maŠinski fakultet u niŠu - milovancevic.com
TRANSCRIPT
MAŠINSKI FAKULTET U NIŠU
prof. dr MILOŠ D. MILOVANČEVIĆ
ETIKA
Etika je skup pravila i kriterijuma koji određuju koje je ponašanje dobro, a koje je loše.
Osnov etike kao nauke mogao bi da glasi: Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi učini tebi
Termin «etika», kao i pojava etike u smislu filozofske discipline vezuje se za grčkog filozofa Aristotela, koji je smatrao da etika ne može postojati kao znanje o dobru i zlu, bez praktičnog delovanja.
ETIKA
U davnim vremenima postojala je i razvijala
se uglavnom na predanjima i pisanim starim
zakonicima dok se danas osnovne etičke
norme sve više institucionalizuju i pretvaraju
u regulativu čije ispunjavanje garantuje
država
Ekonomija govori o onoše što jest, a etika o
tome kako treba da bude
ETIKA
Reč etika dolazi od grčkih reči: ethos – običaj, navika i eitikos – moralan, označavajući naučnu refleksiju o etosu (moralu).
Etika i etos, odnosno moral, odnose se slično kao nauka i praksa.
Moral se odnosi na praksu ispravnog ponašanja, dok se etika odnosi na teoriju ispravnog ponašanja.
Etika se ne bavi stvarima kakve one jesu, već kakve treba da budu, pa je osnovni zadatak etičara (filozofa) stalno preispitivanje postojeće prakse.
ETIKA
Etika je filozofska disciplina više okrenuta
postupanju ili usmeravanju nečega, nego
znanju.
Deli se na:
metaetiku,
normativnu etiku i
primenjenu etiku.
ETIKA
Metaetika istražuje izvore i značenja etičkih načela, kao i ulogu razuma u etičkom rasuđivanju.
Normativna etika artikuliše pojmove dobra, zla, vrline, poroka, dužnosti, obaveza, prava, pravednosti u najraznovrsnijem kontekstu složenosti međuljudskih odnosa. Nastoji da dođe do moralnih normi i «životnih orijentira».
Primenjena etika nastoji da razreši pojedinačne kontroverzne probleme u nekom specifičnom području (medicini, ekologiji, poslovanju i sl.)
MORAL
Reč moral potIče od latinske reči mos-
moris,što znači običaj i narav.
Pod moralom se podrazumeva stanje
stvarno vladajućih normi nekog kulturnog
kruga.
Moral se može definisati kao «oblik ljudske
prakse», oblik praktičnog odnosa čoveka
prema svetu, prema drugim ljudima, kao i
prema samom sebi.
MORAL
Manifestuje se u vrednosnom procenjivanju
ljudskih postupaka i htenja kao pozitivno ili
negativno vrednih (nevrednih), pri čemu se
prvi odobravaju, žele, preporučuju,
zapovedaju, a drugi ne odobravaju, osuđuju,
zabranjuju.
Moralni sud govori da je nešto dobro ili loše.
Merilo za moralni sud pojavljuje se u obliku
normi i pravila koji su obavezni, propisani od
društva ili autoriteta.
POSLOVNA ETIKA
Pitanje poslovne etike postalo je vrlo
aktuelno sedamdesetih godina prošlog veka
u razvijenim industrijskim državama
Međutim, interesovanje za poslovnu etiku u
posljednjih deset godina prošlog veka bilo je
sve manje
Ponovno vraćanje poslovnoj etici posledica
je računovodstvenih skandala u američkim
korporacijama
POSLOVNA ETIKA
Poslovna etika je u normativnom smislu nauka o pravilnom postupanju i odlučivanju preduzetnika u egzistencijalnim pitanjima, u kojima orijentacija na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.
Poslovna etika je pre svega etika odgovornosti.
Predmet poslovne etike je skup moralnih pravila i ponašanje u svim poslovnim aktivnostima usmerenim ka uspešnom i profitabilnom biznisu.
POSLOVNA ETIKA definicija
Poslovna etika je skup moralnih načela i
normi kojima se usmerava ponašanje
aktivnih učesnika u privrednom sistemu, u
skladu sa vrednosnim sistemima koji se
zasnivaju na opštim ljudskim vrednostima i
usmerene su na dobrobit čoveka
Poslovnu etiku možemo definisati i kao
primenu opšteprihvaćenih etičkih načela u
procesu poslovanja preduzeća i pojedinaca
POSLOVNA ETIKA
Poslovna etika se odnosi na istinitost i pravednost očekivanja društva, poštene konkurencije, oglašavanja, društvenih odgovornosti, odnosa sa javnošću, ponašanja preduzeća u zemlji i inostranstvu.
Predstavlja skup ličnih i kolektivnih moralnih postupaka koji se koriste tokom svih oblika poslovnih aktivnosti.
Poslovna etika je psihološka dispozicija koja ima tri komponente: intelektualnu, emocionalnu i voljnu.
PREDMET POSLOVNE ETIKE
1. Pitanja moralne odgovornosti i čoveka kao
člana preduzeća – prema sebi, prema
kolegama na poslu, okruženju i zajednici;
2. Pitanja uspostavljanja moralnog
subjektiviteta preduzeća – unutar
preduzeća, prema okruženju, deoničarima,
kupcima
3. Pitanja društveno – socijalne odgovornosti
preduzeća – poštovanje potreba okruženja
u kojem deluje
PODELA POSLOVNE ETIKE
U zavisnosti od predmeta, deli se na:
lokalnu,
nacionalnu,
internacionalnu i
globalnu poslovnu etiku, kao i sam biznis.
Sa stanovišta poslovne etike u društvu,
može se izvršiti podela na:
funkcionalnu i
sistemsku poslovnu etiku.
PODELA POSLOVNE ETIKE
Funkcionalna poslovna etika fokus svog
promišljanja pronalazi u moralnoj
utemeljenosti poslovanja preduzeća.
Sistemska poslovna etika moralno vrednuje
privredni sistem uopšteno i moralnost
specifičnih privrednih sistema, npr.
japanskog ili evropskog. Tako sistemska
poslovna etika zahteva produktivan razgovor
između etike, politike i ekonomije.
VREDNOSTI POSLOVNE ETIKE
Poslovna etika zasniva se na vrednostima koje mogu biti univerzalne i relativne.
Univerzalne vrednosti imaju opšteljudsko značenje i nalaze se u samoj čovekovoj prirodi kao ljudskoga bića i njegovim odnosima sa okruženjem.
Kao vrhunska ili univerzalna vrednost pojavljuje se čovek i njegov opstanak na planeti.
Relativne vrednosti imaju koren u kulturi i načinu života i egzistiraju u vidu hijerarhije.
NAČELA POSLOVNE ETIKE
1. Načelo pravednosti
2. Načelo solidarnosti
3. Načelo supsidijarnosti ili
podređenosti
NAČELO PRAVEDNOSTI
Podrazumeva pravo svakog člana neke organizacije da se prema njemu postupa pravedno.
Pravednost postoji ako su:
osigurana ili nisu umanjena, odnosno povređena, osnovna prava članova neke zajednice ili
ako do socijalne ekonomske nejednakosti dolazi samo kada ona osigurava prednost za sve članove.
NAČELO PRAVEDNOSTI
Načelo pravednosti povređeno je:
1. Ako se nejednako plaća za jednak rad,
2. Ako postoje ograničenja ličnih sloboda,
3. Ako nema saglasnosti o potrebnom
zalaganju i radnim uslovima i
4. Ako moć i vlast povređuju dostojanstvo onih
nad kojim se primenjuju
NAČELO SOLIDARNOSTI
služi pre svega u svrhu izjednačavanja
u korist socijalno slabijih u okviru neke
institucije
NAČELO SUPSIDIJARNOSTI
(PODREĐENOSTI)
Izražava poželjan odnos celine i njenih delova.
Ono glasi:
1. Institucije određene vrste mogu delovati ili u cilju pomoći preuzeti funkcije pojedinaca ili socijalnih sistema nižeg nivoa samo ako njihova snaga nije dovoljna za to;
2. Bez volje tih pojedinaca ili socijalnih sistema institucije mogu delovati samo ako je zajedničko dobro ozbiljno ugroženo
Ovo načelo primenjuje se tako da se svaka od osnovnih organizacijskih funkcija ili centara bavi odgovarajućom delatnošću i da su svi centri zajednički ravnomerno opterećeni.
NAČELO SUPSIDIJARNOSTI
(PODREĐENOSTI)
Pravda, delotvornost, ekonomičnost i
etičnost postiže se kada se sve događa:
na svom mestu – horizontalno,
na svom nivou složenosti – vertikalno i
u svoje vreme – transverzalno
ETIČKI PRINCIPI
Principi poslovne etike razvijeni su 1994.god.u Švajcarskoj u saradnji poslovnih lidera iz Evrope, Japana i SAD.
zasnivani su na dva osnovna etička ideala:
kajošiju i
liderskom dostojanstvu.
Japanski pojam ’’kajoši’’ znači živeti i raditi zajedno za opšte dobro.
Definisane moralne vrednosti i stavovi predstavljaju komponente etičkog ponašanja
ETIČKI PRINCIPI
Četiri značajna izvora direktno utiču na naše
formiranje vrednosti i stavova:
porodica,
pripadnost grupi,
uzori i
društvene institucije.
ETIČKI PRINCIPI
Pet etičkih principa:
1. poštovanje autonomije (svaki pojedinac ima pravo da izabere kako će voditi svoj život sve dok njegovi postupci ne ugrožavaju dobrobit drugih ljudi),
2. ne činiti zlo drugima (primarni etički princip, ne nanositi ni fizičko ni psihičko zlo),
3. činiti dobro drugima,
4. biti pravičan i
5. biti pouzdan (samo tako ćete biti dostojni poverenja).
ETIČKI PRINCIPI
Ustvari, reč je o pet principa etičke moći u organizaciji:
1. Svrha (organizacija je vođena vrednostima, nadama i vizijama i one nam pomažu da odredimo šta je prihvatljivo, a šta neprihvatljivo ponašanje.
2. Ponos (ponosni smo na našu organizaciju i nas)
3. Strpljenje (verujemo da će nas pridržavanje etičkih vrednosti dovesti do dugoročnog uspeha).
4. Istrajnost (posvećeni smo etičkim principima).
5. Perspektiva (Lideri mogu da procene put kojim idu i procene kako će tamo da stignu).
PRINCIPI POSLOVANJA
U savremenom poslovnom svetu postoje
sledeći principi poslovanja od značaja za
korporativnu poslovnu etiku:
racionalizacija,
proizvodnost,
ekonomičnost,
likvidnost i
rentabilnost.
PRINCIPI POSLOVANJA
Racionalizacija je dinamičan pojam,
usmeren na povezivanje i usklađivanje svih
proizvodnih faktora, vremensko i prostorno
usklađivanje pojava i događaja, pri čemu se
racionalinost veže samo za sredstva ali ne i
za izbor ciljeva.
Njome se postiže poboljšanje i ubrzavanje
toka rada, smanjuju se gubici, ostvaruju se
poboljšanja na svim područjima rada.
PRINCIPI POSLOVANJA
Na proizvodnost rada utiče niz faktora:
opšti (klima, geografski raspored resursa,
poreska i kreditna politika, potreba za
radnom snagom i kretanje radne snage i dr),
tehnički i organizacijski (kvalitet sirovina,
stepen iskorišćenja kapaciteta, racionalna
upotreba opreme, raspoloživa količina
mašina po radniku i sl.) i
ljudski faktori.
PRINCIPI POSLOVANJA
Ekonomičnost je nastojanje da se usmeri pažnja na napore sticanja potrebnih dobara uz što niže troškove.
Svako nastojanje da se manjim ulaganjem ostvari što veća korist, predstavlja postupak koji nazivamo privređivanje, a prema Amonu to znači tri stvari:
Ostvariti određeni prihod sa što je moguće manjim utroškom ili određenim utroškom što je moguće veći prihod
Ostvariti raspolaganje ograničenim spoljnim raspoloživim korisnim stvarima
Ostvariti određeni prihod sa što je moguće manjim utroškom ili s određenim utroškom što je moguće veći prihod, a pritom se prihod sastoji u raspolaganju ograničenim, spoljnim raspoloživim korisnim stvarima.
PRINCIPI POSLOVANJA
Likvidnost je zahtev preduzeću u svakom
trenutku tj. sposobnost da može da udovolji
svojim obavezama.
Rentabilnost vlastitog kapitala se meri
odnosom uspeha i vlastitog kapitala i ukupna
rentabilnost odnosom uspeha i kamate na
tuđi kapital prema ukupnom kapitalu.
Osnovni cilj preduzeća je da ostvari što veći
profit
ETIČKE DILEME
Situacije koje su moralno problematične i u
kojima se morate zapitati šta je ispravno
učiniti.
Etičke dileme teraju pojedince da se zapitaju
o svojim obvezama, dužnostima i
odgovornostima.
Mogu biti vrlo složene i teško razrešive.
ETIČKE DILEME
Neke dileme s kojima se susreću menadžeri su:
1. pohlepa,
2. prikrivanje i netačno prikazivanje stanja u izveštajima
3. navođenje na pogrešne zaključke o proizvodima,
4. kršenje date reči ili prevara u vezi dogovorenih uslova ili rokova,
5. usvajanje poslovne politike koja će imati za rezultat da drugi moraju lagati kako bi se posao završio,
6. nedovoljna lojalnost preduzeću u nepovoljnim vremenima,
7. slab kvaliteta,
8. ponižavanje podređenih, slepo pokoravanje autoritetu,
9. sukob interesa (….)
MOGUĆI OBLICI NEETIČKOG
PONAŠANJA Razni oblici prevara i obmana u poslovanju
Proračunati oblici neplaćenih usluga i darova
Prikriveni ili otvoreni oblici zastrašivanja
Razni oblici podmićivanja
Poreske prevare
Povreda prava pisaca, umetnika, izumitelja
Lažno prouzrokovan stečaj
Krađa poslovnih tajni konkurentnih preduzeća
Podmićivanje radnika druge firme
Pretnja neosnovanim otkazima
Ponižavajuće postupanje sa radnicima...
ZAGOVORNICI POSLOVNE ETIKE
Kao prvi zagovornik poslovne etike obično se navodi Andrew Carnegie.
On je u svom eseju The Gospel of wealth (Evanđelje bogatstva) u ekonomiji proklamovao dva načela:
1. Načelo milosrđa, koje predstavlja doktrinu socijalne odgovornosti po kome su srećniji pojedinci dužni pomoći manje srećnijima.
2. Načelo brižnosti, kao etička doktrina koja traži da poslovni i bogati ljudi sebe posmatraju kao čuvare društvenoga dobra i da svoje posede razvijaju za dobrobit celokupnoga društva
ZAGOVORNICI POSLOVNE ETIKE
Zagovornici poslovne etike zasnivaju svoja
shvatanja na sledećim argumentima:
Pomoću poslovne etike razvijaju se društvo i
ekonomija
Poslovna etika pozitivno deluje na imidž
preduzeća u javnosti
Razvijanjem poslovne etike preduzeća
izbegavaju državnu regulativu
ZAGOVORNICI POSLOVNE ETIKE
Poslovnu etiku ne treba promovisati ne
samo zato što je etika dobra za poslovanje,
već zato što moral od nas zahteva da u svim
svojim postupcima usvojimo moralni stav, a
poslovanje nije nikakav izuzetak
Etički problemi mogu se iskoristiti za dobit
Dopustiti da budućnost našeg životnog
okruženja zavisi samo od spremnosti
potrošača da plate, može biti pogubno
PROTIVNICI POSLOVNE ETIKE
Smatraju da uvođenje etike u ekonomiju
predstavlja luksuz
Osnovni argument za takve stavove je da
preduzeća treba da osiguraju što veću dobit,
inače će biti istisnuta iz tržišne utakmice,
odnosno biće u kategoriji marginalnih
proizvođača, ekonomski slabijih.
PROTIVNICI POSLOVNE ETIKE
Glavni zagovornik takvog pristupa je Milton Friedman, koji smatra da preduzeća osim ekonomske odgovornosti za svoje preživljavanje na tržištu nemaju nikakve druge etičke zadatke.
Samo ljudi poseduju etiku, ne i preduzeća, ističe Friedman.
Ako neko radi posao koji smatra neetičnim, može ga jednostavno napustiti i raditi nešto drugo.
Socijalne reforme, blagostanje i slično nisu briga poslovnog sveta, već vlada
PROTIVNICI POSLOVNE ETIKE
Protivnici integrisanja etičkih pitanja u ekonomiju zasnivaju svoje argumente na sledećim činjenicama:
Preduzeće je primarno ekonomska institucija
Etika u ekonomiji stvara određene troškove društvenog angažovanja preduzeća
Etika može ugroziti marginalne – granične proizvođače i tako poremetiti ravnotežu konkurencije
Briga za društvo nije obveza ekonomije, već pojedinca
DIMENZIJE I OBLICI ISPOLJAVANJA
KORPORATIVNE POSLOVNE ETIKE
Poslovna etika ima svoje dve osnovne
dimenzije ispoljavanja i manifestovanja,a to
su:
kolektivna,grupna etika i
etika pojedinca.
KOLEKTIVNA ETIKA
Kolektivna etika uključuje etičke postupke u
poslovnim odlukama rukovodstva i
menadžmenta kompanija koje se odnose na
spoljašnje subjekte i okruženje,ali i etičke
onose unutar samih kompanija.
ETIKA POJEDINCA
Pojedinac koji ne poseduje elementarne
principe lične poslovne etike i ima deficit
ukupnih moralnih standarda,uvek je
spreman da izvrši prevaru,da stavi svoje
lične interese iznad kolektivnih, zakonskih,
iznad normi običajnog poslovnog morala i
ljudskog odnosa,da naruši poslovnu klimu i
atmosferu.
OPTIMISTIČKO GLEDIŠTE
Zasniva se na onim elementima savremenih društvenih procesa koji ukazuju na sve veću mogućnost usavršavanja čoveka i društva. Ima dve varijante:
1. Moral će uvek postojati s tim da će sve više jačati,i treba očekivati da se društveni i lični moral potpuno poklope i da će društvene sankcije postati nepotrebne, jer se očekuje da će unutrašnja sankcija, griža savesti ,odnosno pretnja njome,biti dovoljna da do prekršaja ne dođe.
2. Moral će izčeznuti jer će postati potpuno savršen,a čovek će i sa i bez morala raditi upravo ono što moral zahteva.
PESIMISTIČKO GLEDIŠTE
Ukazuje da će moral u budućnosti sve više slabiti pa će na kraju potpuno izčeznuti.
Dve varijante:
negativni činioci savremenog procesa će dovesti do vraćanja čoveka na životinju
sve veći razvoj tehnike dovešće do pune fukcionalizacije i racionalizacije čoveka,koji će biti savršeno programiran pa tu neće biti potreban moral jer će se čovek podvrgavati jedino tehničkoinstrumentalnim normama
GRANICA POSLOVNE ETIKE
Odrediti granicu poslovne etike predstavlja veliki izazov za svakog rukovodioca i menadžera, ali i za sve zaposlene.
Granice mogu biti u okviru:
zakonskih normi i pravila,
dobrih poslovnih odnosa i navika u ekonomskom i socijalnom prostoru
ličnih pozicija i situacija u odnosu na druge sa kojima se dolazi u poslovni ili ljudski kontakt.
TEORIJSKO-METODOLOŠKI PRISTUP
Postoje tri teorijsko-metodološka pristupa
etici:
A. Teorijski pristup - podrazumeva teorijsku
analizu,objašnjenje i razumevanje morala
B. Normativni - odnosi se na spoznaju normi
dobrog, pravičnog i ispravnog
C. Praktično-normativni - znači njihovu
aplikaciju u praksi
TEORIJSKO-METODOLOŠKI PRISTUP
Moguće je razlikovati i:
A. Sociološki pristup - koji insistira na
identifikovanju socijalne funkcije moralnosti
B. Filozofski - znači spoznaju suštine etike,
odnosno morala
C. Psihološki -pristup se bazira na socio-
psihološkim osnovama etike, odnosno
morala i moralnosti
TEORIJSKO-METODOLOŠKI PRISTUP
Mikroetika u svetu poslovanja je, u velikoj meri deo tradicionalne etike - priroda obećanja i drugih obaveza, namere, posledice i druge implikacije radnji pojedinaca, utemeljenost i priroda različitih, individualnih prava.
Makroetika obuhvata šira pitanja o pravdi, zakonitosti i prorodi društva, što će reći da je u vezi sa socijalnom i političkom filozofijom.
Poslovna etika se proučava u četiri nivoa:mikro,mezo,makro i međunarodnom.
METODOLOŠKE FAZE RAZVOJA
POSLOVNE ETIKE Prema Lowrence Kolbergu razvoj etike ima šest
faza i može se podeliti u tri nivoa moralnog zaključivanja.
PRVI NIVO: predkonvencionalni. Na predkonvencionalnom nivou pojedinac je zaokupljen sobom. Pojedincu su nametnuta eksterna pravila.
Prva faza: Postupci pojedinca prosuđuju se s aspekta pokoravanja i izbegavanja kazne.
Druga faza: Pojedinac je svestan potreba dugih,ali ga motiviše lični interes.
METODOLOŠKE FAZE RAZVOJA
POSLOVNE ETIKE
DRUGI NIVO: konvencionalni. Na
konvencionalnom nivou pojedinac je
sposoban sagledati situaciju s aspekta
(npr.porodica,nacija,stalež) drugih.
Treća faza: Pojedinac se nastoji uklopiti u
pravila grupe.
Četvrta faza: Pojedinac je zaokupljen
poretkom u društvu i njegovim pravilima.
METODOLOŠKE FAZE RAZVOJA
POSLOVNE ETIKE
TREĆI NIVO: postkonvencionalni. Na
postkonvencionalnom nivou, Zakoni i pravila
društva se dovode u pitanje i redefinišu u
odnosu na opšta moralna načela.
Peta faza: Pojedinac uvažava društvene
ugovore i uzajamne obaveze.
Šesta faza: Pojedinac zasniva postupke na
opštim etičkim načelima (pravednost,
jednakost, poštenje...) koja primenjuje na
sve pojedince i grupe.
METODE I TEHNIKE POSLOVNE
ETIKE
Metod etičkog rezonovanja
U poslovanju su praktično potrebne
smernice kako rezonovati etički.
Smernice pomažu menadžerima i
zaposlenima u sledećem:
a) Kako identifikovati prirodu etičkog problema
b) Kako se odlučiti za smer akcije koji je
najprimereniji u smislu dobijanja najboljih
etičkih rezultata.
METODE I TEHNIKE POSLOVNE
ETIKE Postoje tri metoda etičkog rezonovanja.To su:
Utilitaran metod - Kritičan faktor je poređenje dobitaka i gubitaka, što se jasno može videti u sledećoj dilemi:da li da preduzeće zatvori staru fabriku ili da pomeri proizvodnju u modernu fabriku koja se nalazi na drugom kraju zemlje?
Metod prava - To je kategorija po kojoj je određena grupa ovlašćena za neku akciju, odnosno za ponašanje na određen način.
Metod pravednosti - Pravda je zadovoljena kada su beneficije i odgovornosti ravnomerno raspoređeni prema nekom prihvaćenom pravilu.
METOD POSLOVNE ETIKE
Kod metoda naučne discipline poslovna etika razlikujemo tri dela:
logički deo (pravila i norme istinitog mišljenja),
naučno-teorijski ili epistemološki deo (osnovna naučno-teorijska saznanja i kategorijalno-pojmovni okvir od značaja za predmet istraživanja) i
metodsko-tehnički deo koji obuhvata metode (posmatranje, eksperiment, induktivno istraživanje uzroka, teorija dokazivanja i opovrgavanja), tehnike (instrumenti, tehnike postupka u istraživanju), kao i niz radnji na organizovanju i realizaciji istraživanja
ETIČKI KODEKS
Etički kodeksi predstavljaju izjave o normama i
uverenjima preduzeća, izražavaju očekivanja
menadžera o ponašanju i razmišljanju
zaposlenih.
Njihova namera je da podstaknu način
razmišljanja i modele odnosa koji će dovesti
do željenog ponašanja.
PREDNOSTI ETIČKIH KODEKSA
1. zaposleni počinju razmišljati o etičkim pitanjima pre nego što se sa njima susretnu u realnim poslovnim situacija,
2. omogućuje se zaposlenima da odbiju izvršavanje neetičkih aktivnosti,
3. definišu se granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja,
4. pomaže uvođenju zaposlenih u etičko ponašanje i njihovo podučavanje,
5. omogućuje menadžmentu preduzeća da jasno definiše šta smatra neetičkim ponašanjem.
KAKO UČVRSTITI ETIČKO
PONAŠANJE U PRAKSI?
Vođenje pomoću primera
Etički kodeksi treba da se odnose na konkretne probleme, i da osiguraju etičko ponašanje
Radno mesto etičkog poverenika – ima istražnu i savetodavnu ulogu, treba da bude nezavistan i sa iskustvom unutar kompanije
Etički odbor – u praksi su popularniji, više orijentisani na stvaranje politike nego rešavanje konkretnih prekršaja i žalbi.
Etički treninzi i etičke vruće linije
Podupiranje zviždača, odnosno kreiranje klime u kojoj neće biti potrebe za whistle blowingom
Zaposliti prave ljude
PROGRAMI ETIČKE OBUKE - teškoće
1. uverenje da je određena aktivnost u razumnim etičkim i pravnim granicama - da nije “stvarno”protivzakonita ili nemoralna,
2. uverenje da je aktivnost u najboljem interesu pojedinca ili korporacije i da se od pojedinca u neku ruku očekuje da je preduzme,
3. uverenje da je aktivnost sigurna jer neće biti otkrivena i obelodanjena u javnosti,
4. uverenje da će preduzeće oprostiti pojedincu koji preduzme tu aktivnost, čak ga i zaštiti, zato što radi u interesu preduzeća
PROGRAMI ETIČKE OBUKE –
strategije obrazovanja
Kreiranje otvorenih, integrativnih rasprava
Iznošenje većeg broja etičkih gledišta
Primena iskustvenog pristupa u kome se u diskusijama koriste slučajevi iz iskustva zaposlenih koja predstavljaju konflikt vrednosti i etičke dileme
Nastojanje da se ne iznose uvek slučajevi koji uključuju najteže izbore i visok nivo kognitivnog naprezanja.
HVALA NA PAŽNJI