Naslov izvornika Marie Louise Fischer FRAUENSTATION MARIE LOUISE FISCHER Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema IVAN BALA EVI Marie Louise Fischer RODILI TE ROMAN O SREI I BOLI ENA, O MORU STRAHA I OBILJU RADOSTI S njemakoga preveo ZVONIMIR SU I 1981 OTOKAR KER OVANI RIJEKA Kad je Susanne Overhoff osjetila prvi trud, nehotice je zadr ala dah. Meutim, nije se upla ila. Obuzeo ju je upravo bolan osjeaj sree. Napokon je i to do lo! Dugotrajnom e i ekivanju uskoro biti kraj. Susanne Overhoff spusti na krilo kaputi to ga je kakala za svoju bebu. Pogled joj s e zaustavi na kerki Evi, koja je potrbu ke le ala na kauu. - Evo!... - pozva je. Usta su joj bila suha. Nastojala je nai prave rijei. to je, majko? - djevojka podigne glavu i s ela ukloni pramen ute kose. - Evo, mislim da je do lo vrijeme ... Eva naglo sjedne. - Zar ve? - zapita prepla eno. Zaas je kleala kraj majke. Susanne Overhoff pogladi E vu po svijetloj kosi. - Pa zna da to ve danima oekujem. - Da, da - tiho ree Eva. - Ali kad do toga doe, ipak je drukije ... Susanne Overhoff se sagne i poljubi je u elo. - Poi u spavaonicu i donesi moj mali koveg. Obavijestit u oca. Kad je ve sjedila u kolima pored mu a, doktora medicine, profesora Paula Overhoffa, ponovo je osjetila trud. - Je li ti te ko? - upitao je, a da je nije pogledao. Gotovo je sam tjelesno osjea o njezine boli. Opet ga je obuzeo osjeaj te ke krivnje i muan strah koji su mu poslj ednjih mjeseci ivot pretvarali u pakao. - Ne, nije mi te ko - brzo, gotovo prebrzo uzvrati Susanne. - Ne boj se! - usiljeno ree.profesor Over-hoff. - Ne bojim se. Tako je naglo krenuo da je automobil zastenjao, a zatim su te ka kola kliznula po tihoj ulici predgraa. - ini mi se da sam ne to zaboravila - rekla je slo iv i ruke na izboenom trbuhu kao da ga brani. - Nije va no! Nabavit u sve to ti bude potrebno. - Ne mislim to ... - Govorila je vrlo polako kako bi se to jasnije izrazila. - R adi se o Evi. Jo je vrlo mlada pa sve to ne mo e razumjeti. Morala sam joj razlo iti. .. Barem sam morala poku ati... - Susanno, ne brini se toliko! - smirivao ju je i nastojao govoriti ravnodu no, a li mu je glas zbog tjeskobe zvuao izrazito uzbueno. - Sutra e te posjetiti na klini ci, pa e joj tada moi ispriati sve to ti je na srcu. Ve je htjela rei: Nadam se - ali se predomisli. - Da, naravno. Ima pravo. Za desetak minuta stigli su do ginekolo ke klinike gdje je profesor Overhoff bio ef . Kad se opet javio trud, Susanne Overhoff je le ala u najljep oj sobi profesorova pri vatnog odjela, koja je ve tjednima bila rezervirana za nju. Glavna sestra Helga joj je pomagala pri svlaenju. Zatim je stala uz njezin krevet i nasmije eno je bodrila. Svje e lice sestre Helge zrailo je pouzdanjem. - ini se, gospoo profesor, da e to biti vrlo vrijedan sini - hrabrila je rodilju. Susanne Overhoff nijemo kimne, a oi joj neobino zasja e. Mlada sestra Iilo pomno je stavljala Susanni-nu haljinu i krzneni ogrta na vje alic e spremajui ih u ormar. Iz kupaonice se uo ubor vode. Profesor Overhoff je prao ruk e. U ao je u sobu i nemarno bacio runik na pod. Lilo une i podigne runik, a zatim prof

esoru pridr i bijeli ogrta. - Molim vas, sestro, odmah obavijestite doktora Schumanna - ree rofesor. Sestra Lilo otri iz sobe. Susanne Overhoff se pridigne na jastuku. - Paul! - moleivo zazove. Pristupio je krevetu i nastojao se smije iti, no njegov je smije ak izgledao poput g rimase. - to eli ? - Paul... zar ne bi mogao sam izvr iti carski rez? Pa ti zna ... Ni u koga nemam t oliko povjerenja kao u tebe. - Susanno, nije obiaj da lijenik pri porodu poma e svojoj eni, a kamoli da je operir a. - To i ja znam! Ali, uini iznimku! Molim te! Paul sjedne do nje na rub kreveta. - Ne bih mogao. ak i kad bih htio. - Ispru io je desnu ruku koja je drhtala. Odmah se pokajala zbog toga to ga je prisilila da prizna svoju slabost. - Oprosti! - pro ape Susanne. Glavna sestra Helga, nijemi svjedok toga prizora, poku a spasiti situaciju: - Doktor Schumann je zaista sjajan lijenik. Jedan od najboljih koje poznajem. Overhoff pomiluje eninu ruku. - Eto, sad si ula! - Oprostite, gospodine profesore - stane se ispriavati glavna sestra. - Naravno da nisam htjela rei da... - Sve je u redu! Dajte mi stetoskop! Pru ila mu je slu alicu. Lijevom je rukom pipao Susannino bilo, a onda se sagnuo nad njezin trbuh da bi slu ao kucaje srca svoga djeteta. Gospoa Astrid Schumann imala je te veeri goste. U otvorenom je kaminu ivo plamsala vatra, a u srebrnim svijenjacima gorjele su medeno- ute svijee. Doktor Rainer Schumann promatrao je svoju enu. Stajala je meu gostima, vitka i pri vlana, odjevena u safirnomodru veernju haljinu od meke svile. Vidio je svjetlucanj e njenih tamnopla-vih oiju i crvenkasta svjetla to ih je plamen iz kamina arobno ba cao na njenu kratko o i anu kestanjastu kosu. Zamijetio je da joj se mu karci dive i.. . patio. Znao je da nema razloga da bude ljubomoran. Astridino je srce bilo hladno, hladn o poput njezine mlijenobijele puti. Meutim, bio je vrsto uvjeren da ga voli. Istina , na svoj hladan i suzdr -ljiv nain. Njegova je nesrea bila u tome to mu ta ljubav ni je bila dovoljna, zato je postajao nesiguran, a esto i bijesan. Doktor Schumann se trgnuo osjetiv i da mu se netko pribli ava. Hitro izvadi iz usta lulu i gurne je u d ep dobro skrojenoga tamnog odijela. Okrene se i ugleda Kirsten , svoju mladu urjaki-nju. U tamnosmeim oima, zbog kojih su mu sestre ginekolo ke klinike dale nadimak bernar-dinac, javi se radost. - Ne ljuti se to ti smetam - ree Kirsten. -Vjerojatno u ovom trenutku i nisi rasp olo en za struan razgovor ... - Zar te jo uvijek mui ona ista mala briga? Kirstenine oi potamnje e. - Dobro zna da elim ... da Hugo i ja elimo dijete... - Ve sam ti prije godinu dana predlo io da doe u moju ordinaciju. Ako ti je neugodno , poi profesoru Overhoffu ... Siguran sam da e ti pomoi. - Mo da - skanjivajui se odvrati Kirsten. -Samo ... to sam uvjerena da sam sasvim z drava i normalna ena. I s Hugom je sve u redu. Zapravo bi i bez lijenike pomoi moral o biti mogue da... U tom je asu zazvonio telefon. Pozvali su doktora Schumanna. - Molim te, oprosti! - Dodirnuo je Kirsteninu podlakticu i hitro krenuo u radnu sobu, te uzeo slu alicu. Nekoliko sekundi je slu ao. - Smjesta dolazim! - ree i odlo i slu alicu. Trenutak je stajao uz pisai stol premi ljajui da li da se javi Astrid. Mo da e je to sm tati? No, prije nego to se odluio, Astrid je neujno u la u sobu. - Mora li otii? - zapita suzdr ano. - Na alost, da. Bude li sve bilo u redu, vratit u se za jedan sat. - Radi li se o Susanni Overhoff? - Da. - inilo mu se da su se njezine usnice stanjile. - Astrid, zaista moram ... - Nije potrebno da mi obja njava . Idi! - Glas joj je zvuao razdra eno, upravo neprija

teljski, to ga je zbunilo. - Ali, Astrid - bespomono je zamuckivao. Htio ju je poljubiti, ali se ona tako b rzo okrenula da je usnama samo dotaknuo njenu kosu. askom je nepomino stajao, a ta da je duboko udahnuo, uspravio se i energinim koracima iza ao. Ni on ni Astrid nisu primijetili da je u sobu u la Kirsten. - Cuj! - prigovori Kirsten - ipak ne bi smjela s Rainerom tako postupati. Astrid se polako okrene prema sestri. - Ti to ionako ne mo e shvatiti! - Znam da te Rainer voli i... - naas zastane. - Zar se uope smije na njega ljutiti zbog toga to su ga pozvali na kliniku? Konano, on je lijenik. S tim si morala rauna ti kad si se za njega udavala! - Zna li zbog koga ide tamo? Kirsten je u nedoumici pogleda. - Pa, zbog neke ene koja raa. - Zbog Susanne Overhoff! - Pa to? - Ona oekuje tree dijete ... - Sretnica! - Da si malo pametnija, ne bi tako govorila. - Ne razumijem ... Astrid nervoznom kretnjom uzme cigaretu iz male kositrene kutije na pisaem stolu, stavi je u usta, pripali i nekoliko puta duboko uvue dim prije no to je nastavila . - Ako te to zaista zanima, objasnit u ti... - Molim ... - Susanne Overhoff ima esnaestogodi nju ker. Jedini sin joj je smrtno nastradao pr ije tri godine... - Stra no! - Slu aj dalje! - Astrid opet duboko uvue dim. - Djeca su do la na svijet carskim re zom ... Susanne ima usku zdjelicu, razumije li? 10 - Da, ali... - Svaki e ti lijenik potvrditi da trei carski rez mo e biti opasan za ivot majke slab e konstitucije. - Ali... Pa to profesor mora znati! A i Rainer! - Dakako, oni to znaju. I ba zato to znaju, a ipak je nisu sprijeili, oni su... bar u mojim oima ... zloinci. - Astrid! - zaprepa teno uzvikne Kirsten. - Oprosti! Mislila sam da eli uti istinu! -Astrid u pepeljari zgnjei cigaretu. - Pa kako bi to Rainer mogao sprijeiti? Budi pametna! Ta on nije ni ef ni o tac tog djeteta! A to na to ka e gospoa Overhoff? Zna li kakva joj opasnost prijeti? - Naravno da zna. Ona je ena lijenika, i to ginekologa! - Kad je tako, mogla je zamoliti svog supruga... - Ali ona je to sama htjela! - ogoreno e Astrid. - Iskrena je vjernica, a osim to ga ... utuvila je sebi u glavu da svome mu u mora roditi sina. Kirsten je nekoliko asaka utjela, a zatim e: - Astrid, ne ljuti se na mene, ali mislim da to mogu razumjeti. - Da, jer vidi vrijednost ene samo u tome mo e li imati djece ... da li eli ili ne e li da ih donese na svijet. Zar ne shvaa da je to ludost? ena je ipak bie, njen ivot i ma vrijednost i znaenje koje je sasvim neovisno od toga pitanja ... - Mo da! - ree Kirsten neuvjerljivo. - Misli li da te Hugo ne voli zato to nemate djece? - Vi e bi me volio kad bih mu mogla roditi dijete. 11 - Jesi li sasvim sigurna? Ostavi ga. Nije prava ljubav kad on u tebi vidi samo stroj za raanje koji... - Ne, Astrid, ne! To nije tako! - Kirsten je neoekivano energino presijee. - On me voli, ali bi htio imati obitelj... Svaki bi mu karac htio imati obitelj, sinove , keri! - trenutak zastane. -Ispunila bih mu tu elju kad bih mogla! ak i kad bi i m oj ivot bio u opasnosti! - Pa ti si luda! - s gaenjem uzvrati Astrid i krene prema vratima.

Kirsten potri za njom. - Zar ti zaista misli da gospoa Overhoff mora umrijeti? - To nisam tvrdila, samo sam rekla da trei carski rez mo e za nju biti vrlo opasan , ak i za njen ivot. - Ali, onda ... - To ni ta ne mijenja. Pa, ako se i izvue ... to joj od srca elim ... taj e porod bit i zloinaka i stra na ludost! , I doktor Rainer Schumann je zabrinuto mislio na operaciju koja ga eka. Ipak je on na to gledao sasvim drukije. Ni trenutak se nije dvoumio da li je pametno to je S usanne Overhoff htjela roditi tree dijete ili da profesor mo da nije smio dopustiti da doe do toga. Za njega je Susanne Overhoff bila rodilja kojoj je potrebna njeg ova pomo. Bila je pacijentica poput svake druge, samo to je njen sluaj bio osobito slo en. On je ionako imao uvijek posla s te kim sluajevima jer je kod nekompliciranih poroda bila dovoljna pomo babica. Duboko je disao. Oko njega se irio miris klinike, poznati miris ljudskih ispariva nja, o trih de12 zinfekcijskih sredstava i la tila za podove. Ginekolo ka je klinika bila svijet koje mu je pripadao i u kome se ugodno osjeao. U svojoj ordinaciji na prvom katu skine kaput, opere ruke i navue bijeli ogrta. Ka d je projurio mimo ajne kuhinje na profesorovu privatnom odjelu, iz kuhinje izae g lavna sestra Helga. - Dobar veer, gospodine primarijuse! Vi ste zaista brzi! - Zar ste to drugo od mene oekivali? - odgovori, a ne mogav i se oduprijeti napasti , malko je u tine za vrsti, obli obraz. Helga mu nije zamjerila. - Gospodin profesor vas ve eka - ree pratei ga hodnikom. - Kakvo je stanje? - Hvataju je trudovi svakih trideset minuta. - Vrlo dobro. Neka se sve spremi za operaciju. to prije budemo gotovi, to bolje. Tko je u nonoj slu bi? - Doktor Bley. - Pozovite ga. Pogledajte je li doktor Gerber kod kue. Potreban mi je on i anest etiar. Bude li trebalo, obojicu pozovite preko radija. - Bit e kako elite. - Znam, Helgo, da se u vas mogu pouzdati. Doktor Schumann zastane pred sobom u kojoj je le ala gospoa Overhoff. - Sestro, molim vas javite mi im sve bude spremno. - Svakako, gospodine doktore. Pokuca na vrata. Ne dobiv i odgovor, pritisne kvaku i ue. Susanne Overhoff ga pogle da neobino velikim sjajnim oima. Profesor je bio nagnut nad njezinim trbuhom i slu a o kucaje edinjeg srca. 13 Doktor Schumann pristupi rodilji i prijazno je pozdravi: - Dobar veer, gospoo profesor! Drago mi je to ste ve kod nas. - I meni - odvrati Susanne i hrabro se nasmije i. Profesor Overhoff se uspravi. Njegovo je lice bilo tako izoblieno od brige i stra ha da se doktor Schumann prepla io. Profesor pru i kolegi stetoskop i zabrinuto ree: - Dobro je to ste ve ovdje. - Zar ne to nije u redu? - uznemireno upita Susanne Overhoff. Profesor nije odgovorio. Stajao je kraj prozora. Ramena su mu podrhtavala. - Gospoo profesor, ne smijete se uzrujavati - ree doktor Schumann. - Budui su oevi poglavlje za sebe. Na e babice obiavaju rei: Lak e je voditi za redom tri te ka poroda n go hrabriti uzbuenog oca. Susanne Overhoff se s mukom tiho nasmije, ali joj je glas treperio. Primarijus sjedne na rub kreveta, opipa joj bilo i nadvije se nad njezin trbuh d a poslu a ku-caje edinjeg srca. Pa ljivo ih je brojio. 94 u minuti! To je premalo! No rmalno bi bilo 120 do 140. Da bi provjerio ponovi pretragu, ali je nalaz bio ist i. Kad se uspravio, niim nije odavao zabrinutost.

Zatim je izvana pregledavao trbuh. Bridom desne ruke ustanovio je da maternica d opire ak do rebranog luka. Na jednoj je strani trbu ne sti-jenke dlanom na ao djeja lea , a drugom je rukom na suprotnoj strani enina trbu nog zida napipao djeje ruice i no ic e. Tada je s etiri prsta desne ruke pritisnuo na donji kraj trbuha. Pipao je sve dublje, istina oprezno, da rodilju ne bi boljelo. Tada je pod prstima osj etio vrst, okrugao oblik djeje glave koja je stajala upravo na ulazu u malu zdjeli cu. U sobu ue sestra Helga. - Gospodine primarijuse, u operacijskoj dvorani je sve spremno - najavila je, a inilo se kao da joj ponestaje daha. - Doktor Gerber je bio kod kue, ali nisam usp jela pronai doktora Leopolda, anestetiara... Ipak, vjerujem da e ga obavijestiti i da e uskoro biti ovdje. - Donesite bocu s kisikom! - mirno ree doktor Schumann. - I po aljite sestru koja e pomoi da pacijentici povisimo zdjelicu. - Zar ne to nije u redu? - upla eno zapita Susanne Overhoff. - Nema razloga da se uznemiravate - umirujui odgovori doktor Schumann. - Kucaji e dinjeg srca su ne to sporiji. - Zar su prespori? To znai... Profesor Overhoff okrene se od prozora i pristupi krevetu. - Molim te - zaklinjui ree - molim te, draga... - Zar si znao? Paul, na e dijete ne smije umrijeti, uje li? Mora ga spasiti, inae ... - Ponovo su je uhvatili trudovi pa je samo s mukom mogla nastaviti: - Inae je sv e bilo uzalud. - Dijete e ivjeti - odluno izjavi doktor Schumann. - To vam obeavam. Gospoa Overhoff grevito pritisne ruke na grudi. - A koliko sam se molila! - ree gotovo apatom. - Koliko sam se molila?! - Za sve sam kriv ja! - Profesorovo je elo oblio ledeni znoj. - Nisam to smio do pustiti. To je bilo ... neodgovorno! 14 15 MtlLk - Ali to smo oboje eljeli, zar ne? Oboje, Paul... Zar si zaboravio? - i Susanne od uzbuenja zajeca. - Molim vas, gospoo ... Gospodine profesore! Molim vas! - ree doktor Schumann. Svako uzbuenje mo e koditi djetetu. Gospoo profesor, morate se opustiti... Morate sa svim duboko i polako disati. Trbuhom. Kako ste uili na gimnastici... Da, tako je dobro! Sestra Helga ue u sobu. Donijela je bocu s kisikom i masku za lice. Iza nje su do l e dvije mlade sestre koje su na znak to ga je dao doktor Schumann povisile donji dio tijela Susanne Over-hoff. Na usta i nos gospoe Overhoff doktor Schumann stavi masku prikljuenu na bocu s kis ikom: - Mislite samo na svoje djete ce! Potreban mu je zrak! - Do ao je doktor Leopold - pri apne glavna sestra Helga. - Oti ao je u prostoriju za pranje. Doktor Schumann kimne. Ponovo se sagnuo nad rodiljin trbuh pa ljivo slu ajui kucaje ed i-njeg srca. Uspraviv i se ugleda kako ga profesor Overhoff upitno promatra. On nijemo odmahne glavom, zatim ree: - Ve je znatno bolje ... Draga gospoo, samo i dalje duboko di ite. Za svaki sl uaj obavijestit u gospou doktor Holger, kako bi dijete bilo odmah povjereno njezinu strunom nadzoru. Va e suprug ostati uz vas. Po ao je prema vratima, posebno zadovoljan to ga profesor Overhoff nije slijedio. Kucaji edinjeg srca jo su se vi e usporili; njihov je ritam povremeno bio ak i poremee n postajui sve nepravilniji. ivot djeteta Susanne Overhoff bio je u krajnjoj opasnos ti. Desetak minuta nakon toga le ala je Susanne Overhoff na operacijskom stolu pod vrl o jakim svjetlom svjetiljaka sa stropa. Nije ju smetalo to je mu nije otpratio u operacijsku dvoranu. inilo joj se kao da j

e iznenada nestao iz sredi ta njezina ivota. Trudila se da to dublje di e. Sve njezine osjeaje i misli zaokupila je arka elja da sauva ivot jo neroenog djeteta. Nije se trgla ni kad joj je anestetiar doktor Leopold dao prvu injekciju. Po mica nju usnica se moglo zakljuiti da se tiho moli. Doktor Leopold uveo je uglu za infuziju u venu njene desne ruke. Igla je gumenom cijevi bila spojena sa staklenom posudom obje enom na visokom stalku, a u posudi je bila otopina koja nadomje ta krv i kojoj je doktor Leopold svaki as mogao dodati sredstvo za intravenoznu narkozu. No, jo je bilo vremena. Bolesnici je tek u zadnji as trebalo dati narkozu da bi se to bolje za titilo dijete. Posljednje to je Susanne Overhoff vidjela bila su tri lijenika koji su poput triju prikaza zakukuljenih u zelene ogrtae i maske ulazili u operacijsku dvoranu. Osje tila je kako joj trbuh ma u tekuinom koja ju je malo peckala. Pomno su je prekrili velikim sterilnim ubrusima. Vidjela je samo zeleni strop. Odjednom je spopade ne opisiv strah. Zatim nestade straha te osjeti blagi umor koji joj je koio cijelo tijelo. Sklopil a je oi i nakon nekoliko sekundi zaspala. flp 16 2 - Rodili te 17 mmDoktor Leopold otvori pacijentici usta. Larin-goskopom lako pronae ulaz u du nik i kroz ola-bavljele glasnice oprezno progura trahealni kateter, a zatim ga pomou na puhnutoga gumenog balona tako pritisne uza stijenku du nika da se kateter nije mog ao ni pomicati ni iskliznuti. Drugi kraj katetera spojio je preko ventila s cije vi koja je iz aparata za narkozu dovodila plin. - Mo ete poeti - najavi anestetiar. Doktor Schumann je spremno ekao. Ne skidajui pogleda s pacijentice ispru i desnu ruk u. Selma, pouzdana starija instrumentarka, pru i mu kirur ki no . Istog je asa Edith, mlaa instrumentarka, sa zelenog sterilnog ubrusa koji je prekr ivao stol s instrumentima, uzela pincetu i doda je doktoru Gerberu. Doktor Schumann sigurnom rukom prereze ko u, a doktor Blev odmah namjesti kuke. Za tim doktor Schumann drugim rezom razreze masno tkivo. Prvi asistent, doktor Gerber, pa ljivo je promatrao svaku operaterovu kretnju, iak o je unaprijed znao to e ovaj uiniti i gdje sam mora zahvatiti. Doktorica Irene Hol ger stajala je dva koraka podalje od operacijskog stola da ne bi kolegama smetal a pri poslu. Da bi bolje mogla pratiti operaciju, podigla se na no ne prste. Doktor Schumann ravnim dugim rezom prereze mi ie. Doktor Bley nanovo namjesti kuke, a kirurg presijee trbu nu opnu. Instrumentarka je dodavala tople i vla ne sterilne ubruse od gaze kojima su doktor Schumann i doktor Gerber pokrivali crijeva koja su navirala iz trbu ne upljine. Sestra Selma preuzme od operatera pincetu i no pru iv i mu jo finiji no i. Doktor Schumann uini mali popreni rez preko donjeg dijela maternice, zatim prstom oprezno pone iriti rez. Desnom je rukom pa ljivo za ao u otvor, a lijevom nastojao da sa stra nje s trane pridr ava gornji dio maternice. Budui da porod nije dugo trajao, ubrzo mu je po lo za rukom da glavu djeteta izvue iz ulaza u malu zdjelicu. Doktor Gerber mu je pomagao. On je lako pritiskao odozgo gornji kraj maternice. Dijete je zaas bilo vani. Pupkovina je bila dva puta omotana oko djejeg vrata pulsirajui vrlo slabo. Anestetiar nehotice pogleda na veliki zidni sat. etiri lijenika i dvije sestre napo rno su se tri i pol minute borili za ivot majke i djeteta. Doktor Schumann na dva mjesta hvataljkama stisne pupanu vrpcu, a onda je prereze. Dijete nije plakalo, ve je na njegovoj ruci le alo sasvim mlohavo, be ivotno, kao da se zagu ilo. Tada ga preuzme babica, omota ga u topli ubrus i preda doktorici Hol ger. Lijenica odnese dijete u susjednu prostoriju, a za njom poe i babica. Doktor Schumann se prignuo nad otvorenim trbuhom Susanne Overhoff i vrlo oprezno lju tio posteljicu. - Krvni tlak 110 - javi anestetiar. - Krvotok i disanje su uredni. Doktor Schumann je ve izlju tio posteljicu kad iznenada iz jedne kao prst debele kr vne ive ikne krv u trbu nu upljinu.

- Hvataljku! - povie doktor Schumann. Prstima je pipao po rani, a po elu mu je izbio hladan znoj. Svima koji su bili u operacijskoj dvorani od u asa zastane dah. Doktor Schumann ubrzo pronae ilu te je hvataljkom stisne. Krvarenje je prestalo. Rodiljin je puls bio vrlo slab. Anestetiar je ve davao transfuziju konzervirane kr vi koju je iz 18 19 ALk dao ispitati u laboratoriju da bude pri ruci streba. Sestra Selma je pru ila dokto ru mannu savijenu iglu, da bi sa io mi ie maternice. Preko prvog je ava napravio drugi pri emu je posuvratio jedan dio tkiva. Doktor Gerber izvadi iz trbu ne upljine ubruse od gaze to su ih stavili radi grijanj a crijeva. Doktor Schumann je ivao trbu nu opnu. Kroz masku na ustima, koja mu je s talno smetala, duboko je udahnuo. - Bilo i tlak su gotovo normalni - obavijestio je anestetiar Leopold. Najgore je pro lo. Susanne Overhoff je bila spa ena. Ali, to je s njezinim djetetom z bog kojeg je svjesno i dobrovoljno stavila na kocku svoj ivot? Doktorica Holger je polegla novoroene na stoli za povijanje. Le alo je sasvim mlitavo i zatvorenih oiju, sitno, modro i jadno. inilo se da je mrtvo, ali je srce ipak k ucalo, iako vrlo slabo i zastra ujue sporo. Lijenica je uzela tanki i sterilni gumeni kateter da bi njime usisala gustu sluz iz usta i drijela te proistila nosnu upljinu. Zatim joj babica pru i cijev za intubac iju, koja je na kraju bila rasvijetljena, a doktorica Holger je uvede preko grkl jana u du nik. Babica cijev spoji sa spravom u kojoj je bio kisik. Lijenica namjest i spravu da bi dijete dobivalo kisik pomou velikoga gumenog balona koji je lijenic a stiskala u ritmu djejeg disanja. - Hoemo li ga spasiti? - sumnjiavo upita babica. - Moramo - kratko odgovori doktorica Holger. Babici je prepustila stiskanje bal ona s kisikom, a u trcaljku je uvukla sredstvo za poticanje disanja. Djetetu je dala injekc iju. Opet je preuzela balon s kisikom. Obje ene napeto su promatrale novoroene koje nije pokazivalo nikakve promjene. - Mali moj, ti ve sva ta izvodi - ree babica. - Najprije se gu i pupanom vrpcom, a za ... - naas je prestala govoriti. - Pogledajte, gospoo doktor! Boja se mijenja! Ljubiastomodra boja ko e zaista je polako, iako jedva zamjetljivo, postajala ru iastom . Nakon dvadesetak minuta konano je dijete prvi put udahnulo, zatim je prestalo d isati, pa opet poelo na mahove hvatati zrak. - Pa ti si hrabar momi! - ree babica. -Samo nemoj prestati! Nastavi! Isplati se, v jeruj mi! Pred tobom je jo itav ivot! To tepanje, koje dijete nije moglo razumjeti, kao da je ipak imalo arobno djelova nje! Dijete zine i kriknu. To je bio njegov prvi krik. Babica i lijenica se veselo osmjehnu e. Djeja su se plua ra irila, pa je dijete moglo d isati. Prvi krik novoroeneta doprlo je do operacijske dvorane. Doktor Schumann je upravo sa io mi ie spremajui se da kvaicama stisne ko u. I on i svi drugi u dvorani nehotice po igo e glave. - Bolesnica je bez pulsa! - zapla eno povikne anestetiar. Svi su se na trenutak uk oili od jeze. Doktor Schumann naglo strgne s usta masku i povie: - isti kisik! Dlanom je poeo ritmiki masirati srce. Doktor Leopold je ukljuio ventil te je bolesn ica umjetno disala isti kisik. U operacijskoj je dvorani nastala ti ina. 20 21 - Nema pulsa! - ponovo uzvikne anesteti-ar. Doktor Schumann uzme iglu za punkcije i duboko je zarine u bolesniine grudi. Pogo di srce. U tom trenutku pi tei navre zrak iz igle, a na njezinom se kraju stvori ma

li mjehuri krvavocrvene pjene. Doktor Schumann izvue iglu i nastavi masiranjem src a. Uporno je masirao, iako je bio svjestan da je sve uzalud. Susanne Overhoff je bila mrtva. Kad je doktorica Holger desetak minuta nakon toga do la u operacijsku dvoranu javi ti da je dijete spa eno, znala je da se dogodilo ne to neobino, jer bi inae operacija ve bila zavr ena. Pristupila je bli e, vidjela vo tano lice mrtve ene i pogledala doktor a Schumanna. Njihovi se pogledi susreto e. - Zrana embolija? - upita lijenica. Doktor Schumann kimne. Nije mogao izustiti ni rijei. - A to je s profesorom? - pitala je dalje. - Da li zna? Nitko joj nije odgovorio. I doktor Gerber je takoer skinuo nepotreban za titni povoj preko usta. Nakon du e sta nke ree: - Molim vas, kolegice, govorite vi s njim. Gospoa doktor Holger u nedoumici pogl eda svu trojicu lijenika, krupnoga, pleatog Rainera Schumanna, vitkoga, intelektualnog Ericha Ger-bera i mladoga, jo neiskusnoga Giinthera Bleya. Bili su to vrsti, samo svjesni mu karci, pa ipak nijedan od njih nije imao hrabrosti da efu ka e istinu. Tu su zadau svalili na nju, na enu. A za to bi je ba ona morala izvr iti? Ve je htjela izu titi 22 da je ne prihvaa, ali se predomisli. Uvidjela je da su mu karci iscrpli sve svoje s nage. - Dobro - odgovori - uinit u. Doktor Schumann se okrene, napusti operacijsku dvoranu i ue u prostoriju za pranj e. Doktor Gerber poe za njim. Jedna im je sestra pomogla da skinu ogrtae i kapice te otvorila slavine. - Ti uope ne snosi nikakvu krivicu - govorio je doktor Gerber dok su stojei jedan uz drugoga prali ruke. - Gospoa Overhoff nije smjela ponovo roditi... Ona je i kod prva dva carska reza imala komplikacije! Bilo bi pravo udo da je i sada sve d obro pro lo. - Mnogi ljudi vjeruju u uda - odgovori doktor Schumann dok se prao u tekuoj vodi. - Ne bih se udio - mrzovoljno nastavi doktor Gerber - kad bi ne to takvo inili laic i. Ali ginekolog! - Oprezno se ogledao iza sebe. Podalje od njih sestra je bila zauzeta skidanjem ogrtaa doktoru Leopoldu i doktoru Bleyu. - Stari je zaista post upio vrlo lakoumno! Gospoa Overhoff je morala biti sterilizirana nakon drugoga po roda. - To bi se protivilo uvjerenju profesora Over-hoffa - umorno uzvrati doktor Sch umann. - to to ujem?! Susanne Overhoff ne bi uope mogla roditi na normalan nain. Ona ima p reusku zdjelicu, pa joj ni dragi Bog ne bi pomogao! Da nije bilo lijenike pomoi, um rla bi ve kod prvoga poroda. Zna li ti to je znaila ova trea trudnoa? Izazov sudbine, dragi moj! - Otresao je mokre ruke. - Doi u moju jazbinu. Popit emo a icu konjaka. To nam je sada zaista potrebno. Doktor Schumann je te ko prihvatio poziv. Znao je da e doktor Gerber ponovo iskoris titi priliku da iznese svoje teorije, oprene pojmovima profesora Overhoffa, a i n jegovim shvaanji23 L ma o du nosti i zadai ginekologa. Osim toga, bio je svjestan da bi nakon pro ivjelog uzbuenja bio slab sugovornik u diskusiji. Jo se vi e bojao razgovora sa svojom enom. Bacio je pogled na zidni sat. Kad bi se j o neko vrijeme zadr ao na klinici, mogao bi se nadati da e Astrid ve spavati kad doe k ui. - Dobro - ree. - Idem s tobom. Profesor Overhoff je sjedio za pisaim stolom kad je doktorica Holger u bijelom og rtau, jednostavno zae ljane plave kose u la u njegovu radnu sobu. Kad ju je ugledao, t ako se naglo uspravio da je s pisaeg stola pala te ka pepeljara, a po perzijskom se sagu rasu e pepeo i opu ci. - Je li... gotovo? - upita.

- Da - suzdr ano odgovori Irene Holger. -Gospodine profesore, dobili ste zdravog sinia. - Je li porod bio vrlo te ak? - Va a supruga nije pri tom ni ta osjeala. - Kako joj je? Kako joj je sada? - Dobro. Molim vas, gospodine profesore, sjednite! Irene Holger prie profesoru Overhoffu i nje no ga prisili da opet sjedne u naslonja. - Va oj je supruzi dobro - ponovila je. - Ona vi e nema bolova, ni straha ... Bog ju je uzeo k sebi. Profesor Overhoff sjedio je sasvim ukoeno. Osjeala je kako su se njegovi mi ii zgrili. Otvorio je usta, ali je vrisak njegovog srca bio nijem. Doktorica Holger nastavi: - Umrla je u asu kad je postigla svoj cilj... Upravo kad je njezin sini prvi put k riknuo. Sretno je ivjela i zadovoljno umrla. To je vi e no to se mo e rei za veinu ljud . 24 Glasom koji je zvuao neobino strano i nejasno, kao da mu je te ko izgovarati rijei, O verhoff ree: - Molim vas, izaite! Ostavite me samog! - Gospodine profesore ... - jo jednom je poku ala, ali nije uspjela dovr iti reenic u. - Izaite! - zastenjao je. - Izaite! Doktorica Holger je iza la iz profesorove radne sobe bez rijei, stisnutih usana. Is tom kad je stajala u dugom, slabo osvijetljenom hodniku, osjetila je da bi i nje zini ivci mogli zatajiti. Uspravi se i odluno krene prema sobi za dojenad. 25 2. Doktor Schumann se vratio kui tek nou u dva sata. Bilo mu je lak e kad je ustanovio da je cijela kua u tami. Priredba je, dakle, zavr ila. Kuna je vrata otvorio to je mo gao ti e, ogrta objesio u garderobi pa se na vr cima prstiju popeo uza stube. Nije bi o sasvim siguran na nogama jer je s kolegom Gerberom ispraznio bocu konjaka. Meut im, alkohol nije smirio njegove uzburkane misli. Po ao je u kupaonicu. Vidio je da su vrata Astridine spavaonice od krinuta, stoga ih je nastojao neujno zatvoriti. Meutim, Astrid ga je ula. - Rainer! - dozvala je. Glas joj je zvuao sasvim budno. Htio-ne htio morao je ui. Astrid je zapalila svjetlo na nonom ormariu. Zavodniki lijepa, le ala je na bijelim j astucima. Dekolte nje nomodre none ko ulje bio je otvoren, vitke i lijepe ruke bile s u gole a kosa malko razbaru ena. - Kasno dolazi - rekla je hladno. - Da, znam ... - Rukom je pre ao preko ela. - Molim te, oprosti... - Pristupio je bli e njezinom krevetu. - Pio si - ustanovila je mirno. - Da. 26 - Zar je bilo povoda za slavlje? - Ne razumijem - rekao je u neprilici, iako je predobro shvatio. - Je li Susanne sretna? Ima li napokon sina koga je tako vrue eljela? - podruglji vo upita Astrid. Doktor Schumann se morao naka ljati. - Da, deka. - A to je sa Susannom? Nije odmah odgovorio. Meutim Astrid je sve shvatila. Naglo je sjela. Oi su joj plamtjele. - Ubojico! - viknula je. - Ti si ubojica! Primarijus Rainer Schumann stresao se kao da ga je udarila, a kad je progovorio, glas mu je zvuao hladno: - Astrid, nepravedna si prema meni. Sve sam uinio to sam mogao da joj spasim ivot. Vjeruj mi, nisam kriv. Nije vidjela kako je stisnuo ake, kako je zabio nokte u dlanove da bi se svladao.

Razbjesnjela se zbog njegove smirenosti to je za nju znaila ravnodu nost. - Okrutan si! - viknula je. - Prostaino! Ti i tvoj profesor... Obojica je imate na savjesti... To je zaista prevr ilo svaku mjeru. - Ne zna to govori . To je bila slobodna volja Susanne Overhoff... - Slobodna volja! - pakosno je uzviknula, ali je neprimjetno podrhtavanje njena glasa govorilo da e uskoro zaplakati. Doktor Schumann je gledao enu koju je od srca volio. Tako uzbuena bila je jo ljep a, pa je u tom asu po eli, a mo da i zato to je prvi put za njihova braka do lo do otvoreno g sukoba. 27 L - Astrid! - rekao je i pribli io se za korak njezinom krevetu. - Vjeruj mi da raz umijem tvoje uzbuenje ... Pa ja te volim. - Ljubav? to je ljubav? Svi isto hoete ... enu da vam raa djecu. Mi smo sredstvo za va e ciljeve! - Podigla je vitke, gole ruke, a u i je pokrila dlanovima. - To vi e ne mogu podnijeti! Zar nisi rekao: slobodna volja! Kao da ne znam kako je izgledal a ta slobodna volja! Jadna, jadna Susanne! Iz dana u dan, iz sata u sat je moral a na licu mu a itati samo jednu elju: Sina! Ne govori vi e. Skr io ju je taj tvoj glasov iti profesor, ta velika po tenjaina! Upravo kao to si i ti sa mnom poku ao. Od samoga poetka! - Astrid! - ree on suzdr avajui se. - Priznajem da sam na brak drukije zami ljao. Zar e zloin eljeti djecu? - Iznenada se nasmije i. - Ne moraju biti sinovi. Drage su mi i curice. - Prestani! - povikne Astrid. - Prestani! - Njezine su tamnoplave oi bile pune s uza. Dirljivom gestom prepu tenosti spustila je ruke. - Astrid! - zaklinjao ju je. - Vjeruj mi da te shvaam. Ti se boji ... - Da, bojim se. Strah me je. Ali nije samo to. Htjela bih biti slobodna, htjela bih ivjeti, htjela bih biti voljena ... samo radi sebe. - Astrid, pa ja tako i postupam. Zar to ne osjea ? - Sagne se do nje i nje no pomilu je hladnu, glatku put njezine ruke. Trgnula se. - Ne diraj me! - povie. - Ako me jo jednom dodirne , napustit u ovu kuu. Zauvijek! Kao da je tek sada primijetila da nije sasvim pokrivena te brzo navue na ramena m eki pokriva. Promjerio ju je pogledom. Bio je svjestan svoje snage. Bio je u isku enju da slomi njen otpor. Njeno se krhko tijelo ocrtavalo ispod svilenog po28 krivaca, a bilo je ukrueno i napeto, spremno da se dokraja brani. On je bio mu kara c, njen mu , s pravom da je posjeduje. Njihovi su se pogledi susreli. Razabrala je njegove namjere. - Odlazi! - prenera eno je viknula. - Odlazi! Mrzim te! Doktor Schumann duboko uzdahne. Tada se bez rijei okrene i napusti spavaonicu. Kad je odluno iza sebe zatvorio vrata, Astrid je jo uvijek sva prestra ena gledala z a njim. Nakon tri dana bio je sprovod Susanne Over-hoff. Zalobna je skupina stajala rame uz rame. Lijenici ginekolo ke klinike do li su u puno m broju, osim onih koji su bili u slu bi, a do le su i sestre, laborantice i babice. Anestetiar doktor Leo-pold stajao je pokraj mladog doktora Bleya, a korak iza nj ih bio je doktor Gerber, kome je u kutku usana titrao samodopadan smije ak. Doktor ica Irene Holger je irom otvorenih oiju vrsto stiskala usnice. Glavna sestra Helga je umjesto bolnike odjee imala crni ogrta i crnu kapu od perzijanera, a u ruci bije li rupi koji je esto pritis-kala na oi. Iza njenih irokih lea sklonila se mlada sestr Patrizia s odjela za dojenad. Na sprovod su do li i profesorovi kolege s medicinskog fakulteta, prijatelji sa st udija, predstavnici sveuili ta i grada, novinari, pacijentice, znati eljnici. Glas sveenika, mr avog, malog, ivahnog ovjeka, nije dopirao do zadnjih redova, pa da je i glasnije govorio. Profesor Overhoff je piljio u njega s izrazom napete sabranosti. Dodu e, vidio je promjene sve-

29 L enikova lica i micanje njegovih usnica, ali nije mogao uhvatiti smisao rijei koje su poput nemilosrdne bujice udarale o njegove u i. Tek tu i tamo su mu pojedini di jelovi reenica dopirali do svijesti: .. .pravi kr anski ivot... dobra, ista du a... n ea rtva ... bo ja ljubav ... Ali rijei za njega nisu imale smisla, inilo se da nemaju eze ni s njim ni sa sudbinom njegove ene. Profesor se nalazio u stanju tupe omaml jenosti. Ono to je osjeao nije bila tuga za umrlom enom. Bilo je to mnogo vi e. Njena ga je smrt pogodila kao te ka tjelesna i du evna ozljeda, kao golema rana od koje j e njegova osobnost iskrvarila. Vi e nije mogao plakati, a nije mogao ni moliti. Gl ava ga je boljela kao da je njome tresnuo o granitni zid. Nije shvaao kako se to dogodilo, kako je ba njega zadesila takva bol. Iako je bio lijenik a smrt mu je bila svakodnevno iskustvo, iako je znao kakvu opasnost za nj egovu enu znai trei porod, nije ni trenutak pomislio da bi se to upravo Susanni mog lo dogoditi. Bio je uvjeren da nju i njega ine neranjivim iva snaga njihove ljubav i, njihova vjera i molitve. No, ispustila ih je bo ja ruka u kojoj su se oboje osj eali sigurni i za tieni! A za to? Za to? U sjeanju profesora Overhoffa iskrsne slika mlade djevojke na koju ve dugo nije mi slio, pa je bio uvjeren da ju je zaboravio. Sad je odjednom pred sobom vidio Svb illu Kalthoff, tako jasno kao onda kad mu je do la u ordinaciju neposredno prije n ego to je dobio docenturu. Blijeda djevojka s devetnaest godina, ki iz dobre kue. B ila je u treem mjesecu trudnoe. Kad joj je to potvrdio, nije plakala. utjela je, a onda ipak progovorila: Gospodin e doktore, morate mi pomoi! inilo mu se da i sada uje 30 njen tihi i slabi glas. Morate! Tada je ispriala priu o silovanju. To dijete ne smije ugledati svijet! - molei je govorila. Moji roditelji... Ne ... To ne bih mogla pod nijeti. A kako je reagirao doktor Overhoff? Govorio joj je obine stvari: o uzvi enosti mate rinstva i da e sve sasvim drukije izgledati kad se dijete rodi, da e tada biti sret na, da e se roditelji pomiriti sa sudbinom i da e zavoljeti unue. Zar dijete takve zvijeri? - upala mu je u rije Svbille. Da, ba je tako rekla! Tono se sjea njenih rijei. Bio je dirnut, ali joj nije pomogao. Da li zato to je bilo zabr anjeno ili zato to se bojao za dobar glas pa nije htio rtvovati karijeru? Ili zais ta samo zbog toga jer to nije bilo u skladu s njegovom savje u? Kako ste nemilosrdni! -rekla je Svbille pri odlasku. To su bile zadnje rijei to ih j e od nje uo. Vi e je nikada nije vidio. Nakon nekoliko tjedana saznao je iz novina da je umrla. U obavijesti je pisalo: ... tragino preminula. Iz toga se nije moglo z akljuiti je li dospjela u ruke nekom nad-rilijeniku pa je zbog toga stradala ili j e poinila samoubojstvo. Roditelji su uspjeli zata kati aferu. Paula Overhoffa ta smrt nije dirnula. Smatrao je da sebi ni ta ne mo e prigovoriti j er je bio uvjeren da je ispravno postupio. Uvijek se dr ao vrstih smjernica: ivot im a odreeni smisao - raanje i rasploivanje, te bo je zapovijedi koje nauava kr anska vje Postupio je ispravno. No, mo da nije bilo mogue sve uiniti. Zar je to uope i bilo isp ravno? Kako ste nemilosrdni! Te su rijei tutnjile u u ima profesora Overhoffa, nadglasavale u pni-kov pogrebni govor, a bile su tako glasne da se upla io da e ih uti svi koji su pored njega stajali kraj otvorene rake njegove ene. 31 U paninom se strahu ogleda naokolo. Vidio je nebrojene oi koje su radoznalo, samil osno ili eljne senzacija bile uperene u njega. inilo mu se kao da svi ti ljudi zna ju za njegove du evne muke, za njegovu krivnju i nevolju. upnik je zavr io govor i izmolio posljednje molitve. Lijes, koji su spu tali u grob, udarao je o stijenke rake. upnik je triput akom zagrabio zemlju s lopate koju mu j e crkvenjak pru io te kretnjom blagoslova bacio zemlju na lijes koji je ve nestao u dubini. Profesor Overhoff je slijedio upnikov primjer. Gospoa Holger je dovela do groba Evu. I ona je oklijevajui bacila na lijes pregr t z emlje, zatim je mlada djevojka ukrueno stajala uz majin grob primajui izraze suuti l judi koji su do li na sprovod. Ali je nisu mogli utje iti. Eva je djelovala poput ma le, sasvim neprisebne djevojice vrijedne samilosti.

Primarijus doktor Schumann nije bio na sprovodu, zapala gaje du nost da uva tvravu, ka ko je govorio doktor Gerber, a on je tu du nost prihvatio s jedva prikrivenim olak a njem. Otkako je kao student nauio preparirati mi ie, ivce, mozak i organe le eva, nikako nije mogao u mrtvacu, u komadu mesa bez du e, vidjeti ovjeka. Ukoeno hladno tijelo koje e danas prigodom sveanog obreda spustiti u grob i koje e se doskora raspasti za nje ga uope nije imalo veze sa ivom, ljubaznom i blagom Susannom Overhoff, iju je sliku elio zauvijek zadr ati u uspomeni. Doktor Schumann je bio suvi e vrst i ustaljen da bi ga tragina smrt gospoe Overhoff m ogla izbaciti iz ravnote e. Ipak je bio uznemiren. 32 Nije se mogao svladati a da u mislima neprestano ne ponavlja sve pojedinosti sud bonosne operacije. Po teno se trudio da pronae toku s koje bi se moglo prosuditi nij e li zatajio, jer je i on samo ovjek koji je mogao pogrije iti. Iako je iste savjest i sam sebe mogao rije iti krivnje, ipak nije uspio da olako prijee preko estoke optu b e svoje ene. Od one none scene, Astrid i on su izmijenili samo nekoliko najnu nijih rijei. Izmeu n jih je pukao jaz, a inilo se da se taj jaz vi e nee moi premostiti. Dok je na sjevernom groblju trajao sprovod, napravio je kratku vizitu, bez velik e pratnje, samo s jednom sestrom. Imao je sposobnost da ljude navede da govore p a da ih onda slu a, to je bio jedan od razloga da su ga pacijentice voljele. No, ov aj je put bio vrlo kratkorjeiv, gotovo utljiv, te je postavljao samo najnu nija ruti nska' pitanja. U upitnim oima bolesnica itao je elju da s njime razgovaraju o smrti profesorove ene, a upravo je to htio pod svaku cijenu izbjei. Zatim je sam po ao u djeju sobu privatnog odjela, jer je ono malo sestara koje su t oga posli-jepodneva ostale na klinici, imale pune ruke posla. U vrlo svijetloj i ugodnoj prostoriji bilo je dvadesetak krevetia od kojih je dvanaest bilo zaposje dnuto. Dojenad je upravo trei put bila nahra-njena te je spavala sita i zadovoljna . Samo je Ka-rin, djevojica roena pred osam dana, koja e sutra biti otpu tena zajedno s majkom - gukajui pokretala sitne ruice. Doktor Schumann se rastapao od miline. O tar zadah dezinfekcijskih sredstava nije mogao potisnuti topao dah mladog ivota. I ao je od kreveta do kreveta. Dva su dojeneta imala laku uticu. To je bilo normalno . Takozvani icterus neonatorum javlja se kod tri etvr3 - Rodili te 33 tine novoroenadi. Ali, kad je doktor Schumann do ao do krevetia djeaka koji se sino ro io, iznenadio se. Mali anova ko a je bila izrazito uta, a ve je prelazila u smeu. utica toga dojeneta nastupila je prebrzo, a bila je prejaka. Bacio je pogled na plou nad krevetom i proitao majio ime. Inge Weyrer. Svi su znako vi upuivali da dojene ima opasnu krvnu bolest. U susjednom je krevetiu le ao sini profesora Overhoffa, vrsti djeak neobino lijepo ob ovane glave. Spavao je duboko i tvrdo. Sitnu je aku stisnuo uz obraz. Novoroene pop ut milijuna drugih, a ipak ga je sudbina ve obilje ila u asu kad se rodio. Odrast e b ez majine ljubavi, nikada nee osjetiti nje nu i skrbnu za titu koja je svakom mladom b iu prijeko potrebna, ba kao i svjetlo, zrak, toplina i hrana. A kad odraste, jedno g e dana saznati da je svojim ivotom uni tio majin ivot, ne htijui i ne znajui, te da ve od prvoga dana optereen traginom krivnjom. Kad su se vrata sobe za dojenad naglo otvorila, doktor Schumann se uspravi. U sob u je bez daha nahrupila sestra Patrizia. Kapica joj je na plavoj kosi stajala na hero. Kad je ugledala prima-rijusa, lice joj se jo vi e zarumenilo. - Ah! - zbunjeno je uskliknula. - Gospodine doktore, molim vas oprostite! Bila sam... na sprovodu. - Znam, znam - mirno ree doktor Schumann. - Imali ste dozvolu. - Gledao je kako nervozno prite e vrpce pregae, kako joj prsti prelaze po kosi da namjesti kapicu. N e to ga je tjeralo da je izazove. - Nadam se da se barem isplatilo. Zar ne? - zapi ta. - Isplatilo se - bezazleno izlane, ali se odmah u strahu ispravi: - Ma ne! Kako to mo ete pomisliti? 34 Promatrao ju je. Sviala mu se. Imala je malo, privlano lice, velike, okrugle, djet

inje oi i lijepi stas vrlo uska struka. Djelovala je poput mlade djevojke, iako j e znao da ima dvadeset i etiri godine. Bila je vrijedna i uza svu vanjsku za-igra nost, vrlo pouzdana sestra na odjelu za dojenad. - Oprostite ako sam vas povrijedio - nagla eno ravnodu no ree doktor Schumann. Duboko je uzdahnula. - Gospodine doktore! - Odjednom se izmijenila, nasmije ila se, a na njezinim se o brazima pojavi e dvije jamice. - No, da! Ipak ima u tome ne to istine. Sve smo mi ene radoznale, a bojim se da smo mi sestre i vi e od drugih. Ali mi je drago to sam bi la tamo. Da ste uli upnika! Zaista je lijepo govorio, i to upravo ono to sam osjeala , samo se ne bih mogla tako izraziti. Rekao je: Ta je ena rtvovala najvrednije to je imala, rtvovala je vlastiti ivot da bi na svijet donijela dijete! Pa zar to nije i stina? Mora da je divno tako umrijeti! ... Takva smrt ima smisla! - Prestala je govoriti i pogledala doktora Schumanna. - Ako se na to tako gleda... - rekao je tiho. - Pa na to se mo e samo tako gledati! - ustro je odvratila. - Gospoa je znala da sv oj ivot izla e opasnosti... Sasvim ga je svjesno i dobrovoljno predala u ruke sudbi ne da... - Naas zastade, a zatim nastavi: - Nemam pravih rijei, ali je to svakako najuzvi enije to ena mo e uiniti. Gledao ju je sa zanimanjem. - Mislite li da biste i vi to mogli? - Ja? Ne bih. Previ e sam ... previ e sam sebina, a ona, gospoa profesor, bila je sve tica. Ali, to mogu razumjeti. Za enu je najljep e od svega kad mo e imati djecu! 35 ,1 j.,.. Doktor Schumann je najednom u mislima predstavio Astrid. Sjetio se njezinih o trih rijei, njenog u asa i gnu anja. Brzo je napustio te misli. Sam je na sebe bio ljut to je svoju enu usporeivao s tom mladom sestrom. - Kad je tako, udim se to jo niste mislili na udaju - ree namjerno podrugljivo. Nasmije ila se. - Pa na to neprestance mislim - priznala je Patrizia. - Ali nisam na la pravoga. Moja majka uvijek govori: Nikada ne mo e dovoljno pomno izabrati oca svoje djece! Vrata se otvori e i ue gospoa doktor Hol-ger. Doktoru Schumannu se priinilo da se zar umenio. Zar mu savjest nije ista? - Dobro je to ste do li, gospoo kolegice -ree brzo. - Molim vas, pogledajte maloga W eyre-ra... Zar to ne izgleda kao sluaj rezusa? Bio bih vam zahvalan kad biste mu uzeli krv i odmah je poslali u laboratorij na ispitivanje. - Imate pravo - odvrati lijenica koja je do la do krevetia maloga Weyrera. - To je nastupilo vrlo brzo. Jutros se jo ni ta nije vidjelo! - Mo da emo morati potpuno izmijeniti krv. Molim vas, svakako mi javite rezu ltat laboratorijske pretrage. - Doktor Schumann krene prema vratima. - Jo samo asak! - zamoli ga lijenica. -Htjela bih s vama porazgovarati o malom Ove r-hoffu... - Zar ne to nije u redu? - Potpuno je zdrav. Srce, sve reakcije, sve je u najboljem redu. Htjela bih sam o ne to predlo iti u vezi s ishranom... Elfie Peters ima u izobilju mlijeka koje nje zin momi ne mo e posve iskoristiti. Ne bismo li joj malog Overhoffa dali na dojenje? 36 - Sla e li se Elfie s tim? - Jo nisam govorila s njom, ali sam uvjerena da e to rado uiniti. Ne voli prsa isi savati sisalj-kom, a ista je djevojka. - Zar nije udata? - Da. Kod kue joj je vrlo lo e. Ona bi zacijelo rado ostala kod nas jo bar dva tjed na. Morali bismo govoriti s gospodinom profesorom. Doktor Schumann je oklijevao. - Danas jamano vi e nee doi. - Varate se. Raspitala sam se. Ve je tu. - Zar bi bilo ispravno da upravo sada, nakon pokopa... - Moramo nastojati da mu pomognemo ... Moramo ga zainteresirati za sina. Upravo sada ... - Gospoo doktor, za to ne biste vi govorili s njim - ree doktor Schumann kome je oit

o bilo neugodno. - Vi ste ena, vi biste ga najbolje mogli... - Zar ste zaboravili da sam mu ja morala saopiti da mu je umrla ena? - mirno ree l ijenica. - U staro doba ubijali su one koji su donosili zlokobne vijesti, to je do nekle i shvatljivo. Kad bi me ugledao, mo da bi mu opet sve do lo pred oi... Kad je doktor Schumann u ao u sobu, profesor Overhoff je sjedio za praznim pisaim s tolom poduprijev i rukama glavu. Ni po emu se nije moglo suditi da hini utuenost. Doktor Schumann nehotice zastane kraj vrata. Iako je oekivao da e zatei bolom skrha no bie, ipak ga je grdno zapla io posvema nji slom ovjeka koga je ugledao. Zar je prof esorova kosa zaista preko noi posijedjela? Ili se vara? Zar je iz37 gledao mnogo starijim zbog crnog odijela, crne kravate, blijedog lica? Nije se usudio da ga oslovi, nego je nijemo ekao. Profesor konano podigne glavu gl edajui ga bezizra ajno, pogleda uperena nekamo u daljinu. to je? - umorno zapita profesor Overhoff. - Gospodine profesore, oprostite to vam smetam - ree doktor Schumann, koji je svjesno i bolno osjeao da je bespomoan - ali dolazim ... zbog sinia. - Zbog kojeg sinia? - ne shvaajui upita profesor. - Zbog va eg sinia - ree doktor Schumann. Profesorovo je lice ostalo sasvim nepokretno, ne oitujui ni traga sudjelovanja. - Gospoa doktor Holger je predlo ila... a taj bih prijedlog i ja podupro... da ga damo na dojenje jednoj babinjai na treem odjelu, vrlo zdravoj mladoj eni, koja ... Profesor Overhoff ga prekine. - Da, uinite tako! - rekao je tonom koji je jasno pokazivao da mu to sada dosauje . - Hvala, gospodine profesore. - Doktor Schumann je tra io rijei koje bi mo gle probiti zid kojim se ogradio nesretan udovac. - To je krasan deko! - zapone go voriti. - Kad biste ga samo pogledali... - emu? Doktor Schumann nije isprva znao to bi odgovorio, a zatim uvjerljivo nastavi: - Gospodine profesore, to je va sin... Posljednji zavje taj va e supruge! - Zastane. Imao je osjeaj da to nije smio rei. Profesor uope nije reagirao. 38 Doktor Schumann je napustio svaku nadu. - Odredit u to je potrebno - ree i krene prema vratima. Lik iza pisaeg stola naglo se pomakne. - Molim vas ... ostanite jo ... Doktor Schumann pristupi bli e i shvativ i profesorov znak rukom sjedne na tvrdu, ko o m presvuenu stolicu. Profesor je rukama nervozno prelazio po glatkoj povr ini pisaeg stola, hvatao te ku z latnu kemijsku olovku i opet je odlagao. Doktor Schumann je strpljivo ekao. - Neprestano mi se po glavi vrze jedna te ista misao - konano s mukom pone govori ti profesor. - Mo da je to neka nastrana misao ... Molim vas, budite sasvim iskren i! Je li vas netko ikada ... nazvao nemilosrdnim? - Da - prizna doktor Schumann. - Ba tako, i jo gore. Moja ena. Ona me dr i za hladno ga okrutnog egoistu. - Ne mislim to. Je li vam tako ne to rekla koja pacijentica? - Profesor Overhoff je te ko di-sao. Jasno se vidjelo koliko se morao svladavati za taj razgovor. - Za cijelo su i k vama dolazile ene ... mlade djevojke, napu tene zarunice, ene a lkoholiara, koje nisu htjele imati dijete. - Dakako - ne shvaajui odgovori doktor Schumann. - Pa to je svakodnevno iskustvo svakoga ginekologa... - No? Jeste li im pomogli? - Nisam. - Zar niste nikada bili u napasti da to uinite. Ili... drukije u formulirati pitan je ... Jeste li uvjereni da je va e odbijanje njihove molbe u svakom sluaju bilo is pravno? - Ne shvaam ... 39 i..

- Nemojte uzmicati! Vi vrlo dobro shvaate. Zar vam nikada nitko nije rekao ... Z ar nikada niste osjetili da je va stav bio nemilosrdan? - Mi lijenici slu imo ivotu - ree doktor Schumann - a ivot je nemilosrdan. - Mislite li na prirodu ... Primarijus Schumann se sjeti otrovnih rijei kojima ga je Astrid vrijeala. - Ne, na ivot! - odluno odgovori. - Priroda esto tra i i smrt. A na pravi neprijatelj protiv kojega se moramo boriti je upravo smrt. I neroeno dijete ima pravo na ivot . - Pa zar i onda kad znamo da bi bez na e pomoi izgubili ivot i majka i dijete? Kad sasvim mlada djevojka ili oajno bie ne mo e ili nee snositi odgovornost? Kad smo uvje reni da e ena uni titi svoj ivot ako ne... - profesorov je glas zatajio. - Nikada i ni u kojem sluaju ne smijemo biti pomonici smrti - odluno izjavi doktor Schumann. - Pa i kad bi se inilo da je smrt milost... Znam da ona koji put mo e .. . Zvonjava telefona prekine ga u rijei. Profesor Overhoff digne slu alicu, javi se, a zatim je neko vrijeme slu ao. - Da, da... Ne... Gospodin primarijus e odmah doi. - Spustio je slu alicu i pogleda o doktora Schumanna. - Kolega, morate u raaoni-cu... ini se da ima komplikacija. R adi se o mladoj Evelvn Bauer. Doktor Schumann odmah ustane. - Gospodine profesore, ali to je va sluaj... Profesor Overhoff rezignirano slegne ramenima. - Molim vas, oslobodite me tog tereta! Smatrajte me slabiem, ali nemam snage ... Ni snage, ni sigurnosti. - Nastojao je da mirno dr i ruke, ali je doktor Schumann primijetio da dr u poput ruku vrlo staroga ovjeka. Astrid Schumann je uala u naslonjau kraj kamina i prelistavala neki asopis. ula je zv once s kunih vrata, ali nije ni pomislila da ustane. Imala je mladu kunu pomonicu F anny, kojoj je bila du nost da otvara kuna vrata. Ubrzo u sobu ue Astridina sestra Kirsten u elegantnom, kratkom, svijetloplavom ko stimu. - Ba mi je drago to si kod kue! - veselo usklikne Kirsten, poleti prema sestri i p oljubi je u oba obraza. - Dobro izgleda ! Ta je kuna haljina zaista prekrasna ... is ta svila, zar ne? - Da - odvrati Astrid i nehotice promijeni polo aj kako bi se bolje istakla meden o uta, svjetlucava kuna haljina. - Ali ti ipak nisi do la samo zato da me obasiplje ko mplimentima. Kirsten se nasmije. - Naravno da nisam! Sluajno sam bila u blizini pa mi je palo na pamet... Nadam s e da se ne ljuti na mene zato to sam te iznenadila. - Ne govori gluposti! Da si do la ranije, mogle smo zajedno popiti aj. - Hvala. Ve sam ga popila. - Kirsten skine svijetlosive ko nate rukavice, pribli i s e vatri da bi na plamenu grijala ruke. - Zapravo se nisam nadala da u te nai kod k ue ... - Zastala je vidjev i da Astrid ne reagira, zatim nastavi: - Mislila sam da si na sprovodu. - Ne - kratko odsijee Astrid. - Nisam i la... - Tvoj bi mu morao svakog asa doi. - Ne znam. Kirsten se okrene i pogleda sestru. 40 41 - Pa ti bi ipak morala znati da li... - zastane, a zatim zaprepa teno upita: - Za r s vama ne to nije u redu? - Ni ta nije u redu, ako ba eli znati... -Astrid povue zadnji dim iz cigarete i u iro om luku baci opu ak u vatru... - Ve danima ne razgovaramo. - Ah! - Kirsten se tako prenerazila da na trenutak nije znala to bi rekla. - No ... mislim ... -konano izmuca. - Zar te vi e ne voli? - to mu karac uope shvaa pod ljubavlju? - gorko uzvrati Astrid. Kirsten je zaueno pogleda, oito ne shvaajui. - Znala sam ... vi e nisam bila dijete ... da mu karci ele samo jedno - s mukom proz bori Astrid. - Ali sam mislila... Nadala sam se ... da e to u braku biti drukije.

Ima dubljih, du evnih veza koje su va nije od tjelesnih. Kirsten nabere elo. - Zar ti je ... odvratan? - upita i zarumeni se zbog pitanja. - Nije. Inae se ne bih ni udala za njega. - Ali... - Mui me svojim vjeitim prohtjevima! -oajno uzvrati Astrid. - Zar to ne mo e shvatiti ? Jasno osjeam da on uope ne eli mene, nego samo ... dijete! - Ali to je upravo dokaz njegove ljubavi! - Ah, Kirsten! - uzdahne Astrid i dohvati novu cigaretu. - Kakvog ima smisla s tobom o tome govoriti? Ti ne zna kako je to. Ako svakog mjeseca tjeskobno eka da li e dobiti stvari... ako u strahu u zrcalu promatra lice da bi na njemu otkrila prom jenu ... ako mjeri tjelesnu te inu jer se boji da si postala te a ... To je u asno! 42 - Da, da. I ja to znam - prigu enim glasom ree Kirsten - samo obratno. Svakog mjes eca poput tebe ekam ... ali s nadom, umjesto u strahu. I uvijek se razoaram. Kad m i mu pristupi... Ti si jedina s kojom o tome govorim... To je stra no! Ne mogu se o pustiti, ni ta vi e ne mogu osjetiti, samo mislim i mislim. Da li e ovaj put uspjeti? Jesmo li sve dobro izveli? Jesam li se prera-unala? - Zastala je. - Zapravo sam ovamo do la zato da zamolim Rainera da me najavi kod profesora Overhoffa... - Rado bih se s tobom zamijenila - ree Astrid. - Ne, to ne mo e uiniti. Ni ta ti ne poma e kad eli imati dijete ... ali ima stotinu s stava da sprijei roenje djeteta. - Kirsten pogleda sestru. - Reci mi zar to jo nikad a nisi poku ala... - Ne znam... - nelagodno odgovori Astrid. - Ali to mora poku ati! Ili mo da eli izgubiti mu a? - Naravno da ne elim. - Doi e i do toga bude li i dalje tako postupala. Ne to mora poduzeti. Ne bude li se ogla svladati i zanijeti... - Samo to ne! - Tada mora poi drugim putem. itala sam toliko knjiga da sam postala pravi strunjak . Hoe li poslu ati moj savjet? Treba da ka e samo jednu rije, pa u ti ispriati sve t ... Astrid duboko uzdahne, to je zvualo poput nervoznog jecaja. - Da - pro aptala je. - Molim te ... reci mi! 43 L 3. Pacijentica Evelvn Bauer stenjala je bacajui se po le aju za raanje. Stisnula je ake a oi grevito zatvorila. Njeno mlado lice bilo je izoblieno od boli, a plava kosa sl ijepljena znojem. Nije primijetila da je u sobu u ao lijenik u pratnji sestre Edith . Babica koja je sjedila uz rodilju naglo skoi pokazujui da je eljno oekivala lijenika. Brzo je izvijestila: - Osamnaestogodi nja prvorotkinja, porod na vrijeme. Trudovi su dosad bili pravil ni, vodenjak je prsnuo prije pola sata. U e maternice otvoreno sve do ruba. Kucaji e dinjeg srca u zadnjim dvjema stankama izmeu trudova postali su sporiji. Slu ala sam . Od 80 do 88 u minuti ... Izraz je babiina lica pokazivao veu zabrinutost nego njezin suhoparan izvje taj. Gos poica Liselotte Mager je imala trideset i dvije godine, ve je deset godina radila kao babica, a bila je poznata i po tome to je samo u krajnjoj nu di zvala lijenika u pomo. - Pacijentica je sva u gru - nastavila je. - Ne di e dobro. Sve sam poku ala, ali ena gotovo umire od straha. - Zar u trudnoi nije gimnasticirala? - pitao je doktor Schumann, ali je to pitan je zvualo kao tvrdnja. - Gotovo je do samoga kraja skrivala da je u drugom stanju - aputala je babica. - Nije udana. - Jo nije - dametne doktor Schumann koji je poznavao povijest mlade Evelvn. Evelvn Bauer je bila maturantica, ki uglednoga trgovca. Zaljubila se u oevog ofera sasta-jav i se s njim protiv volje roditelja, pa ak i onda kad je mladi bio otpu ten.

Budui da je otac prijetio da e prijaviti njezinoga prijatelja, nije se usudila pri znati istinu. Kad je sve iza lo na vidjelo, roditelji su bili irokogrudniji nego to se Evelvn mogla nadati. Oprostili su joj i pristali da se uda, ali istom kad dij ete doe na svijet. Doktor Schumann se nagne nad rodiljin trbuh. Namjestio je stetoskop i prislu kivao za vrijeme kratkoga prestanka trudova; kucaji edinjeg srca zaista su bili vrlo s pori. - Povisite zdjelicu! - odredio je. - Kisika ... Gospoica Mager i sestra Edith su vje tim kretnjama povisile donji dio rodiljina trupa, a jedna je sestra stavila pacijent ici na lice masku s kisikom. - Molim rukavicu! Babica je ve unaprijed pripremila sterilnu rukavicu. Doktor Schumann je poeo vrlo oprezno kroz rodnicu pretra ivati pacijenticu. U e maternice bilo je gotovo sasvim ot voreno. Djeja je glava stajala u sredini zdjelice. Meutim, dijete nije bilo u uobia jenom polo aju. Lea su mu bila na desnoj strani rodiljina trbuha. Doktor Schumann se uspravi, skine rukavicu i ree: - Pripremite klije ta! Sestra Edith izleti iz raaonice. Doktor Schumann je ponovo slu ao kucaje edinjeg src a koji su se jo vi e usporili. 44 45 - Evelvn, uj me! Mora duboko disati! -uvjeravala je babica djevojku. - Tvoje dje te ce treba kisika! Tijelo pacijentice se opet zgrilo kad je nastupio jaki trud. - Ne mogu... Ne mogu vi e! Bo e, ne mogu izdr ati! Doktor Schumann je stao uz podno je kreveta i rekao: - Radi se o ivotu va ega djeteta, djeteta va e ljubavi! Ne smijete ga napustiti! Pom ozite mu! Pacijentica je uspjela da dva-tri puta duboko udahne, ali je kod slijedeega bolno g truda opet viknula! - Ne, ne, ne! Ne mogu vi e! Doktor Schuman i babica odahnu e kad se sestra Edith vratila s nosilima i javila: - U operacijskoj dvorani je sve spremno! - Hvala bogu! - s olak anjem apne gospoica Liselotte. Sestra i babica su prenijele pacijenticu na nosila. Otkako je primarijus u ao u raa onicu pa do toga trenutka, pro le su samo etiri minute. Odluka doktora Schumanna da primijeni klije ta bila je sasvim opravdana. Klije ta su potrebna da se glava izvue iz sredine zdjelice zbog usporenih kucaja edinjeg srca u vrijeme izgona. Doktor Schumann pohita preko hodnika u prostoriju za pranje, skine bijeli ogrta i opere ruke. Sestra Edith je do la iz operacijske dvorane i pru ila mu svijetlozelen i ogrta i rukavice. Kad je u ao u operacijsku dvoranu, pacijentica je le ala pod jakim svjetlom operacij skih svjetiljaka koje nisu stvarale sjenu. Stenjala je ti e jer joj je doktor Leop old ve dao prvu injekciju. - Dajte narkozu! - naredi doktor Schumann. Anestetiar zapone s narkozom u pravi trenutak, jer se edo u majinoj utrobi ne smije o tetiti. Zakratko pacijentica usne. Doktor Schumann je sigurnim rukama namjestio oko djeje glave prvi krak klije ta, a zatim i drugi. Sestra Edith mu je pru ila kirur ki no . Doktor Schumann je zarezao meicu. Uinio je takozvanu desnu postranu epiziotomiju. Zatim je izvanredno oprezno poeo ritmiki klije tima izvlaiti djeju glavicu. inilo mu se da je u operacijskoj dvorani vrlo vrue. Osjetio je kako mu na elu izbij a znoj. Bio je svjestan da je u tome asu gospodar nad ivotom i smrti jo neroenoga dj eteta. Tada se sasvim polako stala pojavljivati djeja glavica: vidjela se crna kosa i pr ednja fontanela. Zatim je potpuno iza la iz rodnice, rodila se. Doktor Schumann skine klije ta, a potom objema rukama pone izvlaiti najprije ramena, a onda cijelo tijelo. Babica je na dva mjesta hvatalj-kama stisnula pupkovinu k

oju je zatim prerezala. On je u rukama dr ao dijete, vrstog djeaka. Novoroene je bilo modrikaste boje, ali je odmah poelo disati. Kriknulo je dok je jo bilo u lijenikovi m rukama, a zatim stalo plakati. Bila je to ru na, neskladna dreka, ali je doktoru Schuman-nu prijala poput najljep e glazbe. Na djejoj glavi nije bilo znakova zgnjee nja. Dok je babica preuzimala dijete, sjala je od zadovoljstva. Doktor Schumann se uspravi, nekoliko je a-saka u ivao u pobjedi, a zatim se opet na gne nad rodiljin trbuh da bi izlju tio posteljicu i pregledao da li je o teena. Sve j e bilo u redu. 46 47 Tada je morao za iti epiziotomiju. Dok je izvlaenje djeteta trajalo nekoliko minuta , za taj posao trebalo je doktoru Schumannu vi e vremena. Konano je sve bilo gotovo. Doktor Schu-mann zahvali pomonicima, izae iz operacijske dvorane, opere ruke i promijeni ogrta. Potom se opet vrati u operacijsku dvoranu . Mlada se majka probudila i, sjajui od sree, promatrala sinia koga joj je babica, o kupanog i povijenog, dala u ruke. - Zlatni moj momiu! - zbunjeno je tepala. - Moje dijete, na e dijete, deko! A ja sam mislila da neu moi roditi... Zaista sam ta ko mislila... Na oi joj navru suze. Sestra Edith se pribli i doktoru Schumannu i ree: - Gospodine primarijuse, molim vas ... Koliko e to jo trajati? Okrenuo se. - Gotovo je. Za to? - eka vas va a supruga. - Moja supruga? Zar je nazvala? - zaueno upita. Nije mogao sprijeiti da ga glas ne izda kako ne vjeruje toj vijesti. - Nije, gospoa je tu, u klinici. Glavna je sestra bila tako slobodna pa ju je uv ela u va u radnu sobu. Primarijus doktor Rainer Schumann se nije mogao sjetiti da ga je Astrid ikada po sjetila u klinici. A sada je sama do la k njemu, ekala ga je, iako ga je one noi naz vala ubojicom i u asnula se kad je primijetila da bi je htio zagrliti. Doviknula m u je: Ne diraj me! Da me vi e nikada nisi dodirnuo! Trao je kroz dugi hodnik ne primjeujui da ga pozdravljaju sestre, babice i kolege. Mislio je samo na to to bi mogao znaiti taj posjet njegove ene. Je li ga ekala zato da se s njime pomiri? Ili je mo da do la da mu ka e: Bit e naj je da se rastavimo. Na je brak ionako za nas oboje samo muka! Kad je u ao u radnu sobu, Astrid je sjedila za pisaim stolom. Pogledala ga je, a u njezinim je lijepim tamnoplavim oima bio neobian izraz. Nije ga umio protumaiti. Na sebi je imala crni kostim tijesno priljubljen uz tijelo, a u dnu dubokoga iljast og dekoltea nazirale su se grudi. Jasno je osjeao miris neobinoga, skupocjenog par fema to ga je upotrebljavala. - ini mi se da te nisam osobito obradovala - rekla je gledajui ga. Pristupio je pisaem stolu i zapitao: - Za to si do la? - Htjela sam te vidjeti - mirno je odgovorila. Ustala je i zaobi la pisai stol. St ala je pred njega. Trebalo je da samo ispru i ruku pa da je dodirne, ali to nije uinio. - Rainer! - tiho je rekla a glas joj je zvuao muklo, to ga je uzbudilo ... kao uv ijek. Lijevu ruku turnuo je u d ep hlaa grevito stisnuv i prstima hladan sve anj kljueva. Nije mislila da e to biti tako te ko. ovjek u bijelom lijenikom ogrtau, nepristupana, peta lica izgledao joj je neobino stran i dalek. - Rainer - ponovila je - do la sam ... - Odjednom se upla eno trgne. Zar je zakasni la sa svojim poku ajem izmirenja? Zar ju je mo da ve napustio? Postoji li u njegovom i votu neka druga ena? Gotovo nesvjesno podigne ruke i uhvati ga za ramena. - Bo e moj! - ivo je rekla. - Ne budi tako neumoljiv! Ta to sam uinila da mi ne mo e o rostiti? Znam, uvrijedila sam te... ali one noi

48 4 - Rodili te 49 uope nisam znala to govorim. Bila sam sva izvan sebe. Nisam tako mislila. vrsto je obuhvatio njezina zape a, obzirno povukao njezine ruke prema dolje i rekao: - Astrid, ne opravdavaj se. Time se ni ta ne mijenja. Istina je, bila si histerina . No sve to si mi predbacila izviralo je iz dubine tvoje du e ... - Ne, Rainer, ne... - Nastojala je osloboditi ruke iz njegovih aka. - Molim te, pusti me, boli me. - Oprosti! - Ispustio je njene ruke i za korak se povukao. Stajali su jedno nasuprot drugomu, a da se nisu mogli ni pogledati. Razgovor je bio na mrtvoj toki. Astrid se gotovo nagonski htjela okrenuti i pobjei iz sobe. Al i nije mogla, a nije ni smjela napustiti nadu. Shvatila je da bi ga zauvijek izg ubila. Tada ree: - Znam da imam mnogo nedostataka. Nikada nisam tvrdila da sam aneo ... No, zar s i i ti sasvim nedu an? Od poetka si znao da se ne zanimam za tvoje zvanje. Nikada n isam hinila da sam odu evljena time da rodim dijete. Toga sam se bojala... No ti s i to znao jo prije nego to smo se zaruili. Za to si me usprkos tome uzeo za enu? - Jer sam te ljubio ... - A sada... Zar me sada vi e ne voli ? - Astrid, kakvog sve to ima smisla? Moja ti ljubav nikada nije mnogo znaila ... Isprva sam bio uvjeren da e se promijeniti, dok ... Priznat e da si one noi bila vrlo jasna. Molim te, ne dolazi vi e s tim da s tobom moram biti strpljiv i da prema t ebi moram biti obziran. Sjeti se pro lih godina na ega braka, pro lih dana i noi. Sjeti se kako sam esto bio obziran i kako sam se odricao ... A kakav je bio rezultat? 50 - Oprosti mi! - sasvim je tiho izustila. - Ne ljutim se na tebe ... Poku ala se nasmije iti. - Sad si sve rekao to ti je bilo na srcu. Smijem li ti napokon rei za to sam do la? Kimnuo je. - Jer te volim - rekla je. - Jer ne bih mogla podnijeti da te izgubim. Uvidjela sam ... da, zaista sam uvidjela da je sve bilo pogre no... i da takvog braka kao t o je bio na ne mo e biti... Htjela sam te zamoliti da jo jednom nastoji sve zaboravit i. Neobino dirljivom kretnjom podigne ruke, pa je zapazio crveni trag to ga je stisak njegovih ruku ostavio na njenim zape ima. - Rainer, daj da jo jednom ponemo iz poetka. Promijenit u se. Obeajem ti... Ve sam s promijenila! Primaknuo joj se za korak. - Astrid, zar je to istina? Bacila mu se u naruje. - Molim te - preklinjala ga je - molim te, vjeruj mi! Mora sa mnom imati malo st rpljenja! vrsto ju je zagrlio i osjetio kako je konano popustila njegova unutra nja napetost i kako ga prelijeva osjeaj sree. - A kad bismo dobili dijete? - Bojim se, jo se uvijek bojim - aptala je -ali u nadvladati strah ... Veselit u se . Radi tebe. Radi na e ljubavi. Ah, Rainer... Podigla je prema njemu blijedo lice, a on je ljubio suze u kutovima njezinih oiju ... Njihove su se usne na le ... Jo nikada nije tako predano uzvraala njegove stras tvene poljupce. Napokon se odvojio od nje, bez daha i s lakom vrtoglavicom. 51 - A sad u ti, Astrid, pokazati svoju djecu! Uzeo ju je za ruku i izveo iz sobe. Bilo je tik prije etvrtog dnevnog hranjenja. Sestre su zaposleno trkarale amo-tamo po velikoj dvorani za dojenad, uzimale novorodenad iz krevetia i slagale ih na rav na kolica. Zrak je bio ispunjen djejim kricima. Astrid Schumann bi bila najradije zaepila u i, ali se svladavala da ne povrijedi mu a . Nelagodno se osjeala u mu evljevom pre irokom lijenikom ogrtau i uope se nije snalaz . inilo joj se da u prijekim pogledima sestara ita nepovjerenje i neprihvaanje.

Doktor Schumann nije zamijetio da se njegova ena osjea nelagodno. - No, reci - potakne je, ponosan i zadovoljan kao da je osobno tvorac svega tog a kre tavog i us-koprcanog ivota - zar to nije divno? Astrid se prisilno nasmije i i upita: - Zar ta djeca uvijek tako viu? Nasmijao se. - Ne. Samo sada, jer su gladna. Ona koja su energina, tra e hranu, a druga plau da im prave dru tvo ... Kad ih vrate u krevetie, opet e biti sasvim mirna, zar ne, sest ro Roso? - obratio se jednoj sestri koja je u njihovoj blizini stavljala djeicu n a kolica. - Uglavnom - odvrati sestra. Astrid osjeti da su je pro li laki trnci. - Sestro, mo ete li razlikovati pojedine bebe? - upita. - Sve izgledaju jednako! Sestra Rose je jednim pogledom dala Astrid na znanje to misli o takvom laikom pita nju, a umjesto nje brzo odgovori doktor Schumann: - Prvo, Astrid, sva djeca ne izgledaju sasvim jednako. To se tebi samo tako ini. Osim toga, svako je djete ce mala linost... Na e su sestre uvjerene da se ve kod novo roenadi jasno oituju osnovne karakterne crte. Ima ivahne novoroenadi i sasvim tihe, z novijetala i strpljivih, ljutitih i vedrih. Jedna od na ih sestara iz none slu be tvr di, na primjer, da ve po zvuku glas zna koje se dijete probudilo. - Zaista? - sumnjiavo upita Astrid. - Ali... Doktor Schumann je povue dublje u dv oranu. - Dakako ti si u pravu. Mi se ne oslanjamo na svoje poznavanje beba. Katkada u klinici ima vi e od stotinu novoroenadi, a dnevno ih mnogo dolazi i odlazi. Vid i li one vrpce na krevetima? - Da - odgovori Astrid. - Vrlo su lijepe. - Te vrpce ne slu e za uljep avanje, ve za razlikovanje. Na svakom krevetiu u kome le i momi, privezana je plava traka, a na onima u kojima su djevojice ru iasta... - Zastao je, iz ruku jedne sestre uzeo novoroene i malo mu zasukao lijevi rukavi. - Pogleda j ovo! Plava traki-ca s brojem 47 ... Zna li to to znai? Taj broj iskljuuje svaku za mjenu. Majka i dijete dobivaju odmah nakon poroda oko runog zgloba takvu trakicu s istim brojem. - Vratio je sestri dijete koje je alosno cviljelo. - Dobro, dobro , momiu! Odmah e dobiti mlijeka! - ree utje no. Dvorana se u meuvremenu ispraznila a dreka je odjekivala po hodnicima. Nekoliko s estara je poelo popravljati krevetie i otvarati prozore. Doktor Schumann se ogleda. - teta! Do li smo u nepogodno vrijeme. Morali smo doi kad se djeca kupaju. Tada je mnogo veselije. 52 53 - A gdje je mali Overhoff? - svladavajui se zapita Astrid. - Gore na privatnom odjelu. Zar bi ga htjela vidjeti? Astrid se ve pokajala to je pitala za dijete. Najradije bi rekla da je njezina pot reba za bebama danas ve obilno namirena, ali ipak potvrdno kimne da ne bi razoaral a mu a. Kad su bili u hodniku, boja ljivo upita: - Rainer, hoemo li poslije toga kui? Bacio je pogled na runi sat. - Naravno, draga! Moja je slu ba ionako ve zavr ila. Dok su se dizalom vozili do privatnog odjela, priao joj je kako je zabrinut za no voroene koje ima uticu i o prijedlogu doktorice Holger da malog Overhoffa daju na d ojenje jednoj mladoj majci. No Astrid nije shvaala to je govorio, ve je samo slu ala topao zvuk njegovoga glasa i bila zadovoljna to su tako prisni. Pritom nije ni naa s zaboravila da je ta njezina srea sazdana na la i! irokim, svijetlim hodnikom dolazila im je u susret sestra Patrizia. Kapica joj je kao i obino bila malo naherena na plavim uvojcima, a u rukama je vrsto, gotovo po put majke, dr ala novoroene koje je plakalo. - Hej, pa to je on! - uzvikne doktor Schu-mann i uhvati Astrid za ruku. - Draga , evo, mo e ga pogledati! - Mali Overhoff se derao punim glasom, bezuba usta bila s u mu irom otvorena, a glava crvena. Astrid se inilo da se ni po emu ne razlikuje od ostalih beba o kojima je morala davati sud osim to je mo da jo glasnije i jae plakao .

- Ima neobino sna an glas - rekla je usiljeno. Sestra Patrizia je sjala od zadovoljstva. 54 - Zar ne? Ima izvanredna plua! - Pri susretu s primarijusom i njegovom enom malo se zarumenila. - Upravo ga po nareenju gospoe doktor nosim dolje. Elfie Peters je pristala da ga doji. - Izvrsno! - obraduje se doktor Schumann. -To je vrlo dobro rje enje. Morali bism o razmisliti o tome da ga za stalno ostavimo dolje ... - Ne! - nagonski usklikne Patrizia i jo vr e privue dijete k sebi. - Gospodine doktor e, ne smijete nam ga oduzeti! Vesela, ljepu kasta sestra izgledala je dra es-no kad je upla enih oiju pritiskala dije te na grudi kao da se boji da e joj ga oteti. Prizor je bio zaista aroban i Astrid je posumnjala u Patrizijinu iskrenost. - Pa to e vam zadati vi e posla - ree doktor Schumann. - Ne smeta! - odvrati sestra Patrizia. - Gore se mo emo za njega bolje brinuti! Zmijo - pomisli Astrid, a njezina se nesklonost prema sestri povea. Bila je sretna kad je mu otpravio sestru Patriziju i okrenuo se opet prema njoj. - Sto ti je, draga? - upitao je. - Vrlo si blijeda! Zar ne to nije u redu? - Sve je u redu, samo ... - Blago se nasmije i. - Mo da sam se odvi e radovala... - Znam to e te okrijepiti - ree i jednom je rukom zagrli oko ramena. - Bi li ti ko ristila boca pjenu ca? Imam ideju. Poi emo kui, presvui se... - ali se odmah ispravi. - Koje ta! To uope nije potrebno. Ja mogu ostati u odijelu koje imam na sebi, a ti zaista lijepo izgleda , kao i uvijek ... Odvest emo se u Chalet, ne to emo dobro veerat i, popiti bocu sekta, a zatim malo i zaplesati. Kako ti se to svia? 55 - Sjajno! - iskreno je odgovorila. - Hajdemo! Uhvati e se za ruke i poo e poput kolske djece koja su neoekivano dobila slobodan dan. Ali tek to su stigli do dizala, zauju kako netko tri. Okrenu e se i ugleda e glavnu ses tru Helgu. - Gospodine doktore - zadihano je zazvala. -Ba je dobro to sam vas stigla ... - Z astala je. -Dobar veer, po tovana gospoo! - to je? - zapita doktor Schumann. - Iz laboratorija su upravo poslali nalaz. Radi se o malom Weyreru. Eritroblast oza! - Prokletstvo! - izmakne se doktoru Schu-mannu koji smjesta pogleda svoju enu i ree: -Molim te, Astrid, oprosti! - Doktorica Holger je ve naredila da se sve pripremi za izmjenu krvi. - Dobro! Odmah obavijestite doktora Gerbe-ra. Znate da vi e nisam u slu bi. - Doktor Gerber je kod operacije. - A profesor Overhoff? Glavna sestra nijemo slegne ramenima. - Ba imam peh! - promrsi doktor Schumann i obrati se svojoj eni. - Ne mogu ti rei kako mi je ao. Ali je i to bolje nego da su me pozvali za vrijeme na e sveane veere, zar ne? Astrid nije odmah odgovorila, a zatim pro ape: - Svakako. - Ti, Astrid, otii kui. ekaj me. Nema razloga da se alosti . Dogovor vrijedi... Veera bezuvjetno izlazimo. - Na brzinu poljubi enu i odjuri s glavnom sestrom Helgom. Astrid je stajala spu tenih ruku i gledala za njim. Sabrala se tek nakon nekoliko minuta. Tada je polako svukla lijeniki ogrta svoga mu a koji je neko vrijeme promatra la zanesena u misli. Nemarno ga je bacila na prozorsku klupicu pa se tromim koracima spustila niz stube . Novoroene su donijeli u ordinaciju doktorice Holger. Le alo je na stolu bez glasa, a nije za-plakalo ni onda kada mu je lijenica pipala trbuh. Kad je primarijus do ao, lijenica ree: - Slezena i jetra su znatno poveane. Doktor Schumann pristupi i zabrinuto pogleda malo golo bie ija je utosmea boja posta la jo izrazitijom.

- Je li Coombsov test pozitivan? - Da. Bilirubin u krvi, 20 miligrama posto. - Je li odreena krvna grupa? - U laboratoriju upravo vr e unakrsni pokus. - Izvrsno! - ree doktor Schumann. - Ne pre-ostaje nam ni ta drugo nego ekati. - Iz iskustva je znao da unakrsni pokus u kojem se ispituje da li se podudara krv oso be koja je daje i osobe koja je prima, ne traje vi e od trideset minuta. Jo jednom pregleda dijete. - Dijagnoza je sasvim tona! - Pogleda sestru koja je stajala kraj stola za pregl ede i ree: - Molim vas, sestro, povijte pupak, obucite dijete i od-nesite ga u ma lu operacijsku dvoranu. Pobrinite se za termofore! - Dobro, gospodine doktore. - Ne bismo li morali obavijestiti majku? -upita doktorica Holger. - Bilo bi mi dra e da porazgovaram s ocem. Ne bih uznemirivao enu koja je upravo r odila. Nakon pola sata je novoroene okru eno termoforima le alo pod jakim svjetlom operacijsk ih svjetiljaka. Nije ni nagonski slutilo da je u smrtnoj opasnosti. Bezbri no je s isalo dudicu koju mu je sestra Edith stavila u usta. 56 57 Doktor Schumann je prao ruke kao za bilo koju veliku operaciju. Prije toga je te lefonski razgovarao s gospodinom Weyrerom, veletrgovcem. Pri tome je oprezno bir ao rijei nastojei da ne ustra i mladog oca. Gospoa doktor Holger je ve bila u operacijskoj dvorani nadzirui posljednje pripreme . Mlada sestra pomogne doktoru Schumannu obui ogrta. Pru ila mu je gumene rukavice. Djete ce je i dalje mirno le alo zatvorenih oiju. Da nije duboko disalo, mislilo bi s e da spava. - Dezinficirajte! - naredi doktor Schumann. Sestra Edith bri ljivo namaze tinkturom sepso podruje oko pupka, a zatim sterilnim ubrusima prekrije cijelo golo djeje tijelo, osim operacijskog podruja. Tada pru i do ktoru Schumannu kirur ki no . Doktor Schumann pa ljivo odre e komadi bataljka pupkovine u kome su se jasno vidjele pupane krvne ile, zatim oprezno i nje no kroz pupanu venu progura plastini kateter u d jeje tijelo. Odjednom ikne krv. Vr ak katetera prodro je u veliku pupanu venu. - Vetrena! Sestra mu doda trcaljku s vetrenom, sredstvom koje privremeno smanjuje sposobnost zgru avanja krvi. Injicirao ga je kroz kateter. Kad je u trcao 4 ccm, doktorica Hol ger dade sestri znak. Sestra Edith pru i doktoru Schumannu prikljunu cijev trcaljke rotonda u kojoj se protok tekuine ili krvi pomou pipaca mo e mijenjati u tri smjera. Doktor Schumann koncem privrsti prikljunu cijev na kateter. Jednu od gumenih cijevi te trcaljke, koja je imala tri ulaza odnosno izlaza, sest ra Edith prikljui na staklenu posudu u kojoj je bila krv zdra58 voga davaoca krvi i koja je bila visoko obje ena na stalku. Tek je sada mogla zapoeti prava izmjena krvi. Doktor Schumann sasvim polagano iz djeje vene ispusti 20 ccm bolesne krvi koja je otjecala u posebnu staklenu posudu , a zatim je okrenuo pipac trcaljke i polagano ubrizgavao 20 ccm zdrave krvi. Tak o je izmijenio 800 ccm krvi. - Kako je djetetu? - pitao je s vremena na vrijeme. - Dobro - odgovorila je doktorica Holger. -Si e dudicu. Disanje i bilo su normaln i. Vrijeme je sporo odmicalo. Za pola sata bila je izmijenjena polovica krvi. Za to je vrijeme gospoa Holger tri puta injicirala kalcij. Sestra Edith odjednom upla eno uzvikne: - Dijete nepravilno di e! Doktor Schumann baci pogled na djeje lice koje je napola bilo pokriveno ubrusima. Ono je dobilo modrikastu boju. - Lobelina! - naredi. - Jedan kubini centimetar! Sestra Edith vje to uvue lijek u trcaljku koju gospoa Holger preuzme iz njezinih ruku ubrizgav i ga u djeju nadlakticu. Nekoliko tjes-kobnih sekundi kao da nije bilo dj

elovanja. Zatim je modrikasta boja malo-pomalo nestajala, a ni djeje ko a vi e nije b ila onako tamno uta kao prije, ve je poprimala ru iastu boju. Doktor Schumann odahne. Sat nakon toga bila je dobivena bitka za taj mladi, gotovo ve izgubljeni ivot. Doktor Schumann je skidao s katetera prikljunu cijev trcaljke rotonda kad u operac ijsku dvoranu ue doktor Gerber. 59 - Hej! - pozdravi. - Je li nu na smjena? - Vi e nije! - odgovori doktor Schumann, ne odvraajui pogled sa svoga posla. - Sve smo uspje no dovr ili. - Pa to je sjajno! - doktor Gerber je trljao ruke. - Umislit e da si sam gospodin Bog! - Ne bih rekao - odvrati doktor Schumann izvlaei oprezno iz okrajka pupkovine zav ijenu iglu. - Dragi kolega, rado bih ti prepustio operaciju. Danas sam u planu i mao ne to mnogo bolje! - Lijenikova sudbina! - gotovo zadovoljno izjavi doktor Gerber. Po ao je na umivan je za doktorom Schumannom prepustiv i brigu djeteta lijenici i sestrama. - Ka i mi jesi li danas govorio sa Starim? - Jesam. - I? Kakav dojam ima o njemu? - To ga je jako pogodilo! - Da si ga vidio na groblju?! Doktor Schumann skine ogrta, odbaci ga, odsue rukave ko ulje i obue kaput. - Jadni stari deko! - ree doktor Gerber. -Za to sjedi u klinici? Trenutano nije ni z a kakav posao. Da sam na njegovu mjestu, oti ao bih na dopust. - Kamo e? - Doktor Schumann pred zrcalom poravna kravatu i zagladi gustu smeu kos u. - Zar kui? To vjerojatno ne bi mogao podnijeti. - ao mi ga je. - I meni ga je od srca ao. - Doktor Schumann stavi u usta cigaretu, a doktor Ger ber mu pru i upalja. - Pa zar i onda ako je i sam bio za to kriv? - upita doktor Gerber. - Zar ga konstitucija ene nije navela na pomisao o komplic iranoj operaciji? Medicinska indikacija za prekid trudnoe bila je potpuno opravda na. Doktor Schumann slegne ramenima. - Prestani s tim! - otrese se na kolegu. - Tu smo temu zaista ve dokrajili! - Htio bih ti objasniti - govorio je doktor Gerber pratei ga prema vratima - da je taj ok upravo koristan i ljekovit... iako je tragian. Ako stari jo nije sasvim o tvrdnuo u samouvjerenju o svojoj pravinosti, smrt ene bi ga morala potresti i razb uditi! Nakon kratke stanke, dok su utei prolazili slabo osvijetljenim hodnikom, doktor Ge rber do-metne: - I tebe! Doktor Schumann stane i ljutito ree: - to ti zapravo hoe od mene? Dana nji mi se dan bio strahovito naporan. Sjeti se da sam ve od ranog jutra u slu bi. Trebao bi imati malo razumijevanja za mene umjesto da me obasiplje neosnovanim optu bama! Doktor Gerber nije popu tao. - Ono to ti elim objasniti ... a neu se predati dok me ne uvjeri u protivno ... s asvim je jednostavno. Mi smo lijenici za ene i zato ne smijemo, zbog svoga zvanja, pomagati samo djeci da dou na svijet. Moramo pomagati i enama. Zar to ne shvaa ? - Pa drugo i ne inim! - Ti to tako ka e ? A stvarno si jo uvijek samo na strani neroenoga djeteta! - Zar bih morao biti na majinoj strani protiv neroenog djeteta? Erich, to su buda la tine! Majka i njeno neroeno dijete ine jedinstvo, tako bi barem trebalo biti. - Ako nije tako? Ako majka ne eli imati dijete? - Tada je valja pridobiti da eli roditi. 60 61

- Lako je to rei! Ka em ti, Rainer, da svojim radom moramo poeti prije nego do toga doe. Veu bi pa nju valjalo poklanjati seksualnom prosvjeivanju mladin djevojaka, ali i udanih ena. Moramo postii da na svijet dolaze samo eljena djeca. Moramo ene oslob oditi straha i oajnih briga, moramo ih osloboditi njihove biolo ke sudbine. - Dokto r Gerber nastavi: - I ne smijemo se toliko acati od prekidanja ne eljene trud noe ako postoji i najmanji razlog za medicinsku indikaciju. - Ako tako misli - o tro e doktor Schu-mann - savjetovao bih ti da napusti kliniku i da otvori privatnu ordinaciju... kao lijenik za pobaaje! - U istom je asu po alio net om izreene rijei, ali je ve bilo prekasno. - Jasno si kazao to misli ! - hladno uzvrati doktor Gerber. - Bojne su linije sada o tro omeene! - Okrene se i ode. Doktor Rainer Schumann je redovito pje ice protrao kratak put od klinike etvrti do iz najmljene kuice. Svje i veernji zrak je ugodno djelovao hladei mu vrele sljepooice. Bio je nezadovoljan sobom. Obja njavanje s Gerberom inilo mu se posve nepotrebnim. Bili su dobri prijatelji jo od studentskih dana, a njihovo je prijateljstvo izdr al o mnoge ku nje. Bilo je neoprostivo da ga je razbio jednom nepromi ljenom reenicom. A kako e ga doekati Astrid? Trebao se veseliti dolasku u svoj dom. Ipak mu to ni u z najbolju volju nije polazilo za rukom. Astrid je zacijelo uvrijeena i razoarana zbog duga ekanja. On dakako nije za to kriv, ali mu to nee koristiti. Nee joj moi de taljno objasniti. Muilo ga je to se neprestano mora boriti za ljubav i razumijevanje vlastite ene pa i u prilikama kad mu je bila prijeko potrebna utjeha ili barem lijepa rije. Bio je uvjeren da e mu Astrid o tro prigovoriti. Kad je otvorio kuna vrata, duboko je uzdahnuo, a da toga nije bio svjestan; sprem io se za najgore. Astrid ga je doekala suprotno oekivanju. U bijelom, svilenom kunom ogrtau, optoenom i kama, le ala je na kauu u dnevnom boravku. im je u ao, ustala je i nasmije ena po la u su ret. - Rainer - uzviknula je. - Konano! - Rukavi kunog ogrtaa povukli su se kad mu je o vila ruke oko vrata. Uinilo mu se da je iz sive svagda njice stupio u zaarano carstv o. Ljubio joj je usta, vrat, nje ni bijeli zatiljak. - Opet sam do ao kasno - rekao je. Smije ei se uprla je ruke na njegove grudi gledajui ga u oi. - Kao da ne znam da si vr io svoju du nost. - Okrenula se i po la do kamina u kome je plamsala vatra. - Je li sve dobro pro lo? - upitala je. -Jesi li spasio dijete? - Da - odgovori. - Hvala Bogu! Gledao je njezino vitko tijelo koje se naziralo ispod bijeloga svilenog ogrtaa, n jenu ponosnu malu glavu s kestenastosmeom kosom po kojoj je vatra iz kamina bacal a crvenkaste odsjeve. -Propala je na a lijepa veer! Nasmije ila se. - Ne! Ona sada poinje! - Prie k stolu, izvadi iz vjedrice s ledom bocu sekta. - Z ar nisi htio piti pjenu ac? Zar nisam dobro uinila? Uzme joj bocu iz ruke, spretno je otepi i natoi u a e. - Za na u sreu! - rekla je i podigla a u. Nadu ak ju je iskapio. 62 63 JliuluJLi. - Zna li da si lijepa? Laka rumen prelije joj lice. Podigla je glavu i htjela ne to rei, ali ju je ve grlio i ljubio, pa nije mogla govoriti. Jo se nikada nije tako privijala uz njega niti mu takvim arom uzvraala strast. - Astrid! - zadihano je aptao. - Zar se vi e ne boji ...? - Ne! Nikada vi e! Podignuo ju je na ruke i ponesao na kau. Vatra je u kaminu plamtjela pucketajui. 64 4. Profesor Overhoff je ordinirao ve slijedei dan nakon pokopa svoje ene. Djelovao je sreeno iako su svi koji su ga bolje poznavali primjeivali da se uvelike promijenio . inilo se da du om ne sudjeluje u onome to ini i govori. Kao da se sr njegova bia od oli okame-nila.

Kirsten Winterfeld to nije zamijetila. Bila je odvi e uzbuena i suvi e zaokupljena vl astitim brigama. Ona je u profesoru Overhoffu vidjela samo uvenoga profesora i li jenika koji je dostojan povjerenja. Bila je prvi put kod ginekologa, pa su joj od stida po obrazima izbile crvene pj ege. Rekla je profesoru da ima dvadeset i tri godine, da je udana tri godine, al i da uzalud eka da zanese. Nakon pregleda je profesor izjavio da je nalaz uredan, ali da zaee nije jednostavn a stvar jer mnogi strunjaci misle da je jaje sposobno za oplodnju samo vrlo kratk o vrijeme. Potom su sjeli i razgovarali. - Pratila sam redoslijed menstruacija - ivahno je priala. - Tono sam na to pazila, osobito ove zadnje godine. Uostalom, u svome sam notesu bilje ila datume mjesenih p ranja... - Poela je tra iti po runoj torbici. - Mo da je to donekle primitivno, ali je tono! - Na la je notes uvezen u 5 - Rodili te 65 ko u, prelistala je prve stranice i pru ila ga preko pisaeg stola profesoru Overhoffu . Profesor je pomno pregledao notes i promrsio: - Hm, hm, nije lo e ... Zatim je odlo io notes i zapitao: - Koje ste bolesti imali? - Samo obine djeje bolesti... Ospice, hri-pavac, nekoliko puta anginu. Krajnike s u mi izvadili jo prije dvanaest godina. - Jeste li bili operirani? - Nisam. - Jeste li imali spolne bolesti? Crvene pjege na njezinu licu postado e izra- ajnije. - Nisam. - Mo da ste imali prehladu u donjem trbuhu? Kirsten je razmi ljala. - Koliko ja znam, nisam ... Uvjerena sam da nisam ... Profesor Overhoff je zami ljeno sastavio jagodice prstiju obiju ruku. - Mislim da treba ispitati prohodnost jajovoda, ali bih prije toga htio razgova rati s va im suprugom. - Zar je to ... tako opasno? - Nije! Ali bih htio znati... Koliko je godina va em suprugu? - 42. - Hm, zar nikada niste pomislili da bi i kod njega mogla postojati neka smetnja zbog koje nemate djece? Njezine se svijetle oi pro iri e. - U moga supruga? Profesor Overhoff je vidio na licu gospoe Kirsten izraz nevjerice i zauenosti. Nije se izne66 nadio jer je to ve bezbroj puta do ivio u dugoj praksi kao predstojnik ginekolo ke kl inike. Uvijek je bilo jedno te isto: ene uvijek misle da su samo one krive to u br aku nemaju djece. Tek sasvim neznatan broj ena vjeruje da bi i njihovi mu evi mogli za to biti odgovorni. Profesor Overhoff ustane, doe do Kirsten Winterfeld i polo i ruke na njezina ramena . - Nastojte nagovoriti svoga supruga da me posjeti. Znam da veina ena izbjegava ta kav razgovor. Svladajte se! Ne uzimajte na sebe krivnju prije no to je dokazana! Njezino se lice jo jae zarumenilo. Brzo se oprostila od profesora Overhoffa. - Poku at u - pro aptala je kad je ve bila na vratima. Ali nije znala da li e za to sm oi hrabrosti. Malim automobilom kretala se kroz gusti podnevni promet. Vozila je nervozno i ne sigurno, a odahnula je tek onda kad je auto smjestila u dvori tu iza kue u kojoj je stanovala. Kroz tamno i hladno stubi te popela se na drugi kat. U desnom je krilu dr Hugo Winterfeld imao odvjetniku kancelariju, a u lijevom je bio njihov stan.

Ve je pro lo podne. Kirsten se morala po uriti kako bi objed bio na vrijeme gotov. Br zo skine kaputi kostima, u kuhinji pripa e istu arenu pregau, ispere salatu, smije a je s umakom od jogurta u kome je bilo razliitog zelenja te staklenu salataru odnese u sobu za dnevni boravak. Kad bismo imali djece po tisui je put u sebi mislila, morali bismo nai drugi stan. Tu nema mjesta za bebu, nema mira, a ni vrta. U blizini nema ni parka. Sanjarenje ... Iznenada naleti misao o tra poput trna: Ako je to krivnja moga mu a? Ki rsten 67 otri u kuhinju i na za areni ro tilj baci odreske mesa. Zatim poe u kupaonicu, opere ruke te ih is-tare kremom. K..d je nakon nekoliko minuta njezin mu otvorio ulazna vrata, ispeeni i zainjeni odr esci su ve bili na stolu. Kirsten je skinula pregau i nasmijana mu po la u susret. Zagrlio ju je i nje no poljubio. - Kako je, zlato? Podigla se na no ne prste i poljubila ga u nos. - Hvala, mili... Sjajno! - Jesi li bila kod toga profesora? - neposredno zapone razgovor o staroj temi. - Jesam, naravno. Zar si mislio da u se u zadnji as izmigoljiti? - Hm ... Nisam. - Nervoznom kretnjom pogladi bradu koja je ve poela sijedje ti. Bio je visok, vitak, mr ava lica i visoka ela, sivih, pametnih oiju i nje nih usta . - Je li ti bilo neugodno? - Ba ne previ e - nasmijano odvrati Kirsten. - Doi! Odresci e se ohladiti. Sjeo je na jednu od visokih, ko om presvuenih stolica. Ona se smjestila na kauu. - Ispriaj mi - rekao je razmatajui ubrus. - Kasnije, mili... - smijuckala se. Iako je eljno i ekivala da s njim o svemu poraz govori, enski joj je instinkt govorio da bi takav razgovor lo e tekao za vrijeme je la. Zadovoljio se. Nesabrano je avrljao o neva nim stvarima. Oboje su bili zadovoljni k ad se zavr io objed. Kirsten je na stol stavila posudu za kuhanje kave i pospremil a stol, a on je donio pepeljaru. Kad je kava bila u alicama, upitno ju je pogledao. 68 - Dakle ... - zapoeo je - mo e li se to uiniti? - Sve je drukije nego to smo zami ljali. -Kirsten je gledala mimo njega. Oklijevajui nastavi: - Profesor Overhoff misli... zasada ne mo e tono rei... htio bi najprije i zvr iti propuhava-nje jajovoda... ali ima dojam da je kod mene sve u redu. - Zbilja? - upitao je ne vjerujui. - Temeljito me pregledao i pitao za preboljele bolesti... - Negdje ipak mora biti uzrok! Valjda nas nee uvjeravati da esto nismo poku avali.. . Malo se zacrvenjela i dohvatila cigaretu. - Da, ali je ipak mogue da smo propustili toan rok... - Da smo se mo da zaraunali? - upaljaem joj pripali cigaretu. - To je iskljueno. - Profesor Overhoff mi je objasnio - rekla je - da mnogi poznati strunjaci misle da rok u kome se jaje