano i logièno da bi priusvajanju imena i unošenju imena u zemljovide ponaj-prije trebalo pitati i zabilježiti nazive kojima se koristiautohtono stanovništvo, jer od njih nitko nije pozva-niji da kazuje kako se neki vrh zove.«. Kako su Hrvati(Kijevljani) autohtono stanovništvo, naziv za najvišihrvatski vrh može biti samo Sinjal.

Hrvoje Zrnèiæ

VRATIMO SE IZVORNOM NAZIVU!

Vrh planine Dinare, najviši vrh u Hrvatskoj (1831 m)

ALA

N È

AP

LAR

PLANINARSKA KARTAOMIŠKE DINARE

Iz tiska je tijekom ljeta izašla prva planinarskakarta površinom razmjerno malene, ali visinom iznaèajem ipak vrlo važne planine – Omiške Dinare.

Kartu je izradila skupina splitskih planinara oku-pljena pod nazivom »Dinaridi – Adventure Team«, naèelu s Rudolfom Schwabeom. Ova karta, meðutim,nije namijenjena samo planinarima veæ i biciklistima,raftingašima i svima drugima koji žele odmor naomiškom podruèju provoditi na pustolovni naèin.Posebnost je u tome da je u potpunosti izraðena po-moæu GPS-ureðaja i zato vrlo precizna, a kao podlogakorištena je vrlo pregledna karta Državne geodetskeuprave. Rezultat tako sistematiènog i temeljitog pri-stupa je karta na kakvoj svatko tko se ikada bavio iz-radom zemljovida, autorima može samo pozavidjeti.

Kartu prati i knjižica od 40-ak stranica u kojoj suopisani svi znaèajniji ciljevi i zanimljivosti (crkvice,vrhovi i dr.) obuhvaæeni ovom kartom. Tekst u tojmalenoj brošurici ispisan je usporedno na hrvatskomi na engleskom jeziku. Karta i prateæa knjižica moguse naruèiti za 40 kuna preko Ivice Soriæa iz Splita, e-mail: suri@fesb.hr. Alan Èaplar

»HRVATSKA REVIJA« O PLANINARSTVUU uglednom tromjeseèniku Matice hrvatske (broj

2, 2006) izašla je na uvodnom mjestu opširna povije-sna studija našeg suradnika Vladimira Jagariæa podnaslovom »Zagrebaèko planinarstvo u doba NDH«, sobiljem dosad neobjavljenih fotografija dokumen-

365

tarne vrijednosti (npr. dr. Ante Paveliæ na Sljemenu).Ova zanimljiva tema zauzima punih 13 stranica i na-stavit æe se u iduæem broju. Èlanak je zapravo diooveæeg rukopisa koji je pripremljen za tisak u oblikuknjige. Napisan je na temelju autorovih sjeæanja, raz-govora s planinarskim seniorima i tiskanih radova.Vrijedan je prilog planinarskoj povijesti i šteta je štose još uvijek nije našao izdavaè za tiskanje knjige, kaoni druge Jagariæeve knjige o zaslužnom predsjednikuHPD-a dr. Ivanu Krajaèu, koja je takoðer pripremlje-na za tisak. »Hrvatska revija« može se kupiti na novin-skim kioscima (30 kn) ili u uredništvu, Strossmayerovtrg 4, Zagreb (hrvatska_revija@matica.hr).

prof. dr. Željko Poljak

ZBORNIK RIJEÈKIH PLANINARASENIORA 1996 – 2005

Èlanovi seniori rijeèkoga PD »Platak« objavili supod uredništvom Pere Sekuliæa svoj drugi Zbornik.Prvi je tiskan 1995. na 183, a ovaj novi na 208 stranica.Kao i prvi, pretežni se dio sastoji od izabranih puto-pisa, koji su ilustrirani brojnim fotografijama u koloru.Ostali dijelovi su posveæeni društvenom radu. Valjaspomenuti da je desetak èlanaka posveæeno radudrugih rijeèkih društava, tako da knjiga donekle dajesliku planinarskog života u Rijeci.

prof. dr. Željko Poljak

366

9. POHOD NA DINARU I OTVORENJEPLANINARSKE KUÆE »GLAVAŠ«

Ovogodišnji, 9. tradicionalni uspon hrvatskihplaninara na Dinaru bio je po nekoliko okolnostiposeban: održan je na Dan pobjede i Domovinskezahvalnosti 5. kolovoza, otvorena je nova planinarskakuæa »Glavaš«, a sve to dogaðalo se u iznimno ugo-dnom okruženju i ugoðaju.

Svi sudionici bili su iznimno sretni i zadovoljni štosu se baš u dane sjeæanja na »olujne« dane iz 1995.godine mogli uspeti na Dinaru te pred velikim križemna vrhu pokloniti i zahvaliti svima koji su sudjelovaliu oslobaðanju Hrvatske, a posebno poginulim hrvat-skim braniteljima. Planina Dinara u tim je danimapružala zaštitu, bila utoèište i dom. Namjera i željaèlanova HPD-a »Sinjal 1831« je da se uspon održavasvake godine upravo u ove kolovoške dane sjeæanja,ponosa i zahvalnosti.

Kao i prošlih godina, grupu su pratili vodièi iosiguravali èlanovi HGSS-a. Prije polaska svaki sudio-nik dobio je kratku brošuricu o Dinari s ucrtanimplaninarskim putovima i lokalitetima, a na povratkusudionike je doèekao planinarski grah.

Ovogodišnji uspon na Dinaru bio je poseban i potome što je otvorena još jedna planinarska kuæa naDinari. To je planinarska kuæa u kijevskom zaselkuGlavašu, poèetnoj toèki uspona na Dinaru, na nad-morskoj visini 550 m.

Zamisao o ureðenju planinarske kuæe u Glavašumeðu èlanovima HPD »Sinjal 1831« postojala je veædulje vrijeme, a poklopila se sa željom predsjednikadruštva Nikole Gojeviæa da planinarima koji pohodeDinaru, svom zavièaju i HPD-u »Sinjal 1831« osobnodaruje nešto vrijedno i trajno, što bi bilo korisno svim

dobronamjernim ljudima. U ostvarenju želje pomoglisu brojni znanci i prijatelji.

Planinarska kuæa »Glavaš« u osnovi je kontejners dvostrešnim limenim krovom površine oko 25 m2.Unutrašnjost je obložena lamperijom, tako da je ukuæi ugodno i udobno. U kuæi su dvije odvojene pro-storije s dva zasebna ulaza. Jedna prostorija bit æe bo-ravak i spavaonica za planinare s 4 – 6 sklopivih ležaja,a druga prostorija bit æe službeni ured HPD-a »Sinjal1831«. Kuæa je opremljena hladnjakom, kuhalom,grijalicom, sudoperom, te posuðem i priborom za jelo.

Kuæa se nalazi dvjestotinjak metara sjeverno odglavaških kuæa, na prekrasnom mjestu s vidikom nacijelu okolicu. U okolici kuæe može se kampirati, a au-tomobilom se može priæi do same kuæe. Što se tièeureðenja, tu još ima dosta posla.

Iako je HPD »Sinjal 1831« mlado i malobrojnoplaninarsko društvo, s planinarskim skloništem »Mar-tinova košara« i planinarskom kuæom »Glavaš« za

Otvorenje planinarske kuæe »Glavaš« 5. kolovoza 2006.

Planinarsku kuæu »Glavaš« (550 m) darovao je Nikola Gojeviæ, predsjednik HPD-a »Sinjal 1831«

NIK

OLA

GO

JEV

IÆ

nepunih godinu dana dalo je velik doprinos una-prjeðenju i poboljšanju moguænosti za planinare kojidolaze na Dinaru. Za sve one koji su u tome pomoglii koji æe u tome i dalje pomagati, te za one koji æeDinaru èešæe posjeæivati, ustanovili smo posebno pri-znanje koje æe se dodjeljivati zaslužnim pojedincima,ustanovama i društvima te planinarima koji se 5 ili višeputa popnu iz Glavaša do vrha.

Usponi na Dinaru postali su istinska tradicija,dostojna ovog kraja, nas planinara i naše Dinare kaonajviše planine u Hrvatskoj. Zato s nestrpljenjemèekamo sljedeæi, 10. uspon na Dinaru koji je planiranza 4. kolovoza 2007. godine. Nikola Gojeviæ

VELIKA GOSPA NA VELIKOM RUJNUNa Veliku Gospu, 15. kolovoza, na Velikom se

Rujnu na tradicionalnoj sveèanoj misi okupilo neko-liko stotina ljudi, veæinom planinara i mještana iz pod-velebitskih naselja. To je iskoristio poznati fotografŠime Strikoman da bi snimio još jednu od svojih»milenijskih« fotografija. Istovremeno se na tompodruèju održavala planinska utrka od Starigrada doVelikog Rujna (10,3 km), na kojoj je sudjelovalo višeod 120 natjecatelja. Meðu njima je bilo i mnogo po-znatih planinara, a pobjednik je stazu istrèao za nevje-rojatnih 58 minuta. Darko Berljak

DANI PLANINARA SLAVONIJENakon kišnih vikenda u kolovozu, prvi, a sunèani

vikend u rujnu, privukao je više od 400 planinara na31. dane planinara Slavonije. Ove godine organizatorje bilo PD »Mališæak« iz Velike, a susret se održavao

367

na Poljanicama. To je proplanak s livadama u nepo-srednoj blizini Velike i uz samu granicu Parka prirodePapuk. Želja velièkih planinara je da to mjesto po-stane novo središte planinarskih i sportskih zbivanja,kako bi se rasteretile livade u dolini Duboèanke.Poljanice su idealna lokacija za okupljanja i druženjaplaninara jer uz njih prolazi nekoliko markacija, kojikilometar dalje je penjalište Sokoline, ima i nekolikobiciklistièkih staza, a ujedno je polazište za paragli-ding uzletište na Plišu.

Poziranje planinara, sveæenstva i ljudi s podvelebitskog podruèja za »milenijsku« fotografiju

DA

RK

O B

ER

LJA

K

DR

AG

O Š

TOK

IÆ

Organizatori su sudionicima ponudili bogat pro-gram. U dva dana planinari su obišli èetiri staze, moglisu se kupiti suveniri i razglednice koje su ponudili dje-latnici Javne ustanove Park prirode Papuk i èlanoviMališæaka, u subotu je prireðeno druženje uz krijes irock svirku, a u nedjelju uz planinarski grah i zabavnuglazbu. Uz susret se održavala i vježba Stanice vodièaSlavonije koju su nadgledali pripadnici HGSS stanicePožega, koji su ujedno brinuli i za sigurnost sudionika.

Susret su svojim prisustvom uvelièali zamjenikžupana Ivan Peiæ, naèelnik Velike Vlado Boban i do-predsjednik HPS-a Vlado Novak. Oni su na otvorenjususreta pozdravili planinare i uputili nekoliko prigod-nih rijeèi.

I na kraju jedna zanimljivost sa susreta: naj-mlaðoj planinarki je bilo 12 mjeseci, a najstarijemplaninaru 94 godine! Drago Štokiæ

165 HRVATSKIH PLANINARA NAGOLEMOM KORABU!

Povodom 8. rujna, makednonskog dana državno-sti, održan je tradicionalni pohod na Golem Korab(2754 m), najviši vrh Makedonije. U pohodu je sudje-lovalo ukupno 1200 sudionika iz 17 država Europe isvijeta. Samo iz Hrvatske bilo je èak 165 sudionika, iz30 planinarskih društava i više od 15 gradova. Veli-kom broju Hrvata, kao najbrojnijih stranaca ove godine,sigurno su doprinjeli brojni èlanci o Makedonijiobjavljeni u »Hrvatskom planinaru« tijekom ove i pro-šle godine. Ove godine je za uspon odabrana lakšatrasa pa se veæina sudionika uspjela popeti na vrh.Pohod je organiziralo PD »Korab« iz Skoplja, a osimvodièa tog društva pohod su osiguravali pripadnici

GSS-a te pogranièna vojska i policija. Prekrasan krajo-lik, lijepi vidici i dobra organizacija su jamstvo da æese mnogi sudionici rado sjeæati ovog pohoda.

Faruk Islamoviæ

SUSRET PLANINARA80-GODIŠNJAKA

Na poticaj Ive Puhariæa izMakarske i Milana Sunka iz Spli-ta, koji su prije 20 godina orga-nizirali sastanak planinara 60-go-dišnjaka, a prije 10 godina 70-godišnjaka, ovaj put je organiziransastanak 80-godišnjaka. Sedamplaninara sastalo se 12. rujna uDruštvenom domu HPS-a u Za-grebu, gdje im je dobrodošlicu pri-redio tajnik Darko Berljak. Nakontoga su otišli na Sljeme i zajed-nièki ruèali u domu na Puntijarki.Bili su to, osim organizatora,Frane Bolanèa i Erna Harašiæ izSplita, Zora Èeko iz Šibenika, Ru-dolf Cišper iz Pakraca i Željko

368

Dio hrvatskih planinara na najvišem vrhu Makedonije i Albanije

DR

AG

UTI

N N

OV

OS

EL

Poljak iz Zagreba. Isprièali su se

zbog sprijeèenosti Zvonimir Sliep-

èeviæ iz Zagteb i Miljenko Pavešiæ

iz Ogulina. Naveèer su se rastali sa

željom da se opet sastanu kao 90-

godišnjaci.

prof. dr. Željko Poljak

ŠTO SE TO DOGAÐA NAMEDVEDNICI?

Nakon što je Medvednica do-

bila status parka prirode, lovcima

je uèinjen ustupak s nekoliko ogra-

nièenih lovišta. No, osim njih po

planini ima dosta krivolova, pa je

tako u mjesecu rujnu otkrivena

ilegalna èeka, a planinari na izleti-

ma otkrivaju i stupice za divljaè. U

raznim dijelovima planine nadzornici Parka su pro-

našli nekoliko mladih uginulih srna, no nije utvrðeno

što se zapravo dogodilo. Planinari upozoravaju da se

susreæu s nasrtljivim èoporima gladnih podivljalih

pasa, vjerojatno lutalica koje su vlasnici izbacili iz

kuæe. prof. dr. Željko Poljak

PRVA TOPOGRAFSKAKARTA HRVATSKE ZAGPS-UREÐAJE

Kao i veæina tehnièkih novo-

sti, i GPS-ureðaji vrlo su naglo po-

stali pristupaèni, a broj ljudi koji

se njima koriste još uvijek raste

gotovo eksponencijalno. Glavna

poroðajna muka GPS-sustava za

planinare donedavno je bila èinje-

nica da su na GPS-ureðajima mo-

gli koristiti samo podatke koje su

sami prikupili hodajuæi po terenu.

Ovoga ljeta, meðutim, izdan je

CD pod naslovom »Adria Topo«

koji sadrži bogatu digitalnu kartu

Hrvatske u vektorskom obliku u

mjerilu 1:25000, koja se može uèi-

tati i koristiti u Garmin GPS-ureðajima. Planinari

tako sada mogu preciznu digitalnu topografsku kartu

Hrvatske kao podlogu koristiti »uživo«, prateæi svoje

kretanje na ekranu GPS-a. Karta se može nabaviti od

tvrtke Navigo-sistem iz Zagreba, a detaljniji podaci

pronaæi na njihovoj adresi www.navigo-sistem.hr.

Alan Èaplar