JU UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: Pedagogija-psihologija

Nastavni predmet: Pedagogija slobodnog vremena

Profesor: dr. sci. Muhamed Omerović, vanr. prof.

Ljubav prema sportu(seminarski rad)

Student:

Aziz Smajić

Tuzla, decembar 2013.

Sadržaj

Sažetak

1. Uvod................................................................................................................12. Ljubav prema sportu........................................................................................23. Zaključak.........................................................................................................54. Literatura.........................................................................................................6

Sažetak

Ljubav prema sportu je esencijalna komponenta u razvoju zdravih individua u današnjem društvu.Težeći tome stvaramo bolje uslove za naše buduće naraštaje, koji bez naše pomoći i ruke vodilje teško mogu da se izbore za sebe.Stoga im trebamo pomoći i uputiti ih u pravom smijeru.Svatko od nas bi trebao da preispita svoj odnos prema djeci i koliko on čini za svoju ali i tuđu djecu.Koliko im omogućava i pomaže u njihovom razvoju, koliko im pruža da bi kasnije osjetio dobrobit od istih tih osoba kojima je on nekada ranije pomogao i izveo na pravi put.

Ključne riječi: Ljubav prema sportu, odgoj, psihofizički razvoj, fizička aktivnost, moralne osobine.

1. Uvod

U ovom seminarskom radu ćemo pokušati da pobliže sagledamo pojam sporta i ljubavi prema istom, kao jednog od ključnih elemenata u razvoju pojedinca u ranijoj dobi njegovog života.

U ovom seminarskom radu sam se bazirao na to da pokažem kolika je važnost dovoljne edukacije, ne samo naše djece i mladih, već i starijih pojedinaca našeg društva.Ti pojedinci koji su uveliko zaboravili koliko može biti važna ta komponenta u psihofizičkom razvoju djece i mladih treba da shvate da nije dovoljno samo poslati djecu u školu da tamo provode vrijeme misleći da je njihova dužnost prema njima završena te da se oni mogu posvetiti drugim stvarima sada.

Shvatiti da su ljudi prije stotinu godina živjeli drugačijim životom, današnjim roditeljima je možda teško, jer su i oni djelomično dobar dio svog djetinjstva proveli u školskim klupama gdje su ih isto kao i danas učili da je vrhunsko dostignuće i jedini cilj biti načitan i dobro obrazovan sa velikim trudom i naporom. Naravno niko im nije spomenuo da je to podrazumijevalo puno odricanja i odustajanja od raznih fizičkih aktivnosti, što ih je na kraju dovelo da i oni isto to nesvjesno rade i kod svoje djece.

Prije stotinu godina ljudi su živjeli jednostavnijim životom, imali su puno fizičke aktivnosti, puno dodira sa zemljom i manje briga. Bili su jači, zdraviji, krećući se i radeći ponekad teške poslove, jačali su svoja tijela i um u nastojanju da svojoj porodici obezbijede bolju budućnost. Iako ponekad radeći teži posao, ti ljudi nisu patili od depresije.

Danas modernizacija dovodi do novih problema s kojim se moramo suočiti kao društvo.Mnogo provođenja vremena za računarom ili ispred televizora neminovno dovodi do zdravstvenih problema odraslih i djece.Problemi sa vidom su tek vrh ledenog brijega kada bi nabrajali zdravstvene probleme koji nastaju prevelikom neaktivnošću današnje omladine.

Pokušat ću da objasnim i identifikujem današnje probleme u našem društvu koji sprečavaju zdrav razvoj svijesti o sportskoj komponenti u obrazovanju mladih ljudi, htjeli mi to priznati ili ne to je veliki problem koji treba rješavati što prije, da ne bi zapali u kolotečinu vremena iz koje bi se teško izbavili.

Ljubav prema sportu treba usađivati djeci od najranijeg doba, zbog prevelike težine koju ona nosi u psihofizičkom razvoju djece.Naravno nije realistično za očekivati da naša djeca preko noći postanu vrhunski sportisti, ali da bi to uspješno primijenili na našoj djeci moramo to prvo primijeniti na sebi.Samo ću još dodati :

“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11)

1

2. Ljubav prema sportu

Sport danas, ali i od vremena održavanja prvih grčkih olimpijskih igara predstavlja sve one zdrave, moralne i društveno korisne osobine koje svi cijenimo danas kao vrhovne osobine poželjne kod jednog pojedinca.Bile to moralne, karakterne ili psihofizičke. Ne kaže se bez razloga da sport oplemenjuje duh i tijelo. Te stoga trebamo ga posmatrati kao jedan od ključnih elemenata u odgoju današnje djece, koja kako možemo primijetiti u svom slobodnom vremenu sve više zapada u pošasti današnjeg postmodernog društva: internet, droga, prostitucija, maloljetnička delikvencija, nasilje u porodici, itd.

Kroz svoje dugogodišnje iskustvo u bavljenju raznim sportovima mogu da potvrdim da me je to oblikovalo kao ličnost u pozitivnom smislu. Neko vrijeme radeći sa malom djecom kao instruktor fudbala, još u mojim srednjoškolskim danima sam primijetio kako zajedničko bavljenje istim sportom jača prirodne instikte kod djece školskog uzrasta. Ne samo da im je to jačalo prirodni nagon za rivalitetom, već im je to i jačalo već uspostavljene međuljudske odnose, možemo reći postali su bolji drugari.Svake sedmice su mi ushićeno pričali kako su se mali Maid ili Adnan takmičili tko će naučiti prije neki novi trik ili fintu da bi bio bolji od svojih drugara. A zatim bi to onda pokazao i njima da i oni nauče. Najviše me dojmilo kada je jedan dječak iz grupe za vrijeme pauze odlučio samovoljno da podijeli svoj sokić sa drugim dječakom koji nije bio najboljeg imovinskog stanja.

Shvatajući važnost fizičke aktivnosti u kognitivnom razvoju male djece dolazim do zaključka da tome ne pridajemo puno pažnje, smatrajući da nije bitno toliko da se mala djeca igraju, činimo veliku grešku i tu djecu uskraćujemo za dobar dio procesa učenja kroz igru i razvijanja njihovog mozga. Djeca kroz tu igru konstantno usvajaju neke nove stvari i time se aktivno razvija njihov mozak koji je kao spužva koja upija.

Malo je ljudi danas u našem društvu koji razumiju važnost sporta za naše najmlađe i šta to znači na duge staze. Ako se i nađe koji izuzetak, ograničen je ogromnim birokratskim aparatom koji kao da je stvoren da sve koji pokušaju da isplivaju ili se izbore za nešto, pritisne nazad i onemogući ih u njihovom uspjehu.

Ljubav prema sportu djeci treba usađivati od najranije dobi kada se javlja njihova nezasita istraživačka radoznalost koja ih tjera da probaju nove stvari bez ikakvog ustručavanja ili strahova. Mnogo roditelja svoju djecu stave pod stakleno zvono da se ne bi slučajno ozlijedila prilikom igranja, pa konstantno u parku ili na igralištu možemo čuti riječi izrečene oštrim tonom, kao npr.: „Ostavi to!“, „Ne tamo!“, „Ne diraj to!“, „Past ćeš! Jesam ti rekao!“, i sl.

Mnogo roditelja ne zna da i ona mala ozljeda ako se desi prilikom igranja neće nanijeti nikakvu štetu na mladi organizam koji je u razvoju, te da će to proći istom brzinom kako je ta ozljeda i nastala.

2

Djeci od najranije dobi treba kupovati igračke koje asociraju na neku od sportskih aktivnosti, kao npr.: lopte, rekete, boks rukavice, klizaljke, skije, itd.Uglavnom treba djeci u njihovom slobodnom vremenu omogućiti pristup raznim sportskim aktivnostima, bilo u ljetnom ili zimskom periodu. To vrijeme treba biti ispunjeno zabavnim sportskim aktivnostima koje će se usaditi u djetetov um i prerasti u naviku bez koje on ne može. Djecu što više treba voditi da gledaju i prisustvuju raznim sportskim aktivnostima, kao što su to košarkaške ili fudbalske utakmice ili na takmičenja iz plivanja, odbojke, stolnog tenisa, rukometa, itd.

Nikada vam ne bih mogao opisati osjećaj koji sam imao, ponos kojim sam bio ispunjen kada sam sa svojim babom, sjedeći mu na ramenima išao da gledamo košarkaške utakmice u obližnjem sportskom centru. Za taj dječiji osjećaj bih danas rado platio ogromnu svotu novca, ali to vrijeme je davno prošlo.

Stvarajući kod djece tako emotivnu vezu, podstičemo ih da zavole i sport i motiviramo ih da budu bolji i uspješniji. Neka istraživanja koja su sprovedena u Evropskoj uniji su pokazala da ljudi koji su na ključnim pozicijama direktora, menadžera, doktora ili upravnih odbora su u pravilu bili nadprosječni sportisti tokom školovanja, pa i kasnije.Njihov sportski angažman koji je kod njih gradio osjećaj za timski rad je izgrađivao kod njih i veću želju za uspjehom i tjerao ih je da streme ka većem i boljem uspjehu u svom poslovnom okruženju.Neke mega kompanije za svoje uposlenike redovito organizuju sportske aktivnosti u cilju jačanja timske saradnje zarad povećanja ili održavanja nivoa produktivnosti u poslu. Mega kompanija Google u svojim prostorijama za svoje radnike ima izgrađene terene za košarku, tenis, fudbal, stolni tenis, itd., uglavnom ono što požele to i dobiju ukoliko će to njima pomoći da bolje rade.

Ne trebamo zaboraviti ni sport u prirodi koji je od velike važnosti za djecu i njihov razvoj kao ekološki osviještene osobe. Organizujući razne sportske aktivnosti u prirodi, koristeći razne šumske, vodne, planinske, potencijale koje ima ova naša prelijepa zemlja stvaramo neraskidivu vezu između čovjeka i prirode i time gradimo ekološku svijest kod naših mladih naraštaja. Povezujući zabavne i ugodne sportske aktivnosti sa prelijepim pejzažima, šumama, rijekama, kod djece stvaramo uslovljenu reakciju preko koje će ona da još više zavole prirodu i svoju okolinu. I kao takva će onda sama u svojoj kasnijoj dobi da budu mnogo više ekološki angažovana trudeći se da održe onaj lijepi osjećaj i sjećanje koje imaju kada god borave ponovo u takvoj okolini.A najvažnije je da će te pozitivne vrijednosti kasnije prenijeti na svoje buduće naraštaje, te smo time unaprijed nekoliko generacija pomogli u očuvanju prirode i okoliša.

Moram još da istaknem da sam primijetio veliki zaostatak u sportskim aktivnostima od strane ženske populacije.Koja po mom mišljenju kao da gaji neku vrstu kulture neaktivnosti.Čast izuzetcima, ali veliki broj djevojčica u školskoj dobi redovno presjede i onaj jedan sedmični sat iz Tjelesnog odgoja.Iz nekog razloga od strane roditelja usađen im je strah i odbojnost prema fizičkoj aktivnosti. Možda zbog toga što se plaše da će se ozlijediti, ili što su im roditelji zabranili da provode vrijeme na Tjelesnom odgoju sa muškim kolegama iz razreda ili je pak to neka vrsta mentalne blokade i kompleksa niže vrijednosti gdje one ne smatraju da su dovoljno dobre ili sposobne da učestvuju u sportskim aktivnostima.Ali to nije razlog da one zaostaju za svojim muškim vršnjacima.

3

Pozitivan uticaj na psihofizički razvoj djeteta može ocijeniti samo onaj koji je i sam kao dijete imao dodira sa pozitivnim učincima sporta. Dakle shvatajući potrebu za svojim daljim psihofizičkim razvojem tokom ovih godina nisam mogao, a da ne primijetim koliko mi je moje isustvo iz raznih sportskih disciplina pomoglo u životu. Na mom životnom putu su se našle razne prepreke i problemi koji su sa mog određenog stanovišta izgledali visoki kao planina. Ali stečena psihofizička snaga koju sam stekao kroz razne sportove mi je pomogla da svi ti problemi izgledaju tek kao jedan kamenčić koji ću da pregazim na svom putu kroz život.

Danas ćemo nerijetko čuti da djeca u školskoj dobi izvrše samoubistvo radi neke vrste životnog problema, da li su to ocjene u školi, mobing od strane vršnjaka, ljubavni ili neke druge vrste problema. Analizirajući nekoliko takvih slučajeva iz moje neposredne okoline, primijetio sam da te osobe nisu imale dovoljno fizičke aktivnosti kao druge osobe. I samim time nisu posjedovale taj dodirni element sa prirodom, sa zemljom koji bi im opustio nakupljenu tenziju, kako fizičku tako i psihičku koja se vremenom nakupljala kao talog što bi na kraju kulminiralo groznim posljedicama po tu osobu.

Nije bez razloga da mnogi sportisti nakon napornog treninga često kažu: „Jesam se ispuhao“, misleći na to da su se oslobodili nakupljene negativne energije. I sada pod uticajem serotonina i dopamina (hormona sreće), iako vidno umorni od fizičkog napora, osjećaju se sretno i zadovoljno.

Želim da istaknem da bez obzira na sva ova današnja saznanja koja posjedujemo, veoma malo ili gotovo nikako ulažemo na razvoj svijesti kod ljudi o važnosti i uticaju sporta na mlade ljude i djecu. Shvatamo da srž problema ne leži u sistemu ili nedostatku finansija, već u nama samima, koji smo u ovom današnjem društvu postali previše uspavani. Moramo poraditi na tome da uzrok toga riješimo, a ne da godinama liječimo samo simptome, dok prava bolest buktija unutra i izgara nas.

Naši mališani treba da od najranijih godina njeguju sportsku kulturu koja će od njih napraviti, ne samo bolje, već i zdravije jedinke ovog društva. Godinama iz ministarstava izdvajamo hiljade i hiljade maraka za liječenje raznih fizičkih deformacija nastalih kod djece koja svoje kičme krive na stolicama u školi. Umjesto da liječimo uzrok, mi liječimo simptome, a rješenje je tako jednostavno.

Na zapadu su te probleme davno prepoznali i pronašli su sistematsko infrastrukturno rješenje koje daje odlične rezultate. Naime, kada se djeci pruži prilika da pokažu svoje natjecateljske sposobnosti, ne postoji ništa na ovom svijetu što bi ih navelo da promijene svoju odluku da pokažu i dokažu šta mogu i za šta su sposobni.Još ako u tome uživaju podršku svojih roditelja dobijemo vrhunske sportiste koji predstavljaju elitni dio našeg globalnog društva. Sami oni postaju ambasadori svog mjesta odakle dolaze i u pozitivnom smislu prezentiraju svoje okruženje gdje su odrasli kao poželjno mjesto i za neke druge buduće naraštaje.

4

3. Zaključak

Danas modernizacija dovodi do novih problema s kojim se moramo suočiti kao društvo.Mnogo provođenja vremena za računarom ili ispred televizora neminovno dovodi do zdravstvenih problema odraslih i djece.Problemi sa vidom su tek vrh ledenog brijega kada bi nabrajali zdravstvene probleme koji nastaju prevelikom neaktivnošću današnje omladine.

Ljubav prema sportu treba usađivati djeci od najranijeg doba, zbog prevelike težine koju ona nosi u psihofizičkom razvoju djece.Naravno nije realistično za očekivati da naša djeca preko noći postanu vrhunski sportisti, ali da bi to uspješno primijenili na našoj djeci moramo to prvo primijeniti na sebi.

Na zapadu su te probleme davno prepoznali i pronašli su sistematsko infrastrukturno rješenje koje daje odlične rezultate. Naime, kada se djeci pruži prilika da pokažu svoje natjecateljske sposobnosti, ne postoji ništa na ovom svijetu što bi ih navelo da promijene svoju odluku da pokažu i dokažu šta mogu i za šta su sposobni.Još ako u tome uživaju podršku svojih roditelja dobijemo vrhunske sportiste koji predstavljaju elitni dio našeg globalnog društva.

Želim da istaknem da bez obzira na sva ova današnja saznanja koja posjedujemo, veoma malo ili gotovo nikako ulažemo na razvoj svijesti kod ljudi o važnosti i uticaju sporta na mlade ljude i djecu.

5

4. Literatura

1. Lidija, P.:Slobodno vrijeme, Sarajevo 20032. Tomić, R.:, Izudin, H.:Mladi i slobodno vrijeme, Tuzla, 2007.

6