marija jurić zagorka- gordana 01

MARIJA JURI ZAGORKA

-1''Proroanstvo na kamenitim vratima''0

PROROANSTVO NA KAMENITIM VRATIMA

LOZINKAPreko grike tvrave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevske odaje. Mlaz svjetla obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mrea na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oi na bjeloputom licu mrae. Njoj nasuprot priljubio se k zidu mladi junjakih oiju, crne bradice. Stoje povueni, ukoeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor izmeu njih rub ponora. Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I rijei im se spleu kao prigueni mrmor dolazee oluje. Mladi sijevne vrebajui m pogledom, apat se njegov ulja poput zasjede. - "Kartagu treba razoriti" maknuti princa sa svijeta. doa Isabella,

- Luduje, Enrico, to e na to kraljica ako makne princa? - Gle, iskrivljuje smisao kraljiine lozinke. Isabella, kraljica Beatrice dva puta je naglasila razorenje Kartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen nalog. Beatrice dobro zna onaj tko eka oklijeva i gubi.

~1~


- Ali, -ape Isabella- Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio Rim. - Princ Ivan nije Rim, on je Beatrice eli gledati razorenu. Oito i ti, Isabella, svi koji kraljicu. Brzo odlui, jer ovdje eka... - Tko? - Usud princa Ivana! - Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo to ini, jer... Reenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni, stisnuti uza zid stoje ukoeno, samo kretnjama glava navjeuju, jedno drugome opasnost, nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni otvor razgrnutih grimiznih zastora to ih dijeli od dvorane i otvara vidik na hrastova vrata. Zatvorena su, ali se kroz njih dvoranom lavlji glas mukarca: razlijee Kartaga koju I ja to vidim. nismo izdali u mojoj odaji

- Radulo! Zatvori sve izlaze iz dvora, ni iva dua ne smije u moje odaje. - Kraljevsko velianstvo, vrijedi li ta odredba za grofa Enrica i vojvotkinju dou Isabellu?~2~


Ona se, dok nema kraljice na dvoru , smatra njenom zamjenicom. - Za njih vie nego za sve ostale, jedino princu Ivanu slobodno je prolaziti. Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Isabella razmaknuti grimizni zastor iza svojih i Enricovih lea. Oboje se ustremilo, zatajilo, zadravajui dah. Njihov vid i sluh budno straare. S one strane zastora zakripe vrata, teki mukarevi koraci odzvanjaju podom, zaute sagom svaki korak nevidljivog prolaznika osjea Isabella u sljepooicama. Trza se i ne die. Tamo ponovno zakripe vrata. Tiinom odaje vibriraju posljednji odjeci odlazeeg i gube se hodnikom. U kutu kod prozora njih se dvoje maknulo. Isabella prigne glavu Enricu. U njenom je licu i aptu zaprepatenje: - Enrico, jesi li uo? Svi izlazi iz dvora zatvoreni. Mi smo zarobljeni, ugroeni, kralj je uao u trag! - Nije mogao ui u trag niemu ape on. - Netko je od kraljevih pristaa otkrio tvoje namjere s princom?!~3~


- Velim ti nemogue! - Nita nije nemogue na tome dvoru gdje je svaka osoba kraljev ili kraljiin dounik. Enrico, reci to sprema princu? Reci, ne vitlaj naim sudbinama, to kani uiniti? urno reci dok nas ovdje ne otkriju. No, to je? Spremio si princu otrov, bode, ba ti? - Ja? Ba nita, ali drugi. - Svejedno, odgovarat e ti, ja, kraljica i svi njeni pristae. - Odgovarat e samo Alfonso Borgia o kojem cijela Italija zna da svoj ma ne vue iz korica, nego iz otrova: mala ogrebotina i protivnik pada u svemirski san! Prepast joj se odrazi na licu, a apat dre: - Zabranjujem, Enrico, zabranjujem u ime kraljice! - Ti titi prinev ivot? Priznaj, ljubi ga?! - Zato me tako gleda? Zato blijedi? pita ga ona osorno, ali paljivo pogledava njegove ruke to su grevito spremne guiti. - To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica poslala u drutvu princa prije nego ona doe?!~4~


- Tie, Enrico, groznica trese tvojim razborom. - Jao tebi, Isabella, pokua li zatititi prinev ivot! Enricove eljusti zadru. Lice mu je zeleno. Isabella ukoeno zuri u mladia: - Ti si bjesomuan -i korakne prema zastoru, ali je on uhvati za ramena. Isabella se otimlje. On je vue natrag, uhvati njene ruke i ona klone na pod. Sagnuo se k njoj, ma mu strugne podom pa zazvckne. I prijetnja i zveket oruja prenerazie Isabellu. Rumen joj iezne s lica. Uprla se bez daha. U oima joj strah. Zuri u grimizni zastor iza kojeg osjea pogibelj. Iznenadni udarac s one strane vrata zaprepasti oboje. - Otkriveni smo! tropot koraka s one strane. Netko hitro prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rub zastora to dijeli prozor s dvoranom zabijeli se ruka, grimiz se giblje. Na otvoru dvije zjenice, dvije munje. Gusta duga utoplava nakostruena kosa obrubljuje lavu slinu glavu, kao da se iz grmlja pojavio kralj praume. Debele velike usne ispod dugog~5~


jakog nosa, ire se u podrugljivi smijeak, prebojadisan ljubaznou: - Mnogo ste sagrijeili, doa Isabella, kad na koljenima molite oprotenje! - Kralj, kralj - ape ona gledajui s izraajem bijesa Enrica. Tek ova rije vrati mladom grofu svijest. Sad i on zamijeti kraljevo podrugljivo lice i pusti njene ruke. Brzo se pridigla, blijeda, ustraena, a kralj se nastavi rugati: - Da je Zeus tako malo obziran na svojem dvoru prema lijepim boicama kao ja prema vama, doa Isabella, ne bi Bogovi imali potomstvo! - Kraljevsko velianstvo, dola sam samo pogledati kako su uredili odaju za doek kraljice. Spotakla sam se... - To vas je moralo zadesiti preko u kraljiinom dijelu palae gdje ste preuzeli zadau urediti svaku stvarcu prema elji vae sestre, kraljice! - Upravo sam htjela onamo! - I kao nekim udom zalutala je u moje odajepodruguje se kralj i najirom kavalirskom~6~


gestom razmakne pred Isabellom zastor. Ona se pokloni i poe prema vratima u hodnik. - Ne ovuda, doa Isabella, na trijem ne smije nitko do veeri. Vitekom gestom otvori joj kralj vrata u iroku odaju. Enrico pode za njom. Kralj ih slijedi smijeei se. Kad je ostao nasamu smijeak se pretvori u kletvu koja je pala s njegovih usana tino, oprezno. Onda se vrati u dvoranu iz koje je iziao. Tamo stoji jak ovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni i svijetlim oima gleda kralja. On ga zovne povjerljivo: - Radulo, potri za njima i pripazi. Dvoranin hitro izie.

~7~


BIANCA SFORZAPolaganim koracima kralj prilazi prozoru. Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava naarala nepravilne iroke zavoje. Misli kraljeve oito ne slijede njegov pogled, sijevaju tanine oi, nemirno trepu neim to je oko njega, pokraj njega, u njemu samome. iroke uzdignute grudi diu se i sputaju kao da se u njima sukobljavaju i svladavaju velike ustalasale snage. I prolaze asovi, tropot koraka prekine njegove misli, obazre se. Pred njim opet stoji dvoranin. - Jesu li ono dvoje otili u novu palau? - Zaustavili su se u blagovaonici i neto se svaali. - Zbog ega? - Govorili su tako tiho da nisam uo drugo nego samo usklik doe Isabelle: "Zabranjujem!" - Dakle, Napuljci neto nisu sloni? To je dobro! Jesu li zatim otili? - Kad su htjeli krenuti dalje, doe im u susret grof Alfonso Borgia. Tada se Enrico pokloni

~8~


oni Isabelli i s rimskim plemiem otie u svoju odaju. - A doa Isabella? - ini se da je htjela za njima, ali je spazila mene i ljutito ode u novu palau. - Neto se izmeu Napuljaca rui. Pazi, Radulo, kad otvara dolje vrata u dvor, pomno razgledaj da nikoga ne bude na trijemu. Osobito doa Isabella i Enrico. Nitko od njih ne smije vidjeti tko e doi. Kralj poe odajom nekoliko koraka i upilji oi u okruglu pozlaenu kovnu plou na zidu. iljasta ipka pokazuje satove. - Strahovito se vue vrijeme, teko ekam, Radulo! - Doi e, velianstvo. Jo prije nego to se nadate ublauje starac svog nestrpljivog gospodara. - Idi i pazi! Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati. - Kraljevsko velianstvo, biskup Filipec. - Napokon, barem on. -I kralj poe u susret plavokosom mukarcu to ulazi u sobu.~9~


Dugoljasto lice puno je sunanih pjega, ali ovo ne smanjuje prijatnost izraaja nepravilnih mu crta. Nos mali, usne tanke, oi modrikaste, nasmijeene, gotovo vesele. Vedrina podaje neto vjerno i iskreno njegovoj dosta vrstoj pojavi. - to je, Filipec? Tomo Baka nije s vama? - Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali to to znai: sva vrata uvaju oklopnici. Svi su izlazi zatvoreni. - Onog koga ekam ne smiju vidjeti kraljiini dvoranici. urite se, Baka- okrene se kralj. Danas se vrijeme i ljudi jednako polako vukuree mrko, pogledavi prema novom doljaku koji je sagnuo svoju okruglu vrsto utisnutu glavu u ilavi kratki vrat. Svjei rumeni zdravi obrazi odaju snanu muevnu dob. Sive oi su mirne, gotovo bezizraajne. Napadno se istie njegov nos, na vrku debeo i zavrnut prema gore. U prvi as pobuuje smijenost, ali iz njegove kratke ugojene ije, velike glave i s vrka nosa ispoljava se neka opasnost. Pogled navjeuje da je sav u vlasti svoje volje. Kralj stoji, uti kao pred neim velikim i vanim. Njegova je lavlja glava nagnuta neto naprijed i pogledom probija grudi svojih~ 10 ~


pouzdanika. Tada uini rukom kretnju otru, jaku kao da presijeca neku odluku: - Filipec, jeste U obavijestili Bakaa o naoj sudbonosnoj odluci? - Kraljevsko velianstvo me nije odrijeilo utnje. Trzaj kraljevih utih obrva pokazuje zadovoljstvo nad odgovorom. Okrene se k Tomi Bakau. - Vas, uz Filipca i Varadija, smatram treim stupom svojih najvanijih odluka. Da vas do sada nisam obavijestio o velikoj i vanoj mojoj osnovi uzrok je to ste za vrijeme mog ratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako sam s Filipcem i Varadijem izvrio velik i vaan in za daljnju budunost moga kraljevstva. Recite mi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka eljeti da na prijestolju i dalje sjede potomci slavnog Sibinjanina Janka? - Puk ga je ovjenao pjesmama, sva Europa slavom, a vae velianstvo uvealo je slavu svoga oca pobjedom maa i duha. Nema dostojnije krvi da vlada na prijestolju ovoga kraljevstva.

~ 11 ~


- A ja nemam zakonitog potomka. Moj brak s napuljskom princezom, koja je umna, uena i obdarena, ostao je neplodan. Ali krv mojeg oca i moja tee u ilama nezakonitog mojeg sina princa Ivana. Moj otac bio je junak, ja sam se okrunio pobjednikom nad trojicom najveih vladara, uvrstio ovo kraljevstvo, a sada je moj ivotni san da moj sin ustali moj rod na prijestolju. Dao sam mu svjetsku naobrazbu. On je grof Hunyadi, vojvoa Liptave, gospodar nad est leskih vojvodina. Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema premca u itavom kraljevstvu, a posjeduje i ljubav svih koji ga poznaju. Je li tako? - Da, velianstvo- potvrde Filipec i Baka istodobno. Jedina sjenka lei u tom to je nezakonit. Ali zar bezbrojni vladari dananjeg doba ne potiu iz nezakonitih veza? Evo, moj moni tast, kralj napuljski, nezakonit je sin. Milanska vladarska obitelj imala je nezakonitog osnivaa dinastije, a temelje francuske burbonske dinastije poloio je nezakonit princ. Zato, dakle, da velikai ne prihvate potomka slavnoga roda mojega? - O tome su ve davno naistu svi prijatelji vaeg velianstva ree Filipec.~ 12 ~


- A protivnici? Oni ute kad ja govorim o princu nasljedniku. Ipak, kralj Matija hoe da progovore. Hou da oni viu i kliku mome sinu. A kliktat e kad uz mog sina ugledaju enu monu iz mone vladarske porodice. Znate li, Baka, koju sam odabrao? Sestru sada vladajueg kneza Ludovika Milanskog. - Bianca Sforza! Ovo je velebna zamisao!usklikne Baka. Jest. Ova e enidba uvrstiti prestolonasljedstvo mojem sinu. Pred vlau vezama koje one donosi sa itavim jugom i samom papinskom stolicom pokleknut e nai gizdavi oligarhi, jer osim svega toga donijela bi zarunica i zlata koje vie vrijedi oligarsima od bojne slave moje i mojeg oca. - Samo onima- primijeti Filipec- koji su sami eljeli da uzmu ezlo u svoje nedostojne ruke. - Zato sam, eto, s bojnog polja poslao svojeg kancelara Varadija da ide na prosidbu u Milano. - To je bilo mudro- primijeti Baka. - Sudbina ovoga prijestolja ima se rijeiti danas, jer prosac milanske princeze pribliava se Griu.~ 13 ~


Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu. Nisu mogli prikriti uzbuenje kao ni sam kralj. - Odgovor milanskog vojvode rjeava sudbinu mojeg djela ree kralj. Moram priznati da kraljica nije sklona toj enidbi. - Nije sklona?- zaudi se Baka. - Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je iz Budima na bojno polje javila da nikako ne pristaje na tu enidbu, neka sve to odgodim dok se mi ne sastanemo. Javio sam joj da u bezuvjetno odgoditi, ali sam odmah poslao Varadija tajno u Milano; sumnjam da je i ona nekoga poslala, isto tako tajno, u Milano. - Velianstvo- primijeti Baka -ako je kraljica tako opasni protivnik vaih osnova s ovom enidbom, zato niste sprijeili ili barem odgodili njen dolazak u Zagreb? Kralj se nasmije malo ironino i rezigniranim e smijekom: - Vae rijei dokazuju da nemate zakonitih ena. Kako da zabranim i ime da opravdam zabranu kraljici koja me nakon osmomjesenog odsustva eli posjetiti da mi estita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako~ 14 ~


mi pie? Jo nisam ni znao kada u stii u Zagreb, ve je kraljica poslala ovamo svoje firentinske graditelje da proire palau. Vidite, sam Firentinac Cellini pretekao je i avla napuljskog, graditelja Cartellinija, a urbom izgradio po najnovijim nacrtima jedan dio palae. Kad sam ja stigao, ve sam ovdje naao sve pokustvo, gotovo sve namjeteno, tu dakle nema odgode. Biskupi zaokrue dvoranu pogledom. Teko, bogato rezbareno pokustvo, skupocjeni uresi, debeli sagovi bili su dokaz kraljevih rijei. Bakaeve mirne, bezbojne oi zaustave se u dubini dvorane gdje ispred purpurnog saga stoji mramorno poprsje ene u ijim se crtama takmii ljepota s duhovnom snagom. - Poslala mi je svoju bistu na poklonbezbojnim e glasom kralj. - Mnogo je dirljive njenosti u tome darupohvali kancelar Filipec. - I promiljene opomene koju ovaj put neu posluati. Moja je odluka jaka i nepokolebiva povisi kralj glas kao da se brani upliva to struji iz mramornog kipa. Kraljica je poslala ovamo i dou Isabellu, oito da uhodi pregovaram li s Milanom.~ 15 ~


- To vie trebalo bi za kraljiina boravka odgoditi prineve zaruke bude li odgovor iz Milana povoljan- primijeti Baka. - Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se njome koristio. Danas ne odgaam nita. Hou da jo za ivota vidim unuka i umrem s uvjerenjem da ostavljam slavno ime moje obitelji na prijestolju moga kraljevstva. Kraljeve rijei prekine Radulo koji najavi: - Kancelar Petar Varadi. Sva se trojica trgnu. Kralj poe u sredinu sobe, nestrpljivo prati polagane korake mukarca koji ulazi u plemikom odijelu s unakrst prebaenim platem. Da sakrije pitanje koje mu gori na usnama, kralj pone govoriti. - Dobro ste se odjenuli, Varadi. I Baka i Filipec usjekoe oi u ozbiljno lice prosijedog Varadija. Iz kraljevih oiju suklja i strepnja i nada, kao da rije tog ovjeka odluuje o njegovu ivotu i ne mogavi izdrati, naglasi: - Govorite, Petre, to krae. Suhonjava svjetskom pojava odijelu. potpuno odgovara Nemirne crte lica,~ 16 ~


svjetlucave tamne oi i otvoreno elo pokazuju ovjeka koji nema dara da se svlada. estoki mu glas prodire dvoranom, kao da s nekim otro raspravlja. - Kratkoa je u mojoj poruci jedino prirodna. Vojvoda Ludoviko primio me sa svim poastima koje dolikuju potovanju spram vaeg velianstva. Ja sam mu razloio da e princa Ivana prema eljama naroda zapasti prijestolje ovog kraljevstva. Makar je kraljica jo mlada, a vi u snanoj dobi, oito ne moete oekivati potomstvo jer je priroda njezino velianstvo liila majinske sree. - Kako je vojvoda primio tu izjavu? - Poalio je svoju roakinju, velianstvo kraljicu Beatricu. - A kad ste izrekli prosidbu? - Odmah se zanimao to bi bilo s princom Ivanom u sluaju da kraljica ipak rodi sina. Filipec i Baka ute gledajui kralja. On uzdigne obrve i navue kotu ela da mu se kosa nadigla. Kancelar nastavlja: - Ja sam tada izjavio da e mladi princ u tom sluaju biti okrunjen kraljem Bosne, zatim e dobiti ast bana hrvatskih zemalja koja ast~ 17 ~

njezino


nije daleka od kraljevske asti; napokon da mu ostaju jo i zemlje koje je osvojilo vae velianstvo od Friedricha III. No, rekoh ja, porod se od kraljice ne moe oekivati nikako, unato znanosti svih kraljiinih lijenika. Konano, nakon devet godina braka nije se rodilo nijedno dijete, nema dakle nade. - Ne troite vrijeme opomene kralj. suvinim stvarima-

- Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijee svih lanova obitelji Sforza, tovie i kardinala Ascagnija kojem je vae velianstvo darovalo opatiju u svom kraljevstvu. Sutradan su me opet pozvali, a vojvoda mi sveano izjavi... Kralj se ustremi i trgne obrvama. - Vojvoda izjavi da se smatra poaenim vaom ponudom i vrlo rado Biancu Sforza daje za enu princu Ivanu. Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri. Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog asa nekoga potukao: - Pobijedio sam! - Ludoviko Sforza- nastavi Varadi - primio je zaruni prsten koji je poslalo vae velianstvo~ 18 ~


u ime princa Ivana i predao mi prsten Biance Sforza za princa. Osim toga alje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog brokata i poruuje vam da je Leonardu da Vinciju naredio neka odmah izrauje sliku madone za vae velianstvo. alje i sliku mlade vjerenice. Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni prsten. Kralj znatieljno gleda prsten, a biskup sliku. - Ovaj nakit koji vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na vratu nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od istog zlata i dragulja -objanjava Petar. - Kako je s mirazom? upita kralj svojeg kancelara. - Rekao sam vojvodi da princ posjeduje etrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i Ugarskoj i est vojvodina u leskoj, na to je vojvoda Ludoviko odredio Bianci miraz od sto tisua forinti u zlatu, ezdeset tisua u opremi, a etrdeset tisua u dragocjenostima. - Moj sin dobit e najbogatiju vjerenicu Evrope- klikne kralj.- Petre, vi ste mi dananji~ 19 ~


dan pretvorili u sveanost. savjetnici, mi smo dakle djelo...

Dragi

moji

U taj as uleti u sobu Radulo blijed i zaprepaten: - Velianstvo, princ Ivan tue se na ma s Alfonsom Borgiom! Varadi naglo vikne: - Velianstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji uo strane glasove o dvobojima neaka kardinala Borgie. On vue svoj ma iz otrovnih korica. Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim oima stvori u njemu brz u odluku. Hitio izae iz sobe, pohiti hodnikom, pa krene prema vratima koja vode u dvorite. Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva srea koju je malo as osjetio u svojim grudima, pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak maeva, uje njihov zveket. Strese se od uasa, digne ruke kao lavlje ape i gromko vikne: - Nijednog udarca vie! Istodobno spuste borci maeve pred kraljem. Jednom je lice vedro, ponosito, drugome iarano krvlju. Kralj se podupre rukama o~ 20 ~


pojas i priblii protivnicima. Mlaeg pogleda letimino, a pred starijim okrvavljenim se zaustavi: - S kime se vi to bijete, grofe Alfonso? Zauen zbog ovog pitanja, mladi okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslo tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom. - Bijem se s princem! - S mojim sinom pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griu smatra se sablanjivom povredom svetih obiaja ako gost trgne ma na kuegospodara ili njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu to javim, nee nai pohvale za va postupak. - Bio sam neprijateljski izazvan. - Tko vas je izazvao? - Princ Ivan! Kutrava se kraljeva glava okrene mlaahnom princu vitka i snana tijela u skupocjenoj svilenoj odori talijanskog kroja. - Ivane, kako si smio pozvati gosta na oruje pod svojim krovom?~ 21 ~


- Ne bih to uinio, moj oe, ali kad gost teko vrijea... Okruglo obrijano rumenilom: kraljevo lice plane

- Vrijeati kuedomaina nije doputeno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego mislim i drugdje. Je li tako, grofe Alfonso? - Nisam uvrijedio princa... - Kad on to tvrdi? - Uvrijedio sam enu. - enu- prihvati rije princ- o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio. - Dakle, uvrijedili ste mene. Zaueni, neto malo vrebajui izraaj kraljeva pogleda padne na princa i ostane na njemu nekoliko sekunda. Onda kralj ree polagano: - Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mlade za onu za kojom im vri krv. Koju to enu, Alfonso, tako ljubite da ste se za nju pobili? Mladi plemi ne daje odgovora, - Ivane! Koja je ena bila uzrok sukobu?~ 22 ~


I princ i njegov protivnik ute. - Dakle, vee vas rije? Dobro.- Kralj zaokrui pogledom. Iza mladog princa spazi treeg mladia to jo uvijek stoji s golim maem i slua. Oito je stariji od mladog princa, vii, vri, neobino crna i gusta kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crne njegove oi mirnim sjajem izdravaju kraljev izazov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi: - Damire! Tko je ena radi koje su se tukli? Mladi pristupi blie kralju, pogleda svjeim mladenakim pogledom: ga

- Onaj kojeg je preslavni ma vaeg velianstva posvetio vitezom ne moe da posijee zadanu rije da e uvati asno ime ene. Odgovor je izrekao vrsto, odluno, s metalnim zvukom glasa. Neto je zatitralo u kraljevim oima, ali ih je odmah skrenuo s mladia svojim dravnicima: - Oglasite mladoj gospodi na dvoru, ovim ovdje i onima koji e doi s kraljicom da zabranjujem svaki oruani sukob. Neka graani Zagreba ne misle da se mlada~ 23 ~


gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovjenih trubadura! Neka ne misle da ih kralj ne zna pametnije zaposliti. Nakon tih rijei opet se okrene prema mlaim protivnicima: - Spremite maeve u korice, izvucite iz knjinice umne knjige da naoruate svoje mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonso, znajte: neu tedjeti ni svojeg sina najotrijim ukorom zbog dvoboja. Alfonso se nakloni i poe u dvor dok je kralj ostao sa svojim dravnicima u tihom razgovoru. Princ uhvati ruku mladia to je netom kralju uskratio odgovor: - Hvala ti, Damire, to nisi kralju otkrio ime. - Znao sam da bi planuo gnjevom protiv one za koju ste izloili svoj ivot. Obojica se najednom trgnu osjetivi na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj pokae Filipcu Damira: - Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka odsele vri slubu na kojoj pograninoj tvravi. Bit e mu od koristi ako naui zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj, mladi vitee.~ 24 ~


S ovim rijeima kralj krene natrag u palau. Slomljeno, gotovo oajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorite. ***** U dvorani za vijeanje ekao je valoki biskup Petar Varadi kralja. - Varadi- ree kralj- tu na stolu lei zaruni prsten i slika lijepe vjerenice, a princ se bije za neku meni neznanu enu koja moe razoriti sve moje osnove. Moram je pronai i unititi! - Nee biti opasno- umiruje Baka kraljevu zabrinutost- Oito je bila tek viteka dunost da se bije. - Hoete li to ustvrditi i onda ako ta ena pripada kraljiinim dvorankama? - Velianstvo, nijedna nije tako neobino lijepa da bi mogla biti opasna. - Ali je svaka od njih duhovna ki kraljice, prodahnuta novim preporodnim odgojem petnaestog stoljea. Takve su ene opasnost za mua. Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljiinog kipa. Biskupi se~ 25 ~


potajice pogledaju, primijeti:

na

to

Filipec

tiho

- Kad bismo mogli doznati ime te ene, odmah bismo mogli prosuditi njene opasnosti. - Kako doznati ime?- upita Baka. Petar Varadi odvraa: - Princ i njegov dvoranin Damir odrat e rije, Alfonso Borgia svakako bi tajnu prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta proao je kralj dvoranom i zamrmljao: - Da mi se tu uplete jedna ena? Ne. Otkrit u je. Ako se nalazi u kraljiinom dvoranstvu, neka ide na pokoru u samostan! - To je dobra misao, velianstvo- pohvali Filipec- jer ako princa zahvati ljubav, izgubit e prijestolje! Na posljednje rijei kralj se obazre: - to vi to priate? Kakva ljubav? Ludorija. Vitetvo su sanjarije mladosti! Sad je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj e sin slijediti svojeg oca. Petar se upre u stol:~ 26 ~


- Velikoj vaoj osnovi, velianstvo, ne prijeti tekom opasnosti nikakva druga ena osim kraljice. - Kraljiin otpor sada vie ne moe nauditi mojoj osnovi. Bit e moda neugodnih dana za moj kuni mir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali to ste mi vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o nekoj novoj, vanoj zapreki- i pritom pogleda suhonjavog kancelara kao da se ve sada zbog ove njegove objave na nj ljuti. Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati rije: - Dopustite, velianstvo, da podsjetim na ovo: mi smo uglavili da e ova enidba s bogatom neakinjom toliko monog Ludovika osigurati vaem sinu prijestolje. Ustanovili smo da e samo ovo rjeenje prestolonasljedstva biti na sreu kraljevstva. A kad se taj ne bi izvriobilo bi vaem sinu prijestolje ugroeno - Zato opetujete to smo ve davno utvrdili? - Jer hou da pitam vae velianstvo: to onda ako netko uistinu sprijei ovaj brak? Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru. - Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?~ 27 ~


- Ne, velianstvo, samo utvrujem da e kraljica ovo vjenanje sprijeiti. Kralj se tako otro okrene da mu je ma zveknuo udarivi o pod. Baka i Filipec stadoe prosvjedovati: - To kraljica nee uiniti Kako to smijete spominjati? A kralj otro vikne: - Petre, vi nemate uporita za ovu tvrdnju! - Velianstvo, imam! Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U oima Filipca lei pitanje, u Bakaevim Ljubopitnost, u kraljevim sumnja, ali on zapovjedi: - Razjasnite! - Velianstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naloili ste mi neka poem kraljici u Budim i uvjerim je da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne sastanete. Tada je ona izrekla ove rijei: "Dok sam ja iva, ovo se vjenanje nee obaviti." mirei, zagleda se kralj u mramorni kraljiin kip. Baka i Filipec kao da nijemo dojavljuju neto to samo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u kraljevo naoblaeno lice.~ 28 ~


U tiini se uje samo pritajeno teko disanje kraljevih irokih prsiju. Samo nakon nekoliko trenutaka Varadi je nanovo zapoeo. - Upozoravam da kraljica nije ena koja izrie isprazne prijetnje. U svoje odluke ulae sve, a u ovu ak i svoj ivot. Jo vie zamire kraljeve oi, sve dublje ronei u sablasnu sumnju koja obavija kraljiin mramorni kip. Filipec mahne Varadiju da uti, Baka povue prste po debelom vrku nosa kao da mu je onamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i estoko nastavlja optubu: - Kako, dakle, kraljica svoj ivot stavlja zaprijekom ovoj enidbi o kojoj ovisi samostalnost i srea drave, bjelodano je da njezino velianstvo nuka na to neki veliki moni razlog koji je isto tako opasan kao to bi bilo opasno izvoenje njezine prijetnje! - Razlog? -opetuje Matija vjeto svladavajui valovlje svoje estoke udi, a Varadi drugi put ponavlja. - Razlog da taj ne moe da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu to ga kraljica kao

~ 29 ~


maeha osjea prema sinu neke druge ene koju iz prolosti smatra svojom suparnicom. - O tome ni rijei! -prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu misao: - Ne moe biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vjerenicu, jer radi nje ne bi ona mogla izrei onako izravno povieno i strano one velike sudbonosne rijei: "Dok ja ivim, ova enidba nee se obaviti." Taj je razlog, velim, goleme vanosti, i to ne samo za nju. Kraljica e dakle u interesu svojeg razloga izvriti prijetnju i sprijeiti vau osnovu. - Ne moe ona sama protiv svih nas!- naglasi kralj. - Velianstvo ako kraljica nije sama? Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se raire. - Tko bi je mogao pomagati protiv mene, recite, Petre?! - Domai vai neprijatelji! - to je to? Ovo zvui kao urota? -zaotri kralj svoj glas i opet stegnu kou niskog ela, a kosa mu se nakostrijei kao u lava koji osjea pogibelj. Ova kretnja ela, vazda siguran znak teke kraljeve uzbuenosti, inila se sada~ 30 ~


opasnom. Baka i Filipec ute i sluaju, a Matija pita: - Petre, opet vas pitam: ime opravdavate neuveno smjele optube? - Dokazima! Neto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha. - Ovamo dokaze! Govorite! - Govorit u. Ponajprije, njezino vas je velianstvo obiavalo slijediti na ratite. Prava je srea to je ovaj put kraljicu sprijeila bolest da na pobjedonosnom putu prati vae velianstvo, pa su u vaoj odsutnosti iz Budima dolazili kraljici neprestano u posjete vai zakleti protivnici ... estokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Baka: - Petre, vi okrivljujete kraljicu da uruje s kraljevim protivnicima? - Ne- otkree Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom- ja odluno tvrdim ovo: kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica protivi enidbi princa s Biancom Sforza. I ba zato su se pribliili k njoj da je u tom nezadovoljstvu i otporu hukaju ne bi li~ 31 ~


kraljici pomogli sprijeiti enidbu koja ima osigurati prijestolje princu Ivanu, sinu kraljevom! - Vaa vrela ud moda vas je zavela na krive zakljuke- delikatnim glasom pokua sada Filipec.- Ne mogu vjerovati da bi se kraljevi protivnici uope usudili pribliiti kraljici i ponuditi joj usluge protiv njezinog uzvienog mua. A kad bi se usudili, ona ih ne bi ni primila Ovaj dijalog pratio je Matija s napetom pozornou, paljiva Promatrajui lica svojih savjetnika. - Jest, krivi je zakljuak- pomogne Baka, a Petar jo otrije nego dosada naglasi: - Nema krivog zakljuka gdje je jasna rije. - Koja rije?- trgne se kralj - Rije oligarhijskog velikaa Banffyja! - to je rekao? Kome je rekao? Izjasnite se, smjesta! - Hvala velianstvo, da ste me na to pozvali. Kad sam bio prije polaska za Milano u Budimu, susretnem na trijemu mramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Uinili biste veliku uslugu kralju kad biste ga~ 32 ~


odvratili od namjeravane vjeridbe s Biancom". Ja sam na to odgovorio: "Uinit u to ako mi priopite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv ove enidbe". Banfy mi odgovori vrlo znaajno i poluglasno: "Razlog ete saznati ako se prikljuite kraljiinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle, velianstvo, ovdje iz ovih rijei jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor, jedno posebno stanovite u ovom kraljevstvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo stanovite je onaj vaan razlog to nuka kraljicu da se opire toj enidbi, u koju vae velianstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima sve nade za buduu slobodu ove drave. Baka i Filipec gotovo su skamenjeni, ute i gledaju kralja. I on uti. Okruglo lice kao da se nabralo. Nakon munih asova utnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom pogledu lei neto duboko kao sakrivena strepnja pred istinom. - Ali tko, tko -nestrpljivo e kralj - tko su oni? - Svi oni koji su htjeli da obore vae velianstvo i dovedu na vae prijestolje ekog kralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja mira s Vladislavom~ 33 ~


iskazivali mu naroita prijateljstva, obasipali ga toboe kao gosta pretjeranom ljubaznou. Naslonja u kojem je sjedio kralj zastrue podom. Gurnuo ga je naglo listajui, onda stresao svojom lavljom glavom. Njegovo svladavanje bilo je oito na granici mogunosti. Ipak ne ree nita, nego poe u drugu odaju kao da eli svoje raspoloenje oteti njihovim pogledima. A kraljevi savjetnici ostali su sami. Baka se sagne preko stola kancelaru Petru: - Vi uvijek nastojite nekim velikim otkriima o pogibeljima pokazivati kralju svoju osobnu vjernost! Nadate se, moda, kardinalskom klobuku? - Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladia do svojeg kancelara. I, znajte, moj put od bosonogog siromaha do biskupa bio je neko mnogo krai nego to bi bio danas od biskupa do kardinala. Govorio sam kao poten ovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaa koji mu dokazuju svoju vjernost time da istinu taje! - Imenujte -razbjesni se Baka- koga mislite? - Nije od potrebe kad se sami javljaju!~ 34 ~


- Tiho. Kralj se vraa- upozori Filipec. Iz druge odaje uju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamiljen. Zaustavio se ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno: - Jeste li svjesni koliki ste poar zapalili? - Kraljevsko velianstvo, vi ste moj sudac. Moj ivot pripada vama, a moja savjest meni! Prema vama i prema njoj izvrio sam, eto, svoju dunost. - Nita ne povlaite!? - Ni jedne rijei. - I promislili ste o posljedicama? - Jesam: kraljica e sve saznati, a ja u odgovarati njoj i vama. ivot je veliki dar, a ja ga dajem za jednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada va sin Ivan Korvin. Kao da je ovaj odgovor kralja ublaio, ali ga nije smirio. Pribliivi se korak svojim pouzdanicima, neobino tihim glasom zapone: - Nakon svega ovoga vjeridba mojega sina treba da ostane i dalje tajna kao da se nita nije dogodilo. Spremajte se na svean doek kraljice. A kad bude u Zagrebu, saznat u koji~ 35 ~


je razlog vodi protiv prineva vjenanja i, jesu li je nahukali protivnici. Nadam se da e kraljica uvaiti moje osnove i svoje bilo kakve razloge podvri dobrobiti drave. Svi su utjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne vjeruje toj nadi. Odmah nakon toga kralj pone poslovno: - Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanika da mu priopimo zaruke mojeg sina s Biancom. Valja rei dan vjenanja, a onda oekujem vas, gospodo, k veeri. Vi, Petre, preodjenite se i nastupite odmah u svoju slubu. Treba da dademo odgovor poslanicima Venecije koji ovdje ekaju ve dva tjedna. Osim toga svakako jo treba da spremimo poslove za hrvatski sabor. Sva se trojica udalje iz sobe. Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloi mu: - Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno! ***** U naslonjau na barunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime lei otvorena knjiga sa areno obojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladieve oi uprte su iznad knjige nekud u neizvjesnu toku iroke odaje.~ 36 ~


Njegovo ovalno lice izraava duu vjeno budnu, ushitnu i svijetlu. Samo to tu svjetlost sada prikriva alost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva eka odbaciti je i nai negdje oduka, Modri se zastori rastvorili. U sobu ue mladi u odori dvoranina. Njegov je haljetak kratak do ispod bedara i otkriva vitkost pojave. Princ mu skoi u susret i uhvati mu ruku: - Damire! Ti e uistinu sutra otii? - Kralj je odredio! - Zato? Nisi nita tako strano skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u djetinjstvu odredio drugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna nae gotovo bratske veze. - Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjeajima- ree mladi dvoranin turobno. - Bili smo jedna misao- klikne princ ogoreno -jedna radost, jedna tuga. Sad da ostanem potpuno sam? - Ostaju vam kraljevi prijatelji! - Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam sa sobom. Osjea li to to znai?~ 37 ~


- A to gubim ja kad me dijele od vas? - Ne, Damire. Ne moe ti osjetiti isto to ja, ne moe, ti ima majku, moe sklonuti svoju glavu na njezina koljena, moe joj rei sve. A meni su je oteli, ja sam posve sam. - Ostavite ove tune misli danas. - Danas. Ba danas. Nikad nisam s takvim osjeajem straha mislio o svojoj majci kao ovaj as kad sam saznao da u izgubiti tebe. Sad mi se ini kao da mi ponovno otkidaju majku. Gleda me, Damire, kao da ne razumije!? - Kako ne bih razumio. Ta ivjeli smo kao braa. - Vie, Damire, mnogo vie! Meu braom moe vladati mrnja, ali ono to nas vee ne moe biti bez duboke sklonosti. Ali ti ne zna dati ime onome to nas je vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, itaj, neka kae ova knjiga starog mudraca. itaj to mudri Lelije pria starcu Scevoli. Mora to uti da bude na istu. Sluaj. ''Vie je od roda prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega boanskog i ovjeanskog s odanou i ljubavi. Osim mudrosti~ 38 ~


prijateljstvo je najvee dobro to su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Nita nije divnije nego meusobno uzvraanje odanosti. to je slae nego imati nekoga s kime smije govoriti kao sam sa sobom? Kako bi strahovito bilo podnositi nesreu kad ne bi ovjek imao onoga tko trpi tvoju nesreu vie od tebe samoga..." Princ je itao ganuto i onda pogleda svojeg druga: - uje li to, Damire? To je vezalo nae prijateljstvo, isto i veliko. Mogao sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol i samoa za prognanom majkom. Ti si smio da pria meni svoje radosti kad si se vraao iz zagrljaja svoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u tvojoj srei, a ti si plakao sa mnom nad mojom boli. Ti zna to je milota majine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom, nada mnom, pastorkom kraljice, ene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo. Crnokosi mladi pogleda princa raznjeenim pogledom svojih poput ugljena crnih oiju i odvrati: - Prine, ja sam to znao ve odavno!~ 39 ~


- Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, vie misli. No, zato mi nisi o tom govorio? - Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu! - Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki- usklikne Ivan s punim uvjerenjem. - Tako vele stari mudraci, i rimski i grki, koji su nas uili, a mi ih slijedimo nesvjesno. Jer nae je prijateljstvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, boe, to je to uinio moj otac? Kakva e biti pustinja moj ivot kad nitko nee sa mnom plakati, nitko nee u daljinu sa mnom traiti i oplakivati moju majicu. - Plakat u vama i daleko od vas. - uj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ... - Ali sunce nema duu da je ostavi zemlji kao to ja ostavljam duu svoju vama! Princ skoi k svojem drugu pa ga uhvati za ramena: - Ostat e mi prijatelj? - Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.~ 40 ~


- Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju majku da u ostati s tobom u vjenom prijateljstvu - Gledaju se okom u oi. U pogledima njihovim lee duboke uspomene zajednikih dana od djetinjstva, lijepe mirne radosti pune sunanih i bezoblanih dana. Oba prijatelja prue ruke. - Vjera je tvrda, Damire! - I vjena, prine! - Prijateljem hou da me zove i samo imenom, kao ja tebe, - Va otac je kralj, - Ali moja majka nije kraljica, tovie nije ni plemkinja, ali mi je majka, a to je vie od plemkinje i kraljice. Htio bih jo s tobom govoriti o svojoj majci. Kad ode, nitko nee vie imati odvanosti da slua boli sina. Jedva doree princ, kad Radulo otvori vrata i najavi: - Kraljevsko princom. velianstvo eli govoriti s

- Moj me otac zove. ekaj me, Damire, ovdje!~ 41 ~


Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice I gleda nijemo neobino lijepo visoko elo, visoko urezane obrve, lijep ravan nos ini se ukoen snagom volje. Bradica vrsta, jaka i kruta. Usne pune, neto izboene, s crtom krajnje dosljednosti. Kralj Matija promatra mramorni kip kao da u njemu neto istrauje. - Kraljevski moj oe, vi ste me zvali? Na taj se glas kralj obazre. Ne kae nita, samo promatra svojeg sina, uspomenu svoje nekadanje mladosti, dvojnika njegove vlastite pojave, ali mnogo uljepane. Kose prineve nisu ute, nego tamnosmee, crte lica ublaene, gotovo mile Nasuprot kraljevim otrim crtama. Kos i usne umanjene, oi tamnije, a po gled topliji, svjetliji i pun vjere. Pogled proet slavenskom blagou. - Da, pristao si, Ivane. Dapae, lijep. Samo ova blagost na tvojem licu, ova tvoja slavenska blagost jako me zabrinjava. - Kraljevski moj oe, ovu slavensku blagost imam sigurno od svoje majke. Naglasio je neobino ove dvije posljednje rijei, ali bez obzira to ga je oito htio~ 42 ~


izazvati, kao da kralj nije uo ili se inilo da ne uje, nego slijedi nastavljajui neprekinutu misao: - Ne dao bog da se u toj blagosti skriva podatljivost. - To je svojstvo glupih i slabih ljudi, moj oe, ja u sebi ne znam ni za jedno ni za drugo. - Znam da je tako, jer slabost i podatljivost ne bi mogao batiniti od oca svojeg, ni od djeda. - Ni od majke! - Meutim- nastavlja kralj prelazei preko prineve primjedbe -zasluio si ukor. Sin kralja Matije neka sprema ma svoj za Turina, a ne za kakve svoje ljubovce. - Kralju, molim vas da potujete ensko bie za koje je va sin imao viteku dunost trgnuti oruje. - Ne krije li se pod vitekom dunou i nagon srca? - Varate se, oe. - Ako je tako, onda te to ne moe sprijeiti da svojem ocu kao posluan sin kae ime te ene.~ 43 ~


- Svakoj u zapovijedi udovoljiti, samo ovoj ne mogu. - Vitetvo te resi! Da, to mi se doista svia, sine. To dokazuje da posjeduje moje sposobnosti! Ali, Ivane, zato mi taji tu enu? Obeavam ti da joj neu uiniti nita naao. - Jeste li vi, oe moj, u svojoj mladosti uvali ime ene za koju ste osjetili toliko potovanje da ste je morali zatititi od pogrda drugih? - Moj ivot bio je rat i borba, a nikad ena. - Valjda ste ljubili moju majku? Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom nastavi: - U tvojem licu, Ivane, itam kao da mi dovikuje: emu, oe, lutamo po enskom logoru, kad si me sigurno zvao radi vanijih poslova. I pogodio si. Sjedni i sluaj. Princ nije sjeo. - Trideset godina gradio sam kraljevstvo maem i umom. Slavom i sjajem okruio sam svoje prijestolje. Ostaje mi jo jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi. Mladi princ sagne glavu.~ 44 ~


- Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti naumio ostaviti. A da ga osiguram, ja sam te sine, vjerio. U prinevim oima kao da se budi neko iznenaenje. - Da, sine moj, ljepotica Bianca Sforza, najbogatija vjerenica Evrope, bit e tvoja ena. Vojvoda Ludoviko alje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj dan! Iznenaenje u mladievim oima prelazi u plahu zbunjenost. - Moj ivot, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me liava najvee brige i prua mir. Od ovog asa si vjerenik! - Da, oe moj. - I ne klike od radosti? Dakle je ipak neka zadrla u tvoje srce? Opominjem te, budno se uvaj. Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju. - to je? Tone u nekoj, dalekoj zamisli? - Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan mladi, a sad na putu u brak. Mnogo je to, oe, mojoj bezbrinoj mladosti.~ 45 ~


- U tebi nema lai, govori istinu, ali tko zna to se skriva na dnu tvojeg srca? Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim pogledom. - Nisam nikad istraivao svoje srce. - Nisi? Znaj, kad trgnemo ma za enu, onda moe biti samo dvoje: ili tu enu posjedujemo mi, ili ona posjeduje nas! - Nita od svega, oe. - Pazi, sine, ene nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi u Ivanovim oima. - Kaem ti, Ivane, danas ovo: jao enama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj osnovi. Ti si vjerenik Biance Sforze i time je sve svreno. Samo o tome jo sada ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje tajna jer ona nije sklona Bianci. A sad priekaj tamo u odaji dok te opet zovnem. Polagano se udaljavao princ u drugu odaju. Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonsa Borgiu. ekajui, stao je k prozoru i zagledao se preko grike utvrde.

~ 46 ~


Radulo uvede visokog Alfonsa Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem. - Vaa je srea, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na Medvedgradu. Tako nisu vidjeli kako se neak kardinala Borgie, papinskog kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi moj prijatelju, u znak oprotaja izdao sam nalog da nitko ne govori o sukobu, nego da ste se objesni ogledali na maeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenako nadmetanje i nita drugo. To ete lake podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam, naime, odluio da o tome nita ne javim kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li zadovoljni? - Hvala, kraljevsko velianstvo. - Ovo je potrebno i radi nje. - Radi nje? To nareuje velianstvo? - Lijepu enu duan je tititi i kralj. - Dakle je lijepa? - To vi pitate mene? -nasmije se kralj suspregnuvi svoje uenje- Dobro se pretvarate kad se inite kao da ne znate kako izgleda ena ija vas je ljepota prisilila da se za nju bijete.~ 47 ~


- Velianstvo, uistinu ne znam kako izgleda. - Moete mi to sasvim tono razjasniti. - Bio sam s Enricom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odvie je bilo sparno. Ne znajui vaih zapovijedi da nitko ne smije iz palae, izaao sam na dvorite gdje je etao princ sa svojim pratiocem. Poao sam prema njima i naiao na njih dvoje u razgovoru. Tog asa princ je upravo Damiru izgovorio: "Ni u kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po obiaju naih plemia u Rimu, dobacim: "Tako mi asti, ja bih je ve u prvom mraku odvabio u svoju lonicu!" Princ plane i trgne ma, za njim i njegov plemi. Nisam imao kada ni da se izjasnim, ispriam zbog primjedbe, i ve smo nasrnuli jedan na drugoga. - Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj linosti govorili uistinu ne biste bili ono primijetili, nego duboko pokleknuli. - Velianstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospou? Uistinu sam zasluio da me prognate! - Da, poinili ste veliko zlo. Ipak, uvaujem da niste znali o kojoj se gospoi govori, a to jo~ 48 ~


vie iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica, jer njen sud ne bi bio tako obziran. Gotovo prestraeno grof stade moliti: - Kraljevsko velianstvo, moja je obijest teko kanjena. Molim oprotenje i milost da moje uvredljive rijei ne budu ni pred kime spomenute. Kralj poprimi vrlo strogi izraaj, ali ga ublai milostivim tonom: - Ne bojte se, odvie potujem kardinala Borgiu, prijatelja kraljiine obitelji. Dakle: nije se nita dogodilo! Priekajte as. Poe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovaj ue. Kralj zapovijedi: - Pruite jedan drugome ruku. Neto oklijevajui, princ Ivan poslua oevu zapovijed. - Sad je sve u redu! Grofe Alfonso, moete sada otii kamo vas volja. Moja zapovijed da se nitko ne makne ispod krova opozvana je! Alfonso s dubokim poklonom ostavi kralja sa sinom nasamu.~ 49 ~


- Njegova su usta estito zabravljena- nasmije se kralj -dakle nita nije bilo, ve samo bojna igra. Oh, o kakvim glupostima esto ovise velike osnove dravi! A sad, Ivane, elim da na dvoru bude veselo. Ne elim tvoje zamiljeno lice! - Ne moe meni biti veselja, oe, dok ne oprostite Damiru. - Smion si danas. Darivam te prijestoljem i najbogatijom vjerenicom, a ti svemu pretpostavlja nekog plemia iz Turopolja?! - On mi je vjeran prijatelj! - Ciceron je rekao: "Koliko ima ovaca toliko prijatelja." - Jer Ciceron nije imao osjeaja, nije mogao drugo nego primati ovce. - itao si stare mudrace. - I naao istinu! - Moda za druge. Moja je dunost, sine, da ti predoim teku tragediju moji obitelji: nitko od mojeg plemena nije imao vjernog prijatelja. Ova sudbina eka i tebe, Ivane. Zato, ne vjeruj nikome! - Damiru vjerujem kao sebi!~ 50 ~


- Hoe li dokaza da si zaslijepljen!? - Hou da se uvjerite o protivnom. Odmah pozove kralj Radula i naloi neka dovede Damira. - A ti, Ivane, izii u drugu odaju. Ostavi vrata otvorena, a zastor povuci i pomno sluaj to e se desiti. Princ se sakrije iza debelog zastora susjedne dvorane. Kad je uao Damir, sa zanimanjem, promotri kralj mladievu pojavu. - Lijep vidik enskim oima- ree kralj. Moda bi koja od njih pola s tobom u tvravu? - Velianstvo, ne poznajem nijednu koja bi me slijedila ni u kneevske dvore! - A ipak si za volju ene uskratio pokornost kralju? - tititi ast ene i pokornost kralju jednako su dunost potenog mladia. - Poto si izvrio dunost prema asti ene da nisi izrekao njezino ime pred svima u dvoritu, izvri sada drugu dunost. Reci kralju okom u oko: tko je ena za koju je sin~ 51 ~


moj trgnuo ma? Za nagradu oprostit u ti da ide u tvravu. - Velianstvo, idem u tvravu! Neto je dugo kralj utio gledajui mladia, a onda poao blie k njemu: - Ovako lijep mladi zaslijepio bi na dvoru najljepe eno kad bi mu kralj zamijenio jednostavni plemiki grb grofovskim. - Da sluim vjemu kralju i princu svojem dosta mi je poteno srce i vrsta desnica! Odgovori su Damirovi padali mirno, odsjeno, uvjerljivo, a njegov metalni glas snanom se prijatnou razlijegao dvoranom. Kralj asak gleda mladia, a onda pita: - Dakle, ti se ne pokorava, jer ti je to naredio princ Ivan? Misli da prijateljstvo ispriava izdajstvo prema kralju? Moe li na ovo odgovoriti, mladiu? - Velianstvo: Tiberije Grakho imao je vjernog prijatelja Kvinta Tuberona. Kad su Kvinta upitali: bi li on zapalio Kapitol da to zaeli njegov prijatelj, Kvinto, odgovori: "Grakho ne bi to nikada od mene traio!" Ja odgovaram isto!~ 52 ~


- Princ to nikad ne bi meni zapovjedio! - A tamnica i smrt koja ti prijeti? - Kad ne bih mogao dati ivot za princa, ne bih odlazio sutra u tvravu. Njegov tamni glas bio je pun uvjerljive odlunosti. Kraljevo se lice zarumeni, a glas mu zagrmi: - I ne, nee poi u tvravu. Razumije? - Kraljevsko velianstvo, zahvaljujem iz sve due. Nakon stanke kralj upita neto blae: - Tvoj je otac potenjaina, a tvoj pradjed bio je knez Ivan Okiki? - Da, velianstvo. I on je bio poten do sri! - Nevjerojatno ste poteni vi Hrvati! No, a sad mi reci: to misli, zbog ega sam te htio poslati u tvravu? - Jer nisam odao ime one ene. - Luae! Zar kralj da bude manje vitez od svojeg podanika? Nije to uzrok. Htio sam te odvojiti od mojeg sina jer s tobom govori o enama, a ja to neu! Dakle, sluaj: oprostio

~ 53 ~


sam te tvrave, ali jo nisam dopustio da ostane uz princa. To treba zasluiti. - ime? - Obeaj mi da nee s princom govoriti o enama na ovom dvoru, zapravo da nee govoriti o onoj za koju je trgnuo ma. Obeaje li? - Ako princ ne zaeli govoriti o njoj, obeajem! - Bit e pametnije da s princom ita Solona, Katona i druge umnike. Ostat e tu. Moe se vratiti u svoju odaju! Damir je gotovo istrao iz dvorane, a kralj trgne zastor. - Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih nas u obitelji. Ne znam prijatelja koji bi odabrao tvravu kad bi mu netko za izdajstvo ponudio ast. Zadri svojeg prijatelja. On e ti biti oslonac kad ga bude najvie trebao. Nakon asa utnje kralj se obazre mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana i promrmlja: - Zato ne posjeduje i njeno prijateljstvo? - Jer mi nije majka. - Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti nastojao da ga osvoji.~ 54 ~


- Nisam oe. Prijateljstvo se razvija samo od sebe u krijeposti veli grki mudrac. - uj mudraca Matijaa: umiljavaj se kraljici! - Ne znam se pretvarati. - Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti e biti kralj. Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije odgovorio na njegovo nijemo pitanje, ve ponovno naglasi: - Treba da stee kraljiino srce! - Moe li se to, oe? Kralj ne odgovori. Obojica gledaju kip i ini im se da iz mramornog visokog ela prijeti neto sablasno, kao da se uvlai oko njih i razapinje crne mree. - to je? Jo nisi zadovoljan? Ima sve: ak sam ti vratio prijatelja Damira, to jo eli? - Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oe, gdje je moja majka. - Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na opasnost ovog pitanja. I on pokua da ispravi in blagim moleivim glasom:

~ 55 ~


- Razveselit u vas veoma, svu u panju posvetiti kraljici, samo kad bih znao gdje mi je majka. Ispitljivim pogledom okrene se kralj svojem sinu: - Otkad smo u ovom gradu, neprestano govori o njoj! Zato? ini mi se kao da je svuda osjeam. Tu u ovom gradu, u dvoru lebde njene sjene. Oe moj, recite mi gdje mi je majka da mi srce bude mirno. - Na jednom otoku u Italiji! - Na kojem? - Dosta je -odsijee kralj otro.- Dobro joj je i ivi tamo gdje je sama odabrala. Ovim rijeima nas smo dvojica zauvijek zavrili te vrsti razgovor. Zapovijedajui odluni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu vie od samih rijei. Jedva to je Matija dovrio reenicu, nauli ui i svu pozornost prebaci k vratima, u drugu odaju. Mahnuo je princu da se ne mie, a on se oprezno po sagu doulja k vratima i naglo ih otvori. Pred noge mu se prosule svjee smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom~ 56 ~


zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jedva joj se razabiru male oice. - O o Dio mio vae kraljevsko velianstvo o o o! - to radi tu, Nardella? - Per tutti santi nosim smokve. Divne su svjee, iz mile domovine moje. Vaa milost smokve voli o o, kakva nesrea! I zamahuje glavom i uzdie gledajui pred sobom smokve to su se razasule kad je kralj otvorio vrata. - Njoj je nesrea to je razasula smokve! slegne kralj ramenima, a onda se naljuti na unilog Radula: - Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijeam? - Vae velianstvo -ispriava dvorani su je pustili da proe. se Radulo

- Praznovjerna eljad veli da je "zlonoa" pa je se boji i puta je svuda prolaziti da joj se ne zamjeri. Od nje nema straha da bi prislukivala; njena pamet ionako je potamnjela.

~ 57 ~


- ini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu ludu putaju okolo. - Ne ljutite se, oe- pokuava Ivan miriti kraljevu ljutinu.- Lako se tome dade pomoi. Zabranite Nardelli da slobodno prolazi dvorom. - Teko je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje noj staroj dadilji. Potuje je kao majku i doputa joj sve. - A starica kupi rasute smokve i nerazumljivo ape sama sa sobom. U dvoritu kardinalov neak promatra netom dovrenu gradnju novog dijela palae. Na trijemu izmeu stupova, vade sluge iz velikih krinja zlatne i srebrne ukrase i unose ih u zgradu. Alfonso ih promatra, ali kao da ne misli na ono to gleda. Uza nj stoji Galeotti, mali debeli mukarac u odori talijanskog kroja. U mesnatim crtama lica lei zadovoljstvo. Na glavi mu je utozelena kapa. ivo pria Alfonsu: -Vaa milost vidjela je vee raskoi u Rimu, u Napulju, u roenom domu kraljice. Vidjeli ste vi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare, kraljiine sestre. No, i ovo je lijepo,~ 58 ~


tek u manjem okviru. Cellini je to lijepo izgradio, ali odvie brzo. Kraljica je pourivala. Napokon, nee biti ovi zidovi za vjekove. Glavno je da kraljica moe ovdje ivjeti i kroz ljeto. - Idemo. Vi ste ve dugo ovdje?- upita Alfonso rastreseno uspinjui se stubama. - Ve est godina. Kralj Matija primio je lutajueg talijanskog uenjaka vrlo lijepo. Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao i moj ma. On mi dobavlja slavu i vlast, a vi kao historiar to objavljujete za vjekove. Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi ureeni freskama ili presvueni brokatom. Podovi potpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokustvo, svuda vaze, kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice, svileni debeli jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka prte uvis mali vodoskoci i slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz grada u grad. Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enrico. Alfonso odmah ostavi svojeg pratioca i krene k njemu, pa se obojica povuku u kut~ 59 ~


dvorane. Enrico mrko pogleda kardinalova neaka i pita ljutito: - "Kartaga" je, dakle, ostala itava? to ste to uradili, Alfonso, da ga niste ubili? - Dojavili su kralju dvoboj prije nego to sam dospio da mu probodem srce. - Morali ste dvoboj urei negdje izvan dvora, a ne tu. - Princ mi nije dao ni dahnuti. Traio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio. - Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naroito vjetinu. - Skupo ste to platili. Sad imate dvije rane: jednu na elu, a drugu u monji. Morate izruiti dukate kardinalu Francescu. Alfonso namrti svoj. zavinuti nos i apne: - Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o eni. O tom se ne smije govoriti pred kraljicom ; ni pred kim. Ispriat u vam sve kako sam princa izazvao na dvoboj i to je bilo dalje s kraljem. Trebam va savjet Alfonso stade priati. Enrico uini nestrpljivu kretnju:~ 60 ~


- Kako? Princ je govorio o kraljiinoj kreposti? To veli kralj? - Nije izriito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo... - Moj gospodine, tako mi asti, princ niti bi govorio, a jo bi se manju tukao za kraljiinu krepost. Kralj hoe zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vjeto vas je zaveo, smotao vas je oko prsta. Meutim, ipak emo glasno govoriti o tom dvoboju! Upamtite! - Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi asti, dvoboj bih obnovio i zadrao kardinalove dukate. - Mogli biste ih ipak zadrati ako je istina to govore o arolijama vrka vaeg maa... - Prie. Ipak bih htio znati to vam ruje po glavi? - Ako je vrak vaeg maa smrtonosan, onda moete opet "igrati na maeve". Neka bude prava igra, jer za doeka kraljice prireujemo bojne igre. Ja i Galeotti imamo upravljati igrama. Vi se smijeite, dakle shvaate? Alfonso mu radosno prui ruku.Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treu~ 61 ~


odaju gdje stoje kralj i princ u vrlo ljubaznom razgovoru s Isabellom. - Kako je kralj njean prema Beatrici, eto, sam namjeta mramorne vaze. - A dotle princ gleda u oi vaoj vjerenici! - Idemo k njima, Alfonso. Poli su i stali u pozadinu. Princ je neto govorio Isabelli. Enrico se inio da ne slua, makar je hvatao svaku rije. inilo mu se da i kralj prislukuje razgovor. -"Govore o kraljici- pomisli Enrico a tko zna o emu misle. Nee dobiti princa, Isabella, kunem se!" Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zapraen i zadahtan. - Otkud ti?- upita ga kralj tiho. Glasnik neto odvrati isto tako tiho, na to se Matija okrene k gostima i glasno najavi: - Prekosutra u zoru stie kraljica! Sve ruke u dvorani uurbale su se. Zaas nali su se Enrico i Alfonso na dvoritu.

~ 62 ~


- Trebam va istinski odgovor, Alfonso! Da li "arolija" na vrku vaeg maa moe izgubiti snagu? - Nikada! Dao mi ju je panjolac iz laboratorija mojeg ujaka, a Borgia Roderigo ima tamo umjetnike da... - U emu se sastoji? Moram to znati, ako mi vjerujete. - Odgovarate mi svojom glavom za ovu tajnu. - Moete mi je skinuti kad vas je volja. - Dobro. Moja arolija nije vraarija. Zamoim iljak maa u tekuinu... otrovnu. Osui se na gvozdu i noem je ne moe ostrugati. im iljak maa samo malo zaree u kou, protivnik je zauvijek moj. - Odmah pada? - Najprije u vruicu koja ga nakon nekoliko dana ispee, upravo za sveani ulaz u kraljevske dvorane pakla. - Dakle, princ e nestati prirodnom smru? - Tako prirodnom da e na to prisei ne samo zemaljski lijenici nego i svi sveci na nebesima. I poli su prema izlazu iz palae.~ 63 ~


- Dakle, bojne igre bit e u nedjelju. - Dobro, bit u na mjestu. - U igri doigrat emo igru s princem, a onda... Uutio je.

~ 64 ~


MRAMORNA KRALJICAGraani oekuju kraljicu. Zagreb, na brdu Gradec, potomci onih graana to su prije dva i po vijeka zatitili kralja Belu IV i zato dobili prava i naslov slobodnog kraljevskog grada. I onda su sagradili oko svojih kua teke, jake utvrde da ga zatite od svih osvajaa. I domaa gospoda velikai ne mogu graditi palau u toj tvravi o emu odluuje graansko vijee, a potvruje ban i kralj. Naredili su im danas da imaju svi doekati kraljicu. I ekaju da je pozdrave. Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila kraljica. uli su o njoj samo loe. Stotine beskrajnih povorka kola koja su dovozila za njezin boravak u tom gradu bajoslovnu rasko samo je povealo neraspoloenje njihovih srca prema njoj. Ne zovu je ni kraljicom, ve samo "Talijankom" koja nije mogla ni za devet godina braka dati njihovom dragom kralju Matijau nasljednika prijestolja. A ona jo i mrzi kraljevog nezakonitog sina kojega graani smatraju svojim.

~ 65 ~


I stotine Griana zuri u sjajnu povorku to se pribliava njihovoj ponosnoj tvravi. Diu uvis podijeljene im zastavice, ali usta su im stisnuta, a due im osjeaju u njezinoj sjajem okruenoj ljepoti samo nemilu tuinku. Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na Dvercu. U velikoj dvorani nazvanoj palaa ekaju da se poklone kraljici svi velikai, inozemni gosti, razni poslanici Italije, kraljiini roaci i itavo dvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjaa. Na njima se sputa kraljevski baldahin od crvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu stoji dvadeset dvorskih gospoa. Kroj njihovih haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga. Samo dvije mlaahne ene razlikuju se od njih. Stoje zajedno povuene, postrance i uporno ute. Smeokosa ljepotica bademastih oiju i mala njena plava pokazuju slavensko porijeklo. Njima nasuprot s druge strane stoje muki kraljiini dvorani. Enrico je ustupio poasno mjesto grofu Alfonsu. U oekivanju kraljice itavom dvoranom prelazi apat enskih i mukih uzvanika. Enrico, stojei uz Alfonsa, ape:~ 66 ~


-Vi neprestano dvoranke.

pogledavate

kraljiine

-Premalo su lijepe, ali gledam ono tamo nevieno ensko stvorenje. Tko je ona? -Mislite onu bademastih oiju. To je Gordana. -udno ime, a ljepota jo udesnija. Kakvi gusti pramovi svijetlosmee kose, s nekim posebnim bronanim sjajem, to se ari u svjetlosti! Enrico, potenja mi, iv oganj plamti iz ovih kosa. -A pogled bademastih oiju? -pita Enrico pomalo podrugljivo. -Da, imate pravo. Pogled joj je odvie mudar i pokazuje kao da u njenom srcu nema iskre. Pogodili ste. Nikome ne uskrauje ljubazan pogled. -Da, namigua! Do vraga, to me drai. Ali upokorit u je ja, tako mi imena kneza Borgie. -Tie. Ne oduevljavajte se na dvoru odvie, jer ona nije u volji kralju. -Moda je obratno, ne vjerujem da kraljica podnosi tu ljepotu. -Ba dva puta obratno. Dakle naglavce, dragi grofe Alfonso. Kod nas je sve tako: dva puta~ 67 ~


naglavce. Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali kralj nikako. Kraljica je odgojila Gordanu, a kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime, neakinja biveg hrvatskog urotnika. -I jo je dre na dvoru? -To je opet ono naglavce- obrnuto: kraljica je nala tu djevojicu na dvoru i odgojila ju u strogom dananjem duhu. Ona je Amazonka, kao knez grada Milana, umna kao Leonida. -Nastavite li tako, moj Enrico, izgorjet u od ljubavne enje pa e na ovom mjestu ostati samo moja odjea. Vjere mi, takvu traim otkad sam se osjetio muko. -A je li to istina to ste rekli da je ova ljepotica ognjene kose uistinu slavenskog roda? -Da, roena je Hrvatica i tienica uvenog pjesnika Ivana Panoniusa. -A kako ste rekli da se zove? -Svi je zovu Gordana. -to? Kakva je to svetica? -to ete, ovdje u Zagrebu i itavoj zemlji muevi i ene nose uz svetaka i nekakva udna druga imena, kao na primjer onaj~ 68 ~


prinev tajnik Damir. Dakle, vidite, ovdje nisu imena svetaca. -To vie se nadam da Gordana nema u sebi ba nita svetako. -To posvjedouju njene oi. One hvataju poput klijeta. Vi toliko zurite u nju, ini se iznevjerili ste se svojoj rasi. -Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto oiju dva badema od baruna. Lice joj je bijelo kao napuljska svila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle, ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je ona mala plavua uz nju? -To je ki Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapae, oenio se kraljiinom bratuedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim ilama i aragonske krvi. -Ali drim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije naruio nijednu Aragonku. -Ali bogatstvo njeno sluilo bi na ast svakoj princezi -Ovo joj die vrijednost. Ipak preputam je drugome. Za sebe uzimam bademe. -Ah, sad me pogledala!~ 69 ~


-Gleda ona i druge, moj gospodine. -To me ushiuje jer se moram boriti protiv svih. -Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio. -Dakle, moj izbor upravlja boica Fortuna. Svi su Borgie imali s njom intimne odnose, vjerujte mi, Enrico. Hoemo li jo dugo ekati kraljicu? -Kad uu njena braa, napuljski prinevi, onda e ona sigurno slijediti nakon jednog sata- podrugljivo odgovori Enrico. -ekanje ljepotica. mi zaslauje moja oboavana

I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukraenog klobuka. S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na elu prvi kraljevi dvoranici: Nika Orban i Mladen Berislavi, obojica snani ljudi, drei desnice na vrku maeva. Njihove odore su raskone, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od odora kraljiina dvoranstva. -Ban! -upozori Orbana Mladen i pooe da bana odvedu do njegova mjesta pokraj kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup~ 70 ~


zagrebaki Oswald Tuz s visokim sveenstvom Kaptola. Iz dna dvorane ulazi itava povorka kraljiinih roakinja na elu s donom Isabellom. Enrico doeka mladu djevojku prijeteim pogledom, ali ona proe kraj njega smijeei se. Onda slijede kraljiina braa: mladi kardinal Francesco i princ napuljski Giovannni. Jedva su se smjestili, kad se s druge strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komornicima. Visoka njegova mlada pojava i iroke prsi batinjene od oca privlae sve poglede na sebe. Njegova odora od ruiasto-zlatnog brokata posve se priljubila uz tijelo. Dolazak princa uznemiri svaiji pogled. Neto je ulo u dvoranu s obiju strana: na kraljevoj strani uzbuenje na kraljiinoj mrnja. Prineva pojava jo vie ih razdvaja. Dva protivna osjeaja titraju u njihovim oima, licima i kretnjama. Kraljevi dvorani ute, kraljiini kao da ne uvaavaju prinevu prisutnost i avrljaju. Orban ih pokuava uutkati strijelama svojih pogleda. Prinevo je lice neto blijedo, ipak ive i sjajne oi vedre su i blage. Tek kriomice preleti mu~ 71 ~


pogled po dvoranima na kraljiinoj strani. Alfonso ispod oboda eira apne: -Enrico! Princ izravno gleda gospoe. -Vae je oko nevjerojatno bistro. Recite mi: koju od njih gleda? -ini mi se Isabellu! ekajte, do avola, mislim ipak onu plavokosu Frankopanku! -Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno: moja Gordana, vaa Isabella i dosad niija Frankopanka, ako nije prineva? Vidi, plavojka Frankopanka se rumeni, to je sigurno, pilji u princa, utaplja ga u moru plavetnila svojih oiju. Prineve zjenice neto dru. Vidite, obrve mu se trzaju, neto se tu zbiva to mi ne vidimo. -Rui se "Kartaga"- promrsi Enrico. -Mene izdaju jao njima! Onda opet apne Alfonso: -ujte, Enrico, Gordana ne gleda nikoga, ba nikoga. -Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali barem ini to otvoreno. Isabella... -Sad e doi kraljica, bez pratnje dvorana da to vie istakne se! Vie djeluje kad je sama.~ 72 ~


Dragi moj Alfonso, Beatrice je savreni kompozitor i redatelj svojih nastupa. Cezar je prema njoj bio diletant. etiri paa otvorila su vrata. Preko praga prelazi kralj vodei kraljicu. On se gubi s vida kao da se rasplinuo. Beatrice Napuljska je ula, pogledala i prikovala ih sve uza zid. Nitko se ne mie pod sugestijom te pojave. Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose, oi zapovijedaju. Obrve tanke, visoko urezane. U ravno isklesanom nosu neto neumoljivo. Bradicu vrsta, kruta. Na tamnoj plavoj kosi poiva mrea od bisera. I tamnoplava kosa i lice, i biser sve se ini kao isklesano od mramora. ivot oznauje samo suanj zelenog brokata protkanog zlatom to se sputa niz stasito joj tijelo. U dranju i svakom koraku otmjenost. Odsijeva kraljevstvo u svakom pokretu njene pojave. Svi su sanijemili. Utukla ih je neka teka ledena snaga kraljevske ene to u svojem visokom elu nosi eljeznu zapovijed: pokori se!

~ 73 ~


Klanjaju se. uje se utanje svile i zveket oruja u pokornosti ljudi to se sagiblju. A kraljeve oi upere su ravno u princa, kao da mu neto kroz tiinu preko glava dvorana dojavljuju... mole... Beatrice stoji nasred dvorane. Tamne oi ispod kosih vjea neto trae, ekaju. I polaganim, neto nesigurnim koracima izlazi princ. Blijed, nemirnih zjenica. Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na koljeno. Pozdravljam, vae velianstvo, u ovom novom domu, od srca... Kralj Matija, Baka, Filipec i Varadi, svaki ovjek u ovoj dvorani upija svaku prinevu rije s mladog mu umiljatog i blijedog lica i iroko rastvorene oi upiru u Beatricein profil. A princ klei gledajui u ledeno kraljiino elo. Njene se usne otvore. Tek vrci zuba zabijele, na usne pade smijeak kao da je na led pala zraka hladnog zimskog sunca. Pruila je ruku i podigla ga. -Sine moj! Sine na! Da si mi zdravo! Radujem se to te vidim.~ 74 ~


Njene ruke oviju se oko prineva vrata. Nijema zapanjenost ukoi naas slike dvora. Na kraljeve oi spustile se vjee kao od straha da bi mu tko proitao misao. Varadijevo lice zarumenilo se. Baka i Filipec zaboravljaju da su im se pogledi odvie napadno stopili. Alfonso bulji zauen u Enrica. a on prijetei u Isabellu. Svatko se tog asa osjea ugroen. Isabella se zadovoljno smije, njena plavokosa Beci Frankopanka vrsto se stisla svojoj drugarici bademastih oiju koja mirno i sabrano koketno nakrivljene glave gleda preda se. Damir stoji u stavu dvoranina ukoen, samo mu u crnim oima neto iskri. S prinevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se. Smetenost, laka rumen i vedri pogled poveavaju prijatnost itavog mu bia. I dok je sve jo utopljeno u zapanjenosti kraljiina pozdrava, ona se uspinje s kraljem stepenicama k baldahinu. Sjedoe u naslonja. Kraljica prima poklone bana, velikaa, dostojanstvenika i poslanika. Sva sveana poklonstva gube u oima dvorana ar. U svakoj glavi kraljevskog~ 75 ~


dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagaanja oko princa i kraljice. Nita nije sada tako vano u tom kraljevstvu kao smijeak i zagrljaj kojima je kraljica primila princa. I teko su doekali svretak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na sveani ruak pa se opet okrene k princu i ponuka ga da je prati. Uhvativi ovaj as, dobaci kralj pogled Varadiju to stoji s Bakaem i Filipcem. Polako im se priblii i jedva ujno promrmlja: -Kako razjanjavate taj nenadani preokret kraljiina srca prema mojem sinu? -Da se kraljica napokon predomislila i odluila princu pokloniti majinsku ljubavodvraa Baka, a Filipec odmah doda: -Milanska je enidba osigurana! -A to velite vi, Varadi?- upita kralj. -Velim da prineva sudbina nikad nije bila u veoj opasnosti! Kralj nije odavao ni trenom oka kakav im odgovor. -Prema tome su i optube protiv kraljice neistinite- doda Tomo Baka Varadi e estoko:~ 76 ~


-U tom sluaju, moja je glava izlina! Neka mi je velianstvo mirno skine. -S osobitim uitkom- ree kralj, bez osobita naglaska pa krene za kraljicom. Baka priapne Varadiju na uho: -Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv kraljice. Niste joj dorasli, a kralj je slab prema njenim arima. -Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu sinu. Orban je davao znakove kojim redom treba da idu. -to znai ljubaznost kraljiina prema princu? -upita Alfonso Enrica dok su ekali da na njih doe red. -Nita drugo nego da troite kardinalove dukate na moj raun! U velikoj blagovaonici prostrta su tri stola bijelim francuskim platnom izvezenim srebrom i svilom, etvrti, kraljevski, u sredini. Svi stolovi puni su kristala, srebra i zlata. Nasred stola veliki srebrni ukras: kip konja. U njegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna zdjele junog svjeeg voa. Navrh glave ukras od srebrnih pera koji sainjavaju vazu punu~ 77 ~


mirisava cvijea. Na proelju sjedi kralj. Njemu zdesna kraljica, slijeva princ, do njega Palatin, do kraljice ban, zatim kraljiina braa, sestra i poslanici. Uz drugi stol obini uzvanici, a uz trei dvoranke i dvorani. Ulaze etiri paa u napuljskim odorama. Iza njih etiri baruna u sveanim crvenomodrim haljinama. Oni nose na pladnju jelo za kraljevski stol. Ostale posluuju dvorani i sluge. Glazbenici u kutu izmeu otvorenih prozora zavrili su neku napuljsku pjesmu pa se uje samo kraljiin glas koji nastavlja raspravu s milanskim poslanikom. Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je prema vladarici koja govori: -Varate se, gospodine poslanie! Ako ljepota ene nije udruena s umom, onda je kao zlato bez sjaja. -Velianstvo, govorio sam o ljepoti due. -Tu ljepotu sainjava um. -Moda i nepokolebljiva Stalnost... , -Stalnost? Virgil veli da su ene promjenjive. -A to veli kraljica?- upita Matija~ 78 ~


-S Virgilom se ne mogu uputati u raspravu, ali on je ipak zaboravio da se promjenljivost ene razvija uporedo promjenjivou njene okoline i prilika. s

-Konzekvencija je ludost kod mukaraca, dakle i kod ena. Kralj je otvorio usta da neto kae, no ona naglasi, kao da to nije opazila, pogledavi princa Ivana: -Nije uputno da ovom raspravom o nestalnosti ene razbijemo ideale prineva srca. Kad se ljubi, onda se i vjeruje u postojanost svoje odabranice. Hitno je kralj htio neto primijetiti, opet ona ne dopusti, ve odluno povisi glas gledajui princa: -Princ tako vjeruje u postojanost svoje odabranice da je ispunjen vatrom ovog uvjerenja trgnuo ma za nju. Mirno izreene kraljiine rijei oinule su munjevitom snagom sve sluaoce oko stolova. U kraljevoj zjenici zatitralo je bjesnilo, a u oima milanskog poslanika zaueno pitanje. Samo Beatrice nita ne vidi, ne opaa, ili se samo tako priinja.~ 79 ~


Princ se oito snaao i htio neto odgovoriti, no kralj ga sprijei pogledom i upita kraljicu vrlo glasno: -Vae velianstvo je netko posve izvijestio. Princ nije imao nikakav krivo

dvoboj. Oito je netko krivo shvatio bojnu igru koju je princ imao s najznamenitijim maevaocem Alfonsom. Htjeli su da okuaju svoje snage, a kako je na dvoru dosta besposlenih ljudi koji ne znaju to da ponu s vremenom, jamano su odluili da obinoj igri podmetnu romantine prie. Je li tako, grofe Alfonso? -Due mi, tako je. Ogledao sam se s princem na pokus, jer emo u nedjelju na bojnim igrama nas dvojica nastupiti u zajednikoj borbi na maeve. -Eto, velianstvo ree kralj bio je pokus za nedjelju. No htio bih znati tko se usudio da donese iskrivljene vijesti vaem velianstvu. -Kad je tako, onda nikako ne elim da na prvom koraku svojeg dolaska u ovaj grad prouzroite nekom nesretniku va gnjev, kralju. Kaznit u ga sama. Nasmijeivi se odmah preokrene razgovor.~ 80 ~


Kad je svrio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi lijepi mladi milanski poslanik da mu pristupa sestra kraljice doa Isabella i on uje njezin tihi apat: -Gospodine grofe, danas, poslije veere kad vas zamolim glasno da mi donesete moj ogrta eka vas kraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak. -Sagnuo je glavu na poklon osjeajui da mu je sva vrela mlada krv navalila u lice, u divljoj strasti njegove zatajivane ljubavi to mu ve pola godine otimlje dane i noi u tajnim nadgirm probuenih pogledima mramorne kraljice.

~ 81 ~


OPASAN OGRTA DOE ISABELLETopla je veer. Unutar zidina kraljevske palae svrila je kraljevska veera. Oko iskienih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima. Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorita pretvaraju tminu u dan. Blistaju se na stolovima ukrasi, drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje da se jo jae istakne zlatnoruiasti brokat kraljiine hajine, to se priljubljuje uz njen savren stas. Na glavi se podmuklo iskri mreasta kapa od suhog zlata i dragulja. Ustala je i pola oko nimfe u sredini dvorita. Ispod trepavica zirnula je prema stolu gdje sjedi Isabella uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica dvoritem u razgovoru sa svojim roakinjama a dvoranke je slijede. Tada se zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih oiju. Prela je dvorite pa se izgubila ispod stupova trijema. Grof Marcello drhtavim glasom pria Isabelli o Milanu i njegovim umjetninama. Tada ona odjednom strese ramenima:~ 82 ~


-Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrta? -Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palai. Gotovo u magli proe ispred stupova u staru palau. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa crnom kapicom na glavi. Drugog nikog nema u hodniku pa oslovi nju: -Njena visost doa Isabella eli ogrta. Ona je samo kimnula promrmljala, pola ravno otvorila vrata. glavom, neto ispred njega i

Naao se u dvorani presvuenoj grimizom. Na skupocjenom ormariu u svijenjaku gore dvije svijee. U naslonjau sjedi Beatrice. Bijelom golom rukom poduprla je glavu to u polusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini sobe. Dugo gleda poslanika ne rekavi nita. Mnogo due nego to bi on mogao da podnese. Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete. Teko die, nasloni se, krv mu udari u elo. Ona se makne, udno, tiho i zamiljeno prozbori:~ 83 ~


-Ve dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da niste sretni na mojem dvoru. -Velianstvo- i odmah zapne kao da je tog asa za sva vremena zanijemio. Njene tamne oi ispod kosih vjea upravile su se u njega: -Grofe, znam vae patnje. Osjeao se poklopljen, prikovan. as obori oi. as ih opet nagne k njoj. Neoekivane njene rijei smutile ga potpuno. -Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opaam svaku sjenku uvaim oima. Ovo priznanje da se ona bavi njime uvea njegovu klonulost. -Nijedan trzaj u vaem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinevu dvoboju koji je bio, naravno, samo igra, vi ste se ba neobino trgnuli. Da, da upravo onda kad sam rekla da je princ trgnuo ma radi neke ene... to je bilo uzrok da ste se tako trgnuli? -Iznenaenje. -Ne, vi ste se prenerazili to se princ bije za enu koju vi ljubite.~ 84 ~


On problijedi -Je li tako? -Nije. -Zato poriete? -Jer princ nikada ne bi mogao ljubiti onu za iji bih potfed ja dao ivot. -A ona ga nije traila? -Nije. -Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odvie velikom vrednotom a da bi htjela primiti tu rtvu. Obasut njenim rijeima poeo je da dre kao ovjek kojeg je snala oluja u pustinji, a on nema pomoi i zaklona. -Sjeate li se moda jo, gospodine poslanie, onog dogaaja prije etiri mjeseca u Budimu? One veeri vae su oi bile uprte u nju. Tada vam je rekla: Grofe, vai su pogledi odvie itljiva pisma. Ima maarskih velikaa koji umiju i itati. A njihova mrnja prema meni predubok je jaz, preko njega nema puta do mene. Tako je rekla ona.~ 85 ~


-Da, tako ste rekli. -I onda je dodala: Poite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje e sastati itav dvor i ekajte. Tamo zidine moda nee imati oi i ui. Recite, grofe, otvoreno kao da je ona obina ena: to ste oekivali od njenih rijei? -Sve za im ezne mu kad gori plamenom divljeg oboavanja. Usne mu dru, a ona ga gleda kao to kraljica gleda roba, svjesna da mu je suvereni gospodar. -Ako ona zatrai jamstvo da je svoju sklonost pruila vrijednome? -Nema niega to ne bih mogao smatrati neizvrivim, nemoguim. -Znajte, ona je vrlo nesretna i zato trai vjernog saveznika u svim bolima i borbama.... On klone na koljena. Usne mu dru i apu: -Rob slua zapovijedi i predaje se itav. Besvjesno zuri u nju, a ona potpuno mirno ree: -Njena ivotna sudbina vezana je za jedan plan: da se princ Ivan ne oeni Biancom~ 86 ~


Sforza. Tko mi u tome pomogne dokazat e da je zavrijedio nagradu. Osjeao se kao da na nj sa stropa pada vreo mlaz. U njegovim grudima gone se krikovi: izdajico! Izdajico svojeg milanskog vladara! uti, ne izdaj svojeg vojvodul -Nemate odgovora, spoitnuvi mu da uskliknuo: grofe? upita je prestraen ona tiho

-Kralj Matija i Ludoviko ve su vjerili princa s Biancom! Trgnula se i uspravila. Prevarena sam! Izgubljena, izdana- poe po sobi, a on skoi i isprui za njome ruke. Ona se naglo obazre. -to to velite, velianstvo? -Izgubljena sam. -Zato velianstvo? -Danas vam jo ne mogu odgovoriti, jo ne, vi ete prvi saznati kad bude vrijeme, ali princ Ivan ne smije se vjenati s Biancom.

~ 87 ~


-Onda ovaj brak nee ugroziti va ivot i sreu! Pola je polagano k njemu i pogledala ga dubokim, dugim pogledom. -Javite u Milano Bianci da princ ovdje ljubi neku drugu djevojku, da se bije za nju, da se ruga Bianci, da je epav, nakaza, slaboumnik i pijanica. Javite da ga ovdje mrze jer je nezakonito dijete sluavki: djevojure i nikad ga nee izabrati kraljem. -Ve sutra od jurt e moj brzotea u Milano. Bianca e mu vratiti prsten. U njenim tamnim oima bljesne plamen. Vatra u tim oima spali i posljednji trag njegove savjesti koja ga je jo malo prije zapekla pri pomisli da se iznevjerio svojem vladaru. -Dakle, sutra u zoru, Marcello. -U zoru moj kurir putuje. -Kraljica obori oi da sakrije bljesak pobjede sagne se i stade prislukivati. -Netko je na vratima. Ugasite svijee. I dok se ona tiho odulja po sagu, on zgrabi svijenjak i udari njime o zid. U sobi je duboka tama.~ 88 ~


U pokrajnjoj odaji tropot, pribliavaju se koraci, jaki, vrsti, dolaze hitro. -Tko je? Kraljevo gromko pitanje odjekne tminom. -Marcellu se jeka toga glasa provlai ilama. Bulji u mrak, u onu toku gdje je vidio njenu brokatnu haljinu. Tamo negdje ravno su vrata na hodnik. -Radulo! Radulo! Svjetla da obasjamo tajno skrovite! Sluge, svjetla! Vie kralj iz sveg glasa u odaju iza sebe. A tu se neto stropota na pod i c liekiR tminom. Marcello pohita za stropotom kao da eli pomoi kraljici utei. Ispruenim rukama zahvati u zraku ensko tijelo. Strast i slast stope se u bezumnost i dru mu ruke. vrsto privine enu svojim prsima. Priinja mu se da je ena ciknula u tminu i otima mu se. Kroz razmaknute zastore padne svjetlo. Marcella hvata nesvijest, ensko mu se tijelo otme, on ga sam gura prema vratima na hodnik. -Velianstvo, ja, ja drznik, usudio sam se nasilno prodrijeti u dvoranu...~ 89 ~


Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcella hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoe. Grofove misli skau mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je enuo. Strahotna nevjera ene smutila mu je svijest." A kralj se i dalje grohotom smije. -Lijepi, krasni, divni ljubime krasotica na sastanku sa starom Nardellom! Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srueni stalak s peharima potpuno osvijesti Marcella. Shvatio je, nasluivao je: luda Nardella uvala je vrata svoje gospodarice koja je, sruivi stalak, u tropotu izila i gurnula staricu u sobu. Poloaj mu se inio vrlo smijean, ali spasonosan. I ve zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem. -Velianstvo, doa Isabella me poslala po ogrta. Vidio sam kako u odaju ulazi ena. Nosila je svijenjak. Mislio sam da je neka draesna koja mi ve dugo upada u oi, potrao sam onako za njom i zagrlio je. Svijenjak je pao, ugasio se. Kad sam uo glas, naravno da sam se pritajio. Sam se poeo smijati.~ 90 ~


-Molim, vae velianstvo, ne izdajte me, itav bi se dvor valjao u homerskom smijehu. -Slikara amo da vas ovjekovjeim, grofe smijao se i dalje kralj. -Velianstvo, kad me zadesila srea da smo se tako sretno susreli, dopustite da vam saopim: sutra treba da poaljem u Milano glasnika. Moj vladar oekuje vijesti o povratku vaeg kancelara Varadija s prstenom. to da javim u Milano? -Sutu istinu: da je princ cjelivao Biancinu sliku i od sree poskakivao to e dobiti tako divnu enu! uli ste Alfonsa, ona pria o dvoboju je lana, kraljicu su krivo izvijestili. -Njezino velianstvo ne zna nita o zarukama? -Utanaio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke drim u tajnosti iz posve neobinih razloga. Dakle, njenom velianstvu ostat e zaruke jo sakrivene. Za etiri mjeseca ima se obaviti vjenanje. To javite Ludoviku. Ve sutra e poeti pripreme za taj in. Dakle, to je tajna. Tko je prekri taj je izdajica. -Da, velianstvo!~ 91 ~


Grof je izlazio iz dvorane s osjeajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao izdajica, ali uz cijenu neizmjernih asova sree to ga ekaju. Uzeo je Isabellin ogrta i ponio ga hitno u dvorite. Kralj je izlazio polagano. Pod stupovima na izlazu ekao ga je kancelar Varadi i gledao ispitivaki. -Pravo ste rekli, Petre ree kralj. Milanski poslanik ima neke veze ili ihkani sklopiti s nekom enskom na mojem dvoru, ali je stradao. Naao sam ga u takvom poloaju da bi se i muenici bili nasmijali. Mjesto ljepotice za koju ste vi rekli da u nai s njime bila je Nardella... i opet se nasmije. -Ali neto me stalno podgriza. Eto, vidite: osjeam da tu sjedi ena za koju se bije moj sin, koja ugroava njegov mir i moje dravne osnove, a ne znam koja je ta. Niti ima nade da u doznati. Tolike sramote nisam doivio. -Pogledajte, vae velianstvo. Princ sjedi u drutvu gospode i njegov pogled ne luta za gospoama. Nikad to nisam opaao. Nemajte straha od ene za koju se bije princ. Ali~ 92 ~


dopustite da vas zapitam: je velianstvo govorilo s kraljicom?

li

vae

-Da je muim tek to je dola s puta? Ne. ekam da ona sama progovori. -Njezino velianstvo upravo se vraa s Gordanom -upozori Varadi i pomakne se natrag promatrajui kralja. Ali u njegovu licu nije otkrio ni sjenke sumnje. Kao da ga je zaokupila neka druga misao, otro mahne rukom i okrene se svojem pouzdaniku: -Petre! Pala mi je na um divna misao. Pomou Gordane otkrit u tu ensku. Nee ni slutiti da je oruje u mojim rukama. Varadi, ostanite iza stupa dok se ne vratim, ovo e biti psiholoka zamka kojoj e nasjesti moj sin. Preao je ispod stupova gdje su bile kraljiine dvoranke i oslovi Gordanu: -Ne bacaj i toliko pogleda na onu muku skupinu, jer tamo je princ, a lijepa dama radi koje je trgnuo ma mogla bi vas liiti vaih uvojaka. Ona ga iroko pogleda svojim barunastim oima: -A tko je ona, velianstvo?~ 93 ~


-Poite princu Ivanu i upitajte ga, kako to vi ve znate, hitro, otro i nenadano: "Visosti, za koju ste enu izloili svoj ivot?" -A on e mi kazati? I da vam donesem njegov odgovor? -Vi ste sazdani od samog vjetra. Nije potrebno da mi do nesete njegov odgovor jer nije lud da vam odgovori. Samo elim da upitate princa tono kako sam rekao. I ona se hitro udalji prema mjestu gdje je stajao princ u razgovoru s gospode a kralj se vratio k Varadiju. -Varadi dobro motrite na prinev pogled. -To u uiniti i ja. Netko od nas dvojice mora opaziti kamo e pasti prinev nesvjestan pogled kad ga Gordana upita za koju je enu izloio ivot I ostali su sakriveni budno pazei. Gordana je prila princu: -Vaa visosti, molim samo as, imam vam izruiti neto vano. Princ izae iz skupine i priblii se djevojci. -Visosti, dobro me sluajte: ne gledajte ni lijevo, ni desno, ni preda se. Kad vas neto~ 94 ~


upitam, smjesta oborite pogled i gledajte u zemlju. Dakle, pazite: "Visosti, tko je ona dama za koju ste izloili ivot?" Ivan obori oi. Dugo je gledao u zemlju. -Vrlo dobro. Niste je niim odali. -Zato me to pitate? -Samo sam izvravala nalog. Oprostite mojoj drskosti- ona poe dalje kriomice bacivi pogled iza stupa. Tu su se skrivali kralj i Varadi i ljutili se. Kralj mrmlja: -Nije pogledao nijednu. Oborio je oi kao djevojica. Nisam li ja postien, posramljen od neke ene koju bi trebalo da smjesta bacim s dvora. Vojskovoa, pobjednik nad Turcima, stojim ovdje kao prava budala, a neka neznanka ruga mi se i podsmjehuje. Ovakvu zamku moe izmudriti samo napuljska princeza. -I ja mislim, velianstvo, to je igra kraljice. Dotle je kraljica u razgovoru sa svojim bratom Francescom lakim pokretom oiju pozvala Gordanu. -to ti je govorio kralj?~ 95 ~


-Njegovo velianstvo mi je reklo da sam namigua, -To on uvijek govori sasvim neopravdano; poslao te k princu? -Da, rekao je neka zamijenim bolesnu dvorsku ludu i priom protjeram neke nepotrebne misli. -Nisi uspjela? -Princ je uvjeren da nisam sposobna ni za dvorsku budalu; I tako sam otputena i iz ove slube. Vae velianstvo, jedini ste na dvoru koji me ne mrzite. -A ja jedini koji vas ljubim upadne mladi napuljski kardinal Francesco sagnuvi markantnu glavu prema Gordani -Zabranjujem ti, Francesco, ovako govoriti djevojci koja je pod mojim okriljem. Kraljiin se brat pokorno povue, ali ne skine pogleda s Gordane. -Sad moe otii, Gordana, a kad odem, slijedi me u moju odaju. Ona se vrati k ostalim dvorankama. Morala je proi mimo Varadija koji je sada stajao sam s Damirom. Mladi joj se pokloni:~ 96 ~


-Plemenita gospoice, smijem li vas napokon i ja pozdraviti? -Ako vam nije jako neprilino? Ne protestirate protiv toga? -upita Varadi Damira -Bilo bi uzalud. Nitko se ne moe pohvaliti da bi ga plemenita gospoica. Gordana smatrala dostojnim ozbiljnih rijei. -Kad priam ludosti, kau da sam ozbiljna; kad govorim ozbiljno, kau da se prikazujem onim to nisam. I opet vam velim, gospodine Damire, pozdravite me ako vam to nije neprilino. -Uistinu to ne razumijem. -I maloprije me netko nije razumio, a ipak sam ga oslobodila vjete duhovne stupice. Da sam mukarac divno bih ivjela kao dvorska luda. Ovako me svi ponizuju. Varadi namrti obrve: -Recite mi, Gordana, na putu ovamo primila je kraljica glasnika koji je donio vijest o prinevu dvoboju?

~ 97 ~


Djevojka je trgnula glavom da su joj uresi zadrhtali. Njene badema

marija jurić zagorka- gordana 01

Documents