203

L o v s t v o

Nikola Marković

LOVAČKO ORUŽJE I MUNICIJA

Lovačko oružje je oružje kojim čovjek (lovac), ispaljujući kroz cijev projektil

potisnut gasovima sagorelog baruta, lovi (odstreljuje) divljač.

Pod pojmom lovačkog oružja podrazumijevamo vatreno oružje raznih vrsta i

kalibara koje služi za odstrel lovne divljači različitih vrsta na različitim daljinama.

Pod osnovnim istorijskim pojmom lovačkog oružja mogu se podrazumi-

jevati lovčeva (čovjekova) pomagala kojima je mogao da odstrijeli (ulovi) neku

vrstu divljači koju je koristio za prehranjivanje. Prvo lovačko oružje, sa aspekta

istorije, bili su najobičniji predmeti iz prirode koje je tadašnji pračovjek koristio

kako bi lakše uspio da ulovi neku divljač koja mu je bila neophodna za osnovno

preživljavanje. U većini slučajeva bili su to neki komadi drveta (grane) ili kosti

krupnijih životinja, kojima je tadašnji pračovjek (pralovac) lovio divljač. Danas

se, u razvijenim zemljama svijeta, lovci vraćaju drevnom lovu koristeći luk i

strijelu, ali daleko savremeniju, kojom mogu na velikim daljinama vrlo precizno

gađati, odnosno vršiti odstrel divljači, no to je samo sporadičan pokret malog

broja zaljubljenika koji, u vrlo malom procentu od ukupne lovačke populacije,

na taj način upražnjavaju lov.

Danas se ipak, gotovo isključivo koristi vatreno oružje koje je predmet našeg

razmatranja.

Istorijat lovakog oružja

Razvojem čovjeka razvijao se i pribor za lov jer je njihov razvoj tijesno pove-

zan tokom najranije istorije čovječanstva. Od momenta kada je čovjek počeo

koristiti najprimitivnije oružje, on se ujedno i umno razvijao pa je pronalazio

sve novije načine korišćenja raznih predmeta iz prirode, da bi kasnije, prema

svojim umnim sposobnostima i potrebama, počeo oblikovati lovačko oružje

koje je tako i nastalo.

U početku su korišćeni različiti tipovi buzdovana, kojima su udarcem obarali

divljač, te zašiljeni komadi pravih grana koje su predstavljale primitivna koplja

204

L o v s t v o

koja su omogućavala da se divljač ulovi na određenom rastojanju tako da lovac

nije morao dolaziti u direktni kontakt sa često opasnim životinjama. Tadašnji

pračovjek uspijeva da proizvede prvi luk i strijelu, što je u to vrijeme značilo

ogroman iskorak za čitavo čovječanstvo. Tako opremljen lovac mogao je da ulo-

vi svoj plijen iz veće daljine pa samim tim da uspješnije i lakše obezbijedi hranu

za svoju porodicu. Usavršavanjem luka i strijele pri kraju ere efi kasni domet

ovog oružja prelazio je granicu od preko 80 m.

Razvoj lovačkog oružja kroz istoriju čovječanstva nije bio tako brz i trajao je

milenijumima, da bi tek u 13. vijeku ( preciznije 1264. god. ), prvi put u Evropi,

bilo upotrijebljeno najprimitivnije vatreno oružje. Prva vatrena oružja, kojima je

barut paljen pomoću baklje, bila su teška i nepouzdana, tako da je prošlo neko-

liko vjekova dok lovačko oružje nije postalo praktično i upotrebljivo za uspješan

lov divljači. Sve do tih vremena za lov su se koristili luk i strijela, kasnije i samo-

strel kao mnogo efi kasnije lovačko oružje. Višemilenijumska praksa učinila je da

su se u korišćenju ovog takozvanog hladnog oružja, lovci toliko izvještili da su

pogađali divljač u trku ili pticu u letu, a njime su se upražnjavala i takmičenja u

gađanju mete.

Prva vatrena oružja su se sastojala samo od jedne bronzane cijevi, sa jedne

strane zatvorene, za koju se koristio tadašnji crni barut, te sloj kučine umjesto

čepa, pa zrno ili sačma i na kraju ponovo sloj kučine. Paljenje se vršilo bakljom

kroz rupu na dnu cijevi. Zapaljeni barut je svojim sagorijevanjem razvijao pri-

tisak koji je za to vrijeme velikom snagom izbacivao zrno ili sačmu u pravcu

nišanskog cilja. Prve puške su imale primitivni drveni kundak kojim je puška

oslanjana na rame radi lakšeg nišanjenja.

Veliki napredak je načinjen kada je izmišljen autonomni sistem za paljenje

baruta u cijevi pomoću varnice sa kremena (kremenjača). Najveće dostignuće se

vezuje za 18. vijek (preciznije 1774. god.), kada su francuski stručnjaci pronašli

korišćenje živinog fulminata kao zapaljivog sredstva za paljenje baruta u cijevi.

To je bio ogroman napredak u razvoju i od tada dolazi do naglog razvoja va-

trenog oružja koje se u to vrijeme koristilo za lov i ratovanje.

205

L o v s t v o

Ne mnogo poslije toga napravljen je autonomni metak za vatreno oružje koji je

sadržao sve potrebne elemente: kapislu, čauru, barut, čep, zrno ili sačmu i po-

klopac, tako da se ubrzo prešlo na puške koje su punjene posebno pripre mljenim

mecima sa zadnje strane kroz zatvarač a zvale su se ostraguše. Tako se i došlo do

današnjih lovačkih pušaka koje se ne razlikuju mnogo. Puška sa prvim integra-

lnim metkom napravljena je u Francuskoj (Lefose). U integralnom metku je bila

kapisla, pa čak i udarna igla kapisle čiji je jedan kraj virio iz boka dna metka. Ovu

iglicu udarao je čekić nabijajući je u fulminantnu smjesu kapisle i tako izazivao

paljenje kapisle pa i barutnog punjenja (crnog baruta).

Podjela lovakog oružja

Po načinu upotrebe lovačko oružje se dijeli na oružje sa glatkim cijevima

(sačmarice) i na oružje sa olučenim (žlijebljenim) cijevima - kuglare i kombi-

novano oružje.

Lovako oružje sa glatkim cijevima

To je vatreno oružje na kojem je cijev glatka i služi za ispaljivanje metka sa

sačmenim punjenjem.

Puška sačmara - prelamača sastoji se od glave puške u kojoj su smješteni

mehanizmi, cijevi i kundaka.

Glava puške je dio u kojem se nalazi kompletan mehanizam za bravljenje i

opaljenje puške na kome se nalazi i kočnica. Jednim dijelom je vezana za kundak

a drugim za cijevi.

Cijev lovačke puške sačmarice se po unutrašnjoj građi sastoji od nekoliko

djelova.

Ležište metka je dio cijevi u koji se stavlja metak. Metak koji se stavlja

mora uvijek odgovarati ležištu za koji je propisan. Dio ležišta je znatno ojačan u

odnosu na drugi dio cijevi kako bi mogao izdržati pritisak barutnih gasova pri

opaljenju metka. Na samom ulazu u cijev odnosno ležište, nalazi se jedno malo

proširenje u zidu koje prima proširenu ivicu dna lovačkog – sačmarskog metka

a u internacionalnoj lovačkoj literaturi obilježava se sa “R” (rub). Ležiste metka

je bilo u početku 65mm a danas je dužina ležišta porasla na 70 mm za normalne

kalibre, 76 mm za magnume i 89 mm za super magnume.

206

L o v s t v o

VAŽNA NAPOMENA - Nikad se u pušci ne smije koristiti metak čija je čaura

duža od ležišta, jer bi pri opaljenju vrh tijela čaure ušao u već suženi dio cijevi

preko konusnog prelaza van ležišta, pa samim tim dolazi do naprezanja materi-

jala cijevi puške što se u većini slučajeva završi rasprskavanjem cijevi.

Konusni prelaz sa ležištem metka do duše cijevi (suženje) to je konus

od proširenog ležišta metka do normalne širine duše cijevi. Konus je napravljen

da bi sačmeno punjenje iz čaure metka lakše ušlo u cilindrični dio (dušu cijevi).

Suženje je jednako debljini zida čaure lovačkog metka tako da je unutrašnji

prečnik čaure metka približno jednak prečniku duše cilindričnog dijela cijevi

puške.

Duša cijevi je cilindrični dio cijevi koji se prostire od konusnog suženja do

čoka. To je osnovna i glatka širina cijevi vrlo značajna za pravilan posip sačme.

Konusni prelaz čoka je dio cijevi koji povezuje cilindričnu dušu cijevi sa

suženim dijelom na ustima (čokom).

Čokovi su suženi dio cijevi od konusnog suženja do kraja usta cijevi. Nekad se

koristilo univerzalno oružje za lov sitne i krupne divljači da bi, kasnijim usavršavanjem

tehnologije, počela proizvodnja više vrsta čokova, tako da u zavisnosti od opredjeljen-

ja lovca i vrste divljači koju lovi zavisi i koju će vrstu čoka koristiti. Tako je za sit-

nu divljač razvijeno specifi čno oružje sa glatkim cijevima iz koga se pretežno puca

sačmom manjih dimenzija, odnosno metkom u koji se nalazi veči broj zrna. Na ovaj

način je postignut širi snop kojim se efi kasnije pogađa sitnija divljač u trku ili letu.

Dugo se smatralo da domet sačmarice zavisi prije svega od dužine cijevi,

jer duža cijev daje pravilniji i uži posip. Polovinom 19. vijeka je otkriveno da

se ugradnjom (čokova) - suženja cijevi, postiže isti ili još bolji efekat sačmenog

snopa na meti ili divljači .

207

L o v s t v o

Čok je suženje cilindrične cijevi pri kraju na 3 do 5 cm od usta cijevi.

Sačmena zrna, koja prolaze kroz cilindrični dio (dušu) cijevi, u konusnom

prelazu se skupljaju i grupišu tako da na izlasku djeluju kao uži i gušći snop

prema cilju što daje bolji efekat pogotka. Sada se proizvode puške sa različitim

čokovima. U odnosu na suženje podijelili smo ih na:

a) Cilindar – služi za bliska rastojanja

b) Četvrtina čoka – od 0,1 do 0,2 mm za bliža gađanja

c) Polučok – od 0,3 do 0,7 mm za srednje daleka gađanja

d) Tri četvrtine čoka – od 0,8 do 1,0 mm za dalja i daleka gađanja

e) Pun čok – od 0,9 do 1,1 mm za veoma daleka gađanja

Promjenljivi čokovi, čokovi ko ji se ušrafl juju u standardna le žišta usta ci-

jevi, su takođe sa karakteristikama kao kla si čni čokovi. U početku su ugra đivani

u jednocijevne (poluautomatske) puške a sada se rade po tom principu i na

višecijevne sačmarice.

Polučokovi – su univerzalni čokovi koji su već ugrađeni u usta cijevi i za-

tezanjem ili opuštanjem daju željene karakteristike. Ovi čokovi se isključivo

ugrađuju u jeftinije modele jednocijevnih sačmarica (pumparice – repetirke i

poluautomatske sačmarice).

Duša cijeviPrelazni

konus Čok

208

L o v s t v o

Broj cijevi sačmarica može da bude različit tako da ih di je limo na: JEDNO-

CIJEVKE, DVO CIJEVKE, TROCIJE VKE, ČETVOROCIJEVKE i dr.

Neke lovačke puške imaju i rezervne cijevi koje su pri lagođene mehanizmu

(gla vi), tako da lovac uz jednu glavu može koristiti po nekoliko vrsta cijevi u

različitim kalibrima sačme, kugle ili kombinovane.

Jednocijevne puške mogu biti sa više metaka ako je u pitanju pumparica ili

poluautomatska puška, pa i sačmarica repetirka. Međutim, po našem zakonu se

za lov divljači mogu koristiti sačmarice koje se pune sa najviše 2 metka.

Prelamače su puške sa glatkim ili olučenim cijevima koje se otvaraju i za-

tvaraju prelamanjem cijevi u glavi puške. Najčešće su prelamače dvocijevke i

trocijevke (drilling) a nešto ređe jednocijevke i višecijevke.

U zavisnosti od položaja cijevi podijeljene su na:

Položare - kada im je međusobni položaj cijevi horizontalno položen (jedna

pored druge).

Bokerica - kada im je međusobni položaj cijevi vertikalan (jedna iznad druge).

Prednost bilo koje od ove dvije vrste sačmara je teško odrediti i manje više zavisi od

ukusa. Za nijansu prednost ima Bok sistem, zbog boljeg vidnog polja lovca kao i načina

bravljenja, no sve u svemu izbor položaja cijevi za lov više je stvar ukusa samog lovca.

Bokerica kada im je međusobni položaj cijevi vertikalan (jedna iznad druge)a

209

L o v s t v o

Lovačke puške se po načinu bravljenja dijele na:

Repetirke - puške u koje se metak unosi u ležište repetiranjem zatvarača,

bilo da su pumparice, poluautomatske ili sa obrtočepnim zatvaračem.

Prelamače su puške koje se pune i prazne prelamanjem cijevi u glavi puške.

Zabravljivanje ovakvih pušaka može biti jednostruko i dvostruko.

Jednostruko je kada ima samo gornje ključeve u glavi.

Dvostruko je kada puška ima gornje i donje ključeve, ili dvostruke donje

Lovačke puške se po načinu opaljenja dijele se na:

Klasičan sistem koji je ugrađen u repetirke sa obrtočepnim zatvaračem,

Lever action (kaubojke),

Slide action (pumparice) i poluautomatske puške.

Kod pušaka prelamača sistem opaljenja je različit a najčešći su sljedeći sistemi:

Orozare, čekićare su puške kod kojih su orozi sa spoljne strane glave puške

i napinju se ručno.

Blič (blitz) je sistem opaljenja koji je sa svim svojim djelovima učvršćen na pločicu

iznad obarača. Vrlo je jednostavan i funkcionalan, te lak za čišćenje i održavanje.

210

L o v s t v o

Anson Deli (Anson & Deeley) je čitav smješten, ukopan u glavu puške pa s

jedne strane slabi samu površinu glave i vrlo je težak za održavanje.

Sistem opaljenja na unutrašnjim stranama bočnih pločica (Seiten

Schloss) je sistem koji je ugrađen na unutrašnjim stranama bočnih pločica glave

puške, a nazvan je po pronalazačima i prvim proizvođačima čuvene engleske

puškarske radionice Holand & Holand.

Ovaj sistem zahtijeva izvanrednu preciznost izrade i materijale veoma vi-

sokog kvaliteta. Koriste ga najugledniji svjetski proizvođači Engleske, Holandije,

Njemačke, Francuske, Rusije, Italije, Španije i dr.

Kalibri pušaka samara

Kalibar puške je prečnik duše cijevi. Kalibre kod lovačkih pušaka sačmarica

utvrdili su Englezi po brojevima koji označavaju kalibre, a označeni su sa

2 – 4 – 8 – 10 – 12 – 14 – 16 – 20 – 24 - 28 – 32 – 36. Ovi brojevi u stvari

pokazuju koliko se komada jednakih olovnih kugli datog prečnika cijevi (kali-

bra) može izliti iz jedne funte olova. To znači da ako se iz funte olova mogu izliti

samo 2. kugle, prečnik će biti označen sa 2, a ako se iz funte olova može izliti

12 jednakih kugli, prečnik te kugle biće označen sa 12, odnosno ako se iz funte

izlije 20 jednakih kugli kalibar kugle će biti označen sa 20 itd.

Puške najvećeg kalibra, kao što je 2 ili 4 korišćene su za lov divljih pataka i

gusaka u jatima. Danas se veoma rijetko mogu naći u upotrebi, a takođe veliki

kalibri 8 i 10 su imali istu namjenu i vrlo rijetko se koriste u Americi.

Puške kalibara 12-16 i 20 spadaju u kategoriju najzastupljenijih kaliba-

ra širom svijeta, dok su puške kalibara 28–32 i 36 dosta rijetke, mada ih još

možemo naći u upotrebi i koriste ih lovci koji su ”zaljubljeni” u male kalibre i

lakše puške.

Tablica sa oznakama kalibra sačmara izraženim u

milimetrima

Kalibar cijevi 4 8 10 12 16 20 28 32 36/410

Prečnik u mm 23,4 20,8 19,3 18,2 16,8 15,7 13,8 12,7 10,2

Kalibar 36 se u Americi označava kao 410 (0,410 inča).

211

L o v s t v o

Od kalibra sačmarice zavisi količina sačme koju sadrži metak i teorijski su

uvijek efi kasniji veći kalibri, a od količine sačme zavisi širina sačmenog snopa

kao i efi kasniji domet. Posljednjih decenija naročito je povećana proizvodnja

magnum kalibara za koje se koriste meci sa čaurom od 76 mm u kojoj staje

veća količina baruta i sačme u odnosu na standardne dužine. Neophodno je

napomenuti da je dužina ležišta metka označena na cijevi granica dužine čaure

koja se smije upotrijebiti, a samim tim magnum municija za sačmarice se može

upotrijebiti samo u cijevima sa ležištem 76 mm i naravno ojačanim mehaniz-

mom bravljenja i zidovima cijevi. Municija normalnih kalibara se smije upotri-

jebiti u magnum puškama istih kalibara. Ovo je veoma važna napomena jer bi

nepažljiv lovac korišćenjem magnum municije u standardnoj pušci mogao da

dovede u opasnost ne samo sebe i svoje oružje nego i druge ljude u okolini.

Posljednjih nekoliko godina proizvode se puške super magnum sa ležištima od

89 mm. Municija za ovakve puške je specijalna i može se upotrijebiti samo u puškama

koje su načinom bravljenja i dužinom ležišta predviđene za njenu upotrebu a u sebi

sadrže čak do 50 grama sačme. Puške za ovu vrstu municije proizvode se u više kali-

bara, ali su u odnosu na standardne više ojačane pa samim tim i teže tako da za sada

nemaju veliku primjenu u lovu. Takođe, imamo i novitete iz Italije gdje se pojavila

municija za efi kasan domet sačmenog snopa do 120 m pa i više, što je za normalnu

pa i mangum municiju nezamislivo. To je municija koja ima specijalnu konstrukciju

u kojoj je sačmeno punjenje raspodijeljeno u dvije plastične korpice otvorima okre-

nutim jedan prema drugom, tako da se sačma iz prve normalno okrenute korpice

koja se uz čep rasipa sta ndardno do 50 m a sačma iz druge korpice (na vrhu metka)

je okrenuta za 180 stepeni i leti sa dnom korpice unaprijed sve do oko 70 m daljine

kao kompaktan projektil, da bi tek tada poslije okreta sačma nastavila sama šireći

se tek od tog momenta u narednih pedesetak metara. Tako ustvari postoje 2 snopa

koja se javljaju jedan iza drugog odnosno jedan poslije drugog. Sačmeno punjenje

sadrži preko 50 grama kuglica pa bi puška standardne težine postala pravi aparat za

nemilosrdno udaranje o rame i obraz, za ovakvu vrstu municije trebala bi puška koja

je teška oko 5kg ali je sigurno da ne postoji ni jedan lovac koji bi sa takvom puškom

rado lovio. Normalno, preporuka lovcima je da koriste oružje za lov standardnih

karakteristika, sa normalnom municijom koja proizvodi u cijevi pritisak od 400 do

650 bara. Time će i lov predstavljati pravo zadovoljstvo.

212

L o v s t v o

Lovako oružje sa oluenim cijevima – kuglare

To je oružje u kome je cijev puške iznutra narezana paralelnim, spiralnim

žljebovima (olucima).

U posljednje vrijeme neki proizvođači lovačkih kuglara (Heckler & Koch,

Blaser, Krieghoff , Steyr-Mannlicher i dr.), unutrašnjost olučene cijevi buše u

obliku spiralnog poligona, u presjeku sličnom kvadratu sa zaobljenim uglovima

i blago zaobljenim stranama, što se stručno naziva poligonalno bušenje tih

olučenih cijevi.

Lovačko oružje sa olučenim (žlijebljenim) cijevima namijenjeno je za is-

paljivanje municije sa zrnom. U lovačkom žargonu nazvano je kuglom jer su

ispaljivana zrna davno nekad imala oblik olovne kugle pa im je zato sada ostao

naziv ”kuglare”.

Kuglare su namijenjene odstrelu krupne divljači ili ”divljači visokog lova”,

rečeno lovačkim žargonom.

Olučena cijev puške kuglare sastoji se iz sljedećih djelova:

Ležište metka je prošireni dio cijevi, iznutra je potpuno usklađeno sa profi lom

i dimenzijama metka koji se u njemu koristi.

Prelazni konus ležišta metka je suženje cijevi od ležišta metka ka duši cijevi

prije žljebova i polja. Ovo konusno suženje u cijevi omogućava prilikom is-

paljenja metka lakše uvođenje zrna u dušu cijevi.

Duša cijevi je presjek osnovne cijevi od prelaznog konusa ležišta metka pa do

usta cijevi kao što je rečeno, iznutra je narezano (urezano) sa 4, 6 ili više žljebova

(oluka) koji se naizmjenično sa poljima cijevi prostiru čitavom dužinom duše

cijevi, paralelno i spiralno uvijeni do usta cijevi.

Uvijenost ovih oluka je različita u zavisnosti od kalibra, npr. kod kalibra 8x57

zavojnost oluka kroz cijev je približna 2,5 krugova. Spiralno postavljeni oluci

(žljebovi) obezbjeđuju zrnu rotaciju koja mu daje potrebnu stabilnost i veću

preciznost pogotka. Bez ovog rotacionog kretanja zrno nebi imalo pravilno kre-

tanje kroz prostor već bi se tumbalo čime bi imalo i manju stabilnost pa sa-

mim tim manji domet i lošiju preciznost. Na spoljnom dijelu cijevi nalaze se

mehanički nišani. Prednji je postavljen neposredno iza usta cijevi a zadnji

ispred ležišta metka. Prednji nišan je najčešće u obliku mušice, različitih je di-

menzija, najčešće srebrno bijeli ili crveni dok zadnji nišan čini jedna vertikalna

pločica postavljena poprijeko na osu duše cijevi sa prorezom u sredini sa gornje

strane. Imamo klasične (fi ksne) i podešljive, u zavisnosti od kalibra i puške koju

koristimo. Ležište za montažu optičkog nišana se montira na gornju površinu

213

L o v s t v o

cijevi gdje je proizvođač ostavio prostor za njegovu montažu.

Cijevi kuglara i repetirki, najčešće su fi ksno ušrafl jene ili na drugi način

pričvršćene za sanduk puške za ležište metka.

Kod novijih tipova karabina (Blaser) cijev sama sadrži i ležište metka i može

se prema želji vlasnika jednostavno mijenjati, tako da se na jednoj pušci mogu

mijenjati različite cijevi u različitim kalibrima (mali srednji, i magnum), pa jed-

nu pušku promjenom kalibra možete prilagoditi za lov određene vrste životinja.

Glavna karakteristika kuglara je, kao što je već rečeno, da je cijev iznutra na-

rezana žljebovima (olucima). Između žljebova (oluka) su izdignuti unutrašnji

djelovi cijevi koje nazivamo polje.

Žljebovi i polja omogućavaju ispaljenom zrnu da se sa svojom košuljicom

užlijebi u njih i tako pri opaljenju dobije rotaciono kretanje koje zrnu po izlasku

iz cijevi daje pravilnu stabilnost i putanju do cilja. Zahvaljujući rotaciji zrna

postignuta je maksimalna preciznost dometa.

Kuglare, odnosno puške sa olučenim cijevima, mogu biti različite konstruk-

cije (repetirke – karabini – prelamače ), sa jednom ili dvije cijevi , ili višecijevke.

Repetirke ili karabini, koje su već defi nisane u prethodnim poglavljima,

mogu biti sa jednim ili više metaka u magacinu. Pored toga, u repetirke kara-

bine spadaju i puške sa različitim načinom repetiranja, od obrtnočepnog zat-

varanja, preko lever action (kaubojke), te pump action (pupmarice), različitih

proizvođača u različitim varijantama itd. Kod ovih vrsta pušaka, isto kao kod

sačmara, moraju biti plombirane za 2 metka u šaržeru jer su takvi propisi u

mnogim zemljama Evrope.

Kuglare – prelamače (Kipplauf) su takođe već defi nisane. U odnosu na broj

cijevi mogu biti jednocijevke, dvocijevke, trocijevke, četvorocijevke i druge.

Jednocijevke su puške koje imaju samo 1. cijev, lakše su od ostalih i koriste

se za lov u veoma teškim terenskim uslovima (visokoplaninski lov) .

214

L o v s t v o

Dvocijevke su puške koje imaju 2. cijevi, a po rasporedu cijevi mogu biti

horizontalne ili vertikalne .

Trocijevke (drilling) su puške sa 3 cijevi koje mogu biti u raznim kalibrima

a obično se proizvodi sa cijevima 2 većeg i 1 manjeg kalibra.

Četvorocijevke su puške sa 4 cijevi koje mogu biti u raznim kalibrima,

obično se proizvode sa cijevima 2 većeg, 1 srednjeg i 1 manjeg kalibra. Vrlo su

rijetke zbog svoje konstrukcije i broja cijevi. Jako su teške i vrlo malo se upotre-

bljavaju.

Č t ij k šk 4 ij i k j biti i k lib i

215

L o v s t v o

Kalibri pušaka sa oluenim cijevima

Kalibar puške kuglare je u stvari prečnik polja cijevi u milimetrima. Kalibar

kod pušaka sa olučenim cijevima se u Evropi izražava sa proizvodom:

Prečnika polja cijevi, kuglare izražene u milimetrima, puta dužina

čaure izražena u milimetrima.

Kalibri u Evropi se označavaju sa npr. : 6 x 70 R – 6,5 x 57 R 7 x 57, 7 x 64, 7 x

65 R, 8 x 57, 9,3 x 74 R., pri čemu dodatak “R” označava da je čaura sa rubom, što

ujedno i znači da je namijenjena za prelamače. Amerikanci imaju svoje oznake

kalibara koje su najčešće izražene u stotim (hiljaditim) djelovima inča (i jos nekih

oznaka). Tako npr. puška u kalibru po evropskom standardu 7,62 x 63, u Americi

nosi oznaku 30-06, što bi značilo da je kalibarska grupa 30 odnosno 7,62 mm i da

je uvedeno u vojno naoružanje 1906 (06) po američkim oznakama.

Tako se u Americi npr. javljaju sljedeci kalibri: 22 long rifl e, 22 Hornett. 222

Remington, 22-250, 7 Rem/mag, 300 win/mag, 375 H&H itd.

Kombinovano oružje / sama kugla

Kombinovane lovačke puške su, kako im samo ime kaže, kombinovane od

glatke cijevi za sačmu i olučene za kuglu. Najčešće su dvocijevke, ređe su troci-

jevke (drilling), dok su rijetko četvorocijevke.

Dvocijevke su puške kod kojih je jedna cijev olučena za kuglu a druga glatka

za sačmu. Kod kombinovanih dvocijevnih pušaka sa položenim cijevima olučena

cijev je najčešće sa desne strane. Olučenu cijev okida uvijek prva obarača koja

može biti podešljiva.

Kod kombinovanih dvocijevnih pušaka sa vertikalnim cijevima (Bok) obično

je olučena cijev sa donje strane što obezbjeđuje stabilniju statičku sigurnost bra-

vljenja puške, jer patron olučene cijevi stvara puno veći pritisak a donja cijev se

nalazi u osi centra prelomne osovine. Samim tim takav položaj cijevi omogućava

216

L o v s t v o

mnogo veće pritiske prilikom opaljenja, a sa druge strane, obzirom na položaj

donje cijevi u odnosu na prelomnu osu puške, ispaljeni metak izaziva mnogo

manje odskoke jer, kao što je rečeno, osa metka je u samoj osi preloma puške.

Mana ovakvog rasporeda cijevi je udaljenost ose cijevi od optičkog nišana pa

prilikom pucanja može doći,, ukoliko lovac ne drži potpuno vertikalno pušku,

do neželjenog promašaja cilja. Neki proizvođači, kao npr. Zbrojovka, su postavili

žlijebljenu cijev gornju kod modela ZH, čime je smanjen rizik promašaja usled

nepravilnog držanja, ali su zato morali znatno pojačati ključeve na mehanizmu

za zatvaranje zbog velikog naprezanja.

Posljednjih godina renomirani proizvođač Blaser konstruisao je i proizveo

novi sistem bravljenja pod nazivom “Blok brava za prelamače” (Kipp Block-

verschlus). Ovo vrlo kvalitetno zabravljivanje, bez obzira bila ona jednocijevka,

dvocijevka ili trocijevka, omogućava korišćenje i najjačih kalibara metka nami-

jenjenih za sve vrste evropske krupne divljači, a da pri tome glava ne trpi nikakve

promjene.

Takođe, velika prednost Blasera i kombinovanih pušaka je ta što su cijevi

slobodnoležeće, odnosno mogu se poslije ispaljenja metka slobodno istezati

a da pri tome jedna na drugu uopšte nemaju bilo kakav uticaj. Ovo je postig-

nuto time što su cijevi međusobno povezane samo u glavi puške, dok se u os-

talim djelovima mogu slobodno istezati. Samim tim je izbjegnuta poznata mana

(penjanje pogotka) kod kombinovanih pušaka. Na puškama kod kojih su cijevi

međusobno zaletovane čvrsto, čitavom svojom dužinom, cijev iz koje se puca

biva zagrijana, te se isteže a druga čvrsto zaletovana cijev to ne dozvoljava pa

samim tim dolazi do pomenutog penjanja pogotka što strijelac prethodno ne

može primijetiti golim okom. Slična pojava je kod cijevi koja je priljubljena uz

drvo kundaka.

Sastavni djelovi lovakih pušaka

Cijev (cijevi)

Osnovni dio lovačke puške je cijev kojih na pušci može da bude jedna, dvije ili

više. Cijevi mogu biti glatke i olučene, ili kombinovane, istih i različitih kalibara.

U prethodnom poglavlju je rečeno od kojih djelova se sastoji cijev. Osim toga, na

samoj cijevi sačmarice, kao i kod kuglara, nalaze se nišani sa gornje strane. Kod

217

L o v s t v o

sačmarica, kao i kod ostalih pušaka, imamo zadnji i prednji nišan, s tim što je

kod sačmarica zadnji nišan u obliku šine sa gornje strane duž čitave cijevi. Širina

šine se kreće od 7 do 13 mm. Šire šine se koriste za sportske takmičarske puške.

Ovaj zadnji nišan iako dosta grublji, zadovoljava potrebe sačmarice s obzirom na

širinu sačmenog snopa u zoni pogotka. Pri vrhu (ustima cijevi) nalazi se mušica

koja može biti različitog oblika i dimenzija kao i kod kuglara. Kod kuglara sa

olučenim cijevima mora postojati zadnji i prednji nišan, mnogo fi nije izrade, sa

mogućnošću podešavanja jer se kuglarama gađa na većim rastojanjima gdje je

potrebna velika preciznost.

Glava puške sa bravljenjem

U glavi puške je ugrađen sistem za bravljenje i opaljenje. Bravljenje je

obrađeno u prethodnim glavama pa nema potrebe da se ponavlja, treba napo-

menuti da je kod mnogih jednocijevnih pušaka bravljenje obrtnočepno, bilo

da se ručno repetira ili poluautomatski. Kod

prelamača bravljenje je sa donjim (jednim

ili dvostrukim) i gornjim ključevima. Pardi

– Grenerom – dupli grenerom koji se naziva

Kersten ili u najnovije vrijeme gornjim bok

bravljenjem za prelamače. Izvlakač je uređaj

u glavi puške koji izvlači ispaljeni ili neispaljeni

metak iz cijevi (ležište metka).

Ejektor je izbacivač čaure ispaljenog metka.

Ima ih više tipova a najviše su cijenjeni Ho land

&Holand. Ejektori samo izbacuju čauru iz ispaljenog metka pa time znatno

ubrzavaju neophodno prepunjavanje puške.

Mehanizam za opaljenje puške

Mehanizam za opaljenje je kompleksan uređaj koji je smješten u glavi

puške i služi za napinjanje, opaljenje i kočenje. Mehanizam za opaljenje je

ko mpletan, sadrži udarnu oprugu, udarač, okidač – obarač (obarače),

ele mente za kočenje, okidače, položice za odapinjanje udarača obarače

sa udarnom iglom (sa povratnom opružicom) kod pušaka prelamača, a

Olučena cijev za kuglu Glatke cijevi za sačmu

218

L o v s t v o

kod repetirki (karabina) različitih varijanti od: udarne opruge, udarača

sa udarnom iglom, i sistema kočenja okidača (obarača) ili udarača.

Kod novijih karabina – repetirki Blaser sa ručnim napinjanjem udarača

nema sistema za kočenje jer je puška sve vrijeme napeta sem neposredno pred

opaljenje.

Okidači – obarači

Riječ je o uređajima pomoću kojih lovac vrši okidanje, tj. oslobađa zapetu udarnu

oprugu, udarač i udarnu iglu koji dovode do opaljenja metka. Okida či - obarače mogu

biti dvostepeni sa dva koljena, te okidači sa ubržicama (Šneler ili Šteher), bilo sa

dva obarača (kod raznih vrsta karabina pa i nekih jednocijevnih prelamača kug-

lara) ili sa povratnicom (uglavnom kod jednocijevnih ili višecijevnih prelamača),

ili u poslednje vrijeme samo jednostavniji direktni obarači sa podesivom silom

okidanja kao najpogodnije. Pri korišćenju Šnelera sa dva obarača prvo se povlači

pripremni obarač, koji omogućava lako povlačenje drugog obarača. Šneler služi

za najfi nija gađanja. Pri korišćenju Šnelera sa povratnicom prvo se čitav obarač

gurne naprijed da bi tako bio pripremljen za osjetljivo i lako okidanje. Korišćenje

direktno podesivog obarača omogućava laganiji i precizniji pogodak.

Magacin metaka sa ili bez šaržera

Kod više karabina sa više metaka – repetirki ispod sanduka zatvarača na-

lazi se magacin za metke. Obično je ugrađen u dno sanduka, puni se kod nekih

proizvođača odozgo a kod nekih odozdo, ili je kao šaržer (izmjenjiv) pa se može

vaditi zajedno sa municijom. Šaržeri se kod karabina nove proizvodnje, zbog

usklađenosti sa propisom, rade sa 2 ili 3 metka. U većini slučajeva je rađen od

čeličnog lima a kod novijih modela pušaka je od visoko kvalitetne plastike. Kod

poluautomatskih pušaka šaržeri su u obliku tube (cijevi) i postavljeni su ispod

cijevi puške. U njima su meci smješteni jedan iza drugog.

Kočnice

Nalaze se ili u sklopu samih okidača ili na vratu kundaka puške, a kod stari-

jih tipova Mausera na samom udaraču sa zadnje strane. Takođe su opisivane u

prethodnom poglavlju.

219

L o v s t v o

Kundak

To je dio puške koji povezuje djelove puške i kojim se puška oslanja o rame

lovca (strijelca). Kundak je iz jednog dijela, kao što je slučaj kod mnogih kara-

bina, ili iz 2 dijela (kundak i potkundak), bilo da je dužinom cijele cijevi puške

ili djelimičan do određene dužine cijevi. Ako je kundak (potkundak) cijelom

dužinom do usta cijevi (cijev je obično malo kraća) onda pušku nazivamo Stuč

što bi bukvalno u prevodu značilo Kratež. Kundak je izrađen najčešće od bi-

ranog orahovog drveta. Najkvalitetniji dio je iz panja, struktura takvog drveta

je najkvalitetnija, sa vrlo ukusnim šarama, pa je u većini slučajeva skuplja izrada

samog kundaka od takvog drveta kod kompletne standardne puške. Kako je

tehnologija u svemu napredovala a proizvođači se utrkuju za što većim kvalite-

tom i povoljnijom cijenom, u zadnjih nekoliko godina počeli su se proizvoditi

od laminiranog (slojasto slijepljenog) drveta, kao i od plastike koja je veoma

otporna na vlagu i udarce. Plastični kundaci u zadnje vrijeme su mnogo popu-

larni, proizvode se u svim bojama u zavisnosti od zahtjeva tržišta. Otporniji su

na vremenske nepogode i koriste se najviše za tzv. radne puške koje se najviše

upotrebljavaju za lov a izrada ovakvih kundaka je mnogo jeftinija od drvenih,

ali ipak oni spadaju u kategoriji jeftinijih . Mjere kundaka su za lovca i strije-

lca najvažnija stvar - kako stara poslovica glasi “puška gađa, kundak pogađa“.

Obavezno na pušci treba prilagoditi dimenzije kundaka korisniku, što znači da

mjere moraju biti usklađene sa visinom vrata lovca , širinom njegovog ramena,

visinom oka i dužinom podlaktice do savijenog kažiprsta. Pored toga, kundak

mora da bude zakrivljen na dolje, u vratu kundaka kako bi visina oka došla tačno

u liniju gornje ivice nišana (šine) kad se gađa mehaničkim nišanom, ili u osu

optičkog nišana. Zato se u nekoliko razlikuje zakrivljenost kundaka kod puške

za gađanje mehaničkim nišanom u odnosu na pušku sa optičkim nišanom, mada

to uvijek nije izvodljivo jer kod kombinovanih pušaka koje imaju cijev kugla/

sačmu gađa se sa standardnom visinom kundaka, ukoliko je ugrađen optički

nišan glavu i oko morate podesiti sa položajem optike. Pored zakrivljenog kun-

daka na dolje, kundak mora da bude zakrivljen za nekoliko stepeni u desno po

vertikali (za lovce koji gađu desnim okom) a u lijevo ako gađu lijevim okom. Time

se postiže ugodniji položaj glave i oka pri gađanju. Ovo je posebno značajno za

lov sačmaricama. Naravno, to je prije svega zato što se sačmaricom brže gađa,

nema dva klasična nišana i šina služi kao zadnji nišan. U najčešćoj upotrebi su

2 osnovna tipa kundaka: Engleski (sa malo zakrivljenim gotovo ispravljenim

vratom kundaka), Njemački (sa pištoljskim rukohvatom većeg ili manjeg

220

L o v s t v o

zakrivljenja na kom se dosta često nalazi obrazina na koju se oslanja obraz

lovca prilikom pucanja).

Peta kundaka sačmarice je najčešće obložena bakelitnim, plastičnim ili gu-

menim potkovom. Na kombinovanim puškama ili kuglarama kao i sportskim

puškama se ugrađuje isključivo gumeni mekani amortizer kako bi ublažio trzaj

puške. Gumeni amortizer je jako važan kod pušaka kuglara jačeg kalibra za pre-

cizno gađanje jer u znatnoj mjeri ublažava trzaj puške, kao i kod pušaka koje se

koriste za takmičenje u gađanju glinenih golubova discipline trap i sket.

Umetak za olučene ili glatke cijevi manjih kalibara

Odavno je počelo da se u sačmene cijevi standardnih pušaka umeću pose-

bno prilagođene olučene cijevi manjih kalibara iz kojih je moguće ispaljivati mu-

niciju sa zavidnom preciznošću.

Posljednjih godina, s obzirom na pojačano bravljenje novih tipova pušaka

omogućeno je umetanje olučenih cijevi većih kalibara pa je njima omogućen

lov krupnijih vrsta evropske lovne divljači. Tako su napravljene olučene umetak

cijevi kalibrima od 5,6 mm pa sve do standardnih srednjih kalibara sa manjim

pritiscima barutnih gasova od 7 i 8 mm što zadovoljava nužne potrebe za lov

najkrupnijih vrsta evropske lovne divljači. Danas svaka bolja sačmarica sa do-

brim bravljenjem, sa takvim umetkom može da posluži ne samo za odstrel sre-

dnje krupne divljači nego i one krupne divljači sa najvećom tjelesnom težinom.

Napravljene su i olučene umetak cjevčice manjih kalibara (22 Hornet) i za pušku

Njemački

Monte carlo

Podešljivi (takmičarski)

Engleski

221

L o v s t v o

sa olučenim cijevima većih kalibara kao npr. 9,3 x 74 R kojom se omogućava lov

sitnije divljači. Ove se cijevi (umeci) relativno jednostavno postavljaju u cijev

puške i isto tako jednostavno podese po visini i po pravcu tako da mogu veoma

precizno da se upucaju. Poslije kvalitetnog upucavanja moguće ih je više puta

vaditi i vraćati u cijev bez ikakvih posljedica na preciznost pogotka iz njih.

Naročito su se pogodne za umetanje pokazale cijevi raznih kalibara ma njeg

pritiska pa je posljednjih godina napravljen novi posebni kalibar metka ma-

log pritiska, baš namijenjen za umetak cijevi. Kalibar 6 x 70 R se smatra go-

tovo idealnim za odstrel krupne divljači kao što su srndać, divokoza i dr., a da

se pri tome, s obzirom na pritiske koje razvija, može ugraditi u gotovo svaku

sačmaricu a naročito kombinovanu pušku bez obzira na kalibar. Od bezbroj

primjera izdvojićemo samo jedan, od kalibra 22 LR, do kalibra (8 x 57 IRS) gdje

sami možete prosuditi što se sve ovim kalibrima može loviti. Kao i kod kom-

binovanog oružja za ove metke (male kratke cijevi) poželjno je koristiti optički

nišan radi bolje preciznosti pogotka.

Ublaživač trzaja

Ublaživač trzaja puške je uređaj koji kod skupljih modela proizvođači

ugrađuju po želji kupca a može se i posebno ugraditi i njegovo dejstvo je da

unekoliko smanji trzaj puške prilikom opaljenja. Trzaj puške je povratni udar

puške u rame lovca ili strijelca, kao reakcija na izlazak sačme ili zrna iz cijevi.

Dugogodišnja praksa je pokazala da sačmeno punjenje metka treba da bude

maksimalno jedan procenat ukupne težine puške, da bi taj trzaj bio normalan

odnosno podnošljiv za strijelca te da cijev ne skače na gore. Kako je npr. pun-

jenje sačmenog metka za pušku kalibra 12 do 36 grama to puška tog kalibra

teorijski treba da bude teška od 3 do 3,6 kg da bi absorbovala prekomjerni trzaj.

Trzaj tog kuglara umnogome zavisi i od količine barutnog punjenja pa je trzaj

puške sa magnum mecima znatno povećan iako je težina zrna nepromijenjena

za taj kalibar cijevi. Trzaj kuglare kalibra 300win/mag daleko je veći od trzaja pri

opaljenju metka iz istog kalibra i iste težine zrna 30 – 06 Springfi eld. Ublaživač

trzaja, Mag-na-Port, se poslednjih godina ugrađuje prilikom izrade puščane ci-

Umetak sa olučenom cijevi

222

L o v s t v o

jevi. To su u stvari kraći uzdužni prorezi cijevi pri ustima, koji služe kao gasna

kočnica i mogu da ublaže trzaj puške i do 20%. Postoje drugačiji, mada sve u

svemu slični kompezatori trzaja koji se našrafe na usta cijevi i koji takođe mogu

kao gasne kočnice da ublaže trzaj.

Pored toga, postoje i kompezatori drugih tipova koji se ugrađuju u kun-

dak puške, i tek tako mogu da smanje kick stop trzaj i do 20 %. Tu bi mogli da

spomenemo uređaj nazvan takođe Kick stop, koji je obična metalna cjevčica

punjena granulatom Volframa koji pri opaljenju metka absorbuje do 20% trzaja,

eliminisanje nesvjesnog straha a time i poboljšanje preciznosti pogotka.

Ureaji za nišanjenje

Nišani su uređaji za lakše pogađanje cilja. Nišani se postavljaju na gornji

dio cijevi puške i njihova osa mora da bude strogo sinhronizovana sa osom duše

cijevi puške. Nišani mogu da budu ražličiti, od najprimitivnije šine i mušice na

njoj kod sačmarica, pa sve od najkompletnijih varijabilnijih optičkih nišana za

najdalja gađanja.

Mehanički, otvoreni nišan za pušku sa glatkim cijevima – sačmaricu

Na sačmaricama je nišan najednostavniji i čini ga šina položena na go-

rnjoj spoljnoj površini cijevi kod Bok pušaka jednocijevki, a kod dvocijevki sa

Kick Stop

Mag - na - Port

223

L o v s t v o

položenim cijevima šina se nalazi na spoju između cijevi sa mušicom na kraju

pri ustima cijevi tako da je nišanska linija pojednostavljena obzirom da se gađa

sačmom čiji je snop znatno širi od jedinačnog zrna iz kuglara. Jedino na kom-

binovanim puškama, sa kojima se ispaljuju meci sa jedinačnim zrnima, ugrađuju

se klasični prednji i zadnji nišan.

Mehanički nišan za puške sa olučenim cijevima – kuglare

Mehanički nišan za kuglare se sastoji iz zadnjeg nišana kojeg čini vertikalna

pločica sa vertikalnim prorezom po sredini gornjeg dijela pločice, širine oko 1

mm. Ova pločica – zadnjeg nišana se može pažljivo poprijeko pomijerati na dužu

osu cijevi kako bi se postigla paralelnost nišanske linije sa osom duše cijevi.

Prednji nišan najčešće čini mušica na glatkom stubiću čime se i po visini

postiže približna paralelnost nišanske linije sa osom duše cijevi. Za dalja gađanja

zadnji nišan se radi kao promjenjivi ili podešljivi preklopni sa 2 ili 3 fi ksirane

daljine gađanja u zavisnosti od udaljenosti mete.

Prednji nišan – mušica je pretežno fi ksni i može se pomijerati samo pri-

likom upucavanja puške.

Optički nišan za olučene (i neolučene) cijevi

Optički nišani su takvi nišani, koji pored lakšeg nalaženja cilja omogućavaju

i bolju vidljivost, što je i osnov za lovca ili strijelca s obzirom da imaju optička

uveličanja koja lovcu približavaju cilj. Uveličanja mogu da budu razna, od 1 do 12

puta za lov, a za streljaštvo i do 24 puta čime omogućavaju lovcima i strijelcima

mnogo bolje vidno polje, samim tim i uspješnije gađanje na većim daljinama.

Posljednja generacija optičkih nišana omogućava postizanje različitih promjen-

ljivih uveličanja sa optičkim nišanom pa takve nazivamo varijabilnim optičkim

nišanom. Varijabilni nišani omogućavaju uspješno gađanje cilja na različitim

daljinama obzirom da se uveličanje može povećavati i smanjivati pa time i

gađanje divljači u pokretu jer je podešljiv za svaku daljinu i omogućava lovcu

maksimalno vidno polje, što je jako značajno za lov divljači u pokretu kao i za

gađanje ciljeva u pokretu. Pri izboru optičkog nišana, naročito onoga sa varijabil-

nim uveličanjima se mora voditi računa o tome da se izabere takav optički nišan

koji i mehanički može da izdrži potres od pucanja i najačih kalibara metaka. To

je jedini način da lovac bude zadovoljan sa optičkim nišanom i da ga uspješno

može koristiti duži niz godina.

224

L o v s t v o

Takođe, prilikom izbora optičkog nišana treba obratiti pažnju kako na

uveličanje tako i na prečnik objektiva od kojeg nam i zavisi količina svjetlosti

koja dopire do oka, pa se za gađanje u slabijim svjetlosnim uslovima moraju ko-

ristiti optički nišani sa većim prečnicima objektiva a poželjno je i širom tubom,

obzirom da se standardno rade tube prečnika 25,6 i 30 mm. Ukoliko su otežani

uslovi, sumrak, magla i dr. imaćete mnogo bolju sliku sa nišanom kojemu je

prečnik tube 30 mm, jer ćete samim tim imati veću količinu svjetlosti do oka,

zato se karakteristika optičkih nišana uvijek izražava sa proizvodom 2 broja.

Veličina uveličanja x Prečnik objektiva u milimetrima (npr 4 x 32 ili 6 x 42

ili 8 x 56 kod fi ksnih) a primjer kod varijabilnih 1-4 x 24 ili 1,5 – 6 x 42 ili

2,5 – 10 x 48 ili 3-12 x 56 itd.

Za lov divljači u pokretu na manjim razdaljinama treba koristiti optičke

nišane sa manjim uveličanjem, po mogućnosti varijabilne od 1 – 4 puta. Ovim

nišanom se na manjim rastojanjima sa uveličanjem od 1 dobija veliko vidno

polje. To je kao da gađate sa mehaničkim nišanima. Vrlo je efi kasno za lov di-

vljih svinja u pogonu. Za veoma daleka gađanja, od preko 200 m daljine, treba

koristiti optičke nišane sa velikim uvećanjima, čak do 10 puta. Obzirom da je

divljač na tim daljinama mirna i da je gađate kao fi ksnu metu imaćete manje

vidno polje ali zato bolju sliku. Sa većim uveličanjem od 5 puta poželjno je ko-

ristiti naslon jer ćete, bez obzira na kvalitetnu sliku, imati laganu vibraciju pa

time i mogućnost promašaja a sa uveličanjem od 8 do 12 puta, ukoliko nijeste

dobro utrenirani prilikom nišanjenja osjećaćete svoj puls. Ipak, kao univerzalni

varijabilni optički nišan se može smatrati od 1,5 – 6 x 42 koji ima za normalan

lov dovoljno uveličanje pa i dovoljan otvor objektiva za kasno večernje i rano

jutarnje gađanje.

Na optičkim nišanima su ugrađene končanice ražličitih tipova koje nam

omogućavaju što preciznije nišanjenje i što bolji pogodak na većim daljinama.

Posljednjih godina se u optičke nišane ugrađuju svjetlosni izvori koji ili osv-

225

L o v s t v o

jetljavaju klasičnu končanicu optičkog nišana ili daju u samom centru vidnog

polja svjetleću tačku. Dakle, sa takvim optičkim nišanima je dovoljno dovesti

svjetleću tačku na cilj i opaliti. Ovakvi uređaji su naročito pogodni za noćna

gađanja. Kod skupljih optičkih nišana svjetleća tačka se može podešavati prema

spoljnim uslovima svijetla tako da lovcu prejaka svjetlost ne bi smetala prilikom

nišanjenja i odstrela divljači.

Drugi optički nišani

Pored klasičnih optičkih nišana sa raznim uveličanjima slike sve više se prave

nišani bez uveličanja, ali gotovo uvijek sa svjetlećom tačkicom koja služi za brzo

nišanjenje pokretnih ciljeva. Takvi uređaji se u zavisnosti od proizvođača na-

zivaju Quick point, Aim point, Pro point ili jednostavno uređaj za nišanjenje

sa svjetlećom tačkom. Vrlo su praktični, proizvode se za kuglare i sačmare pa

čak i za pištolje i revolvere.

226

L o v s t v o

Montaže za optike nišane

Montaže su veza između puške i optičkog nišana. Od kvaliteta ovih montaža

umnogome zavisi mogućnost iskorišćenja kvaliteta puške i optičkog nišana. Optički

nišani se na puške montiraju pomoću klasičnih (fi ksnih) ili posebnih montaža na

kuglarama i sačmarama. Montaže se uglavnom mogu lako i preci zno podešavati po

pravcu i visini kako bi se optički nišani na pušku mogli posta viti tačno u nišansku

liniju. Svaka dobra montaža za optički nišan je za pušku vezana sa više tačaka 2 do 4,

tako da se ne mogu pojaviti eventualne greške. Najpoznatija četvoronožna montaža

u svijetu je iz Suhl-a koja, kada je urađena od strane dobrog puškara, predstavlja

sam vrh ovog proizvoda. Ovaj zahtjev je razumljiv kada se zna da ova montaža na

svojim nožicama ima 24 međusobno dodirne površine a svaka od njih mora da bude

besprekorno upasovana jer čitav sistem samo tada može uspješno da funkcioniše.

Svenk montaža EAW je veoma dobra tronožna montaža koja je fabrički tako

dobro pripremljena da je svaki iole vjestiji lovac može uspješno utvrditi na svoju

pušku bez naknadnih dorada. To je razlog zbog kojeg je može se reći i postala univer-

zalna montaža. Posljednjih godina konstruktori su uradili veoma pouzdane montaže,

kao što je tzv.

Blaserova (jahaća montaža), koja se takođe vezuje u 4 pouzdane tačke koje su

na cijevima Blaserovih pušaka fabrički ukopane. Zato se i ova montaža relativno lako

postavlja bez ikakvih naknadnih dorada.

227

L o v s t v o

Pouzdana je i češka montaža od proizvođača Zbrojovka (Brno), koja se post-

avlja ili na šrafovima učvršćenu šinu sa usječenim lastinim repom ili na lastin rep

direktno usječenu gornju cijev puške.

Sve navedene montaže su napravljene tako da podnose višestruko skida nje i

postavljanje na pušku bez potrebe ikakvih naknadnih upucavanja. Osnov je samo

prvo pažljivo upucavanje i podešavanje prilikom montaže optičkog nišana da se

optički nišan može bezbroj puta skidati i namiještati bez ikakvih loših posljedica po

preciznost oružja. Pored ovih skupih i kvalitetnih montaža, koje trpe višestruko ski-

danje i namiještanje optičkog nišana, postoje i jeftinije varijante kojima se optički

nišan može uspješno učvrstiti ili upucati ali bez mogućnosti naknadnog skidanja ili

namiještanja. Skidanje i namiještanje optičkih nišana sa ovakvih montaža zahtijeva

ponovno upucavanje puške. U ovu grupu spadaju razne varijante montaža kao što su

Wiwer montaže.

Jeftinije montaže, s obzirom da ne podnose skidanje i namiještanje bez posledica,

ponekada se prave i sa tzv. tunelom ispod optičkog nišana kroz koji se može nišaniti i

sa klasičnim mehaničkim nišanom. Međutim, mana ovih montaža je ta što su veoma

visoke, a samim tim i položaj optičkog nišana je mnogo udaljen od oka, tako da lovac

glavu mora podešavati prema nišanu. Takvi optički nišani nijesu kvalitetni i nijesu

preporučljivi za gađanja na većim daljinama.

228

L o v s t v o

Dogledi

Dogledi su pomoćni optički uređaji koji lovcu pomažu za uspješnije

pronalaženje i osmatranje divljači, prije nego što se odluči na hitac. To je da-

kle, uređaj koji se mnogo više koristi nego optički nišan. Zato dogled mora biti

sastavni dio opreme svakog lovca na krupnu divljač. Dogledi se grubo mogu

podijeliti na one sa 2. cijevi i sa 1. cijevi a po uveličanju na fi ksne i varijabilne.

Dogledi sa dvije cijevi sa fi ksnim ili varijabilnim uvećanjima

Dogledi se najčešće proizvode sa dvije cijevi i koriste se za oba oka bez obzira

na uveličanje. Svi savremeni dogledi omogućavaju podešavanje oštrine posma-

tranog cilja pa i prilagođavanje na optičke karakteristike svakog posebnog oka

posmatrača. Savremeni dogledi su izuzetno kvalitetni i otporni na sve prirodne

i druge nedaće kojima su izloženi u lovištu.

Lovac koji koristi dobar dogled nikada neće doći u situaciju da nehotice

ne videći dobro puca u neželjeni cilj. Normalni dogledi za osmatranje divljači

(lovački) nemaju ekstremno uveličanje i najčesće se kreću od 8 do 10 puta.

Za osmatranje dogledima sa većim uveličanjima neophodan je čvrst oslonac

(stativ ili slično) jer se uveličanjem preko 8 puta javlja drhtanje slike koje onemogućava

uspješno osmatranje iz ruku. Neki proizvođjači su u svoje najskuplje doglede velikog

uveličanja od 20 i više puta ugradili posebne elektronske stabilizatore slike kojima

se osmatrana slika potpuno umiruje. Kvalitetni dogledi su jako skupi, maltene kao i

optički nišani, npr. Swarovski, Leica, Zeiss imaju garancije na kvalitet po 30 godina

a u zavisnosti od modela koštaju koliko i dobra lovačka puška.

229

L o v s t v o

Dogledi sa jednom cijevi (Spektivi) i Teleskopi sa fi ksnim ili varijabilnim

uvećanjima

Dogledi sa jednom cijevi su manjih gabarita i obično se koriste tako što se

drže u ruci. Ovakvi dogledi sa jednom cijevi se koriste za visokoplaninski lov

gdje je za lovca značajan svaki gram težine i opreme. Drugi dogledi sa jednom

cijevi se prave za dalja osmatranja sa uveličanjem 20 i više puta i nazivaju se

Spektivi ali se, za razliku od ovih sa malim uveličanjem, moraju koristiti tako

što će negdje biti čvrsto naslonjeni, upravo zbog već spomenutog drhtanja

slike. Treći dogledi sa jednom cijevi se prave sa izuzetno velikim uveličanjima,

koriste se za daleka osmatranja, npr. sa brda na brda, a nazivaju se Teleskopi.

Naravno, i ovi dogledi se moraju koristiti isključivo sa čvrstih i stabilnih post-

olja. Dogledi sa jednom cijevi mogu biti fi ksni i varijabilni, potpuno isto kao

oni sa dvije cijevi.

Ponekada se ovi dogledi, kao prethodno prilagođeni, koriste za direktno

fotografi sanje divljači. Tu okolnost koriste mnogi ljubitelji fotografi ja za sni-

manje divljači u lovištima (foto safari).

Municija

Od pronalaska kompaktnog autonomnog metka za vatreno oružje, meci -

mu nicija su ravnopravni djelovi lovačkog pribora, zajedno sa puškama. Naravno

da se ne može zamisliti upotreba oružja bez odgovarajuće municije.

Savremena municija, odnosno njeni pojedinačni predstavnici meci se sastoje ug-

lavnom od: čaure, inicijalnog paljenja (kapisle) barutnog punjenja i projektila.

Postoji razlika između municije za puške glatkih cijevi – sačmarice i mu-

nicije za puške sa olučenim cijevima – kuglare.

Lovačka municija za oružje sa glatkim cijevima

Savremeni lovački metak za pušku glatkih cijevi – sačmarica sastoji se od

sljedećih djelova:

230

L o v s t v o

a) čaure (kartonske, plastične ili (sasvim rijetko) metalne

b) kapisle (sa uglavnom 2 najčešća tipa : Ževelo i Winchester)

c) barutnog punjenjenja (bilo da je u pitanju dimni barut ili mnogo jači

bezdimni barut)

d) čepa (fi lcanog, kartonskog ili plastičnog)

e) projektila (sačmenog ili jedinačne kugle).

Čaura

Čaure za lovački sačmarski metak se uglavnom izrađuju od kartona, u novi-

je vrijeme od plastike, da bi u poslednjih nekoliko godina karton ponovo dobio

prednost iz ekoloških razloga (lakše se raspada i tako štiti životnu sredinu od

trajnih otpadaka). I plastične i kartonske čaure u svom donjem dijelu, u kome se

nalazi barut, imaju iznutra plastična ili kartonska ojačanja. Često takva ojačanja

postoje i sa spoljne strane u vidu metalnih čizmica različitih visina koje inte-

gralno pokrivaju i dno metka.

Mesingane čaure su se nekad koristile (a i sada se koriste) u sibirskim djelovi-

ma Rusije, gdje to diktiraju ogromni nenaseljeni prostori koji lovca primoravaju

da se sam stara o punjenju municije, pa se iz tog razloga koriste mesingane čaure

koje se mogu mnogo više puta pripunjavati nego čaure od bilo kog drugog ma-

terijala.

Kapisla

Barut

Cep

Sačma

Čaura

Mesingano ojačanje

231

L o v s t v o

Kapisla

Za inicijalno paljenje baruta u lovačkom metku se prave od metalnog

tijela u koje je integrisan nakovanj i u koje je između dna kapisle i nakovanja

smješten inicijalni eksploziv. Inicijalni eksploziv je 70-tih godina 18. vijeka, kada

je pronađen, pa gotovo do današnjih dana činio živin fulminat. Ovo sredstvo

je davalo veoma sigurnu i jaku varnicu koja je besprekorno palila barutno pun-

jenje. Međutim, mana ovog sredstva je što je pri sagorijevanju hemijski veoma

agresivno pa izaziva žestoku koroziju i samog oružja.

Zato je kasnije otkriven novi inicijalni eksploziv za Sinoksid kapisle sa

maksimalnim karakteristikama paljenja koji se radi na bazi smjese olovnog

ažida koji ne djeluje korozivno na oružje iz koga se ispaljuje niti pri sagorijevan-

ju oslobađa otrovne gasove.

Po konstrukciji imamo 2 osnovne grupe kapisla i to tipa “Gevelot” i tipa

“Winchester 209”.

Razlika između ova 2 tipa kapisla je u tome što je kod kapisle tipa Gevelot

čitavo tijelo jedinstveno i u njemu je sve sadržano. Kod kapisle tipa Winchester

tijelo kapisle je rađeno (zbog lakše proizvodnje) iz 2 dijela od kojih je jedan tijelo

kapisle sa ugrađenim nakovanjem a u njega je utisnuta kapica kapisle sa inicijal-

nim, eksplozivnim punjenjem.

Barut

Od samog nastanka vatrenog oružja je kao pogonsko sredstvo korišćen

dimni barut, da bi tek krajem 19. vijeka počeli da se koriste i bezdimni baruti .

Ovaj tip baruta ne samo da je neznatno razvijao dim pri opaljenju (iz tog razloga

ga i nazivaju bezdimni) nego je razvijao mnogo jače pritiske od starog dimnog

(crnog) baruta.

Bezdimnog baruta imamo 2 tipa: Nitrocelulozni i Nitroglicerinski barut.

Nitrocelulozni bezdimni barut je najčešći tip bezdimnog baruta koji se

koristi u lovačkoj municiji sa olučenim i neolučenim cijevima. Ovaj barut je

nešto voluminozniji od Nitroglicerinskog i lakše ga je kontrolisati.

Nitroglicerinski bezdimni barut je jačih eksplozivnih dejstava pa se ko-

risti u manjim (vrlo precizno određenim) količinama prilikom punjenja mu-

nicije, pogotovo što mu je specifi čna težina veća. Osim toga, on je brizantniji

(eksplozivniji) pa se njime mora mnogo pažljivije rukovati i nije preporučljiv za

individualno korišćenje.

232

L o v s t v o

Dimni barut je već odavno praktično isključen iz standardnog korišćenja u

lovačkoj municiji. Međutim, poslednjih decenija i godina se kod lovaca u nekim

najrazvijenijim zemljama (SAD) javlja pokret korišćenja ne samo dosta slabijeg

dimnog baruta u lovu nego i pušaka kapislara, prednjača kojima se lovi divljač.

Ovaj arhaičan način lova, prema mišljenju korisnika, predstavlja moralni ustupak

divljači (viteški lov), kojoj se daju veće realne šanse za preživljavanje a sebi epitet

korektnijeg, snalažljivijeg i boljeg lovca. S obzirom na različite vrste bezdimnog

baruta i na njegove mnogo veće pritiske sa različitim brzinama sagorijevanja,

lovci koji sami pune municiju moraju se strogo pridržavati striktnih preporuka

prilikom punjenja kako sačmarske tako i još mnogo više municije sa olučenim

cijevima. Svaka nesmotrenost može da završi ne samo neuspjehom (što i nije

neka velika šteta) nego katastrofalnim posljedicama ne samo za lovca i njegovo

oružje nego i za njegovu okolinu.

Inače baruti koji se koriste za sačmarsku municiju, obzirom na relativ-

no veliki prečnik duše cijevi i shodno tome mali otpor cijevi, treba da budu

brzosagorijevajući, pa se ovi baruti za sačmarice ni u kom slučaju ne smiju

upotrijebiti za punjenje metaka za olučenu cijev koja je relativno uža sa znatno

usječenim žljebovima unutrašnjem zidu cijevi pa su i otpori prolaska kroz cijev

mnogo veći a time i pritisci sagorelih barutnih gasova.

Baruti za municiju za puške sa olučenim cijevima su takvi da sporije (progresiv-

no, što će reći postepeno sagorijevaju cijelom dužinom cijevi), tako da zrno po-

tiskuju konstantnim i progresivnim pritiskom kroz cijev puške sve do usta cijevi.

Ukoliko bi se taj progresivno sagorijevajući barut koristio u municiji za

sačmarice učinak bi bio nikakav, jer bi tako sporo sagorijevajući sačmu jedva

prosuo ispred cijevi. To je još jedna opomena za one koji sami pune svoju mu-

niciju da se strogo drže preporuke proizvođača i tablica koje su propisane za

odnos kapisle, baruta i zrna.

Čep

Između baruta i sačme se kod klasičnog punjenja lovačkog sačmarskog

metka postavlja čep. Čep ima zadatak da potiskivan gasovima sagorelog baruta

ispred sebe gura sačmeno punjenje. Zato čep mora da bude od materijala koji

će kvalitetno da dihtuje i sprečava propuštanje gasova sagorelog baruta mimo

sebe. Tako se iskoristi snaga barutnih gasova za izbacivanje projektila kroz cijev

puške.

Zato su čepovi pravljeni od parafi na (i mašću) impregniranog fi lca koji je

233

L o v s t v o

dovoljno čvrst ali i dovoljno elastičan, da daje najbolje potiske od svih ostalih

čepova. Do skoro se, bez obzira na kvalitet ovih čepova, na barut ispred čepa

obavezno stavljao kartonski (plastični) poklopac, zatim se na čep ispod sačme

stavljao drugi poklopac, da bi se, ako se formira metak kružno zatvarao pok-

lopac se stavljao i na vrh metka preko sačme gdje se i upisivala oznaka sačme.

Naknadna istraživanja su pokazala da na barutno punjenje ispred novijih tipova

fi lcanih čepova ne treba stavljati poklopčić iz razloga što je fi lcani čep poboljšan

i u potpunosti zadovoljava zahtjeve metka. Posljednjih decenija i godina primat

u proizvodnji municije za sačmaru su preuzeli plastični čepovi koji su tako obli-

kovani da daju odlično zaptivanje ali i dobru elastičnost, samim tim i kvalite tniji

posip. Plastični čep je dovoljno kompaktan pa mu nijesu potrebni nikakvi kar-

tonski poklopčići ni ispred ni iza čepa.

Razvojem tehnologije plastičnog čepa zajedno sa njim integralno je izlivena

korpica za sačmu. Metak sa ovom vrstom plastičnog čepa prvih nekoliko metara

nakon izlaska iz cijevi nosi sačmu u korpici da bi se tek poslije toga počela poste-

peno raspršivati. Osim toga prednost metka sa korpicom za sačmu je u tome što

se periferna zrna sačme ne taru o zidovima cijevi pa samim tim i ne deformišu

u tom smislu. Tako je dobijen metak sa gušćim posipom sačme i efi kasnijim

dometom, a samim tim i boljim učinkom na cilju.

Sačmeno punjenje

Iznad čepa se u lovački metak stavlja sačmeno punjenje. Sačmu predsta vlja

određena količina olovnih kuglica u zavisnosti od potrebe i vrste divljači za

koju je namijenjena. Krupnoća sačme mora da bude usklađena sa krupnoćom

divljači koja se lovi kao i sa otpornošću lovljene divljači. Shodno tome, sačma

se pravi u raznim dimenzijama počev od prečnika 1,5 pa uglavnom do prečnika

6,2 mm, mada postoji i krupnija sačma od preko 7 i 8 mm, ali to su već skupovi

pojedinačnih projektila koji, svaki za sebe, ima dovoljan prečnik i masu da može

da djeluje zasebno na cilj.

Krupnoća sačme se u raznim zemljama različito obilježava. Sačma se pravi

najčešće od čistog olova - meka sačma i od olova sa primjesama antimona oko

2% i arsena oko 0,3% - tvrda sačma. Ova tvrda sačma je povoljnija jer se pri-

likom opaljenja manje deformiše a samim tim pravilnije prostire kroz vazduh

što daje bolji pogodak. Neki proizvođači olovne sačme istu površinski presvlače

slojem hroma ili bakra što je čini tvrđom i manje podložnom deformisanju - sve

sa željom za što većom efi kasnošću na cilju.

234

L o v s t v o

S obzirom na otrovnost olova poslednjih godina se u razvijenim zemljama

forsira izrada sačme od mekog gvožđa (čelična sačma), koja je pak zbog svoje

manje specifi čne težine, balistički manje efi kasna (ali za razliku od olovne nije

toksična, ne truje tlo i vodu u koju upada. Manja efi kasnost čelične sačme dovela

je do pravljenja sačme od cinka pa i još nekih teških metala ali njihova podob-

nost, odnosno otrovnost, još nije totalno ispitana pa ni razjašnjena.

Pouzdano balističko pravilo kaže da je maksimalni domet sačmenih zrna u

grubom onoliko stotina metara koliko im je milimetara prečnik.

Sačma od 3 mm prečnika ima maksimalni domet oko 300 m.

Sačma od 4,5 mm prečnika ima maksimalni domet do 450 m.

Sačma od 8,55 mm prečnika ima maksimalni domet oko 800 m.

Jedinačna zrna imaju domet od preko 1 km na dalje u zavisnosti od kalibra

prečnika zrna i barutnog punjenja.

Iz navedenog se jasno vidi kolika opasnost prijeti okolini ako lovci nebi pazili

kuda usmjeravaju svoje hice, čak i iz ovih, što bi se reklo, bezazlenih sačmarica.

Sportska municija za sačmarice

Sportska municija namijenjena za sportska i streljačka takmičenja kao što

su discipline: sket, trap i double trap, dugo se upražnjavala sa metkom istovje-

tnim količinom sačme koji se koristio za lov - 36 grama za kalibar 12. Kako su sa

ovom municijom postizani visoki rezultati Međunarodna streljačka federacija

je nastojala da u ovim disciplinama smanji gramažu sačme na 28 grama i na

taj način oteža takmičaru postizanje vrhunskog re-

zultata. Kako se poslije nekoliko godina uspostavi-

lo da se i sa 28 grama postižu previsoki rezultati

Međunarodna streljačka federacija je za takmičenje

u disciplini trap smanjila količinu sačme u metku na

svega 24 grama a za sket je ostalo 28 grama. Time

što se sket puca sa prečnikom sačme 2 mm a trap sa

2,41mm. U mecima za trap takmičenje nalazi se ko-

rpica za sačmu (koncetrator) kako bi posip sačme

bio što gušći i veći.

U mecima za sket takmičenje se ne nalazi korpica

za sačmu već neki od raspršivača sačmenog punjenja sa

ciljem da posip bude što širi od samog izlaska iz cijevi.

g

235

L o v s t v o

Označavanje krupnoće sačme u raznim zemljama

PR

EČ

NIK

u

mm

AU

ST

RIJ

A

NJE

MA

ČK

A

BE

LG

IJA

ITA

LIJ

A

VE

LIK

A

BR

ITA

NIJ

A

ŠV

AJC

AR

SK

A

FR

AN

CU

SK

A

ŠP

AN

IJA

RU

SIJ

A

PO

LJS

KA

ČE

ŠK

A

S A

D

EX

JUG

OS

LA

VIJ

A

1,75 - 10 10 11 10 10 10 9 10 - 10 10 -

2,00 - 9 9 9 9 9 9 8 9 - 9 9 15

2,25 14 8 8 8 8 - 8 7 8 14 8 8 14

2,50 12 76

1/27 6 8 7 5 7 12 7 7 12

2,75 - 6 6 6 - 7 6 - 6 - 6 - 11

3,00 10 5 4 4 4 - 5 4 5 10 5 5 10

3,25 - 4 3 3 3 6 4 2 4 - 4 4 9

3,50 8 3 - 2 - 5 3 - 3 8 3 3 8

3,75 - 2 OV1 1 - 4 2 1 2 - 2 2 7

4,00 6 1 OV2 0 BB - 1 2/0 1 6 1 1 6

4,25 - 0 - - - 3 0 3/0 0 - - B 5

4,50 4 2/0 OV1 4/0 - - 2/0 4/0 2/0 4 2/0 B 4

B4,75 2 3/0 - - - - 3/0 - 3/0 2 - 3B 35,00 - 4/0 OV9 5/0 - - 4/0 - 4/0 - - T 15.255,50

0 5/0 B1 - AA - 5/0 6/0 5/0 0 5 1/4 TT 0

00 6/0 B2 6/0 - - - 7/0 6/0 2/0 5 1/2 F 00

Potrebno je naglasiti da i pored toga što je navedena oznaka za krupnoću

sačme, kod nas je odavno uobičajena i prihvaćena još u toku velike Jugoslavije

kada je donijet novi standard za obilježavanje sačme (JUS H. D4. 120), po kome

se krupnoća sačme uglavnom označava prečnikom zrna sačme izraženim u mi-

limetrima.

Kalibri sačmarske municije

Kako je naprijed već rečeno kalibri municije moraju da budu usklađeni sa

kalibrom oružja iz koga se ispaljuje. U prethodnim poglavljima smo govorili

kako su određeni i obilježeni kalibri sačmarskih pušaka i municije.

236

L o v s t v o

Kalibar 12 ima prečnik duše cijevi 18,2 mm

Kalibar 16 ima prečnik duše cijevi 16,8 mm

Kalibar 20 ima prečnik duše cijevi 15,7 mm

Kalibar 28 ima prečnik duše cijevi 13,8 mm

Kalibar 32 ima prečnik duše cijevi 12,7 mm

Kalibar 36 ima prečnik duše cijevi 10,2 mm

Dozvoljena tolerancija iznosi do 0,40mm.

Lovačka municija za oružje sa olučenim cijevima

Lovačka municija za puške sa olučenim cijevima je mnogo raznovrsnija nego

municija za sačmare. Naravno, svaka je namijenjena za određeni kalibar cijevi

puške iz koje se koristi. Pri tome je kalibar zrna uvijek nešto veći od kalibra cijevi

(polja cijevi), jer je neophodno da se košuljica zrna utisne u žljebove kako bi mogla

da ih prati krećući se kroz cijev. Ovako utisnuto zrno je prinuđeno da prihvati ne

samo translatorno kretanje zbog potiska sagorelih barutnih gasova nego i rota-

ciono, odnosno da se okreće oko svoje ose tokom leta. To je razlog zbog čega je i

stabilnost zrna velika na velikim daljinama pa je samim tim i domet neuporedivo

veći u odnosu na pušku sačmaru. Isto tako mu je veća preciznost na samom cilju.

Kalibar, težina i konstrukcija zrna

Kako je rečeno, kalibar zrna je primjeren kalibru puške sa olučenim cijevi-

ma. Kalibara metaka ima raznih, namijenjenih za odstrel različitih vrsta divljači

a kako su kalibri metka prilagođeni kalibrima cijevi to ih i jedinstveno po ka-

librima cijevi i zovemo. Tako možemo navesti samo najčešće upotrebljavane

kalibre metka za puške sa olučenim cijevima bilo da su evropskih ili američkih

oznaka o čemu je već pisano.

22 Mag.; 22 Hornet; 222 Remington; 223 Winchester; 22 – 250 Mag.; 5,6

x 50 R; 243 Win. ; 6x 70 R; 6 Rem./Mag.; 6x 62 R Frer; 6,5 x 57; 6,5 x 57

R; 7 x 57; 7 x 57 R; 7 x 64; 7 x 65 R; 7 Rem./Mag; 308 Win. ; 7,62 x 54 Rus;

30-06 Spring. ; 30 R Blaser; 300 Win. / Mag.; 8 x 57 IS; 8 x 57 IRS; 8 x 68

S; 8 x 75 RS; 9,3 x 62; 9,3 x 64; 9,3 x 74 R; 375 H&H; 458 Win./Mag. ; 470

nitro expres i dr.

Kalibar municije se mora prilagoditi divljači koja se lovi. Tako se najmanji

kalibri mogu koristiti samo za najlakšu divljač, i to u skladu sa zakonskim propi-

sima. Zakonom o lovstvu predviđen je minimalni kalibar municije za lov svake

237

L o v s t v o

vrste divljači.

Tako je za odstrel srneće divljači, vuka, čakala, lisice, određen najmanji lovni

kalibar od 5,6 mm odnosno kalibar 222 Remington.

Za odstrel jelena lopatara, mufl ona, divokoze, je minimalan kalibar 6,5 x 57

ispod 243 odnosno 243 Winchester.

Za odstrel jelena i divljih svinja je određen kao minimalan kalibar 7 x 57 na gore.

Za municiju ispaljenu iz puške sa olučenom cijevi, pored kalibra jako je

značajna i težina zrna koja mora biti prilagođena težini divljači koja se njime

lovi. Stoga je za sitnije primjerke krupne divljači dovoljno zrno manje težine.

Npr. za odstrel srneće divljači, vuka, čakala, dovoljna težina zrna je od svega 3 do

4 grama dok je npr. za odstrel divljih svinja i jelena potrebna težina zrna od 10

grama i više. Pored kalibra i težine zrna za odstrel krupne divljači je značajna i

konstrukcija samog zrna. Konstrukcija mora biti takva da se zrno pravilno raspr-

skava (u obliku pečurke), uvećavajući svoj prvobitni prečnik i do 2,5 puta i da

na kraju ostane što veći procenat mase zrna u jednom komadu. Takva je većina

savremenih zrna za kuglare, gotovo u svim kalibrima i svim težinama zrna.

Presjek metka

Ponašanje zrna ABC prilikom udarca u tijelo divljači

238

L o v s t v o

Balistika

Balistika je nauka koja izučava ponašanje metka poslije ispaljenja, kako u

samoj cijevi tako i poslije izlaska iz cijevi. Zato balistiku dijelimo na: unutrašnju

balistiku koja se odnosi na ponašanje ispaljenog metka (projektila) tokom kre-

tanja kroz samu cijev puške, spoljnu balistiku koja se odnosi na ponašanje ispa-

ljenog metka (projektila) tokom leta kroz vazdušni prostor poslije izlaska iz ci-

jevi i ciljnu balistiku o ponašanju metka (projektila) prilikom udara u cilj.

Unutrašnja balistika oružja sa glatkim cijevima

Sam proces opaljenja metka i kretanja projektila kroz cijev puške je gotovo

trenutni proces koji traje svega 0,0022 dijela sekunde, pa ga je teško sagledati

i zato ga je potrebno raščlaniti na elemente kako bi se uočili detalji. Udarcem

udarača – čekića na udarnu iglu, ova udara u kapicu kapisle, sabija inicijalni

eksploziv na nakovanj kapisle, pa dolazi do opaljenja inicijalnog eksploziva koji

svom snagom svog plamena pali barutno punjenje u metku. Razvijeni gasovi

od gotovo trenutnog sagorijevanja barutnog punjenja pod određenim pritiskom

potiskuju čep metka koji pred sobom potiskuje projektil (sačmeno punjenje ili

jedinačnu kuglu) u cijev puške i kroz cijev, uvećavajući brzinu potiskivanja to-

kom prolaska kroz cijev, sve do izlaska iz usta cijevi gdje je brzina potiskivanja i

najveća. Projektil van cijevi nastavlja svoju putanju teorijski istom brzinom.

S obzirom na barute koji se koriste u sačmaricama sa gotovo trenutnim

sagorijevanjem, najveći pritisak barutnih gasova se razvija još u ležištu metka

i on iznosi od 450 do 570 bara u zavisnosti od kalibra metka i vrste baruta koji

se koristi. Prosječna brzina kod sačmenih pušaka se kreće od 330 do 380 m, u

zavisnosti od krupnoće sačme pri standardnom punjenju. Tokom prolaska kroz

cijev sačmarice projektil dospijeva preko konusnog suženja u čok pri čemu se

periferna zrna sačme sabijaju u središte snopa i tako stvaraju gušći i efi kasniji

snop sa ravnomjernim posipom i boljim učinkom na cilj. Uprkos manjeg otpora

projektila u glatkoj cijevi sačmarice i brzine sagorijevanja baruta u cijev, cijev

sačmarice mora da bude dovoljno duga da u njoj sagori cjelokupna količina ba-

rutnog punjenja, pa sačmarske cijevi moraju da budu duge od 63 do 75 cm.

239

L o v s t v o

Unutrašnja balistika oružja sa olučenim cijevima

Sistem opaljenja metka kod oružja sa olučenim cijevima je sličan onome kod

sačmarica. Međutim, postoji bitna razlika u prolasku projektila kroz olučenu

(žlijebljenu) cijev. Naime unutrašnjost cijevi je narezana sa 4, 6 i više žljebova

koji zrno vode kroz cijev, prisiljavajući ga da se rotira, dajući mu obrtno kretanje

koje će mu poslije izlaska iz cijevi omogućiti bolje držanje pravca (stabilizaciju)

pa time i preciznije pogađanje cilja. Oluci u cijevi zahtijevaju sasvim druge vrste

baruta sa postepenim progresivnim sagorijevanjem koji će poslije opaljenja inte-

zitet sagorijevanja tokom prolaska kroz cijev postepeno povećavati, tako da se i

pritisak postepeno progresivno povećava, pa je kod oružja sa olučenim cijevima

pritisak najjači na 15 cm od ležišta metka u duši cijevi, dok je najveća brzina po-

tisnutog zrna kao kod sačmare na ustima cijevi. Sagorijevanje baruta u olučenim

cijevima odvija se progresivno kroz cijelu dužinu cijevi, samim tim i dužina ci-

jevi mora da bude primjerena (dovoljno duga) pa je najčešće u zavisnosti od

kalibra od 50 do 65 cm kako bi što veći procenat baruta u cijevi sagoreo pa time

i predao potpunu energiju projektilu u samoj cijevi.

Pritisci sagorelih barutnih gasova u oružju sa olučenim cijevima su mnogo

veći nego kod sačmarica i kreću se od oko 2700 pa do 3750 i više bara. Zbog

velikog otpora zrna u olučenoj cijevi i tako visokog pritiska cijelom dužinom

zidovi olučene cijevi su deblji cijelom svojom dužinom u odnosu na glatke cijevi

sačmarica.

Zbog velikog otpora zrna u prolazu kroz oluke nastaje habanje materijala,

košuljice zrna (tombaka) koja je mekša od cijevi pa u olucima cijevi ostaje sloj

skinutog materijala koji se mora redovno čistiti zajedno sa ostacima nesago-

relog baruta i čađi, kako bi se održala željena preciznost oružja sa olučenim

cijevima.

Početna brzina ispaljenog zrna u ustima cijevi kod olučenih cijevi je mnogo

veća nego kod sačmarica i kreće se od oko 670 pa do 1130 i više m/s.

0 100 m 180

Balistička kriva - prikaz ponašanja zrna kalibra 30-06 od 9.7 gr. Kegelspitz

+ 4 cm

- 2.5 cm

200 m

240

L o v s t v o

Spoljna balistika hica iz oružja sa glatkim cijevima

Spoljna balistika proučava ponašanje projektila poslije izlaska iz cijevi do

cilja ili pada poslije gubitka energije, odnosno ponašanje projektila tokom kre-

tanja kroz vazdušni prostor.

Spoljna balistika projektila po izlasku iz cijevi zavisi od početne brzine pro-

jektila, njegove mase i otpora vazduha.

Početna brzina projektila - po napuštanju cijevi svaki projektil, pa i

sačmeno punjenje metka sačmarice ima najveću brzinu kretanja pa ga iz tog

razloga i zovemo početna brzina. Ova brzina bi bila idealna brzina kretanja pro-

jektila kroz prostor da ne postoje negativni uticaji otpora vazduha kroz koji se

projektil kreće i privlačenje zemljine teže (mase projektila).

Ova dva negativna uticaja dovode do postepenog smanjenja brzine i kre-

tanja projektila kroz vazduh, tako da projektil poslije izvjesnog vremena gubeći

brzinu, a pod uticajem zemljine teže pada na zemlju (ako prethodno ne udari

u cilj). Zato se dešava da, zbog smanjenja brzine, projektil na velikim daljinama

gubi mnogo od svoje početne energije pa se može desiti da njegova energija bude

nedovoljna da probije tijelo divljači, a time se i gubi smisao gađanja na mnogo

udaljeni cilj. Energija projektila ili svakog sačmenog zrna se može jednostavno

izračunati pomoću sljedeće formule:

E = 0,0005 puta (masa projektila u gramima) puta (brzina projektila na

kvadrat u metrima u sekundi),

Gdje je: E = dobijena energija projektila u džulima.

Dakle, energija projektila je upravo srazmjerna masi i kvadratu brzine pro-

jektila. Zato energija projektila (ili sačmenih zrna) sporije opada ako je masa

projektila veća odnosno brže opada ako je masa projektila manja. Isto tako en-

ergija opada opadanjem brzine projektila i to ne upravo srazmjerno brzini, nego

srazmjerno kvadratu brzine.

241

L o v s t v o

Brzina sačmenih zrna ispaljenih iz cilindrične cijevi sačmarice na

raznim daljinama

DALJINA U METRIMA PREČNIK SAČME U mm

2,5 3,0 3,5 4,00 375 m/sek 375 m/sek 375 m/sek 375 m/sek10 306 m/sek 315 m/sek 321 m/sek 326 m/sek20 251 m/sek 266 m/sek 277 m/sek 285 m/sek30 210 m/sek 230 m/sek 245 m/sek 256 m/sek40 178 m/sek 199 m/sek 215 m/sek 228 m/sek

Dakle, i padom brzine projektil značajno gubi energiju, tako npr. sitna sačma od 2,5

mm prečnika već na 40 m daljine gubi više od polovine svoje početne ene rgije .

Zato se pored početne brzine stalno mora voditi računa i o energiji proje-

ktila jer je u stvari ona odlučujući faktor za uspješan odstrel divljači.

Oblik, širina i dužina sačmenog snopa

Sačmeni snop po izlasku iz cijevi gubi svoju kompaktnost i širi se, što dalje

to više, kako u širinu tako i u dužinu. Zrna sačme iz centralnog dijela sačmenog

snopa sačuvaće svoj okrugli oblik, pa će leteći kroz vazduh trpjeti manji otpor

i imati pravilniju putanju. Periferna zrna koja su u dodiru sa cijevi manje ili

više deformisana, zbog svog nepravilnog oblika a samim tim i otpora vazduha

letjeće sporije pa će se rasipati na sve strane stvarajući tako snop u obliku lijevka

poprilične dužine. Periferna zrna sačme nemaju pozitivan uticaj na pogotke, već

naprotiv, predstavljaju opasnost po okolinu zbog nepravilne putanje. Osnovni

dio sačmenog snopa se izdužuje u obliku izduženog jajeta sa šiljastim dijelom

naprijed i nazad. Prednji dio snopa kod pušaka normalnih kalibara ima domet

od 45 do 50 m. Prošireni snop se nakon te daljine lijevkasto širi sve dok sačmena

zrna zbog svog potpunog gubitka energije ne padnu na zemlji. Treba naglasiti

da je raspored sačme i zrna manje – više pravilan samo u osnovnom snopu i

to idući ka središtu snopa pravilnije. Širi lijevkasti dio snopa je veoma širok i

na daljini od 50 m sa sačmom prečnika 3,5 mm u zavisnosti od čoka dostiže

gotovo 4 m širine, dok je za sitniju sačmu od 2,5 mm širina snopa na toj daljini

preko 5 m .Ovo je veoma važno za lovce jer ih upozorava da se ne smije pucati

Uporedjenje funkcionalnosti (A) plastičnog čepa sa koncetratorom u odnosu na (B) klasični fi lcani čep

242

L o v s t v o

na divljač koja prolazi blizu nekog drugog lovca, čak ni na petnaestak metara

od njih. Dok npr. na daljinama od oko 180 m širina sačmenog snopa, sačmenih

zrna sa još uvijek dovoljnom energijom da nekog ozlijedi dostiže od 60 do 80 m

širine. O krajnjem dometu smo već govorili, međutim, nije problematična samo

širina snopa sačme nego i njegova dužina koja je veća od širine. Ovo naročito

dolazi do izražaja pri gađanju pokretnih meta gdje se dešava da divljač pogodi

sam vrh snopa, njegova sredina ili kraj. Pri tome se dešava da divljač bude slabije

pogođena nego što je nužno za uspješan odstrel.

Spoljna balistika ispaljenog zrna iz oružja sa olučenim cijevima

Spoljna balistika zrna ispaljenog iz oružja sa olučenom cijevi se u mnogome

razlikuje od spoljne balistike od sačmarskog metka.

Početna brzina zrna je brzina zrna po izlasku iz cijevi puške. Ova brzina i

u idealnim uslovima bezvazdušnog prostora i bez djelovanja privlačne sile zem-

ljine teže bila je jednaka cijelom pravolinijskom putanjom zrna od usta cijevi do

cilja. Vazdušni prostor i zemljina teža negativno utiču na ovu putanju tako da se

brzina leta zrna postepeno smanjuje a putanja ima izgled nesimetrične parabole,

sa početkom na ustima cijevi puške i sa krajem na mjestu pada zrna na zem-

lju. Visina tjemena parabole putanje zavisi od kalibra metka, njegove početne

brzine, težine zrna, veličine njegovog poprečnog presjeka i njegovog oblika. Sto-

ga su ovi parametri od izuzetnog značaja za lovca i za uspješan pogodak. Danas

svi proizvođači municije na svojim proizvodima daju veoma detaljnu Tabelu sa

balističkim karakteristikama tog metka, kako kalibra u težini tako i modela zrna.

Početna brzina zrna pri izlasku iz cijevi kod kuglara je daleko veća nego kod

sačmarica i kreće se od oko 600 m/s pa do 1200 m/s. Kako je zrno kompaktno

to će, s obzirom na rečenu brzinu, energija biti mnogo veća od energije sačme.

Početna energija zrna se u grubom kreće oko 500 džula ili približno oko 50 kg /

m (1 džul = 0,102 kg/m) kod metka 22 Magnum, pa preko 4000 džula za kalibar

30-06 i sve do desetak hiljada džula kod metaka težih kalibara za lov tropske i

krupne divljači.

Naravno, da bi se postigla navedena brzina i navedena energija pritisak sag-

orelih barutnih gasova mora da bude veoma velik, i on se kod kuglara kreće

od oko 2800 do 4100 bara. Zato bravljenje kod kuglara mora da bude mnogo

sigurnije i jače kako bi izdržale ovako velike pritiske. Zbog toga i maksimalni

243

L o v s t v o

domet zrna ispaljenih iz kuglara dostiže od 3000 do 5000 pa i više metara (pri

povoljnom uglu elevacije – kosom hicu). Međutim, efi kasni domet za normalan

lov krupne divljači je i za kuglare daleko manji i kreće se na oko 150 m kada se

gađa mehaničkim nišanom, pa za rezantne kalibre i do preko 250 do 300 m sa

dobrim ili dobro upucanim optičkim nišanom.

U nekim, lovno veoma naprednim, zemljama zabranjeno je gađanje na da-

ljine veće od 200 m. Velike daljine gađanja treba izbjegavati jer je veoma velika

vjerovatnoća da će doći do neželjenog ranjavanja divljači. S obzirom na kalibre

kuglara izbor divljači za lov, preporuka je da se lovci drže sljedećih savjeta pri

izboru oružja.

VRSTA KALIBAR

DIVLJAČI ZA KARABIN ZA KUGLARU PRELAMAČU

MEDVJED

VEPAR

LOS

9,3x64; ili 9,3x628x68S; .338Win. Mag.

.300 Win. Magnum.300 H&H Magnum

7x66SE VH7 mm Pem. Magnum

9,3x74 R; 8x75 RS

JELENDIVLJE SVINJEMUFLONIDIVOKOZESRNDAĆI

8x64 S; 8x57 IS; .30-06.308 Win. .280 Rem.

7x75 SE270 Win; 7x64

8x65 RS; 8x57IRS.30 R Blaser; 7x75 RSE

7x65 R

DIVOKOZESRNEĆA DIVLJAČVUK

6,55x64; 6,5x 57; 7x 576,5x54 M.Sčh; .243 Win5,6x50 Mag.; .223 Rem.;.222 Rem. Mag. .22-250

6,5x57 R; 6,5x 65 R7x57 R; 5,6x 57 R;

5,6x52 R; 5,6 x 50 R Mag.;6x70 R

VUK I DIVLJA MAČKAČAKAL I LISICAVELIKI TETREBGRABLJIVICE

.222 Rem; .22 Hornet;.22 Win. Mag.

.222 Rem.; .22 Hornet;.22 Win. Mag.

Razni modeli zrna

244

L o v s t v o

Ciljna balistika ispaljenog hica iz oružja sa glatkim cijevima

Ciljna balistika nam govori kako se ponaša sačmeno punjenje, odnosno

pojedinačna zrna sačme prilikom udara u cilj. Obzirom na brojnost sačmenih

zrna, ona na cilj dejstvuje zajednički sa ukupnom energijom svih zrna koja

pogađaju cilj. Međutim, samo neznatni procenat zrna i snopa pogađa cilj tim

što su ciljevi koje gađamo sačmarom relativno malih dimenzija. Tako se dešava

da gađajući siluetu jarebice u letu na raznim daljinama pogodi dva puta veći broj

zrna ako gađamo sitnom sačmom od 2,5 mm prečnika nego ako istu gađamo

krupnijom sačmom od 3,5 i 4 mm. Efekat pri lovu sa sitnom sačmom biće mno-

go bolji jer, bez obzira na veću energiju svakog posebnog zrna krupnije sačme,

ukupan zbir energije biće bolji pri gađanju sitnom sačmom (zbog mnogo većeg

broja pogodaka).

Efekat nervnog šoka pri pogotku divljači je takav da prilikom pogotka

divljači sa više zrna makar i sitne sačme biva zbog nervnog šoka momentalno

usmrćena. Taj efekat je veoma efi kasan iako zrna sitne sačme sa relativno malom

energijom uspijevaju da tijelo divljači probiju samo periferno, ne mnogo ispod

kože ili perja. Ali, u tim predjelima je mnogo nervnih završetaka koji pogođeni

sa mnogo zrna (sačmica) izazivaju već pomenuti nervni šok i momentalnu

smrt pogođene divljači. Ako gađamo ciljeve na raznim daljinama biće pogođeni

različitim brojem zrna sačme sa različitom energijom. Divljač pogođena na

većoj daljini biće pogođena sa nedovoljnim brojem zrna sačme, pa će izostati

nervni šok, a ukupna energija zrna, koja na takvim daljinama pogode cilj biće

nedovoljna. U narednoj tabeli su prikazani brojevi pogodaka i ukupna energija

na raznim daljinama gađanja sa sačmom od 3,5 mm prečnika i puškom kalibra

12 u siluetu zeca iz čokirane cijevi.

Daljina gađanja u metrima

DALJINA GAĐANJAU METRIMA 15 20 25 30 35 40 45 50

BROJ ZRNA SAČMEKOJA JE POGODILA

SILUETU ZECA135 99 70 48 34 24 17 13 10

UKUPNA ENERGIJA ZRNAKOJA JE POGODILA

SILUETU ŽEČA U DŽULIMA1.872 1.049 706 412 255 157 98 64 39

245

L o v s t v o

Kao što se iz prednjeg vidi, mnogo je efi kasniji lov sitne divljači sa sitnijom

sačmom sa mnogo više zrna, nego sa krupnijom (sa daleko manjim brojem zrna),

tim prije što su efi kasne daljine gađanja relativno male i kreću se od 45 do 50 m.

Balističari su poslije detaljnih ispitivanja došli do saznanja o tome koji je

minimalan broj zrna sačme neophodan za momentalno usmrćenje divljači od

posljedica nervnog šoka. Došlo se do sljedećih rezultata:

Vrsta divljači Uslovi pri pogotku

___________________________________________________________________

_

Zec pogođen sa najmanje 5 zrna sačme od 3,5 mm i

minimalnom brzinom sačme pri pogodku 190 m/s

___________________________________________________________________

_

Jarebica Pogođeni sa najmanje 4 zrna sačme od 3 mm i

Patka minimalnom brzinom pri pogodku 180 m/s

m/s

___________________________________________________________________

_

Pri ovakvim uslovima kinetička energija sačmenih zrna koja pogađaju si-

luetu gađane divljači biće dovoljna da momentalno usmrti divljač. Daljina na

kojima će ovi uslovi biti ispunjeni zavisi, između ostalog, od vrste čokova, od

kalibara puške, od količine sačme u metku i od položaja tijela divljači u trenutku

pogotka (odnosno od veličine gađane siluete divljači).

Efi kasni domet sačmarica je daleko ispod maksimalnog dometa i zavisi od:

1. kalibra oružja (veći kalibar ima veći domet )

2. količine sačme ( metak sa većom količinom sačme ima gušći posip i veći

domet)

3. jačine čoka puške (jači čok ima gušći posip i veći domet)

4. veličine siluete tijela gađane divljači (efi kasniji je pogodak ako je silueta

veća) .

Naravno da će silueta divljači biti manja kada divljač dolazi ili odlazi od lovca

pa će i pogodci biti teži. Za sačmaricu kalibra 12 i metkom punjenim sačmom

246

L o v s t v o

od 3,5 mm maksimalni domet na zeca gađanog bočno (najvećom površinom

siluete) biće:

Bušenje cijevi puške Efi kasan domet u metrima

Pun čok 1/1 50

¾ čoka 45

Pola čoka 40

¼ Čoka 35

Cilindar 30

Potrebno je napomenuti da je domet pušaka u kalibru 16 za oko 3 metra manji od

kalibra 12, a kalibru 20 je domet manji za oko 5 m od efi kasnog dometa puške kalibra 12.

Ciljna balistika ispaljenog zrna iz oružja sa olučenim cijevima

Ciljna balistika zrna ispaljenog iz kuglare se u mnogome razlikuje od

sačmarice. Kod kuglara je uvijek ispajleno 1 zrno. Pri udaru zrna u cilj ono svo-

jom energijom prodire duboko u tijelo divljači i deformišući se u obliku pečurke

ili pak rasprskavajući se svojim djelovima i tako pravi veću ranu i brže usmrćuje

divljač. U novije vrijeme se prave takva zrna koja se kontrolisano deformišu,

stvarajući svojim vršnim dijelom pečurku do 2,5 puta veću od prvobitnog

prečnika zrna . Na taj način stvaraju velike prodore kroz tijelo divljači izazivajući

jaka unutrašnja krvarenja. Ovakav pogodak u vitalne organe dolazi do sigurne i

brže smrti divljači. Sama zrna kuglara su tako konstruisana da omogućavaju što

efektnije usmrćenje divljači ili bar što kraći bijeg do smrtonosnog pada.

Hidrodinamički efekat

To je efekat koji postižu izuzetno brza zrna ispaljena iz kuglara sa brzinom

preko 1000 m/s na ustima cijevi. Pri udaru takvog zrna u tijelo divljači dolazi do

eksplozije tečnog dijela tkiva (slično pogođenoj konzervi napunjenoj vodom).

Pri ovom efektu pored brze smrti pogođene divljači, zbog oštećenja velikih

krvnih sudova, dolazi i do oštećenja šire okoline pogođenog mesnatog i masnog

tkiva tijela divljači.

247

L o v s t v o

Rukovanje lovakim oružjem

Rukovanje lovačkom puškom prije i poslije lova - i prije i poslije lova

sačmarice se, kao uostalom i sve druge vrste oružja, moraju držati rasklopljene

(ako ih je moguće rasklopiti) i u futroli za oružje, da bi je sačuvali kako od

oštećenja tokom transporta tako i od zloupotreba. Pred sam lov u lovištu se

puška vadi iz futrole ili kofera i sastavlja kako bi bila spremna za upotrebu. Po

završetku lova, sačmarica se ponovo rasklapa i stavlja u futrolu, te sprema na

bezbjednom mjestu. Cijelo vrijeme prije i poslije lova, puška se obavezno drži

prazna i opuštenog mehanizma za opaljenje. Po završetku, puška se kući čisti i

podmaže, bez obzira da li je pucano ili ne, pa tek poslije toga stavlja u ormar za

oružje. Ovo je veoma važno jer je veći broj pušaka osjetljiv na koroziju pa bi u

slučaju nepažnje korozirale i vremenom se oštetile.

Rukovanje lovačkom puškom tokom lova

Kao što je rečeno puška se pripremi za pucanje neposredno pred početak

lova i uvijek se nosi tako da se njome niko ne može ugroziti, tj. sa cijevima okre-

nutim prema gore ili dolje. Ukoliko ostrijelite divljač i idete po nju, pušku treba

obavezno zakočiti a ako je sa spoljnim čekićima obavezno spustiti čekiće. Po

prekidu lova, ili kada se skupi više lovaca na jednom mjestu, pušku obavezno

Prikaz: zrna izvadjena iz tijela divljači (A.B.C.)

248

L o v s t v o

treba otvoriti bilo da je u pitanju prelamača ili repetirka i jedino je bezopasna

kada je prazna. Nikada pušku ne nositi tako da su joj cijevi uperene u druge

lovce, bez obzira što je prazna, jer po staroj poslovici ”I prazna može da opali”.

Održavanje lovakog oružja

Oružje je najčešće izrađeno od čelika, i to u mnogo slučajeva od ugljaničkog

čelika visoke mehaničke izdržljivosti. Veoma je podložno koroziji (izuzimajući

najsavremenije čelike oružja koje je otporno na koroziju). Odmah poslije lova

pušku je potrebno prebrisati suvom krpom, kako cijev tako i ostale djelove, i do-

bro nauljati, pa poslije kraćeg čekanja cijevi očistiti od ostataka gareži i nesago-

relih barutnih gasova i eventualnih naslaga olova. Poslije dobrog čišćenja, puška

se podmaže kvalitetnim uljem i tek tada stavlja u ormar za oružje. Pored ovog

nužnog čišćenja poslije pucanja, ukoliko često ne idete u lov oružje treba očistiti

i podmazati. Oni koji svoje puške, na žalost, ne čiste jednom u sezoni ne mogu

da očekuju da im oružje bude dugovječno, bez obzira na kvalitet i proizvođača.

Ako su cijevi debelo hromirane, što je čest slučaj kod savremenih sačmarica,

usljed neodržavanja neće stradati ali zato oće drugi djelovi: mehanizam, spoljne

površine, baskula i dr. Cijevi oružja treba čistiti četkicama koje se montiraju na

šipke i koje treba da budu približno primjerene prečnicima cijevi koje se čiste,

pa se zato i koriste četkice koje su namijenjene za određeni kalibar sačmare ili ku-

glare. Četkice su od dlačica ili tekstila, kao i od čeličnih i mesinganih žica koje ne

treba prečesto upotrebljavati kako ne bi došlo do oštećenja cijevi pa i sloja hro-

ma, ako je cijev hromirana. Pored četkica, čišćenje cijevi se može uspješno vršiti

pomoću krpica, u novije vrijeme i čepova za određenu vrstu kalibra. Značajno je

da se kompletno oružje, poslije dobrog detaljnog čišćenja spolja i iznutra, dobro

naulja sprejom namijenjenim za čišćenje oružja.

Održavanje optikih ureaja

Optičke uređaje na oružju, kao i doglede, treba uvijek držati u suvom stanju,

čistih spoljnih površina stakla, kako bi uvijek bili spremni za upotrebu. Stakla

se čiste jelenskom kožicom ili mekom krpom namijenjenom za takvu upotrebu.

249

L o v s t v o

Pored toga optički nišan treba uvijek podesiti na željenu oštrinu prema svom

oku. Doglede treba, prije i poslije lova, nositi u futrolama a na samom terenu ih

štititi od pada, udara, vlage i sl. To je osnov da biste ih mogli koristiti dugi niz

godina i sa njima uspješno vršili lov i osmatranje divljači.

Korišenje lovakog oružja

Gađanje lovačkom puškom sačmaricom

Lovačkom puškom sačmaricom se najčešće gađaju ciljevi u pokretu (trku ili

letu), pa je obuka lovca za takva gađanja veoma važna. Moraju se sinhronizovati

svi pokreti lovca, od stava i položaja tijela pri gađanju, pa sve do određivanja,

preticanja i opaljenja. Pri gađanju divljači veoma su često u pitanju kosi hici,

koji su rezultat kupiranosti terena na kojem se lovi, što još više komplikuje pro-

blematiku gađanja. Tako će lovac, koji lovi jarebice kamenjarke, u planinskim

predjelima stalno biti u prilici da puca koso gore ili koso dolje u zavisnosti u kom

smjeru divljač leti. Ta vrsta gađanja je sasvim drugačija u odnosu na gađanje npr.

prepelice u ravničarskim djelovima lovišta. Dešava se da odličan lovac na prepe-

lice ima veoma slabe rezultate u lovu na jarebice kamenjarke i obrnuto.

Brzo ubacivanje puške u zgib ramena, stojeći ili za vrijeme hoda, uz is-

tovremeno uperene cijevi u izabrani cilj, osnov je tehnike gađanja sačmaricom

statičnih ciljeva. Ovu vježbu treba bezbroj puta ponavljati u sobnim uslovima

a potom i na terenu. Tek kada postignete tu tehniku moći ćete lako da pogodite

željeni cilj. Vježbe gađanja sačmaricom treba da budu postepene od uvježbavanja

gađanja statičnih ciljeva do vježbanja gađanja pokretnih ciljeva. Još pri vježbanju

statičnih ciljeva treba hitro mijenjati položaj ciljeva, čas sa jedne, čas sa dru-

ge strane, kako bi se poslije duge naporne vježbe svi pokreti nogu, ruku, tijela,

ramena i glave sinhronizovali toliko da se, prilikom svakog ubacivanja puške u

250

L o v s t v o

zgib ramena, postiže pravilan položaj cijevi tačno prema cilju. Ove vježbe treba

upražnjavati stalno a posebno pred početak lovačke sezone. Pri vježbi iz stajaćeg

položaja ili pri hodu uvijek treba nastojati da je, kod lovca koji gađa sa desnog

ramena, lijeva noga u blagom iskoraku, a kod ljevaka obrnuto.

Gađanje pokretnih ciljeva sačmaricom

Pri gađanju pokretnih ciljeva osnovni elemenat koji se mora uzeti u obzir je brzina

kretanja lovljene divljači. Naime, pri gađanju divljači, od momenta opa ljenja puške do

momenta stizanja sačmenog snopa do cilja, prođe izvje sno vrijeme koje zovemo vri-

jeme leta projektila. Ako je divljač više udaljena ili je njeno kretanje brže, sačmeni snop

stigne do gađanja divljači sa zakašnjenjem. Ako je brzina kretanja divljači velika dolazi

do potpunog promašaja. Kako je let sačme mnogo brži od leta divljači morate uzeti u

obzir preticanje. Ako jarebica leti bočnom stranom na lovca, brzinom od 20 m/s, na

daljini od oko 30 m, gađana sačmom od 3 mm, sačma će do jarebice stići za 0,1 s. Za

isti vremenski period, jarebica će preletjeti čitavih 2 metra, što znači, ako se gađa u mo-

mentu kada je jarebica nanišanjena, sačma bi stigla sa zakašnjenjem od čitavih 2 metra.

Bio bi to čist promašaj. Da bi se jarebica pogodila potrebno bi bilo gađati sa preticanjem

na toj daljini od čitavih 2 m. Dakle, pogoci će zavisiti kako od daljine i brzine divljači

tako i od brzine ispaljenog sačmenog punjenja. Zato dajemo srednje vrijednosti brzine

divljači u punom trku ili letu kao i srednje brzine leta sačmenog snopa.

251

L o v s t v o

Vrste lovljene divljači brzina kretanja u m/s

Lisica 12

Zec 13

Prepelica 14

D. golub, Grlica i D. guska 20

Jarebica 23

Divlja patka gluvara 28

Divlja patka krdža 50

Vrijeme leta sačme zavisi od brojnih faktora:

1. početne brzine sačmenog snopa

2. otpora vazduha

3. sile privlačenja zemljine teže.

Ako se osvrnemo na našu najčešće korišćenu sačmu od 3,0 do 3,5 mm prečnika

brzina kretanja iznosi:

Do daljine gađanja u metrima Vrijeme leta sačme u sek.

Do 20 metara daljine 0,016/sek.

Do 30 metara daljine 0,10 / sek.

Do 40 metara daljine 0,15 / sek.

Iz prednjih tabela uvijek je moguće izračunati preticanje radi uspješnijeg

pogotka po jednostavnoj formuli:

Preticanje = Brzina kretanja divljači x vrijeme leta sačme

(Pr = Vd x t)

Gdje je Pr = preticanje u metrima

Vd = brzina kretanja divljači u m/s

t = vrijeme leta sačme do divljači u sekundama

Međutim, takvo određivanje preticanja je dosta komplikovano i naizgled nere-

alno, pa se pribjegava praćenju cilja sa malim izvlačenjem. Npr. pri gađanju divljači

u pokretu puškom treba pratiti cilj, gađajući ga u vrh nosa ili kljuna, ako se kreće

bočno u odnosu na lovca, i prije opaljenja pušku izvući nešto ispred cilja i tada povući

okidač ili još jednostavnije pratiti cilj sa nešto prednosti u odnosu na kljun ili nos i

okinuti ne zaustavljajući pomijeranje puške u skladu sa kretanjem divljači. Ovaj

način bi mogao i da se preporuči kao najednostavniji i najefi kasniji. Na daljinama do

252

L o v s t v o

45 metara preticanje mora biti dvostruko veće od onoga na 35 metara.

Na daljinama od oko 25 metara preticanje treba da bude upola manje nego

kod daljina od 35metara.

Pri kretanju divljači koso u odnosu na položaj lovca, preticanja su upola

manja. Kada divljač bježi pravo od lovca, treba gađati nešto iznad nje (zeca u uši

ili jarebicu iznad).

Kada divljač dolazi ka lovcu treba gađati nešto ispod divljači, zeca u pre-

dnje šape a jarebicu ispred kljuna. Ipak, pravu mjeru preticanja lovac će najbolje

odrediti sam, na osnovu sopstvene prakse i kretanja divljači koju gađa.

Gađanje lovačkom puškom sa olučenim cijevima

Za razliku od sačmarice, koja od nišanskih elemenata ima samo prednju

mušicu i šinu po kojoj se nišani, kuglare imaju mehanički nišan sa mušicom na

vrhu (ustima) cijevi i zadnji ispred ležišta metka. Samo ovo nam govori da je

tehnika gađanja kuglarom bitno različita u odnosu na gađanje sačmaricom. Ku-

glarom se gađa uglavnom samo krupna divljač i to najčešće kada stoji (sem rije-

tkih izuzetaka kao što su lov na divlje svinje pogonom i krupne grabljivice). Osta-

lu divljač gađamo samo u mirovanju ili u sasvim laganom kretanju. U principu,

na takvu divljač nikada ne treba pucati kad je u trku, jer su moguća ranjavanja,

te prema tome i gubici. To je i osnovni razlog što je neophodno da divljač bude

dovoljno udaljena kako bi je kuglarom mogli na miru, neuznemiravanu, gađati.

Pri gađanju mehaničkim nišanima se poklapaju 3 tačke: zadnji i prednji i cilj.

Da bi to uspješno mogli, mora i oko lovca da bude sposobno da izoštri sve ove

3 tačke. Zadnji nišan je standardno podešen za daljinu gađanja oko 100 metara.

Ponekad na pušci postoje preklopni nišani za 2. zadnje pločice, pri čemu je ova

druga obično podešena za daljinu gađanja na 200 metara. Za mehanički nišan

je ta daljina prevelika i ne treba ga nikada koristiti za gađanje preko 150 metara.

Radi lakšeg gađanja kod puške kuglare su ugrađena u mehanizmu pomoćna sre-

dstva za lakše i mirnije okidanje (steher ili sneler). Ovaj uređaj se, po osmotrenoj

divljači, prethodno pripremi u početnom položaju, da bi kada dođe vrijeme oki-

danja neznatnom silom kažiprsta povukli obaraču bez opasnosti da će teško oki-

danje klasičnog obarača pomjeriti cijelu pušku sa ci lja. Pri gađanju mehaničkim

nišanom uvijek treba voditi računa da zadnji nišan bude strogo horizontalan (ne

kriviti pušku). Zatim, da mušica u zarezu zadnjeg nišana dopire samo do gornje

njene površine i da se uvijek nalazi u sredini. Posljednjih godina, pa i decenija, na

kuglarama se koriste optički nišani koji, pored uoštravanja samo 2 tačke, pružaju

253

L o v s t v o

mogućnost približavanja cilja na polovinu, četvrtinu ili još bliže, sa uveličanjem

od 1 – 5 pa sve do 10 – 12 puta. Najnovije generacije optičkih nišana su sa vari-

jabilnim (promjenjivim) uveličanjima, kada na istom nišanu postoji mogućnost

podešavanja, uveličanja prema želji i potrebi. Npr.:

1-4 x 24 za bliža rastojanja i lov divljači u pokretu ili trku

1,5 – 6 x 42 univerzalni nišan sa svim mogućnostima

3 – 9 x 48 za dalja rastojanja pri gađanju mirnih ciljeva

3 – 12 x 56 za ekstremno daleka gađanja mirnih ciljeva

6 – 24 x 42 za takmičenje na ekstremno velikim daljinama

Što je uveličanje veće lovcu će se učiniti da je cilj bliži. Međutim, ne treba

pretjerivati jer sa uveličanjem (privlačenjem), slika cilja postaje nemirnija (zbog

muskulature samog lovca), pa samim tim ometa uspješno gađanje.

Od 1,5 – 6 se smatra univerzalnim optičkim nišanom, iz razloga što divljač

sa 1,5 možete gađati u trku a sa 6 puta na ekstremno velikim daljinama. Sa većim

uveličanjima od 6 puta se gađa isključivo sa naslona. Končanice u optičkom

nišanu, pomoću kojih se gađa željeni cilj, imamo u više varijanti a najčešće su

krstići, a posljednjih godina se sve češće ugrađuje svijetleća tačka.

Meta srndać

254

L o v s t v o

Položaj strijelca prilikom pucanja

S obzirom da se krupna divljač kuglarom gađa u većini slučajeva kada je mi-

rna, to je i razlika u gađanju kuglarom u odnosu na sačmaricu prilično različita.

Kuglarom se puca ili stojeći bez naslona ako je divljač blizu, a ako pri ruci nema

naslona bilo bi dobro da lovac koristi štap za gađanje, kojim bi se poslužio kao

naslonom. Ako je neko drvo u blizini ili neki panj, ili makar stijena, lovac će se

njima poslužiti kao naslonom. Isto će se desiti i na čeki, kada će lovac kao naslon

koristiti ogradu čeke ali u svim ovim slučajevima puška se ne smije direktno

nasloniti na tvrdu podlogu. Zato se kao podloga naslonu koristi šešir, džemper,

jakna a najpreporučljivije je koristiti ruksak. Samo se tako može očekivati do-

bar pogodak. Ukoliko pušku oslonimo na tvrdu podlogu prilikom opaljenja će

odskočiti i lovac će u većini slučajeva promašiti cilj. Već opisani način pripreme

puške (sneler) i lovca (što udobnije sjedeći, ležeći, klečeći ili stojeći položaj), pri

gađanju klasičnim nišanima su istovjetni kao i kada se gađa optičkim nišanima.

Bitno je da se prije opaljenja dah na momenat zadrži i tako puška maksimalno

umiri kako bi pogodak bio što bolji. U bilo kojoj poziciji lovac da se nalazi osnov

dobrog pogotka je mekano okidanje. Nikada se obarača ne smije naglo povući.

Izbor oružja sa glatkim cijevima i municija

Kako stara latinska poslovica glasi ”De gustibus non discuntantum”(O uku-

sima se ne diskutuje), jer bi se neko odlučio, ne bez razloga, za jednu ili neku

drugu vrstu oružja. Neko voli lakšu pušku radi lakšeg rukovanja, a nekome je

važnije da puška ima veći efi kasni domet pa makar bila i teža. Takođe, neko više

voli bokerice a neko položare a ima i onih koji se radije odlučuju za pumparicu

ili poluautomatsku pušku.

Sama želja lovca je samo jedan faktor koji utiče na izbor puške a ima ih još,

da ih ne nabrajamo. Međutim, u uslovima kakvi su naši ipak je najvažnija ponuda

na tržištu. Time i otpadaju gotovo svi ostali faktori želja. Ali, ako pretpostavimo

da je moguć slobodan izbor, onda bi se lovac mogao opredijeliti za pušku koja

mu je primjerena. Zato u principu lovci početnici i oni koji se baš ne snalaze do-

bro sa lovačkim oružjem, treba da se odluče za izbor puške većeg kalibra, sa više

sačme, a verzirani lovci, sa mnogo lovačkog i streljačkog iskustva, mogu da se

zadovolje i sa lakšim i kraćim puškama manjih kalibara sa manje sačmenih zrna.

255

L o v s t v o

Jer, ovi lovci su u svakom pogledu vještiji strijelci, koji uz to nemaju više onaj

početnički imperativ da moraju da ulove divljač po svaku cijenu. Takvi lovci su

kroz praksu već imali puške sa većim kalibrima ali su kao pravi sladokusci više

orijentisani na lakše i ljepše puške a za njih ipak dovoljno efi kasne. Dakle, i tu se

svodi na staru latinsku izreku ”O ukusima se ne raspravlja”.

Što se tiče izbora granulaicije sačme za lov pojedinih vrsta treba se držati

sledećih preporuka:

VRSTA LOVLJENE DIVLJAČI GRANULACIJA SAČMEOZNAKA SAČME PREČNIK ZRNA U mm

VUK ČAKAL LISICA 4 4,5LISICA DIVLJA MAČKA 6 4,0ZEC DIVLJA GUSKA 8 3,5PATKE GLUVARE 10 3,0JAREBICA GOLUB ŠLJUKA 12 2,5PREPELICE BEKASINE 14 2,2

Za neke druge vrste divljači treba naći analogiju u odnosu na navedene vrste

i tako se odlučiti za granulaciju.

Pored toga, Zakonom o lovstvu je propisano da se ne smije loviti sa puškama

koje sadrže više od 2 sačmarska metka.

Izbor oružja sa oluenim cijevima i municija za njega

Izbor oružja sa olučenim cijevima mora da bude usklađen sa zahtjevima

zakonskih potreba koje određuju minimalne kalibre za pojedine vrste krupne

divljači. Zakonodavac je, pored minimalnog kalibra zbog dovoljne energije zrna,

propisao i minimalnu težinu zrna

VRSTA LOVLJENE DIVLJAČI MINIMALNO DOZVOLJENOKALIBAR TEŽINA ZRNA U GRAMIMA

MEDVJED 7, 647, 65 R 11,0 minimalno

JELEN DIVLJA SVINJA 7 x 577 x 57 R

11,0 9,0 minimalno

JELEN LOPATAR MUFLONDIVOKOZA

6,2 x 41(243 win)

6,0 minimalno

SRNEĆA DIVLJAČ 5,6 x 41(222 Rem) 3,5 minimalno

256

L o v s t v o

Pored gornjih ograničenja Zakon brani korišćenje vojnih pušaka i vojničke

municije kao i streljačkih pušaka.

Lovcima stoje na raspolaganju više tipova pušaka sa olučenim (ili ko-

mbinovanim cijevima). Tu su kuglare, prije svega sa jednim ili više metaka, kara-

bini (repetirke) pa i poluautomatski karabini.

Kuglare - jednocijevne ili dvocijevne prelamače, bilo sa položenim ili ve-

rtikalnim rasporedom cijevi, ili čak trocijevke (drilling) sa različitim kalibrima

i - kombinovane puške sa jednom ili više olučenih cijevi bez obzira na njihov

raspored.

Kuglare prelamače su veoma omiljene i posjeduju lakoću i ljepotu naročito

ako su jednocijevke.

Dvocijevne kuglare su do skoro imale veoma neprijatnu manu da su cijevi

čvrsto zaletovane cijelom dužinom međusobno, pa su pri uzastopnom pucanju po-

kazivale takozvani efekat penjanja pogodka, ako se pucalo iz donje cijevi, ili pada

pogotka ako se pucalo iz gornje cijevi. Ta mana je posljednjih godina otklo njena.

Kod renomiranih proizvođača, kao što su Krieghof, Blaser i dr., ove puške su sada

tako konstruisane da su im cijevi sem u samoj glavi gdje su čvrsto povezani ostalim

svojim dijelom slobodno ležeće i potpuno su nezavisne jedna od druge. A samim

tim uzastopno pucanje više negativno ne utiče na besprekornu preciznost.

Ova vrsta kuglara prelamača je, pored elegancije, i lagana pa ih mnogi lovci

rado koriste bez obzira na njihovu visoku cijenu.

257

L o v s t v o

Velika prednost ovih višecijevnih kuglara prelamača je u tome što

omogućavaju brži uzastopni drugi ili čak treći hitac, bez prethodnog prepu-

njavanja čime su izjednačene sa poluautomatskim karabinima. Proizvode se od

najmanjeg do najvećeg kalibra čak i za krupne afričke životinje gdje je drugi, brži

hitac često spasonosan.

Ono što je zajedničko svim kuglarama je da ih treba koristiti ako je moguće

sa optičkim nišanima jer se tako postižu bolji i korektniji rezultati u lovu.

Streljaka takmienja

Da bismo u ovoj vrsti sporta bili uspješni kao i u drugim, do uspjeha možemo

doći stalnim treninzima koji iziskuju velike psiho-fi zičke sposobnosti, konce-

ntraciju, brzinu, te ostale elemente koji su potrebni da bismo postigli vrhun-

ske rezultate. Upucanom strijelcu lov divljači predstavlja pravo zadovoljstvo i sa

lakoćom vrši uspješan odstrel i ne ranjava divljač.

Lovačka strelišta

Razlikujemo sljedeće vrste strelišta:

1. Nepokretne - pokretne mete (siluete životinja) za gađanje kuglarama

2.Strelišta za glinene golubove (disciplina “Sket” i “trap”)

Za bilo koju vrstu strelišta morate imati ravnu površinu sa siguronosnim

nasipom a strelište mora odgovarati standardima i zahtjevima Zakona o oružju

i lovu. Mora biti udaljeno od naseljenih mjesta i na svojim krajnjim tačkama

vidno označeno kao zona opasna za šetnju ili rekreaciju.

Strelišta sa nepokretnim i pokretnim metama se rade za takmičenja sa kara-

binom. U gađanju meta (silueta visoke divljači) vepra, srndaća i dr. na 50 ili 100

m mehaničkim nišanom, a na 150 i 200 m optičkim nišanom. Pokretne mete

pretežno vepra se gađaju do 5m daljine a fi ksne siluete na većim daljinama.

258

L o v s t v o

Strelišta za gađanje glinenih golubova

Obzirom da je gađanje glinenih golubova olimpijska disciplina od 1900 g. takva

strelišta zahtijevaju posebne propise i standarde. Disciplinu trap, rov gdje se mon-

tiraju mašine za izbacivanje golubova mora biti u ravni sa zemljom, dužine 20 m,

širine oko 2 m i dubine 2,20 m. U njemu se montiraju 15 mašina od kojih u zavisno-

sti od šeme svaka mora biti različito podešena. Pista za strijelce se radi sa 5 pozicija

tako da svaki strijelac ispred sebe ima po 3 mašine odnosno 3 goluba, od kojih nikad

nezna koji će na njegovu komandu jedna od mašina izbaciti. Obzirom da strijelac

nakon svakog pucanja mijenja mjesto, tako mu u toku serije od 25 golubova rijetko

može izaći sa istim pravcem, uglom i visinom. Mjesta gdje se nalaze strijelci udaljena

su od rova u koji su smještene mašine 15 m a veza mašine sa strijelcem je elektronika

povezana mikrofonom tako da strijelac svojim glasom aktivira mašinu, odnosno ona

izbacuje glinenog goluba u prostor. Da bi strijelac bio uspješan, mora od momenta

pozivanja goluba opaliti prvi patron za oko 0,35 s jer je brzina goluba pri izlazu oko

120 km/h. Obzirom da ste udaljeni od mašina 15 m ako ne opalite metak za toliki

vremenski period golub će biti suviše daleko tako da ga nećete pogoditi.

Skica “Trap” strelišta

259

L o v s t v o

Disciplina “skeet” je takođe olimpijska disciplina koja se značajno razli-

kuje u odnosu na trap. Mašine se nalaze u dvije nadzemne kućice. U kojima je

smještena po 1 mašina. Pozicije za takmičare su polukružne a ima ih 8. Postižu se bolji

rezultati nego u trapu iz razloga što je lakše pucati i iz te 2 kućice izlaze potpuno isti gol-

ubovi sa istim pravcima samo su termini od trenutka poziva u odnosu na trap različiti.

Kod trap-a na glas momentalno izlijeću, a kod skeet-a postoji od poziva određeni vre-

menski interval do izlijetanja goluba. Takođe se razlikuju i puške. Naime, kundak za trap

i sket su potpuno različiti kao i dužina cijevi. Za sket se koriste cijevi 60-65 cm a za trap

75-81 cm. Takođe, kod sket-a su cijevi prva cilindar, druga ¼ a kod trap-a ¾ , pun čok

. Kod skeet-a je zbog blizine potreban što širi snop sačme, a kod trap-a sto gušći snop

zbog veće daljine. Za jednu i drugu disciplinu se najčešće koriste puške bokerice kvalitet-

nijih proizvođača, koje se i po svojoj cijeni značajno razlikuju od standardnih pušaka.

Double Trap (American Trap)

Ne mnogo poslije discipline TRAP I SKEET pocela se upražnjavati disciplina Double

Trap i (American Trap) u toj disciplini kao i kod klasičnog trapa strijelci su udaljeni 15m od

rova. Za ovu disciplinu koristi se isto strelište kao za trap samo je razlika u tome što na trapu

golubove izbacuju 15 mašina i na svakoj je različito podešena visina i ugao izbacivanja golu-

ba, tako da strijelac tokom serije od 25 golubova nikada ne zna pod kojim uglom i visinom će

mu mašina izbaciti goluba. Kod Double Trapa golubovi izlijeću samo iz dvije srednje mašine

koje se nalaze po sredini rova i istovremeno izbacuju dva goluba(različitih smjerova), tako

da takmičar u pripremi zna pod kojim uglom će izletjeti golubovi što je kao disciplinu čini

Skica “Skeet” strelišta

260

L o v s t v o

nijasnu lakšom od trapa. Gađa se istom puškom kao na klasičnom trapu, samo sa manjim

čokovima ¼ i ¾ čoka zbog manjeg doleta goluba i veće širine sačmenog snopa.

Održavanje i uvanje lovakog oružja

Svaki rekreativac, da ne govorim o pasioniranim lovcima, sem opreme za lov

mora imati i opremu za održavanje i čišćenje lovačkog oružja. Cijevi lovačkih pušaka

su zbog kvaliteta čelika u većini slučajeva neotporne na koroziju i razne vrste kisjelina

koje se talože u cijevi. Stoga cijevi, kao i ostali djelovi puške, moramo poslije svakog

lova čistiti adekvatnim uljima posebno za spolja a posebno za unutra. Na glatkim

žlijebljenim cijevima na unutrašnjim djelovima ostane garež barutnih gasova, talog

od projektila – olova, stoga ukoliko želimo da takva cijev bude kvalitetna više deceni-

ja moramo je čistiti. Glavu (baskulu) ili zatvarač jednom godišnje moramo otvoriti

radi podmazivanja mehanizama za paljenje i kočenje. Podmazivanje mehanizma se

vrši rijetkim uljima, ne gustim, i otpornim na niske temperature kako nebi, kod eks-

tremnih hladnoća, došlo do blokade mehanizma. Glavu puške, ukoliko lovite po kiši,

treba i više puta očistiti tokom sezone, kako nebi došlo do korozije. Unutrašnjost

cijevi sačmara i karabina se najbolje čisti spiralnim mesinganim četkicama koje su

meke i ne habaju unutrašnje zidove cijevi. Čelične četkice se ne smiju upotrebljavati

jer trenjem habaju cijev i ostavljaju risove. Prije upotrebe u lovu, unutrašnjost cijevi

treba očistiti od naslage ulja, kako sačma ili zrno prilikom izlaska iz cijevi nebi imali

otpor. Debeli premazi, posebno zimi na niskim temperaturama, prave poteškoće,

ne samo u samom mehanizmu puške, već i u unutrašnjem dijelu cijevi gdje ukoliko

je velik sloj ulja ili masti može doći do pucanja. Uredno održavanje i po dmazivanje

oružja će omogućiti lovcu ili strijelcu da ga to oružje kvalitetno služi i više deceni-

ja i da mu rukovanje njime bude pravo zadovoljstvo. Kod kuće oružje je najbolje

skladištiti u zaključanom ormaru odvojeno od municije. Ukoliko ga držite u kožnim

futrolama može doći do ostećenja bruna i metalnih djelova iz razloga što koža u sebi

prilikom štavljenja sadrži određeni procenat kisjeline.

Pribori za čišćenje oružja