Luka Vidoš CD cover

CD coverustanova: Umjetnička akademija u Splituodsjek: Dizajn vizualnih komunikacijakolegij: Grafičko oblikovanje 2godina / semestar: II / IIImentor: Tomislav Lerotić, zv. prof.student: Luka Vidošdatum: Split, 4. prosinca 2006.

1. UvodTako je lako danas doći do željene glazbe, upališ svoj omiljeni program za dijeljenje datoteka, ukucaš ime pjesme koju si maločas čuo na televiziji i... voila... već je slušaš. Tako jednostavno, tako lako, i tako... bezdušno. Nekad, pričao mi je otac, dok su njima u điru bile ploče, studenti bi, unatoč zimi, odustajali od kaputa da bi mogli kupiti ploče koje su ih zanimale. Kada bi je uzeli, to bi bio poseban doživljaj. Sam pogled na ovitak, sliku, tekst, pa onda proces otvaranja celofana, pa uzimanje ploče u ruke. To je stvarno bio doživljaj - posebno longplejke. One su bile masivne, velike, a opet, tako krhke. Svaki taj ovitak je imao jedan duh, specifičan miris. Dimenzije su davale još veću čar. Ja nisam imao taj doživljaj, iako sam kao dijete stalno kopao po tim pločama, divio im se, stavljao ih na gramofon i slušao. Istina, neke od njih su, zahvaljujući mojoj stručnosti, bile i polomljene, izgrebane i što sve ne. Ja, tada, nisam imao osjećaja za sve to. Ja sam bio dijete generacije kazeta. Kasnije CD-ova. To su bili mediji znatno manjih dimenzija, lakši za upotrebu, jednostavniji. Samim time i ovici za takve medije su bili manji. Nestao je doživljaj monumentalnosti, nečeg, opipljivog. To je vjerojatno i razlog zašto je danas piratluk raširen. Ti su mediji stvorili jedan dojam nečeg nevažnog, jeftinog, nečeg potrošnog. No, strastveni kolekcionari i danas postoje. Jedni su skupljali ploče, drugi kazete, neki CD-ove. Danas već to prerasta u nešto sasvim bezličnije - empetrice - računalni format, kojega stavimo na naš empetri player i slušamo ulicom. Sada je samo pitanje kada će zapravo umjesto CD-a, glazbena industrija početi prodavati USB-ove sa glazbom koje ćemo moći uštekati u svoje empetri playere. Čudno, ali, izgleda da sve tome vodi. Jer. I diskografske kuće moraju nekako zaraditi.

No, ono što je mene uvijek privlačilo kod tih ploča, kazeta i CD-ova, to je bila zapravo

jedina stvar koja je njih kao medije međusobno razlikovala - ovitak. To je bilo nešto što je bilo jedinstveno, što je bilo rađeno da bi baš tu ploču, taj CD, i tu kazetu učinila posebnom. Možda ponekad i utjecala na nas da bi je kupili. Naravno, ima tu dobrih i loših, ima tu smiješnih i grezih, klasičnih i inovativnih. Ali. Svaka je jedinstvena.

2. Green Day - DookieMoj osobni favorit, još od dana kada sam taj CD uzeo u ruke, je upravo ovaj album, Dookie. Sama riječ dookie, u slengu znači pseći izmet. Možda smiješno (a mnogim roditeljima diljem Amerike nije bilo), ali taj naziv je višeznačan. Taj album je obilježio punk-rock eru kakvu danas poznajemo. Punk, onaj pravi, je underground. O bandovima takvog tipa ne slušate na MTV-u, ne čitate u novinama, ne gužvate se po stadionima da bi to slušali. Bandovi sviraju po malim podrumima, zabačenim starim kućicama i sl. I to je punk život. Onaj tko se probije, i nešto zaradi na svom albumu, taj više nije punker, on je otpadnik. Green Day je imao dva albuma prije toga - smatrani su preslatkima za punkere. No, tek izdanjem ovog albuma za veliku izdavačku kuću, oni su upali u probleme. Napravili su nešto što je prodrmalo svijet glazbe. Ramonesi su davno bili pokopani, Sex Pistolsi isto, veliki punkeri su nestali. I onda dolazi Green Day sa svojim tekstovima o masturbaciji, nesigurnosti, napadima panike, propalim ljubavima i sl. Tinejdžeri su podivljali. Naklada je bila premala. Ali, zašto Dookie? Možda su za svoje pjesme mislili da su loše, da su smeće, da su nešto najlošije što je nastalo. Možda je to bio odgovor svim kritičarima koji su ih popljuvali kao zadnji ološ. Možda je to bio jednostavno protest prema svemu što je trenutno bilo na sceni.

Ali, što stoji iza samog naziva? Billie Joe je rekao u intervjuu što zapravo stoji iza tog naziva. Kada su bili na turneji, sve što su jeli bila je brza hrana. To ih je često zatvaralo u

wc. Kada bi netko od njih izlazio vani, drugi koji je čekao bi pitao - kako je bilo unutra? A ovaj bi rekao - Tekuće... I pomislili su da bi bilo baš zanimljivo da tako nazovu album... A toliko se može filozofirati, zar ne?

No, nije to ono što je zanimljivo kod svega ovoga. Naslovnica je prepuna sitnih detalja, ona sadržava nešto što nije vidljivo u prvom pogledu. Ona je posebna. Green Day je želio da ona predstavlja East Bay, da predstavlja mjesto odakle potječu, i odakle potječe mnoštvo glazbenika - što onih koji su ih inspirirali, što onih koji znaju kakav je taj život. Odlučili su uposliti Richie Buchera, jer su bili oduševljeni njegovim ovitkom za band pod nazivom Raooul. Richie je, između ostalog, i basista za Wynona Riders, iz East Baya.

Na toj su naslovnici posvuda dijelovi života Green Daya. Ispod eksplozije se nalazi tip sa fotoaparatom - to je Murray, čovjek koji je fotografirao bandove svaki vikend u Gilmanovom baru. Lik u crnom koji izgleda kao Ozzy je žena sa naslovnice prvog Ozzyjevog albuma. Na zgradi Angus Young svira gitaru u pozi kao na jednom svom albumu. Grafit - Twisted Dog Sisters - odnosi se na dvije punkerice iz Berkeleyja. Tip koji viče The fritter, fat boy je zapravo lokalni policajac. I Elvis je tu.

Ova naslovnica nije nastala na brzinu, nije nastala samo zato da bi nešto bilo tu na omotu CD-a, ona nije nešto što je stavio netko jer lipo figura. Ona sadržava djeliće života banda koji se probio u mainstream. Ona priča jednu priču koju mi ni ne znamo. Ona nas povezuje sa njima. Natjera nas da se pitamo, tko su oni bili. Sve to je odrađeno u vrlo humorističnom i zanimljivom crtačkom stilu. Što je još značajnije. Jer na taj način su se još više približili osobama koji to slušaju. Pokazali su tko su im bili idoli, pokazali su tko je utjecao na njih, pokazali su koga cijene. Pokazali su što čini njihovu glazbu. Kroz jedan humorističan način, pokazali su da su puni sebe i samouvjereni. I da znaju da

mogu preći iz jednog prosjeka u jedan od najboljih punk-rock bandova ikad.Kada se knjižica otvori, otvara se novi niz ilustracija koje su ujedno i referenca na

knjižice prošla dva albuma, ali ovaj puta puno osobniji. Zadržan je format za tekstove, no, ilustracije, način uklapanja, ulica, grafiti, tipografija - sve je zapravo nastavak početne priče. Priča nije završila na naslovnici. Nije naglo prestala.

Autor je bio prijatelj sa osnivačima Green Daya, obojica su bili iz istog grada, družili se s istim ljudima i dijelili slične interese - zato je cijeli projekt ispao toliko intiman. On je sam javnosti interneta nepoznat. Njegovih radova na internetu nema. On je spomenut kao basista nekoliko underground punk-rock grupa poput The Wynona Riders, Jüke i Sweet Baby.

3. Green Day - WarningMnogo je omota koji ne predstavljaju glazbu, previše. Ali, možda ponekad nije nužno predstaviti glazbu. No, zato bih se nastavio na ovu priču o Green Dayu.

Svi albumi izdani do ovoga su izrađeni sa velikom primjesom intimnosti. I svi su imali jednu stvar zajedničku - Nikada se Green Day nije pojavio na naslovnici. Odnosno, album prije ovoga, Shenanigans, je imao njih trojicu na naslovnici - kao grafit na zidu. Ovdje je prvi put upotrijebljena fotografija. Njih trojica kako idu gradom. Zamišljeni, zabrinuti, neopterećeni.

No, kada sam uzeo ovaj CD u ruke, to mi više nije imalo duha. Bio sam iznenađen. Glazba unutra je prerasla onu buntovničku mladenačku fazu, no, još uvijek je to bio Green Day, samo su odrasli. Istina, i ja sam s njima. No, bilo mi je to previše... komercijalno. Fotografija i tipografija. To je nešto što je više tipično za Britney Spears, koja imidž gradi na svom izgledu. Ovo je bila prenagla promjena. I to nagore. Izgubili

su jednu intimnost koju su do sada gradili. Nestalo je rukom pisanog teksta, nestalo je osobnosti unutar svega toga. Po prvi puta je korišten računalni font. Glazba unutra je, iako zrelija, još uvijek ima mnogo toga što je čini posebnom. I sve to je nestalo. Više nema ilustracija. Više nema markerom prekriženih riječi. Više nema provokacija. Više nema skrivenih poruka unutar knjižice.

Ovaj CD ovitak je izgubio jedan duh koji je do sada održavan. Nazovimo to identitetom. Je li to bilo nužno? Ne znam. Ali, od onih ovitaka koje su radili prijatelji, koji su imali jedan duh - ovdje to pada u vodu. Ono što se posebno izgubilo ovdje je i sam autor. Naime. Cover potpisuje Reprise Records, izdavač. O autoru nema govora, on se gubi u cijelom korporacijskom svijetu, kao i ovaj album.

Istina, ispravili su se, nakon što je album (unatoč lošim kritikama) bio rasprodan, i nakon niza koncerata, izdano je ograničeno izdanje koje je ispravilo ovaj komercijalizam. Izdano je u 6 varijanti.

Ovime je možda ispravljena šteta, ali, je li ovakvo rješenje moglo biti ranije? Ili ipak je bilo nužno pokazati da postoji konformizam i kod punkera?

4. You can’t judge a book by it’s cover!Kada gledamo situaciju danas u svijetu, nije moguće o nečemu suditi prema njegovom izgledu. Nije rijetkost da vrhunska djela (glazba, knjige, i sl.) izdaju ljudi koji nemaju novaca, koji ne mogu sebi priuštiti neke skupe dizajn firme koje će do savršenstva izdizajnirati njihov proizvod. Druga stvar koja se tu javlja je i masovna tiraža, konformizam tržištu, neinformiranost dizajnera o sadržaju kojeg obrađuju, rokovi i sl. Ono što je činjenica je da autori svome djelu posvećuju znatno više pažnje nego izdavačke kuće. Tako da je zapravo apsurdno govoriti da se može suditi o nekomu ili

nečemu po vanjskom izgledu. Nerijetko se radi i o overdizajniranju proizvoda kojima se pokušava prodati smeće unutra.

5. Zaključak.Danas živimo u vremenu gdje dizajniramo ljude, a kamoli ne i proizvode. Svatko ima potrebu za uređivanjem. Ta potreba ponekad urodi dobrim plodom, posebno kada se sam sadržaj uspije predstaviti u tom dizajnu. Nerijetko smo svjedoci kako mnoge dobre stvari propadnu zbog loše prezentacije. Svemu treba posvetiti određenu dozu pažnje i ući u sadržaj. Ne smije se smetnuti s uma doživljaj koji će taj proizvod stvoriti kod kupca. Jer proizvod nije samo ona slika na početku, to je miris papira, težina, i sve što izaziva divljenje.

6. Literaturahttp://en.wikipedia.org/wiki/Dookiehttp://www.vh1.com/artists/interview/1455229/06172002/green_day.jhtmlhttp://www.vh1.com/artists/interview/1454006/05162002/green_day.jhtmlhttp://blogcritics.org/archives/2003/09/26/142813.phphttp://www.stylusmagazine.com/articles/on_second_thought/green-day-warning.htmhttp://www.funtrivia.com/en/Music/Green-Day-1703.html

Sadržaj:1. Uvod

2. Green Day - Dookie3. Green Day - Warning

4. You can’t judge a book by it’s cover5. Zaključak

6. Literatura