Ljubavne basme bošnjačkih djevojaka

Yildiz Ljubavne basme bošnjačkih djevojaka

|

Kad momak često dolazi curi pod pendžer, drugovi ga obično zadirkuju onom poznatom: „Da nije grah popuc'o?“. Ovom šalom hoće da mu predbace kako to što ga toliko silom vuče djevojci nije ljubav, nego da mu je djevojka nabajala. Momci u to, razumije se, puno ne vjeruju i sve što im se spomene o bajanju odbijaju na šalu ali bajanje zaista postoji.

Bajanje je staro narodno umijeće koje gaji ženski svijet. Ono ima svrhu da pribavi i ostvari one želje koje se naravnim putem ne mogu ostvariti. Ako djevojci zapne za oko koji momak, a ne moža ge nikako drugačije primamiti, ili ako je počne izbjegavati dragi koji joj je srcu omilo, onda zaziva u pomoć bajanje. U bajanju traže lijek ai udate žene koje muž napusti ili zanemari ili im je zao i okrutan. Ako se bajalica desi vješta svome zanatu, uspjeh ne može manjkati. Momak, gonjen nekom nepoznatom podmuklom silom, počinje obilaziti djevojku, šta više i ženi se njome, a muž se vraća ostavljenoj ženi ili biva bolji – već prema slučaju i namjeni – čvrsto vjerujući da to čini svojom voljom i iz ljubavi.

Prije je bilo mnogo više žena i djevojaka koje su znale bajati. Za djevojku, ako je bila upućena u tajne bajanja, bio je to veliki dobitak, jer je tada mogla bajati, a da za to niko ne dozna. Sve ostale djevojke morale su tražiti povjerljive tet i njima otkrivati tajne koje im leže na srcu, a to nije bio baš ugodan posao. Stoga su ovim djevojkama ponajviše bajale najbliže rodice, kao najpouzdanije, a bilo je kao i što danas ima, slučajeva da su i same matere bajale za svoje kćeri.

Kako nekada tako i danas, premda znatno manje, ima ženskinja koje vjeruju u bajanje i njime se bave. To su ponajviše „azgin“ (silovite

i nestašne) cure, ubluđene maze („blutke“) i jedinice. Neke to čine za „nevolju“ a neke od bijesa, jer im to donosi uživanje. Za takve se djevojke kaže da nikad ne miruju – i kad liježu i kad ustaju, i kad rade i kad se odmaraju, pa i u snu – one vazda šapore.

Ženskinje tvrdo vjeruju u bajanje, dok muškarci i vjeruju i ne vjeruju, ali se ipak čuvaju. Momci vide u svakoj curi bajalicu. Zato, ako djevojka po običaju ponudi momku kolač, kao znak osobite milosti, on će ga iz uljudnosti primiti, ali ga neće nipošto pojesti. Takav se kolač obično daje djeci ili bliskim drugovima, jer se vjeruje da bajanje može djelovati samo na onu osobu kojoj je namjenjeno.

Kur'an strogo osuđuje bajanje. Zato se bogobojazne i čestite žene i djevojke čuvaju toga grijeha a one koje baju kriju to kao najveću tajnu. Dozna li se, naime, da neka cura baje, na nju pada teška ljaga i mahana, koju ni vrijeme ne može skinuti, svejedno činila to ona sama sobom ili z anju bajala koja druga žena. Stoga razumljivo je da je vrlo teško doći i do najmanjeg otkrića o tome umijeću. Tajne bajanja predaju se i povjeravaju samo najbliskijim i najpouzdanijim osobama. Ostali mogu jedino u naročitim zgodama da uberu po koje zrnce.

(Novi Behar XIII broj)

1.

Između akšama i jacije, kada se na nebu pojave zvijezde, djevojka iziđe napolje i izabere sjajnu zvijezdu na onoj strani gdje se nalizi kuća njegog dragog. Gledajući koncentrisano u nju ona bi govorila:

Selam alek sana jildiz, alek selam hoš jildiz; bir sana, bir adžet, elbifina bana ćeter, ćemans dušek i akrebi jorgan. Jalduzlice, po Bogu sestrice, di mi Muju najdeš, da ga snajdeš; di ga stigneš da ga digneš; u perčin ga udri, srce

mu izadri – meni ga dovedi! Kad ovo izgovori stavi ruke na zemlju i gledajući u nju govori slijedeće: Crna zemljo, po Bogu majko, ova se basma ne primila ni mene, ni tebe, ni bašte građene, ni voćke sađene, ni ovce jalovice, ni krave bakovice, već Muje (ili kako mu je već ime) i Mujina srca i džigerice, i njegovih 77 damara, 88 žglavaka, 99 kostiju, i njegova uma i pameti, i njegovog srca, i srčanog šah-damara o čem mu srce visi; kud god hoda nek o meni misli. Crko, puko, điberisao, čatlajisao dok do mene ne došao, i sa mnom hiljadu i jednu riječ ne progovorio.

Odmah zatim puhne tri puta u pravcu gdje mu je kuća i bez okretanja vraća se u svoju sobu.

(Visoko)

2.

Kad polazi da se nađe sa svojim drugama djevojka govori ovako:

Sve djevojke pod pas, ja sama nad pas; sve djevojke vrane i svrake, ja-tica prepelica, zlatnih krila, zmajevih očiju: iznad vas uzlijećem, pred vas ulijećem!

Zatim puhne na onu stranu gdje joj se prijateljice nalaze.

(Visoko)

3.

Kada se djevojka priprema nekuda poći ona oblači bijelu košulju i govori:

Ja obuče bijelu košulju na se, da privučem sve momke preda se a sve cure da bacim iza se veledalin od Boga amin.

Kada ugleda momka koji joj se dopada ona tri puta tajno puhne u njegovom pravcu.

(Velika Kladuša)

4.

Polazeći na sijelo, sastanak ili po vodu djevojka bi govorila:

Ja zatreptah kano gora i poletih kano voda; čekaju me kao bega, vas svijet u mene gleda, kao u pašu bosanskoga, a najbolje moj nasib, i moj suđenik.

I puhne niza se.

(Visoko)

5.

Ti ode od mene, osta ti pamet kod mene: tamo visio na mene mislio, tamo orio o meni govorio amin od Boga.

I tri puta puhne za njim.

(Velika Kladuša)

6.

Kad vidi Mlađak djevojka gleda u njega i govori:

Mladi mjeseče - stari vojniče; mladi vojniče učini me visoku ko jelu, ko biser bijelu da svakom budem mila i draga a mom Osmanu najmilija i najdraža.

(Velika Kladuša)

7.

Ja bol bolden, ja tebe kroz prsten a ti mene kroz srce. Na srcu ti draga, na očima zlatna. Sve ti kuće tamnice a djevojke kuće a ja ti

žarko Sunce i Mjesec; u mene žiri, u me viri, u me dušu pusti.

(Banja Luka)

8.

Ćufur ćuti, lehom leti, ni ćufur ćuti ni lehom leti već moj Mujo za mnom leti. Crko, puko dok mi ne doleti, dok me ne vidi bijelu, rumenu, tanku i visoku.

(Cazin)

9.

Djevojka kako bi bila ljepša i zavodljivija ujutro, prije nego iziđe sunce, nalije u posudu vode i na njeno dno stavi malo ogledalce pa se tako ogledajući u njemu umiva i govori:

Ja se umih vodicom, lipom lipoticom, čistom čistunicom, bistrom bistricom Jasimovom dušom i srcom i svega svijeta zjenicom veledalin amin.

(Velika Kladuša)

10.

O, moj dragi, ja te gledam k'o brdo, kršim te k'o drvo; nek sam ti draga k'o Ademu Hava, nek sam ti mila k'o Havi Adem.

(Sarajevo)

11.

Ja imadoh tri zvijezdice: tri zvijezdice - tri sestrice. Jednoj ime Nesanka, drugoj ime Prisanka, trećoj ime Kostolomka. Kojoj ime Nesanka – dabogda mom Eminu ne dala spavati, stalno o meni mislio i kod mene bio.

Kojoj ime Prisanka – dabogda moj Emin mene prisnivao, za za kakvu drugu nejmo nikakvih misli nikada. Kojoj ime Kostolomka – dabogda moj Emin kosti za mnom lomio, ni za kakvom drugom brigu ne vodio.

(Vlasenica)

12.

Ja drmam strehom, streha mrakom. Zemlja ječi, nebo zveči Rasim na đubretu čuči. Đe ga nađe da ga snađe, udrile ga drvene harabije, tatarske kandžije. Prije meni dokas'o nek se opas'o. Crko, puko, čatlajis'o dok meni ne doš'o, dok mene ne vidio, dok sa mnom ne progovorio. Hu đevzuruhu.

(Sarajevo)