ljubomir m. mudreŠa na putu...

LJUBOMIR M. MUDREŠAN A P U T U Č E K A N J A

IZDAVAČJP KULTURNI CENTAR BAR

ZA IZDAVAČA:DIREKTORĆAZIM NIKEZIĆ

UREDNICA:MILA ČORDAŠEVIĆ

SAVREMENA CRNOGORSKA POEZIJA

RECEZENTI:SRETEN VUJOVIĆVESNA ŠOŠKIĆ

PORTRET AUTORA:NIKOLA ČUPIĆ

ŠTAMPA:IVPE CETINJE

TIRAŽ:500 kom

LJUBOMIR M. MUDREŠA

NA PUTUČEKANJA

JP KULTURNI CENTAR BAR2015. godine

5

N A P U T U Č E K A N J A

R E C E N Z I J E

Ljubomir Mudreša „Na putu čekanja“, pjesme

Ovu zbirku čine dva ciklusa: Snoviđenje i Stazama života. U prvom ciklusu, Ljubo Milov Mudreša, ostaje vjeran stihu iz ranijih knjiga, u najvećem dijelu zavičajnog pjevanja, u kome dominira uvijek jak patriotski naboj, krug u kome poeta postaje slavljenik, ispunjen već rečenim i patnik zbog velike nedovoljnosti u vlastitim vizijama zavičaja. Topla su jedino śećanja, žal za nekim davnim istinskim vrijednostima, pa zato Mudreša locira svoje pjesničke čežnje na „Guvnu“ koje je hranilo, i doslovno i duhovno, a bilo i mjesto donošenja najznačajnijih, a može se kazati sudbinskih odluka za Crnu Goru. Ovđe često provijavaju tople slike iz đetinjstva, odlazak iz rodnog kraja, pri čemu rodni kraj nipošto ne odlazi iz pjesnikovih misli, ośećanja, već u njima raste i živi svoj poseban i potpuniji život.

L J U B O M I R M . M U D R E Š A

6 7


Zato Kameno more.., ljepota u vremenu biva neraskidivo povezano sa Mojsijem, prvijencem u kamenu! Tako pjesnik uspijeva oslikati i bezvremenost zavičaja kroz darivanje prepoznatljive biblijske dimenzije, one koja je u svom veličanstvu ljubavi izvan vremena i izvan prostora, dakle, vječna!

Iz ovog „miljea“, uslovno govoreći, izdavaja se pjesma „Bili me đe“ u kojoj pjesnik sebe ne prepoznaje u iščašenom poretku stvari, osmom krugu života ili pakla, svejedno, do mjera da ośeća svoje vazdušasto, pjesničko biće jače nego u konkretnom postojanju, ali utoliko i bolnije jer ovozemeljsko bivstvovanje nam nije dato bez razloga! Sa svakim od zemaljskih bića Stvoritelj je imao jasan plan, a na njima je bilo da otkriju svrhu. Mnogi je, nažalost, do Sudnjega Dana nijesu otkrili, a plan je tu, na dohvatu! Tu se mogu slobodno naći, po mom skromnom mišljenju, i najefektnije pjesme kratkoga stiha u kojima je cijeli stih često dvoslovna riječ, pa se time upućuje na samo Postajanje kome pjesnici po svome biću moraju biti bliski: I prvo bi riječ! Posveta bezimenima se neminovno vraća guvnu iz koga bije vječiti oganj, oganj iz pepelišta Feniksovog! Da se zna i ne zaboravi

kako su najvrednije žrtve na oltaru domovine, sjedinjene sa prostorom, a o prostoru se ne kače odlikovanja; Crna Gora je prigrlila svoje najbolje bezimene sinove, koja su vlastita imena utkali u njeno; A što će Pravedniku spomenik?

„Spomenik je vašega junaštva Crna Gora i njena sloboda..“ A treba progovoriti, ne zbog „bezimenih“, već zbog onih koji su već za života sebi podigli nezaslužene spomenike. Spomenik i najveća planina je kućni prag, nepokretni prag. Onaj koji su naši preci odnosili na druge kontinente da bi i tamo preko okeana neka kuća imala pravo da se nazove DOM! Pjesnik sve pamti i ne prepušta zaboravu. Drugi ciklus pjesama uglavnom predstavlja pjesnikovu vještinu upitanosti pred emocijama, jezikom, čudesnim svijetom poezije, koja može sve, a uvijek ostaje nedovoljna unutar sebe, pa se riječ rasprskava poput munje, da bi svoj smiraj našla u doživljenom, koje je uvijek veće od rečenog, a manje od mogućeg.Pjesnik, ako to istinski jeste, ostaje zarobljenik ovih lutanja. Riječ „lutanje“ se može uslovno upotrijebiti u nedostatku boljeg izraza, stoga što je pjesnik unutar njega i zarobljenik i


8 9


gospodar, onaj koji i nepoznate duhovne predjele istražuje bez straha, kao da se jednom u nekom prethodnom bivanju već nalazio u njima.

Cetinje, maj 2015. godine SRETEN VUJOVIĆ

SNOVIĐENJE


10 11


G U V N O

oOo

Bila je jesen kada sam došao pred Cetinjski manstirna Guvno.Onoćutiiako jeogledalovremena i ljudi.Sveto mjesto,davno,poslije dukljanskih trgova izrasloiz naroda.Odzvonjavaju koraci zemlje vremena i čeljadi,pletu brojanicu. U kamenom zidu pečat prijestokrune vladike gospodari. Na sredini središtečuva obodska slova.U sjenipoređanibezimeni i glavari,zakoni, kletve, zakletve, osude.Mistika fluida zemlje i neba. Čudesačuvaju hrišćanske svetinje,


12 13


śeme i ulišta. Srce zemljeDinasti.Putokazi svijeta i naši.Odavde se odlazilo, ovđe se vrtala Gora Crna.Tu, baš tu, riječi ne smiju uteći u ćutanjezbog istorije.

oOo

(Bezimenima na guvnu)

Iz kamenog guvnajednoga danaizbiće vječna vatra,noću,danju,zimi,ljetiilišće kad padajeseni.Grmjet ćei munje nemirne,kad udarajuu volat kameniu svitanje.

Bezimenina kamenom guvnuu śećanju upisanićuteidrugujuuzidani.


14 15


oOo

(Kako se zvahu)

Bez imenaodlikovanjapoređanauzaboravuopstajuu kolonu,nijemi,međusobno zagrljeni.(Kako li se, zaboga, zvahu?)

Kamenje zbori:Tu subezimeniratnicikoji su sve što su imali dali.Jedanpa drugiu redučekajuvječnuvatruda izgoreu plamenu.

oOo

Pričajutiho.Nema nas ujeziku,pismu,pjesmi,tuzi imolitvi.Malounaricanju.

U miru,u bunii u ratu,na guvnoodržasmo sve što imasmoi imamoosta na guvno. Neka smokada smobezimeni.


16 17


oOo

(Nijemi śedoci)

Ostadosmou kolonepostrojeni,ukamenjerascvjetali,sa zmijamaprepleteni,skamenjeni.

Kameni zidovi,krivikrugovi,našidrugovi,nijemiśjedoci.

Iako smo guvno ozidali,očuvali,ostaćemou vremenubezimeni.

oOo

(Kruna u kamenom prijestolu)

Ostajemostražareći,čuvajućimjesto zbora.Izmeđunebaizemlje,u pričelje,životimapopločasmosve puteve i bespuće,sva ulišta,konačišta,dovedosmo,uzidasmo.

Staru krunusačuvasmoukamenomprijestolu.Sva imena uvezasmo,temeljimapoklonismo.


18 19


oOo

(Zbori istorijo)

Na guvnusmo postrojeni,u vjekoveugrađeniina stražii na vatri,čekaćemo.Neka zvone manastirska zvona,sveti tamjan nek’ miriše,ostaćemouśećanju.

Grijaće nasuspomene. Juče,danas,śutra,govoriće našesjene.Kosti

ćenas sačuvati.

Zbori našaIstorija.


20 21


oOo

(Red ispovijedanja)

Na guvnunema varanja,veljanja.Istinaje našasudbina,zakletva,svetinja.Ovđe sečuvariječvolje narodaisloboda.

Guvno pamti,ne prašta.Vraćapresudeiz glavenaroda.Istinupovija.Čekamou reduispovijedanja.

oOo

(Sud vječnosti)

Nek’se čuje hrabrosti častpredvodnikasrasla jeunaša imena.

Nema vrijednostiusuduvječnostibez guvna kamena.Ono je naša sudbina.Srasli smou pamćenju,u trajanju,kostima,riječima,čapuru,drači,kiši, kamenuiuIvanovom zvonu.


22 23


oOo

Guvno,vjekovnoozidano voljomvođa i čeljadi.Na njemuopstajemo.

U daneradosti,slavenaše,bezimeneglaveistinepamteipate.Biće vječneVatre.

Teške suosudeguvna.Od svakeslave

il’ izdajeponeštouimenuostaje.


24 25


oOo

(Glava naroda)

Čuje se šapat vjekova,priča istorijapredvodnikai ona iz glave naroda,đe će ako nećena guvno?Njenoistinskomjesto.

S’ njegaišlo se u svijet.Putokazimana put,domaći ili izvanji,posebice ili u koloni.Svi sunosili śećanjanavjeru,čapur, draču, kamenje,pakost, radost, tugu, veselje,ljubav ili predačke śene,

žal za ognjištem,grobomimanitu želju za vrtanjem.Guvno,naše središte, stecište, sudilište,ishodište,ulište i ognjište,još čekavječnuvatru.


26 27


K A M E N ( U )

oOo

U sunovratu il’ ljepoti,užaren il’ hladan,prkosno opstaje u kamenom moru,vjekovima u životu,na zemlju il’ nebustanujekamen.Van vremenai prostora upija sunčanu žegu,grije se na nju.

Čovjek ga drobii ubija.Tuče,pa miluje.Onopstaje,prkosiu utrobi,njedrinove živote u beskonačnosti kamene ljepote.

oOo

Surovost je zavijenau ljudskom inatu,il’ ljepota rukom darivana,samonikla il’ bačena,sve ostajena kamenu.

U vječnom jakanjučovjeka ikamena usađenoostamučenje.

Nekad se voleili se kunu,mučeći se trpe.Posebno ne moguu sudbinskom kodurazdvojeni biti.

Danju Il’noćugrade kuće,


28 29


sela, gradove,naćve,ognjištaigrobove.

oOo

To kameno morešto sve po njemu idepostamjera životnog dosega.Ne za kamen, no za čovjeka.

O, kamenu,kišne kapi što upijaš,čuvaš,čovjekudarivašda po posnoj zemlji prosipešisve uvijaš.

Jeku munja i udare gromau sebe upijaš,ljut si,trpiš.Nebesima se molišda vjekovima ostaneznak Božjina Sinajskoj Gori.


30 31


oOo

U vječnom odmjerusnageljudi i kamenaisklešu se kamenibiljezi.Osta ljepotau vremenu.

Vrh kamenizemaljske mjereponekiljudiu planinezauzeše,konačišta ogradiše.

Vječnost nebeskog sudaizbrisaljudske biljege.

oOo

O, kamenu,ljudska sudbino,kamena rijeko,matice naših života.Mjera si kosmosa,osa svijeta.U tebičučeskamenjenezemaljske mjere vremena.

U stalnoj trcivisineičovjekakamen trpi li, trpi.Čovjek, sada i uvijek zida spomeniksebi. Nikako da vrh kameni dosegne,pobijedi,ukroti,zauzda.Kada se dogodikamen se sruši.


32 33


oOo

Prošlost kiti kamene vrhove.Ne bimjesta za nove grobove.Svako vrijemeima mjere.Novi ljudinovi odabiri.

Uzdignutikameni biljezimukotrpno ljudisebiozidali,oblacima imena kitili,u vremenu na zemlju padali.

Kamen,ljudski izazov,uzidan,usitnjen,ostavljen,bačen,ostaje kamen.Nema biljega bez njega.

oOo

Kamen kameniljudski um i ruke u mit te izvi,u visiniiljepotisurovostiivječnosti,sve ostavina početkuukamenuina krajuna kamenu.

Tvoracčovjekuupismuodabra stanac,kamensinajski,Mojsije osta prvijenac na zemlji,unaroduiljudskom dosegu.


34 35


oOo

U vječni plamentaj kamenružamazakiti pustinjsku draču.Isve se vrati.Ukamenostakamena knjiga.Nauk čovjeku.

Dođe novipočetak.Kameno pismočovjeku prokaza sudbinu.Korak,pa novi korak,Sinaj ostaosazemlje i kosmosa.

Božji biljezipostašeuznebesjebeskrajaneba i zemlje.

S V A Č

oOo

Šapat vjekovaodzvonjavasatrista šezdeset pet crkava.Idućitebinosimu sebiranuveliku.

Trontvogepistolskogprijestolastolujeudukljanskuzemljuipričao namaupismupopa Dukljanina.


36 37


oOo

Sva povijest našeg postojanjaostauzidanau temeljeklesanog kamena.Sve je naša u tebi sliveno.

Temelji dalekog Kim - gradau pustinji ječeu svjetlosti,na početkutiostade sličan njemuu tamjanu,umolitviiukrstu.

Svače svetiod razura osta jači.osta naše ishodišteiulište.

oOo

Zaspao siukamenu.Zatamnjen siupamćenju.

Po bunarui veljem jezeru,papomoru,poznaješ seu svijetu.

Ostavljen siu pamćenjui u vjeru.

Što imasmoi imamosve bi našeu tebisliveno.


38 39


oOo

Ispirite vjerau tamjanui molitvi.Okači tenaverigeiognjište.

Sačuva seuobzorjuuznesenjai pamćenja.

Svače, graderazoreni,uspavani,jutros živišu mojoj molitvi.

oOo

Svud okolo ruševine,razorene crkve i dvorovi,bedemi ti obrušeni,sve se svilo oko tebe,u jezeru hladiš boli.

Molim tise, razoreni grade,ostaninamutišiniimolitviiśećanju.

Sjene tvoje oličeneu temeljeopominju:Ostavite mjestosvetou vremenubez vremena,u vjekovezapamćene.


40 41


P U T

oOo

Trag života upio śećanja,sebe nosim u sporom koraku.Sa mnom idu moji pozni danivodeći me do staroga doma.

Kud’ ćeš noćas otići, čovječe,ostat nećeš na putu vremena?Ono ima samo jedna vrata,svak’ će preći preko tog praga.

Na tom putu niko te ne čeka,sobom nećeš ponijeti ništa,ostaće ti ime, samotniče,ideje će zatrpat’ vrijeme.

oOo

Vječnu igru ljudskoga raspećačovjeku su mora iskušenja,pomirit se nećeš samim sobomotići ćeš, nećeš reći zbogom.

U pobjedi ne traži poraze,na kraj puta osta tvoje ime.Sretni dođu do plama mudrosti,sv’jet se divi njihovoj pameti.

Trag života upio śećanje,sebe nosim u sporom koraku.Sa mnom idu moji pozni danivodeći me do staroga doma.


42 43


M O J A Z E M L J A

oOo

Kako da napišem pjesmu o mojoj zemljikad’ je pjesmaCrna Gora?Kako da pjevam o njojkad’ mi je ona jedini dom?(O njojnekisu pjevali,ali su drugi domsanjali)Kad sam u njojośećam se svoj.Kad odemtugujem.Vječnazemljo,ljepoto kamenja, mora i sunca.(Neka povijest u njeno ime pjeva)

Otačestvo(tako su te od milošti zvali).Ti, zemljo čudesa,sunovratu puta i bespuća.Okićena vijencom kamenjaobalom si sa morem vjenčana.

Tri su vjere u te’ upretene.Zalivana uljemmaslinovim,puna sunca, žege, čapura i drača. Lovćen ti je temelj postojanja,tvoja mjeraivječnazakletva.


44 45


oOo

Puna li si ratovanja, radosti, tugovanja,svojatanja,praštanja,čežnje ićeranja.Svađa, mirenjai veljanja,zvanjai ordenja.

Biinatai izdaja.(takva ti sudbina)

Je l’ granica istoka i zapadana međi Vuka manitoga?(Je l’ to usud ili je nagrada?)

Tvoj opstanak iznad je života,najljuća si kad najviše ćutiš.

oOo

Vjekovi su u tebe sabiti.Opstala sina oštriciživota i smrti.(Otanjiš se pa snažno iziskriš)

Svjetskimslovominarodnomvoljomopet blistaš u imenu svom.

Kako da pjevampjesmuo mojoj zemljikad je Crna Gorapjesma?


46 47


O B A L A

oOo

Mirno more i mjesto đe se s’ nebom spaja,neviđenim fluidom svjetlosti ispreda ljepotu svijeta. Tijelo i dušu opija morska obala,šapat vječnosti krije tajne vodenog prostranstva. U svađi valova more bijesni,silu udara na obalu sruči,danju i noću je kažnjava. Stenju stijene valovima prkoseći.Od sile more se opija, u sreći ne zna sa ljepotom đe će,osta biljeg na obalama.

O G N J I Š T E

oOo

Na vatriognjištaklate čađaveverige.Na njima crnapinjata,vare se dvijekrtole,ključavrela voda.

Okolo ognjištabosonoga đecau nečujnoj igritroše đetinjstvo.


48 49


oOo

Klimavi tronožacčeka oca.

U tihom koraku,noseći lampu od gaza,pognutih leđa,śedimati.Sijeda kosauvijena u crnoj maramina glavimiruje.U tišini noćinariče.Priziva umrluđecui davne pretke.

U iskramaognjištagubi seodsjaj stare lampe.Dim plačljivisiromaštvo uvi.

oOo

Ognjište,temelju kuće kamene,staništeduša predaka.

Kolijevkaljulja plačljivuđecu,ulište istubišteopstanka.

Djevojačke suze,ispovijesti i zakletve,naricanjabola,razgovoraneba,zemlje,čeljadii vatre,svilo se oko ognjišta.


50 51


P R A G

oOo

Smjenjuju se na kućnjem praguosmine krugova u ljudskom životu.Neće da ih svjetlost uvrze unutra,nit’ da ih vječnost napolju gura.

Sve tajne, želje i zavjete,obećanja, tugu i zakletveokolo - ognjište čuva!

Taj kameni, izlizani, kućni prag!Kolijevka novih rađanja,ulište duša,graničnik dobra i zla.(Ćuti, gleda, pamti i sve zna!)

oOo

Prag svetište tišine,u sebi: jedan po jedan – niže:Počinak, uspenje, ulište i ognjište.

Pamtiša trajanja i opstanka,liže kameni vrat u koraku mimhoda.I nikad mu dosta brojanja.

Bilo života veze u radost skamene čvrstine,tugu umiva u suzi kišešto ga hladi u kameno lice.


52 53


oOo

Na kamenom praguposljednji oproštaj na vječnom putubiva.I nevjesta novau zakletvi ga celiva.

Na kamenom praguove kišne jesenistihovičame,iza dračom zatvorenih vrata.

M U K

oOo

Muk u mojoj zemlji,Muk na ulici,Muk u velikom gradu,Muk u tišini, Muk danju,Muk u meni. Svuda muk.Kao crniMrak.

Ne muči pjesma,onazbori.Pjesma tužna il’ veselanemasapatnika, ni druga.Slobodnaluta.Neće da ćutiiako je sama.


54 55


Š L J E M E

oOo

Ispod koritača stare kuće,stenje grbavo, drveno, šljeme.

Plače od gustog crnog dima,od snijega, kiša i manitog vjetra.Istrajavada u kamenoj kući čeljad sačuva.

U tužne, vesele i sretne dane,umoran od sebe,ćuti i venestaro,drveno,kućnošljeme.

oOo

Tigle na krivom krovu,na južnomvjetruigraju.

Gladnu đecu,u mukotrpuvremena,hrabri stariotacimedalja,okačenanačađavom zidu,iz nekog rata.


56 57


S E L O

oOo

Ispod šljemena kuće,gnjijezdo samoće,tiglama koritača -Omotano.

Samuju uspomeneu zidu kamena.

Na paučini ulaznih vratanema imena.Jesenji vjetar s’ lišćem igra,unutra tišina spava.

Z A B O R A V I

oOo

Otići ću iz rodnog sela,starim putemi reći ću zbogom.Odnijet ću sve svoje sa sobom.Ništa moje neće ostati u njemu,da ga pamtim,da se śećampo tom.

Odnijeću loptu i knjigu poneku,kazne prve koje sam dobijao,ponijećuočeve i majčine poglede.

Sedam kozahranilicai nemirnog jarcaodvezaćui puštitipo planini.Nek’ samujuudivljini.


58 59


oOo

Selo moje –moje teško breme:Kako li ću uzeti śećanja?Kako uzet grobove predaka,crkvu svetu,školu staru,strogog uča,moja prva slova?Kako uzet kamen, iz mora kamena,kolijevku i kamenu kuću,neoranu očevu dolinu,pogled sneni u seoske zore,R’ječi oca - odrasti već jednom?Kako reći mome selu -Zbogom?

P O V R ATA K P O Č E T K A ( Ś E Ć A N J E )

oOo

Kako pokupiti godine prosute na putu života? Kako kada si u prolazu? Vijek ljudski omeđen je vremenom. Pitam: „O, međo, jesi li ti stvarno kraj svega?“ Da li je „smrt prozor novog života“ ili će odgovor biti u Njegoševim stihovima: „u grobu su od svega knjičevi“? Mora da postoji neki put... Ima li nade da se otvore novi prozori? On samo to zna. Čekam... Kako bih želio da me rashladi śever, onaj što u manitu igru uvlači oblake pune jesenje kiše, poskidano lišće i munje što dijele nebo. Sa tog puta nek’ bježe nevjerica, iskušenja, repatice. Bježite od mene!

Poezijasada me čini srećnimu godinama,noćima i danima.Kažem,ona jeljepota umaičistakaoizvorska suza.


60 61


Ne mogu stihoviostaritida ih nema.PoezijaTagora, Aragona, Brodskoga,Borhesa, Pasternaka, Bodlera,Njegošašto spavanavrhu Lovćena,jeu vjekove vječna.

oOo

Jesu li kristalislovaiz knjiganad knjigamanove i stare Biblijepotamnjeli?Ne!(vječno će sijati)

O,Toto,noćas hoću u vremenuvječnosti beskrajaIbis pticu,što otvaramaštu i riječ,dasleti na moje rame.Zbog poezije.

Sudbino,ostavimač krvavikadasamujem,pišemśećanja.


62 63


oOo

Nek’ riječi sepoređajuustihove.

Sanjam,a ne spavam,lagano,sa strahom,ponovokoračam putemživota.

Unijeti minule godine u novi početak vremena -nemoguće.Aišto bimi?

Sve što će doćinije u moći da biram, da opstajem.U kotlu vrenja svijetanemoćno samuje jedinkaisvemir još miruje.

oOo

Odzvonjava brdimakameni put mog životaiulica mukotrpa,ne spavau noćimatišina.Jutrom, kada se vraćamstarimputem,uspomenedrže moje tijelo uspravno.

Moji stihovi,nenadano ste ispireniiz radosti,pijanstva ljubavi,zamaha mržnje,ćeranja riječi i uma.

Pjesme,lijepe, ružne il’ tužne,ne mirujtejerstvarnost bi postala mora života.


64 65


Vitlajte obrisima uznebesja,povijte se u ulište kamena,ostajteu vrelo životabeskućnice.

P U T Č E K A N J A

oOo

Na mjesto vjenčanja Neba i Zemlje,na obali mora đe se miluju poezija i ljepota,u družbi božanstva i iskre sreće:miruje unutrašnje raspeće.

Svevišnji!Ti – jedinirazumiješ zemaljski koloplet,u njemu vječna borba: dobra i zla - razdire ovaj svijet.U rukohvat svjetlosti,razgovora neba, zemlje i čovjeka,izranja riječ -Bi poezija. U igri uma i jezikaizlijeću stihovi.Bi ljepota!To saglasje ljube -Poete.

Kako uteći od zla,što prati čovjeka,kada si na rubu grijeha?I onda kada bježišda u vinu tražišspokoj uma i tijela?U pjesmi nad pjesmamanađi sebe.


66 67


oOo

Na putu čekanja stoluje slobodna voljaizazov i - ti.Kuda poći?Izaberi!

Srećnici tren svjetlosti ośeteu carstvu poezije.Ljepotu riječisloboda u vječnost povi.

Ljubav i patnja uvijek druguju.Nema životabez toga!Granični kamen u svodu nebesabiser je zrake uma i čovjeka!

Zar Lovćen nije kamen u vrhuljudskog uma,zato ga tukurasturi munja i groma?U igri vječnog ognjakamena ognjišta,iskre u njemu,rađaju se i umiru.

Kosmos nije sputan u vremenu!Čovjek na tren živi u njemu.

STAZAMA ŽIVOTA.


68 69


M O J E PJ E S M E

oOo

Moje pjesme - Samotnice,u koricezaputane,u samoći ispjevane,suzama ste umivene,izmučene.U molitvi zabrađene,u mislimaizbrušene,iz života prepisanebogatice.

Moje pjesme,poganice,istinite lajavice.Što znadosteto kazaste,naljućene mučenice.Jezikoše,u bolijest zablistale,u jutrimaoživjele,iz śećanjaizlećele.


70 71


oOo

Nek’ vas kude, mrze,il’ pogrdno zovu, nek’ vas voleil’ bačaju,briga me nije.Ostale ste zapisane,vi nijeste dodvornice,ulizice.Pjesme moje - Slobodnice,i po danjuili noći,na viđeloizađoste.Brojanice,samosvojneskitačice.

U ljubaviuzdignute,zvijezdama okićene,dugama ste omotane.Ljetopisi tjelesnog užitka,u čekanju tražiste spokoja,u ijedu kiptite od muke,u osveti gore ste od zmije.Moje pjesme,među sobom u nezboru,ostadostesamo svoje.

oOo

Na vjetru ste razasute,na putevezapućenekao ptice slobodnice.

Moje pjesme,moje rane,moj razgovor stihonoša,ispovijestu bolijest.Radost moja,tugo moja.U samoćidružbenice,u nevolji sapatnice,u noćima nesanice,kam pod glavu sujetnima.U tišini samovanja,razgovori o mukamai ljubavi.

U kamenu skamenjene, snoviđene,proganjane,moje pjesme.Sve što imah to vam dadoh.


72 73


N O Ć

oOo

Nesanico,družbenico.Noću ponoć,u večeri,u samoći,u jutrimai na javi.

Noći dugeomotaneu ćutanjeil’ šaptanje,u śećanjena godine brojanice,što prođoše.

Kuda poći?U skitanje na obale,na drumove,u kafanepored puta?

oOo

Što da činimda ne lutam,da utečemda se spasem?

Idemu novi dansamiznam:nema mirabez spokoja.


74 75


B I L I M E Đ E

oOo

U osmom krugu životavisi ogledalo koraka!

Između snoviđenja i jave,zlo i dobro se bore!

Lucidnost življenjai moć intelektadar su Njega.(Ostalo je mučenje uma.)

Na kraju pjesme,ispod starog hrasta,uvela ružai godine.

Osta pitanje:Bili me Đe?

I D E J A

oOo

Jednoga dana u menizaiskriidejao pjesmi.

U beskraju spirale vremenaizazov posta vodilja.U trenu nastašenemiri.


76 77


Ž I V O T(Sasvim iskreno!)

oOo

Živim li neki tuđi život ili je to moj?Ne, ovo je moj, iako je sličan sa tuđim.(Reći ću istinu: sve što rade drugi i ja radim.)Kraj naših života je iznad nas! On je zajednički: moj i tvoj.U sebi traži spas! Raduj se svakoj kapi kiše, zracima sunca, sjaju mjeseca.Raduj se novom danu, ljubavima, ustajanju. Ako ti tijelo iskušava duša -pjevaj, čovječe! Kratko hodaćeš zemljom. Živi bez straha u životu jednom!

Sam se rodi. Usamljenost je kazna najveća.(Ne budi dio njene gordosti! Zavisnik je ona.)Sloboda života radost je ljudska najveća!Samoći u slobodi raduju se samokažnjenici.(Svi dođemo na sud vječnosti!)Vrijednosti ljudskoga življenja: slobodna volja, ljubav, praštanje i kajanje,istinski je smisao bitisanja i hrabrost postojanja.Duh ljudi prati tijelo i vječno lebdi u iskrama nebeske zrake!

Živiš omeđen zemaljskim vremenom.Ne moš’ vratiti vrijeme u životu tvom!

Kraj i novi počeci u igri su kosmosa i zemlje. (Od drugoga ljudima nema pomoći!)Što sam u životu tražio – našao sam u poeziji!I ljepotu i radost i tugu. I ljubav i razočaranja. Jezikom borim se protiv jezika!(Poslije svega - ostaje tišina.)


78 79


J A

oOo

Poezija je otvorena knjiga.Ona je vječna! Za nju - pjesnici žive.Kad ne bude njeneće biti svijeta,ljepote.A, život - đe je?Tren u prostoru, jedinke u razdvojenom vremenu,spojen sudbinom,uvijek sam,na putu čekanja. U prolazu zemaljskog života,mukotrp i slobodna volja.U trenu zaiskrišpa se ugasiš.Kao uhodnikuvremena:uđeš na jedna,a izađešna druga vrata!

Na tomkratkom

životnomputunećeš vratiti sebe -u prošlo vrijeme.Ostakajanje i samoća.

U inatubitisanjapoezijacaruje u dahunemira.Otvori prozorekosmičkog prostranstva,

u doživljajurascvjetavaju sesnoviđenja,roje osinjaci novih misli.Ne smiješ -da ćutiš.Ratuješ riječima, stihovima.Pišešda se spasiš!

Pamtiš!Ali zasigurno znaš:ostarjelo je razočarenje.I


80 81


ti.Ostalisurijetki prijatelji.Među njima vjerne ptice.Neke od njih – utekleiz jata.Ostale same.Slobodne.Kao poezija!

Kao idejauživotu.Ionajesama.Tren vječnosti ispjevan u stihu,u javi il’ snu.Za pjesnika,ćutanje je kazna.

Što te čini srećnim -samotnjače?Jutarnja zora, tren ljubavi, čaša vina,spokoj, ispovijest ispred spavanja,kajanje, osveta...?

Đe si ako nijesiu pjesmi?

Ti,lutalico!Srećan si kada seod zaboravaotrgnepjesma. Itada,poslije života -živiš!

Srećne supoetekadaunadahnućuratujuriječimaujeziku,na papiru.Kada u mislima uhvate idejuvodiljuka tronupoezije.


82 83


A japišemiživimsamo zajednupjesmu.

J E S E N

oOo

Lišće zelenopreli žutilo.(kao zlato)Okogolih grana,u vjetru igrajujesen,magla,studenimahovina.

Na nebukrilima veslajunebeski putnici,nabrekli oblaci,melanholijaiposkidaneptice.

Sivilo zavicrne oblakei


84 85


prosuna uliculedenu kišu.Preli sejesenu studen.

Iz kalendaraizlećejoš jedandan.

J E Z I K I R I J E Č

oOo

U mislima – zapretena,pa rečena,uteče mi sa jezika.U svađama il’ ljubavi,u neslozi il’ ijedu,u noćima il’ na javi,bez oprosta.Riječ osta!

Prokletnice, svađalice.Ošinu ga k’o kamdžija!(Bez oprostariječ osta.)O, riječi otrovnice!

Jezičino,velja muko,od tebe mečudo nađe!Uv’jek takokada glava brekće.


86 87


oOo

Ratuju, svađaju seriječi u jeziku.Ijed, sujeta, ćeranje, il’ osveta.Teško bikad riječisikću.U pomamiskaču. Još jeteže kad se mrzeu govoru, na papiru.Ubi ga riječ,ne osta pola čovjeka!

Rekoh mu!Ibišto bi.Noći bez sna,dani još gori.Počekajanje.

oOo

Riječ lijepa.(Osta zapamćena.)K’o melem na ranuotvori vrata razumu. Jezikom,najvećimblagom,kunu,mrze i vole:ljudiižene.

Njime zbore i pišu pisci, sveci,suci,kada su u muci.U mahu govoraizleće presuda.(Riječ osta.)


88 89


oOo

U riječimaiz srca il’ glaveponekad izletimudrost poneka.(Zastani!)Odaberi.

K O M E T R E B A J U PJ E S N I C I

oOo

Kome trebaju stihoviu pjesmama ispjevani,osjećanja u mudrost sročena,u životutkanomuvremenu,uvijencuushićenjaipaćenjauvrzeni?

Kome pjevaju pjesnicina papiru,stihovnici,mučenici,noćobdije,vinopije,sanjari,slobodariiuglađenigospari,


90 91


veliki i maliboemi,skitači,dječacii bradati starci?

oOo

Pjevajusvijetuisebi.

Ostajupjesme,ljubaviuzdah.

Osta čežnjaupletenau čekanje.Osta ljepotagodinamana usnama.

Ako nema pjesme -nema života.


92 93


I D E J A

oOo

Jednoga dana u menizaiskriidejao pjesmi.

U beskraju spirale vremena,izazov posta vodilja,u trenu nastašenemiri.

T O G D A N A

oOo

Htio sam otići iz grada,ostavitikafane, prijatelje,nervozne putnikesa perona,škripu kočnica autobusa,lavež čopora pasaiza gradskog stadiona,izblijeđelureklamuna prodavnicI starovaroške ulice,tog dana.

Na peronuodakle polazevozovi otputovaću ja. Povešću sa sobom ostavljenu bijelu mačkuda nije sama.

Nijesam otišao niđe.Ni bijela mačka nije htjela.Izlećela je


94 95


iz mojih rukuna peronu odakle idu vozovibez voznog reda.Svi su otišli bez menei bijele mačketog dana.

L J U B O M O R A

oOo

Drhtiš u muci kajanjakasne ispovijesti.Mrziš li to? Ljubomoro,hoćešosvetu, vječita bolijesti?Uživašu čuloužitka i ljubavisamo dok traje,a onda se uvučešu crvu sumnjei razaraš ljubav, izvor životai sve okolo njega.Nesrećna patnice,iz osvete ne mrzi,izađiiz umai oduvaj umišljaj,poniženje.Vrijemeponekad prašta.


96 97


oOo

Srećna si,nesretnice,u valuIjeda,kadaljepotu ljubaviprelijesumnja,aondanemapovratka.

Poslije tebe pustoš ostau nabrekločuloosvetebola.

U životu osta tišinaiti.

oOo

Vječita ljudska pratiljo,ljubomoro,nesrećna budi.Svi novi daniživotu su izazovi.

Poema „Ljubomora“ napisana je davne 1979. godine poslije posjete mom drugu koji je u jednom zatvoru izdržavao dužu vremensku kaznu, nakon čega je ostao u mom ovozemaljskom śećanju.

Dugo sam se kolebao da je, međutim, objavim. Zapravo, sve dok se nijesam nedavno śetio (2015. godine) riječi koje mi je u Budvi (1999. godine) uvaženi književnik, vizionar slobodne Crne Gore - Čedo Vuković, kazao da su slova i kosti – nešto što poslije zemaljskog života, za nama, trajno ostaje.

Śećajući se njega i njegove životne ljubavi, napisao sam poemu „Gospođi u osami“ koja je u stvari uvod u poemu „Ljubomora“.


98 99


G O S P O Đ I (U osami)

oOo

Tuguješ,plačeš,tražišdrugu mušku rukuda te zagrli.

Želišda se pretvorišu stradalnicu,u žrtvustrasti,što je ostaviu njegovoj postelji.

U zagrljajuostadeumornotijeloi uveleusnežene -Preljubnice.

oOo

Na jastukupjevala siljubavnu pjesmunjemu,u zoripunoj lažiinježnosti.

Sa njim si maštala,noći pratila.

Na svom jastukudavala si,uzimalasve što se uzimaidajeu ljubavi.

Čekala sinoviživot što se zavi.


100 101


oOo

Na njegovom jastuku,u danimaprevareinoćimakajanja,lila si lažne suzeiu zalutalomblaženstvuigrenemiraikajanja,naiđeispovijestgospođeuosami.

oOo

Poslije svegaostasamotna rakana gradskom groblju,sama,u svome bolu.Za mladost jednu zatvorsku,isposničku,tvoje suzenećepreliti vrijemezaborava.


102 103


J U TA R N J I E S P R E S S O

oOo

U jutru,kad’ još trljam snene oči,na uglu bloka trideset četiri,uz uličnu bukui treštavu muzikuu novom pabu,pijem espresso dugi.Čitam buloarsku iobičnu štampu.

Tog kišnog,proljećnjeg,jutra,na naslovnoj stranijedna damablistašeu sjaju obnaženog tijela.

oOo

U prividu glamura i raskoši,u dužoj novinskoj priči,bez srama,hvaljaše darežljivost vremešnog gospodinašto je za noć kupi.

U mom gradu,novine pišu,dvije muške bandepuščanim zrnimadijeljahu pravdu!

Gosti pabau dahučitahuozbiljnih licaibrojahuumrlice.


104 105


P R O S J A K(Na kraju mosta)

oOo

Danima, na kraju starog mosta,molećljivo – do suza,u prolaznikeimenegleda prosjak stari,Driša.

Ispruženu rukuumiva zimska kiša,promrzlo tijelo grijesinoćnja rakija.Novac kovani i nada:śutra bićeviše!

Driša, tužnipijanac,svakoga dana poslije prosjačenjaodlazio bi u buffet stari,tražio utjehu u jeftinoj rakiji.Sporo su tekli daniu njegovoj samoći,plašio se duge zimske noći.

Jednoga jutranije bilo Driše.Tog zimskog dana – tužan je most krivi.Uzida u sebeDrišuiuzdah tužni.


106 107


R I J E Č

oOo

U mislimazapretana,izrečenau svađamai ljubavi,u neslozii ijedu,bez oprosta,riječ osta.

Otrže sesa jezika,ošinu ga ka′ kamdžija,po sred srcariječ osta′.

oOo

Prokletnicaštouteče! O, riječi, zloslutnice,od tebe nas čudo nađe,usadi se u pamćenju.Svađalice,poskitana samotnice.

Kao suze pokajnicešto u mraku miju lice,riječi su podmuklice,um čovjeka da razjare.


108 109


oOo

Rat riječina jeziku.U metežuizlijeću na papiru,još je gore.O, riječi, podmuklice,Poricanje je đavolja rabota.

Ijed sujeta,ljubomora,il’ osveta,riječ manita. Bi riječ,kao melem ili korbač.U slobodnoj volji,dar Božji,odaberi.

oOo

Kad glava ne sluša,a srce zbori,poče mučenjerazuma.Kazna najveća,noćibez sna,java još gora.

Riječ mu reče:bištobi.Izdrži,nemirničovječe.

O, riječi, najvećeljudskoblago,iz srca il glave,svejedno.


110 111


oOo

Jezikom, svojimizrazom,pišu poetestihove.Bez slobodne voljeislobodenema pjesme.

Pišu i suciu sudnici,kada su na muci.U snazi riječiizlećupresude.U vremenuprošlom iovomostaše riječi,prvoljudskoslovo.

oOo

Ubi gariječ. Od njegane ostapola čovjeka.

Muči se um čovječji,na papirbijelislova kosaiprava.Teške i lijepe riječio sreći, mržnji i ljubavi.Śećanja ne blijedekad te uvrijede.


112 113


oOo

U riječimas’ vrhajezikaili glaveponekadabi riječmudrostnajveća.

Zbrka u glavijezik pomami,zastani -u nakaniodaberi. Što reći:nema oprosta.Riječ osta.

G R A C I J E L AoOo

U danima kada je kišaneprestalno lila,stajala je na putu,Gracijela,čekajućinjega.

Milovao je vjetarnjeno tijeloibudio nadu.

Čekanjeodneseopalolišće.Jesen uvi uveluljepotu.


114 115


J E D N E B O K E Š K E Š K U R E

oOo

Kraj ofisa muževljeve firme,u ulici dugoj pored rive,izašla je iz crne limuzine,zagrljena sa njim ispod ruke,kočoperno prošla pored mene.

Gledala je izloge u staklui stezala gospodinu ruku.Viđelo se da gleda u mene.Je li htjela da vrati godine?

Ne pita se kako mi je bilo,da l’ se ljubav kupuje na kilo,da l’ vrijeme zacjeljuje rane,da l’ ga ljubi misleći na mene?

Crna ženo izađi iz mene,nosi sobom naše uspomene,pokloni ih vili od mermerai zapataj škure od pogleda.

N E P O Z N AT O I M E

oOo

Čuješ li me nepoznati stvore:pokrao si više mojih r’ječinego što si svojih napisao?!Laganje će ubit’ samo tebe,a od toga veće kazne nema.Ne seže se tren vječnosti tako,već u igri uma se doživipoezija – čedo je mudrosti!

Da ukrade bilo štošta drugo,il’ verige s’ moga vječnoga ognja,možda bih ti jado - oprostio,no ideju! A to ne opraštam!Ideja je nektar svetoga pijanstva.Iz nje zbori jezik sa usana.


116 117


oOo

(Postao si kradljivac riječi,znaš ti dobro da neću pričati.)Teško onom ko se tuđim kiti,ne odlazi ime s’ umiranjem,majka zemlja sve pokriti ne može.Smrt čovjeku iznad je života.

Sad’ mi dani tuguju u vinu!Život mi je zamagljen u tami.U vremenu pohote i moćine zna niko što ga śutra čeka.Sv’jet se tada ne brani od laži.Sve se onda pretvara u ništa!

V E Č E

oOo

Nebo nas pokri u večeri žudnje,čekasmo zoru ispod palme.Ludi me pogled na njene grudi,grijeh si moj u ovoj noći!

Uzdahe oćera vjetar sa obale,strasti upi galeb bijeli,ore nas ohladi u svitanje.Noć ispod palme ode u śećanje.


118 119


J U T R O

oOo

Uranjaš u moj život takosporo,jutro.Čekajućite,umoranod tebei sebe.O, umorna noćoćera mi san.

Pitam te,besana zoro,štodonosinovidan?

Snoviđenja,noćnemore,ostaše u mene.

oOo

O, zoro,pitam te:Jesam liu istoj ulici?Jesu lina staroj adresiisti brojeviiima livišenoćnih lutalica? Ulice, ulice,životu ste sapatnice,tužne steibudne,uvodi vas sunceu još jedandan.


120 121


B E Z I M E N A

oOo

U nemirunoćisamujem.U valu požudeželio samzagrljaj.Čekao samženubezimenu.

Ćutimiznam,neće doći.Tužan sam,sasvimsam.

Uranja zora.Noćnenadno odeu novi dan.

N A D AoOo

Ubeskraju,na nebu, povijen jeputnaših života.

Ispirinovo rađanjeinada,slobodna volja,dar Tvorca svega,na dohvat svimaluta.

Pomeđu njei mržnje,biranje.

Snoviđenječuvaćeśećanje, kolijevku, vatrui ognjište.


122 123


S A D R Ž A J

R E C E N Z I J E 5

S N O V I Đ E N J E 9

G U V N O 1 1

K A M E N ( U ) 2 6

S V A Č 3 5

P U T 4 0

M O J A Z E M L J A 4 2

O B A L A 4 6

O G N J I Š T E 4 7

P R A G 5 0

M U K 5 3

Š L J E M E 5 4

S E L O 5 6

Z A B O R A V I 5 7

P O V R ATA K P O Č E T K A ( Ś E Ć A N J E ) 5 9

P U T Č E K A N J A 6 5

S TA Z A M A Ž I V O TA 6 7

M O J E PJ E S M E 6 9

N O Ć 7 2


124 125


O A U T O R U

Ljubomir M. Mudreša ro-đen je 12. avgusta 1940. godine na Bokovu – Ceti-nje. Završio je Pravni fakul-tet i na Jugoslovenskom Institutu za novinarstvo novinarsku školu. Kao spoljni i(li) stalni saradnik radni vijek proveo je na radnim mjestima: repor-ter, dopisnik, komentator

i urednik u Redakcijama: „Večernje novosti“, „Borba“ (30 godina), Studio B, „Svet“ RTV Ma-kedonije, RTV Crne Gore, „Pobjeda“, „Monitor“ (pod pseudonimom Bato Cetinjski), Antena M, „Republika“, „Lučindan“ i drugim medijima.

Do sada objavio je knjige poezije:

„Suza“„U drugom životu“„Cetinjski kolopleti“

„Sjaj stare krune“„Zapis na kamenu“

„Obala ognjišta“

B I L I M E Đ E 7 4

I D E J A 7 5

Ž I V O T 7 6

J A 7 8

J E S E N 8 3

J E Z I K I R I J E Č 8 5

K O M E T R E B A J U PJ E S N I C I 8 9

I D E J A 9 2

T O G D A N A 9 3

L J U B O M O R A 9 5

G O S P O Đ I 9 8

J U TA R N J I E S P R E S S O 1 0 2

P R O S J A K 1 0 4

R I J E Č 1 0 6

G R A C I J E L A 1 1 3

J E D N E B O K E Š K E Š K U R E 1 1 4

N E P O Z N AT O I M E 1 1 5

V E Č E 1 1 7

J U T R O 1 1 8

B E Z I M E N A 1 2 0

N A D A 1 2 1


126 127


„Kameni prijesto“„Svjetlost beskraja“

„Dostignuto“„Neka mi sude“

„Brojanica“ i„Na putu čekanja“„Vladimir i Kosara

i druge pjesme iz Bara“

Dva romana:

„Trg“ i„Gospar

Mudreša je, takođe, član Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN-a, Matice crnogorske i drugih asocijacija i udruženja.

O Mudrešinom stvaralaštvu pisali su:

Akademik Vojislav Vulanović, prof. dr Siniša Jelušić, prof. dr Sonja Tomović Šundić, mr Željko Rutović, prof. Zoran Ivanov, Milo Kralj, Budimir Kralj, Ratko Deletić, Borislav Jovanović, Sreten Vujović, Žarko L. Đurović, Bogić Rakočević, Vlatko Simunović, Vanja Kovačević, Branko Jovanović, Zoran Stanojević, Lale Novičin Brković, Vasko Raičević, Borislav Cimeša, Janko Vujisić, Čedomir Lješević, Bogdan Mrvoš, Zoran

Medved, Ivo Tomnjenović, Maksim Vujačić, Vesna Šoškić, Mila Čordašević, Nikola Vujanović, Saša Lovre Božović, Tanja Fatić, Snežana Vujović i drugi.

ljubomir m. mudreŠa na putu...

Documents