SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANAMARIJA KOVAČEVIĆ

LOGISTIKA U FUNKCIJI UNAPREĐENJA POSLOVNIH PROCESA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LOGISTIKA U FUNKCIJI UNAPREĐENJA POSLOVNIH PROCESA

DIPLOMSKI RAD

KOLEGIJ: MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA I LOGISTIKA

MENTOR: DR.SC. PAVLIĆ SKENDER HELGA

STUDENTICA: KOVAČEVIĆ ANAMARIJA

JMBAG: 0081126784

SMJER: MEĐUNARODNO POSLOVANJE

Rijeka, rujan 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ..................................................... 2

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ........................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .......................................................................... 3

1.4. Znanstvene metode ...................................................................................... 4

1.5. Struktura rada .............................................................................................. 4

2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE U POSLOVANJU ........................ 6

2.1. Pojam i uloga logistike ................................................................................ 6

2.2. Elementi i osobitosti logističkog sustava ................................................... 9

2.3. Logistika u poslovnom procesu ................................................................ 12

2.4. Ulazna i izlazna logistika .......................................................................... 14

3. LOGISTIKA NABAVE I JUST IN TIME SUSTAV .................................... 17

3.1. Značajke i uloga logistike u nabavi .......................................................... 17

3.1.1. Pojam logistike nabave ...................................................................... 21

3.1.2. Uloga logistike nabave ....................................................................... 21

3.2. Just-in-time sustav i njegovo mjesto u logistici ....................................... 24

3.2.1. Pojam i razvoj Just in time sustava .................................................. 25

3.2.2. Primjena Just in time sustava ............................................................... 26

4. PROIZVODNA LOGISTIKA I LEAN PROIZVODNJA ............................ 30

4.1. Značajke i uloga proizvodne logistike ...................................................... 30

4.2. Obilježja i elementi lean proizvodnje ....................................................... 33

5. LOGISTIKA U POSLOVANJU TOYOTA MOTORS ................................. 38

5.1. Važnije značajke o poduzeću Toyota Motors .......................................... 38

5.2. Pokazatelji poslovanja poduzeća Toyota Motors .................................... 40

5.3. Toyota sustav proizvodnje (TPS) ............................................................... 41

5.3.1. Pojam i elementi TPS sustava ............................................................. 42

5.3.2. Lean proizvodnja ................................................................................. 43

5.3.3. JIT sustav .............................................................................................. 44

5.3.4. Kanban sustav ...................................................................................... 45

5.3.5. 7 + 1 gubitaka u proizvodnji ............................................................... 46

5.4. Doprinos logistike poslovanju Toyote ...................................................... 48

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 50

LITERATURA ......................................................................................................... 51

POPIS TABLICA ..................................................................................................... 54

POPIS SHEMA ........................................................................................................ 54

1

1. UVOD

U ovom diplomskom radu s naslovom Logistika u funkciji unapređenja poslovnih

procesa prikazuje se uloga logističkih sustava i logističkih procesa koji se odvijaju

unutar njih i koji povezuju iste na način da transformiraju i povezuju dobra, te

ispunjavaju svrhu poduzeća. S obzirom na razvoj i utjecaj logistike na poslovanje

razvili su se i sustavi u proizvodnji i nabavi koji definiraju obilježja i elemente

sustava kao što su JIT (Just in time sustav), Kanban sustav i sustav Lean proizvodnje.

S tim u vezi zahtjevi tržišta i konkurencije sve su jači i zahtijevaju svakodnevne

prilagodbe i promjene koje jedino može omogućiti učinkovit i funkcionalan sustav

logistike. Da bi se postiglo uspješno poslovanje i pratilo globalne trendove i zahtjeve

tržišta treba primijeniti spomenute logističke modele u sklopu poslovanja poduzeća,

te ih razvijati i proširivati u skladu s okolinom u kojima su primjenjeni. S obzirom

da se logistika nalazi unutar svih ekonomskih funkcija (kao što je npr. nabava i

proizvodnja), uloge logističkih procesa se preklapaju, te zato međusobno moraju biti

u dobroj kooridinaciji kako bi poslovni proces jednog sustava bio ekonomičan i

funkcionalan. S tim u vezi razvile su se vrste logistike kao što su proizvodna

logistika i lean logistika koje predstavljaju načine povećanja konkurentnosti

poduzeća na globalnom tržištu. Na koji način utječe logistika na povećanje

konkurentnosti jednog poduzeća koje djeluje na svjetskoj razini prikazuje se

primjenjenim metodama unutar takvog poslovnog sustava, a primjenjeni alati i

metode optimiziraju proizvodnju s minimalnim troškovima i omogućuju potrebnu

isporuku dobara u točno defniranom vremenu sa kontroliranom kvalitetom – taj

sustav je poznat pod nazivom Toyota sustav proizvodnje (TPS). Začetnici ovog

sustava prekinuli su konvencionalan sustav vođenja proizvodnje i vođeni lean

pristupom, odnosno zadržavanjem vrijednosti proizvodnje, smanjili su troškove i

uklonili nepotrebne događaje iz procesa proizvodnje kako bi ju optimizirali, povećali

dobit i smanjili gubitke.

U Uvodu ovog rada prikazano je sljedećih pet povezanih tematskih jedinica: 1)

problem, predmet i objekati istraživanja, 2) radna i pomoćne hipoteze, 3) svrha

i ciljevi istraživanja, 4) znanstvene metode i 5) struktura rada.

2

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Širenjem globalizacije došlo je do razvijanja brojnih sustava poslovanja među kojima

su samo neki doživjeli svjetsku razinu i ostali kao sinonimi dobrog i uspješnog

poslovanja, te se implementiraju i danas u poduzećima povećavajući dobit i

stvarajući ugodnu i pozitivnu poslovnu klimu. U prošlom stoljeću, kada logistika kao

znanost nije bila toliko implementirana u sve sustave poslovanja doprinos logistike

nije mogao doći do izražaja, niti je logistika mogla imati utjecaj na uspješnost

poslovanja. Danas se logistika nalazi u svakom poslovnom procesu malo većeg

poduzeća koje stvara dobit, bilo u nabavi, proizvodnji ili prodaji; s tim u vezi nastala

su brojna poduzeća koja se bave isključivo logističkim uslugama; a razvoju logistike

i njenih sustava doprinijela je globalizacija tržišta i stvaranje velike konkurencije na

tržištu. Kako se širilo međunarodno tržište, tako su se povećavali zahtjevi sudionika

tržišta koji su zahtjevali kvalitetno kontroliranu proizvodnju koja će se odviti u

određenom vremenskom periodu i dostaviti u određenom trenutku na određenom

vremenu po ekonomski prihvatljivoj cijeni. Iz navedenih zahtijeva tržišta postavlja se

problem istraživanja ovog rada: kako primjena logistike pospješuje proizvodnju i

poslovanje u poslovnim sustavima i na koji način logistika funkcionira u poslovanju

uspješnih poslovnih sustava kao što je Toyota Motors.

Kao predmet istraživanja u ovom radu prikazuju se značajke i uloga logistike u

poslovnom sustavu, i analiza najpoznatijeg i najuspješnijeg poslovnog sustava

današnjice, te se utvrđuje doprinos logistike u Toyota Motors-u.

Iz analiziranja problema i definiranja predmeta istraživanja proizlaze četiri objekta

istraživanja: logistika, JIT- Just in time, Lean proizvodnja i Toyota Motors.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Radna hipoteza glasi:

Istraživanjem značajki logistike, logističkih sustava i logističkih procesa u

poslovnom procesu stvaraju se pretpostavke za korištenje njihovih osobitosti i koristi

u sustavima nabave i proizvodnje koji temelje svoju učinkovitost na ekonomskim

3

alatima za povećanje proizvodnje, smanjenje troškova, povećanje kvalitete,

minimiziranje zaliha i dr. pokazatelja uspješnosti poslovanja, te u kojima logistika

može imati veliki doprinos.

Uz radnu hipotezu postavlja se i nekoliko pomoćnih hipoteza (kr.P.H.), i to:

Ø P.H. 1: Elementi i osobitosti logističkog sustava (i logističkih procesa)

definiraju ulogu i značajke logistike u poslovnom procesu, te defniraju njezine

značajke u poslovanju.

Ø P.H. 2: Proučavanjem uloge logistike u nabavi jednog poslovnog procesa

stvaraju se pretpostavke za korištenje Just-in-time sustava u svim logističkim

procesima, te se u sklopu djelovanja logistike nabave podupiru logističke aktivnosti

koje doprinose korištenju Just-in-time sustava.

Ø P.H. 3: Sustavnim proučavanjem proizvodne uloge logistike stvaraju se

pretpostavke za korištenje lean proizvodnje u poslovnim procesima, i s tim u vezi

definiranjem obilježja lean proizvodnje utvrđuju se logističke aktivnosti koje

doprinose boljem načinu za upravljanje odnosima s kupcima, lancem dobavljača,

razvoju proizvoda i proizvodnim operacijama.

Ø P.H. 4: Objektivnim znanjem o istraženim mogućnostima korištenja logistike

u nabavi i proizvodnji, te njihovom korištenju u just-in-time sustavu i lean principu

sustava upravljanja mogu se utvrditi koristi logistike koje su pridonijele razvoju

Toyota Motors sustava upravljanja, i povezanosti logističkih sustava i procesa sa

elementima TPS sustava.

1.3.Svrha i ciljevi istraživanja

Prikazivanjem uloge logistike u poslovanju Toyote objašnjavaju se koncepti koji se

upotrebljavaju u uspješnim sustavima proizvodnje. S obzirom na mogućnosti koje

pruža logistika (najviše u proizvodnji i nabavi) svrha istraživanja ovog rada je:

4

Ø istražiti, analizirati i objasniti ulogu logističkih sustava i procesa unutar

logističkog sustava radi iskazivanja doprinosa i pokazivanja uspješnosti poslovanja

sustava proizvodnje Toyota Motors-a, koji je razvio sustav upravljanja za povećanje

funkcionalnosti i organiziranosti sustava i unaprjeđenje konkurentskih prednosti.

Interdisciplinarna znanja kojima se naglašava važnost logistike u poslovnom procesu

vode ka cilju istraživanja:

Ø kroz teorijske značajke logistike dokazati važnost i doprinos logistike za

uspješno poslovanje proizvodnih sustava kao što je Toyota Motors.

Pitanja o značajkama logistike koje utječu na uspješnost poslovnog sustava na koja

će se kroz ovo istraživanje odgovoriti su:

1. Koja je uloga logistike u poslovnom procesu i koji elementi logistike imaju utjecaj

u poslovnom procesu?

2. S kakvom ulogom logistike u nabavi se ostvaruje sustav Just-in-time i kakvo

mjesto u logistici zauzima taj sustav poslovanja?

3. Kakvu ulogu ima proizvodna logistika na sustav upravljanja proizvodnjom?

4. Koja su obilježja i elementi lean proizvodnje?

5. Na koji način poduzeće Toyota Motors ostvaruje pozitivne poslovne rezultate i

zašto je ono primjer poslovanja koje treba slijediti?

6. Što je Toyota sustav proizvodnje i koji su elementi tog sustava?

1.4.Znanstvene metode

U ovom radu su za prikazivanje rezultata i formiranje činjenica upotrebljene sljedeće

znanstvene metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze,

metoda klasifikacije, metoda kompilacije, metoda deskripcije; pazeći prilikom

njihovog korištenja na vjerodostojno prenošenje i parafraziranje izvora.

1.5. Struktura rada

Rezultati ovog rada raspodijeljeni su u šest tematskih dijelova.

5

U Uvodu su opisani problem, predmet i objekti istraživanja, te su postavljene radna

hipoteza i pomoćne hipoteze. Nakon toga opisuju se svrha i ciljevi rada u kojima su

ponuđena pitanja na koje će istraživanje dati odgovore; i na kraju prvog dijela

navedene su znanstvene metode koje su korištene prilikom izrade rada, te je

objašnjena struktura rada u kojoj su ukratko opisani pojedini dijelovi rada.

U drugom dijelu rada pod naslovom Teorijske značajke logistike u poslovanju

opisana je uloga logistike i definirani su elementi logističkog sustava koji su bitni za

djelovanje logistike u poslovnom procesu.

Treći dio rada s naslovom Logistika nabave i Just in time sustav bazira se na ulozi

logistike u nabavi i objašnjava uloga Just-in-time sustava u logistici i poslovanju.

Kroz četvrti dio rada koji ima naslov Proizvodna logistika i Lean proizvodnja

prikazuju se značajke logistike i njena uloga u proizvodnji, odnosno na koji način

aktivnosti mogu utjecati na smanjivanje troškova proizvodnje i isporuke dobara koji

su jedni od glavnih čimbenika lean proizvodnje.

U petom dijelu rada s naslovom Logistika u poslovanju Toyota Motors objašnjeni

su počeci nastanka Toyote i važnije odrednice poslovanja s kojima je Toyota postala

sinonim dobrog i kvalitetnog poslovanja. U ovom dijelu radu objašnjen je sustav

proizvodnje TPS sa svojim najbitnijim odrednicama: lean proizvodnje, JIT sustava,

Kanban sustava i 7+1 gubitaka u proizvodnji. S tim u vezi u ovom predzadnjem

dijelu rada opisani su doprinosi logistike poslovanju Toyote.

Posljednji dio rada je sadržan u Zaključku koji čini sintezu svih prethodno opisanih i

istraženih dijelova rada i koji kao zadnji dio rada objedinjuje sve dijelove rada u

rezultate istraživanja kojima se dokazuje radna hipoteza da se istraživanjem značajki

logistike, logističkih sustava i logističkih procesa u poslovnom procesu stvaraju

pretpostavke za korištenje njihovih osobitosti i koristi u sustavima proizvodnje koji

temelje svoju učinkovitost na konkurentskoj prednosti i u kojima logistika može

imati veliki doprinos.

6

2.TEORIJSKE ZNAČAJKE LOGISTIKE U POSLOVANJU

S obzirom na potrebe tržišta koje se u zadnjih 100 godina proširilo u nemjerljivim

razmjerima, i čije potrebe su nadmašile mnoge poslovne procese, logistika kao

znanost i aktivnost je dobila veliki značaj i ulogu u poslovanju poslovnih sustava.

Prema tome, uvodni dio ovog rada proučava značajke logistike koje imaju bitnu

ulogu u poslovanju poduzeća, te opisujući logističke sustave i procese koji se

odvijaju unutar poslovnog sustava sastoji se od sljedećih podijelova: Pojam i uloga

logistike, Elementi i osobitosti logističkog sustava i Logistika u poslovnom

procesu; koje su opisane dalje u tekstu.

2.1. Pojam i uloga logistike

U suvremenim gospodarstvima logistika je postala jedna od značajnijih gospodarskih

djelatnosti, te se sve veći broj subjekata uključuje u logističke aktivnosti. Osim

velikog broja poduzeća koje posluje isključivo u domeni logistike, sve je veći broj

poduzeća, posebno onih velikih koji u svojem poduzeću osnivaju

sektore/funkcije/odjele logistike. Svrhe tako uspostavljenih poduzeća ili

organizacijskih cijelina je unaprjeđenje poslovnih procesa sa ciljem većeg

zadovoljstva klijenata, ali i smanjenje troškova poslovanja. Da bi se opisale

osobitosti logističkog sustava i objasnila uloga logistike u poslovnom procesu prvo

se treba definirati pojam logistike koji razlikuje ulogu, odnosno pojam logistike u

znanosti i pojam logistike kao aktivnosti. Pojam logistike predstavlja tokove,

odnosno kroz kontrolu prostorno-vremenske transformacije usmjerava i djeluje na

isporuke i točke primitka dobara; stoga je pojmovno određenje logistike sljedeće:

logistika je sudionik, odnosno pratitelj svih temeljnih faza životnog ciklusa

dobara/proizvoda (uvođenje, rast, zrelost i opadanje). Logistika kao pojam još se

temelji na jednoj ideji koja je vrlo bitna za potvrdu radne hipoteze zadane u ovom

radu; a orijentirana je prema usluzi, odnosno podrazumijeva da se usluga može

krajnjem korisniku staviti na raspolaganje samo ako se iskordiniraju sve aktivnosti za

proizvodnju (Zelenika, 2005, p. 20-21).

7

Logistika se prema europskoj matičnoj organizaciji nacionalnih logističkih društava

definira kao „organizacija, planiranje, provedba, i kontrola tokova dobara od

razvitka i od kupovine preko proizvodnje i distribucije proizvodnje do krajnjeg

kupca dobra s ciljem da, uz minimalne troškove i uz minimalno trošenje kapitala

zadovolji zahtjeve kupca“ (Zelenika, 2005, p. 20-21). S obzirom da u logistici veliko

značenje imaju tokovi, logistika se definira još kao proces planiranja, ostvarivanja i

kontrole učinkovitih i troškovno efektivnih tokova, a podrazumijeva osim

skladištenja povezivanje svih informacija od točke isporuke do točke primitka, u

skladu s kupčevim zahtjevima (Zelenika, 2005, str. 20).

Aktivnosti koje se trebaju ispuniti kako bi se ispunili zahtjevi krajnjeg kupca su:

skratiti vrijeme čekanja, djelovati na kapacitet usluge i smanjiti trajanje usluge putem

distribucijskih kanala. Stoga je za definiranje pojma logistike u kontekstu ovog rada

bitno promatrati logistiku sa stajališta aktivnosti. S obzirom da se pojam logistike

definira kao univerzalna (ili opća) logistika i specijalistička logistika, bitno je

naglasiti da aktivnosti koje obuhvaća opća ili univerzalna logistika sadrži sve

relevantne elemente svih vrsta specijalističkih logistika; a te aktivnosti su sljedeće

(Zelenika, 2005, p. 24):

- „proizvodnje, prerade, obrade, dorade, održavanja, pakiranja, signiranja, slaganja,

sortiranja, vaganja, mjerenja, utovara, istovara, pretovara, tramakanja, skladištenja,

punjenja i pražnjenja kontejnera i prijevoznih sredstava, transporta, špedicije,

osiguranja, kupoprodaje, distribucije, carinjenja, marketinga, menadžmenta,

kalkulacije, financiranja (...) odnosno praćenje izvršenja svih aktivnosti, kontroliranje

pravnoekonomskih odnosa između mnogobrojnih sudionika u logističkim

procesima“.

Na današnjem stupnju razvoja gospodarstva logistički sustavi predstavljaju

međusobno i svrsihodno povezane elemente koji pomoću potencijala i resursa

omogućuju uspješnu, učinkovitu i racionalnu proizvodnju logističkih proizvoda

(Zelenika, 2005, p. 214). Logistika se kao aktivnost u 20. stoljeću brzo afirmirala u

gospodarskim sektorima, posebno kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost,

te se i danas primjenjuje u svim ljudskim aktivnostima. Prema Zeleniki (2005, p. 19)

logističke znanosti prethodile su logističkim aktivnostima; a zajedno su znanost i

logističke aktivnosti omogućile ljudsku aktivnost kroz teorijske i praktične zadatke s

8

ciljem minimalno uloženih resursa i maksimalnom zadovoljstvu potreba krajnjih

potrošača.

Definiciju logistike pobliže određuju i njezina svrha i ciljevi, te zadaće koje

ispunjava. Svrha logistike je konstantno usavršavati tokove materijalnih dobara i

informacija u poslovnom procesu, a kao ciljevi logistike postavljaju se sljedeće

najbitnije smjernice (Zekić, 2000, p. 31):

1. smanjiti zalihe

2. skratiti vrijeme protoka zaliha

3. skratiti vrijeme zaliha

Stoga, razvojem logistike kao aktivnosti i znanosti, i globalizacijom logistike,

logistika se počela koristiti u svim segmentima poslovanja koji zahtjevaju brz i

kvalitetan protok dobara s ciljem stvaranja nove dodane vrijednosti, odnosno

organiziranjem aktivnosti koje će brže, bolje i kvalitetnije obavljati tok dobara i

informacija do krajnjeg korisnika. Poslovna logistika se kao tako definirana aktivnost

javlja u cjelokupnom poslovanju i poslovnom sustavu poduzeća, a ne samo u jednoj

njegovoj funkciji.

Ciljevi poslovnog sustava svode se na efektivno i efikasno vođenje poslovanja što

zahtjeva nabavu inputa, pripremu i izvođenje procesa proizvodnje; kao i opskrbu

krajnjeg potrošača outputima u koje se ubrajaju razne logističke usluge. Na taj način

promatrana logistika odnosi se na mikrologistiku u koju se ubrajaju logistika

proizvodnje, logistika nabave, logistika distribucije, marketinška logistika;

odnosno promatrana sa stajališta poduzeća (poslovnog sustava) o logistici se govori

kao o logistici trgovine, industrijskoj ili uslužnoj logistici (Zelenika, Pupovac,

2001, p. 365). Kada se govori o metalologistici (koja se nalazi između mikro i

makrologistike) onda se misli na partnerski odnos koji je razvijen između poduzeća i

na podjelu odgovornosti, čime se stavlja naglasak na organiziranje logističkih

aktivnosti i stvaranje dugoročnih odnosa s dobavljačima, kupcima, posrednicima,

transportnim i skladišnim poduzećima i ostalim karikama logističkog lanca koje

imaju utjecaj na povećanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja poduzeća. Na taj je

način metalogistika stvorila predispozicije za učinkovito upravljanje logističkim

opskrbnim lancima čiji je zadatak (a ujedno i zadatak logistike) osigurati i isplanirati

9

glavne tokove inputa u logističkom lancu za efikasno pretvaranje istih u finalni

proizvod i njegovu otpremu i dopremu krajnjem korisniku, uz istovremeno

osiguranje dodane vrijednosti proizvodu i ostvarivanje dobiti (Zelenika, Pupovac,

2001, p. 365-366).

Ispunjavajući svoju svrhu, ciljeve i zadaću logistika doprinosi konkurentnosti

poduzeća na domaćem i međunarodnom tržištu, ali i povećanju konkurentnosti

gospodarstva u svijetu. Doprinos logistike se posebno ističe kroz logističke aktivnosti

na globalnim razinama gdje se kroz primjenu logističke koncepcije uvelike može

unaprijediti ekonomičnost poslovanja.

2.2. Elementi i osobitosti logističkog sustava

Osnovna gradivna jedinica u logistici je logistički sustav. Provođenjem logističkih

aktivnosti i povezivanjem sudionika logističkih procesa stvaraju se logistički sustavi.

Logistički sustav je sustav međusobno povezanih i međutjecajnih elemenata i

sustava koji koristeći materijalno – tehničke komponente, nematerijalne i ljudske

komponente omogućuje prikupljanje, obradu i pohranjivanje , te dostavu informacija

i podataka logističkim subjektima (Zelenika, 2005, p. 214). Na uspostavljanju

logističkih sustava temelji se efikasnost logistike u poduzećima i ispunjavanje

njezine zadaće. Da bi se stvorio logistički sustav u poduzeću ili gospodarstvu nužno

je oblikovanje osnovnih elemenata koji čine logistički sustav.

Logistički procesi koji su sastavni dio svakog logističkog sustava čine procese u

logističkim sustavima koji povezuju sustave pripreme dobara sa sustavima upotrebe

dobara. Na taj način logističkim procesima se premošćavaju prostorno-vremenske

prepreke u logističkom sustavu i ujedno se tim procesima stvaraju logistička

poduzeća koja ljudski kapital kao element proizvodnje logističke usluge uvrštavaju

među najvažnije čimbenike u logističkim aktivnostima (Sundać, Fatur, 2003, p. 93).

Logistička poduzeća su uslužna poduzeća koja djeluju na prostornu i vremensku

dimenziju protoka logističkih procesa i aktivnosti u logističkom sustavu. Može se

reći i da logistička poduzeća prodajom svojih usluga prodaju intelektualni kapital; a

10

intelektualni kapital (odnosno ljudski kapital) utječe na sigurnost, brzinu, pouzdanost

i racionalnost manipulacije, prijevoza, skladištenja tereta i putnika (Sundać, Fatur,

2003, p. 93). Prema Sundaću i Fatur samo kreativni i inovativni logistički menadžeri,

koji posjeduju multidisciplinarna znanja, te sposobnost, iskustva, vještine i

informacije, mogu stvarati kvalitetne i konkurentne logističke usluge.

Osim logističkih procesa iz kojih proizlaze logistička poduzeća, elementi logističkih

sustava su i distribucijski kanali, odnosno putevi prodaje koji predstavljaju

prepreku između proizvodnje i potrošnje (posrednike u poslovnom procesu prijenosa

dobara). Distribucijski kanali imaju velik utjecaj na funkcioniranje procesa logističke

distribucije, i zato je u nastavku dana definicija logističke distribucije i distribucijkih

kanala kako bi se upotpunila uloga logistike u logističkim sustavima. Prema

Zeleniki (2005, p. 39-48):

- „logistička distribucija je skup znanja, sposobnosti i vještina koje implementiraju

mnogobrojne logističke aktivnosti u upravljanju logističkim procesima, tokovima i

protocima materijalnih dobara od proizvođača (pošiljatelja) do kupca (krajnjeg

korisnika)“,

- „distribucijski kanali su prodajni ili marketinški kanali, odnosno posrednici koji

obavljaju mnogobrojne funkcije i poslove; a takvi primjeri su:

1. trgovački posrednici (kupuju, preuzimaju vlasništvo i preprodaju trgovačku robu)

2. agenti (traže kupce i pregovaraju s njima u ime proizvođača, ali ne preuzimaju

vlasništvo nad robom)

3. fascilitatori (sudjeluju u distribuciji, ali ne preuzimaju vlasništvo nad robom, ne

pregovaraju o kupnji ili prodaji robe – logistički špediteri i operateri)“.

Kao što se logističkim procesima svladavaju vremenske i prostorne dimenzije, na isti

se način to odvija i u kanalima distribucije jer su logistički procesi sastavni dio

distribucijskih kanala u koje su uključene različite tehničke, tehnološke,

organizacijske, pravne, ekonomske i ekološke aktivnosti, a svima njima upravlja

ljudski, odnosno intelektualni kapital.

Logistički sustavi i poslovna logistika u suvremenim gospodarstvima postaju

neizostavni čimbenici konkurentnosti. Poduzeća koja uspostavljaju logističke sustave

11

u svojem poslovanju i u suradnji sa povezanim poduzećima (dobavljačima,

distributerima, kupcima) postaju konkurentnija jer imaju mogućnost brže reakcije na

potrebe i zahtjeve tržišta. Sve veća primjena logistike u poslovanju te uspostavljanje

logističkih sustava doveli su do razlikovanja nekoliko skupina logističkih sustava.

Logistički sustavi se razlikuju prema područjima primjene i prema sadržaju

logističkih zadataka i poslova (Renko, n.d.).

Podjela logističkih sustava prema područjima primjene naziva se područnim

razgraničenjem logističkih sustava. Prema ovom kriteriju logistički sustavi mogu biti

(Renko, n.d.):

· Mikro-logistički sustavi poduzeća,

· Meta-logistički sustavi poduzeća,

· Makro-logistički sustavi poduzeća i

· Mega-logistički sustavi poduzeća.

Mikro-logistički sustav je logistički sustav kojemu je zadaća osigurati prijevoz,

skladištenje i isporuku robe i potrebnog materijala te omogućiti komunikaciju i

prijenos informacija unutar poduzeća. Ovaj logistički sustav čine sljedeći elementi:

skladišta, transport, mjesta distribucije te centri za upravljanje logističkim procesima.

Meta-logistički sustav je logistički sustav u kojem se javljaju kooperativni odnosi

između poduzeća uključenih u logističke procese. Preciznije rečeno, ovaj sustav

obuhvaća nekolicinu poduzeća, što znači da ga obilježava interorganizacijski ustroj

koji nadilazi pravne granice poduzeća. Ovisno o smjeru suradnje kooperacija se

može javiti u dva oblika: vertikalna i horizontalna.

Makrologistički sustav je logistički sustav koji predstavlja podsustav gospodarstva

jedne zemlje, a on integrira i mikro logističke sustave i meta logističke sustave. Uz

logističke procese poduzeća u gospodarstvu on u logistički sustav uključuje i

logističke aktivnosti u međunarodnoj razmjeni. Ovi logistički sustavi najčešće se

javljaju u granskim logistikama kao što su logistika prometa, logistika turizma,

logistika proizvodnje, …).

Mega logistički sustav je sustav koji omogućava prostorno-vremensku

transformaciju dobara, informacija i materijala između pojedinih makro logističkih

sustava. Cilj ovih logističkih sustava je pružanje maksimalnoga zadovoljstva

korisnika uz minimalno ulaganje resursa i ljudskih potencijala.

12

Ako se logistički sustavi razlikuju prema sadržaju zadataka pomoću kojih se odvijaju

logistički procesi javlja se funkcionalna podjela logističkih sustava. U praksi se

razlikuju sljedeći funkcijski logistički podsustavi (Škrinjar, Rožić, 2011):

· sustav dostavljanja i obrade narudžbi,

· sustav upravljanja zalihama,

· sustav skladištenja,

· sustav skladištenja,

· transportni sustav i

· sustav materijalnog poslovanja i pakiranja.

Svaki od navedenih logističkih sustava razlikuje se po aktivnostima i zadaćama koje

se u njemu obavljaju. Upravljanje logističkim sustavima znatno je učinkovitije kada

se sustavi razlikuju ovisno o aktivnostima i zadaćama koje se u njima obavljaju, s

obzirom da se tada upravlja sa određenim skupinama aktivnosti, odnosno manji je

stupanj diverzifikacije. Dosadašnje podjele logistike obuhvaćaju dostignuti stupanj

njezina razvoja. U budućnosti je realno za očekivati da će daljnji razvoj logističkih

aktivnosti i širenje primjene logistike dovesti do ekspanzije oblika i vrsta logističkih

sustava u praksi.

2.3. Logistika u poslovnom procesu

U današnjim globalizacijskim vremenima kada je na važnosti dobilo okrupnjavanje

poduzeća, najprije na domaćem tržištu, a potom izlaskom na strana (međunarodna

tržišta), utjecaj logistike unutar poslovnog procesa dobio je veliku važnost i značaj,

osobito pri stvaranju multinacionalnih i globalnih kompanija gdje je moderna

logistika postala značajna konkurentska prednost.

Logistika kao aktivnost prožima se kroz sve aktivnosti poduzeća (nabavu,

proizvodnju, distribuciju i skladištenje) i djeluje kao integrirana funkcija poduzeća

pri čijoj provedbi su uključene sve aktivnosti poduzeća.

13

Logistički način upravljanja poslovnim procesima u poduzeću podrazumijeva

djelovanje na logističke ciljeve po pojedinim logističkim funkcijama (Segetlija,

2008, p. 38-40):

- logistika nabave (usklađivanje nabave s proizvodnjom, suradnja s dobavljačima,

osiguranje opskrbe, optimiziranje troškova nabave)

- logistika proizvodnje (planiranje i upravljanje proizvodnjom, uobličavanje fizičkih

i informacijskih tokova proizvodnje)

- logistika distribucije (određivanje distribucijskih kanala, djelovanje na sustav

skladištenja i komisioniranja)

- logistika skladišta (optimalni sustavi skladišta, najekonomičnija transportna

sredstva) i

- logistika prijevoza (minimizirati vrijeme i troškove prijevoza u svim fazama

nabave, proizvodnje, otpreme i zbrinjavanja otpada).

Osnovne logističke podfunkcije koje djeluju unutar poslovnog sustava, a važne za

razvoj sustava just in time objašnjenje su u daljnjim dijelovima (logistika nabave i

proizvodna logistika).

Način na koji logistika i sve njene funkcije funkcioniraju unutar nekog poduzeća

ovisi o mogućnostima organizacije unutar poduzeća, svrhi i obilježjima logističkog

koncepta koje se upotrebljava unutar poslovnog procesa, tržišnim smjernicama kojih

se poduzeće drži kako bi zadovoljilo potrebe tržišta koristeći pritom logistiku u svom

poslovnom procesu, mogućnostima suradnje logističkih poduzeća i međunarodnih

logističkih sustava. Ako su pri provedbi logistike unutar poslovnog procesa

uključene sve funkcije poduzeća onda i logistika postaje integrirana funkcija

poduzeća u kojem su razvijene različite koncepcije logistike.

Jedna od takvih koncpecija logistike koja se razvila unutar poslovnog procesa je

SCM (supply chain management) koja kao nova upravljačka koncepcija proširuje

ulogu logistike u optimalizaciji tokova u cjelokupnom opskrbnom lancu, i tada se

logistika odnosi na (Segetlija, 2008, p. 40):

- upravljanje nabavom

- operativu (proizvodnju)

- integralnu logistiku (ulaznu logistiku, logistiku u poduzeću i izlaznu logistiku).

14

S obzirom da poduzeća nastoje smanjiti troškove i pronaći načine uštede koje pruža

proizvodnja, a s obzirom da izravni i neizravni troškovi logistike sudjeluju sa 50 % i

više udjela u strukturi cijene koštanja suvremenih industrijskih proizvoda, logističke

aktivnosti u poslovnom procesu smatraju se važnim čimbenikom kreiranja potražnje

koji će uputiti brojna poduzeća da težište za stjecanje konkurentskih prednosti

prebace na područje logistike (Zelenika, Pupovac, 2001, p. 355). Zato je iznimno

važno unutar svakog poduzeća izgraditi sustav koji će logističke aktivnosti (nabava

inputa – logistika nabave, pripravu i izvođenje procesa – logistika proizvodnje,

opskrba outputa brojnim logističkim uslugama do trenutka predaje krajnjem

korisniku – logistika transporta) upotrijebiti radi povećanja konkurentskih

prednosti na tržištu razmjene dobara i usluga. Kako bi poduzeće stvorilo dodane

vrijednosti putem korištenja logističkih aktivnosti u nabavno-proizvodno-opskrbnom

lancu dobara takav sustav mora koristiti razvijene tehnološke kapacitete, suvremenu

tehniku i tehnologiju i planski razviti hardwersku i softwersku potporu logističkom

sustavu.

Poduzeća i poslovni sustavi koji prilikom izgradnje i ulaganja u sustave koriste

logističke aktivnosti radi poboljšanja svojih konkurentskih prednosti moraju učvrstiti

i uvesti brainstorming u svoje metode i alate koje koriste kako bi zajedničkim

idejama pronašli smjernice za rješavanje organizacijskih problema koji proizlaze iz

neaktivnog sudjelovanja svih dionika poslovnog procesa (Bebek, 2006, p. 178).

Logistika u poslovanju postala je neizostavni dio strategije konkurentnosti poduzeća

na domaćim i stranim tržištima. Uvođenjem logistike u poslovanje ostvaruje se

značajno unaprjeđenje poslovnih procesa i povezivanje pojedinačnih poslovnih

sustava u jedinstvenu cijelinu-logistički sustav poduzeća, koji doprinosi uspješnosti

poslovanja i povećanju ekonomičnosti organizacije.

2.4. Ulazna i izlazna logistika

Uvođenje ulazne i izlazne logistike, odnosno promatrano kao cjeline – uvođenje

poslovne logistike veže se uz uvjete kada ponuda dobara nije mogla podmiriti

15

postojeću potražnju što je uzrokovalo pronalaženje metoda i načina kojima će se

proizvesti što više dobara, te sa istim metodama (alatima) utjecati se na unaprijeđenje

proizvodnosti rada. Takvim se načinom rada (koji se proširio 80ih godina u Zapadnoj

Europi) razvijala izričito konkurencija na temelju cijena jer su se mogla prodati sva

proizvedena dobra, a iskorištenje kapaciteta postizalo se na osnovi porasta potražnje.

S time se djelovalo na zakon prozvodnje u masi – odnosno s povišenjem stupnja

zaposlenosti smanjuju se i fiksni troškovi po jedinici proizvoda (Segetlija, 2008, p.

5).

U takvom poslovnom sustavu razvijala se ulazna logistika – potrebe materijala su

bile velike, i načini kako doći do materijala su morali biti jasni i definirani; s druge

strane nije bilo problema sa zalihama jer se moglo prodati sve što se proizvelo.

Tehničko-tehnološki razvoj, automatizacija procesa proizvodnje i racionalizacija

troškova omogućili su povećanje obujma proivodnje (i ponude), a kasnije je

globalizacija uzrokovala zasićenje tržišta i izlazna logistika se morala početi baviti

zbrinjavanjem zaliha u proizvodnji, pravovremenim isporukama do krajnjeg

korisnika i premještanjem svih problema s kojima se susretala ulazna logistika u

proizvodnji na prodaju i izlaznu logistiku u poslovnom procesu.

Prema Zeleniki, Jakominu i Lipičniku (1998, p. 66) logistika kao aktivnost

predstavlja „skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih

aktivnosti (funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji) kojima se

funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i

vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda,

repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi i informacija u sigurne, brze i

racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logističke procese, tijekove i protoke,

materijala, kapitala, znanja, informacija, od pošiljatelja (tj. točke isporuke: sirovinske

baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača),

ali s ciljem da se uz minimalno uložene resurse (proizvodne, ljudske, financijske)

maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (kupca, korisnika, potrošača)“.

S obzirom na logističke troškove u poslovnom sustavu ulazna i izlazna logistika

igraju veliku ulogu jer osiguravaju spremnost ulaganja proizvodnih sredstava i

16

raspoloživost proizvodnih dobara i informacija u pravim količinama, u pravoj

kvaliteti, u pravo vrijeme i na pravome mjestu (Segetlija, 2008, p. 17).

Aktivnosti koje donose kompetitivnu prednost nekom poslovnom sustavu prema

poznatom lancu vrijednosti Michaela Portera su sljedeće (Lanac vrijednosti – analiza

aktivnosti tvrtke, 2010):

1. Ulazna logistika – uključuje aktivnosti dostave, skladištenja i kontrole

dolaznog materijala

2. Operacije – uključuje sve aktivnosti kreiranja vrijednosti finalnog proizvoda

3. Izlazna logistika – uključuje aktivnosti potrebne da bi se gotov proizvod

dostavio kupcima

4. Marketing i prodaja – uključuju aktivnosti koje imaju za cilj privući kupce i

navesti ih da kupe vaš proizvod

5. Servis - aktivnosti koje održavaju i povećavaju vrijednost proizvoda.

Logistika doprinosi konkurentnosi poslovanja ako se u uvede u cjelokupan poslovni

proces, odnosno ako doprinese povezivanju svih poslovnih aktivnosti u sustavu. Iz

tog razloga se logistika mora javljati i u ulaznim i u izlaznim aktivnostima u

poslovanju poduzeća, kako bi racionalizacijom procesa i utrošaka (resursa)

doprinjela unaprijeđenju poslovne učinkovitosti.

17

3. LOGISTIKA NABAVE I JUST IN TIME SUSTAV

U ovoj cjelini rada predstavljena je uloga logistike kao logističkog podsustava unutar

poduzeća, odnosno kao dio mikrologistike koji se bavi koordinacijom kretanja i

stanja materijala i robe od tržišta nabave do proizvodnje i prodaje. Prikazivanjem

uloge logistike u nabavi objasnit će se funkcioniranje i nastanak Just-in-time sustava

u proizvodnji, i na koji način je oblik proizvodnje Just-in-time zauzeo značajno

mjesto u logistici (osobito logistici nabave). Podcjeline koje su obrađene u ovom

poglavlju su: Značajke i uloga logistike u nabavi, uz definiranje pojma logistike u

nabavi i objašnjavanju uloge logistike u nabavi, i Just-in-time sustav i njegovo

mjesto u logistici, uz definiranje pojma i razvoja Just-in-time sustava i pojašnjenje

primjene Just-in-time sustava.

3.1. Značajke i uloga logistike u nabavi

Glavne značajke logistike u nabavi definirane su misijom mikrologističkog sustava

jer je logistika nabave jedan od podsustava mikrologistike. Stoga da bi se definirale

osnovne značajke logistike u nabavi i prikazala njezina uloga u nabavi potrebno je

najprije definirati mikrologistički sustav.

Mikrologistički sustav je prema Zeleniki (2005, p. 243) „sustav međusobno

povezanih i svrsihodnih podsustava i elemenata koji pomoću temeljnih elemenata

proizvodnje stvaraju logističke proizvode unutar određenog logističkog poslovnog

sustava“. Jedan od podsustava logističkog poslovnog sustava je logistika nabave čiji

je osnovni cilj s pravom robom, u potrebnoj količini, na pravome mjestu i uz što

veću ekonomičnost opskrbiti logistički poslovni sustav.

Podsustavi logistike nabave su (Zelenika, 2005, p. 243):

Ø Skladišna logistika (omogućuje proizvodnju skladišnih usluga),

Ø Transportna logistika (omogućuje proizvodnju transportnih usluga koje su

vrlo značajne u međunarodnom multimodalnom transportu) i

18

Ø Distribucijska logistika (koja predstavlja jedan od najvažnijih podsustava

logistike nabave jer obavlja funkciju opskrbljivanja korisnika i krajnjih

korisnika kvalitetnim proizvodima u odgovarajućoj količini, pravom

vremenu, na pravom mjestu i uz najniže interne i eksterne logističke

troškove).

Navedeni su i podsustavi nabave predstavljaju razgraničenje uloge i značajki

nabave i logistike nabave. S tim u vezi uloga i značajke nabave očituju se u

raspoloživosti i razvijanju kapaciteta dostave, odnosno dobavljača; dok logistika

nabave koristi postojeće dostavne kapacitete jer proizvodi tokove dobara i

informacija za pripremu dobara koje će uključiti u poslovni proces (Segetlija, 2008,

p. 237-238).

Prema tome vanjska priprema materijala kao jedna od najvažnijih značajki

nabavne logistike – jer ima znatan utjecaj na troškove logistike nabave obavlja se na

tri načina (Segetlija, 2002, p. 60):

a) kao pojedinačna nabava prema potrebi (upotrebljava se kod materijala koji se

mogu odmah nabaviti, nedostatak je eventualna odgoda proizvodnje do

pristizanja materijala)

b) kao nabava uz držanje zaliha (gdje se razmatraju troškovi zaliha i

nabavljanja radi problema optimalnih količina narudžbe, nedostatak su viši

skladišni troškovi radi vezivanja kapitala u većem opsegu, što je obrnuto od

pojedinačne nabave)

c) kao nabava na osnovi ugovora s posebnim utanačenjima (dopremanje koje je

usklađeno s proizvodnjom i ulaganjem – s njim se pokušava povezati prva dva

načina i umanjiti njhove nedostatke). Prema ovom načinu nabave tekuća

potreba materijala ide izravno od transportnih sredstava do proizvodnih mjesta,

te se na taj način skraćuje vrijeme protoka materijala, a zalihe se drže samo za

sigurnosnu potrebu čime se snižavaju troškovi vezivanja kapitala u zalihama.

Logistika nabave osigurava vanjsku pripremu materijala (sirovine, pomoćni

materijal, dijelove i trgovačku robu) koja se odvija na principu donošenja ili

odnošenja (Segetlija, 2002, p. 60).

19

Ova se načela (principi) u praksi različito kombiniraju, a njihova primjena temelji se

na međunarodnim trgovinskim pravilima „Incoterms 2010“ koji su službena pravila

Međunarodne Trgovačke Komore (ICC - International Chamber of Commerce)

kojima se tumače trgovinski termini i čija se autentičnost priznaje na svjetskoj razini

više od 60 godina (Incoterms, 2010).

Incoterms (International commercial terms) je skraćenica za međunarodne

trgovačke termine koji se koriste u prijevozu robe radi tumačenja odgovornosti

prijevoza od točke A do točke B.

Dakle jedan od instrumenata politike politike nabave s kojim je logistika nabave

vezana je politika ugovaranja (uvjeta nabave) gdje se zajedničkom koordinacijom

nabavne i distribucijske logistike postižu pozitivna zajednička djelovanja utvrđena

upotrebom odgovarajućeg Incotermsa. To su međunarodna pravila koja se

upotrebljavaju u međunarodnom prometu robe i određuju obveze i prava

prodavatelja i kupca (Segetlija, 2008, p. 243).

Podjela prava i obveza definirana je kroz četiri osnovne grupe označene početnim

slovima E, F, C i D engleskih naziva kratica odgovarajućih transportnih klauzula, a

ukupno ih ima jedanaest, te se razlikuju prema mjestu troška i prijelazu rizika

(Incoterms, 2010):

Ø Grupa E ukazuje na polazak robe iz mjesta isporuke

Ø Grupa F ukazuje na to da glavni prijevoz i osiguranje nisu plaćeni

Ø Grupa C ukazuje na to da je glavni prijevoz plaćen

Ø Grupa D ukazuje na prispijeće robe u određenu zemlju primatelja

U tablici ispod prikazana je karta odgovornosti za svaki paritet isporuke koji se

koristi u Incoterms 2010 sa točno opisanim obvezama kupca i prodavatelja ovisno o

mjestu isporuke i načinu prijevoza koji se koristi u određenom paritetu isporuke.

20

Tablica 1: Incoterms 2010 – prikaz odgovornosti za svaki paritet isporuke

IZVOR: Incoterms 2010 Chart of Responsibilities, International business training

Primjena navedenih termina jedno je od osnovnih obilježja logistike u transportu i

razmjeni robe i uvelike je olakšalo logističke aktivnosti. Zahvaljujući ovim

univerzalnim terminima posebice su olakšane logističke aktivnosti u međunarodnoj

razmjeni. Na današnjem stupnju razvoja logistike, nezamislivo je da se navedeni

termini ne poznaju i ne koriste.

21

3.1.1. Pojam logistike nabave

Logistika nabave predstavlja logistički sustav koji je povezan s tržištem s obzirom

da danas poduzeća djeluju u užurbanim uvjetima globalizacije, te moraju više nego

prije težiti konstantnom sniženju cijena i specijalizaciji učinkovite proizvodnje.

Logistika nabave kao jedna od poslovnih funkcija poduzeća isprepliće se u svojim

aktivnostima sa drugim poslovnim funkcijama (logistika distribucije i logistika

skladišta).

Zadaće logistike nabave započinju s utvrđivanjem potreba i izborom dobavljača, a

nastavljaju se na potpuno planiranje, upravljanje i fizičku obradu toka materijala i

nabavljenih dijelova od dobavljača do pripreme za proizvodnju; uključujući i

informacijske tokove za opskrbu proizvodnje (Segetlija, 2008, p. 237). Uz planiranje

i upravljanje tokovima materijala logistika nabave doprinosi i glavnom cilju

poduzeća - maksimizaciji rentabilnosti, uz ispunjenje sljedećih zadaća (Segetlija,

2008, p. 237):

- doprinosi smanjenju vezivanja kapitala,

- racionalno promišljanje o bezuvjetnom iskorištavanju kapaciteta koji mogu

voditi ka skupljoj vlastitoj proizvodnji i

- poticanje inovacija i obrade tržišta.

Logistika nabave je u biti ulazna logistika, a njome se usklađuju i koordiniraju

aktivnosti i procesi pribavljanja resursa potrebnih za odvijanje poslovnoga procesa.

Uspješna logistika nabave doprinosi unaprijeđenju poslovnog procesa.

3.1.2. Uloga logistike nabave

Uloga nabave u logistici je ispunjavanje zadataka vezanih uz osiguranje

raspoloživosti, te održavanje i razvijanje kapaciteta nabave (dobave i dobavljača).

Načini na koje nabava ispunjava svoje zadatke u logistici je upoznavanje nabavnih

(dobavnih) kapaciteta sa stanjem na tržištu i utjecaj na dobavljače pomoću

marketinških instrumenata da dobave željenu robu (proizvode) poduzeću (Segetlija,

2002, p. 60).

22

Uz pronalaženje dobavnih kapaciteta dobavljači se moraju očuvati odgovarajućim

instrumentima politike nabave, a ujedno nabava snosi odgovornost za razvoj

budućih dobavnih kapaciteta jer treba odrediti i koji budući proizvodi na budućim

nabavnim tržištima mogu doprinijeti rješenju problema poduzeća.

Intenzivnu ulogu u logistici nabave odigravaju pouzdani dobavljači s kojima se

odvija intenzivna razmjena informacija kako bi se moguće promjene u poslovnom

procesu proizvodnje dobara mogle odmah proslijediti prema dobavljačima. Logistika

nabave osim udovoljavanja potreba za posebnim materijalima i (polu) proizvodima

koje traži proizvodnja usko je vezana sa instrumentima politike nabave koje mora

slijediti kako bi objasnila određeni odabir, rast troškova dobave, itd. Instrumenti

politike nabave koji su vezani sa logistikom nabave su (Segetlija, 2002, p. 62):

- politika proizvoda

- politika ugovoranja (najviše cijene)

- politika komuniciranja

- politika dinamike povlačenja / primanja dobara i

- politika broja, tipova i lokacije dobavljača.

Logistika nabave se koristi navedenim politikama nabave i pokušava na najbolji

mogući način povećati konkurentnost poduzeća na tržištu. S tim u vezi nabava

proizvoda, odnosno logistika nabave je uz dobavljače i proces isporuke proizvoda

postala ključna za konkurentnost, te se početkom 80ih godina prošlog stoljeća razvio

pojam menadžmenta opskrbnog lanca u kojem nabava ima ključnu ulogu.

Menadžment opskrbnog lanca optimizira razinu zaliha, usluge kupaca i logističkih

aktivnosti i na taj način održava stratešku ulogu dobavljača u pridonošenju

dugoročnog uspjeha poduzeća. Ideja o nastanku menadžmenta opskrbnog lanca

nastala je radi velikih troškova nabavljenih materijala i troškova sirovina koji u

nekim zemljama iznose 60-70% ukupnog troška proizvoda, kao i zbog stalnog

povećanja logističkih troškova (Vouk, 2005, p. 1014).

Logistika je dobila svoju ulogu u nabavi kada se počela povećavati nemogućnost

reagiranja na tržišne promjene koje su zahtijevale stalno poboljšanje kvalitete

proizvoda (time i širenje kruga dobavljača) i snižavanje troškova distribucije,

skladištenja (držanja zaliha) i transporta. Nesposobnost brzog reagiranja na promjene

23

potražnje i sklonosti potrošača uzrokovana je značajnom količinom držanih zaliha

sirovina i gotovih proizvoda koje su morale biti iscrpljene na vrijeme da bi poduzeća

mogla početi opskrbljivati kupce novim proizvodom, čime se smanjivala efikasnost

nabavnog sustava. S obzirom da sirovine i nabavljeni (polu) proizvodi čine dvije

trećine ukupnog troška proizvedene robe, strateška važnost za sustav nabave je bilo

poboljšati kvalitetu dobavljača (Vouk, 2005, p. 1015).

Ograničavajući faktor za tradicionalnu nabavu je bila usmjerenost na dobavljače čije

ponude su imale najnižu cijenu po jedinici. Kvalitetno zasnovana strategija nabave

usredotočena je na razvijanje dugoročnih odnosa sa dobavljačima, te na konstantno

poboljšavanje kvalitete proizvoda i snižavanje troškova proizvoda (Vouk, 2005, p.

1015). Posebna pažnja posvećena je uklanjanju grešaka na proizvodu i uključivanju

dobavljača u proces oblikovanja proizvoda poduzeća. Ta vrsta odnosa je osnova za

razvoj procesnih inovacija, kao što je “just in time” proizvodnja. Poduzeća se danas

više povezuju sa svojim dobavljačima kako bi povećali sposobnost reagiranja na

promjenjive potrebe kupaca i na taj način smanjili i eliminirali prije formirane zalihe

proizvoda.

Važnu ulogu logistika ima u nabavi u području opskrbnog lanca gdje predstavlja

kariku za upravljanje sustavom nabave (opskrbe) robe od početne točke – nabave

materijala, do predaje robe krajnjem korisniku. Glavna prednost menadžmenta

opkrbnog lanca je što ima uvid i utjecaj na sve procesne aktivnosti od nabave

sirovine do izdavanja gotovog proizvoda krajnjem potrošaču. Na taj se način razvio

sustav proizvodnje just-in-time kojim su gotovo eliminirane sve zalihe materijala na

skladištu i nedovršene proizvodnje, ali ujedno i stvorena ovisnost o jednom

dobavljaču što je pokušano promijeniti kroz različite sustave upravljanja. Tako je

kroz sustav upravljanja zalihama pokušano povezati informacijski sustav i

logistički menadžment na način da se poveže krajnje prodajno mjesto unatrag kroz

opskrbni lanac s nekoliko faza proizvodnje, opskrbe i prevoženja tereta. Sustav

upravljanja zalihama oblikovan je da skrati vrijeme prihvata robe, smanjujući tako

ulaganja u zalihe i poboljšavajući razinu usluga i smanjujući troškove distribucije

(Vouk, 2005, p. 1019).

24

Sa navedenim ulogama logistike u nabavi i opisivanjem zadaća logistike u nabavi

dolazi se do spoznaja da je nabavna logistika ovisna i u uskoj vezi sa Just-in-time

modelom upravljanja poslovnim procesima u kojima se nastoji pribaviti onoliko

sirovina koliko je dostatno za kvalitetnu izradu naručene robe od kupca. U tom

smislu ne stvaraju se zalihe koje opterećuju poslovni sustav, te se sa podsustavima

nabave (distribucijom, skladištem i transportom) provodi osnovni cilj nabavne

logistike – s pravom robom, u potrebnoj količini, na pravome mjestu i uz što veću

ekonomičnost opskrbiti logistički poslovni sustav.

Važno je spomenuti i ulogu međunarodnih trgovačkih termina s kojima se definira

uloga logistike u nabavi (npr. da li otpremu plaća proizvođač ili kupac), a ujedno i

olakšava komunikacija između proizvođača i kupca.

3.2. Just-in-time sustav i njegovo mjesto u logistici

Osnovno geslo sinkronizirane metode kakvu zastupa Just-in-time sustav

upravljanja poslovnim procesima je: „Proizvodi danas ono što će sutra biti potrebno,

ili što će sutra biti traženo“ (Ferišak, 2002, p. 294). JIT – skraćeno od Just-in-time

je sustav koji je vođen potrebama korisnika, a koristi se u sustavima gdje se isplati

sinkronizirati proizvodnju u lancu stvaranja vrijednosti; kao što je npr. montaža

proizvoda gdje se kroz svakodnevne programe usklađuju svi detalji sinkroniziranog

rada, što iziskuje intenzivno komuniciranje između dobavljača i korisnika.

Kako bi se pribavio materijal zahtijevane kakvoće u potrebnoj količini i u traženom

vremenu – odlike JIT sustava, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete (Ferišak, 2002, p.

295):

1. osigurati isporuku predmeta rada zahtijevane kakvoće

2. uskladiti kapacitete u cijelom proizvodnom lancu i osigurati visoki stupanj

pouzdanosti dobavljača

3. koristiti autonomne organizacijske jedinice i povezati informacijske sustave

kupca i dobavljača u upravljanju zalihama

4. upotrebom logistike i sigurne prometne infrastrukture osigurati efikasan protok

materijala bez zastoja (uglavnom od prostorno bližih dobavljača i od manjeg

broja dobavljača)

25

Upravo se u pogledu uloge dobavljača očituje prednost korištenja JIT-a u nabavnim,

odnosno logističkim poslovnim procesima. Odnosi s dobavljačima, opskrbni lanac

i smanjenje zaliha su jedne od ključnih karakteristika Just in time sustava, i u

njihovoj primjeni se očituje uloga, odnosno mjesto JIT-a u nabavi.

3.2.1. Pojam i razvoj Just in time sustava

Just-in-time ili Toyotin način poslovanja je sustav proizvodnje koji je nastao

promjenom tržišnih kretanja koja su pod utjecajem tehničko-tehnološkog razvoja i

informacijskih (uključujući i komunikacijske tehnologije) pokretači globalizacije

svjetskih tržišta. U promjenama poslovnog okruženja globalno poslovanje i tržište

pružaju mogućnost izbora lokacije poslovanja i smještanja proizvodnje na

najpovoljnije lokacije gdje se očekuju najbolji prinosi. U takovom poslovnom

okruženju i tržište transporta i logistike doživljavaju značajne promjene. Kako dolazi

do spajanja različitih svjetskih (globalnih) kompanija sa ciljem formiranja dobavljača

integriranih transportnih usluga kreiraju se i novi modeli proizvodnje koji također

utječu na promjene u potražnji za transportnim uslugama. Krucijalan problem s

kojima se susreću današnja poduzeća u međunarodnom okruženju je problem

kvalitete, i to ne samo kvalitete proizvoda nego i kvalitete organizacije, procesa i

ostalih sustava koji definiraju konkurentsku prednost poduzeća na vanjskom tržištu

(Lazibat, Kolaković, 2004).

Naglasak u razvoju Just-in-time sustava poslovanja je stvaranje brzine, točnosti i

pouzdanosti dostave proizvoda prema potražnji kupaca. Sustav upravljanja

proizvodnjom Just-in-time predstavlja logičan skup tehnika kojima se kontrolira

nabava, efektivno planiraju procesi proizvodnje, smanjuju troškovi, planira logistika

i potrebe materijala kako bi se povećala kvaliteta svih postupaka proizvodnje i

stimulirali svi procesi proizvodnje na način da nabavljaju materijale i (polu)

proizvode koji su potrebni za proizvodnju, a nepotrebne zalihe eliminiraju, odnosno

da nema potrebe za zalihama proizvodnje u dobro organiziranom poslovnom

procesu.

26

Just-in-time sustav nastao je kao jedna od metoda koja čini skup alata za rješavanje

problema u proizvodnji u TPS – Toyota Production System poslovanju. Ostale

metode TPS-a objasniti će se u sljedećim dijelovima, ali bitno je naglasiti da je JIT

(Just-in-time) sustav nastao iz Toyotinog proizvodnog sustava koji se počeo razvijati

nakon Drugog svjetskog rata, u kompaniji koja je postala živuća ekonomska legenda

jer predstavlja oličenje japanskog ekonomskog uspjeha. Just-in-time je sustav u

kojem se eliminiraju sve nepotrebne sastavnice koje usporavaju proizvodnju i

povećavaju troškove radi nekorištenja sirovina u najkraćem mogućem roku u

proizvodnom procesu.

Procesi globalizacije koji su doveli do stvaranja novog sustava proizvodnje

preusmjerili su važnost koja se do tada pridavala proizvođačima, na kupce čije

zadovoljstvo diktira promjenu poslovanja i preuzimanje vodeće pozicije proizvodnje

s obzirom na konkurenciju. Najveću isplativost Just-in-time sustava poslovanja

pokazala je Toyota 70-ih godina prošlog stoljeća kada je uspjela u svojim tvornicama

osigurati dostavu sirovina (proizvode i materijal) samo kada je on doista trebao, čime

su se minimizirale zalihe između faza proizvodnje.

3.2.2. Primjena Just in time sustava

Just in time sustav funkcionira jer opskrba krajnjih korisnika u takvom sustavu

zadovoljava vremenski usklađene isporuke s njihovim potrebama, tako da nema

potrebe za sigurnosnim zalihama. Ipak, nabava mora uvijek biti spremna na

zastoje u proizvodnji i moguće smetnje, te biti u stanju odreagirati brzo i

organizirano.

Primjena Just in time sustava (Ferišak, 2002, p. 298) skraćuje vrijeme protoka

materijala jer se eliminiraju postupci nabave kakvi se koriste u klasičnoj nabavi (npr.

kod dobavljača otpadaju procesi završne kontrole proizvoda, pakiranja, skladištenja;

a prilikom isporuke otpadaju procesi prijemne kontrole, izdavanja materijala

korisnicima).

27

Koristi koje donosi primjena JIT-a u nabavi uključuje povećanu produktivnost i

administrativnu efikasnost, uz niže materijalne troškove, veću kvalitetu i bolji način

oblikovanja proizvoda (Bloomberg, Lemay, Hanna, 2006, p. 32). Just in time model

poslovnog upravljanja obilježava kvaliteta nabavljenog materijala i pravovremene

isporuke robe krajnjem kupcu, pravilne isporuke u traženim količinama, suradnju sa

dobavljačima i koordinaciju transporta kako bi se zadovoljile potrebe naručitelja.

Osim navedenih primjena JIT sustava u logistici (odnosno najviše nabavnim

aktivnostima), razlikuje se primjena JIT-a unutar poduzeća, i izvan njega.

Just-in-time metoda poslovanja odnosi se na proizvodnju određene količine

proizvoda, ovisno s kojeg aspekta promatramo poduzeće (Piškor, Kondić, 2010, str.

40):

Ø s aspekta njegove vanjske okoline (tržište, konkurencija, kupci), kada

potrebnu količinu određuje kupac, odnosno tržište;

Ø s aspekta unutarnje okoline poduzeća u kojoj potrebnu količinu određuje

poslovni proces tako da se proizvodi onoliko koliko je klijent naručio.

Unutar samog poduzeća, JIT funkcionira tako da svaki naredni proces

određuje količinu proizvedenog proizvoda na prethodnom, čime se poduzeće

rješava gubitaka, odnosno čekanja između pojedinih operacija u

proizvodnom procesu.

Da bi se izbjegla velika skladišta gotovih proizvoda i sirovina, potrebno je stvoriti

kvalitetnu i učinkovitu mrežu klijenata i s njima izgraditi strogo poslovne odnose

utemeljene na suradnji i obostranom zadovoljstvu. Odnos s dobavljačima, nabava

proizvoda i proces isporuke postali su ključna uloga za stvaranje konkurentskih

prednosti u proizvodnji čime je poduzeće koje je uvelo JIT sustav poslovanja u

svojoj proizvodnji razvilo mogućnosti poboljšanja djelotvornosti poduzeća kroz

razvoj menadžmenta opskrbnog lanca; čime su se ponajprije unaprijedili dugoročni

odnosi, zatim razmjena informacija i financijska operativna i tehnička snaga

dobavljača u vezi s proizvodima koje poduzeće proizvodi i isporučuje (Vouk, 2005,

str. 1013).

28

S obzirom na posljedice globalizacije što se tiče vremena i udaljenosti koju treba

svladati kako bi naručeni proizvod stigao pravovremeno do kupca dodatna važnost

se daje logističkoj povezanosti s isporukom sirovina i dijelova proizvoda, i s

isporukom gotovih proizvoda kupcima. Tu se opet javlja djelotvornost sustava Just-

in-time koji omogućuje da poduzeća rade mnogo povezanije sa svojim dobavljačima

kako bi kvalitetnije reagirala na promjenljive potrebe svojih kupaca. Razvijanjem

Just in time koncepcije gotovo su eliminirane zalihe sirovina i nedovršene

proizvodnje jer takav sustav poslovanja eliminira aktivnosti koje ne donose novu

vrijednost, smanjuje gubitke, otkriva probleme i uska grla čime ostvaruje protočnost

proizvodnje i stvara sustav u kojem je krajnji cilj zadovoljstvo kupca (Lazibat,

Kolaković, 2004). Kada se stvori kontinuiran tok proizvodnje u kojem se ne stvaraju

nepotrebne zalihe, u kojem nema nepotrebnog skladištenja, i u kojem se svaki dio

proizvodnog procesa slaže na način da se sa završetkom proizvodnog ciklusa odmah

ili nastavlja novi dio procesa, ili proizvod isporučuje kupcu prema njegovoj potražnji

i u traženom vremenu zadovoljeni su uvjeti Just-in-time sustava proizvodnje.

Tablica 2. prikazuje preduvjete uvođenja Just in time-a u sustav poslovanja i njegove

prednosti.

Tablica 2: Preduvjeti i prednosti stvaranja Just-in-time koncepta poslovanja

PREDUVJETI JUST-IN-TIME PREDNOSTI JUST-IN TIME

1. odluka i ustrajnost Top menadžmenta za uvođenje i praćenje Just-in-time sustava

1. smanjenje zaliha i stvaranje fleksibilnog

sustava proizvodnje

2. odluka o prioritetima 2. smanjenje čekanja unutar i izvan sustava 3. podrška zaposlenika 3. poboljšanje odnosa s dobavljačima

4. interna priprema cijelog operativnog

sustava u početku

4. smanjenje grešaka i ponovnog rada

5. externa prilagodba lanaca nabave –

Supply Chain Managementa

5. povećanje produktivnosti i iskorištenosti opreme i alata koji se koriste u

proizvodnji

IZVOR: Izradila studentica prema podacima Dotlić P. i Erceg A., 2014.

Uvođenje JIT sustava nije jednostavno i postoji niz preduvjeta koji se moraju ispuniti

kako bi se sustav uspješno implementirao u poslovanje. JIT sustav svoj doprinos

maksimalno ostvaruje uvođenjem u sve segmente poslovnog procesa, od nabave do

prodaje. Zahvaljujući integraciji svih funkcija poslovnog sustava u logistički JIT

29

sustav ostvaruju se mnogobrojne prednosti od njegova uvođenja, koje su prikazane u

tablici 2.

Sve navedene primjene i osobitosti Just in time sustava sadržane su u naslovu

modela, te osim pozitivnih i čvrstih odnosa sa dobavljačima, učinci primjene JIT

sustava očituju se u sljedećem (Ferišak, 2002, p. 298):

- uz smanjenje vremena protoka materijala, primjenom JIT-a smanjuju se zalihe u

proizvodnji od 60-90%, te raste produktivnost nabave i proizvodnje od 20 do

100% jer se se točnom isporukom izbacuje kontrola, smanjuju reklamacije i

zastoji, otpad i škart u proizvodnji.

JIT sustav se postupno implementirao u poslovanje poduzeća. Sve veći broj

pozitivnih primjera iz prakse kao i rastući broj prednosti koje je taj sustav implicirao

u poslovanju poduzeća doveli su do njegova intenzivnijeg proučavanja. Danas je JIT

sustav neophodan mehanizam koji se primjenjuje u poslovanju poduzeća, posebice

multinacionalnih korporacija na čijim se primjerima najlakše uočavaju prednosti

ovoga sustava. Doprinos JIT sustava u multinacionalnim korporacijama rezultat je

dislociranosti pojedinih proizvodnih pogona, koji su često udaljeni tisuće kilometara

jedni od drugih. Iz tog razloga potrebno je u svrhe održavanja kontinuiteta

proizvodnje i brže opskrbe tržišta osigurati pravovremenu dostavu potrebne sirovine

ili dijelova na odgovarajuću destinaciju.

30

4. PROIZVODNA LOGISTIKA I LEAN PROIZVODNJA

U četvrtoj cjelini ovog rada objašnjava se uloga logistike u proizvodnji i načini koji

povezuju logistiku s proizvodnjom. Uz proizvodnu logistiku objašnjeno je i

djelovanje Lean proizvodnje i načela na kojima počiva jedan od bitnijih poslovnih

procesa koji su zaživjeli u poslovanju Toyota Motors-a krajem 70ih godina prošloga

stojeća. Prema Lean proizvodnom sustavu (odnosno jednom od alata TPS-a – Toyota

poslovnog sustava) cilj je organizirati što veću protočnost poslovnog sustava na

način da se sa što manje napora, opreme, vremena i prostora proizvodu proizvodi

koji će u potpunosti zadovoljiti krajnjeg korisnika (Piškor, Kondić, 2010, p. 38).

Logistika ima višestruk utjecaj na odluke u proizvodnji; stoga se u ovom dijelu rada

promatra djelovanje logistike distribucije na proizvodnju i utjecaj logistike materijala

koja treba osigurati traženu razinu usluge opskrbe za proizvodnju.

4.1. Značajke i uloga proizvodne logistike

Logistika i proizvodnja su povezane na više načina; u prvom redu distribucijska

logistika koja omogućuje opskrbljivanje potrošača (proizvođača ili kupaca)

kvalitetnim proizvodima u odgovarajućim asortimanima i potrebnim količinama u

pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz najniže interne i eksterne logističke troškove

(Zelenika, 2005, p. 243), a utječe na odluke proizvodnje – što, koliko i kada

proizvesti. Drugi način povezanosti logistike i proizvodnje očituje se u odnosu

logistike materijala sa logistikom proizvodnje, pri čemu se uz osiguranje traženih

materijala mora zadovoljiti i razina troškova koji su predviđeni za nabavu potrebnog

materijala.

Logistika nabave koja je objašnjena u prethodnom poglavlju bavi se tokom

materijala od dobavljača do poduzeća, a proizvodna logistika se bavi unutarnjim

tokovima materijala do i unutar proizvodnih mjesta (Segetlija, 2008, p. 261).

31

Unutarnji tokovi materijala se prema Segetliji (2008, p. 262) odvijaju se na dva

načina:

1) na temelju donošenja – proizvodna mjesta se opskrbljuju sa skladišta

materijala putem suradnika koji se time posebno bave. U ovom slučaju postoji

plan proizvodnje u kojoj se na temelju naloga izrađuje dokument o izuzimanju

materijala sa skladišta koji se ovisno o količinama naloga dovodi do mjesta

proizvodnje; ili

2) na temelju odnošenja – kada se proizvodni radnik sam opskrbljuje

materijalom sa skladišta materijala. U ovom se slučaju materijalom upravlja

prema potrošnji, a sam tok materijala koriste potrošačka mjesta.

Logistika proizvodnje se bavi unutarnjim tokovima do i unutar proizvodnih mjesta.

Logistika je s proizvodnjom povezana na više načina (Segetlija, 2008, p. 262):

- veza između logistike distribucije i logistike proizvodnje (što, koliko i kada

proizvesti),

- veza između logistike materijala i logistike proizvodnje (osigurava potreban

materijal za proizvodne procese),

- veza između logistike nabave i logistike proizvodnje (tok materijala od

dobavljača do poduzeća).

Dakle, logistika kao aktivnost igra važnu ulogu u proizvodnji jer na neki način

strukturira proizvodnju formiranjem tokova materijala, upravljanjem transportom i

dr. distribucijskim sustavima u poslovnom procesu; te utječe na zalihe materijala i

pribavlja dovoljne količine za kontinuiran tok poslovnih procesa u proizvodnji.

Analizom vremena protoka materijala kroz proizvodno područje utvrdilo se da se

oko 90% vremena utroši na transport i skladištenje, a samo 10% na proizvodnju; iz

čega proizlazi zaključak da je tehnologija do danas napredovala toliko da se teško

može skratiti vrijeme proizvodnje, ali se racionalizacija može usmjeriti na

skraćivanje vremena transporta i skladištenja (Segetlija, 2008, p. 262).

Prema Segetliji (2008, p. 266) organizacija proizvodnje ima važnu ulogu u logistici

proizvodnje, te su dvije osnovne podjele proizvodnje:

32

Ø prema mjestu rada:

1) radionička proizvodnja (radi diskontinuiranog transporta sirovina postoji

potreba za međuskladištenjem)

2) lančana proizvodnja (radi kontinuiranog transporta treba osigurati stalnu

raspoloživost dobara koja se ulažu)

Ø prema količini proizvoda i učestalosti ponavljanja istoga načina izrade:

1) masovna proizvodnja (logistika mora kod masovne proizvodnje opskrbiti

proizvodnju ulaznim materijalima u dugim vremenskim rasponima, a

logistički sustavi moraju bez smetnji dati isti učinak što se tiče osiguranja

proizvodnje materijalom u dugom vremenskom intervalu)

2) masovna proizvodnja uz varijacije proizvoda (sortna proizvodnja)

3) serijska proizvodnja – logistika je odgovorna za zalihe koje nastaju

osiguranjem raspoloživih serija pojedinih vrsta materijala i (polu) proizvoda

4) pojedinačna proizvodnja – proizvodnja po narudžbi što zahtjeva

fleksibilnost logističkog sustava

Proizvodni sustavi mogu biti organizirani prema sustavima prikazanima na shemi 1.

Shema 1: Glavne razlike između osnovnih proizvodnih sustava

IZVOR: Lacković, 2008., p. 217 prema Fraidoon M.,1998, p.407.

Na shemi iznad prikazane su osnovne razlike u proizvodnim sustavima u kojima

logistika ima značajnu ulogu. Određeni elementi su uključeni u proces proizvodnje

33

više ili manje (ovisno o tipu proizvodnje); pa je tako pojedinačna proizvodnja manje

rizična od procesne proizvodnje, dok je kod procesne proizvodnje veliki utjecaj na

tržišne promjene, a kod pojedinačne proizvodnje taj utjecaj nije toliko značajan.

Svaki od navedenih sustava proizvodnje ima elemente procesne proizvodnje, ali se u

procesnoj proizvodnji nastoje optimizirati troškovi s obzirom da je to proizvodnja u

kojoj je svaki proces strogo kontroliran, i u kojem logistika ima veliku ulogu; od

samog ulaska (nabave) materijala za proizvodnju, do raspodjele i pripreme svakog

procesa kontrole koji mora zadovoljiti određenu kvalitetu kako bi isporuka rezultirala

kvalitetom.

Pitanje koje se postavlja u odnosu logistike i proizvodnje je koliki je trošak vlastite

proizvodnje, a koliki nabave gotovog proizvoda i što je u krajnjem slučaju

ekonomičnija odluka. Da li će presuditi odnos logistike i prooizvodnje, ili odnos

logistike i nabave ovisi o nabavnoj cijeni proizvoda koja uključuje sve logističke

troškove dopreme tog proizvoda, ili će manji troškovi biti ako se taj isti gotov

proizvod proizvodi u vlastitoj režiji što uključuje troškove proizvodnje i logističke

troškove nabave materijala, distribucije, itd. I u jednom, i u drugom slučaju se

pojavljuju logistički troškovi što dokazuje tezu da je logistički sustav kompleksan

proizvodno-nabavni sustav u kojem se svladava prostorno-vremenska preobrazba

dobara, a procesi koji se odvijaju unutar logističkog sustava su logistički procesi sa

ulogom protoka dobara i povezivanjem sustava pripravnosti dobara i sustava

upotrebe dobara.

4.2. Obilježja i elementi lean proizvodnje

Lean proizvodnja ili Vitka proizvodnja – VP je način upravljanja poslovnim

procesima koji je nastao kao produkt Toyota Production System-a (TPS) sa

osnovnom svrhom kako uraditi što više sa što manje napora, povećavajući pritom

vrijednosti proizvoda i rada, ili dodavajući vrijednosti u lancu dodavanja. Osnovni

cilj Lean proizvodnje je poboljšanje kvalitete proizvoda uz snižavanje troškova i

kraće vrijeme proizvodnje; odnosno uspostaviti kontinuiran tok u organizaciji rada,

bez obzira temeljio se način lean proizvodnje na eliminaciji gubitaka ili sistemskom

34

pristupu koji je usredotočen samo na jedan uski dio problema u proizvodnom

procesu (Piškor, Kondić, 2010, p. 37-38).

Definicija Lean proizvodnje određena je sa nekoliko načela (Piškor, Kondić, 2010,

p. 37-39) koja će se detaljnije analizirati u tekstu:

Ø precizno definiranje vrijednosti proizvoda sa stajališta kupca

Ø prepoznavanje toka vrijednosti (value stream) za određenu vrstu proizvoda

Ø ujednačen i kontinuiran tok proizvodnje (tok materijala i informacija)

Ø povlačenje ( „pull“ ) proizvoda kroz cjelokupan proces proizvodnje

Ø težnja za savršenstvom

1) Definiranje vrijednosti – je osobnost proizvoda ili usluge koju je kupac naručio,

a predstavlja polazišnu točku za uspješnu proizvodnju i poslovanje. Posebno je

važno odrediti vrijednosti za kupca i analizirati potrebe kupaca i osobine

proizvoda. Procesi koji stvaraju dodane vrijednosti proizvoda se podupiru, a oni

koji ne dodaju vrijednost dodatno se ispituju i određuje se njihova neophodnost i

moguća eliminacija iz poslovnog procesa.

2) Tok vrijednosti – uključuje kvantitativne informacije kojima se u ovom dijelu

poslovnog procesa uključuje vrijeme trajanja operacija, vrijeme potrebno za

tehnološki ciklus, kapacitet strojeva, vrijeme trajanja rada, čekanje, pripremno-

završno vrijeme, vrijeme transporta, tok informacija, odnosno prikupljaju se

informacije koje izrađuju mapu toka vrijednosti sa svim nedostacima.

3) Kontinuirani tok proizvodnje – određuje takt, odnosno kontinuitet proizvodnje

na temelju kojeg se projektira kontinuirani tok svakog dijela proizvodnje što bi

trebalo eliminirati vrijeme predmeta u procesu rada koje ne dodaje vrijednosti

proizvodu. Čim se projektira kontinuirani tok treba ga odmah implementirati, a

sve propuste i novonastale probleme rješavati korak po korak. Za postizanje

protočnosti (kontinuiranog toka proizvodnje) važni su:

ü razumijevanje vrste vremena u procesu

ü kontrola odvijanja procesa

ü eliminiranje uskih grla i zastoja i

35

ü eliminiranje neplanirane dorade

4) Povlačenje (pull) kroz proces proizvodnje – jedan je od temeljnih principa Lean

proizvodnje i poslovanja, a koji ne dopušta prekomjernu proizvodnju. Povlačenje

proizvodnje – pull – počinje s kupcem, kupnjom ili narudžbom proizvoda.

Nakon što kupac izrazi potrebu za proizvodom, svaki korak u lancu vrijednosti

prenosi informaciju na prethodni korak u procesu da postoji potreba za

određenom količinom materijala, dijelova ili proizvoda. Tako informacija ide duž

lanac vrijednosti i pokreće proces u kojem se odvijaju sve aktivnosti nužne da bi

se od sirovina ili početnih materijala dobio gotov proizvod i isti isporučio kupcu –

to uključuje i aktivnosti koje dodaju vrijednost i one koje ne dodaju vrijednost, ali

su nužne za cjelokupno odvijanje procesa. Na taj se način gubi potreba za

planiranom proizvodnjom i sprečava se nepotrebno gomilanje zaliha.

5) Težnja za savršenstvom – znači težiti ka stalnom (kontinuiranom) usavršavanju

ili „kaizen“-u svih procesa i aktivnosti u poduzeću. Ovim se procesom održava

konstanta prednost pred konkurencijom što nalaže održavanje kaizen radionica

kojima se usavršavaju procesi u poduzeću. U Leanu je odgovornost za

savršenstvom usmjerena na sve zaposlene jer jedino na taj način poduzeće može

ići ka savršenstvu.

Najveća prednost Lean proizvodnje (menadžmenta) je značajno smanjenje

mogućnosti grešaka i zastoja u proizvodnji ili poslovanju u odnosu na tradicionalne

poslovne sustave. Lean koncept uključuje stratešku i operativnu razinu

poslovanja. Na strateškoj se razini poslovanja u korištenju lean proizvodnje gleda na

proizvodnju kao na proces i teži se savršenstvu, te se razmatra što donosi vrijednost

proizvodu i kako se ona povećava.

Učinci primjene Lean kocepta poslovanja prema Vrdoljak-Raguž (2012) su:

1. Ukupno vrijeme proizvodnje se skraćuje;

2. Povećava se radni učinak;

3. Smanjivanje zaliha;

4. Poboljšanje kvalitete;

36

5. Skraćeno vrijeme plasiranja proizvoda na tržište;

6. Manji prostorni zahtjevi;

7. Manja ulaganja u skladišne kapacitete;

8. Brži odgovor na tržišne promjene;

9. Pojednostavljuje se funkcija planiranja i smanjuje dokumentacija poslovanja.

Lean proizvodnja ili vitkost zapravo predstavlja filozofiju življenja u jednom

poslovnom sustavu u kojem se koristi više metoda i alata s kojima se postižu

transparentni i stalni protoci i kratka protočnost vremena uz istovremeno minimalne

zalihe (filozofija JIT); a uz maksimalnu prilagodljivost zahtjevima kupaca. Navedeni

alati Lean koncepta ne mogu se uvesti samo na zahtjev uprave u poduzeće, nego je

potreban temeljitiji pristup na svim razinama organizacije – jer vitkost zapravo znači

„filozofija življenja“ organizacije. Odabir dobrih alata u uvođenju lean koncepta

proizvodnje odnosi se prije svega na dobru organizaciju ljudi, sveobuhvatnu

kvalitetu, pripremu i održavanje, procese i tehnologiju, te na protočnost materijala

kroz proizvodnju (Piškor, Kondić, 2010, p. 41). Na shemi 2 sistematizirano su

prikazani metode i alati koji se koriste u Lean proizvodnji.

Shema 2: Metode i alati Lean (vitke) proizvodnje

IZVOR: Piškor, Kondić, 2010, p. 41

37

Na shemi iznad prikazana je organizacija poduzeća prema Lean metodi upravljanja.

Metode i alate koji se koriste u Lean proizvodni potrebno je podijeliti prema

skupinama procesa u kojima se primjenjuju. Faze proizvodnoga procesa u kojima se

koristi sustav Lean proizvodnje jesu: tokovi materijala, procesi i tehnologije,

priprema i održavanje, sveobuhvatna kvaliteta te organizacija i ljudi. Ovisno o

specifičnosti procesa i zahtjevnosti procesa te resursima koji se raspoređuju i koriste

u pojedinom dijelu proizvodnje, razlikuju se metode i načini njihove primjene.

38

5. LOGISTIKA U POSLOVANJU TOYOTA MOTORS

Posljednji dio ovog rada osim prikazivanja primjera Toyota Motors-a kao jednog od

kvalitetno organiziranih poslovnih sustava daje pregled svih elemenata koji čine taj

sustav, i kroz postepene prikaze svakog od alata koji čini TPS sustav organizacije

poslovanja objašnjavaju se pokazatelji uspješnosti i doprinos logistike u održavanju

jednog takvog sustava. Ovaj dio rada sastoji od četiri dijela: Važnije značajke o

poduzeću Toyota Motors, Pokazatelji poslovanja poduzeća Toyota Motors, Toyota

sustav proizvodnje (TPS) i Doprinos logistike poslovanju Toyote. Toyota sustav

proizvodnje (TPS) je treći dio ovog dijela rada koji se sastoji od sljedećih

poddijelova: Pojam i elementi TPS sustava, Lean proizvodnja, JIT sustav,

Kanban sustav i 7+1 gubitaka u proizvodnji.

5.1. Važnije značajke o poduzeću Toyota Motors

Toyota Motors je poduzeće koje predstavlja školski primjer koji bi trebalo slijediti

svako poduzeće u postizanju svojih izvrsnosti i korištenju svojih potencijala kako bi

povećalo kvalitetu i ostvarilo koristi sustavom koji koristi u svojoj organizaciji.

Ključno pitanje koje se postavlja kada se spomene Toyota je – Kako je Toyota

uspjela ostvariti takav uspjeh? Odgovor na ključno pitanje je – metoda. TPS –

skraćeno od Toyota proizvodni sistem zasnovan je na različitom načinu razmišljanja

o oblikovanju i vođenju posla i rezultat je pola stoljeća primjene i proučavanja ove

metode. Vrijednosti Toyote osnova su uspjeha, a uspjeh Toyote dolazi od vizije i

misije koje se zasnivaju na praćenju principa na svim razinama organizacijske

strukture. Radi praćenja određenih principa poduzeće Toyota posvetilo je svu pažnju

pronalaženju boljeg načina za upravljanje odnosima s kupcima, dobavljača, razvojem

proizvoda i proizvodnim operacijama (Vanguard Sverige, n.d.).

Početak stvaranja ekonomske legende počinje od začetnika Toyota proizvodnog

sistema – Taiichi Ohno-a koji je razvio iz nužde suprotan pristup od masovne

proizvodnje američkih firmi (General Motors). S obzirom da je bilo nemoguće stići

Amerikance u ekonomici veličine na osnovu koje su temeljili svoju konkurentsku

prednost Ohno je eksperimentirao s jednostavnim tehnikama zamjene kalupa (načina

39

za prešanje metalnih ploča) i pronašao način da smanji vrijeme potrebno za tu radnju

(za vrijeme koje je stroj mirovao) s jednog dana na tri minute. Tako je došao do

zaključka da je jeftinije raditi manje serije nego velike s obzirom da pravi troškovi

proizvodnje su oni od kraja – do kraja i da se veća raznolikost u proizvodnoj liniji

manje dijelova vezala u zalihama ili nedovršenom radu. Premda je pojedinačni trošak

proizvodnje svakog komada bio veći, ukupni troškovi proizvodnje su bili značajno

manji što je potvrdilo Ohno-vu tezu da je ekonomika toka superiorna ekonomici

veličine. U tu tezu ulazi i razumijevanje organizacije kao sustava (Vanguard Sverige,

n.d.).

Unatoč ograničenjima koje si japanska industrija nakon II. svjetskog rata nije mogla

dopustiti - kao što su bile veće investicije u novu opremu i držanje velikih zaliha,

Ohnovo vodstvo u Toyoti uspostavilo je novi način razmišljanja i novu kulturu u

kompaniji. Ohnovo vodstvo temeljilo se na sustavu upravljanja u kojem su ljudi bili

na najistaknutijem mjestu u kompaniji, i prema Ohnovoj metodi upravljanja

kompanije su samo mehanizmi koji trebaju kapital, koji stvaraju troškove i privlače

dobit; i takvi sistemi trebaju služiti ljudima, njihovim gospodarima, a ne obratno.

Taiichi Ohno-ova metoda bila je način za postizanje razumijevanja vlastitog posla

kao sustava, te je Toyotin proizvodni sustav usporedio sa živčanim sustavom koji

reagira na vanjske podražaje – na način da “vrši prosudbe autonomno na najnižoj

mogućoj razini”; a uloga menadžmenta u takvom sustavu je razvoj svih ljudi kako bi

samostalno radili prema zajedničkom cilju (Vanguard Sverige, n.d.). Metoda kojom

je uveden TPS sustav upravljanja organizacijom funkcionira na način da se bavi u

potpunosti organiziranjem posla i vođenjem ljudi u poslu, te tokom svakog segmenta

posla; odnosno TPS metoda upravljanja vodi brigu oko uočavanja problema i

rješavanja istih, umjesto da ih kontrolira.

Interni procesi u TPS organizaciji su povezani, te su radnici i menadžeri dionici

podržavajućih funkcija sustava kako bi uvijek bili spremni na direktnu akciju. Toyota

Motors je sposobna i kvalitetno organizirana kompanija jer funkcionira na metodi

TPS-a koja se brine za razvoj ljudi na način da ih osposobljava za upravljanje

procesima i unapređuje ih za samostalno djelovanje kako bi svačiji doprinos

maksmizirao korist krovne organizacije.

40

Toyota Motor Corporation je multinacionalni proizvođač automobila, sa sjedištem

u Toyota, Aichi, u Japanu. Danas zapošljava 338.875 zaposlenika i najveći je svjetski

proizvođač i prodavač automobila. Utemeljitelj Toyota grupe je Sakichi Toyoda,

aktualni predjsjednik grupacije je Akio Toyoda. 2012. godina je jedna od

najuspješnijih godina u novijoj Toyotinoj povijesti kada je preuzela prvo mjesto u

svijetu u proizvodnji automobila, pretekavši do tada najvećeg konkurenta –

General Motors (Toyota – Overview, n.d.).

Toyotinih pet osnovnih vrijednosti koji najbolje izražavaju i opisuju vjerovanja

Toyote su (Toyotin proizvodni sistem – TPS, n.d.):

1) Kvaliteta – koju prate svi Toyotini proizvodi

2) Troškovi – koji su svedeni na minimum jer dobro prate uložene investicije

3) Isporuka – u pravo vrijeme i na pravom mjestu prema planiranim standardima

4) Okoliš – kao briga koju Toyota dijeli sa svojim kupcima, od proizvodnje do

recikliranja na kraju radnog vijeka stroja

5) Sigurnost – je Toyotina briga, kako za kupce, tako i za zaposlenike

Od svih članova Toyota tima, na svim razinama, očekuje se koristiti ove vrijednosti

na svakodnevnom poslu i u odnosu prema drugima.

5.2. Pokazatelji poslovanja poduzeća Toyota Motors

Toyota Motors kao jedno od najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija koje

temelji svoj dugogodišnji uspjeh na kvaliteti u sustavu organizacije – TPS-u koji je

postao sinonim uspješnog poslovanja pri vrhu je najuspješnijih poduzeća u jednoj od

najvećih i najvažnijih svjetskih industrija - automobilskoj industriji. Svoj uspjeh i

napredak do kojeg je Toyota došla danas zahvaljuje načinu na kojem temelji svoje

poslovanje, prije svega prilagođavajući poslovanje uvjetima na tržištu, te primjeni

inovacija u tehnologiji i tražeći bolja rješenja za temeljne probleme uz postavljanje

novih standarda efikasnosti. Ti standardi i vodstvo u kvaliteti su pokazatelji

poslovanja poduzeća Toyota Motors, a očituju se u ukupnoj prodaji i dobiti koju

kompanija postiže već dugi niz godina.

41

Toyota Motors u Europi (TME) je prema financijskim pokazateljima za 2014.g.

ostvarila veću dobit za 4,6% u odnosu na 2013.g (39.000 auta više), odnosno u

Europi je prodano u 2014.g. 888.000 vozila Toyote i Lexusa, čime je premašen i plan

prodaje postavljen na 865.000 vozila (Autonet - Hrvatski automobilski internet

magazin, 2015). Prema podacima Hrvatskog automobilskog internet magazina tržišni

udio grupacije je u 2014. godini dosegao 4,8%.

U ovogodišnjem istraživanju najvrjednijih automobilskih marki Lexus je dostigao

10. poziciju s vrijednošću brenda od 4,3 milijarde dolara, odnosno 3,9 milijarde eura

(Toyota je najvrednija automobilska marka na svijetu prema godišnjem istraživanju

BrandZTM

, n.d.).

Nova globalna vizija koju je Toyota objavila prije četiri godine temelji se na

stvaranju poboljšanog i naprednijeg tehnološkog razvoja, te konkurentnijih

proizvodnih lokacija što je provodeno uvođenjem Toyota New Global Architecture

platformi (TNGA) i podržano od strane vrlo vješte i motivirane radne snage

(Toyotin novi poslovni model, 2015). Uloga TNGA platformi primjer je održivog

poslovanja i povećanja konkurentnosti sa ulaganjima u ljudske resurse, u inovacije i

iskorištavajući pritom maksimalno postojeće resurse.

5.3. Toyota sustav proizvodnje (TPS)

Toyota sustav proizvodnje – TPS se razvio kao odgovor na izazove s kojima se

suočila Toyota 1945.g. kada je unutarnje i vanjsko okruženje poduzeća zahtijevalo

značajne promjene koje će se orijentirati na eliminiranje gubitaka i unaprjeđenje

poslovnog sustava. U periodu nakon II. svjetskog rata Japan je bio nerazvijena

zemlja s uništenom infrastrukturom, a Toyota je bila suočena s dugom osam puta

većim od vrijednosti kompanije. Kako bi smanjila dug i povećala obrt kapitala

Toyota je odlučila promijeniti sustav poslovanja (Piškor, Kondić, 2010, p. 39).

Toyota sustav proizvodnje nije samo skup alata i metoda koje se primjenjuju u

nekom poslovnom sustavu, nego i način razmišljanja i oblik ponašanja koji se brine

42

za odgovorno ponašanje unutar sustava i koji rješava probleme na razini na kojoj isti

nastaju.

Nekoliko je najpoznatijih i najčešće korištenih metoda koji pripadaju u TPS (Toyota

sustav proizvodnje) objašnjeno u nastavku rada: TPS sustav (pojam i elementi), Lean

proizvodnja, JIT sustav, Kanban sustav, 7 + 1 gubitaka u proizvodnji.

5.3.1. Pojam i elementi TPS sustava

Nastanak TPS sustava i njegova povijest objašnjena je u prethodnim cjelinama, a u

ovom dijelu rada će se iznijeti i objasniti nekoliko značajnih činjenica o TPS sustavu.

Teze na kojima počiva TPS kao sustav su (Piškor, Kondić, 2010, p. 39):

· ukloniti iz proizvodnog procesa sve što ne doprinosi vrijednosti gotovog

proizvoda

· smanjiti vrijeme proizvodnje i povećati fleksibilnost sustava sa smanjenjem

troškova nezavršene proizvodnje i

· ne proizvoditi proizvode koji nemaju kupca.

Kako bi se ispunjavali elementi TPS-a moraju se riješiti nelogičnosti i problemi u

poslovnom sustavu kao što su (Piškor, Kondić, p. 39):

· mnogo kooperanata koji pridonose nepouzdanosti i smanjenoj kvaliteti

· svega 10% vremena koji predmet provede u procesu je zaista potrošeno na

obradu

· mnogo neispravnih dijelova koji se kasnije ugrađuju u procesu

· velika količina nedovršene proizvodnje

· previše vremena potrošenog na promjenu alata što dovodi do uskih grla

fleksibilnosti proizvodnje

Elementi TPS-a su (Pipunić, Grubišić, 2014, p. 545):

1. Proizvesti ono što kupac treba, u vremenu u kojem treba i u traženoj količini

2. Minimizirati zalihe

3. Odvojiti rad strojeva od ljudskog rada, ali u potpunosti iskoristiti oboje

43

4. Smanjiti vrijeme od zaprimanja narudžbe do isporuke (lead time) kako bi se

osigurao brži i fleksibilniji proces proizvodnje

5. Proizvesti veći mix proizvoda manjih volumena na efektivan način

TPS (Toyota Production System) počiva na filozofiji Kaizena – poboljšanje,

odnosno usmjeravanje na stalna unapređenja poslovnih procesa proizvodnje i

menadžmenta koji je primijenjen u automobilskoj industriji, u poslovanju na

proizvodnoj liniji.

Pojam TPS sustava nastao je u Toyoti i do današnjih vremena postao je i zadržao se

kao sinonim za uvođenje reda u poslovnoj strukturi sa ciljem minimiziranja

nepotrebnih troškova u toku proizvodnje, povećanjem svijesti svakog sudionika

poslovnog sustava o njegovoj važnosti za kvalitetno funkcioniranje istoga i

konstantnim unapređivanjem svih poslovnih procesa.

5.3.2. Lean proizvodnja

Definicija i prednosti Lean proizvodnje dani su u prethodnim poglavljima, pa će se u

ovom dijelu prikazati nastanak Lean proizvodnje i jedna često korištena metoda u

Lean proizvodnji – SMED (Single minut exchange of die).

Lean – proizvodnja „zdravog razuma“ nastala je promatrajući način rada zidara od

strane Franka Gilbretha; a nastavila se razvijati kada se Henry Ford fokusirao na

gubitke razvijajući montažni sustav za masovnu proizvodnju T modela – a zbog

neuključivanja načela povlačenja, neprimjenjivanja kaizena pri radu, te radu iz

navike Ford je pretrpio gubitke zbog prekomjerne proizvodnje. Zbog istih razloga i

danas nastaju veliki gubici u modernim proizvodnim sustavima (Piškor, Kondić,

2010, p. 39). Sama riječ Lean znači što manje, odnosno uz smanjene troškove, zalihe,

uz manje vremena, i manje investicija proizvesti proizvode sa većom dodanom

vrijednošću i prodati ih kupcu prema njegovim traženim zahtjevima. Lean je takva

proizvodna filozofija koja smanjuje „rasipanja“ u proizvodnji kako bi skratila

vrijeme od narudžbe kupca do proizvodnje gotovog proizvoda.

44

Jedna od poznatih i često korištenih metoda Lean proizvodnje je i Single minut

exchange of die, odnosno SMED. To je metoda koja osigurava brzu i učinkovitu

izmjenu alata što utječe na smanjenje vremena od proizvodnje jednog do proizvodnje

drugog proizvoda (Pipunić, Grubišić, 2014, p. 546). Ovakva brza izmjena smanjuje

zalihe proizvodnje, a time i poboljšava tok proizvodnje.

5.3.3. JIT sustav

JIT – Just in time je sustav upravljanja proizvodnjom koji zahtijeva visok stupanj

kontrole proizvodnog procesa, maksimalnu usklađenost aktivnosti u proizvodnom

procesu i totalnu kontrolu kvalitete proizvoda. Uvođenje JIT-a u proizvodni sustav

zahtijeva izradu detaljnih planova proizvodnje koji eliminiraju sva nepotrebna

čekanja i zastoje, jer koncept nalaže da se operacije obavljaju upravo na vrijeme.

Cilj uvođenja Just-in-time sustava je smanjenje zaliha, poboljšanje kontrole i

kvalitete opskrbe, smanjenje administracije i vremena obrade dokumenata povezanih

s dostavom i otpremom te povećanje brzine i točnosti isporuka kako ne bi dolazilo do

zastoja i gubitaka u sljedećem koraku proizvodnog lanca (Kolaković, 2005, p. 201).

JIT – Just in time je efektivan alat koji pomaže poduzeću u redukciji troškova i

postizanju većeg profita; a da bi poduzeće moglo djelotvorno primijeniti Just-in-time

sustav, mora zadovoljiti ove uvjete (Kolaković, 2005, p. 201).:

· osigurati isporuku proizvoda bez greške jer neispravni proizvodi uzrokuju

velike troškove zamjene (transport ispravnih dijelova, proizvodnja točno po

narudžbi i na zahtjev kupca),

· uskladiti kapacitete u čitavom proizvodnom lancu radi eliminacije nepotrebnog

stvaranja zaliha,

· oformiti tim kako bi se bolje i kvalitetnije moglo usredotočiti na pojedine

probleme, te ih brže i kvalitetnije rješavati,

· preorijentirati se na proizvodnju u malim serijama i to specijaliziranih

proizvoda ili usluga, što omogućuje lakše prilagođavanje promjenama na

tržištu, i

45

· osigurati optimalni dotok materijala nabavom, ako je moguće od što manjeg

broja dobavljača jer se time umanjuje potrebna logistika nabave, te se povećava

sigurnost opskrbe.

Just in time je sinonim za sustav poslovanja koji je organiziran na način da isporuka

ide u točno definiranim terminima, na točno ugovorenom mjestu, i u točno

određenom vremenu. Bit JIT-a je u točnosti i pravilnoj organiziranosti svih

segmenata poslovanja koji su prema potrebi prilagodljivi u različitim tržišnim i

proizvodnim uvjetima. Važna funkcija Just in time alata u poslovanju je usklađivanje

svih poslovnih procesa, od nabave, proizvodnje, do prodaje i otpreme proizvoda /

usluge krajnjem kupcu u što kraćem vremenu, vodeći računa pritom o troškovima i

kvaliteti proizvoda / usluge. Ključna uloga logistike u just in time sustavu poslovanja

očituje se u praćenju svih elemenata vezanih za funkcioniranje sustava poslovanja –

doprema sirovina, proizvodnja i isporuka odmah nakon proizvodnje, skladištenje

sirovina koje će se optimalno koristiti i neće stvarati nepotrebne zalihe. Just in time

model planiranja poslovanja u izravnoj je vezi sa svim logističkim fuknkcijama koje

djeluju unutar poslovnog sustava, i stoga logistički način upravljanja poslovnim

procesima mora biti u koordinaciji sa svim uvjetima Just in time sustava kako bi se

prema istom organiziralo poslovanje.

5.3.4. Kanban sustav

Kanban sustav je alat TPS-a kojim se ostvaruje JIT - Just in time jer odobrava

proizvodnju i kretanje materijala. Kanban je sustav koji koristi kartice pomoću kojih

se signalizira potreba za određenim proizvodom.

Prema Piškor, Kondić (2010, str. 40) nabava sirovina za potrebe vlastitog poduzeća

zahtijeva organiziran i uspješan sustav upravljanja lancem nabave (supply chain

management) koji uključuje Kanban sustav kako bi tok materijala stalno bio praćen i

kako bi se potražnja za potrebnim materijalom olakšala.

Kanban sustav prati konstantno stanje skladišta i brine se za nabavu materijala tako

što povezuje skladište s dobavljačem na način da se Kanban naljepnica poveže sa

46

softverskim sustavom poduzeća. Povezivanje se vrši elektronskim putem tako što

dobavljači dobivaju signal za opskrbu, te izvršavaju narudžbenicu i vrše

nadopunjavanje uz printanje Kanban naljepnice na daljinu (Šamec, 2014). Sustav

printanja Kanban naljepnica na zahtjev ima najveću prednost u 100% rješavanju

zaliha na skladištu i korištenju sustava kakav postoji za ispis otpremnica – dakle

nema dodatnih tehnoloških ulaganja u razvijanje ovog sustava, osim postojećeg

softverskog sustava.

5.3.5. 7 + 1 gubitaka u proizvodnji

7 + 1 gubitaka u proizvodnji ili nonvalue-added waste u poslovanju ili u

proizvodnom procesu su (Piškor, Kondić, 2010, p. 40):

1. transport (nepotreban transport ili kretanje) – kretanje materijala u procesu

(WIP – work in process) na veće udaljenosti, neučinkovit transport materijala,

neučinkovit transfer informacija, gubitak podataka

2. prekomjerne zalihe (Inventory) – višak sirovina koji uzrokuju veća protočna

vremena, zastarijevanja robe, oštećenja robe, transportne troškove i troškove

skladištenja i odlaganja

3. nepotrebni pokreti (Movement)– svaki nepotreban pokret koji u radu napravi

zaposlenik: traženje, saginjanje, slaganje proizvoda i alata

4. čekanje (Waiting) – odnosi se na vrijeme kad radnici čekaju na radnom

mjestu, a ne rade. To čekanje se odnosi na vrijeme promjene alata, na prazne

zalihe, nespreman poluproizvod, odnosno na sva vremena koja proizvodu ne

donose vrijednost.

5. prekomjerna ili nepotrebna obrada (Overprocessing or Incorrest

processing) – izvode se prekomjerni koraci u obradi proizvoda. Greške u

obradi su zbog loših alata i neprimjerene konstrukcije pa to uzrokuje

nepotrebna gibanja radnika ili greške na proizvodu. Gubici nastaju kad je

kvaliteta proizvoda veća od one koju očekuje kupac pa on nije spreman

izdvojiti dodatni novac za tu kvalitetu.

6. prekomjerna proizvodnja (Overproduction)– proizvodnja proizvoda za koje

nema narudžbi, što rezultira gubicima zbog previše zaposlenih, te dodatne

troškove skladištenja i troškove transporta zbog prevelikih skladišta.

47

7. greške (Defects) – proizvodnja proizvoda s greškama i njihovo popravljanje.

Otklanjanje grešaka na proizvodu ili poluproizvodu, škart, ponovna

proizvodnja i naknadna kontrola znači gubitke prilikom manipulacije, u

vremenu i radu.

Postoji još jedna osma vrsta gubitka:

8. neiskorištena kreativnost zaposlenika (Unused employee creativity) –

izgubljeno vrijeme, ideje, vještine, poboljšanja i mogućnosti za učenje zbog

neuključivanja ili neslušanja zaposlenika.

Gore navedeni alati TPS-a (Toyota Production Systems-a) su metode s kojima se

pokušava djelovati na povećanje konkurentnosti poduzeća i unaprijeđenje poslovnih

procesa unutar poslovnog sustava. Sam TPS su pokrenuli tržišni uvjeti s kojima je

bilo suočeno japansko gospodarstvo nakon II. svjetskog rata, a iz tog sustava razvile

su se navedene metode koje se koriste kao misija svakog poduzeća koje je odlučilo

uvesti npr. Lean proizvodnju. Od uvođenja metode Lean proizvodnje se u pravilu

uvijek polazi jer se s njom najprije pokušavaju uočiti nedostaci u poslovnim

procesima i ukloniti isti kako bi se uveo Just in time oblik poslovnog vođenja koji je

usmjeren ka kontroli svih proizvodnih postupaka s ciljem smanjenja nepotrebnih

zastoja i ubrzavanja dinamike proizvodnje. Eliminiranjem svih viškova u proizvodnji

i praćenjem Just in time sustava, proizvodnja postaje ovisna o dobavljačima što znači

da se logističke aktivnosti moraju ubrzati, i osigurati transparentnost i laku

dobavljivost svih potrebnih materijala, kao i otpremu gotovog proizvoda kako se ne

bi stvarale nepotrebne zalihe. Lean proizvodnja i Just in time su najčešće korištene

metode u poslovnim procesima koje se sa svojim odrednicama isprepliću u

zajedničkim funkcijama. Kanban sustav je prethodnik uvođenja Just in time-a jer

signalizira nedostatak određenog materijala (proizvoda) u poslovnom procesu i na taj

način prati tok materijala i olakšava logističke procese u nabavi. 7+1 gubitaka u

proizvodnji definira 7 (odnosno 8) nepotrebnih elemenata u poslovnom procesu koji

ne sudjeluju u dodavanju vrijednosti konačnog proizvoda.

48

5.4. Doprinos logistike poslovanju Toyote

Poslovna logistika regulira logističke procese u poslovnom sustavu, odnosno

koordinira sva znanja i sve aktivnosti vođenja procesa toka dobara i toka informacija

od mjesta izvora do krajnjeg korisnika.

Logistika u suvremenom poduzeću osim tradicionalne prostorno-vremenske

transformacije dobara obuhvaća i stvaranje svrsishodne infrastrukture kojom se

cjelokupan opskrbni sustav stavlja u službu vođenja poslovne organizacije u što se

ubrajaju financijsko poslovanje, računovodstvo, kontrola i reviziju, istraživanje i

razvitak, upravljanje ljudskim potencijalima i sl., odnosno sva znanja i sve aktivnosti

koje podupiru odvijanje osnovne djelatnosti poduzeća (Zekić, 2000, p. 27).

Povećanje konkurentnosti i kompetitivnosti bazira se na logističkom načinu

upravljanja procesima distribucije i informacijama s ciljem minimiziranja ukupnih

troškova poslovanja i maksimiziranja usluge kupcima, zato logistika kao mrežni

sustav u svim fazama premještanja proizvoda omogućava smanjenje ukupnih

troškova i povećanje koristi za kupca, odnosno doprinosi povećanju konkurentnosti

na tržištu.

U tablici 3. prikazan je sustav suradnje između nabave i prodaje koji djeluje na

snižavanje troškova i porast koristi za kupca.

Tablica 3: Suradnja između sudionika logističkog sustava doprinosi sniženju

troškova i povećanju koristi za kupca u Toyoti

SNIŽENJE TROŠKOVA SURADNJA PORAST KORISTI ZA

KUPCA

- racionalizacija troškova Ostvarivanje

dugoročne suradnje

sudionika

poslovnog

procesa uz

usklađivanje nabave i prodaje

- povećanje fleksibilnosti u isporuci (način, vrijeme,

količine)

- usklađivanje toka robe unutar logističkog lanca

- povećanje točnosti i ispravnosti isporuke

- uvažavanje logistike kod donošenja dugoročnih

poslovnih odluka

- sniženje ukupnih troškova transakcija

IZVOR: Izradila studentica prema podacima Segetlija Z., 2000

49

Novi pristup proizvodnji automobila s ciljem poboljšanja i unaprjeđenja tehnološkog

razvoja i stvaranja konkurentnijih proizvodnih lokacija temelji se na novoj Toyota

New Global Architecture platformi (TNGA) i podržan je od strane vrlo vješte i

motivirane radne snage. Nova globalna vizija Toyote ima u cilju poboljšati

performanse vozila i privlačnost proizvoda, implementirajući inovativni pristup

razvoju komponenti pogonskog sklopa i ostalih dijelova vozila. Uz poboljšanje

performansi vozila naglasak se stavlja na razvoj vozila kako bi se promovirala

strateška razmjena dijelova i pogonskih sklopova s ciljem smanjenja utroška energije

i ostalih resursa za 20% ili više (Toyotin novi poslovni model, 2015). Uz ulaganja u

tehnološki razvoj i povećanje konkurentnosti postojećih proizvodnih pogona, Toyota

Motors gradi svoju uspješnost na povećanju učinkovitosti postojećih proizvodnih

pogona na način da povećava mogućnosti svojih proizvodnih linija povezivajući

proizvodnju istovjetnih modela kroz više proizvodnih pogona i na taj način

povećavajući operativnost pogona čime su u 2013.g. povećali učinkovitost na više od

90% (Toyotin novi poslovni model, 2015).

Jednu od značajnijih uloga logistike u uspješnom poslovanju Toyote ogleda se u

izgradnji i ulaganju u logističke centre (osobito u TME – Toyota Motor Europe) u

kojima se maksimizira efikasnost logistike kroz smanjenje troškova i kraće vrijeme

dostave što povećava zadovoljstvo kupaca i suradnju sa transportnim poduzećima

koja osiguravaju osim JIT isporuke i kvalitetu i sigurnost vozila prilikom prijevoza

do krajnje točke odredišta.

U vidu poboljšanja performansi i razvoja Toyotinih vozila, odnos s dobavljačima je

prisniji i Toyota namjerava dodatno smanjiti troškove te reinvestirati dobivene

resurse u razvoj naprednih tehnologija i jačanje privlačnosti proizvoda. Upravo u

segmentu nabave dijelova (smanjenja troškova logistike) i u prisnom odnosu s

dobavljačima logistika igra veliku ulogu i predstavlja jedan od dobrih pokazatelja

uspješnog poslovanja Toyota Motors-a (Toyotin novi poslovni model, 2015.)

50

6. ZAKLJUČAK

Logistika koja uključuje sve logističke aktivnosti i procese ima značajnu ulogu u

poslovanju svakog poduzeća jer svako poduzeće koje proizvodi, prodaje, nabavlja,

distribuira i koje nudi određene koristi krajnjim potrošačima susreće se s

mnogobrojnim izazovima u svom poslovanju. Implementacija logistike u poslovnom

procesu svakog poduzeća je nužna jer zahtjevi tržišta i konkurencija s kojima se

globalno tržište suočava nameću sve veću konkurenciju i traže od svih sudionika

poslovnog sustava da prolaze kroz proces preobrazbe kako bi se povećala brzina

protoka dobara i informacija u logističkom sustavu i kako bi poslovni sustav bio

efikasniji, a sve funkcije u službi poslovnog sustava organizirane i svrsihodne.

Kako bi sve funkcije poduzeća bile svrsihodne i iskorištene na najbolji mogući način

potrebno je osigurati modele, metode, alate i tehnike s kojima će se smanjiti problemi

u vezi s kretanjem toka vrijednosti dobara i informacija unutar poslovnog sustava, i s

kojima će se povezati sva ulaganja u ljudske resurse, tehnološki napredak, kvalitetu i

kontrolu gotovih proizvoda i svih procesa poslovnog sustava.

Lean proizvodnja i JUST IN TIME sustav proizvodnje kao dva najveća predstavnika

skupa metoda i alata koji se koriste za poboljšanje sustava poslovanja sinonim su za

otklanjanje gubitaka u proizvodnji, za optimalno upravljanje zalihama, za sukcesivnu

proizvodnju, za strukturiran lanac nabave i za dostavljanje kvalitetnog proizvoda u

pravo vrijeme, na pravo mjesto sa minimalnim logističkim troškovima do krajnjeg

korisnika. Ne postoji točno određena formula za otklanjanje gubitaka u poslovanju,

nego je bitno uočiti probleme i upotrijebiti pravi alat za njihovo otklanjanje. Takvim

pristupom stvoreno je veliko automobilsko carstvo - Toyota Motors koje je spoznalo

svoje iskonske probleme i djelovanjem na sve podsustave organizacije stvorilo

rješenja za svladavanje prostornih i vremenskih udaljenosti u gospodarskom ciklusu.

Ključni pokazatelj uspješnosti Toyota Motors-a je sposobnost suočavanja s

problemima na način da se isti sistemski i logično uklanjaju unaprjeđujući modele

koji se koriste u svim poslovnim funkcijama i na svim razinama poslovnog sustava.

51

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Bebek B., 2006, Projektiranje procesa i strukture organizacije, Sinergija, Zagreb

2. Bloomberg D. J., Lemay S. i Hanna J. B., Logistika, Mate d.o.o., Zagreb

3. Ferišak V., 2002, Nabava: politika, strategija, organizacija, management, vlastito

izdanje, Zagreb

4. Incoterms 2010, 2010, Pravila međunarodne trgovinske komore za upotrebu

domaćih i međunarodnih trgovinskih termina, HGK i ICC Hrvatska, Zagreb

5. Lazibat T, Kolaković M., 2004, Međunarodno poslovanje u uvjetima

globalizacije, Sinergija nakladništvo d.o.o., Zagreb

6. Segetlija Z., 2000, Distribucija, logistika, informatika, Ekonomski fakultet Osijek,

Osijek

7. Segetlija Z., 2002, Uvod u poslovnu logistiku, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek

8. Segetlija Z., 2008, Uvod u poslovnu logistiku, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek

9. Zekić Z., 2000, Logistički menadžment, Glosa d.o.o., Rijeka

10. Zelenika R., 2005, Logistički sustavi, Ekonomski fakultet Rijeka, Rijeka

2) ČLANCI

11. Dotlić P., Erceg A., 2014, 'Primjena racionalnog poslovanja u prodajnoj tvrtki'

Poslovna izvrsnost Zagreb, god.VIII, br. 1

12. Pipunić A., Grubišić R., 2014, 'Suvremeni pristupi poboljšanjima poslovnih

procesa i poslovna uspješnost', Ekonomska misao i praksa DBK., god. XXIII., br.

2. pp 541-572

13. Piškor M., Kondić V., 2010, 'Lean production kao jedan od načina povećanja

konkurentnosti hrvatskih poduzeća na globalnom tržištu', Tehnički glasnik, Vol.4

No.1-2

14. Sundać D., Fatur I., 2003, 'Intelektualni kapital – čimbenik stvaranja

konkurentskih prednosti logističkog poduzeća', Ekonomski pregled, br. 55 (1-2

pp. 85-96

52

15. Vouk R., 2005, Uloga menadžmenta opskrbnog lanca u povećanju

konkurentnosti poduzeća, Ekonomski pregled, br. 56 (11) pp. 1013-1030

16. Vrdoljak – Raguž I., 2012, Lean (vitki) menadžment – rješenje za krizna

vremena, Suvremena trgovina, br. 3

17. Zelenika, R., Jakomin, L., Lipičnik, M., 1998, 'Prometne i logističke znanosti u

kaleidoskopu kompatibilnosti i komplementarnosti', Naše more, Pomorski

fakultet u Dubrovniku, Dubrovnik, br. 45, pp. 1-2

3) OSTALI IZVORI

18.Lacković Z., 2008, „Temeljni elementi poslovne logistike u proizvodnji“,

Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet u Osijeku,

http://www.efos.unios.hr/repec/osi/bulimm/PDF/BusinessLogisticsinModernMan

agement08/bulimm0813.pdf (pogledano 01.05.2015.)

19.„Incoterms 2010 Chart of Responsibilities“, International business training,

http://www.i-b-t.net/incoterms.asp (pogledano 01.05.2015.)

20. „Lanac vrijednosti – analiza aktivnosti tvrtke“, portal eBizMags, objava:

29.12.2010, http://www.ebizmags.com/lanac-vrijednosti/ (pogledano 17.05.2015)

21. Pašagić Škrinjar J., Rožić T., 2011, „Logistički sustavi u prometu“, http://e-

student.fpz.hr/Predmeti/L/Logisticki_sustavi_u_prometu/Novosti/Predavanja_%2

82_dio%29_2011-2012.pdf (pogledano 05.09.2015.)

22. Renko S., „Logistički sustavi i načela“, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb,

http://web.efzg.hr/dok/TRG/4.nastavna%20cjelina.pdf (pogledano 05.09.2015.)

23. Šamec K., 2014, „Kanban: Povećanje točnosti lanca opskrbe“,

http://www.logistika.com.hr/home/moderna-proizvodnja/1210-kanban-povecanje-

tocnosti-lanca-opskrbe (pogledano 10.05.2015.)

24. “The Machine…”: Priča o Taiichi Ohnu i Toyotinom proizvodnom sustavu:

Korak naprijed od “Stroja koji je promijenio svijet“, Vanguard Sverige,

www.vanguard.se (pogledano 02.05.2015.)

25. Toyota Overview, http://www.toyota-global.com/company/profile/overview/,

(pogledano 10.05.2015.)

26. „Toyota Motor Europe continues to grow sales in the first quarter of 2015“,

53

http://corporatemedia.toyota.eu/newsrelease.do;jsessionid=8074D264285072086

A14093B14777B8D?&id=4317&allImage=1&teaser=toyota-motor-europe-

continues-grow-sales-first-quarter&mid, (pogledano 10.05.2015.)

27. „Toyotin proizvodni sistem (TPS)“, http://www.skladisna-logistika.hr/toyotin-

proizvodni-sistem-tps-a2-11, (pogledano 10.05.2015.)

28. „Četvrtu godinu Toyota motor Europe ostvarila rast prodaje“, Autonet - Hrvatski

automobilski internet magazin, objava: 16.01.2015.,

http://www.autonet.hr/cetvrtu-godinu-toyota-motor-europe-ostvarila-rast-prodaje

(pogledano 13.05.2015.)

29. „Toyota je najvrednija automobilska marka na svijetu prema godišnjem

istraživanju BrandZTM“, http://www.toyota.hr/articles/brandz-2015.json,

(pogledano 13.05.2015.)

30.„Toyotin novi poslovni model“, Večernji list, objava: 01.04.2015.,

http://www.vecernji.hr/automobili/toyotin-novi-poslovni-model-998130

(pogledano 20.05.2015.)

54

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Incoterms 2010 – prikaz odgovornosti za svaki paritet

isporuke 20

2. Preduvjeti i prednosti stvaranja Just-in-time koncepta

poslovanja 28

3. Suradnja između sudionika logističkog sustava doprinosi

sniženju troškova i povećanju koristi za kupca u Toyoti 48

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1. Glavne razlike između osnovnih proizvodnih sustava 32

2. Metode i alati Lean (vitke) proizvodnje 36

55