lorna byrne stube prema nebu

GIGA Lorna Byrne Stube prema nebu

Lorna Byrne

STUBE PREMA NEBU

Naslov izvornika: STAIRWAYS TO HEAVEN


2

http://www.balkandownload.org

Sadraj

Posveta i zahvale ............................................................................................................................ 3 1 Moji prijatelji, drubenici i uitelji ................................................................................................... 5 2 Elijahovo se proroanstvo ostvaruje .............................................................................................. 8 3 Naricajui pla ............................................................................................................................ 11 4 Ljubaznost anela ...................................................................................................................... 16 5 Odluila sam preseliti se ............................................................................................................. 20 6 Boja knjinica ............................................................................................................................ 22 7 Dodiruje me kia ......................................................................................................................... 28 8 Anelovo stopalo osvjetljava put ................................................................................................. 34 9 Boi u sjeniku ........................................................................................................................... 41 10 SvjedoHi roenju ................................................................................................................... 44 11 Meganina prva priest .............................................................................................................. 47 12 Zatreperilo je svjetlo nade ......................................................................................................... 50 13 Nahrupila sam kroz vrata .......................................................................................................... 54 14 Poznanstvo s dva duha............................................................................................................. 56 15 Povratak u prolost ................................................................................................................... 59 16 Hodanje prolazom .................................................................................................................... 63 17 Ja sam bila njihova vratarica ..................................................................................................... 66 18 Tragedija se razvija................................................................................................................... 71 19 Ispriala sam Joeu i ocu o duhovima ........................................................................................ 74 20 U kui je odrana misa.............................................................................................................. 77 21 Posljednje putovanje ................................................................................................................. 80 22 Netko tko e ti pomoi .............................................................................................................. 84 23 Pronalaenje Marka .................................................................................................................. 87 24 Uske stube prema nebu ............................................................................................................ 92 25 Aneli amerikog okupljanja ..................................................................................................... 95 26 Aneli slave sa mnom ............................................................................................................... 98 27 Hodoae u Meku ................................................................................................................. 100 28 Svjetlee bebe ........................................................................................................................ 103 29 Atavist iz budunosti ............................................................................................................... 108 30 Odgovaranje na pitanja ljudi .................................................................................................... 112 31 Djeak u ijoj dui prebiva aneo ............................................................................................ 115 32 Jimazen .................................................................................................................................. 118 33 Reinkarnacija .......................................................................................................................... 122 34 Aneli naroda ......................................................................................................................... 131 35 Sotonini pomagai .................................................................................................................. 134 36 Svi moramo odigrati svoju ulogu ............................................................................................. 136 Dodatak - Molitva anela iscjelitelja ............................................................................................. 139


3


Posveta i zahvale

Posveujem ovu knjigu svima koji su sluali Boga i anele i ostavili svoj trag

Aneli su mi ve kao djetetu rekli da u postati uspjena spisateljica i svijetom iriti

poruku Boga i anela. Obiavala sam im se smijati i govoriti kako, uzevi u obzir da jedva znam pisati i itati, nije vjerojatno da e se to dogoditi, ali uvijek bi me uvjeravali da e biti poslana pomo. Ta je pomo stigla u liku Jean Callanan i uz njezinu pomo i podrku ono to su mi aneli prorekli postalo je stvarnost. Svaki dan zahvaljujem Bogu na Jean. Bez njezi-ne strunosti, napornog rada, kreativnosti i sposobnosti da se povee s ljudima diljem svijeta ne bih uspjela ostvariti to to sam postigla. Zahvaljujem joj i na dobrom smislu za humor, na strpljivosti - koju sam katkad stavljala na kunju - i na njezinu prijateljstvu.

Oduevljena sam to su Bog i aneli u moj ivot doveli Marka Bootha - ne samo da bude moj izdava nego i prijatelj. Mark preda me neprestano postavlja izazove u obliku pitanja: pretpostavljam da ima mnogo stvari koje ljudi znaju, ali Mark me nikada ne pusti otii, a da od mene ne dobije puno objanjenje. Neprestano me obasipa pitanjima - od kojih na mnoga nikada nisam ni pomislila - a to volim. Markova velika i iskrena znatielja, zanimanje i oduevljenje produbili su i znaajno poboljali ovu knjigu na vie naina. Mark je bio moj junak jo otkada sam poela dijeliti svoja iskustva s drugim ljudima i na tome sam mu duboko zahvalna.

Zahvaljujem Charlotte Haycock na njezinoj neumornoj podrci - njezina uinkovitost i strpljenje u trenucima velikog pritiska uinili su da je rad s njom bio pravo veselje.

Zahvaljujem i ostatku ekipe Coroneta i Hoder & Soughtona koji upoznajem polako, ali sigurno. Njihov entuzijazam i strunost su me zadivili i jedva ekam da ih bolje upoznam. Naroito zahvaljujem Kerry Hood te Lucy Hale i njezinoj ekipi iz odjela prodaje te sjajnoj ekipi u Hachetteu u Irskoj. Voljela bih zahvaliti i Alice Wright koja je obavila sjajan posao osmiljavajui ovu naslovnicu.

Mnogi su ljudi posluali svoje anele i odigrali svoju ulogu u pronoenju poruke koju

sam irila jer su me to zamolili Bog i aneli. Zapravo, ima toliko ljudi koje bih trebala spomenuti - a mnogi su od njih odigrali svoju ulogu, koju ja ne poznajem. No moram zahvaliti Eoin MacHale koja je vrlo velikoduno izradila i odravala moju mrenu stranicu i koja je imala kljunu ulogu u produciranju raznih videa; Jennifer Hill Robenalt koja je pomogla oko svega u Americi, Stefanie Diaz iz tvrtke Sanford J. Gre-enburger Associates iz New Yorka koja je obavila sjajan posao na polju meunarodnih autorskih prava; Stephenu Mallaghanu, izvrsnom promicatelju mene i anela. Zahvaljujem i Paulu Wallaceu, Finoli Bruton, Mags Carty i Suzy Button.

Ovdje moram zahvaliti i tisuama itatelja koji su usmenom predajom irili poruku nade anela. Upoznala sam tek mali broj tih ljudi, ali svaki se dan molim za one koji sluaju svoje anele i obavljaju svoj dio posla.

Posljednje su mi tri godine bile uurbane i izazovne na mnogo naina. Bilo bi mnogo vie problema bez velike podrke prijatelja koji su, iako nisu izravno radili na knjizi, moj ivot uinili lakim. Stoga bih voljela zahvaliti Brianu Kellyju na njegovu prijateljstvu i podrci; Catherine i Johnu Kerrigan; Johnu Cartyju; Michaelu i Angeli Lennon; Manolu Linku i Sally White. Obitelji Mallaghan zahvaljujem zbog njihove ljubaznosti, prijateljstva i tople dobrodolice kojom su prihvatili mene i moju ker. Hvala i mojem zetu Brendanu Mackeyu koji me nasmijava i prua mi golemu pomo.


4


Zahvaljujem i Kathleen Deniff, njezinoj keri Catherine i cijeloj njihovoj obitelji na

prijateljstvu i ljubaznosti koje su mi iskazali. Svatko tko proita ovu knjigu znat e da sam majka tinejderice. Ne bih bila u stanju

Xiniti sve to to sam uinila bez pomoi moje starije djece. Moja najstarija ki bila je poput druge majke toj mojoj tinejderici, a moja su dva sina uskakala kad god je to bilo mogue da ispune provaliju koju je za sobom ostavio njihov otac. Duboko sam im zahvalna na podrci. Zahvaljujem svojoj djeci to su mi bili tako dobri prijatelji i pruili mi toliko ljubavi. Oduevljena sam i zbog toga to je nedavno obitelj blagoslovljena prvim unukom.

Zahvaljujem svojoj najmlaoj keri. Divim se nainu na koji se nauila nositi s mojom odsutnou od kue ili s injenicom da radim iza zatvorenih vrata. Znam koliko joj je to teko i da joj strano nedostajem svaki put kad odlazim. I ona meni nedostaje - vrlo mi je dragocjena.


5


1

Moji prijatelji, drubenici i uitelji Jedan se aneo pojavio izmeu drvea, a svjetlo koje ga je okruivalo bivalo je sve

sjajnije i sjajnije. Aneo je imao ljudski oblik. Bio je visok i elegantan. Bio je ozaren. Njegovo je lice bilo zlatne boje, a oi su mu blistale svjetlom kakvim bi blistali biseri koje obasjava svjetlost. Odjea na njemu bila je nabrana, ali dok se kretao nije se pomaknuo nijedan nabor. Oko struka mu je bila omotana zlatna lenta, a oko vrata je visjela ogrlica od okruglih, zlatnih karika s ijeg je kraja visio veliki, zeleni safir. Kao ni ostalim anelima, stopala mu nisu dodirivala tlo. Bio je okruen zlatnim pticama u letu, a na tlu oko njega bile su vrane i avke i sve vrste malih ptica, ukljuujui crvendae, vrapce, zebe i sjenice.

Iznenada je iz safira eksplodiralo svjetlo s nevjerojatnim zrakama svjetla i energije koje su ispaljene letjele u svim smjerovima. U isto su se vrijeme male ptice podignule od tla letei prema anelu. Uletjele su u zrake smaragdno-zelenog safira i napokon i u sam safir. Tada su ptice nestale.

Aneo je hodao prema meni, rairio je svoja krila i njeno ih pomicao. Bila su golema i nevjerojatno lijepa. Vidjela sam svako pojedinano savreno pero. Razlikovala su se veliinom.

Sva su pera bila bijela. Sa svakog se odraavala nijansa zlatnoga. Aneli nemaju uvijek krila. Njihova krila ne odaju uvijek dojam da su sastavljena od perja. Znala sam da je taj aneo drukiji. Jer, to je bio Ptiji aneo. Posljednji put sam ga vidjela nedugo prije no to je umro moj suprug Joe. Joe je umro prije samo nekoliko mjeseci i uasno mi je nedostajao. Bila sam uzbuena to vidim Ptijeg anela. Znala sam da me doao utjeiti dok sam sama sjedila na panju u umi blizu svojega doma.

Ptiji aneo je kleknuo pred mene i obavio me svojim velikim krilima. Osjeala sam dodir njegovih krila na svojem tijelu. Dok sam sjedila tako uukana, privijena uz Ptijeg anela, osjetila sam se smirenom. apnula sam mu: Hvala ti to si me doao utjeiti.

Odvratio mi je apXi: Svaki put kad vidi pticu, elim da pomisli na mene i nasmijei se. Osjetila sam kako Ptiji aneo polagano rasklapa svoja krila. Poloio je ruku pod moju bradu i podignuo mi glavu; njegove su mi se oi smijeile osvijetljene velikom njenou i ljubavlju, a lice mu je sjajilo zlatom. Nije bilo potrebe za novim rijeima.

Ptiji je aneo polagano, putajui moju ruku ustao i rekao mi zbogom. Udaljavao se prema umi i bivao je sve vei i vei, a njegova su se krila jo jedanput rairila. Krila su se pokrenula udarajui brzo i glatko, u ritmu koji je zvuao poput bubnjeva. Poletio je prema gore, a onda je zastao i poeo lebdjeti. Podruje zraHe svjetlosti koje je sjajilo oko njega bilo je puno ptica. Tada je Ptiji aneo zajedno sa svim pticama nestao u svjetlu.

Ja cijelo vrijeme vidim anele. Ne mogu se sjetiti nijednog trenutka u kojem nisam vidjela anele. Od kada sam nakon svojega roenja otvorila oi oni su bili tu - iako tada nisam znala da su to aneli. Dok sam kao beba leala u kolijevci, viala sam ih oko moje majke. Igrala sam se pokuavajui ih uloviti, ali to mi nikada nije uspjelo. Vidim ih jasno, kao to vidim svoju ker koja mi sjedi preko puta za kuhinjskim stolom i razgovaram s njima kao to razgovaram s drugim ljudima, ali mogu komunicirati s njima i bez rijei. Nije bilo dana u kojem nisam viala anele. Vidjeti ih bilo mi je najprirodnije na svijetu. Aneli su moji najbolji prijatelji i drubenici. Dok sam bila malena, aneli su mi rekli da bih trebala tajiti injenicu da ih viam, pa to nisam rekla ak ni svojim roditeljima, brai i sestrama. Ne znam zato me Bog odabrao. Ne mislim da sam bolja od bilo koga drugoga. Zapravo, dok sam bila dijete, lijenici su rekli mojim roditeljima da sam zaostala. Sasvim je sigurno da nisam


6


savrena. Ja sam samo obina osoba, koja osim toga ima i problema s uenjem. Ali On me jest odabrao i poslao je svoje anele da me podue. Kada ugledam nekoga anela, poelim stati i zuriti. Tada osjeam da sam u prisutnosti goleme moi.

U mojem su djetinjstvu aneli, kako bih ih lake prihvatila, uglavnom poprimali ljudski oblik. Sada to vie nije nuno. Aneli koje viam nemaju uvijek krila, ali kada ih imaju, katkad me zadivljuju svojim oblikom. Ponekad su poput plamenja, a ipak imaju oblik i vrstou. Krila nekih anela imaju perje, poput krila Ptijeg anela.

Kada aneli imaju ljudski oblik - s krilima ili bez njih - oi su im jedna od najupeatljiviih znaajki. Aneoske oi nisu poput ljudskih. Toliko su mnogo vie ive, toliko pune ivota,

svjetla i ljubavi. Kao da sadre bit samoga ivota. Njihov me sjaj potpuno ispuni. Nikada nisam vidjela da stopala anela doista dodiruju tlo; kada vidim nekoga od njih

da hoda prema meni, vidim neto nalik energetskom jastuku izmeu tla i njihovih stopala. Svako ljudsko bie ima svojega anela uvara, bez obzira na vjeru te osobe, njezinu

nacionalnost, boju koe - ak i kada nisu religiozni i ne vjeruju ni u to. Nikada u ivotu nisam vidjela ljudsko bie koje nema anela uvara. Zato, vjerovali vi ili ne, imate svojega anela uvara koji vam pokuava pomoi. Va aneo je dar od Boga.

Anele uvare vidim kao stupove svjetla visoke tridesetak centimetara, nekoliko koraka udaljene iza svake osobe. Ponekad aneo uvar zbog mene rasklopi to svjetlo i pokae mi svoje ljudsko oblije - vrlo lijepo, savreno ljudsko oblije. To se veinom dogaa kada sam vani. Aneli nisu ni mukog ni enskog spola - ali ponekad e poprimiti oblik ene ili mukarca. Katkad aneli koji mi se pokazuju imaju krila, katkad nemaju. Veinom vidim samo svjetlost tih anela uvara. Bilo bi mi previe i ne bih mogla ivjeti obinim ivotom kada bi neprestano ra-sklapali svoje svjetlo da ih mogu vidjeti.

Va aneo uvar vas nikada ne naputa: on je s vama jo od prije vaeg roenja i uz vas je i nakon vae smrti. Taj aneo uvar je tu da vam pomogne. Va vas aneo uvar voli. Vi ste njemu dragocjeni. Vi ste vaem anelu najvanija osoba na ovome svijetu. Va aneo uvar za vas mora uiniti sve to moe.

Va aneo uvar je vratar na ulazu u vau duu i moe u nju pustiti druge anele. Na primjer anele uitelje koji su strunjaci za odreene teme. Postoji aneo uitelj za svakoga pod suncem, pa se nikada nemojte bojati zamoliti nekoga od njih za pomo. Aneli su moji prijatelji, moji drubenici i moji uitelji - a postoje neki koji su esto uz mene, posebno aneo Mihael, aneo Hosus i aneo Elijah.

Aneo Mihael je zapravo arhaneo Mihael, ali ja to nisam znala kada sam ga, kao malena, prvi put ugledala. On je aneo koji je najee uz mene - osim mojega anela uvara o kojem su mi zabranili govoriti. Aneo Mihael mi se uvijek pojavljuje u obliku pristala mukarca. Njegova se starosna dob mijenja, ali uvijek je tu negdje izmeu dvadesete i etrdesete.

Aneo Hosus prvi put mi se prikazao kada sam bila kolarka; javlja se u obliku staromodnog uitelja ogrnutog plastom koji na glavi nosi eir udnog oblika. Pun je znanja i mudrosti i ponekad je vrlo ozbiljan, ali me sjajno zna oraspoloiti. Ulijeva mi samopouzdanje. Poeo je prije svih tih godina u koli kad sam se osjeala vrlo glupom i kao da ne pripadam u tu sredinu, a pomae mi i sada, dok piem i dajem intervjue.

Aneo Elijah javlja se u presudnim trenucima mojega osobnog ivota. Elijah se uvijek javlja u istom obliku, vrlo je visok i kran, boje hre i jantara. Posjeduje monu snagu, zna se poteno razljutiti i ini se da je uvijek u pokretu. Daje mi mo i snagu da se borim u ivotu. S anelima Mihaelom i Hosusom avrljam o svakodnevici, ali ne i s Elijahom.

Ponekad mi pokau ljudske due i kada se to dogodi, osjeam se vrlo povlatenom. Dua smjetena u tijelu ispunjavajui ga potpuno kree se prema naprijed. Veina dua


7


ostaje u fizikom tijelu tijekom spavanja, ali u posebnim se prigodama mogu lagano pomaknuti izvan tijela. Dua kakva se pokazuje meni nalikuje osobi u kojoj prebiva. No nije istovjetna s njom, nema potpuno iste znaajke i ini se kao da je osoba fiziki savrena. Kada mi pokau duu koja to radi, ispuni me velika radost i mir te sigurnost da se Bog brine o svemu.

Svaki dan vidim i duhove, duhove ljudi koji su umrli i otili u Raj. Ljudi ponekad misle da prisutnost duhova znai da neto nije u redu. To openito govorei nije tako. Duhovi se esto vraaju samo zbog radosti to su na neko vrijeme ponovno na ovome svijetu. Kada sam bila mala obiavala sam se igrati s duhom mojega brata Christophera koji je umro prije mojega roenja. Christopher mi je pomogao da shvatim razliku izmeu duhova i anela. Ponekad e netko svoju preminulu baku nazvati anelom. Iako je moda bakin aneo uvar dopustio da njezin duh bude s tom osobom kako bi je savjetovala i pruila joj podrku, baka te osobe nije aneo. Nijedna osoba koja je ivjela na zemlji ne postaje aneo.


8


2.

Elijahovo se proroanstvo ostvaruje Anela Elijaha upoznala sam kada mi je bilo deset godina. Stajala sam pokraj rijeke;

pecala sa svojim ocem i odlutala. Aneo Elijah preao je preko rijeke do mjesta na kojem sam stajala. Nikada ranije nisam vidjela anela kako hoda po vodi i to me zadivilo. Dao mi je jednu viziju - kao da je odmaknuo zastore. Pokazao mi je zgodnog mladia koji hoda ulicom obrubljenom drvoredom. Dok sam gledala, aneo Elijah mi je rekao da u se zaljubiti u tog mladia ije je ime bilo Joe, da emo se vjenati i dobiti djecu, ali da e se Joe razboljeti i da neemo ostarjeti zajedno.

Zamjerila sam anelu Elijahu to mi je to tada rekao. Imala sam samo deset godina i inilo mi se vrlo nepoteno to mi je rekao da neemo ostarjeti zajedno. Dogodilo se upravo kao to je aneo Elijah rekao. Joe se prijavio za posao na benzinskoj postaji mojega oca - gdje sam i ja radila - i mi smo se zaljubili jedno u drugo, kupili kuicu u Maynoothu i vjenali se. ak i prije no to smo se vjenali, Joevo se zdravlje poelo pogoravati, ispoetka jedva primjetno. Obiavala sam tada preklinjati Boga i anele da ga ozdrave, a onda sam im zamjerala to su dopustili da se to dogodi.

Nakon to smo se vjenali, zaredali su se jedan zdravstveni problem za drugim. S vremenom je postao dijabetiar, a onda je dijabetes utjecao na njegovo srce zbog ega je poduzeta operacija srca.

Posljednjih deset godina svojega ivota veinom je bio vezan uz krevet. Prije svojega kraja pretrpio je mnoge modane udare. Usprkos Joeovoj bolesti bili smo sretni zajedno i imali smo etvero djece: Christophera, Owena, Ruth i najmlau Megan. Joe je umro kod kue 26. oujka 2000. ujutro, odravi obeanje da e doivjeti Ruthin i moj roendan dan ranije. Bilo mu je samo etrdeset i sedam godina. Naem najmlaem djetetu bile su samo etiri.

U tim posljednjim tjednima Joeova ivota promatrala sam kako su, dok je sjedio u svojem naslonjau, aneli omatali duhovni pokriva oko njega. Pokriva je bio svijetao i nalikovao je pamunoj vuni. Popravljali su ga oko njega. Aneli su se prema njemu odnosili s mnogo ljubavi i njenosti. Vidjela sam da pokuavaju pomoi njegovu tijelu da ga manje boli, da mu olakaju bol. Svako malo Joe se borio da ustane iz naslonjaa, inzistirajui na tome da moe sam i da mu ne moram pomoi. Promatrala sam kako mu aneli pomau da sjedne, kako hodaju s njim, pomau mu da odri ravnoteu dok je ulazio u spavau sobu ili kupaonicu, pazei da ne padne. Ponekad je to izgledalo smijeno pa bih se nasmijeila. Usprkos pomoi koju su mu pruali aneli, uvijek bih ustala i slijedila Joa. Ponekad bi se aneli okrenuli prema meni i rekli da je sve u redu, da oni to mogu uiniti. Jednom prigodom Joeov aneo uvar rekao mi je da je vrlo vano da Joe zadri svoje dostojanstvo.

Prije negoli je Joe umro, mnogo sam se puta tijekom noi probudila i okrenula prema Joeu da provjerim je li dobro. Znala sam da e vrlo skoro aneli uzeti njegovu duu. Joeov prelijepi aneo uvar koji je volio Joea i njeno se brinuo o njemu tijekom cijelog njegova ivota i naroito proteklih nekoliko godina, nije vie bio uz Joea na uobiajen nain.

Njegov aneo uvar, koji je sjajio nevjerojatno jarkom svjetlou, isijavajui je prolazio kroz Joeovo tijelo i drao je njegovu duu. Kada sam se prvi put probudila, Joe-ov mi je aneo uvar rekao da ne smijem dodirivati Joea kako ga ne bih uznemirila. Samo bih ga promatrala sa suzama u oima, a onda bi mi njegov aneo uvar rekao neka se vratim na spavanje i odmah bih zaspala. Oprilike sat vremena kasnije opet bih se probudila. Posljednji me put u sedam toga jutra probudio arhaneo Mihael. Joe vie nije disao. Njegova se dua, izgledajui tako savreno i prelijepo, u pratnji svojega anela uvara, ve kretala prema


9


predivnom svjetlu, na cesti prema raju. eljela sam viknuti: Joe, vrati mi se! Trebam te! 2ajniki sam eljela zamoliti Boga da dopusti Joeu da ostane, ali znala sam da ne

mogu to uiniti, da e odgovor biti ne. Arhaneo Mihael je dotaknuo moje usne i nisam mogla govoriti. Soba je bila puna anela. Bili su tu moji posebni aneli, moji prijatelji i Xitelji, ali to nije bila utjeha. Suze su curile niz moje obraze. Osjeala sam se potpuno obamrlom drei Joeovo tijelo u naruju. Osjetila sam da aneo Mihael stavlja na mene duhovni ogrta i ape mi u uhu, govorei mi da pozovem djecu i Hitnu pomo.

Iako moda i znate da e netko vama drag umrijeti, ak i ako je jako bolestan, to nije nikakva utjeha. Bila sam slomljena, potpuno unitena, a sve je bilo jo gore kada sam vidjela bol i tugu svoje djece. Pokuavali su me utjeiti, a ja sam pokuavala utjeiti njih. To to smo bili okrueni anelima nije inilo nikakvu razliku.

Lijenici Hitne pomoi uzalud su pokuavali oivjeti Joea. Tresui se u oku, stajala sam i promatrala kako oajniki pokuavaju oivjeti Joea.

Stalno su govorili: Ovo ne pali. Naposljetku su ga u oaju podignuli na pokriva, unijeli u vozilo Hitne pomoi i pourili s njim u bolnicu. Christopher i ja u taksiju smo slijedili Hitnu. Owen je ostao kod kue s Megan koja je jo uvijek spavala ne znajui to se dogodilo njezinu ocu.

U bolnici su Christophera i mene smjestili u malu prostoriju. Povremeno bih na trenutak ugledala Christopherova anela uvara obavijenog oko njega kako ga tjei. Aneo Mihael cijelo je vrijeme drao moju ruku. Vrijeme je prolazilo, no nisam imala pojma koliko dugo ve sjedimo tamo. Otvorila su se vrata, ula je lijenica i rekla nam ono to sam ve znala. Joe je umro. Rekla je da joj je jako ao. Nita nisu mogli uiniti.

Ne sjeam se kako smo stigli kui. Sjedili smo skrhani oko kuhinjskog stola pijui aj, ali to nam nije prualo utjehu. Megan je sjedila na mojem koljenu neprestano jecajui: elim vidjeti svojega tatu. Kada joj je toga jutra otac umro, Megan je vrsto spavala. Nije ju probudila ni guva koju su izazvali bolniari. Znam da joj njezin aneo uvar nije dopustio da se probudi. Bile su joj samo etiri godine i nije mogla shvatiti to se dogodilo, nije razumjela da je njezin tata otiao na nebo.

Sjeam se da sam se u jednom trenutku toga dana pitala gdje je Megan, da sam je otila traiti i da sam je pronala pod pokrivaima na krevetu njezina oca; njezin je aneo uvar bio sagnut nad njom, tjeei je i umirujui. U drugom se jednom trenutku toga dana okrenula prema meni, bijesna to je toga jutra nisam probudila.

Ljudi su neprestano navraali u kuu izraavajui suut. Sa starijom sam djecom raspravljala o tome bismo li trebali Joeovo tijelo dovesti kui prije sprovoda ili bismo ga trebali izloiti u mrtvanici u Maynoothu.

Zbog Megan smo zakljuili da bi bilo najbolje da bude u mrtvanici pa je Christopher nazvao pogrebnika i dogovorio sve detalje. Kad sam ula u mrtvanicu, na sredini prostorije vidjela sam Joeov otvoreni lijes. Osjetila sam olakanje i razgovarala s anelima bez rijei, zahvaljujui im to nisu ostavili Joea samoga. Znam da je u lijesu bilo samo Joeovo ljudsko tijelo, ali ipak sam bila zahvalna anelima zbog te male utjehe.

Premda sam znala da je Joeova dua jo uvijek iva i da je otila na nebo u pratnji njegova anela uvara, bila sam slomljena. Znala sam da je sa svojom obitelji, s mojim ocem i prijateljima koji su preminuli prije njega. Znala sam da umire samo nae ljudsko tijelo. ivimo i dalje zato to imamo duu. Usprkos tome to sam sve to znala i vjerovala, ipak sam bila otupjela od tuge.

Owen je podignuo Megan uvis pa je pogledala Joea. Kada je to uinila, na trenutak mi se rasklopilo svjetlo Meganina anela uvara i rekao mi je bez rijei: Megan ne razumije sasvim da je njezin tata otiao na nebo. Megan je hodala po prostoriji dok smo mi ostali u tiini stajali i gledali u Joea. Ruth je rekla da izgleda jako smireno.

Kada smo se vratili kui, djeaci i Ruth upitali su Megan bi li voljela staviti dar u oev


10


lijes prije no to ga sljedeeg dana odnesu u crkvu. Otila je u svoju spavau sobu i nacrtala sliku za svojega oca.

Kasno sljedeeg poslijepodneva otili smo u mrtvanicu. To je bio posljednji put da smo vidjeli Joeovo tijelo prije no to je lijes zatvoren. Pogrebnik je ve bio tamo.

Prostorija je bila puna anela, a svjetlo koje je sjalo iza svakoga mojeg djeteta rasklopilo se pokazujui njihove anele uvare. No to je bila slaba utjeha. Osjeala sam se obamrlom i znala sam da se tako osjeaju i moja djeca. Pokuavali smo biti hrabri jedno zbog drugoga; posebno zbog Megan. Ruth i ja omotale smo Joeovu krunicu oko njegovih ruku, Megan je stajala na vrhovima prstiju i jednom se rukom drala za lijes kako bi mogla promatrati oevo tijelo. Sliku koju je nacrtala i svojega omiljenog utog plianog medvjedia paljivo je stavila pokraj njega. I mi ostali smo poloili svoje darove pokraj njega u lijes: Christopher - kutiju cigareta i pil igraih karata - njih su dvojica uvijek voljeli kartati; Owen svoj nogometni dres

i crveni Liverpoolov al; Ruth je poloila prsten i pismo. Mislila sam da e mi prepui srce dok sam promatrala svoju djecu kako se posljednji put oprataju sa svojim ocem i polau u lijes svoje dragocjene, emocionalne darove. Bili su blijedi; oi su im bile pune suza. Osjeala sam se bespomonom, nesposobnom da ih utjeim.

Veer prije, u krevetu, napisala sam pismo Joeu. Tiho sam jecala da me nitko ne uje. Aneo Mihael je sjedio na krevetu pokraj mene, ali ja sam ga ignorirala. Zatim je zazvao moje ime i pogledala sam gore u njega, nesposobna da izgovorim ijednu rije. Mihael mi je dotaknuo ruku i rekao: Poslat u ovo pismo Joeu na nebo. Stavila sam svoje pismo u lijes pokraj Joea. Aneo Mihael mi je apnuo na uho: Lorna, pobrinut u se da Joe na nebu primi sve to je poloeno u lijes.

Meni i djeci bilo je teko saznanje da jednom kada lijes bude zatvoren nikada vie neemo vidjeti Joeovo fiziko tijelo. Bilo nam je teko - i znam da je to teko svakome tko je izgubio nekoga voljenoga.

Pokuajte se sjetiti - kao to ja pokuavam - da va voljeni nije mrtav, da zato to ima duu ivi zauvijek. Kada doe nae vrijeme da umremo, svi emo se susresti s naim voljenima i ostavit emo svoje ljudsko tijelo za sobom.


11


3

Naricajui pla Nakon Joeove smrti ivot mi je bio stresan. Pokuavala sam drati korak, ali to je bilo

jako teko, ak i uz svu podrku Boga i anela. Tiina u kui bila bi nepodnoljiva da nije bilo anela s kojima sam mogla razgovarati. Gotovo svaki put kada bih bila sama u kui ili kada bi Megan spavala posjetili bi me aneli. Bilo je trenutaka u kojima sam im govorila da odu i da me puste na miru, da ne elim njihovo drutvo. No nikada se nisu udaljavali daleko i tu i tamo bih na trenutak, krajikom oka, ugledala nekog od njih.

Megan je uasno nedostajao Joe i mnogo je plakala. Katkad bi mi prila elei zagrljaj, govorei da se osjea jako tunom. Jednoga dana dok se Megan igrala svojim igrakama, a ja bila zaposlena glaajui odjeu, tiho je zaplakala. Prekinula sam s poslom i podignula sam pogled - soba je bila puna anela, rasklopilo se svjetlo njezina anela uvara. Pogledao me i razgovarali smo bez rijei. Razgovarali smo o boli i tuzi moje male keri. Pohitala sam utjeiti Megan. U mojem je zagrljaju poela glasno jecati. Bio je to pla iz dubine njezina bia. Nije bilo slino niemu to sam ikada ranije ula - probadajui, vritei zvuk u kojem je jedna nota vrlo dugo odravala isti, visoki ton. Bilo ga je vrlo zastraujue sluati. U jednom su trenutku stakla na prozorima poela podrhtavati i bojala sam se da e prsnuti.

Viknula sam molei za pomo anele. Sve je drugo iznenada utihnulo - osim Meganina naricajueg plaa. Moete li zamisliti tiinu u njezinoj beskonanosti, a ipak u toj tiini uti samo jedan zvuk - glasno tulenje malog djeteta? Dubina njezine tuge bila je gotovo nepodnoljiva za tako malo bie. Aneli su nas zagrlili. Bile smo okruene jarkim, bijelim svjetlima. Brzo sam osjetila toplinu i ljubav anela koji su nas poeli tjeiti. Kada je Megan utihnula, tiina je postala nepodnoljiva. Svjetla anela poela su blijedjeti i soba se polagano vratila u normalu. Megan je zaspala u mojem naruju.

Nakon nekog vremena podignula sam je, poloila na kau i njeno je pokrila dekom. Tiho sam izala iz sobe i zatvorila vrata. Pozvala sam svoje anele. Mihael je prvi uao, a slijedili su ga Hosus, Elijah i mnogi drugi. Zavapila sam: to se to upravo dogodilo?

Sjedni, Lorna, rekao je Mihael. Mora se sjetiti da je Megan svojega oca imala uza se dvadeset etiri sata na dan. On je pokraj nje bio cijelog njezina ivota. Oajniki joj nedostaje.

Hoe li opet plakati na taj nain? upitala sam oajna. Aneo Hosus koji je sjedio pokraj prozora rekao je: Da, hoe. Nadovezao se: Mi to

ne moemo sprijeiti! Zato ne? upitala sam ustavi od stola. Hosus mi je priao i stao ispred mene. Lorna. To je dio Meganina ivota, dio onoga

kroz to mora proi u svojem razvoju. Pogledala sam u Hosusa i druge anele. Razumijem. Samo teko je gledati njezinu

bol. Promatrala sam je kako otvara vrata spavae sobe i kako sva njezina energija nestaje kada vidi da joj otac nije tamo i vidim je kako crta sliku i tri u prednju sobu da mu je pokae, mislei da e sjediti u naslonjau ispred vatre, gdje je obiavao biti.

Bila sam tuna. Pretpostavljam da je sve to mogu pruiti joj mnogo ljubavi, nastavila sam. Znam da se aneli zatitnici Christophera, Owena i Ruth jako trude i da neprestano komuniciraju sa svojim prijateljima, drugim anelima uvarima. Dobivaju veliku podrku od svojih prijatelja. Hoete li im zahvaliti u moje ime?


12


Naravno da hoemo, rekao je aneo Mihael posegnuvi za mojom rukom i uzevi je u svoju. Njihovi prijatelji sluaju njihove anele uvare. Aneli su nestali.

Megan je tog rujna krenula u kolu u Maynoothu. Bila je to ista osnovna kola koju je

pohaala i Ruth, pa je ona Megan ispriala sve o koli i uiteljima. Bila sam oduevljena to je krenula u kolu, ali sam bila i zabrinuta kako e se nositi sa svime. Ponekad bi iz kole dola vrlo tuna i uznemirena. Njezini bi mali prijatelji priali o stvarima koje su toga vikenda radili sa svojim roditeljima. Pitali bi Megan kamo je ona toga vikenda ila sa svojm roditelji-ma. Bilo joj je teko rei svojim prijateljima da joj je otac umro i otiao na nebo. A zatim, naravno, bilo je i dana kao to je Oev dan kada bi u razredu izraivali estitke za svoje Reve. Znala sam da je sve to previe za nju i molila sam Boga i anele za pomo.

Aneli su i mene pokuali razvedriti. Jednog hladnog, zimskog jutra vraala sam se kui nakon to sam Megan otpratila u kolu.

Voljela sam hodati pokraj kanala u Maynoothu jer je bilo mirnije nego hodati po cesti. Uvijek sam voljela taj dio uz kanal, tu je uvijek bilo svata za vidjeti: mnogo pataka i par labudova koji su se ugnijezdili na otoku usred luice koju su izgradili ljudi. Obino je tamo bio samo taj jedan par labudova, osim godine u kojoj su imali mlade. Nekih godina ni jedno mlado ne bi preivjelo. Kada sam toga dana etala onuda, tamo je bio samo jedan par labudova. Na poetku etnje prema kui susrela sam nekoliko ljudi, ali hodajui po uskoj stazi inilo mi se da je to mjesto samo moje. Kada sam zamaknula za ugao, na kraju luke ugledala sam mnogo labudova - moda dvadeset. Bila sam iznenaena, ali nisam mnogo razmiljala o tome. Zatim mi je jedan aneo rekao da stanem.

Izgledalo je kao da se voda u kanalu promijenila i postala je nalik staklu. to se dogaa? upitala sam anele oko sebe. Gledaj u svjetlo oko anela, oni sjaje i postaju sve bjelji. Jedan je labud draesno klizio vodom prema meni. Shvatila sam da ga slijede i ostali, plivali su jedan za drugim u vijugavom nizu. Pogledala sam ponovno i izgledalo je kao da oblikuju slovo S. Zadivljeno sam promatrala. Kada je predvodnik stigao do obale, odgegao se na travu i krenuo prema meni. Pitala sam se to se dogaa. Ustuknula sam i stala nasred staze. Okruili su me. Neki od njih oblikovali su krug oko mene. Bili su mi toliko blizu da su me gotovo dodirivali. Oko toga kruga labudovi su oblikovali novi krug. Preostala dva labuda stajala su izvan krugova - jedan iza i jedan ispred mene - kao da su na strai.

Labudovi u krugu istegnuli su svoja tijela i vratove prema nebu pa su bili vii od mene. Ispruili su svoja mona krila i njeno su njima leprali. Ispustili su predivan, melodiozan zvuk i pomicali krila u ritmu svoje pjesme. Bio je to visok, ali blagi zvuk. Hipnotian i umirujui. Bila sam oarana. Usprkos njihovoj veliini i snazi za koju sam znala da posjeduju, nisam se ni najmanje bojala. Stajala sam vrlo mirno; bili su mi toliko blizu da sam se bojala ako se imalo pomaknem da u udariti nekoga od njih, prouzroiti da padne i ozlijedi se.

Nemam pojma koliko smo tamo stajali, ali onda se pomaknuo labud koji je sprijeda drao strau, doetao je do obale i uao u vodu, a nakon njega i labudovi iz vanjskog kruga, poput dostojanstvenih glumaca koji silaze s pozornice. Labudovi iz kruga najblieg meni otili su posljednji i bilo je zadivljujue promatrati kako su draesno pognuli svoja tijela ne dodirujui me; odstupili su ustranu i krenuli prema vodi. Na kraju su se svi labudovi vratili u vodu, dostojanstveno klizei po kanalu.

Sve se vratilo u normalu. Zahvalila sam anelima. Bio je to prizor kojeg se sjetim svaki put kada hodam tim dijelom kanala. Aneli su mi pokazivali kako je snana veza izmeu ostalih Bojih stvorenja i ovjeka i jo me jedanput podsjetili na uda ovoga svijeta.


13


Jednoga jutra, dok je Megan bila u koli, krenula sam u etnju prema prelijepoj crkvici nazvanoj Gospina kapelica. Danas ne moete etati tim ulicama jer je tamo previe prometa, ali tada su bile mirnije - mislim da je toga jutra proao samo jedan automobil. Bilo je ledeno, hladno jutro, ali nije kiilo i svako malo sunce je provirivalo iza oblaka.

Uivala sam u svjeem zraku i hodajui sam molila Boga da uini udo. Mnogo mi je toga bilo na umu - naravno, posebno Megan, ali i drugi ljudi koji su me proteklih tjedana posjetili.

Upravo sam zaokrenula ulijevo, stupivi u mirniju ulicu, kada sam ula da netko zaziva moje ime, a neki mi je glas govorio da pourim. Pogledala sam uz cestu i ugledala prelijepog anela. Premda je bila daleko, odmah sam je prepoznala. Stajala je nasred ceste i izgledala tako lijepo kao da je svjetlost sunca blijetala oko nje. Potrala sam prema njoj. Gdje si bila, anele Elisha? upitala sam kada sam je prepoznala. Nije odgovorila, ali je hodala pokraj mene. Stale smo na ulazu u polje. Sunce nas je obasjavalo i vie nisam osjeala hladnou. Samo sam stajala i gledala je kako govori. Nije se promijenila. Prvi put kada mi se prikazala iskoraila je iz ogledala u zahodu garae u Rathminesu, gdje sam radila. Teko sam je mogla opisati. Imala je enski oblik, ali izgledala je kao da je sastavljena od prelijepih svjetlosnih pera.

Aneo Elisha je rukom podignula moju bradu, rekavi: Lorna, sjea li se obitelji Brennan koja te posjetila dok je Joe bio iv? Kimnula sam. Sjea li se ponude bake Brennan? Ponovno sam kimnula. Bog eli da kae 'da' baki Brennan.

Bila sam okirana. Obitelj Brennan me posjetila prije nekoliko godina, traei pomo. Joe je bio vrlo bolestan. Bilo je neobino to su mi aneli tada rekli da ga upoznam s njima.

Aneli su mi rijetko doputali da ukljuim Joea. Nije bio sretan to e upoznati Brennanove jer je bio vrlo bolestan i bilo mu je teko kretati se, ali nagovorila sam ga. Sjeli smo: Maura Brennan, njezina majka, koju sam uvijek zvala baka Brennan, Maurin suprug i njihovo etvero djece. Uskoro sam saznala da kod kue imaju jo djece. Obitelj Brennan pripremila je i donijela sa sobom hranu za piknik pa smo sjeli za kuhinjski stol, jeli i avrljali. Prije no to su otili, pozvali su Joea, mene i nae troje djece (Megan tada jo nije bila roena) da za nekoliko tjedana doemo k njima na veeru.

Nakon to su otili, aneo Hosus mi je rekao: Sprijateljit e se s njima. Odigrat e vrlo vanu ulogu u tvojoj budunosti, Lorna. Postat ete dobri prijatelji i to e prijateljstvo biti vano za obje obitelji. Hosus je bio u pravu - to je bio poetak dugog prijateljstva, jednog od mojih malobrojnih prijateljstava, jer su me aneli uvijek spreavali da sklapam prijateljstva. Zapravo ne razumijem zato.

Elisha me pitala sjeam li se ponude bake Brennan -naravno da sam se sjeala. Prije dosta godina otili smo Brennanovima na veeru i nakon veere baka Brennan me odvela da vidim staru farmersku kuu koju je posjedovala. Ponudila mi je tu kuu na dar. Predloila je da se u nekom trenutku u budunosti preselimo tu ivjeti. U to je vrijeme tamo ivio neki starac, ali toga dana nije bio kod kue. Baka Brennan nam je rekla da nam ne moe dati kuu dok je starac tamo, ali kada se odseli, bit e joj drago da je da nama.

Ne bi li bilo lijepo da ivite ovdje u Johnstownu - cestom malo dalje od nas!, rekla je.

Voljela bih uiniti to za tebe i Joea, Lorna. To je obeanje, a ja nikada ne krim svoja obeanja! Zaljubila sam se u tu staru farmu. Podsjetila me na staru kuu u kojoj sam kao dijete ivjela u Old Kilmainhamu. Krov je bio uplji, ali jo ga se uvijek sjeam s njenou. Moda zbog toga prvog mojeg starog doma volim stare kue? Joe je rekao kako je tamo mirno.

Sada je Elisha rekla da bih trebala prihvatiti ponudu bake Brennan i da bismo Megan i ja trebale otii ivjeti tamo. Pogledala sam je pomalo uznemireno: Elisha, malo sam okirana; ima mnogo stvari o kojima bih morala razmisliti. Sto s moje troje starije djece?


14


Znam da su praktiki odrasli, ali ne mogu prodati kuu i ostaviti ih bez krova nad glavom. Ve dugo nisam ni vidjela tu staru farmersku kuu u Johnstownu. U kakvom je stanju?

Elisha je odgovorila: Kua izvana izgleda isto. Prelijepa je. Ali bojim se da je unutranjost u loem stanju. U njoj se ne moe ivjeti i trebat e joj nove instalacije - sve e se morati zamijeniti. Bit e to mnogo posla. Elisha mi se ohrabrujue nasmijeila. Mora nazvati baku Brennan i rei joj da e uzeti farmersku kuu. Nee se preseliti jo godinu dana, a u meuvremenu e se mnogo toga dogoditi.

Elisha se nasmijala sa mnom kada je to rekla. Njezin je smijeh zvuao kao da potoL

njeno klokoe preko oblutaka. Elisha i ja hodale smo ulicom i neko vrijeme razgovarale o drugim stvarima, a onda je nestala. Ali ja nisam nazvala Brennanove! Sljedee subote ujutro Megan me drala za ruku dok smo hodale Maynoothom na putu prema ajani gdje smo htjele pojesti krafne s kremom.

Odjednom sam ugledala bijele anele kako idu prema nama. Bilo ih je svugdje, u izobilju. Gdje god ima ljudi, ima i njih, na stotine. Stalno su oko nas i stoje nam na raspolaganju za pomo, uvijek i na sve naine. Za razliku od anela uitelja koji su strunjaci za neko odreeno podruje, bijeli aneli nisu specijalisti, ali mogu pomoi na druge naine. Vrlo su bljetave pojavnosti, pa ih zovem bijelim anelima. Razliite su veliine, ponekad se ine iznimno visokima, a ponekad su iste visine kao i ljudi meu kojima se kreu. Najmanji kojeg sam vidjela bio je iste visine kao i dijete u ijem je drutvu hodao.

Bijeli su me aneli zaprepastili, jer ih je bilo toliko mnogo. Ulice su ih bile prepune - bilo ih je na stotine i dok sam se osvrtala, izgledalo je kao da nadiru odasvud. inilo se kao da je sve praktiki zastalo. Jedan automobil jarke boje jedva da se kretao. Za volanom je sjedio neki mukarac, ali izgledao je kao da je ukoen i nepomian. Na udaljenoj strani ulice stajali su neki mukarac i ena. Izgledalo je kao da klize prema naprijed, s jednom nogom u zraku, ali uope se nisu micali. Stajala sam s Megan. Svjetlo Meganina anela uvara rasklopilo se blijetei toliko jarko da ga nisam mogla gledati. Znala sam to e se dogoditi.

Megan je poela nekontrolirano plakati. Kleknula sam pokraj nje tjeei je svim rijeima ljubavi kojih sam se mogla sjetiti govorei joj da prestane plakati. Na sekundu je izgledalo da se njezin pla malo utiao, ali onda je postajao sve glasniji i glasniji, dok nije probadao ui. Osjeala sam da ga se moe uti na kilometre daleko. Znala sam da ni sva moja ljubav nee zaustaviti ovo. Zazvala sam Boga i anele i poela preklinjati iz dubine svojega srca i due: Molim vas, pomozite joj!

Bijeli aneli koji su nas okruivali poeli su pjevati. Bio je to vrlo visoki ton, sladak i njean zvuk, gotovo hipnotian. Njihovo je pjevanje utjeilo Megan i polagano se poela stiavati. vrsto je zagrlivi od olakanja, zahvalila sam Bogu i anelima. Tiina koja je okruivala Meganino jaukanje bila je razbijena. Tada sam ula kripu konica, udaranje automobilskih vrata i nekog mukarca kako vie: Je li ona dobro?

ula sam korake mukarca i ene koje sam vidjela ranije: trali su cestom prema nama.

Je li ona dobro? pitao je ponovno mukarac iz auta. Mogu li ikako pomoi? Sve je ponovno postalo vrlo mirno. To se troje dobrih ljudi ukoilo kao da su u

nekakvu transu. Promatrala sam kako ih bijeli aneli dodiruju. Trajalo je to samo nekoliko sekunda i zatim se sve vratilo u normalu, a ja sam promatrala mukarca i enu s druge strane ceste. Aneli su se okrenuli s njima i nasmijeili se. Izgledalo je kao da su ih aneli naveli da zaborave to su upravo uli. Zahvalila sam Bogu i anelima to je toga jutra oko nas bilo tako malo ljudi. Grad je izgledao posve naputeno. Megan i ja nastavile smo hodati prema ajani. Aneo Hosus je stajao na vratima i dotaknuo Meganinu glavu dok je prolazila kroz vrata.

Ono to se dogodilo toga dana navelo me da se odluim za Johnstown. Znala sam da moram drati Megan podalje od Maynootha - uspomene su za nju bile previe bolne. Trebao


15


joj je novi poetak. Nekoliko veeri kasnije nazvala je baka Brennan rekavi da je stara farmerska kua u

Johnstownu prazna, da je onaj starac umro i da je kua moja ako je elim. Rekla sam joj da je elim i toplo joj zahvalila. Bila je oduevljena mojom odlukom, radosna sam bila i ja, iako sam bila i ivana zbog svega to je to preseljenje podrazumijevalo. Objasnila sam joj da mi treba malo vremena. Kratko smo razgovarale, a onda se oprostile.


16


4

Ljubaznost anela Uvijek sam svoj osobni ivot drala odijeljenim od rada koji sam obavljala po elji

Bojoj i elji anela. Ljudi koji su me posjeivali u vrijeme kada je Joe umro nisu bili svjesni mojeg gubitka. Jedne veeri, nekoliko tjedana nakon Joeove smrti dok sam bila u kui samo s Megan koja je spavala, zaulo se kucanje na vratima. Na pragu je stajao neki mukarac. Pozvala sam ga u hodnik i kada sam to uinila jedan mi je aneo apnuo na uho da pristanem na ono to bude traio od mene. Prepoznala sam anelov glas - bio je to Hosus. Mukarac mi je ispriao da je prolazio kroz Maynooth vozei se prema Dublinu kada se sjetio mene i poelio mi zahvaliti za pomo koju sam pruila njemu i njegovoj obitelji. Rekao mi je da sam im bila od velike pomoi. Pitao je bih li mogla primiti njegova prijatelja koji je bio pod velikim stresom i koji je elio, ako je to mogue, da ga primim unutar sljedeih nekoliko dana. Oklijevala sam, ali aneo Hosus mi je rekao da pristanem pa sam tako i uinila. Dogovorili smo se da me nazove sljedeeg dana da dogovorimo termin dolaska. Zahvalio mi je i rekao dovienja.

Dok je hodao prema vrtnim vratima, pojavila su se dva anela, jedan s njegove desne i jedan s lijeve strane.

Obratili su mi se bez rijei rekavi da taj ovjek ima veliku vjeru u Boga i anele i da je dobar sluatelj. Ulazei u automobil, okrenuo se prema meni i mahnuo.

No ja sam osjetila veliku nelagodu. Kada sam se vratila, u kuhinji je za stolom sjedio aneo Hosus. Sruila sam se na stolac pokraj njega dok su mi niz lice tekle suze, rekavi: Ne znam mogu li to uiniti. Nije li prerano da primam ljude?

Hosus me primio za ruku i ispunio me mirom i hra-brou, rekavi: Lorna, to je tvoj ivot - da obavlja Boji posao. Za pomonike ima Boje legije anela i zbog toga moe to initi. Hosus je ispruio ruku, otro mi suze, a onda je nestao.

Sljedeeg je dana nazvao onaj mukarac, a veer nakon toga primila sam njegova prijatelja.

Vrijeme se popravilo, postalo je toplije pa sam odluila odvesti Megan u dublinski

zooloki vrt. Odvezle smo se do parka Phoenix i pronale parkirno mjesto na deset minuta hoda od zoolokog vrta. Megan uope nije smetala etnja, bila je jako uzbuena, a ja sam bila vrlo sretna to hodam kroz park, promatram drvee i ptice i djecu u igri. Vidjela sam i anele kako se igraju s djecom, njima nepoznatom. Pribliivi se zoolokom vrtu ugledale smo nekoliko tandova na kojima su ene prodavale slatkie i voe. Iza njih se prostirala travnata zaravan na kojoj se igralo mnotvo djece. Zastala sam jer sam pomislila da vidim nekoga koga poznajem kako stoji pokraj jednog stabla. Megan se smijala djeci koja su se kotrljala nizbrdicom. eljela se igrati s njima. Promatrajui livadu shvatila sam da poznata osoba nije osoba nego aneo. Svjetlo mu je bilo toliko prigueno i imao je tako snanu ljudsku pojavnost da je mogao proi pod ljudsko bie.

I dalje mi je bio poznat. Neprestano sam si govorila: Ne, to ne moe biti. Aneo ljudske pojavnosti odmaknuo se od drveta i sjeo na klupu. Dotralo mu je

nekoliko malene djece i nakon nekoliko minuta promatrala sam kako ustaje i odlazi se s njima loptati. Pridruila su im se i druga djeca te neka ena i mukarac. Djeca su vrlo otvorena prema vianju anela, ali inilo se da ga vide i oboje odraslih. Naravno, nisu shvaali da je to aneo. Sjajno su se zabavljali. Doista sam uivala promatrajui ih, jer nikada ranije nisam vidjela anela kako udara loptu.


17


Jo uvijek nisam tono znala tko je taj aneo i to me muilo. Aneo se okrenuo prema meni, mahnuo mi i u tom sam trenutku shvatila da je to aneo Mihael. Nasmijeila sam se i odmahnula mu. Prestao se loptati, krenuo je prema drveu i nestao.

Aneli su se jako potrudili da me utjee i razvesele u tom razdoblju, a Megan i ja smo se sjajno zabavile u zoolokom vrtu.

Ponekad sam bila zadivljena nainom na koji su me ljudi uspijevali pronai. Glas se

pronosio od usta do usta. Nisam ba esto davala broj svojega telefona, ali ljudi su ga nekako uspijevali nabaviti ili su se jednstavno pojavljivali na vratima. Ponekad bi me zatekli kako vjeam tek oprano rublje ili bih se spremala u duan. Ponekad bi me u takvim sluajevima eljeli opratiti i usput razgovarati. U drugim bi me trenucima pitali bi li bilo mogue da dou neki drugi dan ili da dovedu nekoga sa sobom -moda bolesnog lana svoje obitelji ili prijatelja s nekim problemom.

Jednog se poslijepodneva zaulo kucanje na vratima. Otvorila sam i na pragu ugledala tri ene.

Sve su bile odjevene u suknje i tamnoplavo-bijele veste. Nisu imale veo, ali odmah sam znala da su katolike redovnice. Jedna je bila vrlo stara i podupirala se tapom, a pokraj nje se smijeila mlada redovnica. Sa stariine druge strane stajala je redovnica kojoj je bilo pedesetak godina. Oko njih je bilo mnogo anela. Obratila sam se anelima bez rijei: Zato mi dovodite ove ene? Znate da mi je jo uvijek teko primati ljude.

Jedan me aneo, koji je stajao pokraj mlade redovnice, moleivo pogledao sklopivi ruke kao u molitvi: Lorna, molim te, moraju razgovarati s tobom.

Raznjeila sam se. Kako da kaem ne kada me vi aneli s toliko ljubavi molite u njihovo ime.

Ispriavamo se ako smetamo, rekla je pedesetogodinja redovnica. Nadam se da se ne ljutite to smo vam dole u posjet, ali mnogo smo toga ule o vama, a sestra Catherine, nasmijeila se svojoj staroj kolegici, vas ve dugo eli vidjeti. Nasmijeila sam im se, iroko otvorivi vrata.

Nema problema. Drago mi je to vas vidim. Najmlaa je redovnica pomogla sestri Catherini uza stube. Ule smo u kuhinju i najmlaa se redovnica predstavila kao Ann. Trea je bila Mary. Upitala sam ih ele li razgovarati sa mnom sve tri odjednom, a sestra Mary je odmah odgovorila: Sestra Catherine bi eljela razgovarati s vama nasamo, a i nama bi tako bilo drae. Predloila sam da sestra Catherine ostane sa mnom u kuhinji, a Mary i Ann sam odvela u dnevnu sobu.

im sam se vratila u kuhinju, rasklopilo se svjetlo anela uvara sestre Catherine. Bio je mukog roda i vrlo lijep, odjeven u neto to se inilo poput vrlo tankog, srebrnog oklopa.

Rekao mi je da privuem svoj stolac blie njezinom, to sam i uinila. Sestra Catherine me uzela za ruke i poela je plakati. Njezin je aneo uvar zablistao jo snanije. Imao je toliko mnogo suuti i ljubavi za nju. Svjetlo se polagano spustilo. Njezin mi se aneo uvar nasmijeio. Znala sam da je pozvao anele iscjelitelje da dou i pomognu nam. Bili su vrlo visoki i vitki, uvelike nadvisujui sestru Catherine i mene koje smo sjedile za kuhinjskim stolom. Bili su vrlo, vrlo svijetli i zbog te su se svoje svjetlosti inili gotovo providnima. Bili su nekakve svjetlucave, prelijevajue boje. Bijela je najpriblinija boja koje se mogu sjetiti, ali nije bila prikladna za ljepotu onoga u to sam gledala.

Ja redovito viam anele iscjelitelje - otprilike jedanput na tjedan. No nikada nisam jasno vidjela njihova krila; nisam ih vidjela niti taj put, ali znam da ih imaju. Izgledaju gotovo identino, ali primjeujem profinjene, jedva vidljive razlike na njihovu licu, poput njegova oblika ili izraza. Gotovo uvijek dolaze u skupinama i ini se da uvijek djeluju okruujui osobu koju treba iscijeliti. Aneli iscjelitelji su, naravno, Boji dar, a va aneo uvar moe im dopustiti da uu. Ako va aneo uvar kae ne nekom anelu (ili bilo kojem duhu - dui


18


koja je otila na nebo), tada taj aneo nema pristupa. Kao to sam rekla mnogo puta, va aneo uvar je uvar vrata vae due. Bog preko anela iscjelitelja na nas izlijeva svoju milost. Aneli iscjelitelji mogu nam pomoi pri svim vrstama iscjeljenja. Fiziki mogu pomoi tijelu da se odupre virusu ili moe bre izlijeiti vae tijelo; ponekad iscjeljuju emocionalno - na primjer pomaui osobi u depresiji da na vedriji nain sagleda svoj ivot. Mogu nam pomoi i duhovno: na primjer tako da umanje nau duhovnu sljepou, pomaui nam da se vie otvorimo Bogu i postojanju Njegovih anela te prema udima ivota koja nas okruuju.

Sada su etiri anela iscjelitelja stajala vrlo blizu sestri Catherini i meni. Osjetila sam veliku ljubav i svjetlost. Kao da se u nas dvije ulijevala Boja milost. Izmeu dva jecaja ispriala mi je o svojim strahovima od umiranja i rekla mi da zna da joj je kraj blizu. Rekla mi je da se srami svojega straha, da smatra da se, s obzirom na to da je redovnica, ne bi trebala bojati i da e se Isus ljutiti na nju jer se boji i jer joj nedostaje vjere.

Njezin mi je aneo uvar rekao neka je zagrlim. Neka osjeti tvoju ljubav. To je utjeha koju ne dobiva esto. Zagrlila sam je. Bila je krhka, ali me vrsto obujmila. apnula sam joj da nema potrebe za bilo kakav strah, da e je Bog k sebi uzeti njeno. Uvjerila sam je da nema razloga da se boji umiranja.

Kada vam dua napusti tijelo, neete se eljeti vratiti. Zato biste se eljeli vratiti u staro, istroeno tijelo? rekla sam da razvedrim atmosferu. Obje smo se nasmijale.

Nakon nekoliko minuta oslabio je stisak sestre Catherine pa sam se vratila na svoj stolac, jo je uvijek drei za ruku. Rekla je da je cijeli svoj ivot bila usamljena - ak i sa svim tim redovnicama oko sebe. Rekla sam joj za njezina anela uvara. Zamolila me da molim s njom. Dok smo molile, aneli iscjelitelji dotaknuli su njezine sklopljene oi. Tada mi je reeno da i ja sklopim oi i dok smo molile, osjeala sam kako njezin strah nestaje i kako je preplavljuje duboki mir.

Vjerujem da sam provela puni sat vremena nasamo sa sestrom Catherine. Kada smo krenule prema prednjoj sobi, zahvalila mi je.

Vie se ne bojim umiranja. Znam da mi je Isus rekao da doem ovamo i posjetim vas. Morala sam doi, a sada znam i zato.

Ostavivi sestru Catherine sa sestrom Mary, u kuhinji sam nasamo razgovarala s Ann. Objasnila mi je da je pripravnica, da voli biti redovnica i da bi sljedee godine trebala primiti svoje posljednje zavjete, ali da esto razmilja o tome je li to ba ono to je Bog elio da ona radi. Vidjela sam da su uz nju dva anela. Jedan da joj pomogne uiti, a drugi daje naui kako da moli. Nasmijeila sam joj se i upitala: to osjeate u svojem srcu?

Brzo je odgovorila: Boju ljubav. Nasmijeila sam joj se. Imate svoj odgovor, sestro Ann. Zajedno smo molile, a onda

sam je blagoslovila. Otila je po sestru Mary s velikim osmijehom na svojem licu. Bila je sretna.

Dok smo sestra Mary i ja razgovarale, nakratko se rasklopilo svjetlo njezina anela uvara, odavi svoju ensku pojavnost velike snage karaktera. Ne sjeam se o emu smo razgovarale, ali znam da me zamolila da molim s njom i da je blagoslovim. Uinila sam to.

Otila sam do auta s njih tri; sestra Catherine me vrsto drala za ruku i ponavljala: Hvala vam, Lorna, hvala Bogu za mene. Oprostile smo se, a ja sam im mahala na odlasku. Vratila sam se u kuhinju. Aneo Michael je stajao pokraj prozora. Bila sam oduevljena to ga vidim. Uzeo me za ruku govorei: Dobro si uinila. Ispunio me snagom i trenutak kasnije je nestao.

Primila sam telefonski poziv kojim su me pitali bih li primila mladia koji je stradao u

automobilskoj nesrei. Dogovorenog jutra ula sam kako se auto zaustavlja ispred vrtnih vrata. Odmah sam otvorila vrata.


19


Promatrala sam kako mladia u ranim dvadesetima dvoje ljudi, za koje sam pretpostavila da su mu roditelji, guraju u invalidskim kolicima prema vratima. Upoznali smo se i poeli upravljati kolica uza stube i u kuu.

Sjeli smo oko kuhinjskog stola. Pogledala sam u mladia, ije je ime bilo Conor; svjetlo energije oko njega bilo je prigueno. Nije mogao govoriti i samo je nepomino sjedio, pognut u invalidskim kolicima. Dok su njegovi roditelji opisivali njegovo stanje, majka mu je plakala. Njegov je mozak ozbiljno oteen, a noge paralizirane. inilo se da nita ne razumije i ne uje. Nije bilo nikakve reakcije niti naina da se komunicira s njim. Lijenici su rekli da za njega uope nema nade, da e do kraja ivota ostati u takvom stanju, nalik na biljku.

Pogledala sam u njihova sina. Oko njega je bilo anela isq'elitelja, ali jo uvijek nimalo energije oko njegova tijela. Rasklopilo se svjetlo njegova anela uvara pokazavi veliku muku snagu; monim mi je glasom rekao: On nije biljka, Lorna. Razgovaraj s njim, ut e te. Potreban mu je razlog za ivot. Treba mu hrabrost da se krene boriti da ustane iz kolica, da prohoda i ivi svoj ivot.

Tada se svjetlo njegova anela uvara zatvorilo. Ustala sam i otila do Conora; molei u sebi dotaknula sam njegove ake, ruke i prsa. Osjetivi otkucaje njegova srca, poloila sam mu ruku na glavu i pogledala ga u oi. Znam da me uje, rekla sam. Znam da e se oporaviti, ali mora se boriti za to. Mora se boriti da prohoda i progovori. Mora to uiniti. Mora eljeti da ti bude bolje. Reeno mi je da se moe oporaviti, dobiti posao, oeniti se i imati djecu, ali ne smije odustati od sebe. Mora se boriti da ozdravi. Svaki u dan moliti Boga za tebe - neu odustati od tebe. to god da lijenici ili bilo tko drugi govori, ti to moe. Moe vratiti svoj ivot. Ali mora se boriti za to.

Nakratko sam prestala govoriti, molei se nad njim. Okruilo ga je est anela iscjelitelja. Njihove su ruke bile ispruene, dodirujui svaki dio njegova tijela. Znam da si uo to sam rekla iako mi to ne moe pokazati. Moe to uiniti, ali mora se boriti.

Njegovi su roditelji molili pokraj mene, a suze su im curile s lica. Vjerovali su u ono to su im rekli lijenici i bojali su se ponadati se. Oajniki su eljeli vjerovati da postoji mogunost da njihov sin ozdravi. Otpratila sam ih do auta, jo uvijek molei da Conor ozdravi.

Nakon nekog vremena - prolo je nekoliko mjeseci, moda godina dana - nazvali su njegovi roditelji rekavi da bi eljeli ponovno dovesti Conora k meni. Bio je potpuno druga osoba. Jo je uvijek bio u kolicima, ali mogao je micati rukama i glavom. I mogao je govoriti - mucao je i otezao i moda ga je bilo malo tee razumjeti, ali ja sam ga jasno razumjela. Rekao je: Lorna, uo sam vas onoga dana. Vikao sam u sebi. Vi ste izgleda bili jedini koji ste vidjeli da nisam biljka. Vi ste mi ulili nadu.

Govorenje mu je bilo naporno, pa je malo predahnuo. Nasmijeila sam mu se kada je nastavio: Dali ste mi vjeru i hrabrost da prisilim svoje tijelo da odgovori. Hvala vam. Znam da e mi biti bolje. Hoete li se i dalje moliti za mene? Ponovno sam se molila nad njim kada su se poeli okupljati aneli iscjelitelji. Blagoslovila sam ga.

Od tada sam jo nekoliko puta vidjela Conora - svaki mu je put bilo sve bolje. Posljednji put sam ga vidjela prije otprilike godinu dana u Dublinu, u ulici Grafton. Hodao je ulicom, smijao se i drao za ruku neku djevojku. Izgledalo je da hoda bez ikakvih problema. Nije bilo ni traga od one grozne nesree koju je preivio. Nije me vidio. Njegov aneo uvar se otvorio i podario mi veliki osmijeh. Ne znam hou li ikada vie sresti toga mladog ovjeka. Jo se uvijek molim za njega, molim za njegovo iscjeljenje i za sve to mu je potrebno u ivotu.


20


5

Odluila sam preseliti se Prolo je manje od godine dana od Joeove smrti. Christopher i Owen su zavrili

fakultet i radili su u blizini naega doma u Maynoothu. Ruth je trebala maturirati sljedeeg lipnja. Mnogo se toga dogaalo u naem ivotu i neko su vrijeme svi bili kod kue sa mnom.

Kada sam jednog dana ula u kuu nakon to sam vani objesila rublje, aneo Hosus se pojavio pokraj telefona u kuhinji. Bilo mi je drago to ga vidim.

Lorna, za nekoliko minuta zazvonit e telefon, rekao je. S druge strane slualice bit e baka Brennan. Reci joj da bi je idue nedjelje voljela posjetiti. im je to Hosus izgovorio, telefon je zazvonio. Naravno, bila je baka Brennan. Razgovarale smo nekoliko minuta, a onda prekinule vezu. Hosus je jo uvijek bio tamo, ovoga puta sjedei za kuhinjskim stolom. Sjela sam pokraj njega. Ho-suse, cijela je obitelj pozvana u Johnstown na veeru i da pogledamo staru farmersku kuu.

Lorna, kada djeaci i Ruth veeras dou kui s posla, razgovaraj s njima o tvojim planovima da se preseli u Johnstown, rekao je Hosus. Inzistiraj na tome da i onu idu s tobom u posjet kako bi pogledali farmersku kuu i vidjeli u kakvom je stanju. Sve e ispasti dobro, bez obzi-

ra na to koliko se ponekad inilo tekim i neizvedivim. Zatim je Hosus nestao. Djeca su veinom dolazila kui u razliita vremena, ali toga su dana svi stigli jedno za

drugim. Sjeli smo za stol da pojedemo gula koji sam pripremila. Megan je ve pojela svoju veeru i sjedila je u prednjoj sobi gledajui crtice.

Kada su sjeli za stol, rasklopila su se svjetla anela uvara moje troje djece. Na trenutak se uinilo kao da je vrijeme stalo - izgledalo je kao da cijela kuhinja sjaji od njihova svjetla. Njihovi aneli uvari bili su tamo pruajui mi podrku, potujui me, a djeca toga nisu bila svjesna. Kao majka troje gotovo odraslih tinejdera, bila sam duboko dirnuta to me njihovi aneli uvari podravaju na svaki mogui nain. Dirnula me njihova suut, ljubav i ljepota. Aneli su doista nevjerojatno predivna stvorenja. Svjetlost anela uvara zatvorila se iza moje djece i osjetila sam kako mi je netko razbaruio kosu pa sam znala da mi i moj aneo uvar prua podrku.

Rekla sam im da sam zabrinuta za Megan, da je za nju previe da ivi u kui s toliko uspomena, da e za nju biti bolje ako prihvatim ponudu bake Brennan i preselim se u farmersku kuu, i da emo otii u Johnston im Ruth u lipnju zavri kolu.

U oku su prestali jesti. Nakon to su se malo oporavili, sloili su se da moram uiniti sve to treba za Megan, iako su bili tuni na pomisao da je nee moi viati - kao ni mene - svaki dan.

Mama, ta je kua bila u uasnom stanju jo dok je tata bio iv, rekao je Christopher. Sada e biti u jo gorem stanju.

Znam da nee biti lako i da e trebati uloiti mnogo rada, rekla sam. Ne mogu vas djecu ostaviti bez krova nad glavom. Zato biste moda vas dvojica mogli razmisliti o tome da dignete kredit i kupite ovu kuu od mene? Tako bi imala neto novca da uredim staru farmersku kuu.

Svi su progovorili u isti glas. Mama, moemo li razmisliti o tome? Moemo li jo malo razgovarati o tome prije nego to donesemo odluku?

Umirila sam ih rekavi: Naravno da moemo jo razgovarati. Morate se sjetiti da vas volim i da vas neu ostaviti bez krova nad glavom, ali mislim da Megan i ja moramo napustiti Maynooth.


21


Nisam mogla rei svojoj djeci da mi je aneo Elisha rekao da je Bog rekao da se moram preseliti u Johnstown. Voljela bih da sam im mogla to rei. Da im pomognem da shvate da ih neu napustiti - ali nije mi bilo doputeno da s njima podijelim svoju tajnu.

Nastavila sam: elim da svi ovog vikenda idete sa mnom i s Megan u Johnstown da vidite staru farmersku kuu. Tako emo moi vidjeti u kakvom je stanju. Ruth je bila vrlo uznemirena, plakala je: Mama, tako e mi jako nedostajati. Kako u ivjeti bez mame i svoje male sestre? Srce mi je poletjelo prema mojoj djeci. vrsto sam zagrlila Ruth.

U nedjelju smo svi krenuli u Johnston i nakon alice aja za dobrodolicu baka Brennan i njezina ki Maura sjele su s nama u auto i odvezle se do farmerske kue. Prile smo uliicom i parkirale ispred dvorita jer su vratnice bile zakljuane. Malo nie niz cestu bila su mala vrata koja su vodila u prednji vrt. Razrastao i divlji, budio je uspomene na vrt iza moje kuice u Maynoothu, u ranim danima mojega braka. Te su me uspomene dodatno uvjerile - znala sam da u zavoljeti i ovaj vrt.

Kada je baka Brennan okrenula klju u vratima, svi smo morali pogurati, jer su se vrata zaglavila. Naposljetku su se otvorila i mi smo uli. Kua je bila vlana i hladna. Aneo Elisha je bio u pravu, u njoj se nije moglo ivjeti. Baka Brennan je rekla: Ima uasno puno smea koje treba baciti. Stari je imao naviku skupljati stvari. Christopher mi je rekao da je po izgledu kue pomislio da e je trebati ogoliti do cigle. Osjetila sam Joeovu prisutnost iako mi nije bilo doputeno da ga vidim. Mislila sam u sebi: Da, mogla bih zavoljeti ovu kuu. Megan i ja bismo mogle biti sretne ovdje.

Kasnije, u kui bake Brennan, razgovarali smo o tome da pokrenemo pravni postupak za prebacivanje vlasnitva farmerske kue na mene.


22


6

Boja knjinica Aneli su mi uvijek govorili da u pisati knjige, a ja sam im se smijala govorei da

sam se jedva znala potpisati - kako u napisati knjigu? A onda, kada mi je bilo etrnaest, dobila sam predivnu viziju Boje knjinice, koja me navela da shvatim koliko su knjige vane i da moda postoji vana uloga koju moram odglumiti.

Kada sam bila sasvim mala i kasnije, kao tinejderica, esto sam odlazila na pecanje sa svojim ocem i Arthurom, njegovim najboljim prijateljem. Arthur je volio djecu i uvijek je imao vremena za mene. Bio je pun pria i volio je avrljati. Izgledao je malo stariji od oca - imao je mnogo bora na licu - ali mislim da je bio otprilike iste dobi kao i tata. Ponekad bih pecala u njihovoj neposrednoj blizini. No najee bih se udaljila i pronala neko mjesto na koje bih sjela, obino negdje iza njih. Tako sam ih mogla promatrati kako pecaju, a to je jo vanije, mogla sam promarati njihove anele uvare, druge anele koji bi bili s njima i stvari koje bi se dogaale u njihovoj okolici.

Pecanje nije uvijek prolazilo glatko. Povraz je mogao zaplesti o granu, grm ili zapeti ispod velikog kamena u koritu rijeke. Jednog sam dana promatrala oca kako ini sve to moe da bi oslobodio zarobljenu udicu, sluajui kako si mrmlja u bradu da je to bio njegov najbolji mamac, da ga nije elio izgubiti, a onda sam vidjela anela kako dotie povrat i omoguuje mu da se oslobodi.

Drugog sam dana hodala prema rijeci ispred njih. Na zavoju rijeke sam stala i viknula ocu da idem dalje. On mi je doviknuo da je to u redu. Osvrnuvi se, vidjela sam jednog enskog anela kako hoda prema meni. Upoznala sam toga anela kada mi je bilo otprilike etiri godine; ona me nauila kako da se molim.

Lorna, doi, rekla je. Potrala sam prema njoj i kada sam to uinila mnogo se anela pojavilo iza nje. Jo smo malo hodali, a onda smo stigli do skupine drvea. Sjela sam i naslonila se na stablo.

Nisam ti rekla kako se zovem kada smo se upoznale prije svih tih godina, rekla je, a ti me to nikada nisi pitala.

Uvijek te zovem posebnim anelom molitve, rekla sam. Uzela me za ruke i rekla: Lorna, zovi me 'Amen'. Nasmijeila sam joj se i rekla: To kaemo na kraju molitve! Lorna, ja jesam na kraju svake molitve, rekla je. Bog uje molitve svakog

mukarca, ene i djeteta bez obzira na njihovu vjeru. Na kraju svake molitve prisutni su aneli. S posljednjom rijeju 'Amen' aneli obogauju i veliaju tu molitvu, molei Boga da uslii tu molitvu.

Anele Amen, rekla sam, jesi li zato u drutvu mnotva anela? Jesi li ti njihova efica?

Ovdje ima mnogo anela da budu sigurni da na kraju molitve nee nedostajati niti jedan amen - ak i kada osoba koja moli ne koristi tu rije ili je zaboravi izgovoriti.

Aneli jako naporno rade! primijetila sam. Aneo Amen se nasmijeila, ali nikada nije odgovorila na moje pitanje je li ona efica.

Lorna, sada sklopi svoje oi, rekla je aneo Amen. Svi su se drugi aneli okupili oko nas i poela sam moliti. Molila sam svakim djeliem svojega tijela i due. Ugoaj se polagano poeo mijenjati; osjetila sam se besteinskom, poput pera, lebdei i ne dodirujui tlo, a ipak sam znala a sjedim na zemlji. Bila sam u meditativnom stanju, omotana Bojim anelima. Reeno mi je da otvorim oi. Aneo Amen je sada stajala ravno ispred mene.


23


Izgledala je via no ranije i ak jo ljepa. Istupila je naprijed kao da se kree usporeno, kleknula je na jedno koljeno, podignula desnu ruku i poloila je na moje grudi, rekavi: Lorna, Bog te eli. Uzet u tvoju duu. Ne boj se. Doslovce mi je oduzela dah i na trenutak sam se jako prestraila. Nisam mogla disati.

Odjednom sam se nala u nekakvom prostranom hodniku. Izgledalo je kao da nema zidova ni vrata i nisam imala osjeaj gdje poinje ili zavrava. Bila sam okruena onime to je nalikovalo magli - bila je snjeno bijela, ali nije zasljepljivala. Aneo Amen me drala za ruku dok smo ile tim hodnikom. Aneli i due prolazili su pokraj nas u oba smjera, ali ja to nisam pretjerano primjeivala. Premda smo hodale dugo, nismo se umorile.

Stale smo. Izgledalo je da magla nestaje. Tu smo, Lorna, rekla je aneo Amen okrenuvi se prema meni. Nisam imala pojma gdje je to tu. Ispred mene je visjela nekakva prozrana zavjesa, nalik svilenoj. Ta zavjesa kao da nije imala ni poetka, ni kraja. Posegnula sam da je dotaknem, ali aneo Amen me zaustavila. Zavjesa je polagano poela blijedjeti i nestajati, a s njom je nestala i aneo Amen.

Ostala sam sama, stojei u golemoj knjinici. Tu su stajali redovi i redovi polica punih knjiga. Nisam mogla vidjeti vrh polica jer su se gubile u magli, visoko gore iznad moje glave. Svaka je polica bila ukraena zamrenim rezbarijama. Te su rezbarije bile u skladu s onima na nogama dugakih golemih stolova. Zapravo, nisam ni mogla dosegnuti do njihova vrha, a svaki se inio dugakim poput staje. Oko svakog stola bilo je tri do pet stolaca, nejednako smjetenih. Stolci su imali rezbarije na rukohvatima i nogama, a nasloni su bili neukraeni. Stolovi su bili prekriveni knjigama: knjigama poredanima u hrpe i pojedinano odloenima na stol, otvorenima, kao da ih je netko upravo itao.

Sve je u toj knjinici bilo veliko - knjige, stolovi, stolci i police. Izmeu stolova nalazile su se goleme strukture nalik propovjedaonicama. Doimale su se poput omanjih kua. Na bonoj strani svake nalazile su se stube koje su vodile do velike platforme. Svaka je propovjedaonica bila drukija i inilo se da blista u svojoj novini. Nikada ranije nisam vidjela nita slino. Ali najnevjerojatnija stvar u toj knjinici bilo je divovsko spiralno stubite meni zdesna, malo udaljeno. Poput polica, inilo se beskrajno, uvijajui se i gubei u magli koja je lebdjela iznad knjinice. inilo se i da stubite prodire prema dolje, kroz pod. Bilo je to najudnije stubite koje sam ikada vidjela. Stube su svjetlucale bijelo-zlatnom, jarkom svjetlou.

Odjednom su stube postale vrlo prometne: aneli i due silazili su i uspinjali se. Izgledalo je kao da prolaze kroz pod. Prvi put sam poblie pogledala pod. Uinilo mi se da je nainjeno od mramora, ali kada sam bolje pogledala shvatila sam da to nije mramor kakav ja poznajem. Vidjela sam svjetlo i kretanje kroz taj pod. Bio je proziran. Bila sam zapanjena. Pogledala sam bolje: vidjela sam kroz njega, vidjela sam to veliko stubite kako spiralno zavija jo dalje ispod i due i anele koji se kreu po podu ispod mene.

Htjela sam bolje pogledati i dotaknuti povrinu poda. Spustila sam se na koljena i dlanove.

Jedan me prelijepi aneo dotakno po ramenu, rekavi: Ne, Lorna! Moe hodati kuda god eli po knjinici, ali nita nemoj dodirivati. Aneo je nestao. Bila sam razoarana, ali sam nagonski znala da ne smijem postavljati pitanja.

Knjinica je bila iznimno prometna. Jednim svojim dijelom osjeala sam da ne bih smjela biti tu, da sam uljez. To je mjesto nalikovalo mjestu na koje meni, s obzirom na moju dob, nee dopustiti ui u normalnom svijetu. Pa ipak, aneli i due koji su bili tamo uvaili su moju prisutnost, kimajui kao da su me oekivali. Na stubitu je i dalje vrvjelo. Meu duama na njemu bile su tri za koje mi je reeno da su due apostola. Sve su tri due bile mnogo vee od mene - bile su veliine za razmjere te knjinice - ali aneli oko njih bili su jo vii.


24


Apostol Petar je doao do kraja stubita i krenuo u mojem smjeru, u pratnji jo etvero anela. Imao je pojavnost dobro graenog, zrelog mukarca tamne, kovrave kose. Njegove su oi blistale, ali imao je ozbiljan i zadubljen izraz lica. Aneli oko njega stali su kod stola i poeli listati stranice knjiga razasutih po stolu, vadei biljeke. Petar je otiao u jednu od propovjedaonica. Nije davao do znanja da me primijetio. Jo su dva apostola dola u knjinicu - Marko i Simun. Marko je, poput Petra, bio krupan - takoer oko etrdesete. Simun je, s dru-ge strane, izgledao mlai, prilino djeDkog izgleda, vitak i kose koja je izgledala kao da je izblijedjela od sunca.

Marko i Simun uli su u razliite propovjedaonice i poeli su pretraivati knjige i vaditi biljeke. U knjinicu su dole i druge svete due iz raznih religijskih tradicija; sve u pratnji anela. Shvatila sam da su vjerski voe na koje je bila upuena moja pozornost bili voe koje sam mogla prepoznati - bili su to voe kranske vjerske tradicije u kojoj sam odgojena. Ne radi se o tome da je jedna religija nadreena drugoj. Da sam bila mlada idovka ili muslimanka ili da sam bila bilo koje druge vjere, bili bi mi pokazani drukiji duhovni voe. to god da su ti apostoli traili, inilo se da im je to vrlo vano i da se jako trude da to pronau. Petar, Simun i Marko hodali su od jedne propovjedaonice do druge. ula sam samo djelie proaptanog razgovora. Tada nisam imala pojma to trae.

Dok sam etala knjinicom izmeu glomaznih stolova i propovjedaonica, aneli su me i dalje drali na oku, a inilo se da me i apostoli s propovjedaonica prate pogledom. Jedanput sam vidjela da je Petar prestao raditi na svojoj propovjedaonici nestrpljivo se osvrXi, traei me. Kada me uoio, vratio se svojem poslu. Promatrala sam kako aneli uzimaju knjige s polica i odnose ih na stolove, koji su sada ve bili zatrpani njima. Ponekad su redali knjige u stupce po podu. Drugi su aneli donosili knjige na propovjedonice. Svi su usredotoeno neto traili i ta je njihova potraga sigurno bila vrlo vana, jer se u zraku osjeao ugoaj velike hitnje.

Odjednom sam shvatila. Reeno mi je, a da nisam ula nikakav glas, da je to neto to ih je Bog zamolio da obave. Poput nekog testa, a imali su tono odreeno vrijeme da to izvre. Negdje u knjinici, u nekoj od knjiga, nalazio se odgovor za kojim su tragali.

Shvatila sam i to da znam o kojoj se knjizi radi i gdje se ta knjiga nalazi, iako jo uvijek nisam znala o emu se radi. Zatekla sam se kako stojim ravno ispred toga ne-vjerojatnog spiralnog stubita i prvi put sam ga vidjela sasvim izbliza. Dok sam tamo stajala, shvatila sam da je puno svjetlosti anela i dua koje su se njime uspinjale i silazile. To je bila ta jarka bijelo-zlatna svjetlost koju sam vidjela s druge strane knjinice. Velike stube toga spiralnog stubita bile su nainjene od istog materijala kao i pod. Vidjela sam kroz te stube, ravno kroz njih.

Ponovno bez rijei, reeno mi je da se odmaknem od stubita. Kada sam se okrenula, ugledala sam i osjetila kako uzbuenje u knjinici sve vie raste. Znala sam da dolazi Bog. Uurbanost je krenula prema svojem vrhuncu. Nisu pronali ono to im je Bog rekao da pronau! Osjetila sam saaljenje prema Petru i ostalima. Htjela sam im rei gdje se nalazi odgovor, ali to mi nije bilo doputeno.

Podignula sam pogled i vidjela Petra kako okree stranice neke knjige. Marko je napustio svoju propovjedaonicu i pohitao je prema Petrovoj, preskaXi po dvije stube odjednom. Nisam mogla vidjeti imuna. Njegova je propovjedaonica bila meni najudaljenija, pa ga nisam mogla vidjeti ak ni kada sam se propela na prste. Vratila sam se medu anele i svete due, traei izmeu stolova. Ugledala sam imuna kako se urno kree meu stolovima, razgovarajui sa svetim duama razliitih vjera i s anelima. Promatrala sam kako mu aneli pokazuju biljeke koje su izvukli iz knjiga. Dva su anela dola do imuna. Nosili su velike knjige i neke su od njih dali imunu. Pourio je prema Petrovoj propovjedaonici

Biljeka urednika: U nekim tradicijama poznat kao imun Zelot.


25


nosei u rukama neke od tih knjiga, a slijedili su ga aneli koji su nosili jo vie knjiga. Toliko se urio da je gotovo ispustio neke od knjiga pa je Marko pourio prema njemu da mu pomogne. I tako su imun, Marko i dva anela - svi nosei knjige - pourili uza stube da se pridrue Petru.

Poeli su listati stranice, pretraujui knjigu po knjigu. Toliko sam im eljela pomoi. Znala sam gdje se nalazi odgovor. No jo mi uvijek nije

bilo doputeno da im pomognem. Osjeala sam da se Bog sputa spiralnim stubitem u knjinicu. Potrala sam! Trala sam najbre to sam mogla i sakrila se iza jedne knjige u kutu. Ta je knjiga, uspravljena i otvorena, bila golema - pa sam bila potpuno skrivena. Provirila sam iza nje da vidim to se dogaa. Bog je silazio spiralnim stubitem irei oko sebe ozraje neopisive moi. Bilo je to nevjerojatno iskustvo, vrlo teko za opisati. Ta je mo bila snanija od najjae oluje koju moete zamisliti - tutnjajui vjetar, potmula grmljavina, svijetlee munje. Sve nas je preplavio osjeaj iekivanja. Dua mi je drhtala od uzbuenja. Jako sam se bojala, a opet, na nekoj drugoj razini, nisam osjeala strah.

Osjeam da ne opisujem kako treba taj trenutak i, dok ovo piem, prizivam anele da mi pomognu i predajem se u njihove ruke. Arhaneo Mihael mi je upravo poloio ruku na rame i rekao mi: Dobro napreduje, Lorna. Bog ti daje do znanja to treba napisati, a mi smo ovdje da ti pomognemo. To mi je barem neka utjeha dok ovo piem, iako se i dalje muim jer mi nedostaje rijei da prikladno opiem to to sam iskusila.

Bog je sada bio na sredini knjinice. Petar je progovorio prvi, priznajui da nisu izvrili zadatak koji im je Bog zadao. Bog je, naravno, to ve znao. Izgledalo je kao da su ga oneraspoloili.

Bog je progovorio. Glas mu je bio poput tutnjave groma. Nitko se nije pomaknuo. Da je na nebu bilo igala, ula bih da je neka pala!

Petre, traio sam od tebe takvu sitnicu, grmio je Bog. Traio sam da pronae odgovor u jednoj od knjiga u knjinici. Dao sam ti pomonike i ak i uz tu pomo ti to nisi mogao obaviti. Prilino ljudskim pokretom iivciranosti Bog je mahnuo desnicom kao da je htio rei: Odlazite, maknite mi se s oiju, svi vi.

Svi aneli i sve due nestale su, osim Petra i mene. okirala sam se kada sam osjetila zaprepaujuu Boju snagu. Samo jednim tim pokretom svi su nestali. Jo sam se malo vie sakrila iza knjige. Bojala sam se da e me Bog vidjeti. Duboko me okirala pomisao da je Bog protjerao sve te anele i due. Reeno mi je bez rijei da se ne brinem, da ih je Bog udaljio samo privremeno. Da bih trebala biti mudrija i da se ne bih trebala bojati, jer osim Boje velike moi mogu osjetiti i njegovu nevjerojatnu ljubav. Osjeala sam tu ljubav i poeljela sam potrati k Njemu, ali toliko me preplavila ta mo, da sam ostala skrivena.

Tada je Bog zazvao moje ime. Lorna, pozvao je, zato se uvijek skriva od mene kada zna da te uvijek vidim, bez obzira gdje si?

I dalje sam se skrivala XHi iza knjige. apnula sam: Bojim se. Bog je pogledao na mene iza knjige gdje sam se skrivala i nasmijeio se. Osjeala sam se tako malenom, neznatnom.

U istom smo trenutku posegnuli jedno prema drugome. Bog me uzeo za ruku. Osjeala sam se sigurnom i sretnom, eljela sam zauvijek drati Njegovu ruku.

Lorna, nema razloga da se boji, rekao je Bog. Znam, apnula sam, ali, Boe, ti si tako velik i moan, a ja tako mala. S rukom u

ruci Bog i ja hodali smo prema propovjedaonici na kojoj je stajao Petar. Stube koje su vodile prema gore bile su za mene prevelike pa se Bog bez oklijevanja

sagnuo i poput oca me podignuo u naruje. Tada sam shvatila da smo svi mi u Bojim oima samo djeca.


26


Platforma propovjedaonice bila je nalik na veliku sobu s policama i velikim, ovalnim stolom u sredini. Uokolo cijele propovjedaonice protezala se velika polica puna knjiga. Na pola puta nalazio se radni stol, nagnut poput katedre. Svaku su povrinu prekrivale hrpe knjiga. Mnoge od njih bile su otvorene kao da ih je netko oajniki listao - to i jest.

Lorna, pokai Petru gdje da pronae odgovor, zapovjedio je Bog spustivi me na tlo. Pokazala sam prema radnom stolu. Sada me Petar uzeo za ruku. Hodajui prema stolu shvatila sam da neu moi zaviriti niti u jednu od knjiga - stol je bio previsok. Zastala sam i pogledala prema Bogu, pa ponovno prema stolu. Pojavile su se stube koje su vodile prema stolu - uzdizale su se dovoljno visoko da mogu vidjeti knjige na njemu. Nasmijeila sam se i rekla: Hvala ti. Znam da me Bog uo. On me uvijek uje, ba kao to me uvijek i vidi.

Na radnom je stolu lealo mnogo razbacanih knjiga, ali jedna je otvorena bila vea od ostalih. Poela sam listati njezine stranice, govorei Petru: Odgovor je u ovoj knjizi.

Stotinu sam puta prolistao njezine stranice, rekao je Petar ispruivi ruku da mi pomogne.

U ovoj je knjizi, odgovorila sam. Znam da jest! Nisam do kraja shvaala niti sam znala to traim, ali znala sam da u to prepoznati im ga ugledam. Pismena u knjizi ni na koji mi nain nisu bila poznata.

Slova nisu bila nalik nijednim slovima koja sam do tada vidjela. Bio je to meni potpuno strani jezik, a ipak sam ga mogla itati. Meu rijeima sam mogla proitati imena. Ponekad je s imenom bilo povezano nekoliko reenica. Tada sam zajedno s Petrom okrenula stranicu i ugledala svoje ime. Bila sam iznenaena i smijui se pokazala sam ga Petru. Petar mi se iroko nasmijeio.

Osjetila sam kako Bog dodiruje moju kosu, a na gornjem dijelu stranice ponovno sam ugledala svoje ime i ispod toga ono to je Bog traio. Taj se odjeljak sastojao od samo tri ili etiri reenice. Iznad njega nalazilo se moje ime, a ispod njega mnoga druga imena. Pokazala sam to prstom Petru: Ovo si traio! Odjednom je knjinica ponovno vrvjela od ivota. Vratilo se mnotvo anela, svetih dua te apostoli Marko i imun. Nastala je velika radost, slavlje i pjesma.

Proitala sam Petru odgovor. Tada mi je odgovor bio jasan, ali sada ga se nikako ne mogu sjetiti. Znam da me aneli iz nekoga razloga sprjeavaju da se sjetim kako su glasile te rijei. Moda u ih se jednom u budunosti ponovno moi sjetiti.

Petrovo se lice rasvijetlilo. Osjetio je veliko olakanje. Poloio je prst na stranicu, ispod mojeg, i ponovno proitao. Radostan se okrenuo prema Bogu. Zadatak je bio izvren. Odjednom se u propovjedaonici pokraj Boga i Petra pojavila aneo Amen. Znala sam da je vrijeme da odem, ali ja sam pogledala u Boga i upitala, poput malog djeteta: Moram li? Bog mi je rekao da.

Amen me uzela za ruku i odjednom sam ponovno bila na obali rijeke, umotana u aneoski pokriva. Kao i mnogo puta do tada kada bi mi dua bila oduzeta aneli bi me umotali u neto to me podsjealo na golemi snjenobijeli pokriva.

Bio je jako mekan, poput perja i kroz njega je strujalo neto nalik na elektrini naboj, neprestano iskrei. Amen je drala moju ruku i njeno mi, s mnogo ljubavi, vratila duu u moje ljudsko tijelo.

Lorna, otvori oi, rekla je aneo Amen. Otvorila sam ih i ona je nestala. Leala sam tamo osjeajui se vrlo umornom i ukoenom. Nakon nekog vremena vratila sam se ocu i Arthuru. Osjeala sam kao da me nije bilo satima, ali oni su se ponaali kao da me nije bilo samo nekoliko minuta.

Uvijek u se sjeati stubita u toj knjinici. Bilo je tako veliko i upeatljivo. Kasnije su mi prikazana mnoga stubita, moda tucet; ona koja su vodila do neba i ona na nebu. Svako je bilo jedinstveno, ali zajedniko im je bilo to to su sva bila spiralna, nikada ravna. Moete ih zvati spiralnim stubitima. Vjerujem da su mi pokazana kako bih pisala o njima i navela ljude


27


da shvate da raj postoji i da je beskrajan. Ta sam stubita viala u razliitim okolnostima. Ponekad dok bih meditirala molei se.

Ponekad u trenutku smrti neke osobe ili kada bih imala iskustvo na korak od smrti. No oito nisam smjela doi na vrh toga stubita. Uvijek sam poslana natrag - u suprotnome ne bih sada sjedila i ovo pisala.

Volim se penjati stubama prema nebu jer se tada osjeam bliom Bogu. Obino me na tom usponu prati aneo Amen.


28


7

Dodiruje me kia Iako ni Christopher ni Owen nisu uspjeli dobiti kredit da bi otkupili od mene kuu u

Maynoothu, nastavila sam sreivati stvari s bakom Brennan kako bi stara farmerska kua i zakonski postala moja. No znala sam da bez novca koji bi mi dali deki otkupivi od mene kuu neu biti u stanju obnoviti farmersku kuu, a u stanju u kojem se trenutno nalazila nije bila prikladna za ivot. Jednog je dana Owen rekao gazdi o svojim problemima s kreditom i njegov mu je ef ponudio pomo. Kada mi je Owen to rekao, pun uzbuenja, morala sam se nasmijeiti. Njegov je ef sluao svojega anela.

Owenov je ef pomogao otvoriti vrata prema banki. Premda je to trajalo mjesecima, iako je Owenu bilo samo devetnaest godina i iako je banka stalno smanjivala novani iznos koji su mu bili spremni posuditi. No naposljetku je kredit odobren. Jo se uvijek sjeam dana kada je Owen primio vijest da je kredit odobren. Duboko sam uzdahnula od olakanja.

Jednog jutra nekoliko dana kasnije ispred kue u Maynoothu pojavio se kamion s malom dizalicom. Isporuio je u vrt mali, metalni kontejner. Tu smo trebali pospremiti stvari koje emo preseliti. Od toga sam dana poela seliti svoje i Meganine stvari u kontejner. Megan je uivala u svom tom uzbuenju.

Kada bih postala zabrinuta, dola bi aneo Amen i ulila mi samopouzdanja. Lorna, mnogi aneli uvari apu razliitim ljudima navodei ih da ti prue ruku

pomonicu. Ti ak ni ne poznaje neke od tih ljudi, ali ne brini se, dogodit e se mnoga uda. Jedne mi je veeri na vrata pokucao susjed. Rekao je da je uo od Owena da se selimo

i ponudio mi je svoju pomo. Kada sam mu ispriala o farmerskoj kui, ponudio je da e mi tamo poslati svojega prijatelja Tonyja, arhitekta, da pogleda u kakvom je stanju kua i da mi kae to u sve morati popraviti. Zahvalno sam prihvatila tu ponudu i jedne nedjelje, nekoliko tjedana kasnije, nala sam se s Tonyjem u staroj farmerskoj kui. Detaljno je sve pregledao i potvrdio ono to su rekli i moji sinovi. Kua je bila u uasnom stanju i morat emo je ogoliti do ivog zida. Objasnila sam da je moj budet vrlo tanak. Popis popravaka ukljuivao je razvoenje novih ica za struju, nove vodovodne instalacije i novu septiku jamu, zamjenu svih podova i prozorskih okvira ije su drvo pojeli termiti. Morat u i deratizirati cijelo to mjesto kako bih bila sigurna da su svi termiti potamanjeni. Bilo je malo toga to se moglo maknuti s toga

lorna byrne stube prema nebu

Documents