lov u kojem se ulovilo, vidjelo i – naučilo

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOGA I KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG BOSNEMOSTAR, SIJEČANJ-VELJAČA 2009.GODINA xII.BROJ 63

Edukacijski lov u lovištu “Zelendvor” pokraj Varaždina

Lov u kojem se ulovilo, vidjelo i – naučilo

ČESTITKE SAVEZU

Š.G.D. HERCEGBOSANSKE ŠUME d.o.o. Kupres

Direkcija: Splitska b.b., KupresTel. + 387 34 274 - 801Faks + 387 34 274 - 800e-mail: [email protected]

WWW.LOVACKISAVEZ-HB.BA 3

UREDNIKOVA RIJEČ

HOOP!Glasilo Lovačkoga saveza Herceg

Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

Adresa uredništva:Hrvatskih branitelja b.b.

88 000 MostarTel. 00 387 36 318 477

Faks 00 387 36 318 478E-mail: [email protected]

Za nakladnika:Ilija Vrljić

Glavni urednik:Dragan Naletilić

Izvršni urednik:Ivica Lučić

Uređivački kolegij:Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak,

Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Dragan Naletilić, Stanko Primorac, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak,

Ilija Vrljić

Lektor i korektor: Blago Lasić

Tajnik uredništva:Vlado Bošnjak

Fotografija na naslovnici:BUENOS DIAS

Računalna obradba i tisak:SUTON d.o.o., Široki Brijeg

Članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne ne plaćaju posebno

pretplatu za Hoop!, nego ga dobivaju u sklopu članarine.

Godišnja pretplata:- za BiH 25 KM

- za inozemstvo 45 KM

Žiroračun KM:3382202200225742

kod Unicredit Zagrebačke banke

Devizni račun:7100-280-48-06-06373-2

kod Unicredit Zagrebačke banke

Rukopise i fotografije ne vraćamo

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora:1/1 stranice - 700 KM1/2 stranice - 350 KM1/3 stranice - 250 KM1/4 stranice - 180 KM1/8 stranice - 90 KM

1/1 unutarnja stranica korica 800 KM1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Susret čelnih ljudi Grada i SavezaGradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić posjetio Savez ........................................ 5

Dopis Federalnoga lovnog inspektoraFederalni lovni inspektor traži podatke o stanju u društvima i lovištima ................................5

Bez obzira što još nisu provedeni svi podzakonski propisi, ne može biti bezvlašćaZakonske obveze korisnika lovišta ......................... 6

Sastanak dopisnika i suradnika HoopaEdukacijom suradnika do još boljega Hoopa ................................................... 7

Edukacijski lov u lovištu “Zelendvor” pokraj Varaždina Lov u kojem se ulovilo, vidjelo i – naučilo ........... 8

Divlja svinja (Sus scrofa)Oprezno s ranjenim veprom ..................................... 11

Uzgoj crne divljačiNajbolje rješenje divljač iz vlastitog uzgoja ........................................... 13

IZ SADRŽAJA

Predatori u lovištu - štete i koristNezamjenjiva uloga u održavanju prirodne ravnoteže ........................... 14

Napori stručnjaka da udovolje lovcima u pogledu prohtjeva za produženim i učinkovitim hitcemPotkalibarne kugle – velika preciznost u grupiranju pogodaka......................... 16

LD „Lještarka“, KiseljakIako nema uvjeta za intenzivniji uzgoj divljači, ipak se ima što loviti ........................ 18

Bosansko Grahovo: Novo „zlatno doba“ divokozeŠatorska kraljica ............................................................. 40

Nakon socijalizacije, rad sa sokolarskom pticom nastavlja se vježbanjem doleta i slobodnog letaObuka „u kući“ je završila, pticu valja izvesti na teren .................................... 42

Jazavčar – Deutsche DachundPonajprije jamar, po potrebi gonič i krvosljednik ................................ 44

Početak godine u znaku edukacijeDragan Naletilić

Kad je 2006. izabran za čelnika Saveza, Ilija Vrljić je obrazlažući svoje ciljeve i ideje, spomenuo i nužnost stalne i osmišljene edukacije lovaca.

Zvučalo je to tada donekle kao fraza, kao nešto što godi uhu ali se teško može ostvariti. Ljudi su radije razmišljali u stilu „ne treba meni nikakva edukacija, ja lovim već dvadeset ili trideset godina, prošao sam svašta i nema meni tko što pričati o lovu“. Svaka čast onima koji su i tada znali o čemu Predsjednik govori. A bilo je, svakako, i takvih.

Danas, dvije i pol godine poslije, više je nego ja-sno o čemu je tada Predsjednik govorio. Spomenut ću samo nekoliko stvari s početka ove godine, koje zorno pokazuju koliku pozornost Savez poklanja edukaciji svojih članova.

Sredinom siječnja upriličen je u Mostaru sasta-nak dopisnika, suradnika i članova uredništva naše-ga lista. Imao je taj sastanak i neke druge atribute, ali mu je temeljni bio – edukacija dopisnika s ciljem što kvalitetnijih priloga u listu. Dopisnici Hoopa su lovci, najčešće nevični novinarskom poslu, te je bila oprav-dana procjena da ih je trebalo okupiti i pomoći im da budu još čvršća karika u „žili kucavici“ Saveza.

A već krajem siječnja, novi edukativni korak, ovaj put dugačak do Varaždina. U tamošnje lovište Zelen-dvor, svojevrsnu perjanicu uzgoja pernate divljači i lokomotivu lovnoga turizma u Hrvatskoj, krenuli su, uglavnom, predsjednici lovačkih udruga članica Lo-vačkog saveza Herceg Bosne. Tamo je upriličen eduka-

tivni lov fazana, u kojem su predsjednici naših lovačkih udruga praktično vidjeli kako se organizira jedan lov, s obvezom da ta znanja primijene u svojim sredinama. U Zelendvoru, među profesionalcima i znalcima svoga posla, moglo se dosta toga naučiti, od trenutka pola-ska u lov, lova, lovačke etike i lovačkih običaja, pa do pravila koja vrijede među lovcima nakon lova. A svega toga nama ovdje, to moramo priznati, poprilično fali. Držim da „zelendvorski lovci“ nikako ne smiju zabora-viti ono što su tamo vidjeli i naučili i da im je dužnost što više toga prenijeti među svoje članstvo. Uostalom, ovo i jest bio edukativni lov, pa bi bilo pošteno tako se i odnositi prema njemu.

Napokon, u ožujku slijedi edukacija lovočuvara, ljudi od kojih mnogo toga ovisi, ali čiji posao je uvijek bio, danas i ovdje poglavito, zahtjevan i specifičan, nimalo jednostavan. To su ljudi koji trebaju čuva-ti prirodu i život u njoj i koji su zbog toga nerijetko izloženi neugodnostima raznih vrsta. Da bi bili učin-koviti, mora se ulagati u njih. Bez obučenoga i svje-snog lovočuvara, red u lovištima doista može postati pravom utopijom. Toga su, naravno, svjesni i u našem Savezu, te su, u suradnji sa Srednjom školom u Ku-presu, dogovorili program obuke lovočuvara, nakon kojega će polaznici dobiti diplome o položenom lo-vočuvarskom ispitu, sukladno odredbama Zakona o lovstvu.

U Savezu su odlučni ostati na ovome kursu i oče-kuju punu potporu svojih članova i članica.

4 BROJ 63, SIJEČANJ-VELJAČA 2009.

ZANIMLJIVOSTI

Sezona ribolova na pastrvu završena je još početkom studenoga prošle godine.

No, nikada nije kasno objaviti li-jepu fotografiju i prijaviti dobar, možemo reći nesvakidašnji ulov, kakav se posrećio ribolovcu zane-senjaku Zoranu Begiću iz Posuš-kog Graca.

Pun pogodak na kraju sezone ribolova na pastrvu

Zoran Begić ulovio pastrvu tešku 4 kgMladen Bešlić

Mirko Filipović

Blago Lasić

Zoran Begić s kapitalnim mužjakom pastrve

Pastrvu, nešto lakšu od 4 ki-lograma i dugačku 77 centimeta-ra, ulovio je posljednjega lovnog dana protekle sezone na Tribistov-skom jezeru. Tehnika lova sastoja-la se u upornom blinkanju s obale jezera - Rapalom dužine 7 centi-metara i štapom D.A.M Tele Spin 2,70 m i najlonom promjera 0,30

mm. Golema ribetina zagolicala je strasti okorjelih ribolovaca, ali kako je sezona bila na samom kra-

ju, mnogi su zimu proveli očeku-jući prve znakove proljeća, koji će donijeti nove ribolovne avanture.

Vidjeti daždevnjaka u snijegu, kao na slici, doista je nesva-kidašnja prilika. Poznato je

da se ovaj vodozemac, kao hlad-nokrvna životinja, za vrijeme zime zavlači duboko u zemlju, gdje pre-življava u stanju hibernacije. Ovoga daždevnjaka vjerojatno je izmami-lo zimsko sunce. Daždevnjaku se nekada pripisivala sposobnost ži-

Zimski daždevnjak

vota u vatri kao i sposobnost njezi-na gašenja njegovom hladnoćom.

Na oklopu jednoga srednje-vjekovnog viteza prikazan je daž-devnjak u vatri, uz sljedeće geslo: „U njoj živim i nju gasim“. U sred-njevjekovnoj ikonografiji on pred-stavlja pravednika koji ne gubi mir duše i povjerenje u Boga niti usred patnje.

Od jednoga čestitog lovca iz sekcije Trn LD „Mosor“ iz Širokog Brijega dobio sam

staru fotografiju koja vrlo zorno po-kazuje način lova i ponašanja naših starijih. Na fotografiji se može prepo-znati jedan zajednički ručak, povo-dom otvaranja lovne sezone. Nasta-la je u Privalju, koji sada pripada LD „Rujan“, pred bivšom gostionicom Joze Muse Panderovića, a nosi da-tum od 1. listopada 1967. Zanimlji-vost je u tome što su se tamo našli

lovci iz gotovo svih sela. Prepoznali smo trojicu bivših predsjednika LD „Mosor“: Matu Naletilića Matanovi-ća, Branka Marušića i Ivana Jelića, te stare ugledne lovce: Perišu Hrkaća Redžića, Jakova i Vencela Kraljevića (s diplama), Ungu Miličevića, Stolu Ljubića, Dobroslava Šuška...

Oni se nisu tako uporno dijeli-li, nisu im smetali tuđi uspjesi, tuđi psi, oni su znali da je vrijednost lova u druženju i radostima koje se kroz lov mogu dobiti. A danas?

Zna li se danas, kako je bilo nekad

Slika iz arhive Iz zemlje na sunce

Sunce je bilo jače od snijegaDruženje je zajedničko svim generacijama lovaca


IZ SAVEZA

U okviru svojih aktivnosti, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, koncem siječ-

nja ove godine, posjetio je sjedište Lovačkog saveza Herceg Bosne u Mostaru, gdje mu je domaćin bio predsjednik Saveza Ilija Vrljić.

U ugodnom razgovoru pred-sjednik Vrljić je gradonačelnika Bešlića upoznao s organizacijom lovstva u Bosni i Hercegovini s te-žištem na poziciji, ulozi i aktivnosti-ma koje Savez provodi na razvoju i unaprjeđenju lovstva na državnoj i

međunarodnoj razini. Predsjednik Saveza upoznao je gradonačelnika i o organizacijskoj strukturi Saveza, broju članica i članova, te brojnim aktivnostima koje Savez, odnosno njegovi članovi, provode na uzgoju i zaštiti divljači, izgradnji infrastruk-ture u lovištima, poboljšanju život-nih uvjeta divljači i zaštiti njihova staništa. Kao prioritete, Vrljić je ista-knuo provedbu odredbi Zakona o lovstvu i podzakonskih propisa u smislu pripreme i prilagodbe lovač-kih udruga i lovaca na nove uvjete

organiziranja lovačkih udruga i na-čin gospodarenja lovištima.

Gradonačelnik Bešlić s pono-som je istaknuo i izrazio zadovolj-stvo što je odnedavno i sam član velike lovačke obitelji Lovačkog saveza Herceg Bosne, kao brojne, respektabilne i dobro organizirane lovačke organizacije. Također je pohvalio aktivnosti lovaca na zaštiti prirode i divljači, ističući da su lovci jedini koji su sve ove godine skrbili o divljači na ovim prostorima, i da se rezultati toga rada sve više za-

pažaju na terenu. Gradonačelnik je, na koncu, zahvalio Savezu i njego-vu vodstvu na dobrim odnosima i suradnji s gradskom upravom, izrazivši spremnost da i kao lovac i kao gradonačelnik, da konkretan doprinos i potporu razvoju lovstva i lovačkih organizacija na području Mostara i šire. U znak pažnje, pred-sjednik Vrljić je gradonačelniku Bešliću uručio uvez Hoopova ti-skanih u 2008. godini, uz preporu-ku da ih, kao mlad lovac, obvezno pročita.

Susret čelnih ljudi Grada i Saveza

Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić posjetio SavezIvica Lučić

Ivica Lučić

Početkom veljače, na adre-su Lovačkog saveza Herceg Bosne, stigao je dopis Glav-

noga federalnog šumarskog i lov-nog inspektora Muhameda Hod-žića, dipl. inž. šumarstva, u kojem od Saveza, odnosno od njegovih članica, a pozivajući se na odred-be članka 18. stavak 1. točka 10., članka 37. stavak 1. točka 10., 11. i 12., te članka 67. stavak 1. točka 10. Zakona o inspekcijama („Služ-bene novine FBiH“ broj 69/05), a u cilju provedbe inspekcijskog nad-zora, zahtijeva podatke o stanju u lovačkim društvima i lovištima ko-jima ona gospodare, na formularu naziva: Smjernice Vijeća Europe 91/493 EEC; UPITNIK PRIJE IZDA-

NOG NALOGA ZA PREGLED; PRED-MET PROVJERE.

U ovome Upitniku traže se brojni podatci o društvu i lovištu kojim ono gospodari, od naziva lovišta i društva, registracije druš-tva, ugovora o korištenju lovišta, tipu, namjeni, granicama i povr-šini lovišta, inventuri, katastru i lovnogospodarskoj osnovi lovišta, financiranju, planovima gospoda-renja, ishrani divljači, lovnogos-podarskim objektima, čuvanju lovišta, stručnom osposobljavanju kadrova, rasnim lovačkim psima i zaštićenim vrstama divljači, do brojnog stanja svih vrsta divljači propisanih Zakonom o lovstvu.

U dopisu Glavnoga federalnog

šumarskog i lovnog inspektora sto-ji i napomena da je, s obzirom na buduće aktivnosti Europske Unije oko bjesnoće lisica i divljih svinja, nužno da iskazano brojno stanje lisica i divljih svinja odgovara nji-hovu stvarnom brojnom stanju u lovištu. Temeljem navedenog dopi-sa, Savez je svim članicama dosta-vio formulare, odnosno Upitnik za popunu traženih podataka, i skre-nuo im pozornost da popunjene formulare, u zadanom roku, obve-zno dostave lovnom inspektoratu. Također, Savez je iskazao potporu lovnom inspektoratu na aktivno-stima koje će doprinijeti zavođenju reda i vladavini zakona u oblasti lovstva na prostoru FBiH.

Dopis Federalnoga lovnog inspektora

Federalni lovni inspektor traži podatke o stanju u društvima i lovištima

Sulejman Hašimbegović, federalni lovni inspektor:

Podatci nam trebaju za nadzor lovišta i novac od Europske Unije

Glavni cilj ovoga Upitnika je sa-gledati cjelokupno stanje u lovstvu na području Federacije BiH, u smislu odredbi Zakona o lovstvu, kako bi se mogao izvršiti nadzor i poduzeti odgovarajuće mjere na otklanjanju nedostataka u lovačkim društvima i lovištima kojima gospodare. Ali, ovi podatci potrebni su nam i kako bi-smo iz pristupnih fondova Europske Unije dobili novac za sprječavanje bjesnoće i svinjske kuge na područ-ju Federacije BiH. Ovaj novac, uko-liko bude osiguran, bio bi izravno dodijeljen lovačkim društvima kao korisnicima lovišta, koja bi provodila mjere protiv ovih bolesti, te su nam stoga potrebni ovi podatci, a osobi-to točni podatci o brojnom stanju lisice i divlje svinje.

Savez iskazao potporu lovnom inspektoratu.


IZ SAVEZA

Kraj je još jedne lovne godi-ne. Mjesec ožujak rezerviran je za veliko pospremanje u

lovačkim udrugama. Treba napra-viti godišnja izvješća: financijsko, izvješće o radu tijela udruge, iz-vješće o provedbi godišnjeg plana gospodarenja s posebnim osvrtom na odstrjel divljači. Također, treba pripremiti godišnji plan gospoda-renja za iduću lovnu godinu, čiji sat počinje otkucavati već 1. travnja.

Koje su to odredbe Zakona o lovstvu kojih se moramo pridržava-ti kako bismo i iduće godine dobili „dozvolu“ za lov divljači?

Kako još uvijek u potpunosti nisu provedeni svi podzakonski propisi Zakona o lovstvu (još uvijek traje postupak ustanovljenja lovi-šta, nakon čega će slijediti proces dodjele koncesija na njih), lovačke udruge, do donošenja lovnogos-podarskih osnova za novouteme-ljena lovišta, koja će se u većini slu-čajeva poklapati s lovištima kojima se sada gospodari, rade na temelju privremenoga godišnjeg plana gospodarenja lovištem. Članak 48. Zakona o lovstvu kaže:

„Do donošenja lovnogospodar-ske osnove korisnici lovišta gospoda-re lovištem na temelju privremenoga godišnjeg plana gospodarenja lovi-štem, a najdulje jednu godinu.

Redoviti godišnji plan gospoda-renja sadrži osobito mjere za promi-canje lovstva kao i obujam korište-nja pojedinih vrsta divljači i utvrđuje prostore u lovištu na kojima se mogu obučavati lovački psi.

Godišnji plan donosi se do 31. ožujka za razdoblje od 1. travnja tekuće do 31. ožujka iduće godine (lovna godina).

Lov se može vršiti tek poslije donošenja godišnjeg plana.

Godišnji plan se dostavlja župa-

Bez obzira što još nisu provedeni svi podzakonski propisi, ne može biti bezvlašća

Zakonske obveze korisnika lovištaLovačke udruge do donošenja lovnogospodarskih osnova za novoutemeljena lovišta rade na temelju privremenoga godišnjeg plana gospodarenja lovištem. Članak 48. Zakona o lovstvu u tom je pogledu više nego jasan. Članak 80. Zakona o lovstvu daje široke ovlasti županijskom lovnom inspektoru u pogledu nadzora nad provedbom godišnjeg plana gospodarenja lovištem.

Vlado Bošnjak

nijskom ministarstvu najkasnije do 30. travnja, a izvješće o izvršenom planu za proteklu godinu do 31. svibnja.

Suglasnost na godišnji plan gos-podarenja lovištem daje Županijsko ministarstvo, a na godišnje planove gospodarenja za posebna lovišta Fe-deralno ministarstvo.

Lov se može vršiti nakon dobi-vene suglasnosti“.

Lovni inspektori u akcijiŠto sve treba unijeti u godišnji

plan gospodarenja lovištem? Za sve podatke postoje urađeni obrasci.

Obrazac LGO-1 sadrži podat-ke o lovištu: vrste površine, kojom je kulturom prekrivena, vlasnička struktura i površina u hektarima.

Obrazac LGO-2 sadrži smjerni-ce budućega gospodarenja za sva-ku vrstu divljači i godinu. U ovom obrascu posebno je bitno utvrditi

matični fond divljači. Članak 9. Pra-vilnika o sadržaju i nositeljima izra-de godišnjega i privremenog plana gospodarenja lovištem glasi: “Ma-tični fond divljači i životinjskih vrsta na zemljištima obvezno se utvrđuje do 31. ožujka za iduću lovnu godi-nu, a kod sezonskih vrsta – selica stanarica po dolasku u lovište“.

Članak 11. istoga Pravilnika upućuje nas kako se određuje broj-nost pojedine divljači u lovištu. Tek nakon utvrđenoga brojnog stanja matičnog fonda možemo planira-ti prirast divljači u lovištu, a time i odstrjel, koji se iskazuje u obrascu LGO-3 za krupnu i LGO-4 za sitnu divljač. U obrazac LGO-5 unose se podatci o prihrani i prehrani divlja-či, a LGO-6 sadrži podatke o mjera-ma uređivanja lovišta, odnosno o izgradnji i uređivanju lovnotehnič-kih i lovnogospodarskih objekata.

Podatci koje unesemo u godiš-

nji plan u izlučivanju ne bi smjeli odstupati više od 25 posto kod krupne divljači i najviše do 30 po-sto kod sitne divljači. Ukoliko nam ovogodišnja izvješća, prije svega o odstrjelu, ne odgovaraju pla-niranom, onda moramo pronaći uzroke takvog stanja. Ne može se dogoditi, a takvih slučajeva ima, da je primjerice, odstrjel zeca u jednom društvu planiran u nekoli-ko stotina primjeraka, a prijavljeni odstrjel deseterostruko je manji. Pravdajući to da lovci ne prijavljuju ulov samo je znak lošega gospo-darenja lovištem. I takvom stanju bi trebao doći kraj. Članak 80. Za-kona o lovstvu daje široke ovlasti županijskom lovnom inspektoru u pogledu nadzora nad provedbom godišnjega plana gospodarenja lovištem. Za lovačke udruge, lovce i divljač njihov veći angažman u ovom trenutku je prijeko potreban.

Ispoštovati zakonske propise pa onda loviti


IZ SAVEZA

Ivica Lučić

Jedan od težišnih projekata Lovačkog saveza Herceg Bo-sne svakako je lovačko glasilo

Hoop!. U tom smislu, od njegova prvog broja pa do danas, Savez čini sve da Hoop! zadovolji svoje osnov-ne funkcije: informativnu, stručnu, edukativnu i promidžbenu. Ali i da, također, zadovolji zahtjevne stan-darde suvremenog novinarstva u sadržajnom, grafičkom, stilskom i jezičnom smislu.

S tim ciljem, u Mostaru je 16. siječnja 2009., na poziv glavnoga urednika Dragana Naletilića, uprili-čen sastanak dopisnika, suradnika i članova uređivačkoga kolegija Ho-opa, čime je realizirana davna ideja o susretu svih onih koji izravno su-djeluju u stvaranju Hoopa. Sastan-ku su nazočili suradnici i dopisnici iz gotovo svih lovačkih udruga članica Saveza i s prostora gdje se Hoop! distribuira i čita.

Sastanak je otvorio predsjednik Saveza Ilija Vrljić, zaželjevši svima dobrodošlicu, ugodan boravak i rad, te izrazio očekivanje da će, na-kon ove edukacije, Hoop! učiniti još jedan korak naprijed.

Nazočnima se obratio i tajnik

Saveza Ivica Lučić, ovaj put u ulozi izvršnog urednika lista, ističući da je, sukladno današnjoj ulozi medija u svijetu, Hoop! žila kucavica i krvo-tok Saveza i jedan od najznačajnijih njegovih projekata.

Dragan Naletilić, glavni urednik Hoopa, u uvodu je napomenuo: „Vjerujem da nam je svima koji pravimo ovaj list cilj isti – raznovr-sniji sadržaj, kvalitetnije fotografije, ljepši grafički izgled, snažniji utjecaj

Sastanak dopisnika i suradnika Hoopa

Edukacijom suradnika do još boljega Hoopa

na hercegbosansku lovačku popu-laciju. To što sad dobivamo, uglav-nom, povoljne ocjene, ne smije nas uljuljkati u samozadovoljstvu, ne smijemo pomisliti kako je baš ovo što mi radimo idealno i kako nema potrebe za promjenama. Kao ured-nik, slobodan sam reći, moramo eli-minirati ili svesti na minimum mno-ge naše slabosti. Uvjerenja sam da jedan ovakav sastanak, pogotovo ako se akteri pripreme za njega, može i hoće donijeti značajne po-make nabolje. Osim toga, ovo je je-dinstvena prigoda međusobno se upoznati, porazgovarati, razmijeni-ti mišljenja i iskustva, pa i uživati u druženju nakon sastanka“.

U radnom dijelu sastanka,

odrađenom u formi urednikovih objašnjenja, prijedloga i zahtjeva, te rasprava i upita nakon toga, do-minirale su tri teme.

U prvoj, urednik je objasnio kako se Hoop! zapravo pravi, po-čevši od sastanaka uređivačkog kolegija, preuzimanja priloga od dopisnika, njihove novinarske pri-preme za objavljivanje, korekture i lekture, grafičkog prijeloma lista, pa do njegova tiskanja i distribuci-

je. U okviru ove teme, govorilo se i o visini i načinu raspodjele dopi-sničkih honorara.

Druga tema nametnula se, na određeni način, kao glavna. Zašto? Zato što je urednik iscrpno nabro-jio, i objasnio, sve postupke dopi-snika koje, po njegovu mišljenju, valja popraviti ili eliminirati. Na-ravno, težište je bilo na tekstovima i fotografijama, okosnici kvalitete svakoga lista. Kod tekstova, osobi-to je potencirana potreba njihove aktualnosti, poglavito s obzirom na dinamiku izlaženja lista, što po-jedini dopisnici nemaju dovoljno u vidu. Nužno je, misli urednik, još više poraditi na sadržajnoj (lovačkoj, stručnoj) kvaliteti, na

jačanju elemenata istraživačkoga, analitičkog novinarstva, a dobro bi bilo i da dopisnici ne zanemare potrebu stjecanja novih znanja iz jezika i pravopisa. Dosta vremena i pozornosti posvećeno je načinu pisanja i slanja priloga, te uvjeti-ma rada dopisnika i načinu njiho-va imenovanja.

Kod fotografije, najviše govora bilo je kako doći do njezine veće kvalitete. U tom smislu, urednik je svima sugerirao potrebu kraćega fotografskog „tečaja“, barem kod lokalnog fotografa. Kako i čime fotografirati, što se ne smije raditi prilikom obrade i slanja fotografije, kako potpisivati fotografije, kako uskladiti broj fotografija i količi-nu teksta, kako poslati fotografiju, kako odabrati najbolji kadar – to su, uglavnom, bile preporuke o kojima se raspravljalo u okviru teme o fotografiji. Osobito je ista-knuta potreba da fotografije budu bez lovaca u civilnim i maskirnim vojničkim odorama, bez „Rambo poza“ nabijenih agresivnim trijum-falizmom nad divljači, bez divljači na kojekakvim krvavim haubama, bez boca i gajbi alkoholnih pića… već da budu u duhu lovačke etike, običaja i tradicije.

Ima li potrebe mijenjati sadr-žaj, rubrike i grafički izgled Hoopa, odnosno ima li novih ideja u tom smislu – o tome se razgovaralo u okviru treće teme. Bilo je, naravno, nekoliko korisnih prijedloga, isku-stava i viđenja koji će se još razmo-triti i, vjerojatno, oživotvoriti.

Po završetku radnoga dijela sa-stanka, rasprave su se nastavile i za vrijeme zajedničkog ručka, u opu-štenoj i ugodnoj lovačko-novinar-skoj atmosferi.

Od njihovih priloga ovisi sadržaj Hoopa

Dragan Naletilić, urednik Hoopa i Ilija Vrljić, predsjednik Saveza


IZ SAVEZA

Sredinom siječnja, nakon sa-stanka s dopisnicima Hoopa, tajnik Saveza Ivica Lučić će

mi: „Ne bi bilo loše skupiti sve pred-sjednike naših lovačkih društava i otići na jedan edukacijski lov u Zelendvor“. „Po čemu edukacijski?“ bio sam znatiželjan. „Pa, po tome što bi predsjednici tamo sudjelova-li u jednome dobro organiziranom pokaznom lovu i što bi, onda, ta sa-znanja i iskustva mogli primjenjiva-ti u svojim sredinama“, objasni mi Ivica i dometnu: „Bilo bi dobro da i ti pođeš s nama, ali, ništa još nije sigurno jer treba riješiti poprilično tehničkih pojedinosti vezanih uz eventualni odlazak u ovo poznato hrvatsko lovište“.

Na autobusnim „čekama“A već 25. siječnja, bila je nedje-

Dragan Naletilić

Edukacijski lov u lovištu “Zelendvor” pokraj Varaždina

Lov u kojem se ulovilo, vidjelo i – naučiloPodijeljeni u dvije skupine, po 18 lovaca, krenuli smo „u lov na fazane“. Nakon 12 pogona, odstrijelili smo 199 „kljunova“. No, taj nam broj nije bio bitan. Bitno je bilo ono što smo vidjeli i naučili prije po-laska u lov, za njegova trajanja i nakon njegova završetka. To je bio smisao odlaska u ovo renomirano hrvatsko lovište i uzgajalište pernate divljači.

lja, autobus je krenuo iz Mostara put Varaždina, „kupeći“ usput lovce u Širokom Brijegu, Posušju, Tomi-slavgradu, Šujici, Kupresu, Bugojnu i Jajcu. Neki su, nazvat ću ih „Do-nijevom družinom“, a to su lovci iz Gruda, Posušja i Ljubuškog, krenuli vlastitim automobilima. Razlog? Poveli su sa sobom svoje pse, že-ljeli su ih provjeriti i usporediti s domaćim „profesionalcima“. Lovci iz Posavine u Varaždin su također stigli osobnim automobilima, a Ve-likokladušani i Cazinjani pristigli su rano ujutro, na sami dan lova. Tako im je bilo lakše.

Putnici-lovci bili su vrlo točni. Svi su čekali autobus u dogovore-no vrijeme, kao na redovitoj liniji za Njemačku. Istina, Ivica se često ma-šao za mobitel i dogovarao lokaciju i termin, ali to mu je, kao vođi puta,

ionako bilo u „opisu poslova“. Je-dino smo u Šujici nekoliko minuta pričekali one koji su morali „gaziti“ Borovu glavu. Tamo je poprilično sniježilo, ali ipak ne toliko da omete vozače navikle na ovdašnje oštre zime. Vozeći se prema Kupresu, sve nam se više bijelilo pred očima. A na Kupreškim vratima – pravi zim-ski ugođaj. Petnaestak centimetara snijega, s obje strane tunela. Kad smo se spustili niz Koprivnicu, sni-jegu ni traga. Zanimljivo, od Mosta-ra do Varaždina, snijeg samo oko Kupresa, nigdje više ni pahulje.

„Nagovorili“ smo Ivicu na po-lusatnu „kavu“ u Bugojnu. Nije se protivio, ta to je ionako njegovo rodno mjesto. Uz najčešće kavu ili čaj, neki su popili i po jednu „jutar-nju“, „spasivši“ tako lovačku „čast“. Za drugo nije bilo vremena, valjalo

je dalje. Večera u Varaždinu bila je dogovorena za 19.30. A Varaždin je još daleko. Dogovorili smo se, sljedeći odmor – i objed – je u Oku-čanima, u restoranu „Složna braća“, gdje smo stigli oko 16 sati. Ovdje su nas već čekali lovci iz Žepča i Usore. Bili smo poprilično gladni i većina nas je „navalila“ na rolanu teletinu. Baš se dobro pojelo, kao da nas u Varaždinu za nekoliko sati ne čeka večera.

Od „Složne braće“, preko držav-ne granice, na kojoj smo „izgubili“ sat vremena, pa autocestom prema Zagrebu, putovanje je bilo iznimno ugodno. Teletina je, valjda, svima pojačala energiju. Sa stražnjeg dije-la autobusa začula se i harmonika. Svoju „Dallapu“ razvukao je Ljuban Bakula i ugodnim glasom „složio“ desetak „bosanskih“. Nije mu bilo

Lovci i lovina nakon lova


IZ SAVEZA

lako svirati na autobusnom sjedalu, ali mu je na ruku barem išla odlič-na cesta kojom je autobus nečujno „klizio“, za razliku od one s druge strane granice.

U varaždinski hotel „Turist“, u samo gradsko središte, stigli smo

oko 19.30. Tu nas je čekao Ilija Vr-ljić, predsjednik Saveza, koji je ova-mo stigao iz Zagreba. On je već više puta lovio u Zelendvoru i dobro je znao i lovište i ljude u njemu. Ve-čeru smo malo „pomaknuli“, kako zbog, uglavnom, „punih trbuha“, tako i zbog rukometne utakmice na televiziji. Nekolicina nas je „pro-tegnula noge“ starim dijelom Va-raždina, ali svi smo na vrijeme stigli na večeru. „Učinak za stolom“ bio je, očekivano, skroman, bez ikakva pretjerivanja u jelu i piću. Rečeno nam je, ujutro u 7.30 krećemo pre-ma lovištu. Treba rano ustati, pa se san „uvukao“ u hotelske sobe već prije ponoći, uglavnom.

Dva puta po šest pogonaPonedjeljak je u Varaždinu

osvanuo oblačan, umjereno svjež, bez padalina. Ako se po jutru dan poznaje, vrijeme će nam ići naruku, komentirali smo. Odjenuli smo se lovački, doručkovali i ponovno u autobus, prema Zelendvoru, gdje smo stigli nakon tridesetak minuta. Vozeći se prema lovištu, uzbuđenje je vidljivo raslo. Nisu bili ravnoduš-ni ni „veterani“, lovci s golemim i ra-znovrsnim lovačkim iskustvom, ka-moli oni koji nisu imali priliku loviti na ovaj način i u ovakvom lovištu. A nisam samo ja takav bio.

Domaćin, Petar Silić, direktor i vlasnik Zelendvora, ljubazno nas je i prijateljski dočekao. Lov je tre-bao početi u 9 sati, pa smo imali vremena i za kavu, ali i za razgle-dati okoliš, udahnuti svježeg zraka.

U biti, čekali smo puške i streljivo. Bilo je naime dogovoreno da, zbog formalnosti na granici, nitko ne nosi svoju pušku, da ćemo puške dobiti ovdje. Pri podjeli, netko je dobio ovakvu, netko onakvu puš-ku. Premda su to odreda bili iskusni lovci, mnogi su pomalo mjerkali „svoju“, riskirajući da im zbog toga dobro raspoloženi kolega dobaci poneku šaljivo zajedljivu.

Kad smo se naoružali, domaćin nas je, ozbiljnim glasom, pozvao na postrojavanje. Bilo nam je odmah jasno, ovi ljudi znaju što je lov i s nji-ma „neće biti labavo“. Trideset šest lovaca disciplinirano je stalo u red. S naše lijeve strane stali su domaćin Pero Silić, predsjednik Saveza Ilija Vrljić i dvojica lovnika, a desetak koraka ispred nas, radoznalo nas mjerkajući, stajalo je osam pogoni-ča sa psima.

Domaćin nas je, sukladno lo-vačkim pravilima, potanko upo-znao što ćemo i kako loviti i koje su naše obveze tijekom lova i nakon njega. Osobito nas je upozorio na obvezu poštovanja sigurnosnih mjera i apsolutnu poslušnost lov-nicima. Završio je napomenom da ćemo loviti u dvije skupine po 18 lovaca i da će svaka skupina imati svoga lovnika i svoje pogoniče.

Nakon Silića, kratko nam se obratio i Ilija Vrljić. „Lov je uspio samo ako se svi vratimo živi i zdravi, nikako drukčije“, želio je i predsjed-nik, opravdano, naglasiti značenje sigurnosnih mjera u današnjem lovu.

Ilija Vrljić: Volio bih da ovo postane tradicijom

Dolaskom na čelo Saveza, edukaciju lovaca na svim razi-nama stavio sam kao prioritet u svome radu. Pogotovo ovu praktičnu kakvu smo danas imali u Zelendvoru, gdje smo vidjeli kako se organizira i pro-vodi lov, kakva je uloga doma-ćina, lovnika, pogoniča, kakva pravila vrijede za sudionike lova, kako se polaže odstri-jeljena divljač, kako se odaje počast divljači, kako se uručuje lovačka grančica, kako izgleda ceremonijal lovačkog ručka, pijenje lijevom rukom... Želja mi je da danas viđena i stečena znanja naši lovci primjenjuju u svojim udrugama, u svojim lo-vištima i da to postane pravilo kod svakog lova, a da ovaj da-našnji edukacijski lov postane tradicijski i da se, na razini Sa-veza, organizira svake godine.

Nakon što je domaćin „naredio“ lovnicima da nas povedu, jedna skupina (u kojoj je bio i autor ovih redaka, „naoružan“ fotoaparatom i olovkom) pošla je pješice, na bliži teren, druga je pošla autobusom, na drugi kraj lovišta. Lovilo se u 6 pogona, na 6 lokacija, svaki put na vrlo sličan način. Već pri prvom pogonu upoznali smo se s „gra-divom“. Nakon što bi završilo ono lovnikovo „Vi – tu!“, „Vi – tu!“, što je značilo da je svaki lovac dobio svo-ju „čeku“, pogoniči i psi počeli bi svoj posao „podizanja“ fazana, sa-krivenih u gustišu i „uvjerenih“ da baš tu mogu biti spokojni. No čim bi pas, odnosno pogonič bio blizu, fazani bi uzlijetali, „nudeći“ se tako lovcima. Teren je, pritom, odjekivao od povika uvježbanih pogoniča, među kojima se najčešće čulo ono „Aport!“, „Aport, Astra!“, što je bila naredba špringel španijelima i krat-kodlakim njemačkim ptičarima da traže i donesu odstrijeljenu divljač. A ovi su to doista radili besprijekor-no, bilo je vidljivo da se radi o izdr-žljivim i vrlo obučenim ptičarima, pravim „profesionalcima“.

Tri su pogona uspješno „odra-đena“, te je uslijedila jednosatna stanka. Lovnik nas je doveo do jedne nadstrešnice, pod kojom je na kaminu pucketala vatra. Ogri-jali smo se i prezalogajili, pekući kobasice i slaninu na drvenim šta-povima. Dobro nam je došla i po čaša vina, te smo, odmorni i do-bro raspoloženi, krenuli u tri nova pogona. Više nismo bili „gušteri“,

U iščekivanju fazanskog leta


IZ SAVEZA

Wasservaga Zelendvor

Kad smo već krenuli iz re-storana, pred nas stade ljubazni domaćin: „E, ne možete tako odavde, ima još nešto. Svi za šank.“ A na šanku – napunjene čaše, koliko nas, toliko čaša. Do-maćin nam objasni: „Prije pola-ska, ovdašnji je običaj upriličiti tzv. Wasservagu Zelendvor. Neka svatko uzme čašu u lijevu ruku, po lovački, neka je onda podigne i nasloni na desno rame onomu do sebe i prinese čašu k ustima. Lijeve ruke su, dakle, poravnane i lanac nigdje ne smije biti prekinut, što zna-či da svačija lijeva ruka mora biti oslonjena na nečije desno rame. Na moju zapovijed, svat-ko će isprazniti svoju čašu.“ Tako i bi. Popili smo „putničku“ i naučili još jedan lovački običaj iz ovoga kraja.

sad smo već bili lovci s iskustvom u ovakvom lovu. Uglavnom, svi su već bili „prizemljili“ ponekog faza-na (barem se tako pričalo), a ako je netko htio priznati manjak „lovačke sreće“, lovnik bi mu u sljedećem pogonu odredio mjesto s kojeg je „morao“ nešto odstrijeliti.

Kazne, nagrade i daroviŠesti, posljednji, pogon zavr-

šio je oko 13 sati. Vraćali smo se na zborno mjesto, usput „brojeći“ „ski-nute“ fazane, objašnjavajući što je koga iznenadilo, kako se tko snašao na mokroj oranici, bez gumenih či-zama... Neki su propitkivali koliko su fazana odstrijelili „oni tamo“, misleći na naše kolege koji su otišli na drugu stranu i koji su se, potiho, osjećali „jačom skupinom“.

Kad smo stigli, prvo na što smo obratili pozornost bili su odstrije-ljeni fazani. Pogoniči su već stigli „složiti“ ulovljenu divljač, baš ona-ko kako predviđaju lovački običaji. Na ledini je bilo poredano ukupno 199 „kljunova“, 61 koka i 138 muš-kih fazana. Rekoše nam, 99 „klju-nova“ odstrijelila je jedna skupina, 100 „kljunova“ druga. „U bocu“, pa nije vrijedno javno obznaniti koja je skupina bila za jedan „kljun“ pre-ciznija.

No valjalo je odati počast od-

strijeljenoj divljači. Postrojeni ispred divljači, na zapovijed do-maćina, skidanjem šešira ili kape s glave obavili smo tu lovačku duž-nost. Domaćin nas je pohvalio za pridržavanje naputaka i disciplinu u lovu. Istaknuo je, valjda iskreno, da u ovom lovištu već odavno nije bilo takvog žara i lovačke strasti i da se nije lovilo s toliko tempera-menta, što je pripisao južnjačkim genima današnjih sudionika lova. Zahvalio je lovnicima i pogoniči-ma, izrazio nadu da smo svi uživali u lovu, ali i još nešto – obavijestio nas je da je Vlado Soldo izabran za najuzornijeg lovca. Kažu, zaslu-žio je to tako što ispočetka „nije ni znao“ da, kad puca, treba i nišaniti. Kad je to shvatio, rekoše da su je-dan ili dva fazana bili „njegovi“. Za razliku od Vlade, titula najuzornijeg lovca današnjeg lova nikako ne bi mogla pripasti predsjedniku Save-za. Pratio sam izbliza njegov „rad“ u trećem pogonu – koliko hitaca, to-liko fazana, bez promašaja. Je li bilo još takvih, ne znam.

Došlo je i vrijeme ručka. U ugodnome ambijentu lovačkoga restorana, uz pucketanje cjepanica u kaminu, opustili smo se, nestr-pljivo čekajući konobare s juhom i onim što ide iza nje. Ali domaćinu se nije žurilo s hranom, pa njegovu

„dnevnom redu“ još nije bilo vrije-me za nju. Trebalo je, ponajprije, kazniti one među nama koji nismo imali valjanu lovačku odoru i sigur-nosno crveno obilježje. Sami smo se morali „izdati“ i, za „kaznu“, ispiti čašu vina do dna, premda nisam nimalo siguran da su to baš svi do-živjeli kao kaznu. Istu „kaznu“ zaslu-žili su (!) i oni što su išli pješice u lov, a oni što su išli autobusom nazvani su, zamislite – odlikašima.

Čaše su, još jednom, bile u zraku i kad je trebalo nazdraviti najuzornijem lovcu. Svi smo ustali, napunili čaše i ispili ih do dna. Jedi-ni koji je sjedio bio je Vlado Soldo, najuzorniji lovac. Ali, malo kasnije i on je bio na nogama. U nekoliko riječi zahvalio je domaćinima na izvrsno organiziranom lovu i na pri-znanju koje je dobio.

Spretni konobari bili su vrlo brzi, puneći tanjure, ali ni mi nismo zaostajali, prazneći ih. Neki bi, mož-da, očekivali kako su nam servirani lovački specijaliteti. No, domaćin nas je želio počastiti jelima iz ovoga kraja. A lovačkih specijaliteta, složit ćemo se, i tako nam ne manjka.

Stigao je i trenutak za razmjenu darova. Najprije je naš domaćin, Pero Silić, uručio Lovačkom savezu Herceg Bosne knjigu vrijedna sa-držaja, a uzvratio je Ilija Vrljić s po

jednom Monografijom Lovačkog saveza Herceg Bosne njemu, za domaćinstvo, i Hrvatskom lovač-kom savezu, za pomoć i suradnju. U ime Hrvatskoga lovačkog saveza, nazočnima je zahvalio Ivica Budor, njegov tajnik. Ispričao se što ovdje nije mogao biti Đuro Dečak, pred-sjednik Hrvatskoga lovačkog sa-veza i, kao dokaz dobre volje s nji-hove strane, svima nam je darovao lovačke iskaznice za strane lovce Hrvatskoga lovačkog saveza, koje vrijede kroz cijelu 2009. godinu.

No, nije to bio kraj današnjega varaždinskog lovačkog druženja. Bio je to tek trenutak za pjesmu i svirku. Najprije je Ljuban „poča-stio“ domaćine s nekoliko zagor-skih pjesama, onda je „zapalio“ lovce s dva-tri stara lovačka hita, te se onda „prešaltao“ na bosan-ske narodne pjesme. Bilo je ugod-no ovdje biti, ali nama je valjalo krenuti, čekalo nas je desetak sati vožnje autobusom. Oprostili smo se s ljubaznim domaćinima i za-hvalili im na poučnom i sjajno or-ganiziranom lovu i na svemu što su nam pružili prije i poslije njega. Bilo je to, u svakom slučaju, vrijed-no lovačko iskustvo. A može li se i hoće li se ono, i u kojoj mjeri, pri-mijeniti i u našim lovištima, ostaje nam vidjeti.

Pravi lovački ugođaj i nakon lova


TEMA BROJA

Znanstvena kvalifikacija i zakonski status. Kao dvo-papkar nepreživač, divlja

svinja (Sus scrofa) pripada porodici svinja (Suidae) i rodu svinja (Sus). Glavne značajke porodice su ra-zvijeno rilo i obraslost čekinjastom dlakom. Prema vrijedećem Pravil-niku o lovostaju, za vepra i nazime nema lovostaja, a krmaču i prase zabranjeno je loviti od 1. siječnja do 31. srpnja. Divlja svinja je lovno atraktivna i tražena divljač i vrlo je prilagodljiva promjenama.

Rasprostranjenost. Divlja svinja naseljava zapadnu, južnu i srednju Europu, srednju Aziju sve do Dale-kog istoka i sjeverozapadnu Afriku. Nema je na britanskom otočju. Tako velika rasprostranjenost govori o do-broj prilagodljivosti divlje svinje.

Jasno je da na tako velikom prostoru rasprostranjenost nije rav-nomjerna. Divlja svinja je više zastu-pljena u šumskim područjima bo-gatim hranom (žir, bukvica, kesten), a u crnogoričnim šumama, gdje je ponuda hrane lošija, ima je manje. Voli močvarna područja u blizini ri-jeka i jezera, pogotovo ako se u bli-zini uzgajaju poljoprivredne kulture.

Divlja svinja umjetno je unese-na na područje Sjeverne Amerike kao lovno zanimljiva vrsta, zatim u Argentinu i Čile te u Australiju, gdje zbog prevelike namnoženosti ugro-žava ratarske kulture. U Bosni i Her-cegovini divlja svinja je izvorna div-ljač. Iako pričinjava određene štete na poljoprivrednim površinama, ima status lovostajem zaštićene divljači.

Vanjski izgled i opis. Tijelo i noge divlje svinje su snažni, trup je zbijen, plosnat, glava je klinasta s dugačkim rilom na čijem su kraju nosnice. Rilo je veoma mišićavo, a donja vilica pokretljiva i ojačana, što divljoj svinji daje veliku snagu kad ruje. Uši stoje uspravno, ima dobro razvijeno čulo sluha pa se lovci šu-ljaju uz što manje buke. Najrazvije-

DIVLJA SVINJA (Sus scrofa)

Oprezno s ranjenim vepromRanjeni vepar opasan je za čovjeka. Kad napada, vepar ide ravno i kida kljovama, a ranjena krmača grize. U lovu, ako poslije hitca divljač pokazuje znakove života, treba pucati drugi put.

Mr. Ivan Jurić

nije čulo je njuh, a vid i vidno polje je nešto manje, nego kod ostalih papkara.

Težina je različita, dostiže do 300 kg, nije u korelaciji s trofejnom vri-jednošću. Tijelo je pokriveno oštrim tvrdim čekinjama, koje su na kraje-vima svjetlije i rascijepljene. Zimi se ispod čekinja nalazi sloj guste vuna-ste dlake. Prasad je žućkasta sa svi-jetlo i tamnosmeđim uzdužnim pru-gama, glava i noge su svijetlosmeđi, trbuh skoro bijel. Divlja svinja ima zube očnjake, u vepra su razvijeniji mnogo jače nego u krmače. Očnja-ke u vilici vepra nazivamo kljovama, one su za lovca trofej. U donjoj vilici su sjekači, a u gornjoj brusači, rastu neprestano, a obostranim bruše-njem sjekača i brusača sprječava se prerastanje. Očnjake krmače zo-vemo klicama, one su manje i rastu samo određeno vrijeme. Ukupan broj zuba na koncu razvoja je 44 i u potpunom zubalu razlikujemo 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 pretkutnjaka i 12 kutnjaka. Zubna formula je: I3/3,

C1/1, P4/4, M3/3. Razvoj mliječnog zubala završava se tek u prvoj polo-vini treće godine života. Ženka ima najčešće 10 bradavica, od kojih je osam aktivnih, a najviše može imati 14. Plašljive su i uklanjaju se od čo-vjeka. Ranjen vepar, ako je u čovje-kovoj blizini i osjeća se ugroženim, napada ga kljovama. Krmača može napasti ako ima malu prasad. Divlja svinja se kreće korakom, kasom i trkom. Noge su joj vitke i na svakoj ima četiri papka. Prednja dva papka su veoma razvijena, a stražnja dva zakržljala. Prilikom trčanja, divlja svi-nja ostavlja, u mekanom tlu ili snije-gu, dobro vidljiv otisak i zapapaka, što je obilježje njezina traga.

Razmnožavanje i način živo-ta. Divlja svinja je društvena živo-tinja, živi u krdima, koje uglavnom čine krmače s prasadi i nazimcima. Muške nazimce krmača otjera na veću udaljenost kako bi spriječila mogući incest. Tamo oni stvaraju manja muška krda, a jako stari ve-provi žive samotno i pridružuju se

krmačama samo u vrijeme parenja. Parenje divljih svinja nazivamo bu-canjem. Bucanje počinje sredinom jeseni, a traje do početka prosinca. U planinskim krajevima započinje i završava nešto kasnije. Prvo se bu-caju stare krmače, a mlade tek pot-kraj razdoblja. Oplodna sposobnost krmače traje dva dana. Ako krmača u prvom bucanju ne ostane supra-sna, ponovno se pari za približno tri tjedna. Za vrijeme bucanja čuje se ratoborno roktanje i škljocanje kljo-vama razdraženih veprova. Često u borbi vepar polomi kljove, koje po-slije ponovno narastu i brušenjem se oblikuju. Veprovi se pare s više kr-mača, redom kako se koja u čoporu počne bucati.

Nakon bucanja stari se vepro-vi povlače i odmaraju. Divlja svi-nja spolnu zrelost obično doseže u drugoj godini života, a nazimci mužjaka spolno su zreli s devet mjeseci starosti.

Krmača prije prašenja napravi brlog za okot od svježega granja koje je odgrizla u okolini, trave i dru-goga prikladnog materijala. Brlozi mogu biti natkriveni, zbog hladna i vlažna vremena. Broj mladih u leglu ovisan je uvijek o dobi krmače, za-tim o kakvoći staništa i opskrbljeno-sti hranom. Starije krmače donose više prasadi. Prasad siše tri do četiri mjeseca. U dobi od deset do četrna-est dana već sama počinju uzimati hranu (žir, kukuruz).

Povezanost krmače i prasadi traje oko godinu i pol, a za to se vri-jeme krmača ponovno oprasi. Često više krmača, iz više generacija, pra-ve brloge u blizini i nakon prašenja čine zajednicu. Ako naiđe pas gonič, jedna krmača ostaje s prasićima, a ostale tjeraju psa. Na upozoravajući glas krmače na opasnost mladi se pritaje. Bitna je uloga zaštitnih boja. Šarena boja prasadi je maskirna, pa ih tako pritajene i posve mirne teško zamjećujemo u travi i suhu


TEMA BROJA

lišću. Ritam dnevne aktivnosti ovisi o stupnju uznemirivanja u određe-nom području. Cjelodnevni je ritam ravnoteža kretanja, traženja hrane i odmaranja. Sve ovisi o godišnjem dobu, a i o vremenskim prilikama. Visok snijeg prekine aktivnost čak za nekoliko dana. Kišno vrijeme pove-ćava aktivnost jer je povećana po-nuda hrane, primjerice kišnih glista i drugih nematoda, koji su u suhom tlu teško dostupni. Divlje svinje vole kaljužanje i češanje, jer se na taj na-čin bore s nametnicima i insektima.

Prehrana i dodatna prihrana. Divlja svinja je svejed, osim bilj-ne treba i dio hrane životinjskog podrijetla. U prirodi divlja svinja koristi 85 posto hrane biljnog i 15 posto životinjskog podrijetla.

Od biljne hrane 35 posto čine žir i bukvica, 30 posto sjeme poljo-privrednih kultura, 25 posto razli-čiti podzemni dijelovi biljaka i 10 posto zelena paša.

Od poljoprivrednih kultura svinja najčešće jede krumpir, ku-kuruz, zob, raž, pšenicu i druge, a od životinjskoga, sitne glodavce, osobito miševe, zatim strvine svih vrsta osim životinja iz svog okota. Zimski uvjeti, smrznutost tla, du-boki snježni pokrov i nedostatak prirodnih izvora hrane nameću pri-hranjivanje divljih svinja u zimskim mjesecima. Drugi je bitan razlog prihrane na hranilištima da se svi-nje zadrže u šumi i da ih odvratimo od izlaska na poljoprivredne povr-šine. Dnevni obrok odraslih divljih svinja treba biti sastavljen od: ku-kuruza u zrnu 0,3 kg po grlu, čičo-ke 0,5 kg po grlu te zelene mase 0,2 kg po grlu. Za prihranu divljih svinja predviđeno je 120 hranidbe-nih dana (1. studenog – 1. ožujka). Kako je prasad na hranilištima za-postavljena, pomažemo joj tako da se za njih posebno obogaćena hra-na izloži u posebno ograđen pro-stor, u koji zbog uska prolaza starija grla ne mogu ući. Okolo uvijek tre-ba razbacati kukuruz da bi krmače dovele prasad na hranu.

Utvrđivanje starosti. Potreb-no je utvrditi starosnu dob žive div-ljači u prirodi i odstrijeljene divljači, a radi provedbe uzgojnog odstrela, odrediti i spol. Težina odnosno tje-lesna razvijenost nije siguran znak starosti. Moguće je da zreo vepar, star 6-7 godina, teži samo 90 kg, a

da se odstrijeli vepar od 200 kg star 3 godine. Pri procjeni u prirodi dra-gocjena je pomoć ponašanja životi-nja. U skupnim lovovima stari vepar rijetko prati krdo koje ide u smjeru lovaca na čekama, često se pritaji i propusti pogoniče u neposrednoj blizini. Za razliku od procjene u pri-rodi, nakon odstrela moguće je do-sta točno odrediti dob po zubalu. Do navršene druge godine života dob životinja oba spola možemo procijeniti prema stupnju izmjena iz mliječnog u trajno zubalo. Posli-je, kad je zubalo potpuno razvijeno, starost svinja se teže ocjenjuje.

Starost odstrijeljenog vepra ocjenjujemo putem Brandtove me-tode, koja se zasniva na zakonitosti smanjivanja širine sjekača od kori-jena do početka brusne plohe. Ra-zlike u širini sjekača najizrazitije su u mladog vepra, manje u srednjo-dobnog, a u starih grla nema razli-ke. Formula za izračunavanje glasi:

Jednogodišnjak 1,80 6 - 7 godina 1,082 - 3 godine 1,50 7 - 8 godina 1,063 - 4 godine 1,30 8 - 9 godina 1,034 - 5 godina 1,20 9 - 10 godina 1,015 - 6 godina 1,12 iznad 10 godina 1,00

Širina sjekača 1 cm od korijena u mm

Širina sjekača prije početka brusne ploče u mm

Brandtov faktor =

Mjere se uzimaju u milimetrima s točnošću na desetinku milimetra i pod pravim kutom na rast kljove. Za pojedine dobi veprova utvrđeni su sljedeći odnosi:

Lov. Lov divlje svinje spada među najljepše lovačke doživljaje a pritom nije bitno radi li se o poje-dinačnom ili skupnom lovu.

Pojedinačni lov se obavlja šu-ljanjem i pretraživanjem terena psom te dočekom. Divlja svinja je izuzetno oprezna pa je za uspješan lov potrebno, osim obilja sreće, od-govarajuće znanje i izdržljivost. Ako uz tragove ustanovimo otiske zapa-paka ili zapazimo izmet divlje svinje, onda možemo sa sigurnošću zaklju-čiti da su prisutne u lovištu. Pri tra-ganju, lovac mora najčešće koristiti prije svega, sposobnost promatra-nja i osluškivanja uz češća zastajki-vanja i maksimalan oprez. Najvažniji u lovu na divlje svinje, bez obzira na mjesto ili način lova, je pravac vje-tra. Uvijek se kreću uz vjetar, čime provjeravaju zaključke o svojoj si-gurnosti. To možemo iskoristi da im se približimo uz vjetar odgovaraju-ćeg pravca, bez skrivanja.

Preporučljiv je lov dočekom. Za takav lov potrebno je imati od-govarajuću visoku čeku (obično zatvorenu), koja divljim svinjama onemogućava korištenje njihova izvanrednog njuha. Često se koristi hrana za primamljivanje (kukuruz i voće) i kad divljač redovito počne uzimati hranu, onda se za noći s mjesečinom u zasjedi mirno čeka divljač. Kad izađe divljač – često se

čuje „puhanje“ vepra koji njuhom provjerava sigurnost – ne treba odmah pucati. Potrebno je prvo utvrditi starost vepra. Treba sače-kati vepra kapitalca. Trofej starog vepra najcjenjeniji je, jer je do nje-ga u lovu najteže doći. Pojedinačni lov zahtijeva od lovca znanje, spret-nost, iskustvo, sposobnost zapaža-nja, fizičku sposobnost i strpljivost, kao i osjećaj lovačke pravičnosti.

Težina odnosno tjelesna razvijenost nije siguran znak starosti. Moguće je da zreo vepar, star 6-7 godina, teži

samo 90 kg, a da se odstrijeli vepar od

200 kg star 3 godine.

Skupni lov. Ovaj način lova lovi-mo prigonom i predstavlja za onog tko je ulovio i za druge sudionike, vrhunski lovački doživljaj. Lov mora biti dobro pripremljen, a sudionici disciplinirani. U skupnom lovu lovci-ma treba osigurati mogućnost pro-cjene prije pucanja, a to je jedino moguće uz odgovarajuću pregled-nost. Zato su pravila sigurnosti u skupnom lovu da lovce ne smijemo postaviti uz sami rub najveće čisti-ne, već iza odgovarajućeg zaklona uz rub čistine, da lovac smije pucati na divljač samo ako je siguran da time ne ugrožava nečiji život te ne smije napuštati stajalište na koje je raspoređen, prije znaka završetka prigona i dolaska voditelja lova. Ve-ličina prigona ovisi od čitavog niza okolnosti. Manje čistine, koje su sa-stavni dio starijih šuma, svakako bo-lje odgovaraju. U većim i nepregled-nim čistinama ili gustim kulturama, nikad nismo sigurni gdje se nalaze svinje. Čar skupnog lova divljih svi-nja utoliko je veća što svaki sudionik očekuje da će tog dana odstrijeliti svoga vepra „kapitalca“.

Oduševljenje je još veće u sni-jegom pokrivenoj šumi, uz glasove pogoniča i lavež pasa, a vrhunac dostiže kad se oglase puške. Zbor uz vatru je pozdrav lovini i to je za većinu lovaca izuzetan doživljaj.


LOVIŠTE

U prošlom broju načeo sam jednu vrlo delikatnu temu – uzgoj divljači u gateru,

o kojoj se u lovačkim krugovima vode neprekidne rasprave. Postav-ljaju se različite teze, od onih kako se danas lovište ne može zamisliti bez uzgoja u kontroliranim uvje-tima, preko onih koje zagovaraju samo usputno i sporadično dopu-njavanje fonda divljači iz uzgoja, pa sve do onih mišljenja kako je uzga-janje štetno i nepotrebno.

Svatko, međutim, može po slo-bodnoj volji birati poziciju iz silne lepeze modaliteta i mogućnosti uzgoja divlje svinje, jer je ona uisti-nu vrlo pogodna divljač za razmno-žavanje u kontroliranim uvjetima i naseljavanje lovišta iz uzgoja. Tako-đer, različiti su uvjeti od sredine do sredine, različita kultura poimanja, mentaliteti, potrebe… Nije, napo-sljetku, osnovno pitanje uzgoja i fonda divljači, već je osnovno tko i kako gospodari tim resursom. Vid-ljivo je iz tisuću primjera kako je gospodarenje ta odrednica, ta re-levantna aktivnost koja nam zorno

Uzgoj crne divljači

Najbolje rješenje divljač iz vlastitog uzgojaAli, nisu nam potrebni golemi gateri, koji smanjuju ionako male lovne povr-šine. Velika uzgajališta su odraz toga nesretnog konzumerizma, koji danas na sve moguće načine ubija skromnost i toplinu ljudskoga duha.

Blago Lasić

pokazuje jesmo li sačuvali ravno-težu u prirodi i imamo li dovoljno divljači u lovištu.

Dosadašnja iskustvaO uzgajalištima divlje svinje, vr-

stama i tehničkim karakteristikama, procesu i tehnologiji uzgoja ovdje nije riječ. Ovim tekstom „preuzimam“ gotovu, uzgojenu divljač i moguće aspekte njezine daljnje sudbine, mo-guće je reći – „socijalizacije“.

Osobno znam, kad smo kupo-vali divlje svinje iz Posavine, dakle iz ravničarskih krajeva, one su se teže adaptirale na naš krš i sitno ra-slinje. Bile su vrlo pitome, što je za divljač jako loše i nepovoljno. Mi-slim da im ni vrela južnjačka klima nije uopće odgovarala. Prema mo-jim spoznajama, sve su bile nestale tijekom jedne godine.

Uzgoj i kupovina iz dalmatin-skih i hercegovačkih uvjeta bio je mnogo uspješniji i svrhovit, s ob-zirom da su svinje, a kupovali smo prasiće i nazimad, bile naviknute na veće vrućine, bile su jako div-lje i živahne. Nije se, jednostavno, zamjećivalo da su iz uzgoja. Prigo-dom njihova lova, mogla se uočiti istinska lovačka strast, s vrlo mno-go uloženog truda lovaca i pasa.

Za obje ove kategorije vrijedilo je, međutim, isto iskustvo – nepo-bitna pitomost! Svinje iz uzgoja ne prežu od ljudske blizine, od buke motornih vozila i pila, jer su navikle na te signale. Stoga, lako postaju plijen lovokradicama, vukovi ih lak-še progone i hvataju, i najčešće se približavaju poljoprivrednim usje-vima i vinogradima, nanoseći štetu.

Ovdje želim istaknuti jedno stajalište koje prevladava među većinom lovaca s kojima gotovo svakodnevno komuniciram. Nai-

me, priroda (lovište) je bogata vrlo raznovrsnom hranom, posve do-voljnom i povoljnom za rast i razvi-janje crne divljači. Bosanski predjeli uvijek su, i u ljetnim mjesecima, imali dovoljno vode za normalan život svinje. U posljednje vrijeme je hercegovačka lovačka populaci-ja pokazala velik interes za ovu vr-stu divljači, pa se u svim lovištima izgradilo dovoljno velikih lokava, bazena, bunara, čak mini jezera, pa i tu voda više nije ograničavajući čimbenik. Dakako, za velikih suša nužno je voditi računa da lokve i bunari ne presuše. Tada joj se voda treba dovesti, inače će divljač u potrazi za vodom migrirati. Ostaje, dakle, da je ljudski čimbenik jedina i najveća zapreka za rast i opstanak divlje svinje u njezinim prirodnim uvjetima i da joj nije izričita potre-ba uzgoja u gaterima.

Ipak, u današnjim uvjetima stalnoga i prenaglašenoga porasta broja lovaca, te sve užega i ugrože-nijega prirodnog ambijenta, gdje su lovišta sve ugroženija i površi-nom sve manja, bilo bi nemoguće zamisliti održavati ravnotežu u pri-rodi i fond divlje svinje bez uzgoja u gaterima. Uvjeren sam da nam nisu potrebni golemi gateri, koji smanjuju ionako male površine lovišta. Velika uzgajališta su odraz toga nesretnoga konzumerizma, koji danas na sve moguće načine ubija, i u svjetskim okvirima, skro-mnost i toplinu ljudskoga duha. Vidimo to na stotinama primjera, pa nam i lov postaje ono što nije, u silini tih neprirodnih nasrtaja.

S financijskog aspekta, uzgoj divljih svinja vrlo je skup i potpuno neizvjestan i neisplativ posao. Upit-no je i obučavanje pasa goniča u gaterima. Mnogi lovci i kinolozi ni-

ječu uspješnost i učinkovitost obu-ke pasa u zatvorenome, jer su to potpuno različiti uvjeti i za svinje i za pse od onih u slobodnoj prirodi.

Ipak, iskusili smo, gateri imaju i svoje dobre strane. Prvo, oko njih lovci prazne svoje lovačke naboje, tamo se sastaju, razgovaraju, edu-ciraju se, druže se, kuju planove… Drugo, gdje god ima gatera tamo će se uskoro naći i prave divlje svinje, kao da se i one vole družiti, upoznati, pariti, mirisati… Treće, mladi psi se moraju na neki način, barem u osnovi, naučiti i susresti s tom divljači, koja je nepobitno naj-zgodnija za održavanje u jednom lovištu, uz poštovanje naprijed na-vedenih okolnosti.

Uzarićko uzgajališteČitateljstvo je već imalo pri-

liku pročitati o izgradnji gatera u lovištu sekcije Uzarići LD „Mosor“ iz Širokog Brijega, velikoga gatera koji se gradi po projektu i standar-dima stručnjaka za tu oblast. Lovci su prihvatili i usvojili taj projekt, odredila se lokacija, a Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodo-privrede i šumarstva dalo je poti-cajna novčana sredstva, zapalila se istinska vatra koja treba podgrija-vati proces izgradnje. Predsjednik sekcije Uzarići Ivan Primorac an-gažirao je nekoliko vrsnih majsto-ra-lovaca koji neumorno podižu mreže i utvrđuju kolce, ugovorio je matične primjerke za rasplod i može se očekivati već ovoga pro-ljeća prirast i uzgoj po nekim na-prednijim uvjetima i standardima. Planirana je izgradnja jednoga malog platoa za posjetitelje, vi-soka promatračnica, dva bunara s lokvama za kaljužanje, jedna pro-lazna staza, dvije automatske hra-nilice, skladište za hranu…

Očekivanja lovaca za nekakvu gospodarsku održivost i isplati-vost kroz uzgoj crne divljači u ga-terima vjerojatno se neće ostvariti. Za ljubav divljači i lovstva, među-tim, možemo nešto i žrtvovati, ako se za to odlučimo i o tome se dogovorimo. Pogotovo danas, kad svjetski proces recesije drma sve pore života, moramo se daleko više okrenuti radu, aktivnostima i doprinosu u smislu racionalnoga ponašanja i štednje novca, ma ot-kuda ga očekivali.


LOVIŠTE

Naziv predator potječe iz latinskoga jezika i prevodi se u hrvatskom jeziku kao

grabežljivac. Za taj pojam treba imati valjano obrazloženje. Sve više lovačkih pisaca ne želi rabiti taj izraz, jer u beskonačnom hra-nidbenom lancu svaka životinj-ska vrsta je za neku drugu živu vrstu jednostavno grabežljivac, računajući i biljni svijet i živući organizam. Pa smo mi lovci vjero-jatno to malo ublažili, nazivajući grabežljivce predatorima, premda se zna da grabežljivca određuje njegov položaj prema štetnosti, odnosno korisnosti u ime lovaca. Oni su najvjerojatnije nazvani gra-bežljivcima, što ubijaju i grabe više nego što im je potrebno, mnogo više nego što mogu pojesti.

Uloga grabežljivaca u lovištu

Rekoh, u beskonačnom hranid-benom nizu svaka životinjska vrsta predstavlja hranu za neku drugu vr-stu, a najčešće i za samoga čovjeka. U našim lovištima, najčešći grabe-žljivci su: vuk, čagalj, lisica, kuna, tvor, lasica, divlja mačka, psi i mač-ke lutalice, sve vrste orlova, sova…

Lako ćemo uočiti činjenicu da su među grabežljivcima sisavci iz porodice zvijeri i oni iz porodice ptica – pernate životinje. U grabe-žljivce iz porodice zvijeri namjerno nisam ubrojio medvjeda, koji tamo

Predatori u lovištu – štete i korist

Nezamjenjiva uloga u održavanju prirodne ravnotežeBilo bi vrlo pogrešno i nestručno kazati, kako su grabežljivci štetni i nepotrebni, kakav stav, naža-lost, imaju mnogi prema ovim životinjama, pa ih bespoštedno i nekontrolirano uništavaju. Nesta-nak ili radikalno smanjen broj bilo koje vrste pre-datora u jednome lovištu, značio bi ozbiljno i štet-no remećenje prirodne ravnoteže.

Blago Lasić

po svojoj klasifikaciji spada. On, uistinu, zna ponekada biti opasan grabežljivac, praveći štete i na div-ljači i kod stočara, pčelara, voćara… Osim polarnoga medvjeda, koji je isključivi mesojed, svih sedam ostalih vrsta su pretežito biljoje-di (u rasponu od 70 do 90 posto). Osim toga, sve vrste su, koliko mi je poznato, jako ugrožene vrste, radi čega ih i ne tretiram kao predatore!

Prirodni „selektori“Bilo bi vrlo pogrešno i nestruč-

no kazati, kako su navedeni gra-

bežljivci štetni i nepotrebni, kakav stav, nažalost, imaju mnogi prema navedenim životinjama, pa ih bes-poštedno i nekontrolirano uništa-vaju, odstrjelom ili na neki drugi način, često i na krajnje nehuman. Držim da se i zakonski propisi nisu dovoljno precizno odredili prema ovom pitanju.

Istina je da nam često grabe-žljivci ispred nosa uzmu divljač, ali to ne znači da su nepotrebni. Netko je davno izrekao krasnu sintagmu o predatorima kao nezamjenjivim sanitarcima u lovištu. Sve bolesne, ranjene, sakate, nesposobne za ra-splod, uginule i sl. primjerke divljači, grabežljivci koriste za svoju ishranu, čisteći lovište od onih primjeraka koji nisu za napredak. Na taj način vrši se savršena prirodna selekcija u korist zdravih i naprednih jedinki i vrsta. Nestanak ili radikalno sma-

njen broj bilo koje vrste predatora u jednome lovištu, značio bi ozbiljno i štetno remećenje prirodne ravno-teže, za koju se mi lovci kunemo u smislu njezina održavanja. O tome svaka udruga mora voditi računa.

Postavlja se pitanje, kolika je optimalna brojnost grabežljiva-ca u jednome lovištu. Naravno, tu kategoriju određuje fond divljači konkretnoga lovišta. Ako nam je lo-vište prazno, mislim na stanje ispod procijenjenoga matičnog fonda divljači u lovnogospodarskoj osnovi konkretnoga lovišta, onda nam nisu

potrebni ni predatori. Vrlo je teško to procjenjivati, ali domaći lovci s iskustvom to vrlo točno i precizno znaju. Osim toga, sami grabežljivci se u takvim slučajevima povlače, migriraju, tražeći nove žrtve.

U slučaju procjene, gdje preda-tori čine tolike štete, uništavajući i matični fond i višak predviđen za odstrjel, onda se poduzimaju ra-zličite mjere i koraci u cilju njihova dovođenja u normalnu – optimal-nu brojnost. Sve je to teško i u prak-si učinkovito provoditi i balansirati. Navest ću samo primjer vuka: U Republici Hrvatskoj je zaštićena ži-votinja i zabranjeno ga je lovcima odstrijeliti, a kod nas je u statusu lo-vostajem zaštićene divljači i mužjak se može loviti tijekom cijele godine. Stoga, vukovi mogu bez problema u Hrvatskoj „potražiti i dobiti azil“. Vjerojatno je to utjecalo na stanje u


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

tara. Takvog rasipanja ne bi se po-sramio ni bolji karabin, a ovdje je samo riječ o umetnutoj cijevi.

Učinak na divljači jako je do-bar. Svi odstreli identični su kate-goriji i kalibru zrna.

Moje osobno iskustvo s umet-nutim cijevima nije veliko, iako imam jednu (dobio sam je od pri-jatelja na korištenje) i to za puš-ku kal. 12, a umetnuta cijev je u

kalibru 222 Rem. Nisam je puno koristio u lovu, osim što sam je nedavno, za ovu priliku, testirao na raznim metama i daljinama. Rezultati moga, nazovimo ga malog ispitivanja, naprosto su me očarali. Preciznost pogodaka je visoka. Učinkovitost na metu također razmjerna kalibru, a upu-canost nakon nekoliko vađenja (rasklapanja) je 100 posto.

Što reći nego da novac utrošen u ovaj Krieghofov cijevni umetak nije uzalud bačen. Testiranja su pokazala da je riječ o vrlo upotrebljivom oruž-ju, koje zbog visoke cijene ne mora biti sastavni dio vaše puške.

Cijene umetnutih cijevi kreću se od 300 eura (one kraće, 22 cm), pa sve do 900 eura (one dugačke, od 65 cm), što ovisi o imenu proi-zvođača i jačini kalibra.

Ako pak posjedujete bilo koju kombiniranu pušku i u mogućno-sti ste nabaviti jedan od nekoliko vrsta umetnutih cijevi, investicija vas zasigurno neće razočarati. Vaša puška, osobito triling (tro-cijevka), poprimit će jednu novu dimenziju univerzalne puške s tri mogućnosti izbora hica, koji će vam zasigurno pružiti velike užit-ke i mnoge lijepe trenutke u lovu.

Umetnuta cijev u pušku bokericu

Umetnute cijevi marke Krieghoff - EL 22 i EL 44

našim lovištima, gdje vuka imamo jako mnogo i pravi nam velike štete na divljači kao i stočarima.

Štete od predatora Rekao sam nešto o ulozi i kori-

snosti predatora u lovištu, a sada ću nešto o štetama koje nam na-nose, premda lovačka populacija dobro zna o kakvim se štetama radi, radi čega ih najčešće i na-zivamo štetočinama. Odmah ću kategorički ustvrditi: predatori su štetočine ukoliko su prekobrojni u lovištu, ali ako vodimo računa o

Vuk - predator na vrhu hranidbenog lanca


LOVIŠTE


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

tara. Takvog rasipanja ne bi se po-sramio ni bolji karabin, a ovdje je samo riječ o umetnutoj cijevi.

Učinak na divljači jako je do-bar. Svi odstreli identični su kate-goriji i kalibru zrna.

Moje osobno iskustvo s umet-nutim cijevima nije veliko, iako imam jednu (dobio sam je od pri-jatelja na korištenje) i to za puš-ku kal. 12, a umetnuta cijev je u

kalibru 222 Rem. Nisam je puno koristio u lovu, osim što sam je nedavno, za ovu priliku, testirao na raznim metama i daljinama. Rezultati moga, nazovimo ga malog ispitivanja, naprosto su me očarali. Preciznost pogodaka je visoka. Učinkovitost na metu također razmjerna kalibru, a upu-canost nakon nekoliko vađenja (rasklapanja) je 100 posto.

Što reći nego da novac utrošen u ovaj Krieghofov cijevni umetak nije uzalud bačen. Testiranja su pokazala da je riječ o vrlo upotrebljivom oruž-ju, koje zbog visoke cijene ne mora biti sastavni dio vaše puške.

Cijene umetnutih cijevi kreću se od 300 eura (one kraće, 22 cm), pa sve do 900 eura (one dugačke, od 65 cm), što ovisi o imenu proi-zvođača i jačini kalibra.

Ako pak posjedujete bilo koju kombiniranu pušku i u mogućno-sti ste nabaviti jedan od nekoliko vrsta umetnutih cijevi, investicija vas zasigurno neće razočarati. Vaša puška, osobito triling (tro-cijevka), poprimit će jednu novu dimenziju univerzalne puške s tri mogućnosti izbora hica, koji će vam zasigurno pružiti velike užit-ke i mnoge lijepe trenutke u lovu.

Umetnuta cijev u pušku bokericu

Umetnute cijevi marke Krieghoff - EL 22 i EL 44

njihovoj optimalnoj brojnosti, pri-roda ne može i ne smije ostati bez grabežljivaca. Ovdje ću kao izuze-tak navesti pse i mačke lutalice, koji u neposrednoj blizini naselja vrlo lukavo i podlo čine velike šte-te, o čemu lovci najčešće ne vode dovoljno računa.

Vukovi „prešli granicu“Postoji mišljenje da će grabe-

žljivci teško dohvatiti zdravu div-ljač, međutim to je pogrešna teza. Oni su prirodno obdareni nevjero-jatnim repertoarom sposobnosti i trikova koji ih spašavaju od izumi-ranja. Navoditi za svaku vrstu pre-datora njihove vještine, zahtijevalo bi silan prostor i trud pa ću kazati samo nešto o posljedicama.

Tko u lovištu ima višak predato-ra, taj ima manjak plemenite divljači!

Vukovi i čagljevi su pravi nepri-jatelji za krupnu divljač svih vrsta. Nije potrebno ni govoriti koliko štete nanesu crnoj divljači, divo-kozama, pogotovo srnećoj divljači. Osobito su opasni u zimskim uvje-tima i u vrijeme reprodukcije, kada stradava mladunčad. U mnogim lovištima se tek na proljeće, nakon kopnjenja snijega, mogu prebrojiti

kosturi divljači nastradale od pre-datora. Mislim da je vučja popula-cija u našim lovištima već poodav-no prešla podnošljivu granicu, i da nam na krupnoj divljači pravi nesa-gledive štete. Ono što ne požderu, to rastjeraju iz lovišta. Nestanak divljih svinja iz hercegovačkih lo-višta je najvećma posljedica vučjih gozbi i proganjanja. Neki dan su u Blatu nađeni leševi troje nazimadi koje je donijela rijeka, a „progutala“ ih je najvjerojatnije nakon proga-njanja od čopora vukova.

Na sitnijoj divljači, pogotovo zečjoj i svim vrstama pernate, ne-procjenjive štete prave: lisica, kuna, tvor i divlja mačka. Mladi zečevi i sva gnijezda praktično su osuđeni na nestanak zbog viška grabežlji-vaca. U mnogim lovištima udruga, članica našega saveza, nestanak zeca je, prije svih razloga, baš u viš-ku grabežljivaca. Siguran sam da je tu kuna bjelica na prvome mjestu. Istina je da su tu još i bolesti, zaga-đivanje okoliša, pesticidi…

Po našim poljima i goletima predatori pernate vrste – orlovi, so-koli, sove i drugi također su velika napast, i osjeća se i njihova prena-pučenost.

Okolo jezera, rijeka i potoka, svako jutro može se naći razbacano perje barske divljači koja stradava od tih predatora.

Bitan je broj predatoraPredatori imaju još jednu štet-

nu funkciju, a to je prenošenje razli-čitih zaraznih bolesti koje se često prenose na domaće životinje, pa i na ljude (bjesnilo, šuga…).

Na koncu, valja kazati nekoliko riječi o kontroli predatora. Prije sve-ga, valja sa sigurnošću utvrditi koji je broj predatora, je li na normalnoj razini ili ih ima viška. To nije teško zaključiti kroz proces prebrojavanja divljači, praćenje zimskih tragova na snijegu ili poslije kiše, praćenje u vrijeme parenja, promatranjem od strane lovočuvara… Lovnici i drugi dužnosnici, kao i svaki lovac ponaosob, dužni su stalno proma-trati stanje u lovištu i na taj se način može s velikim postotkom sigur-nosti utvrditi stanje svake divljači, pa i predatora. Prikupljanje poda-taka od strane lovočuvara i lovaca ima za cilj postavljanje relevantnih osnova za izradu godišnjih planova gospodarenja i odstrjela, u čemu svoje bitno mjesto ima i uništava-

nje viška grabežljivaca. Priroda bi se sama pobrinula

za očuvanje ravnoteže i svake vrste divljači bilo bi dovoljno, bez obzira na broj grabežljivaca. Jedini veliki problem je čovjek, grabežljivac bez premca, i on najviše narušava rav-notežu svojom nezajažljivom po-hlepom. Na tome moramo raditi!

Postoji mišljenje da će grabežljivci teško dohvatiti zdravu divljač, međutim to je

pogrešna teza. Oni su prirodno obda-reni nevjerojatnim repertoarom spo-sobnosti i trikova koji ih spašavaju od izumiranja.

Tko u lovištu ima višak predatora, taj ima manjak

plemenite divljači!


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

Mladen Bešlić

Europska lovačka praksa pokazala je golemu učin-kovitost olovnih kugli za

lov divljih svinja. Na temelju po-znate njemačke kugle „Brenne-ke“, razvijen je veći broj sličnih projektila. Osobito su poznatim postale talijanske konstrukcije „Gualandi“, „Solengo“ i „Farandi“, također i svjetski priznati proizvo-đači kao „Federal“, „Winchester“ i „Remington“. Ove kugle izuzetno su precizne do udaljenosti od ne-kih 60 do 65 metara. Neke od njih, primjerice „Farandi“, smatraju se najučinkovitijim iz ove klase u svi-jetu.

Stariji modeli kalibarnih ku-gli (kao što je kugla „Ideal“ i njoj slične), zbog toga što nisu bile stišljive, nisu se smjele pucati iz čokiranih cijevi, jer se pri nailasku na suženja stvaraju opasni potisci, što je moglo dovesti do oštećenja ili prskanja cijevi. Radi toga je na starim puškama iz doba tih kugli, ukoliko su im cijevi bile čokirane, stajalo upozorenje da nisu za ku-glu (Nicht fűr Kugel).

Proizvodnja i uporaba ovakvih kugli davno je odbačena. Novo-konstruirane kugle pokazale su se balistički superiornije, a svaki od modela ima neku vrstu rebara od mekanog olova i mogu se bez ikakve bojazni pucati iz cijevi s naj-užim čokovima.

Balistički stručnjaci tvrde da je ispaljivanje bilo kojega pojedinač-nog projektila iz puške sačmarice najpreciznije i najučinkovitije iz cijevi cilindričnog bušenja, dakle bez čokova, i da one daju najbolju grupu pogodaka.

Napori stručnjaka da udovolje lovcima u pogledu prohtjeva za produženim i učinkovitim hitcem

Potkalibarne kugle – velika preciznost u grupiranju pogodakaBez obzira na dobra, zapravo poboljšana svojstva potkalibarne kugle, svima onima koji žele maksi-malne performanse u lovu divlje svinje, savjet je da se drže pojedinačnih kugli tipa „Brenneke“ ili nekih drugih već oprobanih marki jer su za sada apsolutno najbolje. Iskustvo nas uči da ne trebamo težiti nečemu za čime nemamo potrebu.

Košuljica zaostaje, projektil nastavlja

Za razliku od ovih kalibarnih kugli, to jest kugli čiji je promjer jednak unutarnjem promjeru cijevi, postoje i novokonstruirane i zovu se potkalibarne kugle, to jest imaju promjer manji ne samo od unutar-njeg promjera cijevi nego i od naj-većega mogućeg suženja čoka.

Potkalibarne kugle koje se proizvode i koriste u novije vrije-me također se mogu pucati iz čo-kiranih cijevi.

Po svojim balističkim odlika-ma, ova kugla se ne može mjeriti s drugim, na početku spomenutim kuglama, jer mnogo brže gubi br-zinu i samim tim udarnu energiju, a time je i moć prodiranja u tijelo divljači manja.

Svjetski stručnjaci i proizvo-đači streljiva, posebno kugli, u želji da svojim potrošačima kon-struiraju baš takvu kuglu koja će zadovoljiti njihove prohtjeve i želje za produženim i učinkovitim hicem, proizveli su potkalibarnu kuglu s plastičnim stabilizatorom pričvršćenim uz kuglu tako da

predstavlja njezin integralni dio. Čitava konstrukcija po svemu sliči na zrna tipa „Brenneke“ uz koje je pričvršćen filcani čep. Uz ovakvu kuglu obvezno ide i plastični čep čašastog oblika, koji odlično za-klapa cijev pri opaljivanju metka i maksimalno prenosi potisak ba-rutnih plinova na kuglu sa stabili-zatorom. Ovo poboljšanje u vidu stabilizatora upadljivo mijenja ba-lističke odlike kugle tako da se ona čak može mjeriti s nekim od stan-dardnih nesferičnih pojedinačnih zrna za sačmarice.

Zrno potkalibarne kugle na-kon opaljivanja putuje kroz pušča-nu cijev u plastičnoj košuljici. Na-kon izlaska iz cijevi, na određenoj udaljenosti, zbog potiska zraka na njegove aerostatične dijelove, ko-šuljica zaostaje a projektil nastav-lja dalje sam do cilja.

Posebno treba istaknuti nje-zinu veliku preciznost u pogledu grupiranja pogodaka, u čemu čak nadmašuje mnoge standardne projektile drugoga tipa.

Potkalibarne kugle (napome-nimo da ima razlika od proizvođa-

ča do proizvođača) iz cilindričnih cijevi na 50 metara daju grupu pogodaka promjera 5 do 10 cen-timetara, a na 100 metara udalje-nosti (od ispaljenih 30 projektila) promjera 10 do 15 centimetara, tj. najudaljenije točke pogodaka ne prelaze 20 centimetara.

Ipak, bez obzira na ovako do-bra, zapravo poboljšana svojstva potkalibarne kugle, svima onima koji žele maksimalne performanse u lovu divlje svinje savjet je da se drže pojedinačnih kugli tipa „Bre-nneke“ ili nekih drugih već opro-banih marki jer su za sada apso-lutno najbolje. Iskustvo nas uči da ne trebamo težiti nečemu za čime nemamo potrebu. Upotrebljava-ti naboje kojima ćemo gađati na udaljenosti većoj od 100 metara (iz sačmenog oružja), a pri tome biti maksimalno učinkovit, čista je iluzija. Zbog propisane težine zrna i njoj recipročne količine barutnog punjenja, ni u kojem slučaju neće-mo dobiti bolje rezultate niti veću daljinu, a lovcima je poznato o ko-jim se to daljinama radi.

Razni tipovi kugli, među njima nalazi se i jedna podkalibarna

Grupacija pogodaka potkalibarne kugle kalibra 12/70 ispaljenih s udaljenosti

od 75 m. Krug je promjera 15 cm.


LOVAČKO ORUŽJE I STRELJIVO

Osnivač tvrtke, Wilhelm Bre-nneke (1865. – 1951.), po-svetio je osobitu pozornost

brzom i efikasnom odstrjelu divlja-či. Iscrpno istražujući smjerove pu-tanje zrna, osigurao je da se divljač ne izlaže nehumanoj i mukotrpnoj smrti. Svoja istraživanja i konstruk-cije zrna temeljio je pretežito na praksi lova divljih svinja. Original-no Brenneke streljivo već se sto godina dokazuje u praksi. Ponuda mu se stalno mijenja, proširuje, ali

Brenneke zrno – sinonim za punjenja lovačkog strjeljiva

U središtu lovačke preciznostiMladen Bešlić

nikad na račun kvalitete. Njegova poznata streljiva su TIG i TUG, ili pak, na njima ispisani simboli hra-stova lista.

Zbog porasta broja crne div-ljači, u Europi su sve češće i veće hajke, odnosno organizirani lovovi. Hitac na divljač u bijegu zahtijeva i veću opreznost lovca, ali nedvoj-beno i veću sigurnost, kao i sigurno rukovanje sačmaricom ili kombini-ranim oružjem.

Pojedini modeli Brenneke zrna, kao Gold ili Silver te najnovije Sabot zrno, koriste se na udaljenosti do 100 ili pak više metara. S obzirom da Brenneke daje tek pola brzine leta klasičnog metka, točnost po-gotka ovisi o procjeni pretjecajnog puta vepra u trku, što svakako tre-ba intenzivno vježbati. Preciznost

Kalibar 12/76 MAGNUM

Udaljenost (m) 0 25 50 75 100

V (m/s) 510 454 404 363 334

Energija (J) 3641 3641 2285 1845 1562

Putanja zrna – 5,0 + 0,6 + 3,3 + 2,7 – 3,6

Balistički podaci Kalibar 12/70

Udaljenost (m) 0 25 50 75 100

V (m/s) 460 410 368 336 314

Energija (J) 2962 2353 1896 1581 1380

Putanja zrna – 5,0 + 1,5 + 4,3 + 2,7 – 4,4

Evo i nekih balističkih podata-ka za jedno od trenutačno najtra-

ženijih potkalibarnih zrna u Europi – Brenneke RUBIN SABOT.

Trenutno najtraženije u Europi, Brenneke Super Sabot

Brenneke metka je nepobitna. Pro-mašaj se može svesti na pogrešku lovca ili na manu lovačke puške.

Normativi zrna ukazuju na okolnosti rasipnog kruga kod hit-ca, koji kod 5 metaka na 50 metara treba iznositi oko 10 centimetara. To vrijedi i za kombinirano oružje. Kod trocijevki, ukupni rasipni krug smije biti maksimalno do 15 cen-timetara.

Brenneke se probio na tržište zbog primijenjenoga sustava stre-lične konstrukcije. Sva filozofija je u primjeni principa strelične kon-strukcije metka. Metak se u svome letu stabilizira i postiže optimalan učinak pri pogotku. Zbog toga je Brenneke postao sinonim za sva puščana punjenja lovačkog strjelji-va u svijetu.Najpopularniji Brenneke proizvod - kugla za puške sačmarice


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

Lovačko društvo „Lještarka“ iz Kiseljaka, iz istoga je onog Kiseljaka iz kojega potječe

poznata ljekovita mineralna voda Sarajevski kiseljak. Prije rata, ova je voda bila skoro jedina mineralna voda u trgovinama i ugostiteljskim objektima na našem području. Sada tih voda ima mnogo i pod raznim imenima, ali Kiseljak je ipak Kiseljak.

Kiseljak je pitomo mjesto, „smješteno“ s obje strane magi-stralnog puta Sarajevo – Busovača, u dužini 30-ak kilometara. Bilo je to omiljeno izletište imućnijim Sa-rajlijama, pa se, osim radi ljekovite vode, ovamo rado i u lov dolazilo. Relativno malim prostorom, nekih 15-ak tisuća hektara, protječu i tri rijeke (Fojnica, Lepenica i Krešev-ka), koje su bile bogate potočnom pastrvom i lipljenom, pa je i ribolov „cvjetao“. Postoji ovdje i priča koja se odnosi na lov za austrougarske vladavine. Stari lovac Čolaković, iz sela Svinjareva, kaže da se u to doba lovna sezona otvarala na ro-đendan cara Franje Josipa, a zatva-rala kad prestane hora, a u lov se moglo svakog dana.

Korektna suradnjaKako su se ovdje mijenjale vlasti,

tako se mijenjao i ustroj kiseljačko-ga lovstva. Godine 1923. djelovalo je Savezno lovačko društvo Fojnica, za mjesta Fojnicu, Kiseljak i Kreševo, sa sjedištem u Fojnici. Prvi predsjed-nik bio mu je Josip Ćurić, učitelj iz Kiseljaka. Poslije Drugoga svjetskog rata mijenja mu se ime u Sresko lovačko društvo, ali i ono nestaje s ukidanjem srezova. Godine 1953. utemeljuje se Lovačko društvo „Ki-

LD „Lještarka“, Kiseljak: POPRAVLJA SE I OBNAVLJA STRADALO U RATU

Rat je učinio svoje, pa sada nema niti jedne divljači koja je postigla svoj kapacitet. A s obzirom da je lovište relativno dugo i usko, pa nema većih lovnih površina, da je isprepleteno komunikacijama i gos-podarskim objektima, da se šuma intenzivno eksploatira, te da mir u lovištu ugrožavaju izletnici i bera-či šumskih plodova i ljekovitog bilja, jasno je da za miran uzgoj divljači ovdje nema potrebnih uvjeta.

Dobroslav Vrdoljak

seljak“, a 1970. „kršteno“ je u Lovač-ko društvo „Lještarka“. Društvo je ime dobilo po lještarki, maloj i vrlo lijepoj planinskoj koki, koje je tada ovdje bilo u izobilju, a i danas je ima u zadovoljavajućem broju.

Lovište LD „Lještarka“ proteže se lijevo i desno od spomenutoga ma-gistralnog puta u dubinu od 3 do 10 km, a na nadmorskoj je visini od 468 do 1.250 m. Na području općine Ki-seljak postoje dva lovačka društva: „Lještarka“, sa 150 članova, i „Za-hor“, s 90 članova. Suradnja među njima je dobra i nemaju posebnih problema, osim što, kao zajednički problem, imaju krivolov. Problema

nema ni s ostalim susjedima (Viso-ko, Sarajevo, Hadžići, Kreševo, Foj-nica i Busovača). Godišnja lovačka članarina je 100 KM. Obveza lovaca je 5 radnih dana u lovištu, te sudje-lovanje u akcijama na uništavanju štetočina u lovištu. Nemaju stalnog uposlenika, a potrebne poslove obavljaju volonterski ili uz minima-lan honorar. Financijski, Društvo do-bro stoji, jer ostvaruje i prihode od iznajmljenoga ugostiteljskog dijela Lovačkog doma. Zvanje počasnog člana do sada je dobilo 10 ovdaš-njih lovaca. U članstvu još nemaju ljepšeg spola, tj. lovica, ali se i tomu uskoro nadaju.

Nema mira za divljačPrije rata, u lovištu je bio opti-

malan broj nekih vrsta divljači. Ali, rat je učinio svoje, pa sada, 15-ak godina poslije, još nema niti jedne divljači koja je postigla svoj kapaci-tet. S obzirom da je lovište relativ-no dugo i usko, da se proteže uz-duž komunikacije i da nema većih lovnih površina u jednom komadu (bar 3.000 ha), nema ni mogućnosti za intenzivniji uzgoj neke vrste lov-ne divljači. Lovište je isprepleteno komunikacijama i u novije vrijeme raznim privrednim i poljoprivred-nim objektima, a šumska područja su podvrgnuta intenzivnoj eksplo-

Iako nema uvjeta za intenzivniji uzgoj divljači, ipak se ima što loviti

Bitno im je što prije dobiti lovište na gospodarenje



ataciji, pa za miran uzgoj divljači nema posebno dobrih uvjeta. Osim toga mir u lovištu ugrožavaju izlet-nici, berači šumskih plodova, ljeko-vitog bilja, itd. Ali, brigom dobrog domaćina uspijeva se u lovištu održati relativno dobar broj zeca, lisice, trčke, lještarke, divljega golu-ba, patke, guske, šljuke, srne i divlje svinje. Zeca je sve manje, pa divlja svinja postaje glavnom i najomilje-nijom lovnom divljači u Kiseljaku, iako nema svojih stalnih staništa i više je u prolazu. Prihranjivanjem se uspije tu i tamo zadržati, ponekad i duže vrijeme. U ovdašnjem gateru za divlje svinje „stanuje“ 5 krmača i jedan vepra. Cilj ovoga projekta je puštati mladu prasad u lovište, što, za sada, ide uspješno. Srne je ovdje zaista malo, pa je lov srnja-ka zabranjen, sve dok se njegovo brojno stanje znatno ne poveća. Medvjeda također ovdje nema, jer ovo lovište nema optimalne uvjete za njegov opstanak. Vuk se rijetko viđa, ali ipak tu i tamo navrati, ali je zato lisica stalan „gost“ u lovi-štu. Samo prošle lovne sezone od-

strijeljeno je više od 40 lisica. Psi i mačke lutalice prava su napast u lovištu, pa se njihovu svođenju na podnošljivu mjeru poklanja dužna pozornost. Do sada nije bilo pojave bjesnila ili neke druge bolesti div-ljači u lovištu.

Suzbijanje krivolovaKrivolov je bio i ostao prateće

zlo lovstva, i vjerojatno će to još dugo biti. Atavizam je još uvijek prisutan kod izvjesnog broja lova-ca, odnosno krivolovaca. U proš-lom broju ovoga lista pisano je o borbi protiv krivolova, baš na ovom području. Lovci, policija i sudstvo uvezali su se, odlučni da smanje krivolov, ali do sada nisu postignuti značajniji rezultati. Najteže je, za-pravo, kontrolirati krivolov na gra-ničnim područjima, a upravo su tu staništa najplemenitije divljači. Tu se povezuju krivolovci iz susjed-nih društava i onda zajedno haraju duž granice. Dobro su opremljeni i obaviješteni. Imaju suvremena terenska vozila, oružje, mobilne uređaje, reflektore za noćni lov, itd.

Razmišljaju u „Lještarki“ da uposle kvalificiranog lovočuvara, što bi, uz policijsku i sudbenu pomoć, sigur-no dalo bolje rezultate.

Kinološka aktivnost „u minusu“

U Društvu je nekoliko kinološ-kih sudaca, pa je rad na kinološkom planu, ranije, bio dosta dobar. Orga-nizirane su smotre, izložbe, revije, prijavljivana su legla, ocjenjivani su psi... No u posljednje vrijeme došlo je do izvjesnog zastoja. Neki dojuče-rašnji aktivni suci su se povukli i ne sudjeluju u radu. Nema kinološkog kluba, niti ima kinološke sekcije u Društvu. O kinološkim potrebama vlasnika lovačkih pasa jedino se i dalje brine kinološki sudac Jedinko Ivanković. Ovdašnju kinološku ne-aktivnost neki povezuju s općenito smanjenim entuzijazmom, a neki s lošim stanjem u bh. kinologiji, jer se raniji dogovori i sporazumi opo-vrgavaju i pravi se razdor u vodstvu Unije kinoloških saveza.

Lovački dom za ponosLovno-uzgojni objekti su, prije

rata, imali prioritet u gradnji i bilo ih je posve dovoljno u lovištu. Hra-nilišta raznih vrsta, solila, prilaznih staza... bilo je posvuda. Gradili su se i potrebni lovno-tehnički objekti. Svih 5 sekcija imalo je svoje lovačke kolibe, a gradile su se čeke i proma-tračnice. Sve je to u ratu stradalo i sve se to sad polako obnavlja i po-pravlja. U ratu je stradala i lovačka kuća u Gromiljaku, koja je služila umjesto lovačkog doma. Godine 1996. odlučeno je da se gradi lovač-ki dom, negdje u gradu. Lokacija i potrebna dokumentacija bila je tu,

pa je gradnja ubrzo počela. Tadaš-nji predsjednik Društva, Antun Bla-žević, zarekao se da će za njegova mandata dom biti izgrađen. Tako je i bilo, što uz pomoć gospodarstve-nika Kiseljaka, što uz pomoć op-ćinskog načelnika Ramljaka. Ovim domom mogu se ponositi sadašnji lovci, ali i budući naraštaji, jer ova-kav objekt ima malo koje društvo u našem Savezu.

Ciljevi i zadatciRazgovarajući s predsjednikom

Društva Josipom Markovićem i tajnikom Radom Tomićem, saznali smo i što posebno planiraju raditi u idućem razdoblju. Predsjednik je bio jasan:

– Sad nam je bitno dobro se organizacijski i materijalno pri-premiti za koncesiju lovišta, da se konačno zna titular lovišta pa da se počne s planskim obnavljanjem i ulaganjem u njega. Trebamo više poraditi da se brojno stanje divlja-či dovede na predratno stanje. Pla-niramo izgradnju jednoga manjeg strelišta za gađanje glinenih golu-bova, što bi još više aktiviralo one mlađe, koji ionako stalno sudjelu-ju u tim aktivnostima, ali na tuđem terenu. Dobro surađujemo s ribo-lovcima i s ekološkim udrugama, jer nam je cilj zajednički – sma-njenje zagađenosti voda i lovišta. Za visoki lovni turizam nemamo uvjete, ali za lovne aktivnosti, po-sebice s ribolovcima i planinarima, postoje objektivne šanse, na čemu će se više raditi. S lovačkom mla-deži i sada organizirano radimo, ali se tu, objektivno, može više napra-viti, pa će dio budućih aktivnosti biti u tom smjeru.

Lovački dom na ponos kiseljačkih lovaca

Panorama kiseljačkog lovišta



U nedjelju 4. siječnja 2009. LU „Kuna“ iz Domaljevca organizirala je lov štetoči-

na u polju Luke, trenutačno našim prostorom najbogatijim divljači. Upravni odbor Udruge donio je odluku da svaki drugi lov štetoči-na bude zajednički, odnosno da u njemu sudjeluju sve tri grupe. Tako se mogu bolje pripremiti i pogon i čeke, što onda ostavlja manju mo-gućnost štetočinama da ostanu u polju i prave štete.

Na šljunčari lovnika prve gru-pe Mile Lucića, jedan do drugoga, iskupila su se 43 lovca, što je dalo naslutiti da će lov biti „jak“. Podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa krenula je na čeke, a druga je, na-kon kraćeg vremena i dojave da je čeka spremna, krenula u pogon. Zbog većega broja lovaca, čeke su postavljene suprotno od uobičaje-nih, pa je i pogon bio takav.

Već nakon nekoliko stotina me-tara, pao je prvi „lijan“, hitcem lovca u pogonu. Svoje su „odradili“ i lovci na čekama, odstrijelivši četiri lisice. Dakle, ukupno pet. Samo se jedna „lija“ uspjela „izvući“, ali je i ona bila pogođena i sutradan pronađena.

U kratkoj stanci, svi su se složili

LU „Kuna“, Domaljevac: LOV ŠTETOČINA

Lov redovit, ulov (ne)redovitLovro Ivić

da je lov odlično krenuo. Ali je tre-balo krenuti dalje. Lov nije bio go-tov, ostalo je još više od pola polja. A baš u tom dijelu polja, dan prije, grupa lovaca, loveći patke, primi-jetila je divlje svinje u „ilegalnom“ prelasku iz Hrvatske u BiH. Lovci su, istina, uspjeli „spriječiti“ jednu svinju u „ilegalnom“ prelasku granice, ali

se šuškalo da bi ovdje moglo biti „ilegalaca“ koji su uspjeli pobjeći na-šim „graničarima“, pa smo dodatno „otvorili oči“ odmah na startu dru-goga pogona. Pokazalo se, oprav-dano. Ubrzo smo „naletjeli“ na vepra „ilegalca“. Odjeknuli su pucnji, ali je naš „ilegalac“ pao tek nakon šestog. Odstrijelio ga je Zoran Lukač, koje-

mu ovo nije bio prvi vepar, ali mu je bio prvi iz sačmarice.

Kad je lov završio, krenuli smo u lovačku kuću, bilo je vrijeme ručka. Usput smo svratili izvagati „ilegal-ca“. Vaga je pokazala 161 kg. Dobro, nema što! Bili smo zadovoljni ne baš redovitim ulovom u redovitom lovu.

Skupini lovaca LD „Pavlovica“, 21. prosinca 2009. ostat će u sjećanju kao uspješan lovni

dan. Iskusni lovac Slavko Čabro od-strijelio je toga dana divlju mačku, po njegovim riječima tešku 6 kilograma. Odstrijelio ju je u blizini naseljenog područja, što je i njemu bilo čudno. Istoga su dana njegove kolege Željko

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: USPJEŠAN LOVNI DAN

Anto Cvitanović

Uz divlju mačku, zec i lisica

Pobrić i Ivan Ćorić Cunija, koji su imali i odstrelnu dozvolu za taj rajon, od-strijelili zeca, koji se sve više pojavlju-je u novotravničkom lovištu, i lisicu. Kako je ovaj odstrel mladomu lovcu bio prvi, morao je proći lovačko kr-štenje, za koje kaže da je bilo „bolno“, ali da ga je podnio s užitkom pravo-ga lovca zahvalnog Bogu i prirodi na

pruženom daru. Na kraju priče, lovci su pohvalili i svoga lovnog ljubimca

Brenu, bez kojega ne bi imali ovako dobar i uspješan lovni dan.

Lov je završen, rezultat - četiri lisice i vepar

Slavko Čabro s ulovljenom mačkom



Među lovcima sve je više onih koje zanima lov samo jedne vrste divlja-

či, uglavnom svinje. Koliko je to dobro a koliko loše, o tome bi se dalo mnogo pisati i razgovarati. Priznajući onu „o ukusima se ne raspravlja“, što drugo reći osim „tko voli, neka i izvoli“, poštujući, narav-no, lovačku etiku i lovački zakon. Za trajanja lovne sezone mnogi od nas zaboravljaju kakav nam je i koliki fond pojedine divljači u lovi-štu. Zaboravljamo i na predatore,

LU „Zavelim“, Roško Polje: PREDATORI U LOVIŠTU

Lisice su Mirin lovački užitakAnte Đikić

ponajprije na lisicu, koje je previše u lovištima i koja pričinjava velike štete sitnoj divljači, osobito zecu i jarebici. Ozbiljna „borba“ protiv li-sice vodi se, uglavnom, tek potkraj lovne sezone, organiziranjem hajki.

Na svu sreću, u svakom lovač-kom društvu uvijek se nađe pokoji lovac kojem je uživanje loviti baš li-sicu. U LU „Zavelim“ imamo našega Miru. Malo koji put se Miro vratio iz lova a da jedna ili dvije lisice nisu „platile glavom“. Čudo jedno kako ih spretno i vješto lovi! A kamo p(r)

ođu njegovi istrijaneri, tu liji više nema mjesta. Od početka ove lov-ne sezone Miro ih je odstrijelio de-setak, što je za svaku pohvalu.

Loveći, Miro se, osim od puš-ke, ne odvaja ni od svoje kamere, kojom vjerno bilježi gotovo svaku akciju u lovu.

Lovačka udruga „Kravica“ iz Ljubuškoga završila je pro-jekt dogradnje zečinjaka u

Grljevićima. S dvanaest novih kuća i osam renoviranih starih, povećat će se „proizvodnja“ zeca i poboljšat će se dosadašnji uvjeti u zečinjaku. Proširen je i prostor za podivljava-nje zeca. Zečić, kad se okoti, jedno vrijeme provede s majkom, potom ide u karantenu (posebno izrađene kuće) i naposljetku u prostor za po-divljavanje, u kojem ga hvataju po-moću mreža u kaveze i dostavljaju u sekcije, gdje se pušta u prirodu. Zec koji je prošao sve ove stadije bude dobro razvijen i živ, sposoban, naj-češće, pobjeći svakom predatoru.

Dvanaest novih kuća, naprav-ljenih po najboljem projektu i od najkvalitetnijih materijala, jamči duži vijek trajanja, zdravu zečju populaciju i povećan postotak preživljavanja okoćenih zečića. Od u prirodi okoćenih zečića, jako mali broj ih doživi da se može re-producirati, a uz ovako opremlje-no uzgajalište, s novim kućama, nadstrešnicom i zaklonitim tere-

HUL „Kravica“, Ljubuški: DOGRADNJA ZEČINJAKA U GRLJEVIĆIMA

Odavde izlazi zec najpribližniji “divljem”Mario Herceg

nom, ta brojka dostići će planiranu.Za gradnju zečinjaka odluči-

li smo se zbog osobnih potreba i zbog nemogućnosti kupnje zeca na slobodnom tržištu. Danas, četiri

godine otkako mi imamo zečinjak, dosta udruga i privatnika također ima zečinjake, ali se mi možemo pohvaliti da je naš zec najkvalitet-niji i najpribližniji “divljem” zecu.

Ovdje nema viška zečeva i vjero-jatno ga neće ni biti, ali ćemo zato zadovoljiti sve naše potrebe, koliko lovačke toliko i ljubitelja prirode i zaštitara životinja.

Mnoge su lije platile glavom od Mirine ruke

Zdravko Boras, predsjednik HUL “Kravica” u zečinjaku



Lovci Lovačkog društva „Rado-vanj“ iz Posušja organizirali su, kao i svake godine, svoju

lovačku večer. U petak 19. prosin-ca 2008., u prelijepom ambijentu svadbenog salona „Bagušić“ u Po-sušju, okupio se veći broj domaćih lovaca, te lovaca iz susjednih dru-štava, pozvanih gostiju i prijatelja lovaca i lovstva. Broj uzvanika pre-mašio je sva očekivanja te se do-slovce tražila stolica više.

Na početku, okupljene je po-zdravio predsjednik LD „Radovanj“ Zoran Bakula, zaželjevši svima do-brodošlicu i dobru zabavu. Potom se nazočnima obratio tajnik Lo-vačkog saveza Herceg Bosne Ivica Lučić. On je zahvalio domaćinima na gostoprimstvu i odličnoj orga-nizaciji lovačke večeri, istaknuo pozitivne pomake u LD „Radovanj“ i ohrabrio njegovo vodstvo da na-stavi podizati lovstvo na što višu razinu. Lovce i njihove goste po-zdravio je i načelnik Općine Posuš-je Petar Polić, podsjetivši na dugu i blistavu povijest LD „Radovanj“ te naglasivši da je ovo društvo bilo nositeljem organiziranog lovstva na prostoru posuške općine. Pri-godnim darovima i zahvalnicama

LD “Radovanj“, Posušje: LOVAČKA VEČER

Riječi pohvale, ohrabrenja i zahvaleAnte Bašić

za pomoć koju im je LD „Rado-vanj“ pružilo tijekom godine, na poseban način lovcima su zahva-lili predstavnici Kinološke udruge „Posušje“ i Planinarskog društva „Pločno“ iz Posušja. Nakon toga, lovce i njihove prijatelje toplim

riječima pozdravio je i blagoslovio posuški župnik fra Milan Lončar.

Večer je nastavljena uz boga-tu trpezu, lovačke specijalitete i ugodnu glazbu. Organizator je priredio i tombolu sa 118 nagrada, među kojima je bilo i 11 lovačkih

pušaka, mnoštvo lovačke opreme i vrijednih sponzorskih darova. Dobitnici glavnih nagrada dugo će, svakako, pamtiti ovu večer, ali i svi oni koji su imali priliku uživati u jednom ovakvom lovačkom dru-ženju.

Na prvi pogled sve je isto, članovi LU „Kuna“ iz Do-maljevca bili su gosti kod

svojih prijatelja u susjednoj nam Hrvatskoj, kod prijatelja iz LU „Srna“ iz Banovaca. Netko bi mogao reći, ništa novo i ništa se nije promije-nilo i bio bi u pravu. I ove godine, 14. prosinca 2008., grupa lovaca iz Domaljevca, njih 20-ak, bili su cje-lodnevni gosti kod svojih prijatelja iz Banovaca. Kao i do sada i ovo je druženje počelo riječima dobro-došlice i uz čašicu-dvije pića. Na-kon male stanke, domaćini su or-

ganizirali lov fazana i štetočina na prekrasnim predjelima lovišta ove lovačke udruge. Zajednički ručak za sve lovce pripremljen je na lije-pom lokalitetu u dubini lovišta kod lovačkog ljetnikovca, a na meniju se našao šaran na rašljama. Druže-nje je nastavljeno popodnevnim lovom, večerom i organiziranjem zabave za sve lovce i goste na mje-stu gdje je i započeto. Za pravi ugo-đaj i dobro raspoloženje zaduženi su bili dečki iz tamburaškog sasta-va, koji su ovom Društvu od ranije poznati.

Lovro Ivić

Ponovljeno lovačko druženjeLU „Kuna“, Domaljevac: IZ DOMALJEVCA U BANOVCE

Organizacijski odbor lovačke večeri

Šarani na rašljama, kod lovačkoga ljetnikovca



Lovišta kojima gospodari LD „Radovanj“ iz Posušja karakte-ristična su po iznimno malom

broju vodotoka i prirodnih pojilišta za divljač. Isključivi razlog za to je u specifičnosti hercegovačkoga krša, koji je takvog sastava i konfigura-cije da zadržava vrlo male količine vode na površini tla. Uostalom, po tome je i cijeli ovaj kraj dobio ime. To se pogotovo osjeća tijekom du-gih ljetnih razdoblja bez padalina, kad divljač teško dolazi do vode i osvježenja. U bližoj prošlosti, kad je na ovim prostorima stočarstvo bilo intenzivnije, bilo je više pojilišta- lokava za stoku koja su se redovito održavala i punila vodom i bila su itekako pogodna divljači. Sad je

LD „Radovanj“, Posušje: LOVAČKE PRIČE KOJE „DRŽE VODU“

Više vode za posušku divljačAnte Bašić

stoke vrlo malo, lokve su, uglav-nom, bez vode, a voda je osnovni uvjet da bi se divljači osiguralo stanište. Lovci LD „Radovanj“ toga su posve svjesni, poglavito jer su posljednjih godina osjetili stalno smanjenje populacije crne divlja-či i lovnih močvarica. Kao rezultat te spoznaje, tijekom 2008. godine sagrađeno je pet armirano-beton-skih pojilišta u lovištu, po jedno na prostoru svake lovne jedinice. Sredstva su osigurana iz nekoliko izvora i ponovno se pokazalo da je za realizaciju ovakvih projekata vrlo bitna volja. Uz nekoliko pojili-šta sagrađenih prethodnih godina, sad su donekle osigurani uvjeti za opstanak divljači. No, na ovome se

ne smije stati. Sad je na ovdašnjim lovcima obveza osigurati u lovištu ono što je potrebno kao i voda – osigurati mir.

Uz ovo, vodstvo LD „Radovanj“ dogovorilo se s mjerodavnim op-

ćinskim strukturama da u idućem razdoblju nadzire objekt „Brana Posuško polje“ i upravlja njime. Ovaj objekt regulira otjecanje vode iz Posuškoga polja i štetno djelovanje erozije svodi na mini-mum. Posljednjih godina nije bilo

stalnog nadzora nad ovim objek-tom. Stariji lovci sjećaju se prijerat-nog razdoblja kad je lovačko druš-tvo sunadziralo ovaj objekt, što je omogućavalo da tijekom zimskih mjeseci veći dio Posuškoga polja

bude pod vodom, a samim tim i stanište za više vrsta lovnih mo-čvarica. Održavanje stalne razine vode štitilo bi poljoprivredno ze-mljište, a lovci koji preferiraju lov ove divljači mogli bi konačno doći na svoje.

Lovački dom sekcije Ugljara nedavno je osvijetljen, što je svojevrsna kruna uspjeha ovih

lovaca i njihovih sponzora, koji kon-tinuirano ulažu u lovno-tehničke objekte i trude se stalno biti „iznad prepreka“. Ugljara je peta sekcija ovoga Društva koja ima struju u svome lovačkom domu, što baš i nije lako ostvariti. Neki ovdašnji lo-vački domovi udaljeni su i po četiri kilometra, pa će, za razliku od onih bližih, na osvjetljenje vjerojatno morati još pričekati. Držimo, ipak, da će u nekoliko sljedećih godina stru-ja „stići“ u sve ovdašnje lovačke do-move, čime će znatno biti olakšana noćna druženja lovaca, koja često znaju potrajati do „sitnih sati“. Kad je dom osvijetljen, može se igrati i „pr-sten“, jedna zanimljiva igra s deset kapa i prstenom, koji se traži i kroz

Adam Dabić

Ugodnija noćna lovačka druženja

traženje se boduje. Ova igra vrlo je česta baš u zimskom razdoblju, lovci je vole, pa će im rasvjeta, svakako, i zbog toga dobro doći. Koristimo ovu prigodu spomenuti županijske i općinske institucije, osobito Elektru,

LU „Sava“, Orašje: STRUJA U DOMU SEKCIJE UGLJARA

Promrzli lovci sekcije Ugljara ne odustaju od akcija

koje, sukladno svojim mogućno-stima, pomažu u rješavanju ovdaš-njih lovačkih problema. Lovcima to mnogo znači, jer u ove zimske dane mogu dulje sjediti i zabavljati se u svojoj lovačkoj kući.

Lokva u Batinskom brdu, jedna od pet sagrađenih u 2008.



Dok ovo pišem, bliži se kraj lovne sezone 2008./09. i već se, na temelju izvješća za

pojedine vrste divljači, mogu davati pouzdane ocjene o njoj.

Lov srnjaka završen je za dva tjedna, odstrelom 25 planiranih sr-njaka. U prvom lovu, 5. i 6. srpnja 2008., odstrijeljeno je 16 srnjaka, a u drugom, 12. i 13. srpnja, 9 srnjaka. Kvaliteta ocijenjenih trofeja je do-bra, što znači da trebamo nastaviti s ovakvim načinom uzgoja i lova sr-neće divljači.

Prepelicu, divljega goluba i grli-cu lovili smo u lovne dane na strni-štima. Odstrijeljeno ih je oko 2.000.

Za lov divlje svinja izdano je 98 dozvola. Loveći čekom, odstrijelje-no je 36 divljih svinja – 24 vepra i 12 nazimadi. U lovu hajkom, od 12 lovnih dana nije se lovilo u 5 dana,

LD „Fazan“, Odžak: IZVJEŠĆE O LOVNOJ 2008./09.

Značajan pomak u odnosu na prošlu sezonuNedžad Garić

zbog objektivnih okolnosti, a odstri-jeljeno je samo dvoje nazimadi.

U 16 lovnih dana na fazana, od-strijeljeno je 980 fazana-mužjaka, što sa 184 fazana odstrijeljena u komercijalnom lovu, iznosi ukupno 1.164 fazana.

Lov močvarica je u punom za-mahu i zaključak je, na osnovi izvje-šća vođa lovnih grupa, da je njihov odstrel ove godine daleko bolji nego prošlih godina. To možemo zahvaliti vremenskim prilikama, ali dijelom i poboljšanju streljačkih sposobnosti naših lovaca.

Što se lova lisice tiče, svaka sek-cija dužna je organizirati najmanje tri akcije i ujedno izvršiti prebroja-vanje, kontrolu terena i iznošenje hrane i soli.

U usporedbi s proteklom, jasno se vidi da je ova lovna sezona bila

daleko uspješnija, ali konačnu anali-zu bit će moguće načiniti tek nakon sjednica sekcija i skupštine Društva

u ožujku ove godine. Ta analiza po-služit će kao dobra osnova za plani-ranje predstojeće lovne sezone.

U duhu i pod dojmom blag-danskoga božićnog raspo-loženja, točnije 27. prosinca

2008. godine, LU „Kuna“ iz Doma-ljevca, u prostoru poslovnog centra „Yimor“ u Domaljevcu, upriličila je lovačku večer. Uz lovačke specijalite-

LU „Kuna“, Domaljevac: LOVAČKA VEČER

Kraj godine obilježen lovačkim druženjemLovro Ivić

te, dobru kapljicu, glazbu uživo, pri-godu dobro se zabaviti imalo je pri-bližno 450 sudionika ove zabave. Na početku zabave, predsjednik udruge Marko Rošić pozdravio je nazočne, svim lovcima a posebno sponzorima i donatorima uputio riječi zahvale

Lovci lovačke sekcije Prisoje proslavili su još jedan uspjeh. Lovište Privija, obraslo hra-

stom i bjelograbovinom, idealno je stanište divlje svinje. I ovoga puta bila je opravdana lovnikova odluka da se lovi baš u tome dijelu lovišta.

LU „Vran“, Tomislavgrad: USPJEH SEKCIJE PRISOJE

Još jedan vepar iz PrivijeMijo Matešković

Kako su goniči dobro odradili svoj dio posla, vepar se našao „na nišanu“ lovca Ante Šarića Kusija, koji je iskoristio priliku i vepar je ostao “u vatri”. Nadamo se da će biti još dosta prilika za slavlje jer sekcije žele raditi na poboljšanju uvjeta, pa će i divljači biti više.

Lovna sekcija Lipa

i istaknuo da bez njihove nesebič-nosti ovakav vid zabave i za ovoliki broj ljudi mi sami iz udruge ne bi bili u stanju organizirati. Nastavak ve-čeri propraćen je dodjelom odličja i zahvalnica najzaslužnijim lovcima i izvlačenjem nagrada lovačke tom-

bole. Za dobro raspoloženje i ove godine primjereno su se potrudili članovi glazbenog sastava „Raščica“ na čelu s popularnim Draletom. Za poštovanje protokola i vođenje pro-grama zadužen je bio tajnik udruge Roko Dujmenović.

Lovačka družina Ante Šarića Kusija



Dobro znamo da divljač ne poznaje državne i ine ad-ministrativne granice, da

nesmetano živi i slobodno ih prela-zi, te da zato vrlo često biva metom krivolovaca s jedne i (ili) druge stra-ne granice. A oni (krivolovci) uvijek se pravdaju da su krivi „oni s druge strane“! I zato, da teren uz državnu granicu ne bi postao još priklad-nijim za takve nelegalne i štetne radnje, potrebno je uspostavljati kontakte između lovačkih udruga s obje strane granice. Vrlo često se o tome priča, ali uglavnom sve osta-je na tome. A lovci koji se sreću na tom terenu gledaju se poprijeko, optužujući jedni druge.

Da to ne mora biti tako, do-

Zajednički protiv „snalažljivih“ krivolovacaLU „Cincar“, Livno: PREKOGRANIČNA SURADNJA LOVAČKIH UDRUGA

Dubravko Suša

kazuje početak jedne, nadamo se uspješne i kvalitetne suradnje između LU „Cincar“ iz Livna i LU „Jarebica“ iz Otoka kraj Sinja, koje graniče na planini Kamešnici, kuda prolazi državna granica. Polovicom prosinca 2008. LU „Jarebica“ slavila je 10. obljetnicu postojanja, kojom prigodom su nas, na naše veliko za-dovoljstvo, pozvali da sudjelujemo u njihovu slavlju. U župnoj crkvi u Otoku slavljena je sv. misa, potom je u općinskoj dvorani za sastanke održana svečana sjednica, kad je predsjednik Udruge, Elek, kratko upoznao goste s njezinom povije-šću, radom i planovima. Druženje domaćih lovaca i njihovih gostiju nastavilo se prigodnim domjen-

kom, uz gangaše i klapsko pjeva-nje.

S naše strane, u Otoku su bili Darinko Mihaljević, predsjednik Skupštine Lovačkog saveza Herceg Bosne, Dubravko Suša, v.d. pred-sjednika LU „Cincar“ iz Livna i ne-koliko lovaca iz Udruge. U izuzetno ugodnoj i opuštenoj atmosferi, uz ukusna jela i dobro vino, razmijeni-la su se iskustva s obje strane gra-nice i razgovaralo se o problemima koji su nam, u biti, isti. Obje udruge, naime, imaju probleme s istim poje-

dincima, koji se, od prigode do pri-gode, znaju predstaviti članovima i jedne i druge strane. Mi znamo da

nije tako, ali to njih ne sprječava u činjenju šteta s obje strane granice.

Susljedno tomu, dogovoreno je nekoliko bitnih poteza koje ćemo, u cilju zaštite zajedničke divljači i uvo-đenja reda u lovišta, morati povući. Prvi je, upriličiti zajednička druženja lovaca na tom specifičnom terenu, uz dogovor s lovočuvarima i granič-nim policijama s obje strane. To bi moralo rezultirati pozitivnim poma-kom u nastojanju da zaštitimo div-ljač kojom, zapravo, zajednički gos-podarimo, da suzbijemo krivolov i

da se bolje upoznamo i družimo. Uz zajednički trud i angažman, rezultat ne bi smio izostati.

Po završetku lovne sezone i prestanku lova na zaštićenu divljač, lovci ovoga lovačkog

društva svakodnevno izlaze na večer-nje čeke za lisice. Neću pretjerati ako kažem da je svake večeri u lovištu na čekama oko 100 lovaca, a vikendom je taj broj i znatno veći. Do sada je odstrijeljeno oko 70 lisica. Najviše ih je, trinaest, i ove godine odstrijelio Ilija Lubina, a vrlo aktivan bio je i Anto

LD „Fazan“, Odžak: ČUVANJE I ODRŽAVANJE LOVIŠTA

Veliki uspjeh večernjih čeka i lovačkih akcijaNedžad Garić

Gudelj, koji je odstrijelio pet lisica i jednu kunu. Najviše je pak lovaca koji su odstrijelili po jednu ili dvije lisice, a Jozo Šajić odstrijelio je čaglja.

U organizaciji lovnih sekcija, ovdje se svake nedjelje organizira-ju akcije. One služe svođenju broja predatora u lovištu na podnošljivu mjeru, ali i sprječavanju krivolova i postavljanja zamki. Lovci pogoniči obično kontroliraju jesu li, možda,

postavljene zamke za srneću i zeč-ju divljač i ima li bolesne ili uginule divljači. U tim pogonima ponekad se nađu i postavljene sajle (zamke), koje se odmah skidaju, ali su upozorenje i lovcima i lovočuvarima da na taj dio terena obrate dodatnu pozornost. Tijekom ovih akcija nosi se u lovište hrana i sol za divljač, ali se i opažanjem utvrđuje brojno stanje divljači i ti se podatci dostavljaju tajniku Društva.

Zajednički na svečanoj sjednici...

...i na domjenku nakon sjednice

Anto Gudelj s ulovljenim lisicama



Lovačke sekcije „Buselji“ i „Bare-Rasno“, sastavnice Lovačkog društva „Zec“ iz

Busovače, teritorijalno su pove-zane, ali niti najstariji lovci se ne sjećaju da su članovi ovih sekcija ikad organizirali zajednički lovački ručak. Lovci i jedne i druge sekci-je međusobno su dobri susjedi, prijatelji, neki su i u srodstvu, ali nisu, jednostavno, razmišljali o zajedničkom druženju zato što se takvi lovački objedi obično orga-niziraju za grupu lovaca koji za-jednički love, za lovačku sekciju ili za lovačko društvo, a dvije ili tri lovačke sekcije izuzetno se rijetko nađu na zajedničkom objedu. Ne znamo je li takva praksa i u drugim lovačkim društvima, ali svakako je poželjno iskušati i ovakav oblik lo-vačkog druženja. U ovom slučaju pokazalo se da ono ima posebnu draž i zadovoljstvo jer su lovci za-htijevali da se ubuduće organizira

Sniježni pokrivač samo im je dodatno zagrijao srca i razgalio duše

LD „Zec“, Busovača: PRIMJER SURADNJE DVIJU SEKCIJA

Vinko Miljak

Zajednički objed nakon 40 godina

svake godine. Potreban je, najče-šće, samo dogovor dvojice pred-sjednika i dvojice lovnika sekcija, a članstvo je uvijek „za“.

Desetak lovaca došlo je dan prije dogovorenog termina i osta-lo na konaku u kući, pri vanjskoj temperaturi od -17 stupnjeva.

Kažu, nije im bilo hladno. Poslove su podijelili tako što je jedna sekci-ja ispekla janje, a druga je napravi-la tradicionalni čobanac. Uz mezu i piće, u pravoj zimskoj idili, u reno-viranoj lovačkoj kući sekcije „Bare-Rasno“ u Ravnim javorovima, do-bar provod bio je zajamčen.

Ove dvije sekcije LD „Zec“ bile su i inače najaktivnije u tekućoj lovnoj godini. Osim redovitih po-slova koji se tiču pripreme za lov, lova na domaćem terenu – kao i odlaska po pozivima u druga lo-vačka društva na zajednički lov, provedbe akcije zasada prehrane za divljač, uklanjanja iz lovišta, i iz grada, pasa lutalica – ozbiljno su radili, jedni na stavljanju u funkci-ju u ratu i nakon rata devastirane lovačke kuće, a drugi na izgradnji nove lovačke kuće od čvrstog ma-terijala, koju su za nekoliko mjese-ci rada doveli do krova. Čestitamo i samo tako nastavite!

U dnevnom tisku je 20. siječ-nja 2009. objavljena vijest da je zbog nalaza bjesnoće

kod lisice Općinski odbor civilne zaštite u Busovači izdao nalog za obvezatno cijepljenje protiv bje-snoće svih pasa koji su na lancu, po cijeni od 20 KM. Za izbjegavanje ove obveze predviđena je kazna za vlasnike pasa od 300 do 1.500 KM.

O ovoj temi razgovarao sam s ravnateljem Veterinarske stanice u Busovači Miloradom Jovićem, koji mi je rekao da je 13. prosinca 2008. dobio obavijest o čudnom pona-šanju lisice u prigradskom naselju Gudelji, te da je s glavnim lovnikom LD „Zec“ Nikom Čavarom otišao na lice mjesta vidjeti o čemu se radi. Našli su zatučenu lisicu, koju je do-maćin udario tupim predmetom nakon što se nije dala otjerati i na-

LD „Zec“, Busovača: BIJESNA LISICA U BUSOVAČI

Izostala reakcija odgovornihVinko Miljak

padala je njegova psa koji je bio na lancu. Ubijenu lisicu proslijedio je Federalnom veterinarskom zavodu u Sarajevu, odakle je već 15. pro-sinca 2008. stigao nalaz da se radi o bijesnoj lisici.

O ovoj činjenici ravnatelj Jović je pismenim putem obavijestio sve mjerodavne organe, uključujući i Lovačko društvo „Zec“ iz Busovače.

No, začuđujuća je inertnost odgovornih u LD „Zec“, koji nisu upoznali ni članstvo, niti mještane o ovoj opasnoj pojavi, a niti su po-duzeli akcije na smanjenju nikad veće populacije lisica. Iz svih sela ove općine dolaze obavijesti da se lisice više nego ikad odomaćuju i sve češće se slobodno šeću dvori-štima i okućnicama, pokraj sveza-nih pasa, izležavaju se pokraj šupa i u blizini ljudi.

Pravo je čudo da još nije bilo većih štetnih posljedica za djecu i ljude od registrirane pojave bje-snila, a još nije kasno da se lovci

pokrenu i da se smanji opasnost od širenja bjesnila, koja je još više uvećana činjenicom da je u tijeku razdoblje parenja lisica.



Tijekom lovne sezone 2008./09, predsjednik LU „Sava“ Pavo Kosić povremeno je obilazio

lovačke sekcije ove udruge, s ci-ljem da sasluša probleme lovaca i da, na određeni način, olakša rad predsjednicima sekcija, lovnicima i lovočuvarima, koji nose najveći te-ret u svakoj lovačkoj udruzi. Tijekom tih razgovora analizirala se, između ostaloga, situacija u lovištu glede stanja divljači, te se zaključilo kako je veliki problem praksa puštanja divljači u dijelove lovišta koji nisu dovoljno očišćeni od predatora.

Sa zadovoljstvom se može ista-knuti da je tijekom sezone 2008./09. u ovdašnje lovište uneseno različite divljači u vrijednosti od oko 50.000 KM. U proljeće 2008. pušteno je u lovište matično jato fazanske divlja-či, 397 komada, te još 2.860 fazana starosne dobi 12 tjedana. Na skup-štini Društva, održanoj 31. kolovoza 2008., odlučeno je da se kupi teren-sko vozilo (plaćeno je 6.000 KM) i da se kupi 450 fazana starih 5 mjeseci i šezdesetak koka, koje su puštene u lovište 18. listopada 2008., u vri-jeme lova fazana. Kad se sve zbroji,

LU „Sava“, Orašje: PREDSJEDNIK U OBILASKU SEKCIJA

Popravlja se stanje divljači u lovištuAdam Dabić

u 2008. godini pušteno je u lovište 3.767 komada fazanske divljači, te 20 zečeva, koje su samoinicijativno u lovište puštale sekcije. Stanjem

srneće divljači također možemo biti zadovoljni, što znači da se ukupno brojno stanje divljači unazad dvije-tri godine značajno popravilo.

Kroz cijelu lovnu sezonu, u 10 sekcija, odstrijeljen je 931 fazan mužjak, 111 zečeva, 410 divljih pa-taka, 20 šljuka, 2.414 prepelica, jed-na divlja svinja, te 4 srnjaka, s tim da ima naznaka da je broj srnjaka veći jer se zbog miniranog područja svi srnjaci nisu mogli pokupiti i prijaviti. Tijekom sezone pregaženo je jedno lane, a jedno je uginulo prilikom hvatanja u zamku. Pregažena su 2

srnjaka i jedna srna, ali su iskorišteni za potrebe Društva.

U lovištu je još uvijek previše predatora, premda ovdašnji lovci poduzimaju različite akcije protiv njih i rezultata ima. Odstrijeljene su, primjerice, 132 lisice, 5 divljih ma-čaka, 22 kune, 121 pas lutalica, 29 običnih mačaka, 75 svraka, 82 vrane, 6 jazavaca i 2 čaglja. Ove brojke nisu loše, ali je jasno da se na svođenju predatora na podnošljivu mjeru još mora raditi, kako bi divljač bila što sigurnija i kako bi se mogla razmno-žavati u miru.

Nije trebalo dugo čekati da se nas dvadesetak lovaca oku-pi na ranije dogovorenom

mjestu. Posljednji dan u 2008. isko-ristili smo, naime, za napuniti kuku-ruzom četiri automatske hranilice u lovištu kojim gospodarimo. One se, inače, pune tijekom cijele godi-ne, a osobito u zimsko vrijeme, kad je to najpotrebnije. Raspoređeni u

LU „Zavelim“, Roško Polje: ZIMSKA PRIHRANA DIVLJAČI

Vreće na ramena, pa u lovišteAnte Đikić

skupine, punih vreća na ramenima, krenuli smo na poteze gdje se hra-nilice nalaze. Za kratko vrijeme sve su četiri napunjene do samoga vrha. Akcija smo odradili baš u pravo vri-jeme. Već tijekom noći bilo je palo dvadesetak centimetara snijega i žestoko je zahladnjelo, a u takvim vremenskim uvjetima ovaj kukuruz zasigurno će dobro doći divljači.

Lovci sekcije Vidovice, s predsjednikom Pavom Kosićem u obilasku lovišta

Hranilice pune tijekom cijele godine



Protekla lovna sezona bila je vrlo uspješna lovcima LU „M. M. Bikan“ iz Vira. Uz više div-

ljih svinja, zečeva i lisica, odstrijelje-na je i jedna vučica.

LU „M. M. Bikan“, Vir: PONOSNA DRUŽINA WOLF

Ekipa koja istinski uživa u lovuIvica Galić

Lovačka grupa Wolf, predvo-đena Pepom Galićem, već neko-liko godina postiže odlične rezul-tate u svim segmentima lovstva.

Mukotrpan rad tijekom cijele godine na kraju lovne sezone i te kako im se isplati. Ove godine od-strijelili su 6 divljih svinja i jednoga vuka (jarebicu i zeca, kažu, zbog

ugroženosti gotovo i ne love). Najuspješniji iz grupe i ove

sezone bio je Miroslav Stipić Car, odmah za njim su Jozo Kevilj i Mla-

Ponosna družina Wolf

Redovita godišnja skupština LU „Kuna“ iz Jajca, održana 13. veljače 2009., počela je izbo-

rom radnih tijela. Za predsjednika radnog predsjedništva izabran je Marko Bilandžija, a za članove Slav-ko Lukić i Stipo Leovac. Za zapisni-čara je izabran Svjetlanko Martino-vić, a za ovjerovitelje zapisnika Jako Svalina i Sejfo Hadžiasmanović.

Govoreći o radu u protekloj go-dini, predsjednik Marko Bilandžija

LU „Kuna“, Jajce: GODIŠNJA SKUPŠTINA

Iskazano zadovoljstvo, ali i određene zamjerkeDarko Baković

iskazao je zadovoljstvo i ocijenio taj rad prolaznom ocjenom. Naveo je i nekoliko razloga za to: uspješ-no puštanje divljači fazana i ženke divlje svinje u lovište (puštanje div-ljih svinja posebno se osjetilo na području Gole planine), uspješna organizacija zajedničke hajke na području Ranča i Bešpelja, te rea-lizacija projekta uzgoja divokoza, koji je, u iznosu od 5.000 KM, sufi-nanciralo Federalno ministarstvo

poljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva. Predsjednik je, govoreće dalje o radu Udruge, kritizirao rad lovnika u sekcijama, jer svoje za-daće nisu u potpunosti izvršili. Na kraju je dodao da je odluka pred-sjedništva Udruge o određivanju zaštićenih revira popravila brojno stanje divljači, poglavito srneće.

Sudjelujući u radu, glavni lov-nik Davor Jakovljević rekao je da je realiziran plan odstrela u protekloj

godini, te da je zadovoljan suzbija-njem krivolova, u čemu su ponajvi-še sudjelovali lovci ove udruge.

Kao i obično, najviše se ra-spravljalo o financijskom izvješću, pri čemu je zamjetno da je Udruga iz prošle godine izišla s pozitivnim rezultatom. Posebno se mora ista-knuti da je predsjedništvo izmirilo sva dugovanja iz proteklih godina fizičkim licima i privatnim tvrtka-ma, te sve obveze Lovačkom save-

den Bešlić, ali ne treba zaboraviti ni ostale: Fidela Koštru, Antu Budimi-ra Starog, Ivicu i Marka Galića, Bran-ku Ćorića, Jakova Polića, Miću Ško-ju, Željka i Nedjeljka Kevilja Crnog i Živka Galića. Svi su oni dio jedne dobro uigrane ekipe, koja istinski uživa u lovu.

Ova družina svaki svoj lovni dan pretvori u malu feštu, na kojoj se, uz lovačku vatru, druže i vesele do kasnih sati. Često im svrate kole-ge lovci iz drugih grupa, a nerijetko na „po jednu“ (ne više) i pripadnici Državne granične službe, s kojima

imaju jako dobre i prijateljske od-nose, ali uz ono znano: Družba je družba, služba je služba.

Najveseliji, Pepa Wolf, u lov

Željko Kevilj, najmlađi član družine

ne ide bez svoje ljubimice Dalape (harmonike). On voli pjesmu i svi-ra od malena, pa je tako zarazio i ostale u grupi. Svi pjevaju, a on u šali kaže: „Vi, mlađi, lovite, a ja ću vam harmonikom nagonit divljač na nišan“.

Ipak, kad se uozbilji, Pepa onda, u maniri vrsnoga lovnika, ozbiljnim tonom dodaje:

– Evo, kraj je lovne sezone. Vri-jeme je da se divljači da malo mira. Uskoro stiže i proljeće, vrijeme kad lovci započinju novu sezonu, ali ne u lovnom nego u radnom smislu, vo-deći brigu o prihrani divljači na kraju zime i pripremajući joj uvjete za pre-življavanje tijekom dugoga i sušnog ljeta. Ova družina će, kao i dosad, ne-sebično odrađivati svoj dio posla što se tiče lovišta i divljači. Poručujem, lovite, družite se i lov shvatite kao sport i zabavu, poštujući svakoga lovca a posebno divljač, koja također ima svoje dostojanstvo.


Lovci na skupštini

Vrijedni lovci Zvirića uređuju lovište


U lovnoj sekciji Zvirići, lov je mnogo više od „skupa osmi-šljenih aktivnosti čovjeka, u

svrhu odstrjela ili hvatanja životinja“, kako je lov definiran Zakonom o lovstvu. To „nešto više“, znači sasta-

HUL „Kravica“, Ljubuški: PRIMJER SEKCIJE ZVIRIĆI

Gradimo suživot, ne rušimo klanceMario Herceg

ti se te uz puške ponijeti u lovište i alat. Godine 2000. u ovoj sekciji bilo je 10 lovaca, danas ih je 24. Samo u prošloj godini imali su 6 pripravnika koji su položili lovački ispit i stekli status punopravnog člana sekcije i

udruge. Lovci ove sekcije prosjekli su kroz lovište gotovo 5 kilometara staza širokih 3 metra, koje im ujedno služe i kao čeke. Svojim sredstvima i snagama izgradili su i jedno pojilište za divljač, koja je u ljetnom razdoblju

ugrožena sušom i nestašicom vode. Bagerom su očistili i poravnali 5 kilo-metara šumskog puta, na koji su po-čeli stavljati tampon. Lovcima su se pridružili i ovdašnji mještani, koji ne-maju ništa s lovom, ali su, gledajući lovce kako rade, poželjeli pomoći u radu za opće dobro. Bila je to dobra prilika lovcima da se u pravom svje-tlu predstave onima koji nisu lovci, da se zbliže s njima, da im pokažu što su uradili, što rade i što smjera-ju raditi u idućem razdoblju. A kad se tako radi, ni rezultati ne izostaju. Oni se najbolje vide u svojevrsnom suživotu ovdašnjih stočara, poljopri-vrednika i lovaca. Bilo je situacija kad su se u ovom lovištu otrovi bacali na svakom koraku, kad su se napa-dali lovci i ubijali njihovi psi. Bit ću iskren, i među nama (lovcima) bilo je onih koji su rušili zidove i ostavljali otvorene klance, gazili tek zasađene povrtnjake, čiji su psi pravili štete na stoci ili lutali selom bez nadzora. Ta-kvo ponašanje nikako ne možemo prihvatiti i tako ne smijemo nastaviti. Mi, lovci, moramo se mijenjati, mo-ramo prihvatiti neka nova pravila ili za nas nigdje neće biti mjesta. Silom ništa nećemo riješiti, samo ćemo sebi i naraštajima koji dolaze stvoriti nove probleme. Ono što rade i posti-žu lovci sekcije Zvirići, može i treba biti uzor svim lovcima. Samo takvim ponašanjem možemo steći sliku i status uzornog lovca i člana društva kojemu pripadamo.

zu Herceg Bosne. Najviše zamjerki na financijsko izvješće, prema mi-šljenju većine zastupnika, bilo je zbog malog iznosa novca za ishra-nu divljači.

U daljnjem radu, predložen je plan gospodarenja LU „Kuna“ za 2009./10. godinu, zajedno s finan-cijskim planom. Raspravljajući o financijskom planu, zastupnici su predložili korekciju plana, odnosno da se umanje iznosi nekih troško-va a povećaju iznosi za prihranu divljači, te da se uvrste troškovi za izgradnju pojilišta u lovištu.

Pri kraju rada skupštine, pred-sjedništvo je istaklo probleme u suradnji sa susjednim lovačkim udrugama, čiji su članovi nerijet-ko u krivolovu na terenima kojima gospodari ova udruga.



U jednom od prethodnih bro-jeva Hoopa spomenuo sam da su bosanskograhovska

lovišta bogata divljim svinjama. U nedostatku žira prošle jeseni, ova „crna divljač“ silazila je bukvalno ljudima pred kuće i „frezala“ njive, voćnjake i okućnice. Divlje svinje nisu dokonile, a ni lovci LD „Riso-vac“ iz Grahova, osobito članovi sekcije Grahovo, nisu ostali dužni svinjama.

Odmah po otvaranju lovne se-zone, Nikola-Nidžo Momić je ova-kva prkošenja divljih svinja iznad kuće shvatio kao „bačenu rukavicu“ i u prvom izlasku odstrijelio troje nazimčadi. Drugi Nidžin izlazak ba-cio je divlje svinje „u minus“ za još dva starija grla.

Prvi snježni lovni dan ove sezo-ne bio je također koban po divlje svinje. Sa svih strana stizala su iz-vješća: grupa Jove Trkulje zvanoga Grajić odstrijelila je toga dana šest divljih svinja, Nidžina grupa dva komada, Kićo Jović odstrijelio je

LD „Risovac“, Bosansko Grahovo: DIVLJE SVINJE „U MINUSU“

Nidžine „balerine“ natjerale kapitalca na Mićkov nišanDragomir Gagi Lončar

Četvrtu godinu zaredom, lovci lovačkih društava „Uskoplje“ iz Uskoplja/Gornji Vakuf i

„Vepra“ iz Prozora-Rame, naizmje-ničnim domaćinstvom, jednom godišnje love zajedno. Ovog puta domaćini su bili lovci LD „Uskoplje“.

Kronološki, prvo su, godine 2004., Ramci ugostili Uskopljake na lokaciji Vilića guvno, a Uskopljaci njih ugošćuju na lokaciji Bistrička rika, na obroncima Vranice, godi-ne 2005. Lani se lovilo na donjo-

LD „Vepar“, Prozor-Rama: USKOPLJACI I RAMCI U ZAJEDNIČKOM LOVU

Prelijepo druženje u lovu i nakon njegaStanko Ćurčić

ramskom području, a ove godine, u prosincu 2008., na uskopaljskim predjelima u četiri poteza: Voljič-ka rika, podovi Ivandol, Ciganske livade – Mačkovac i Pidrišica – Vi-lića guvno. Zborno mjesto bila je osnovna škola u Uskoplju, a „završni obračun“ Mačkovac. Lov je počeo u 7 sati, riječima dobrodošlice pred-sjednika Slavka Ćurića, predsjed-nika LD „Uskoplje“, a završio u 13 sati, odnosno negdje kasno noću dobrim „ulovom“ iz kotlova i koje-

kakve ambalaže. Svih 130 i nešto lovaca bilo je vrlo zadovoljno ovim prelijepim druženjem, a domaćini su predložili da ovako nešto uprili-če više od jednom godišnje. „Glavni krivci“ za još jedan lijep dan su svi lovci domaćini, na čelu sa Slavkom

Ćurićem, predsjednikom Društva, Tomom Perićem, glavnim lovni-kom, Marinkom Bošnjak, tajnikom, Ivicom Arežinom, predsjednikom lovne jedinice, a još „krivlji“ su Blaž Batinić, Marko Vukadin i Marinko Šimić, kuhari.

Uskopljaci i Ramci na Mačkovcu

Vrsni lovci - Nidžo i Mićko



veoma kapitalnog vepra, a bilo je i grupa čiji su lovci „prolongirali“ pucnjavu za drugi put.

Ni u idućim izlascima lovci se nisu mogli požaliti na uspjeh, svinje su pristizale na haubama, ali većinu lovaca, pa i one starije i iskusnije, zagolicala je pojava, kako se lovačkim žargonom kaže, „pisan-ske“ ili „adidas“ prasadi pred samu zimu. Naime, u nekoliko navrata viđana su ovako mlada prasad u

kasno doba godine. Od većine lo-vaca može se čuti komentar da se, zbog blagih zima i obilja hrane u lovištima, reprodukcija ove divljači ponavlja po dva puta godišnje. Da ovaj komentar ne bi sličio na „lovač-ku priču“, identična događanja čuli smo još prije tri godine od lovnih stručnjaka iz susjednoga kninskog lovačkog društva „Dinara“, kojima su se ovakve pojave počele doga-đati u rezervatu „Surdup“, gdje se

divljač intenzivno prihranjuje, a koje na bh. strani graniči s lovištem „Risovac“ istoimenoga lovačkog društva u Bosanskom Grahovu.

Tradicija je da se u našem druš-tvu lovci neformalno natječu čija će se puška prva oglasiti u prvim dani-ma nove godine. Drugog dana 2009. godine u Nidžinoj tročlanoj grupi bilo je „prvo, pa muško“. Kapitalni vepar, povlačeći se pred Nidžinim „balerinama“ (kako u šali zovemo

njegove dvije keruše), prvo je naišao na nišan Mićku Trivanu i od njega „pozobao“ dva dobra devetaka. Teš-ko nastrijeljen, pokušao se skloniti u gustom raslinju, gdje ga je već pre-sreo Nidžo, vrsni poznavatelj ovoga terena i svake stazice koju je divljač utabala. Odjek još jednog hica i pre-stanak alarmantnog laveža značili su da je slijedeći na redu fotoaparat, od kojega se treći član ove male, oda-brane grupe nikad ne odvaja.

Osma po redu lovačka za-bava LU „Sava“ organizi-rana je 31. siječnja 2009.,

s početkom u 19 sati, u restoranu „Oaza“ u Tolisi. Zabavi su pribivali lovci sa suprugama i prijateljima, gosti iz hrvatskih turističkih, lovač-kih i drugih udruga, od Zagreba do Županje, gosti iz Federacije BiH i Republike Srpske, predstavnici društvenoga, kulturnog i politič-kog života Županije posavske, predstavnici Kinološkog saveza Distrikta Brčko, predstavnici lo-vačkih udruga iz okruženja, te pe-desetak sponzora bogate lovačke tombole. Naravno, s nama su bili i predstavnici Eufora iz Lot kuće, koji svake godine s oduševljenjem dođu i uveličaju našu lovačku sve-čanost.

Uz bogat glazbeni program skupine „Drale i Raščica“, u za-

LU „Sava“, Orašje: LOVAČKA ZABAVA

Preko tisuću nazočnih na zabavi u OrašjuAdam Dabić

bavnom dijelu sudjelovalo je i kulturno-umjetničko društvo iz Odžaka, te braća Kopići iz Matića, koji sviraju violinu i šargiju i skupa pjevaju, a tek im je između 14 i 16 godina. Priredbu je vodio Nedjelj-ko Nedić iz Ugljare, direktor Ra-diopostaje Orašje, ljubitelj izrade kvizorama i ugledni pisac u ovoj sredini.

Uobičajeno, organizirana je i lovačka tombola. Među pedeset nagrada, bile su i dvije lovačke i jedna zračna puška. Prvu nagra-du, pušku bokericu 12 mm, dar LU „Sava“, dobio je Ivo Brašnić iz Oštre Luke, a drugu, rusku pušku jedno-cijevku 12 mm, koju je sponzorira-la trgovina lovačke opreme i oruž-ja „Iljazović“ iz Domaljevca, dobio je Mato Madžarević iz Domaljevca. Nagrade im je uručio lovočuvar Adam Dabić. Osim glavnih nagra-

da, treba posebno istaknuti i dese-tak vrsta preparirane divljači, koju je sponzorirala LU „Sava“, a koju je preparirao Nazif Garić iz Odžaka, i sam sponzor ove zabave.

Tijekom zabave, uručena su prigodna odlikovanja četrnaeste-rici lovaca LU „Sava“. Odličje pr-vog reda zaslužio je Mato Katić iz lovačke sekcije Kopanice. Odličje drugog reda dobili su Ilija Dra-ganović iz Matića, Zoran Porobić iz Ugljare i Zvonko Kosić iz Boka. Odličje trećeg reda primili su: Mla-den Oršolić iz Oštre Luke, Grga Ivanović iz Bukove Grede, Mato Vukić iz Tolise, Marko Damjanović iz Tolise, Marijan Matkić iz Matića, Marijan Baotić iz Kostrča, Melihad H. Omerović iz Orašja, Ambrozije

Župarić iz Vidovica, Marko Vince-tić iz Donje Mahale i Mirko Prgić iz Donje Mahale. Pohvaljeni su i mnogi lovci za razvoj i očuvanje prirode i divljači u lovištu. Odličja je uručivao Marko Rošić, predsjed-nik Lovačke udruge „Kuna“ iz Do-maljevca.

I ovogodišnja zabava potvr-dila je da ovakva vrsta druženja očarava i stare i mlade na našim prostorima. U njezinu organiza-ciju uključen je već uhodani dio lovaca, na čelu s Pavom Kosićem, predsjednikom Upravnog odbora Društva. I ovom prigodom zahva-ljujemo svima, na poseban način sponzorima, koji su se angažirali i učinili da ova zabava svake godi-ne bude sve bolja i bolja.

Skupina odlikovanih lovaca

Sretni dobitnici Ivo i Mato, s radnim predsjedništvom Udruge



Ljubuša planina smjestila se sa sjeverne strane Duvanjsko-ga polja, okružena Vranom

s jedne strane i planinom Želivo-dić s druge strane, te sa sjevera ramskom kotlinom. S oko 16.000 hektara pašnjaka skoro bez šume, Ljubuša je idealno mjesto za sto-čarenje. Nekad je na Ljubuši paslo i više od tisuću ovaca, a i danas ih ima na tisuće.

Gdje ima ovaca, ni vuk nije daleko. Malo je dana da netko

LU „Vran“, Tomislavgrad: ŠEMSUDIN JE BIO MUDRIJI

Napokon dočekao vukaMijo Matešković

ne vidi tu zvjerku, premda je vrlo oprezna. Lovac Lovačke udruge „Vran“ Šemsudin Seferović već odavno se nadmudruje s njom. Noćima bi je čekao i postavljao razne mamce, proučavao je nje-zino ponašanje i trud mu se, na-pokon, isplatio. Ovoga puta slava je pripala Peći, kako Šemsudina zovu od milja.

Lovcu će pripasti i simbolična novčana nagrada, koju dodjeljuje lovačka udruga.

Sekcija Sebešić organizirala je 1. veljače 2009. lov vuka i divlje svinje, u kojem su, na

čelu sa svojim predsjednicima, su-djelovale sve sekcije Društva. Ideju za zajednički lov u reviru svoje sek-

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: ZAJEDNIČKI LOV SVIH SEKCIJA

Hajka, druženje i – „prsten“Anto Cvitanović

cije dao je dan prije, nakon redovi-te skupštine Društva, predsjednika sekcije Sebešić Stipo Ivoš. Potporu njegovoj ideji i druženju u lovištu dao je i Vlado Lešić, jedan od najsta-rijih i najuglednijih članova Društva

i Skupštine, a prihvatili su je i pred-sjednici svih sekcija.

Po dogovoru, lovci su se okupili u 7 sati kod lovačke kuće u Sebeši-ću, gdje je, odlukom Predsjedniš-tva Društva, i polazišno mjesto za

odlazak u lov. Po okupljanju, lovce je pozdravio domaćin današnjeg lova, predsjednik sekcije Sebešić Stipo Ivoš, skrećući nam pozornost da se vuk i divlja svinja danas love hajkom, bez pasa, da na čekama budemo maksimalno oprezni i da ne ložimo vatre. Obavijestio nas je da ćemo biti raspoređeni na čeka-ma u rajonu Skrobine štale, a da će hajkači, bacajući petarde, krenuti iz pravca Samara.

Lov je trajao od 9 do 13 sati, kad smo se sastali s hajkačima i uputili u lovačku kuću. Hajkači su nas obavi-jestili da su pokrenuli dvije divlje svi-nje, koje su se, po nepristupačnom terenu, izvukle u smjeru suprotnom od raspoređenih lovaca, i da su vi-djeli nekoliko primjeraka srneće div-ljači, što nas je posebno obradovalo.

Druženje se nastavilo u lovač-koj kući, uz harmoniku Draženka Jakića i domoljubne pjesme župni-ka Marinka Filipovića, koji je davao posebno ozračje lovačkom dru-ženju. Veseleći se i razgovarajući, „rodi“ se i ideja o natjecanju sekcija u igranju „prstena“, tradicionalne igre starijih naraštaja ovog kraja. Da sve ne bi ostalo na riječima, sku-pljen je novac za prijelazne pehare za prvo, drugo i treće mjesto, te je dogovoreno da se nadmetanje u „prstenu“ upriliči 15./16. veljače 2009. godine.Dio sudionika skupnog lova u Sebešiću

Šemsudin Seferović - Pećo


Predsjednik lovne jedinice “Varda” s uglednim gostima

Junaci priče o kapitalcu


Jerki Ćuku, velikom zaljublje-niku u lov i članu LD „Rujan“, 2. siječnja 2009. ostat će u po-

sebnom sjećanju. Kao i svakoga lovnog dana, rano ujutro krenuo je sa svojim društvom u osvajanje rujanskih „škripa“ i „betina“. Po-malo umorni, u predvečerje su se Jerko i njegov rođak Mario vraćali kućama, kad su naletjeli na divlju svinju o kojoj se i danas priča u lovačkim krugovima. Toga kapi-talca uspjeli su nekako savladati i postati junacima ove lovačke priče. Uz pomoć ostalih članova svoje družine, koje su u međuvre-menu obavijestili o svome podvi-gu, dovukli su ga s brda i prebacili do Jerkine kuće, gdje su počeli s deranjem i obradom mesa. Dok su jedni slavili uz vatromet i pje-smu, a drugi prepričavali svoje lo-vačke doživljaje, netko od lovaca otišao je do veterinara provjeriti je li meso ispravno. Kad je došla vijest da je meso u redu, bio je to pravi razlog da se ovaj uistinu ne-

LD „Rujan“, Kočerin: NESVAKIDAŠNJI ULOV

Vepar kapitalac o kojem se pričaBranko Vukoja

svakidašnji događaj slavi do ranih jutarnjih sati, uz obilje piva, vina i domaće meze.

Tako je počela nova lovačka 2009. godina. Nadamo se da će se lovci ovoga Društva potruditi

da još većom lovinom zaključe ovu godinu, koja je tako uspješno počela.

Završetak lovne sezone lovci Lovne jedinice Varda završili su organiziranjem Lovačke

večeri u reprezentativnom široko-briješkom restoranu „Kod Čolića“. Ova lovna jedinica broji 170 članova raspoređenih u tri sekcije: Dobrko-vići – Oklaji, Crnač i Izbično – Britvi-ca. Na Večeri se iskupilo preko 250 lovaca i njihovih gostiju. Organiza-cijski odbor, na čelu s Vladom Zelj-kom i Željkom Ćavarom-Ćavarcem, odlično je odradio sve pripreme i svima priuštio jedno ugodno lovač-ko druženje. Večer su svojim dola-skom uveličali predsjednik LS HB

LD „Mosor“, Široki Brijeg: LOVAČKA VEČER LOVNE JEDINICE VARDA

Vlado Bošnjak

Ovakva druženja znak su da se i u lovištu dobro radi

Ilija Vrljić, tajnik Saveza Ivica Lučić, dopredsjednik Saveza Branko Vu-koja, predsjednik LD „Mosor“ Franjo Rotim, ministar gospodarstva ŽZH Žarko Karačić, te lovci iz susjednih lovačkih udruga. U pozdravnom go-voru predsjednik Saveza je, između ostalog, pohvalio organiziranje ova-kvih susreta i druženja među lovci-ma i izrazio nadu i očekivanje da će se i na razini LD „Mosor“ stanje bitno nabolje promijeniti jer to ovo druš-tvo zaslužuje.

Uz prigodan meni kakav može biti samo „Kod Čolića“, tamburaški sastav „Širokobriješki dukati“ dao

je poseban ugođaj ovoj večeri. I na kraju bogata tombola je izmamila i poneku KM više iz svačijeg džepa. A kod izvlačenja sreća je često ne-predvidiva i čudna. I ovdje se do-godila jedna zanimljivost. Neupu-ćeni bi možda rekli da je i ovo samo

lovačka priča. Lovci iz Rame, gosti ovdašnjih lovaca, otac i sin Marko i Vlado Drežnjak, dobili su dvije prve nagrade – dvije lovačke puške. Eto, osim po ugodnom lovačkom dru-ženju i po ovome će se ovo druže-nje prepričavati među lovcima.



Lovni teren sekcije Gostuša slovio je kao jedan od naj-naseljenijih zečjom divljači

i jarebicom kamenjarkom u cije-lome širokobriješkom LD „Mosor“. To, nažalost, više nije tako, pa se ovdašnji lovci trude popraviti fond ove divljači i barem donekle vratiti nekadašnje stanje. Ali, bez obzira što zeca i jarebice nema kao neka-

LD „Mosor“, Široki Brijeg: „IZUM“ GOSTUŠKIH LOVACA

Divljač čuvaju gangom i bećarcemDrago Ćavar Macugić

da, Gostuša je i dalje primamljiva brojnim lovačkim skupinama. No Gostušani su se i tome dosjetili. Čim ih se trojica sastanu u lovištu, gromko zapjevaju gangu i beća-rac i tako rastjeraju divljač. Kažu, recept dosta dobro funkcionira, na sreću malobrojne divljači i na zadovoljstvo gostuških lovaca.

Zec i jarebica su ovdje „u kri-

zi“, ali divlje svinje ima. Odmah na početku lovne sezone jednu je odstrijelio Boće Ćavar Dubović. S poprilično nepristupačnog terena

donijeli su je do stare kuće Karla Ćavara Jarkića, gdje je, uz gangu i bećarac, lovačko slavlje poprilično potrajalo.

Već odavno na području op-ćine Grude, odnosno na po-dručju lovišta HLU „Malič“,

plodne površine (polje) nisu bile ovako poplavljene. Uništene je gotovo sve što su poljoprivrednici i lovci bili zasijali. I divljač je napu-stila ovaj teren (dio je stradao pod vodom) i izišla u brdovita područ-ja, ali je tu čekaju razne štetočine i opasnosti. Voda se odavde, vjero-jatno, neće povući do svibnja, tako da od usjeva neće biti ništa, što će imati katastrofalne posljedice na fond divljači. HLU „Malič“ razmišlja da proglasi stanje elementarne ne-pogode i zabrani lov na svu divljač, kako bi se donekle obnovio njezin fond.

Sve veća opasnost u ovdašnjem lovištu su i stalni vučji pohodi. Vu-kovi čine goleme štete stočarima, ali su velika nevolja i za plemenitu divljač. Dodatni problem je taj što je na području ovoga lovišta više mjesta na kojima se odlaže životinj-ski otpad, koji mami vukove. Koliko god se lovci trudili, s vukom je teš-ko. Teško mu je obilježiti kretanje i naći ga na logi. On za kratko vrije-me pređe dosta teritorija, krećući se pojedinačno i u čoporima. A ovo

HLU „Malič“, Grude: U LOVIŠTU I OKO NJEGA

Poplava i vukovi na jednoj, lovci na drugoj straniEmil Jurčić

lovište površinom je malo i vuk je za čas u nekom od susjednih lovi-šta. Ipak, poneki se ne uspije izvući. Jednoga je, u redovitom lovu, od-strijelio Vinko Čuljak-Mišo, spretni lovac iz sekcije Sovići-Gorica. Vinko je, inače, veliki zaljubljenik u pri-rodu i lov. Prvi je predsjednik HLU „Malič“ i, zajedno s Tihomirom So-som, obnovio je njegov rad 1996. godine.

Ove godine u lovištu HLU „Ma-lič“ dosta je i divljih svinja. Radeći u lovištu, lovci ove udruge posta-vili su devet automatskih hranilica za divlju svinju, u svim sekcijama. Hranilice su napunili mješavinom kukuruza i pšenice i u svaku može stati 200 kilograma hrane (žita-rica). Oko njih su vidljivi tragovi divljači koja traži i uzima hranu, što znači da su hranilice pun po-godak. Ovdašnji lovci drže da će hranilice pomoći zadržavanju i povećanju broja divljih svinja u lovištu. Namjeravaju još poneku postaviti u lovištu, ali ne samo za divlju svinju nego i za jarebicu ka-menjarku i poljku. Primijetili su, naime, da i jarebice uzimaju nešto hrane iz hranilica, zato su i miješali pšenicu s kukuruzom.

Veliki zaljubljenik u lov, Drago Artuković (lijevo), na povratku s jednoga hranilišta odstrijelio je vepra. Pri fotografiranju, pridružio mu se

i Doni Mikulić, predsjednik HUL „Vepar“

Skupa u lovu, s lijeva: Frano Grubišić-Fric, Vinko Čuljak-Mišo, Ivica Boban-Pikaćević, Stipe Boban, Mate Boban-Matko i Boris Boban

Uspješan početak lovne sezone



Redovita skupština LD „Pavlo-vica“, pod predsjedanjem Slavka Marina, održana je u

subotu 31. siječnja 2009. godine. Skupštini su prisustvovala 22 zastu-pnika, od njih 25, iz lovnih sekcija Gradina, Bučići, Sebešić, Mravinjac i Novi Travnik.

Po usvajanju dnevnog reda, predsjednik Slavko Marin iscrpno je izvijestio zastupnike o radu Društva u 2008. godini. Pritom je istaknuo da su realizirani gotovo svi programski zadatci Društva, posebno spomenuvši sljedeće ak-tivnosti: prijedlog novoga statuta Društva, primjenu Zakona o lov-stvu i podzakonskih akata, prijed-log granica između dvaju društava na području općine Novi Travnik, dovršetak izgradnje lovnotehnič-kih i lovnogospodarskih objekata,

LD „Pavlovica“, Novi Travnik: SKUPŠTINA

Usvojen novi statut DruštvaAnto Cvitanović

sudjelovanje u sprječavanju krivo-lova, čišćenju lovišta od štetočina i prosijecanju staza, suradnju s Lovačkim savezom Herceg Bosne, Županijskim vijećem za lovstvo, policijom, općinskim struktura-ma vlasti i medijima, te pripremu i polaganje lovačkih ispita, tijekom kojih je Društvo postalo bogatije za 17 novih članova.

Nakon rasprave, izvješće je jed-noglasno usvojeno, uz dopunu da sve sekcije dostave prijedloge za dodjelu odlikovanja i priznanja za-služnim pojedincima.

Izvješće o materijalno-financij-skom poslovanju Društva u 2008. godini i prijedlog financiranja za 2009. dao je tajnik Društva Anto Cvitanović, a s izvješćem Nadzor-nog odbora zastupnike je upoznao Niko Fišić. Predloženo je Skupštini

da usvoji ova izvješća i prijedloge, uz napomenu da sve zaslužne za rad u Društvu i lovištu treba ade-kvatno nagraditi. Nakon rasprave, izvješće o materijalno-financijskom poslovanju Društva u 2008. godini usvojeno je bez izmjena, a usvojen je i prijedlog materijalno-financij-skoga poslovanja u 2009. godini, uz dopunu da se u „proračun“ uvr-ste troškovi školovanja trojice kino-loških sudaca, kupovina printera i kopirnog aparata, te troškovi za do-

djelu odlikovanja i priznanja poje-dincima zaslužnim za rad u lovstvu.

Kao što se i očekivalo, zastu-pnici su najviše vremena potrošili raspravljajući o prijedlogu novoga statuta Društva. Konstatirano je da je postojeći statut prevladan stu-panjem na snagu novoga Zakona o lovstvu i njegovih podzakonskih akata, te je usvojen novi statut Društva, koji je bitna karika za iz-bornu skupštinu Društva zakazanu u veljači 2009. godine.

Prvi dan 2009. godine ostat će još dugo u pamćenju ne-kolicini nas lovaca koji smo

toga dana bili spremni ići u lov. Bilo je rano novogodišnje jutro i na zbornome mjestu bilo je malo lovaca, vjerojatno još mnogi nisu bili stigli kućama nakon dočeka Nove godine.

Nas trojica krenuli smo u rajon Dugog brda, ispod Zec planine. Brzo smo naišli na tragove triju divljih svinja. Po tragovima, dalo se zaključiti da su u pitanju veliki primjerci. Nakon nekoliko sati pra-ćenja tragova, primijetili smo da se jedna svinja odvojila, a dvije su na-stavile skupa. Odlučili smo krenuti

HLD „Vepar“, Gojevići-Fojnica: TRAGANJE SA ISPLATILO

Kapitalac na Novu godinuDragan Perica

za onim dvjema jer smo pretpo-stavljali da se manji vepar izdvojio iz grupe i osamio. Kako je od sva-nuća padao gust snijeg i prekrivao stare i nove tragove, praćenje je bilo otežano pa smo se dogovorili da ja, sa psom, pođem za tragom, a njih dvojica će ostati na čeki. Neg-dje oko podne zaključio sam da se više ne isplati ići za tragom (bio sam od auta gotovo dva sata hoda) i pustio sam psa za tragom. On je odmah, na moje iznenađenje, po-čeo napadati divlje svinje iza jedne kamene uzvisine, niti dvadesetak metara od mene. Potrčao sam tamo, ali se vepar već digao, te su moja dva hitca bila neuspješna. Na-

kon petnaestak minuta s čeka su mi javili da je ubijen vepar kapitalac, a sreća se osmjehnula Dragi Miletiću. Vepar je bio težak 140 kg, s kljova-ma dugim 22 cm.

Za razliku od ranije, vuk je u ovdašnjem lovištu sada vrlo čest. Nikad, zapravo, ovo lovište nije bilo bez vuka, ali je vrlo rijetko viđan a još je rjeđe pričinjavao štete. U po-sljednje dvije godine pojavio se na

čitavome fojničkom lovištu, a stra-dalo je i nekoliko pasa, ne samo lo-vačkih nego i pasa čuvara (nekoliko njih vukovi su pojeli „na lancu“). Sve to ukazuje da u lovištu nema dovoljno hrane te da vukovi pro-nalaze način za preživjeti, a možda ih, ipak, ima više od prosjeka te, tje-rani nagonom za preživljavanjem, idu čak do te mjere da silaze u sela i jedu pse čuvare.

Zakuska poslije redovite skupštine Društva

Nova godina počela sa snijegom i veprom kapitalcem



Početkom siječnja ove godine, kad je snježni pokrivač pre-krio lovišta, kad je ljuta zima

pokazala zube, posebice krupna divljač intenzivno je tragala za hra-nom i preživljavanjem. Planina Vla-šić pokazala je svu svoju surovost, još više ovih dana (polovicom velja-če) kad je snijeg napadao do metra.

Lovište LD „Sokol“ – Ponir na Vlašiću i divljač u njemu i ove su zime, zbog surovosti „majke priro-

LD „Sokol“, Nova Bila: PRIHRANA DIVLJAČI U ZIMSKIM UVJETIMA

Lovci ispunjavaju obveze iz Godišnjeg plana gospodarenja lovištem

de“, bili izloženi otežanim uvjetima preživljavanja. Ipak, lovci ovoga društva, a posebice članovi sek-cije „Ponir“, priskočili su pomoći u pravom trenutku. Organizirane su akcije uvoza hrane u lovište i, u dva vremenska razdoblje, njezino raspoređivanje na više lokaliteta: kukuruza u zrnu i klipu cca 500 kg, sijena i slame cca 300 kg, gomolja-ste hrane (krumpir, voće, povrće i dr.) cca 100 kg, hrane animalnog

Drago Marjanović

podrijetla za mesojede cca 400 kg.Da su ove aktivnosti opravdane

i vrlo korisne, pokazalo se redovi-tom kontrolom i obilascima lovišta, kad se utvrdilo intenzivno trošenje izložene hrane.

„Briga za divljač je naša stalna obveza“, rekao nam je u razgovoru kod lovačke kuće Anto Peša, a za-tim je nabacio vreću kukuruza na leđa i odnio na dogovoreno mjesto u lovištu.

Valja napomenuti da su ove aktivnosti organizirali članovi Sek-cije Ponir, na čelu s predsjednikom Miroslavom Marićem, a u pomoć su pritekli i lovci iz drugih sekcija: Mato Stojak, Anto Mihaljević, Milko Grebenar, Dario Sučić, Anto Peša, Dalibor Grganović, Mario Franjić, Stipo Kolenda i drugi.

Novac je osiguran iz proračuna Društva, planski za ove namjene, i donacijama dokazanih prijatelja ovoga Društva.

Uz ljetne i jesenje aktivnosti (iz-gradnja 15 solila, uređenje 4 pojila, izrada hranilišta i uređenje staza, uređenje lovačke kuće na Poniru, te pripreme i skora izrada jedne visoke lovačke čeke), planske aktiv-nosti u ovom lovištu za ovu lovnu sezonu bit će nadmašene.

Prehrana divljači - stalna briga lovaca Giba, Anto, Dado, Mario, Milko, Peša i Dario

Mladen Malenica

Lovačko društvo „Tetrijeb“ iz Kreševa organiziralo je 15. studenoga 2008. svoju tra-

dicionalnu Lovačku večer. Na ovoj svečanosti okupilo se oko 250 lo-vaca i njihovih gostiju. Pozivu kre-ševskih lovaca odazvali su se brojni gosti iz javnoga, političkoga i kul-turnog života Županije Središnja Bosna, Kreševa, Kiseljaka i drugih općina. Izvršni odbor LD „Tetrijeb“ zaslužuje sve čestitke za organiza-

ciju, a trudili su se kao pravi doma-ćini da sve prođe u najboljem redu. U zabavnom dijelu programa lovce i goste zabavljao je glazbeni sastav „Auto-Stop“, koji već tradicionalno gostuje kod kreševskih lovaca. Uz veliku pomoć sponzora i donatora, na ovoj zabavi priređena je i tom-bola s vrijednim nagradama. Lovci ovoga kraja na ovakve zabave ne idu bez svojih supruga, pa je plesa i igara bilo napretek.

LD „Tetrijeb“, Kreševo: LOVAČKA VEČER

Pjesma, ples i bogata tombola

Lovačka zabava trajala je do zore



Krajem siječnja, u svadbenom salonu „Stević“, u središtu Rakitna, LD „Jarebinjak“ or-

ganiziralo je svoju lovačku večer.

LD „Jarebinjak“, Rakitno: LOVAČKA VEČER

Potvrđeni standardi lovačke zabaveJosip Vukoja

Bilo je lovaca iz svih krajeva: Mosta-ra, Širokog Brijega, Gruda, Posušja, Imotskog, Raškog Polja i, naravno, Rakitna. Među gostima, bili su i

Središnja svečanost povodom obilježavanja Dana općine Odžak bila je u subotu 7.

veljače, kad je održana tradicio-nalna lovačka večer LD „Fazan“. U prostranoj sali hotela „Euro“, koja je bila unaprijed prodana, već tra-

dicionalno, dominirale su pripad-nice ljepšega spola.

Večer je počela uz laganu glazbu, nakon čega se nazočni-ma obratio predsjednik lovačkog društva Dragan Guberac. Potom je

LD „Fazan“, Odžak: LOVAČKA VEČER

Nedžad Garić

Organizirano, veselo i dinamičnouzvanike pozdravio i načelnik op-ćine Luka Jurić, pohvalivši ovdaš-nje lovce što su u stanju napraviti ovakvu feštu za pamćenje.

Orkestar RIO iz Srebrenika s izvođačima pjesmom je nadopu-njavao naš član Muradif Omer-

bašić. Iznenađenje večeri bila je estradna zvijezda Farizada Čamd-žić, koja je svojom pjesmom odu-ševila i oraspoložila prepunu salu hotela „Euro“.

Oko ponoći upriličena je lo-

vačka tombola. Među 60 dobitaka, bile su tri lovačke puške, perilica rublja, televizor, odstrel srnjaka, odstrijeljeni fazani, itd. Komisija je konstatirala da je, po cijeni od 5 KM, prodano 1.500 tombola. Izvlačenje dobitnika odvijalo se

pod budnim okom komisije i svih nazočnih, s tim što je ovoga puta bio ubrzan tijek izvlačenja i nagra-de se nisu dijelile na večeri, da se izbjegne nepotreban gubitak na dinamici i zabavi.

Glavna nagrada – lovački ka-rabin – došla je u ruke gostu iz Orašja, lovočuvaru Adamu Dabiću. Drugu nagradu – lovačku pušku sačmaricu – dobio je naš lovac Mi-roslav Delić, a za treći dobitak – lo-vačku pušku jednocijevku – još se

nije javio sretni dobitnik. Nakon toga nastavilo se s pje-

smom i igrom. Nisu se štedjela ni grla ni ruke. Još jedna nezaborav-na lovačka večer je prošla. Dogo-dine…

predstavnici Županije Zapadno-hercegovačke, Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza.

Na početku, gostima se obratio predsjednik Društva Ljubo Pavko-vić i zaželio svima dobrodošlicu i ugodno druženje, a dalje je sve išlo prema uhodanom „dnevnom redu“. Meni je bio standardno bogat, kao i nagrade u nezaobilaznoj tomboli. Neki lovci su imali više, neki manje sreće, kao i uvijek. Završetak tom-bole značio je i polazak kućama, pogotovo za one koji su došli iz udaljenih mjesta. Ujutro je trebalo ranije ustati jer je bio lovni dan.

Ovim putem zahvaljujemo sponzorima lovačke večeri i oso-blju salona „Stević“ na besprijekor-noj usluzi.Dio sudionika rakitske lovačke večeri

Ljubo Pavković uručio je nagradu sretnom dobitniku



Na poziv Tadije Šugića, pred-sjednika LD „Jastreb“ iz Do-bretića, u subotu 7. veljače

ove godine, u lovištu kojim gospo-

Ivica Lučić

Jastreb ponovno letiLD „Jastreb“, Dobretići: TRADICIONALNI LOV VUKA I VEPRA

dari ovo lovačko društvo, upriličen je tradicionalni lov na vuka i divlju svinju. Pozivu gostoljubivih doma-ćina, kao i ranijih godina, odazvali

su se brojni lovci lovačkih društava članica Lovačkog saveza Herceg Bosne, lovci susjednih lovačkih društava i društava u okruženju, njih preko 200. Najbrojnija lovačka družina, čak šezdesetak lovaca, sti-gla je iz Velike Kladuše, među koji-ma i dvije skupine lovaca, njihovih lovačkih prijatelja i susjeda, iz Gline i Topuskog iz Republike Hrvatske. Njihov dolazak, kao i dolazak svih ostalih lovaca u Dobretiće, na naj-bolji način govori koliko lov zbli-žava ljude, kolika je njihova ljubav za lovom i koliko je veliko njihovo prijateljstvo.

Zborno mjesto toga ranog, vlažnog i vjetrovitog subotnjeg jutra bilo je na lovcima dobro po-znatom odredištu i dragom oku-pljalištu, ispred restorana Ugar, koji se nakon požara i vatrene stihije, koja ga je zahvatila prošle godine,

poput mitskog Feniksa diže iz pe-pela, u novom, većem, ljepšem i raskošnijem izdanju, što na najbo-lji način govori o upornosti, snazi i nepokolebljivosti našega Tadije i ljudi ovoga kraja, njihovoj ljubavi prema rodnoj grudi i njihovoj borbi da budu i ostanu svoji na svome, usprkos svemu!

Lovcima postrojenim u zbor, na idiličnoj obali rijeke Ugra, obra-tio se domaćin Tadija preciznim i jasnim uputama za lov, ističući posebno mjere sigurnosti. Nakon njegovog „Dobra vam kob“, grupo-vođe su preuzele lovce i poveli ih put Ranča planine na čeke, a po-goniči su se zaputili u dubinu lovi-šta sa zadaćom da pokrenu divljač prema vatrenoj liniji lovaca. Kad su čeke postavljene a pogoniči kre-nuli u pogon, nastupili su, lovcima dobro poznati trenutci iščekivanja u potpunoj šumskoj tišini, koju su remetili snažni naleti ledene bure povijajući promrzle grane stoljet-nih bukava i jela. Negdje u dubini lovišta čuli su se i prvi pucnji koji su lovcima na čeke, umjesto vu-kova, istjerali usplahirene srne bo-gato odjevene u zimsko ruho. Bili su to lijepi prizori za lovačke oči i potvrda da je ovo lovište bogato srnećom divljači. Uslijedili su novi daleki pucnji, pa opet tišina i povla-čenje s čeka.

Pogon je završen, slijedi povra-tak na zborno mjesto. A na zbor-nom mjestu vrije k’o u košnici. Pri-če, zdravice, dojmovi, komentari, dosjetke i ponovno lovački zbor. Domaćin Tadija izvijestio je lovce o rezultatima lova i dva promašena vuka od strane lovaca iz Velike Kla-duše, te pozvao sve lovce na zajed-nički ručak i druženje.

Vukovi i veprovi su ovaj put imali više sreće, ali to nije omelo lovce da uživaju u ukusnom lovač-kom grahu i druženju na lovački način. Za dobru zabavu i pravi lo-vački ugođaj pobrinuli su se, kao i ranijih godina, poznati glazbenici, lovački prijatelji i česti dobretićki gosti, Husein Smajić i Vinko Brna-da, čiji su zvuci harmonika i vesela lovačka pjesma, toga prohladnoga zimskog sumraka, snažno odjeki-vali dolinom rijeke Ugra. Na kraju, prijateljski stisak ruke, sretan put i neizostavno, vidimo se i dogodine, ako Bog da!

Lovački zbor prije početka lova

Za dobro raspoloženje pobrinuli su se harmonikaši Vinko Brnada i Husein Smajić



Bez obzira na zabranu lova u ovoj lovnoj sezoni, lovci LD „Sokol“ ne odustaju od rea-

lizacije zacrtanih planskih zadata-ka. Tako je tijekom ovoga mjeseca organizirana prihrana divljači na području cijeloga lovišta. Kukuru-zom je prihranjivana fazanska div-ljač, koja je bila i najugroženija jer je snijeg krajem veljače ponovno pokrio zemlju i temperatura je pala

Niko Ždravac

LD „Sokol“, Seonjaci, Brčko Distrikt:ISPUNJAVANJE PLANSKIH ZADATAKA

Lovci rade, ali očekuju zakonski okvir

ispod ništice. Svježom solju dopu-njena su i solila za srneću divljač, a nisu ostala po strani ni hranilišta za divlju svinju. Ovo je dokaz bu-dućoj vlasti u Brčko Distriktu BiH da ubuduće treba više pozornosti pokloniti lovstvu i konačno usvojiti Zakon o lovstvu za područje Brčko Distrikta, kako bi se legalizirao rad onih koji se godinama dokazuju iz-vršavanjem zadaća na terenu, a po-

gotovo na zaštiti divljači, unaprje-đenju lovstva u Distriktu i stvaranju preduvjeta za razvoj lovnoga tu-rizma na području Posavine. Ova-kav jedan projekt, potpomognut

novcem međunarodne zajednice, već egzistira na ovim prostorima, ali zbog nedefiniranog stanja u lov-stvu u Distriktu mnogo toga ostaje nerealizirano.

U šestoj lovačkoj večeri LD „Vepar“ uživalo je više od 400 nazočnih. Uz doma-

ćine, došli su i gosti iz okolnih lo-vačkih društava, političari (među njima i ministar Luka Faletar), lovci iz Hrvatske, itd.

LD „Vepar“, Prozor-Rama: LOVAČKA VEČER

Na početku, prisutne su po-zdravili načelnik općine dr. Jozo Ivančević, tajnik Saveza Ivica Lu-čić, predstavnik Kinološkog save-za Mirko Bariša, federalni ministar Damir Ljubić i predsjednik Društva Ante Dolić, koji, između ostaloga,

Stanko Ćurčić

Zadovoljni i gosti i domaći

reče: „Naše Društvo postiže zna-čajne rezultate u svim segmen-tima. Broj lovaca povećava se iz godine u godinu, fond divljači također. Želimo, ponajprije plan-skim odstrelom, dostići prijeratno brojno stanje divljači, posebno plemenite. Početkom siječnja, čim je ispunjen plan odstrela, zaustavi-li smo lov vepra. U porastu je i broj lovnouzgojnih i lovnotehničkih objekata. Sve sekcije, njih osam, imaju lovačke kuće ili su u po-odmakloj fazi njihove izgradnje. Zahvaljujem na pomoći Federal-nom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koje je dalo svoj doprinos za obnovu čeke u Vranu i za izgradnju lokvi za divljač. Kad ovo kažem, mislim na Vran, jer Vran treba biti lovno-uzgojno područje u okviru našega lovišta. Zahvaljujem, također, svim sponzorima i donatorima ove lo-vačke večeri.“

Tajnik Saveza Ivica Lučić po-hvalio je LD „Vepar“, naglasivši da

je ono dalo velik doprinos Savezu, od njegova osnivanja do danas.

Među 70 nagrada na tomboli, bilo je i 8 pušaka. Glavnu nagradu dobio je Anto Džidžić, a uručio mu ju je načelnik općine Jozo Ivanče-vić. Glavni sponzor večeri bila je Općina. „Sve je više žena na lovač-kim večerama, pa neće biti čudo ako uskoro u Društvu bude i žen-skih članova“, sve je više ovakvih komentara. Skup je zabavljao Jozo Vučić sa svojom grupom.

Načelnik dr. Jozo Ivančević uručuje glavnu nagradu Anti Džidžiću

Žene se oplemenile lovačku zabavu

Prihrana divljači - glavna zadaća



U mjesta koja se mogu po-hvaliti prirodno obdarenim i vrlo atraktivnim brdskim i

planinskim terenima za lov, svakako se može ubrojiti i Bosansko Grahovo.

Grahovo je gradić u zapadnom dijelu BiH, na 860 metara nadmor-ske visine, okružen s po jednom planinom sa svake strane svijeta. Sa sjevera Jadovnikom (1656 m), s juga Gnjatom (1854 m), s istoka Šatorom (1872 m), a na zapadu se prostire planina Uilica (1654 m).

U grahovskim lovištima odvaj-kada su obitavali: smeđi medvjed, divlja svinja, srna, zec, vuk, šakal, ris, lisica, jazavac, kuna, veliki tetri-jeb, mali tetrijeb-ruževac, nekoliko vrsta orlova, više vrsta pernate div-ljači, a u posljednjih nekoliko godi-na pojavio se i jelen.

Planinski masivi Gnjata i Šatora oblikovani su karakterističnim usje-cima i kanjonima povezanim sa samim planinskim vrhom, nakićeni su strmim i izrazito zasječenim liti-cama, koje su kao takve idealan te-ren za obitavanje divokozje divljači.

Od „divlje kozurine“ do naseljavanja

Unatoč ovakvim prirodnim pre-dispozicijama, divokoze u grahov-skim lovištima nije bilo sve do šez-desetih godina prošloga stoljeća, kad je skupina šumarskih i lovnih stručnjaka, koji su u to doba s veli-kim entuzijazmom i odgovornošću obnašali vodeće dužnosti u svojoj struci, prepoznala ove prirodne blagodati i odlučila naseliti divoko-ze u Gnjatu i Šatoru.

Godine 1966., 24 grla divokoze, u omjeru spolova 3 : 1 u korist žen-ki, prvi put pušteno je u Gnjat, a 14

U prvim poslijeratnim danima mnogo toga bilo je značajnije od čuvanja div-ljači, pa su bahati „lovci“ sami sebi dali za pravo neplanski, nesavjesno i krajnje drsko harati lovištima. Od ovakvog ponašanja tehnički dobro, a mo-ralno slabo opremljenih haračlija, divokoze nije mogla spasiti ni, lovačkim rječnikom kazano, „šatorska kraljica“, najopreznija divokoza u krdu, koja budno motri na svaku promjenu i pištanjem upozorava krdo na opasnost.

grla pušteno je u Šator. Divokoze su kupljene i dopremljene u Grahovo izravno s Prenja. Kompletan projekt oko nabavke, dovoza, veterinarskih pregleda i puštanja u lovište inicira-la je i nadgledala tadašnja šumska uprava u Bosanskom Grahovu, na čelu s Radomirom Šekerićem.

Iako su stručnjaci predviđali da će se divokoze bolje udomaćiti na Gnjatu i u startu su favorizirali ovu lokaciju, ipak se pokazalo suprot-no. Naime, od unesenih 14 grla, već treće sezone šumari su po šator-skim gudurama i klisurama izbrojili 43 divokoze. Na Gnjatu se očeki-vala mnogo veća brojka, ali nakon prvih prebrojavanja ustanovljeno je da su prognoze umnogome podbacile. Kako su ove planine međusobno udaljene svega neko-liko kilometara zračne linije, pret-postavljalo se da su se neke grupe same prebacile.

U to vrijeme lugari su bili jedina i univerzalna čuvarska služba na tere-

nu. Lovočuvarske službe isprva nije ni bilo, ona je osnovana tek 1976. godine kao poseban ogranak u sek-toru uzgoja i zaštite unutar šumarije.

Imajući na umu sve ovo, sama pomisao na posljedice od krivolova sputavala je potencijalne „pustolo-ve“ već na startu. Prva asocijacija na zatečeni krivolov bila je „pušku u policiju, četkicu za zube u džep i pravac u bihaćki zatvor na ležanje“, uza sve kasnije prepreke u društvu tadašnjeg sustava i debeli negativ-ni dosje u policiji i „komitetu“.

Naravno, krivolov se nigdje i nikad nije mogao totalno iskorije-niti pa je i u ove oaze, s vremena na vrijeme, upadao poneki „padobra-nac“, uglavnom iz sela u neposred-noj blizini, gdje su ljudi precizno pratili kad lugar liježe, kad ustaje, kakve su mu navike, u koje vrije-me je zbog drugih obveza odsutan iz lovišta, itd. Štoviše, u to vrijeme veći dio lovaca nije poznavao di-vokozu kao divljač, njezinu narav i

način na koji se ona lovi, pa su se mnogi lovci, saznavši za nastambu divokoza, čudili kakve su to „divlje kozurine“ koje se pentraju i lomata-ju po šatorskim stijenama.

Ubrzo se ideja o nastanjivanju divokoza u ovim krajevima poka-zala vrlo opravdanom, a grahovski kapitalni divojarci postali su me-tom ekskluzivnih gostiju, uglav-nom ljudi od ugleda, utjecajnih dužnosnika na visokim pozicijama uz čiju pomoć i dobru volju su se rješavala bitna pitanja toga vreme-na za Bosansko Grahovo. Malo gdje se lov na divojarca s neizostavnim uspjehom mogao prirediti kao na Šatoru ili Gnjatu.

Komentari i statistički podaci lovnih stručnjaka koji su pratili na-stambe divokoza diljem tadašnje zemlje, svjedočili su o velikom na-pretku ove vrste divljači na plani-nama Gnjatu i Šatoru u Bosanskom Grahovu. S terena su stizala izvješća lovočuvara i šumara da se u zim-skom razdoblju na Šatoru moglo izbrojiti i po 70 divokoza u jednom krdu, a prisutnost krda odavala je uvijek isturena „stražarica“. Stražari-com se, lovačkim žargonom, naziva divokoza koja je na straži na malo isturenijoj poziciji od krda i koja budno motri na svaku promjenu ili neobičnu pojavu u okruženju, nakon čega pištanjem kroz nozdr-ve upozorava krdo na opasnost. Lovočuvari su svako krdo i njego-vu „stražaricu“ posebno poznavali, a onu najoprezniju u najplašljivi-jem krdu nazivali su „šatorskom kraljicom“, dajući joj tako pomalo mitsku vrijednost, vjerujući da uz njezinu opreznost ova vrsta divljači nikad neće nestati sa Šatora.

Šator je planina koju je priroda obdarila i prelijepim glečerskim je-zerom, koje se nalazi na 1460 me-tara nadmorske visine i koje svojim izgledom izaziva divljenje, kako pla-ninara koji znaju za Šator i na njega namjerno dolaze, tako i slučajnih posjetitelja. Šatorsko jezero, gleda-no s vrha, odaje jedinstvenu sliku koja se nikad ne zaboravlja, pa su ga s pravom nazvali „gorskim okom“.

Golgota na starim staništima

Godine 1983., grahovsko ugo-stiteljsko poduzeće, uz suglasnost šumske uprave, izgradilo je u ne-

Bosansko Grahovo: NOVO „ZLATNO DOBA“ DIVOKOZE

Šatorska kraljica

Dragomir - Gagi Lončar



posrednoj blizini jezera motel „Ru-nolist“. Objekt je alpskoga arhitek-tonskog stila, te se uz svoje prateće objekte savršeno uklopio u ambi-jent, asocirajući tako na jedno et-no-gorštačko domaćinstvo ovoga kraja, pa je kao takvo postalo vrlo atraktivnim i rado posjećenim mje-stom, ugostiteljski potpuno otvo-renog tipa. Motel je dobio ime po istoimenoj biljci – cvijetu runolistu, koji se drži endemičnom vrstom, a kojega na Šatoru, na pojedinim mjestima, ima u izobilju. Nekoliko stotina metara od jezera je Buli-no vrelo. To je izvor pitke studene vode, koji je ime dobio po legendi koja kaže da je nekad davno jedna potpuno slijepa „bula“ (žena mu-slimanka) iz Glamoča usnula da će progledati poslije umivanja na tom vrelu. Legenda kaže da se to doista dogodilo, pa ljudi iz raznih krajeva na taj dan dolaze na Bulino vrelo na hodočašće, da se ujutro, prije zore, umiju kako bi bili zdravi i napredni.

U ratnom razdoblju motel je poprilično devastiran, a divokoze sa Šatora „iščezle“ su tko zna kamo. Godine 1999., motel „Runolist“ je, na privatizaciji imovine ovdašnjega trgovačko-ugostiteljskog poduze-ća, otkupila tvrtka „Finvest“, koja na prostorima Hercegbosanske župa-nije upošljava više stotina radnika. Ona je objekt rekonstruirala i vrati-la mu prvobitni izgled.

Šatorsko jezero je i dalje ostalo vrlo posjećenom turističkom destina-cijom, osobito u ljetnim mjesecima.

Lovci, posebice oni koji su bili upućeniji u ranije kretanje divo-koza i koji su u „zlatno doba“ po Šatoru lovili i krivolovili, odmah su primijetili da divokoze u ma-njim grupicama navraćaju na stara staništa. Ali tu, nažalost, počinje njihova golgota. U prvim poslije-ratnim danima mnogo toga bilo je značajnije od čuvanja divljači, pa su bahati „lovci“ sami sebi dali za pra-vo neplanski, nesavjesno i krajnje drsko harati lovištima. Od ovakvog ponašanja tehnički dobro, a mo-ralno slabo opremljenih haračlija, divokoze nije mogla spasiti ni „ša-torska kraljica“.

Nedugo potom, gospodarenje lovištem Šator pripalo je JP ŠGD HBŠ „Kupres“, odnosno šumariji Bosan-sko Grahovo. Odnosi šumarije pre-ma lovcima uvijek su bili više nego

korektni. Uz simboličnu ulaznu dozvolu, u Šatoru se moglo loviti tijekom lovne sezone. Čak se, zbog „mira u kući“ i nezavidnoga materi-jalnog stanja, domaćim lovcima vrlo često i „progledavalo kroz prste“.

Pokazalo se, međutim, da među domaćim lovcima ima jedna mala interesna skupina „lovaca“ i samozvanih „lovnika“, koja je sebi počela davati za pravo dovoditi na tuđi teren lovce tko zna otkuda, a sve to bivalo je potkrijepljeno daro-vima, novcem, raznim obećanjima i prividnim prijateljstvom. Kad su istrijebili divokoze, „gosti“ su se dali u lov za onim što je ostalo. U lovištu Šator, usprkos jakom krivolovu, op-stali su: veliki tetrijeb, smeđi med-vjed, vuk i „reducirani“ broj srneće divljači, a utočište je u posljednjih nekoliko godina potražio i jelen, o čemu sam pisao u jednome od prošlih brojeva.

Nema šale s „čvrstom rukom“

Prilikom ustanovljavanja lovi-šta u HBŽ, između ostalih bosan-skograhovskih lovišta ustanovljeno je i lovište Šator, koje je po tipu deklarirano kao planinsko, a prema namjeni gospodarsko, s 10.087 ha površine, te ugovorom o koncesiji predano na gospodarenje koncesi-onaru Finvest – Ždralovcu iz Bosan-skog Grahova.

Finvest je, nakon preuzima-nja lovišta, dokazao da je i u ovom segmentu vrlo ozbiljna tvrtka. Na temelju raspoloživih podataka i

evidencija o gospodarenju u pro-teklom razdoblju, te relevantnih parametara lovišta prikupljenih na terenu, odmah je izrađena nova lovnogospodarska osnova, u rekor-dnom roku u lovištu je „instalirano“ 6 suvremenih automatskih hranilica s električnim čuvarima, montirano je 8 vrlo komfornih visokih čeka, dvije promatračnice, a napravljena su i dva mrciništa. Otpočela je pri-hrana visoke divljači zrnastom hra-nom, postavljena su solila, mrciništa se non-stop dopunjavaju, a sve ovo na terenu, za početak, obavljaju dva uposlena kvalificirana lovočuvara, te povremeno uposleni revirni šumari iz šumarije Grahovo. Granice lovišta kartirane su na karti 1 : 25 000, a na terenu su obilježene s 30 tabli pro-pisanih Pravilnikom, te sa 6 velikih obavijesnih tabli s krovom (panoi) na glavnim putnim prilazima.

Ovako ozbiljan Finvestov od-nos prema gospodarenju lovištem i čvrst stav da u tome ustraje, ne ža-leći truda i novca, odmah je daleko „odjeknuo“. Domaći pošteni lovci iskreno se raduju da je lovište Šator dospjelo u prave, „čvrste ruke“, zna-jući da je stav vodećih ljudi Finvest – Ždralovca prema domaćim, pošte-nim lovcima, korektan i da će se za njih, uz poštovanje pravila i nadzor, uvijek naći mjesta u Šatoru. Jedino se s „čvrstom rukom“ još uvijek ne može pomiriti ona mala interesna skupina, ali kako narod reče: „Vrije-me čini svoje“, a ja bih dodao da vri-jeme i zakon čine svoje.

Za samo nekoliko mjeseci, otka-

ko su razni „slobodnjaci“ shvatili da je Šator ozbiljno zaštićen i distan-cirali se od njegovih granica, zapa-žena je veća koncentracija visoke divljači. Od lovočuvara Mićka Triva-na, za kojega kažu da ga je majka priroda stvorila za ovakav posao i koji je u prirodi ravan Indijancu, svakodnevno s terena stižu video-zapisi u kojima „nema čega nema“: kretanja tetrijeba, vučjih pirova po mrciništima uz sablasno noćno za-vijanje, medvjeđe „glasne uvertire“ i nastupa na hranilištu, dugačkih ko-lona divljih svinja u duboku snijegu, borbi veprova i još mnogo toga.

Ali, od svih „materijala“ koje je Mićko snimio, jedan zavrjeđuje po-sebnu pozornost. To je videosnim-ka u trajanju od 12 minuta, solidno snimljena s pristojne udaljenosti, čiji su glavni „likovi“ dva odrasla grla divokoza i troje mladunčadi. Iako se radi o vrlo maloj zajednici, jasno se vidi da jedno odraslo grlo više vremena provodi na određe-noj distanci, vjerojatno obavljajući onu stražarsku dužnost koju joj je priroda odredila.

Lovci i ljubitelji prirode ovu bi snimku, svakako, gledali s velikim zanimanjem, ali oni koji pamte ek-spanziju divokoza na Šatoru u „zlat-no doba“, gledaju je s velikom do-zom sentimentalnosti, videći u ovoj stražarici možda onu pravu, mitsku „šatorsku kraljicu“, koja će, uz čvr-stu ruku i veliku potporu, povratiti stari sjaj i, predvodeći potomstva, utabati staze svojih predaka po ša-torskim vrletima.

Prodajem englesku seterku staru četiri i pol godine, nau-čenu za lov prepelice, šljuke i fazana. Odlično ocijenjena, s urednim rodovnikom, može se ispobati u lovištu. Crno-bi-jele je boje. Cijena po dogo-voru. Kontakt: 063 837-506.

Prodajem njemačkoga krat-kodlakog ptičara starog pet godina, odlično ocijenjen, položio IPO i CE utakmicu. Pas je u odličnom stanju, može se izvesti u lovište, naučen na fa-zana, šljuku, prepelicu i zeca. Cijena po dogovoru. Kontakt: 063 340-041.

BESPLATNI MALI OGLASI

Visoka čeka u lovištu “Šator”


SOKOLARSTVO

Perica Dodig

Već za socijalizacije, dok smo pticu nosili na rukavici, laga-no smo joj počeli smanjivati

količinu hrane da bismo je doveli na težinu na kojoj će reagirati na pozive sokolara ili, sokolarskim rječnikom rečeno, da bismo je spu-stili na letnu težinu. Ptica na letnoj težini treba odmah i bez oklijeva-nja skočiti na rukavicu i uzeti hranu koju joj ponudi sokolar!

Za treninga koji slijede ptica je vezana konopcem za stajalicu, ko-madi mesa koji joj se nude moraju biti mali, da se ptica ne bi brzo naj-ela jer je onda trening završen i bilo bi dobro da se prilikom svakog tre-ninga uz sokolara nalazi i pas ptičar (ako ga ima) jer će on u kasnijem sokolarskom lovu biti od goleme pomoći.

Dolet na rukuSad kad imamo pticu koja ska-

če na ponuđenu rukavicu i uzima hranu s nje, vrijeme je da krenemo s doletom na ruku. U prvoj fazi tre-ninga doleta na ruku jako je bitno da se ptica nalazi u poznatom okru-ženju, što znači da s treningom po-činjemo na mjestu gdje ptica pro-vodi najviše vremena (park ispred kuće, vrt, itd.) i bilo bi poželjno ptici osigurati stajalicu koja se nalazi na većoj visini (1 – 1,50 m). Priđemo ptici koja je na stajalici i ponudimo joj komadić mesa na rukavici. Kako je rukavica blizu ispred nje, ona će odmah skočiti i uzeti meso. Pticu vratimo na stajalicu i ponovno joj ponudimo komadić mesa, ali sad oko pola metra od nje. Ona će po-kušati na sve moguće načine doći do mesa, ali da ne preskače na ru-

Nakon socijalizacije, rad sa sokolarskom pticom nastavlja se vježbanjem doleta i slobodnog leta

Obuka „u kući“ je završila, pticu valja izvesti na terenNakon uvježbanog doleta na ruku i doleta na mamac, trebalo bi isprobati i prvi slobodni let. A baš on mnogim sokolarima predstavlja traumu, te ga odgađaju bez potrebe i razloga.

kavicu. U toj fazi sokolar mora biti strpljiv jer će ptica, kad uvidi da ne postoji drugi način da dođe do hrane osim skoka na rukavicu, to i učiniti, a kad jednom preskoči, drugi skok bit će mnogo brži. Jako je bitno ne povećavati udaljenost, već pticu trenirati na ovoj udalje-nosti sve dok se ne dovede u stanje da desetak puta preskoči, ali istog momenta kad smo joj ponudili hra-nu i tek onda joj ponuditi hranu na udaljenosti od jednog metra. Sad će morati raširiti krila da bi došla do rukavice i hrane, što će ona nakon određenog vremena i učiniti. Posli-je desetak preleta na metar probati joj ponuditi hranu na dva, tri, pet metara i to bi bila udaljenost koju kroz idućih 5 – 7 dana treba mak-simalno utvrditi u ptici poznatom okruženju, što znači da na udalje-nosti od pet metara na samo po-micanje ruke ptica kreće i leti na ru-

kavicu po hranu. U ovom razdoblju bitno je znati da je uvijek bolje da ptica istog momenta doleti na me-tar, nego na pet nakon uvjeravanja.

Terenski dio obukeKad smo završili „kućni“ dio

obuke i ptica ovih pet metara leti bez razmišljanja, vrijeme je razmi-šljati o odlasku na teren. To može biti neka pokošena livada, da se konopac ne bi zapetljao i da nema okolo drveća na koje bi ptica mogla odletjeti s konopcem i tu se među granama zapetljati, što onda pred-stavlja dodatne šokove za pticu. Za rad na terenu dobro bi bilo na-praviti od obične letve „T“ stajalicu visoku jedan metar, s prečkom za stajanje ptice od tridesetak centi-metara i još će nam trebati tride-setak metara konopca i kolac, koji ćemo zabiti u zemlju i za njega ve-zati konopac.

Kad smo stigli na teren i zabi-li „T“ stajalicu u zemlju, onda na 5 metara udaljenosti od nje zabijemo kolac i za njega vežemo jedan kraj konopca, za drugi vežemo pticu i stavimo je na stajalicu i ptica je spremna za rad. Nakon desetak minuta, kad se ptica smirila, ponu-dimo joj hranu na udaljenosti od nekoliko metara. Ako je kućni dio treninga kvalitetno odrađen, ona će odmah doletjeti na ruku. Nakon toga, prilikom svakoga sljedećeg poziva povećati udaljenost dok se ne dođe do deset metara, i na toj udaljenosti završiti trening taj dan. Sljedećih dana treba povećavati udaljenost dok se ne dođe do 40 – 50 metara, i kad ptica na toj udalje-nosti dolijeće odmah po ponuđenu hranu na rukavici, spremna je da joj ponudimo mamac.

Dolet na mamacMamac je, zapravo, imitacija

plijena koji planiramo loviti, vezan na nekoliko metara konopca, na čijem je drugom kraju vezana ruč-ka napravljena od komada drveta, a na mamcu se nalazi komadić hrane kao nagrada nakon doleta. Kako ptica u prvom momentu ne zna što je mamac, jednostavno ga bacimo ispred nje. Kad ona vidi hranu na njemu, odmah će skočiti i uzeti hranu s njega. Nakon neko-liko takvih ponavljanja ponudimo joj mamac, ali ovaj put na udalje-nosti od nekoliko metara, pa onda desetak i više metara. Mamac se prezentira ptici tako da se uzme za konopac, zavrti vertikalno i baci ispred sebe nekoliko metara. Ptica puno draže dolazi na mamac nego na ruku, tako da kod treninga uvi-jek treba prije raditi dolet na ruku, a tek onda dolet na mamac. Kad ptica bez razmišljanja, momen-talno, dolijeće s udaljenosti od 40 – 50 metara i na ruku i na mamac, ona je spremna za slobodni let.

Slobodni letPrvi slobodni let mnogim so-

kolarima predstavlja traumu i oni ga odgađaju bez potrebe. Ipak, da bi bili sigurni, uz mamca u sokolar-skoj torbi uvijek treba imati i živo-ga goluba, kojemu niti jedna ptica ne može odoljeti.

Za slobodni let treba odabrati dan bez vjetra. Pticu treba staviti


SOKOLARSTVO

na stajalicu, s koje je trenirala sva-kodnevno, ali je ne treba vezati konopcem. Pustiti je da se smiri i pozvati je s 20 – 30 metara neko-liko puta. Kad doleti, baciti je u suprotnom smjeru od stajalice i ona će odletjeti na prvo drvo. Pu-stiti je desetak minuta da se smiri i onda je pozvati na rukavicu. Ako je dotadašnji trening kvalitetno odrađen, ptica će bez problema doletjeti na ruku. Ali treba znati da se sad ptica nalazi u drukčijem okruženju, treba joj više vremena da se usredoči na hranu koju joj nudimo na rukavici, i da doleti.

Ako ni nakon više poziva ptica ne reagira na njih, onda joj ponudimo mamac, na koji bi trebala odmah sletjeti. A ako ni nakon toga ne sleti, onda nam ne preostaje ništa drugo nego vezati goluba za noge i baciti ga prema ptici. Na goluba će ptica odmah reagirati. Slobodni let treba prakticirati svakodnevno. Ako pak to nije moguće, onda tre-ba što češće, jer slobodnim letom ptica stječe potrebnu kondiciju koja će je, uz pravilnu ishranu, do-vesti u stanje lovne kondicije, od-nosno u psiho-fizičko stanje koje je nužno za ulov plijena.

Već krajem veljače ili počet-kom ožujka, s prvim znacima proljeća vraćaju nam se šlju-

ke. Te „kraljice ptica“, kako ih od mi-lja vole zvati lovci „šmekeri“, dolaze u naše krajeve obaviti svoj „svad-beni let“, a potom putuju u skandi-navske zemlje (poneka i ostane na gniježđenju).

Ovih dana među lovcima, od uha do uha, kruži ono „došle su“. To znači, pred večer, za blaga i tiha vremena, napraviti zasjedu

U jeku je lov na šljuke

Kraljica je došla…Mladen Bešlić

na sunčanim rubovima šuma i na čistinama u manjim šumama, gdje se u blizini nalazi močvarno ili bar meko i vlažno tlo koje šljuke „buše“ tražeći hranu. Lovci se, zaklonjeni, postave tako da mogu vidjeti na sve strane, a najpovoljnije je gađati prema zalasku sunca jer je u tom pravcu dovoljno svjetla za gađanje.

Za topla i mirna vremena šlju-ke lete laganije i dobro se javljaju. Često lete po dvije, ali i više njih, skupa pa jedna drugu nadlijeću

i bodu se kljunovima. Za hladna i vjetrovita vremena šljuke lete brzo i bez glasa. Ako šljuke lete po dvije ili tri, pucat ćemo na zadnju jer je to obično mužjak. Ženke su, obično, manje od mužjaka pa nam se čini da su udaljenije. Zagriženi ljubitelji ovoga lova čekaju šljuke i u zoru, kad se vraćaju u gustiš. Na dobrim predjelima i na pravoj čeki može naići i desetak-petnaest ptica. Mnogi lovci koriste i razna, zakonom dopuštena vabila kojima oponašaju glas ženke. Mužjak tada dolazi ponekad i takvom brzinom da će ga lovac teško i opaziti. Ovaj se zov čuje i do 300 metara. Gađa-nje šljuke u letu nije nimalo jedno-stavna stvar, tako da se može biti zadovoljan ako svaki drugi hitac bude pogodak.

Trofeji šljuke beneMnogi lovci love šljuke zbog

vrlo ukusnoga i mekanog mesa, ali svaki od njih prije čišćenja pozor-no odvoji trofeje, poznati i traženi ukras za lovačkim šeširom. Trofeji od šljuke bene su „slikarsko pero“ i četkica s trtice u repu. „Slikarsko pero“ je maleno, oko 3 cm dugač-ko pero, uz vanjski rub primarnoga letnog pera. To je šiljasto, ravno i čvrsto pero, uskih zastavica iscr-tanih na smeđoj podlozi svjetlijim prugama. Iz krila se čupa krajnje

oprezno, tako da se pomoću pal-ca i kažiprsta uhvati za badrljicu te snažnim trzajem iščupa.

U doba renesanse i baroka, ovim su se perima koristili slikari, izvlačeći pomoću njih najfinije i najnježnije poteze bojom. Tada su pera bila vrlo skupocjena i mnogo vrjednija od cijele šljuke. (N. Vrho-vac)

Četkica s trtice u repu ne smije se čupati nego se izrezuje oštrim nožem. Potom se iz nje istisne mast te se odstrani tanka opna koja je obavija. Nakon toga četkica se uroni nekoliko dana u alkohol ili benzin radi odmašćivanja. Nakon sušenja, četkica se koncem priši-va na lovački šešir iznad pletene ili kožnate vrpce. Preko četkice se postave oba „slikarska perca“. Takav trofej ponos je svakom lovcu šlju-karu, a mnogi od njih trofeje svake odstrijeljene šljuke slažu u albume i ostavljaju kao trajnu uspomenu.


KINOLOGIJA

Jazavčari su vrlo stara pasmina lovačkih pasa, o čemu svjedo-če i pećinski crteži. Egipatska

likovna djela, nastala 2.300 godina prije Krista, prikazuju kratkonog psa sličnog današnjem jazavčaru. Na jednom reljefu u faraonskoj grobnici iz 12. dinastije, iz približ-no istog vremena, prikazana su dva kratkonoga psa slična današ-njem jazavčaru.

Ksenofon, znameniti grčki po-vjesničar (oko 430. do 354. godine), opisuje psa s odlikama jazavčara, kojega je zapazio u to vrijeme. Aninao Flavio (95. do 180. godine) u svom djelu o biologiji navodi da kratkonogi psi imaju zajedničkoga pretka, kojeg je nazvao Canis ca-storius. Ovo je jedna od teorija koju novija kinološka istraživanja opo-vrgavaju i jazavčara smatraju pret-kom, koji je zajednički svim psima sa sličnim osobinama, a to je Canis familiaris palustrus.

Povijest nastanka i starost ja-zavčara uglavnom se zasniva na ovim činjenicama, koje dokazuju da je to jedna od najstarijih pozna-tih pasmina pasa.

Biolozi, kinološki istraživači, za-govaraju pretpostavku da su ljudi odomaćivanjem psa (Canis lupus forma domestica) smišljeno zapo-čeli sa stvaranjem novih pasmina. Dogodilo se da su se zbog genet-skih mutacija, koje su nasljedne, so-cijalnih, klimatskih uvjeta i sl. štenili mladunci s kratkim nogama. Lovci su zamijetili da tako građen pas može dobro poslužiti u lovu, oso-bito u jamarenju, pa su takve pse počeli planski uzgajati.

U Zakoniku Lex Baiuvaraum, koji je izdao francuski kralj Da-

Jazavčar – Deutsche Dachund

Ponajprije jamar, po potrebi gonič i krvosljednikMnogi lovci i uzgajači jazavčara (oštrodlakih) tvrde da je jazavčar ponaj-bolji lovni pas. Je li doista tako, ostavimo za analizu. Bitno je, međutim, za opstanak pasmine da jazavčara podjednako vole i uzgajaju i lovci i nelovci, svatko za svoju ljubav i svoje potrebe.

Mirko Filipović

gobert I. (600. do 638. godine), opisan je pas s kratkim nogama i s dugačkim tijelom za lov pod zemljom, a nazvan je biberhund. Istim Zakonikom zapovjedio je da svatko tko ubije takvoga ili sličnog psa (primjerenog za uzgoj) bude strogo kažnjen.

Poslije su se uzgojem i izgle-dom bavili mnogi kinolozi, među-tim prvo službeno određenje vanj-štine (eksterijera) pripada Georgu Luisu Leclercu (1707. – 1788.), gro-fu iz Buffona, velikom prirodoslov-cu i tvorcu opširnog djela „Povijest prirode“. U svom djelu opisuje psa za rad pod zemljom, a opisuje ga kao što je jazavčar danas. Osim toga navodi naputke kako s njim treba postupati. Slično tomu ja-zavčara opisuje Flemingov „Nje-mački lovački priručnik“ iz 1917. godine.

Sadašnji oblik jazavčara odre-dili su još u 19. stoljeću njemački uzgajači, ponajprije lugari i lovo-čuvari, čime su stekli domicil nad

podrijetlom pasmine.U Njemačkoj ga nazivaju – Tec-

kel, pretpostavlja se da je ovo ime iz egipatskog izvora, jer su, kao što je već rečeno, jazavčaru slični psi služili kao čuvari vladarovih vrata. A zvali su se tekal ili tekar, što je značilo vatren ili hrabar.

Drugo ime, koje se rabi u nje-govoj domovini, je Deutsche Da-chund, ili u prijevodu njemački jazavčarski pas, što zapravo govori o njegovoj pretežnoj namjeni.

Prva rodovna knjiga za ovu pasminu otvorena je u Njemačkoj (Deutsche Hunde Stammbuch) 1840. godine i u nju su upisana 54 unificirana psa.

U njemačkim rukamaStandard jazavčara objavljen

je 1879. godine, a vrijedio je kao smjernica pri ocjenjivanju na prvoj službenoj izložbi pasa, održanoj 1883. godine u Berlinu.

Prvi klub jazavčara utemeljili su grof Klaus Hahn i Emilia Ingerjja

l988. godine, a nazvan je i još se zove Deutsche Teckel Club. Jazav-čar je, u međuvremenu, postao i miljenikom nelovaca, pa je nastala rasprava pripada li taj pas isklju-čivo lovcima ili onima koji ga žele imati kao kućnog ljubimca. Godi-ne 1883. lugar Wilhelm von Dooke donio je odluku prema kojoj bi uz-goj jazavčara trebao biti isključivo u lovačkim rukama i odredio da se ne uzgajaju primjerci teži od 8 kg.

Kako vidimo, uzgoj jazavčara bio je isključivo u rukama njemač-kih kinologa i kinofila. Sukladno tomu, veliki uzgajač i ljubitelj jazav-čara, dr. Fritz Engelmann, godine 1949. propisao je i počeo provoditi ispite za njih. Osnovni cilj bio je is-ključiti iz uzgoja pse s pomanjka-njem lovačkog nagona, odnosno kućne ljubimce, koji su u kućnom uzgoju izgubili lovačku strast.

Ispit je obuhvaćao sljedeće discipline: poslušnost, rad pod zemljom (koji mora dokazati hra-brost psa), sposobnost sukoba s divljači koja živi pod zemljom, do-nošenje neoštećene divljači koja se ne brani (mlade lisice, jazav-ci …), rad u vodi, rad na toplom tragu (bilo u bijegu, bilo ranjene divljači), šaranje i rad s glasnim gonjenjem.

Nasuprot tomu, oni koji uzga-jaju jazavčare kao kućne ljubimce navode: „Optužuju nas da uzga-jamo glupe i neupotrebljive pse, gotovane i zarobljenike urbanog okoliša. No varaju se; ako lovac želi imati uporabljiva psa, gotovo uvi-jek uzgaja bez naglaska njegovu

Jazavčar je po namjeni, obliku, hrabrosti i oštrini jamar. Mnogi ga lovci koriste kao goniča, a zbog

izvrsnog njuha i inteligencije, dobro izvježban jazavčar

može poslužiti i kao krvosljednik u traženju ranjene

divljači.


KINOLOGIJA

vanjštinu, što je nedopustivo i ne može stvoriti tako lijepe primjerke kao što je npr. dugodlaki jazavčar“.

Ljubitelji i uzgajači nelovnih jazavčara izjavljuju: „Lovac želi da je njegov pas prožet neprijatelj-stvom prema grabežljivcima, no mi želimo nježna psa, umiljata prema gospodaru“.

Bitno je, međutim, za opstanak pasmine da jazavčara podjednako vole i uzgajaju i lovci i nelovci, svatko za svoju ljubav i svoje po-trebe.

Uzgojne veličineJazavčar se uzgaja u tri uzgojne

veličine, a za svaku je određen po-seban standard. Tako imamo stan-dardnoga i patuljastog jazavčara, te kunićara. U odnosu na odlakanost i kvalitetu dlake, razlikujemo: krat-kodlakoga, dugodlakog i oštrodla-kog jazavčara. Težina standardnog jazavčara je do 9 kg, patuljastoga do 4 kg i kunićara do 3,5 kg.

Veličina se najbolje može ra-

zlikovati mjerenjem opsega prsa. Standardi jazavčar ima prsni op-seg iznad 35 cm, patuljasti od 30 do 35 cm, kunićar do 30 cm. Danas se samo opisuje tip odlakanosti psa, kako je bilo nekada.

Iz uzgojne prakse poznato je da parenje podjednako velikih primje-raka može dati potomke različitih veličina, što je posljedica djelova-nja gena koji odlike predaka mogu naslijediti mnogo koljena unatrag.

Povijesni podatci koji su ranije navedeni govorili su samo o krat-kodlakom jazavčaru. Preostala dva varijeteta dlake nastale su kasnije, potkraj l9. i početkom 20. stoljeća.

Suvremeni kinolozi tvrde da je oštrodlaki jazavčar nastao kri-žanjem jazavčara s patuljastim gubičarem (šnaucerom), poznatim tamaniteljem štakora, zatim još s dandy dinmont terijerom, koji mu je pridodao hrabrost i oštrinu.

Dugodlakoga jazavčara uzgojili su sportski kinolozi. Jazavčare su kri-žali sa španijelima radi duljine dlake.

Boja i kvaliteta dlake u sva tri varijeteta je različita i to ne samo između različitih varijeteta nego i unutar samog varijeteta.

Kratkodlaki jazavčar ima krat-ku, poleglu dlaku, koja može biti jednobojna, crvenkastožuta (po-željnija je jelenja nego blijedožu-ta) ili dvobojna s različitim kombi-nacijama. Poželjne su crna i smeđa s lisičjim i žutim paležima.

Kod oštrodlakih jazavčara su, također, dvije boje – crna s paleži-ma i tamnosiva, koja je slična boji divlje svinje.

Dugodlaki jazavčar je crne boje s paležima, vatrenocrvene, tamnovatrene pa preko svih nijan-sa lisičje do žute. Kod sva tri vari-jeteta prisutan je tzv. „basytizam“, odnosno zakrivljenost došaplja prednjih nogu.

Jazavčar je po namjeni, obliku, hrabrosti i oštrini jamar (FCI skupina 4. s obvezom ispita u radu). Mnogi ga lovci, međutim, koriste kao go-niča jer ga odlikuje odličan njuh u

pronalaženju i ustrajnost u gonje-nju divljači, iako mu građa tijela ne dopušta brzinu dugonogih goniča. Osim toga, zbog izvrsnog njuha i inteligencije, dobro izvježban jazav-čar može poslužiti i kao krvosljednik u traženju ranjene divljači.

Mnogi lovci i uzgajači jazav-čara (oštrodlakih), poput prof. Dražena Sertića, iskusnoga lovca i predavača na Višoj lovnoj školi u Karlovcu, tvrde da je jazavčar ponajbolji lovni pas. Prof. Sertić s oštrodlakim jazavčarima lovi već četrdesetak godina u rodnom Žumberku i lovištima diljem Hr-vatske. U prilog ovoj tvrdnji na-vodimo jedan od mnogobrojnih primjera. Godine 2005. u Sisku je održano državno natjecanje (CACT-HR) lovačkih pasa u radu na divlju svinju. Konkurencija je bila izuzetno jaka. Natjecalo se 35 vrhunskih pasa svinjara: goniča, brak jazavčara i jazavčara, a sveu-kupni pobjednik natjecanja bio je oštrodlaki jazavčar.

Viteški lovci oduvijek su bili poznati kao vrsni uzgaja-telji lovačkih pasa goniča.

Uzgajali su i danas uzgajaju goto-vo sve pasmine zastupljene u ze-mljama bivše Jugoslavije. Jedan

Ivičini balkanciMirko Filipović Emil Jurčić

Ivica Blaž sa svojim psima Psi koji su položili ispit

on onih koji nastavljaju tradiciju uzgoja je mladi lovac Ivica Blaž iz LO „Vitez“ iz Viteza. Ivica veoma uspješno uzgaja srpske goniče, nekadašnje balkance, što potvr-đuje i ova slika.

Dr. Branko Zadro, predsjednik Kinološke udruge „Grude“, organi-zirao je u Grudama krajem prošle godine CACT državnu utakmicu na zeca. Od 17 privedenih pasa, 3 su položila ispit:

1. Lisa-Biza, srpski trobojni gonič, vlasništvo Marija Dugandžića – CACT

KU „Grude“, Grude: CACTLO „Vitez“, Vitez: UZGOJ PASA

Tri psa položila ispit2. Biba, posavski gonič, vlasniš-

tvo Tomislava Odaka – RCACT3. Caki-Đimi, srpski trobojni go-

nič, vlasništvo Marija Dugandžića – RCACT.

Po lijepu vremenu i uz odličan posjet, sudili su Marijan Čilić, Joža Lasić i Mirko Čolak.


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Blago Lasić

U našem narodu se vrlo često čuju izrazi: kađenje, zakadi-ti, kaditi, kadionica… Sve

te riječi imaju isti korijen i potječu od zajedničke vrijednosti koju smo stavili u naslov ovoga teksta. Isto tako, latinski glagol salvare = spa-siti, govori o biljci spasiteljici, koja je još u srednjem vijeku značila kao univerzalni lijek.

Ova izuzetna, mirisna, ljekovita i začinska biljka raste po škrtim, su-him i kamenitim predjelima južnih krajeva, ali se tu i tamo pojavljuje i dublje u kontinentalnom dijelu. U nekim krajevima još je nazivaju sla-vulja. Za rast kadulje, gotovo i nije potrebna vlaga u tlu! Ona uzima dovoljno vlage iz zraka, koliko joj je potrebno.

To je svijetlo zelena, čak pepe-ljasta i lako prepoznatljiva biljka koja naraste u obliku busića visine do 60 centimetara. Njezini mlazo-vi su na vrhu meki i savitljivi a pri zemlji su drvenasti i lako se lome. Eliptični listovi su na kratkim drška-ma, a po njima su fine, baršunaste, kratke dlačice. Iza listova, u svibnju i lipnju javljaju se cvjetovi tamno plave i ljubičaste boje. Kadulja je

vrlo lijepa usnatica i poznata me-donosnica, pa je pčelari posebice cijene u krajevima gdje se obilnije pojavljuje. Na tržištu je poznat lje-koviti med od kadulje.

Dosadašnjim kemijskim pretra-živanjima utvrđeno je da kadulja sadrži: eterična ulja, salvoil, tion, cineol, tanin, gorke tvari, kamfor, mineralne soli…

Liječi i dezinficira Ljekovita svojstva kadulje su,

zacijelo, još u potpunosti neistraže-na, jer je njezin spektar djelovanja toliko raznolik i različito djeluje na osobe, pa je pojedinci označavaju kao nenadmašan lijek a drugi joj pripisuju i neke štetne učinke, što je i normalno, s obzirom na razno-likost fizičke i duhovne kemije sva-koga bića ponaosob.

Poznato je njezino izuzetno protuupalno svojstvo, radi čega je i označena kao jači prirodni antibiotik.

Kadulja najučinkovitije djeluje na čišćenje i suzbijanje loših sokova u organizmu. Djeluje dosta brzo na proljetno čišćenje krvi i viška sluzi iz pluća. Pravi je filtar za jetra i žuč.

Po toj osnovi također je izuzet-

no učinkovita za čišćenje kože od različitih kožnih bolesti i tegoba. Od davnina je narodni lijek za žene u menopauzi, kada im se javljaju tegobe i obilno noćno znojenje, popraćeno neugodnim i teškim mirisima. Također je vrlo učinkovita kod svih slabosti i bolesti probav-noga trakta: želudac, crijeva, bu-brezi, mokraćni kanali, mjehur…

Odavno se zna njezino djelova-nje kod slaboga apetita, kod bole-sti usne šupljine, desni, zuba, duš-nika, grkljana, bronhija, glasnica, promuklosti…

Mnogi ljudi je rabe za različite reumatske tegobe, a u posljednje vrijeme je pravi hit protiv uloga (giht). Neki biljari je preporučuju za sve vrste živčane rastrojenosti, pogotovo one izazvane lošom krvi. Suzbija i liječi neugodan zadah iz usta, nastao različitim uzrocima.

Stare bi žene djeci preporučale kod zubobolje, malo natrljati desni lišćem, ili kada zaboli uho, malo na-gnječenoga lišća staviti na otvor uha.

Za lijek se, dakle, rabi lišće, naj-učinkovitije je kada se ubere pred cvatnju, i cvijet, dok se još nije u potpunosti rastvorio. Može se list

Mnogi su kadulju rabili za dezinfekciju prostora u kojima su obitavali bolesnici od sušice i tišike. U neku posudu bi se stavilo lišće i cvijet kadulje, to bi se zapalilo i tinjajućim procesom dim bi obilazio sve prostore i tako ih dezinficirao.

KADULJA (ŽALFIJA) – Salvia officinalis

rabiti i zimi, samo je ljekovitost do-sta manja. Od kadulje se prave ča-jevi, ali sam se uvjerio da je bolji in-fuz (dulje namakanje u toploj vodi, bijelom vinu ili maslinovom ulju). Jedna dobra šaka lista i cvijeta ka-dulje skuhane u litri bijeloga čistog vina, pa piti svako jutro natašte po jedan decilitar, oproban je lijek kod mnogih ljudi za sve navedene te-gobe (!).

Mnogi su naši ljudi kadulju ra-bili za dezinfekciju prostora gdje obitavaju ljudi, posebice bolesnici, pogotovo nakon smrti ljudi koji su bolovali od sušice i tišike, a ta se imena odnose na bolesti pluća u starijoj narodnoj terminologiji. U neku posudu bi se stavilo lišće i cvi-jet kadulje, to bi se zapalilo i tinja-jućim procesom bi dim obilazio sve prostore i tako dezinficirao. To bi se znalo koristiti i u štalama i drugim stočnim nastambama, pogotovo nakon nekih uginuća stoke i peradi. Vjerujem da je ime kadulje i došlo od toga kađenja.

Kadulja je u narodu postala i začinska biljka, jer joj mnogi ljudi cijene miris u hrani, kad treba od-straniti neki drugi prejak miris.

Vjerojatno je njezin prejaki mi-ris uzrok da u njezinoj neposrednoj blizini ne rastu druge trave, sjeme joj ne kljucaju ptice, a nije mi po-znato hoće li je konzumirati neka divljač, osim što zec zna zaleći u njezinu gustom krilu.

Ako se nakon ovoga pročita-noga teksta odlučite posaditi bus kadulje u svome vrtu, jer je ona i izuzetna ukrasna biljka, uvijek ukra-šena pčelama i šarenim bumbari-ma, posadite je na sunčani komad tla i nikada je nemojte zalijevati!


GASTRONOMSKI KUTAK

Pero Zelenika

Pura ponovno u modiRazgovarajući s čitateljima Ho-

opa, tijekom nekoliko proteklih go-dina, čuo sam mnogo komentara na svoje tekstova. Bilo je tu dosta pohvala, ali i mnogo kritika. Lovci komentiraju, ali i daju prijedloge, ponekad nude i zanimljive recep-te, koji bi, po njihovu mišljenju, bili korisni za populaciju koja čita ovo glasilo. Analizirajući njihova mišlje-nja, zamijetio sam veliki interes za kuhinju naših predaka. Zašto ne bi napisao nešto o puri? pitali su me nekoliko puta lovci. Ako ti ne znaš, ja ću ti reći kako se sprema, opet komentiraju. Siguran sam da ima malo lovaca, posebice onih starijih, koji nisu barem nekad skuhali puru. Zato sam, evo, u ovom broju odlu-čio pisati baš o puri.

Kako je Jure „zadivio“ Slavonce

Sjetih se jednoga svog prija-telja, koji se davnih sedamdesetih godina, spletom okolnosti, našao u jednoj slavonskoj školi. Mom-četu iz širokobriješkoga sela bilo je lakše ići u školu od strica koji je odselio u Slavoniju, nego pješačiti desetke kilometara do Brijega Ši-rokoga.

Tako jednom prigodom, ana-lizirajući jedan književni tekst iz Hercegovine, naišli su i na jelo pura a nije purica, ona ptica. Čudnog li imena? Nastavnik se i sam nađe u muci kako pojasniti učenicima kakvo je to jelo. Ooo, pa tu je naš Hercegovac. To je njihovo omiljeno, da ne kažem i jedino jelo, malo po-drugljivo reče profesor, okrećući se k Hercegovcu. Juri nije ništa drugo preostalo već svojim vršnjacima pojasniti kako se sprema hrana koja je bila redovito na jelovniku njegove obitelji.

Tako je Jure, najprije pomalo stidljivo a kasnije s ponosom, poja-snio svojim prijateljima procedure i protokole oko kuhanja pure. Imaju-

ći u vidu, da je tisuću puta gledao kako se to radi, znao je da ne može „mašiti“.

– Najprije na komoštre, može i na sadžaku, objesiš kotlaču, u koju uliješ dobro vode i u nju ubaciš pola šake krupne morske soli. Na ognjištu za-pališ vatru i kad voda provre, uzmeš iz naćava dobru varnjaču kukuruznog brašna i polako uspeš na ključalu vodu. Puračom polako probodeš kroz sredinu brašna. Sad možeš uru vrime-na raditi druge poslove dok voda po-lako ključa. Nakon toga odliješ kašu i puračom dugo, dugo miješaš puru.Triba je dobro umiješati a tijekom miješanja može se dodavati kaša. Mi-ješanje obično rade očevi. To je težak i naporan posao. Pura mora biti gru-menjava, ali ni vlaša ni suva. A sada se prihvati lukotucnja. Bublju masla na tavu i kad se maslo dobro učvrlja, ostaviš ga da se malo ladne. Maslu dodaš nekoliko česana saransaka ko-jeg si ranije istukao u lukotucnju. Po želji dodaš mlaćanice, a moreš i kise-line, i zerku soli. Lučenicu dobro pro-miješaš dok se ne ujedini. Puru uspeš u čanjak i po njoj poliješ lučenicom. To ti je pura s lučenicom – pojasni Herce-govac – a sad ću vam pojasniti i kako se pravi s kašom.

– Mislim da je i ovo sasvim do-voljno i jasno – prokomentira pro-fesor brišući znojno čelo dok su se učenici čudom čudili i pitali se, ka-kve to specijalitete jedu Hercegovci i to svaki Božji dan.

Siguran sam kako ste vi u pot-punosti razumjeli našega Juru. Samo jedna napomena: kukuruzno brašno bi trebalo biti ono iz vode-nice, dobro bi bilo da kukuruz ne bude onaj hibridni, veliki, već mali, žutac. Možda ipak pretjerujem?

Ostadoh vam dužan dovršiti Jurinu priču, zapravo, kako se to radi s kašom. U tavi bi se učvrljalo suhe slanine narezane na komadi-će te bi se u to dodavala kaša i time začinila pura. Obično bi se dodava-njem octa i soli malo „poboljšao“

okus. Reći ćete, e pa pura može biti i žuta i bijela, pa se može jesti i s maslom i slatkim mlijekom i kiselim mlijekom i… U pravu ste.

Pura na juhi od domaće koke

Najbolju puru jeo sam u jed-nom selu kod Imotskoga. Domaći-ca je skuhala domaću koku, stid me reći ali bile su dvije, izvadila meso, posolila ga krupnom morskom soli. U onako žutu i dosta masnu juhu sipala je kukuruzno brašno i na njemu napravila puru. Pred nas je došao pladanj kuhanoga kokoš-jeg mesa, na krupno narezane gla-vice luka i zdjela prekrasne pure. Taj obrok zalijevali smo crvenim

Pura - jelo koje je othranilo starije generacije

imotskim vinom. Mene se iznimno dojmilo i od tada ponekad pravim ovakvu puru.

Može i od kukuruznih krupica

Kao prilog mnogim jelima do-bro će doći pura. Posebice je prepo-ručam uz jela od ribe, ali i uz ostala jela. Danas se u svim trgovinama mogu naći kukuruzne krupice, a „pura“ od njih gotova je za nekoliko minuta. Već znate kako je dovoljno u ključalu slanu vodu lagano sipati brašno uz stalno miješanje, kako se ne bi stvarale grudice, i „pura“ je tu.

Ponukan iskustvom žene svoga prijatelja iz Imotskog, ja u vodu ob-vezno ulijem žlicu maslinova ulja. Ukoliko netko ne voli miris masli-nova ulja, dobro će doći maslac ili neka druga masnoća.

Predlažem da puru ostavite malo rjeđu i da je sipate u zdjeli-ce, koje ste oblili hladnom vodom. Nakon kraćeg vremena, sadržaj iz zdjelice istresite na tanjuriće, tako da ostane oblik posude. Po vrhu pospite isjeckanoga peršina.

Kuhajte s veseljem

Kuhanje nije privilegij ni žena, ni određenih naroda niti vrhunskih stručnjaka. Kuhati može svatko. Jedno je osnovno: pripremi hrane mo-rate pristupati s veseljem, uz osmijeh i opušteni. Namrgođeni, mrzovoljni i nervozni nemate šanse napraviti dobro i ukusno jelo, pa makar imali i najbolje materijale.


PUCANJE OD SMIJEHA

KišaNedavne kiše bile su izazvale velike poplave. Jedan lovac Hercegovac ponudio je formulu za prestanak kiše:– Treba posaditi malo krumpira i više nema teo-rije da padne kiša!

ŠećerJedan lovac bio na liječničkom pregledu.– Jesu li Vam provjeravali šećer? – upita liječnik.– Nisu šećer, ali jesu kavu i cigarete na carini – odgovori lovac.

OdrezakLovac svratio u lovački restoran i naručio lovački odrezak.– Zašto je ovaj odrezak ovako vruć? – upita ko-nobara.– Puhnite malo – pouči ga konobar.– Ne smijem, nekako je tanak pa me strah da ga ne otpuhnem – uzvrati lovac sladokusac.

Farma– Čujem da počinje reality show Farma – reče kokoš drugoj.– Ihu, hu, nećemo biti najgluplje na Farmi – po-veseli se druga kokoš.

Kao fotograf– Moja supruga je ista fotograf – reče jedan lovac.– Kako ista fotograf? – znatiželjni su.– Ne smijem mrdnuti i stalno se moram smješ-kati – objasni lovac.

KladionicaLovac došao kasno doma, pogleda rezultate nogometnih utakmica na teletekstu i obrati se supruzi:– Što bi ti, ženo, kad bih dobio lovu na sportskoj kladionici?– Uzela bih pola i odselila se – ljutito uzvrati su-pruga.

– Dobio sam šezdeset maraka, evo ti tvojih tri-deset i sretan put – uzvrati lovac kladioničar.

Severina– Prijatelju, noćas u dva poponoći nazvala me Severina – reče lovac prijatelju.– Ozbiljno, i što ti je rekla? – znatiželjan je prijatelj.– Rekla mi je: Oprosti, krivi broj – objasni mu lovac.

Recesija i depresijaSkupina lovaca na čašici razgovora o svjetskoj ekonomskoj krizi.– Što je to recesija? – upita jedan lovac.– To je kad tvoj susjed nema novca – odgovori drugi.– A što je depresija? – postavi drugo pitanje.– Depresija je kad ti nemaš novca – objasni ko-lega lovac.

Kompliment– Prijatelju, imaš li desetak tisuća eura da se „okre-nem“? – obratio se lovac mali poduzetnik kolegi.– Nemam, ali hvala ti na komplimentu – zahvali mu kolega lovac i poduzetnik.

OklagijaLovac zakasnio iz lova, a njegova ljutita supruga telefonom nazove susjedu:– Možeš li mi, molim te, posuditi oklagiju?– Žao mi je, ali ne mogu, ni moj se muž još nije vratio iz lova – objasni susjeda.

(Ne)razumijevanje– Nikako ne mogu razumjeti da netko može po čitave dane provesti u lovu ili u birtiji – spočitnu supruga lovcu.– Pa što pričaš o stvarima koje ne razumiješ? – uzvrati lovac i birtijaš.

Grijalica na rate– Kupio sam grijalicu – reče lovac kolegi.– Je li na struju? – upita ga drugi lovac.– Jok, nego na rate – uzvrati kupac grijalice.

Sto posto– Samo je budala sigurna sto posto – filozofira lovac.– Jesi li siguran? – upita ga drugi.– Sto posto – ujede se za jezik lovac filozof.

KnjižicaLovac se vratio iz lova, a sinčić predloži majci:– Hoću li sad tati pokazati đačku knjižicu?– Ne sad nikako, već je vidio račune za struju i telefon – reče supruga lovca.

Indijanski poglavicaNovinari pitaju indijanskoga poglavicu:– Je li bijeli čovjek u nečemu pogriješio osvaja-jući Ameriku?– Moj narod stoljećima je živio svojim stilom ži-vota, nije bilo hipotekarnih kriza, recesija, pore-za i slično. Muški pripadnici moga naroda stolje-ćima su bili crveni lovci, po cijele dane provodili su u lovu, a žene su se bavile zemljoradnjom, kuhale, prale i podizale djecu. Onda je stigao bijeli čovjek promijeniti taj naš prekrasan svijet – odgovori indijanski poglavica.

KrivineLovac u svom terencu drži lovački nož.– A čemu služi ovaj nož? – upita ga suputnik.– Za sjeći krivine – objasni mu lovac.

Zlatna ribicaTri ribiča, Mujo, Haso i Suljo, ulove zlatnu ribicu koja im obeća ispuniti po jednu želju:– Ja bih htio ugodan život u Parizu – predloži Haso, a zlatna ribicu mu ispuni želju.– A ja bih htio još ugodniji život u New Yorku – zamoli Suljo, a zlatna ribica i njemu ispuni želju.– Vrati ti meni onu dvojicu – obratio se Mujo zlatnoj ribici.

Mjesto stanovanjaLovac nakon lovačke večeri lupa na vrata jed-nog stana u stambenoj zgradi i viče:– Ej, je li ovdje, hik, stanuje Pero Petrovanović?Jedna žena otvori vrata i reče mu:– Pa ti se Pero Petrovanović, a ja sam tvoja žena.– Znam ja, hik, da sam ja Pero Petrovanović, samo pitam, hik, stanujem li ovdje – objasni lovac.

AFORIZMISve je manje

netaknute divljine,a sve više – divljaka!

Najbrže napreduju ovi što laju po stranim receptima!

Čovjeku će uskoro trebati zaštita od društava za

zaštitu životinja!

Istrijebili smo divlje kapitalce ali imamo dovolj-

no divljeg kapitalizma!

Ljubo Markić

Priredio Frano Vukoja


ENIGMATIKA

AuTor: MAriofil

Soldo

STruČNJAKu

MArioloGiJi

SviMA Jepo volJi

(fiG.)

dANAK,poreZ

“MiNiMAlNo”

GluMiCAGArdNer

AlKoHolNopiĆe

poK. roCKGlAZBeNiK

TurNer

KoplJe STAriH

GerMANA

riMSKi51

GrAd u ruMuNJSKoJ

ZApovJedNiKSATNiJe

KreŠoNovoSel

STruGAlJKA,MAKlJA

TiHo, lAGANo,MirNo

(GlAZB.)

NAprAvAZA preGled

uŠiJu

GoleMe ŽivoTiNJe ili BilJKe

JediNiČNi veKTor u MATeMATiCi KArlovAC

iZ poČeTKA; opeT, poNovo

SKupiTi Se KAo...

Hrv. piSACduBrAvKo

SiNiŠA CMrK

iviCA vidoviĆ KiSiK

redATelJHoWArd

lirSKi pJeSNiK

GuSTopAMuČNo

plATNo

luĐAK,ZANeSeNJAK

udoviCA JoHNA

leNNoNA, YoKo

GlAvNi GrAd iTAliJe

TJeSKoBA

vrSTA KorNJAČe

eNA BeGoviĆ

KAZAŠKi NArodNi pJevAČ

GluMAC SHArif

liJeN, BeZvolJAN

KATiCA ileŠ

MurvA

odloMAK,odreZAK

JApAN

SiMBol rAdiJA

CAriGrAdSKiMuZeJ

(... SofiJA)

SAT,doBNJAK

AuSTriJA

oNo ŠTo Je urAĐeNo,NAprAvlJeNo; proiZvod

KRAVA 1 Č

CIANO 2 Č

BRAVA 3 Č

ROLNA 4 Č

MARKA 5 Č

TOVAR 6 Č

Č-ISPUNJALJKA

riječima lijevo dadajte već upisano slovo, premetanjem slova potražite nove riječi koje treba upisati u ispunjaljku i dobit ćete novih šest šestoslova.

u mreži osmosmjerke treba pronaći i zaokružiti dvadeset osam riječi iz popisa. Naposljetku će vam preostati četiri slova koja, čitana vodor-avnim slijedom, daju konačno rješenje - mlado srne ili košute.

BrANiK, doKAZ, iZBorNiK, KArdiNAl, Kolor, KvoruM, MASlo, odroN, oKlop, olovo, olTAr, orloN, ovČAr, pATNJA, porAZ, poSAo, prAdo, prASAK, propuH, prored, riSNJAK, SivoNJA, STilo, ŠKrBA, ŠoGor, ToČKA, voZilo, ZASuN

A M P D E R O R P

B R A N I K A H M

R A T S A T O U K

K L NJ S L A R P A

Š A A O K O L O R

K R A Č V O O R D

P O L K O I N P I

A Š P V Z A S U N

K N O L I T S O A

Č L R G L E R O L

O Z A K O D A R P

T I Z B O R N I K

OSMOSMJERKA


IN MEMORIAM

SJEĆANJE

MARIJAN (IVANA) GALIĆ

Bio je uzoran član sekcije Lipno od 25. ožujka 1967., od-likovan odličjem drugog reda. U sedamdesetoj godini života i četrdeset i drugoj godini lovač-kog staža, iznenadnom smrću napustio nas je naš dragi Ma-rijan. Bio je principijelan i pre-dan lovu i lovstvu. Njegov rad i ljubav ostavili su neizbrisiv trag na mladim lovcima, i bit će vječno svjetlo mladim narašta-jima. Mi lovci, njegovi prijatelji, najiskrenije mu zahvaljujemo za sve što je učinio za našu Udrugu. Počivao u miru!

HUL „Kravica“, Ljubuški

STJEPAN MAJSTOROVIĆ(1949. – 2009.)

Iznenada, u 60. godini, napustio nas je kolega i lovac

REDŽO (SULJE) DUKIĆ(1933. – 2008.)

Redove ULO „Fazan“ iz Velike Kladuše zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, prijatelj i počasni lovac. Lovač-ki ispit položio je 1975. godine, a 2002. proglašen je počasnim članom našega udruženja. Uži-vao je u druženju s lovcima i rado je s njima dijelio svoje

Prof. dr. IBRAHIM OSMIĆ(1945. – 2009.)

Iznenadna smrt, u 64. godini života, oduzela nam je člana i prijatelja, prekinuvši njegov životni i lovački put. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sje-ćati svih lijepih i nezaboravnih trenutaka provedenih s njime. Svojim riječima i djelima ne-prestano je dokazivao da voli svoje bližnje i da ima pravilan odnos prema prirodi, divljači i lovstvu.

Ostat će nam zauvijek u sje-ćanju kao vrijedan i častan član.

LD Fazan, Odžak

IVO LADAN

Prošla je godina dana ot-kako s nama nije naš prijatelj i lovac Ivo Ladan. Tvoj lik, Ivo, za-uvijek je ostao urezan u našim sjećanjima, a dobra djela koja si činio u svome zemaljskom životu neće biti zaboravljena. S tugom u srcima sjećamo se svih naših lovova i druženja s tobom, koja bez tebe nisu više ista. Svoj život si velikim dije-lom živio kao humanist, čovjek koji je sebe žrtvovao kako bi pomogao drugima. Dragi Ivo, hvala ti za sve ono vrijeme koje si nam darovao, za iskreno pri-jateljstvo koje si nam pružio. Neka ti je vječna hvala i poči-vaj u miru.

STIPO ŠIMUNOVIĆ-BRKO(1938. – 2009.)

U 71. godini života napu-

stio nas je poštovani prijatelj i lovac Stipo, član naše udruge i rado viđen gost u svakom društvu. Kao uzoran lovac i na-dasve ljubitelj prirode, s dugo-godišnjim lovačkim iskustvom, postao je i počasnim članom LU „Kuna“ iz Jajca. Nedostajat će nam njegovi savjeti i priče o raznim životnim i lovačkim zgodama. Neka mu je vječna hvala za sve dobro što je učinio u ovozemaljskom životu i neka počiva u miru Božjem.

LU Kuna, Jajce

BOŽE PERUNIĆ(1941. – 2009.)

Bolno je odjeknula vijest, posebice među lovcima sekci-je Ljuti Dolac, da nas je zauvi-jek napustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Bože Peru-nić. Bio je rado viđen u svakom društvu, istinski zaljubljenik u lov i lovačka druženja. Svo-jom veselom naravi, pjesmom i šalama unosio je vedro ras-položenje među svoje kolege lovce. Biti u lovu i družiti se s Božom, bio je svakom istinski i nezaboravan doživljaj. Ostat će trajno u našim sjećanjima i lovačkim pripovijedanjima. Počivao u miru Božjem.

LD Mosor, Široki Brijeg

PERO ČERKEZ(1942. – 2008.)

U 67. godini života pre-kinut je životni i lovački put našega kolege lovca Pere. U Društvu je bio iznimno cije-njen kao prijatelj, ljubitelj pri-rode i lova, a posebno kao vri-jedan čovjek. Njegov lik trajno će ostati u srcima svih lovaca, posebice sekcije Trn-Čerigaj. Za sve što je učinio za naše Društvo, velika mu hvala. Poči-vao u miru Božjem.


MILENKO ZOVKO – MIĆA(1968. – 2009.)

Koje li sudbine?! U proš-lom broju Hoopa, u tekstu o tri generacije lovaca u obitelji Zovko, ponosno si stajao uz svog oca Petra, brata Ferdu i bratića Ivana. Evo, u ovom bro-ju opraštamo se od tebe s veli-kom tugom i spoznajom da te više neće biti s nama u našim lovovima, našim druženjima. Otišao si na nogama zauvijek u vječnost, na svom radnom mjestu policajca u ranim jutar-njim satima na Novu godinu. A trebao si još svojoj obitelji, pri-jateljima, kolegama lovcima, posebice iz sekcije Polog.

U ove tmurne siječanjske dane tužno izgledaju tvoje Bile, Kadin Dolac, Razdolje, Obala. Tuga i muk ovladala je stazama, puteljcima i čekama od kojih si, za neke, samo ti

PERO DAMJANOVIĆ(1938. – 2008.)

Redove našega Društva i sekcije Biograci zauvijek je na-pustio naš dugogodišnji član, kolega lovac Pero Damjanović. Bio je drag i plemenit čovjek, dobar prijatelj i uzoran lovac. Svojom plemenitošću i odno-som prema prirodi, ljudima i lovačkim druženjima bio je uzor mlađim lovcima. Lovci ovoga kraja, posebno njegovi Biogračani, vječno će ga imati u lijepim lovačkim uspomenama. Za sve što je učinio, velika mu hvala. Počivao u miru Božjem.


MARINKO LEKO – VIDOVIĆ(1950. – 2008.)

Nakon iznenadne i tragič-ne smrti u prometnoj nezgodi u 58. godini života, zauvijek nas je napustio naš Marinko, drag prijatelj i lovac.

Bio je veliki ljubitelj pri-rode i lova, a posebice je bio aktivan na uređenju lovišta i izgradnji lovnih objekata. Veli-ki doprinos dao je kod izgrad-nje lovačke kuće u Podledincu, dragovoljnim radom i novcem. Iako je živio u Mostaru, svoje slobodno vrijeme provodio je u svojim D. Mamićima i uvijek bio spreman dati potporu sve-mu što se radilo u lovištu. Život je izgubio vraćajući se kući i Cim – Mostar s druženja i lova.

Marinkovom smrću iz-gubili smo čovjeka s kojim je uvijek u društvu bilo ugodno i koji je svojom neposrednošću i dobrotom zadužio sve nas lov-ce da ga se s poštovanjem sje-ćamo. Izgubili smo istinskog

VJEKOSLAV LASTA(1952. – 2008.)

Nakon kratke bolesti, iznenada, prestalo je kucati plemenito srce našeg kolege lovca Vjekoslava Laste. Njego-vom smrću izgubili smo do-brog prijatelja, časna i uzorna čovjeka i nadasve lovca koji je bio primjer dobrog odnosa čovjeka prema prirodi. Za sve što je učinio za naše Društvo, najiskrenije mu zahvaljujemo. Zauvijek će ostati u srcima svih prijatelja, nas lovaca i ljudi koji su ga poznavali. Počivao u miru Božjem!

LD Jarebica, Mostar

lovačko iskustvo. Bio je dobar drug i drag prijatelj. Nedosta-jat će nam njegovo bogato ži-votno iskustvo i zahvalni smo mu na svim savjetima koje nam je dao. Trenutci prove-deni s njim ostat će u trajnom sjećanju svim članovima ULO „Fazan“, posebno članovima lovačke sekcije Vrnograč.

ULO Fazan, Velika Kladuša

prijatelja, kolegu i lovca. Nedo-stajat će, najviše svojoj obite-lji, nama lovcima, posebice iz sekcije D. Mamići – Dragićina i svim ljudima koji su ga po-znavali. Hvala mu za sve što je učinio. Počivao u miru Božjem.

HLU Malič, Grude

Stjepan Majstorović. Njego-vom smrću izgubili smo pri-jatelja, vrijednog i nadasve poštenog i uzornog lovca. Svojim nesebičnim radom, lju-bavlju prema prirodi i divljači te lovačkim druženjima bio je primjer. Njegov vedri duh i prijateljstvo uvijek će nam nedostajati, ali živjet će i dalje u našim uspomenama. Kao dobar lovac, ali prije svega čo-vjek, ostat će zauvijek u srcima svih onih koji su ga poznavali.

LD Fazan, Odžak

znao. Utihnula je ganga i beća-rac, pjesme koje si toliko volio i s društvom pjevao.

Dragi Mića, život ide dalje. I dalje ćeš biti s nama u lovo-vima, u našim sjećanjima i pri-čama o tebi. Uz tvog oca Petra tvoji sinovi će nastaviti tvoj put dobra i vrijedna čovjeka, i uzornog lovca.

Počivaj u miru pološke zemlje. Bura s Jastrebinjke i povjetarac s Blata tiho će ti šaptati vijesti iz lovišta, naše pozdrave i zahvale za sve što si učinio za naše Društvo.

LD Jarebica, Mostar

AK

HRV

TSE

ZAJE

DNIC

E HE

RCEG

BOS

NE d

.d. M

osta

rJP

ELE

KTRO

PRIV

REDA

AK

HRV

TSE

ZAJE

DNIC

E HE

RCEG

BOS

NE d

.d. M

osta

rJP

ELE

KTRO

PRIV

REDA

lov u kojem se ulovilo, vidjelo i – naučilo

Documents