Njegovo dijeteKratak sadrajKratak sadraj- Dakle to je ona! Njegovo dijete!Dijete onoga ovjeka, kojega je ona neko sa svim srcem i upravo svom strau mladenake due ljubila - ljubila tako beskrajno i arko, da joj nije dostajalo ni ono, to joj je on mogao dati. Ona je traila od njega sve vie i vie, jer je htjela da zagospoduje cijelim njegovim biem: da mu bude sve, upravo sve na svijetu. A ljubomorna je bila nesamo na ljude i stvari oko njega, nego i na ono, to je u njemu bilo: na njegov rad i na njegovu umjetnost.1.I opet je gospoa Kristina Bregovska pozvala k sebi svog starog odvjetnika, dra. Milovana Rajiia. Sjedili su za debelim okruglim stolom, jedno nasuprot drugome.Odvjetnik je izvadio iz svoje lisnice omanji zamotak i stao ga razmatati.- Evo, tu su fotografije, to sam ih probrao za va ui izbor, milostiva gospoo. Od neko etrdeset, koje su prispjele za natjeaj, dolaze samo etiri u obzir. Molim, izvolite pogledati!Gospoa Kristina Bregovska prihvati fotografije i pri tom uzdahne.Kratkim, otrim pogledom pogledala je svoga dugogodinjega odvjetnika dra Rajiia.- Dakle etiri komada? Naravno i opet ne emo nita izabrati.- Ali draga milostiva gospoo, ako ste vi ve odmah u poetku o tom uvjereni, onda ... Gospoa Kristina mahne rukom.- Ah pustite samo, dragi doktore. Vi negdje mislite da su to moje muice, to se ne mogu priviknuti na novu gospoicu, koja e mi praviti drutvo. Ali ovjek ne moe nita protiv svoje udi. Nisam li tri godine u lijepom miru ivjela s najprvom drugaricom Bertom ali? Ta mi je bila mogla ostati sve do moje smrti, ali naravno: ta se simpatina djevojka morala udati, a one druge tri, to su poslije nje dole - vi znadete, s njima se nisam mogle nagoditi. Sve tri sam ubrzo morala otpustiti, pa sad traim dalje, dok se ne namjerim na drugaricu, koja e mi biti toliko simpatina, da je uvijek uza se imam.Doktor Rajii slegne ramenima.- Hja, milostiva gospoo, na ovaj nain moete jo dugo eksperimentirati, a Bog zna, kad e vam biti pravo. Da biste se samo malo strpjeli i pomalo se s vremenom u to uivljavali, onda bi mnogo ta i pregledati ...- Ali prije svega mora mi djevojka biti simpatina - rekla je gospoa Kristina. Doktor Rajii promatrao ju je sa smijekom.- Ali valjda su vom one tri mlade gospoice bile isprva simpatine?Sad se i gospoa Kristina morala nasmijati.- Da, jedan dan sam izdrala sa svakom - i one samnom. Ali tad me je smetalo ovo ili ono, s im se nikako ne bih bila mogle pomiriti. Mogue, da ja imam vie mana, nego li sva ta tri mlada stvorenja skupa, ali eto: do danas mi nije polo za rukom, da zauzdam svoj estoki temperament - mada mi je to esto dosad mnogo jada zadalo.Ove posljednje znaajne rijei izgovorila je Kristina Bregovska kao nekud u daljinu no odmah za tim pogledala ozbiljno lice doktora Rajiia, koji nije skidao pogleda s onih spisa pred sobom. Ta an je poznavao svoju klijenticu gotovo cijeli njezin vijek, pa je znao, da nije probitano osvrtati se na ovake njene izjave.Kristina Bregovska bila jedina kerka i batinica milijunaa Gavre Bregovskoga, koji je prije mnogo godina umro. Bio je to najbogatiji ovjek u ovom velikom provincijalnom gradu. Kristina se zapravo nije zvala Bregovska, nego Kamenar, jer je bila udata za kipara Marka Kamenara. No taj je brak trajao samo dvije godine, a onda se Kristina rastala od svog mua, ma da ga je vrue i strastveno ljubila.Protiv volje svoga oca pola je ona, vie iz prkosa, za nepoznatim kiparom. Gavro Bregovski bio bi volio takova zeta, kojemu bi bio mogao dati u nasljee svoj posao; ali on je i odvie ljubio svoju jedinicu, a da bi se mogao trajno oprijeti njenoj vruoj elji, da postane gospoa Kamenar. to vie, on je na svom vlastitom ogromnom imanju podigao gore na brijegu mladomu paru draesnu vilu.Kad su se Kristina i njezin suprug vratili sa svadbenog putovanja, nastanili su sretno i veselo prekrasnu vilu na brijegu.Posjed Gavre Bregovskoga stereo se vrlo daleko. Na njem su bile tvornice i ostale poslovne zgrade i stari porodini stan, u kojem je sada stanovao ravnatelj dionikog drutva. Dalje u parku, odijeljenu visokim zidom od tvornice, dizao se novi stan, u kojem je obitavalo gospoa Kristina sama, poslije smrti svoga oca.Samo dvije godine boravila. je ona sa svojim suprugom u vili na brijegu. A onda je njega jednoga dana nestalo.Svata se tad govorkalo o razdoru izmeu mladih supruga, ali nitko nije mogao nita potanje saznati. Znalo se samo, da je Marko Kamenar ieznuo i da se njegova mlada gospoa blijeda i smuena vratila u kuu svoga oca. Od tog je vremena draesna vita ostala na strani zaputena.Kako supruga nije bilo natrag, provela je gospoa Kristina rastavu. Parnicu je vodio dr. Rajii; to je bio jedini ovjek, koji je poblie poznavao ovu stvar. Kristina se opet prozvala Bregovska i malo pomalo cijeli je dogoaj pao u zaborav. Nitko nije vie pomiljao na Marka Kamenara, Kristininog rastavljenog mua.Ba tada je nekako umro i Gavro Bregovski, iza kako je svoje poduzee pretvorio u dioniko drutvo, dok je najvei dio parka ustupio gradu, za etnju i zabavu opinstvu.U tom je parku stajalo i poprsje Gavre Bregovskoga sa slovima na podnoju: Svome dobrotvoru zahvalni grad.Budui da je Kristina Bregovska mnogo uinila za sirotinju, i bila najbogatija u mjestu, uivala je veliki ugled. Njena je kua bila mnogim gostima otvorena. Samo gore u vili nije nitko ve godine i godine stanovao.Gospoa Klari, Kristinina gazdarica, uspinjala se svake godine nekoliko puta s itavom etom ena i slukinja gore na brijeg, da s poznatom svojom odlunou uini red protiv moljaca, pauine i praine.Na takove je dane Kristina Bregovska kao nemiran duh obilazila oko vile, a da joj nije prestupila praga. Kako joj je i inae teko bilo ugoditi, u ovo je vrijeme bila upravo nesnosna.Gospoa bi Klarika tad samo kimnula glavom i rekla enama:- Nemojte joj samo za zlo uzeti, ta znate, da milostiva ima opet svoje muice.Muice Kristine Bregovske su postale podnoljivije i sva je njezina sluinad izdrala dugo kod nje. Unato njenog, ne ba blagog postupka, svi su se ipak osjeali vrlo dobro u toj odlinoj kui.Kristina Bregovska podigne lorgnon i stane promatrati one etiri izabrane fotografije. Sve su to bila lijepa mlada lica.No druga slika, kao da je najvie zanimalo gospou Kristinu. Ona ju je dugo promatrala, a onda je oklijevajui odloila na stranu. Na to je opet sve jo jedamput pogledala i opet segnula za onom drugom, pa naglo i ivahno, kako je to ve bio njen obiaj, izrekla:- Dakle ovu, dragi doktore!- To sam mislio, - rekao je doktor Rajii.- Tako? A zato?- Zato, to je ta mlada gospoica od svi ju ponajljepa. A ja znam, da vi ljubite sve, to je lijepo.Gospoa Kristina strese ramenima.- Fotografije naalost esto varaju.- Dakle da angairam ovu mladu gospoicu za vas?- Da, molim. Uvjeti obini. Ako mi se ne svidi, imam uvijek pravo, da joj odmah otkaem. Kao otteta isplatit e joj se plaa i opskrba za tri mjeseca.- Zapravo se nita tako i ne isplati, kao to ovaj posao, to ga ine vae drugarice - primjetio je odvjetnik.Gospoa Kristina slegne ramenima:- Ja ne mogu nikoga oteivati. Napokon nije nitko kriv, to mi se ne svidi.Doktor Rajii se nakloni.- Ja znam, milostiva gospoo, da ste vi uza svu svoju tvrdou plemenit i otmjen znaaj - rekao je on toplo.Gospoa Kristina pocrveni. Izgledala je vrlo mlada i lijepa s ovim crvenilom na licu.- Laskanja meu starim prijateljima, doktore! - rekla je tvrdo. - Naalost ja i predobro znam, da sam nesnosan stvor.On je poznavao njenu ud i nije se dao smesti.- Ja vam nisam laskao, nego sam samo ustanovio injenicu - rekao je on mirno i nije se nita uvrijedio, jer je dobro poznavao njeno nutarnje bie, ma da ga je ona nasto jala prikriti.- Dakle ovu emo mladu gospoicu angairati! Na sliki je broj dva? - upitao je doktor Rajii i izvadio iz lisnice omot, na kojem je bio naznaen broj dva. - elite li, da vas upoznam sa linim opisom? Ja sam ga samo povrno pregledao; moj ga je pisar tonije ispitao.Kristina Bregovska odrine omot rukom.- Potedite me s tim! Va pisar je zacijelo sve tono ispitao prije nego to je gospoicu predloio za ui izbor. Zasad me to ne zanima. Meni je jedino stalo do toga, da li u se s tom novom drugaricom slagati.Doktor Rajii je letimice pregledao neka mjesta u opisu, koja je njegov pisar svojom rukom potcrtao.- No svakako je mlada gospoica, kako vi i elite, potpuno neodvisna. Sirota je, ima s ja jnu svjedodbu svoje prijanje gospoe, koja ju samo zato otputa, jer mora, da uzme k sebi neku siromanu roakinju.- Dobro, dobro, to mi je dosta. Poskrbite se molim vas za sve ostalo, dragi doktore. Gospoica neka to skorije doe.Gospoa se Kristina digne.- To bi bilo gotovo. A sad vas doktore moram otpraviti. Imam posla u gradu, a kola me ve ekaju. Do vienja dakle! Nadam se, da u vas u subotu vidjeti s vaom dragom gospoom i s vaa dva neaka kod mene?- Svakako, milostiva gospoo! Ne emo izostati - odgovori Rajii, koji se isto tako digao i spremio spise u lisnicu.- Dakle do vienja i pozdrav na domu!S tim izae iz sobe gospoa Bregovska. Dr. Rajii je jo mirno zatvarao svoju lisnicu, a onda mu je vani ozbiljni i revni sluga pomogao obui ogrta.Pred velikim je kunim vratima stajala spremna koija gospoe Bregovske, a i vrata od parka bila su ve otvorena. Uto je bila ve izila i gospoa Bregovska i doviknula odvjetniku:- Izvolite k meni u koiju doktore, a kod vaeg stana moete izii.Oboje uniu u koiju, koja, se doskora kotrljala istim ljunkom kroz park, dok nije prispjela pred kuu dra Rajiia, u kojoj se prizemno nalazila njegova pisarna, a u prvom spratu stan.Odvjetnik je jo zatekao svoga pisara, kojemu je uruio lisnicu i rekao:- Dakle, Mlinariu, izabran je broj dva. Molim vas, smjesta uredite stvar. Gospoica nek se to prije nae kod mene! Ja u je sam odvesti na lice mjesta ...Nato se dr. Rajii zaputi u svoj stan, da pozdravi suprugu.2.Nisu prola ni tri dana, kad li se u parku gospoe Bregovske pojavi odvjetnik Rajii s visokom i vitkom gospoicom, koja je na sebi imala jednostavno, ali ukusno putno odijelo. Njih je dvoje koraalo irokom poljunenom stazom prama velikom portalu. Gospoica je svojim velikim tamnim oima udno promatrala lijepu dvospratnicu, koja se otmjeno i mirno koila u vis.- Boe, hou li se ovdje bar za neko vrijeme udomiti? - mislila je ona u sebi s onim tjeskobnim uvstvom, to ga osjea svatko, tko se kao stran i ovisan zaputi u novo podruje rada ...Dr. Rajii pogledavao je postrance to lijepo i mlado lice s ljupkim crtama, dok su njezini pogledi prelijetali park i okolicu. Oi su joj sjale, pa je sve nehotice uskliknula svome pratiocu:- Ah, kako je ovdje lijepo!Dr. Rajii kimnu glavom smijeei se i promatrajui njene krasne djevojake oi.- Zar ne, krasan posjed?- Prekrasan! Ah, kad bi samo mogla ovdje ostati! - rekla je tiho.- To bi vam od srca elio, gospoice. Ovo je mjesto, ne gledei na neke sitne osebujnosti vae budue gospodarice, vrlo ugodno. Pametan ovjek snai e se unato toga u ovoj kui, a ja vas gospoice, mada se tek od nedavno poznamo, drim dosta pametnom.Njezino je mlado i ozbiljno lice sijevnulo od radosti.- Vrlo sam vam zahvalna, gospodine doktore, to tako o meni mislite, a jo sam Vam zahvalnija, to ste izmeu tolikih moliteljica upravo mene predloili gospoi Bregovskoj - rekla je toplo.- Ne, ja sam vas samo metnuo u ui izbor, a gospoa Bregovska vas je sama izabrala - branio se dr. Rajii.Ona ga pogleda zaueno:- A niste li rekli, da je gospoa Bregovska sve vama prepustila?- To da, ali fotografiju vau sama je izabrala. Na nju naime mora sama linost uplivati, a vae joj se lice bez sumnje dopalo.Gospoica se nasmijeila, a dr. Rajii promatrao ju je i opet samodopadno, razmiljajui, kako se jo prije jedan sat jako skanjivao, da li bi ovu gospoicu doveo svojoj klijentici. On je naime istom prije jeden sat prvi put uo njezino ime, pa nije bio siguran, ne e li to smetati gospoi Bregovskoj. Kako je bila utljiva, ne bi to bilo nita udno. No meutim su lijepe oi mlade gospoice odluile o tom, da je odvjetnik unato njenog imena povede u kuu gospoe Bregovske.- Sve e ovisiti o vagem pametnom vladanju, gospoice, a dakako i o jo drugim raznolinim malenkostima. Vi morate pokuati, da steete simpati je gospoe Bregovske.Lice se mlade djevojke gotovo rastuilo.- A zar se zbilja moe neto silom uiniti, da ovjek stee iju simpatiju? - zapitala je tiho.Dr. Rajii se pogladi po svom obrijanom podbratku:- Moda se ipak moe, samo ne smije ovjek biti plah ....- Ja sam dosta hrabra, ali to je tako teko, da ovjek nae zgodno mjesto, naroito kad nema vremena da eka.- No ako se vi protiv moga oekivanja ne budete mogli udomiti kod gospoe Bregovske ja u nastojati, da vom gdje drugdje pribavim mjesto. Moja supruga i ja imamo silu veza.Mlada se djevojka zahvalno zagledala u dobrostive oi starog gospodina.- Vi ste tako ljubezni spram mene, gospodine doktore, a i gospoa se supruga pokazala prijazna prama meni, kad sam u njezinom stanu ekala na vas. Ona me je u mnogoem upuivala, kako da se vladam spram gospoe Bregovske.Dr. Rajii se potajno nasmijeio:- A tako! Moja vam je supruga dakle dala neke upute o vladanju? Aj, aj, mlada gospoice, to je uspjeh.Moja supruga ne obiava tako iako povjeravati se nekomu, koga je istom upoznala.- S tim vie ja to cijenim i veliku vam hvalu dugujem. Meutim su ve bili preli stepenice.- Mi smo na mjestu - rekao je stari gospodin. Vrata su se uprav otvorila, a sluga ih je u predvorje ekao.Mozaik toga predvorja, pa krasni mramorni zdenac, okien cvijeem, u uglovima svakovrsna sjedala na velikom skupocjenom sagu, a onda slikoviti prozori s obje strane portala, djelovali su udnovato na mladu djevojku, koja je jedan as oklijevala. inilo joj se kao da je iza ovih zidina eka njezina sudbina. Ona je pola dalje. U pozadini su vodile stepenice na dvije strane gore u prvi sprat. Kuhinja i ostale prostorije nalazile su se rani zemlje, a iza njih dalje blagovaonica, sobe za primanje, velika sveana dvorana i jo jedna dvorana za glazbu. U prvom je spratu bio stan gospoe Bregovske, a u drugom sobe za goste, dvije sobe za gospoicu drugaricu i jedna za gospou Klari.Dr. Rajii naloi slugi, neka ga najavi gospoi. Sluga je omjerio gospoicu postrance brzim i radoznalim pogledom i ponizno rekao:- Milostiva se gospoa izvezla i moli gospodina doktora, da je ispria. Neodgodiva odborska sjednica! Ja sam dobio nalog, da novu gospoicu odvedem gospoi Klari, a do aja e se milostiva gospoa vratiti.Dr. Rajii pogleda neodluno gospoicu.- Naalost ja ne mogu toliko ekati, gospoice. teta, ja bih vas bio tako rado sam doveo milostivoj gospoi. No meutim e se gospoa Klari brinuti dotle za vas. Dakle dobru sreu! Ivane, preporuite me milostivoj gospoi i povedite gospoicu gospoi Klari.Pri tom se poklonio, stisnuo toplo mladoj djevojci ruku i otiao.Ivan se okrenuo i povjerljivo se nasmijeio:- Izvolite, gospoice!Ona je, ne marei za njegov povjerljivi smijeak pola stepenicama uz njega. Gore im izie u susret odebela gospoa srednje veliine. Na crnom je alpakaodijelu imala iroku pregau, a na glatko ueljano j kosi bijelu kapicu. U ruci je nosila kljue. To je bila gazdarica, gospoa Klari, koja je radoznalo promatrala gospoicu.- 0, nova gospoica, zar ne? - pitala je smjeei se.Mlada je djevojka odahnula. Prijazno lice stare gospode smatrala je dobrim znakom.- Da, to je nova gospoica, gospoo Klari. Gospodin je doktor odmah i otiao - rekao je sluga.- Dobro je, Ivane, vi moete odmah na svoje mjesto, ja u gospoicu sama povesti.Mlada se djevojka s debelom gospoom Klari uputila u drugi sprat. Tamo su dole u veliku prijaznu sobu s bijelim pokutvom i isto takovim zavjesama; do ove je sobe bila manja, slino ureena spavaonica. Sve se sjalo od istoe u nekoj prijatnoj otmjenosti.Nova se drugarica osjeala zadovoljnom.- Ah, kad bih samo mogla ovdje ostati! - pomislila je u sebi, kad je prela preko praga, a da se nije mogla oteti udivljenju.- Krasno! Divno!Gospoa Klari gledala je smijeei se u to krasno mlado lice.- Krasne sobice, zar ne? Ovdje su i vae stvari, koje su ve stigle. Ah, nemojte ih jo raspremati. Ima za to vremena.Ona je te rijei nekako udno naglasila, tako da su neije mlade i smee barunaste oi tjeskobno pogledavale ovo dobro staro lice. Gospoi Klari bilo je nekako udno pri srcu na ovaj pogled.- Ja samo tako mislim, gospoice, da biste se sad malo odmorili. Milostiva gospoa vratit e se doskora, a onda morate s njom piti aj. Kod raspremanja moe vam poslije koja od djevojaka pomoi.Mlada se djevojka tuno nasmijeila i tiho rekla:- Ah vi ste sigurno mislili, da ja prije priekam, da li bi se uope isplatilo raspremiti koveg.Gazdarica poCrveni, ah se brzo razabere:- Dakako, ne tajim, neto sam vom slino svakako htjela rei, premda ne mogu pomisliti, da se Vi ne bi milostivoj gospoi svidjeli. Ta i meni se vie sviate nego li sve one prije vas. U istinu! - rekla je odluno.Djevojka naglo pograbi njenu malu, debelu ruku.- To mi je ipak mala utjeha - rekla je sa smijekom. - Meni je gospodin dr. Rajii rekao, da su moje predasnice bile ovdje tek nekoliko dana, pa se bojim, da i mene ne eka slina sudbina.- Zato, moglo bi se i drugaije desiti. Dodue milostiva gospoa ima svoj ukus. Ona nikako ne moe da zaboravi gospoice Berte, koja se udala. Tako se teko milostiva gospoa privikava na strana lica! Ali moda ete vi imati vie sree nego druge.Mlada djevojka uzdahne i odloi eir, a onda rukavice.- Smijem li, da vam ovamo poaljem malo okrepe? - upitala je gospoa Klari.- Hvala gospoo Klari, zasad nisam ni gladna ni edna.- Da poslije ete i onako s milostivom gospoom na aj. Ja u vas, gospoice, sad ostaviti na samu, da se uzmognete spremiti, a kad vas milostiva gospoa zaeli vidjeti, ve u vom javiti.- Mnogo, mnogo sam vam zahvalna za vau ljubeljivost, gospoo Klari!- Nemate na em, gospoice! Teko je to ovjeku, kad dolazi na novo mjesto. Ja sam ve dvadeset godina u toj kui, ali prije toga sam esto mijenjala mjesta. Samo se nita ne bojte! Sve e dobro biti.S tim je rijeima izila iz sobe gospoa Klari, a nekako iza jednog se sata opet vratila:- Tako, sad moete dolje gospoice! Milostiva gospoa oekuje vas kod aja - pri tom je zadovoljno pogledala svjeu i vitku pojavu mlade gospoice, koja je dotle ve bila poredila svoju kosu, a oko vrata privrstila uski, bi jeli ovratnik. Izgledala je krasno i otmjeno.Gospoa Klari kimne veselo glavom:- To je dobro, to milostiva gospoa voli: ovaki bijeli ovratnik. Ako vom, gospoice, mogu rei koju dobru rije, onda: ne govorite mnogo! Ona to ne voli. I nemojte se prenavljati kod jela i pila, uope: samo slobodno i naravno, bez ikakva straha. Dva puta morate milostivoj gospoi naliti alicu s ajem, a svaki put joj stavite samo jedan komadi eera, drugo nita. A ne zaboravite, da joj pod noge poturnete njezinu klupicu. Da, na njezinom naslonjau lei svileni rubac. im sjedne, morate joj ga oviti preko ramena i pazite, da sunce milostivoj gospoi nesi ja u oi. Sad u ovo vrijeme je ba uprlo u sobu. Vi morate zavjesu samo toliko spustiti, da joj sunce ne doe do lica. Inae ona voli sunce u sobi. Ah nemojte ii po sobi na prstima, ili se moda plaiti. Uope ne vladajte se tue i neprirodno, nego sasvim neprisiljeno, to e vam vie pomoi, nego sve drugo.To je sve tako putem tiho govorila gospoa Klari mladoj djevojci, kad ju je vodila dolje u prvi kat, a onda je naglo zautila, kad su se obadvije nale pred sobom, u kojoj je gospoa Bregovska kod stolia za aj oekivala svoju novu drugaricu.Mlada je djevojka urno i zahvalno stisnula ruku staroj gospoi, upamtivi dobro njezine rijei, a onda se nala u lijepoj i skupocjeno opremljenoj sobi, koja je bila prekrita debelim svjetlosivim sagom. Stoli za aj nalazio se uz prozor u jednom udupku a na njem je bio prostrt sav pribor, koji spada aju.Gospoa Kristina Bregovska etala se gore, dolje po sobi u svojoj sivoj i bi jelo j svilenoj opravi, ureenoj crnim ipkama. Njena jo puna tamno kosa, u kojoj se samo malo sjedina razabiralo, bila je jednostavno, ali otmjeno omotana oko njenog visokog ela.Ona se zaustavi i upravi pogled prema mladoj djevojci. Gospoa Klari bila je takoer unila.- Ovo je nova gospoica, milostiva gospoo. Gospoa Bregovska mahne kratko glavom.- Dobro je, Klariko, moe otii - rekla je takoer kratko. Ona je toj staroj gospoi, koju je dosta cijenila, govorila uvijek ti i zvala je Klarikom. Ta je povjerljivost vrlo godilo gospoi Klari i ona je bila na to ponosna. Izila je van i ostavila obje gospoe na samu.Gospoica se utivo i gracijozno nakloni pred otmjenom gospoom. No premda joj je srce kucalo, nije to odavala, ve je mirno i otvoreno gledala u lice svojoj novoj gospodarica.Gospoa Kristina Bregovska otro je promatrala mladu djevojku i ugodno dirnuta mislila u sebi: Draestan stvor! A te oi! Kako su samo udnovate te oi!I upravo te lijepe i ozbiljne djevojake oi privukle su gospou Kristinu nekoliko koraka blie djevojci.- ula sam, da vas je dr. Rajii sam doveo u moju kuu.- Da, milostiva gospoo! Gospodin je doktor bio tako ljubezan.- Vi dolazite iz Grace, ako se ne varam?- Da, milostiva gospoo!- I tamo ste se nalazili ...?- Kod generala Molnara.- I mogli ste odmah otii na moj poziv?- Da, milostiva gospoo. Gospoa generalica Molnar dopustila mi je, da ostanem u njezinoj kui, dok ne naem drugo mjesto.Gospoa Bregovska ispitujui mladu djevojku neprestano je svojim pogledom upijala njezine oi i jednako razmiljala, na koga je samo sjeaju te osebujne smee oi, koje su se prelijevale u zlatnim odsjevima. Ba kano da se sunce odrauje od zlato-smeeg baruna.- Doktor Rajii vam je zacijelo spomenuo i to, da vas engagement u mojoj kui nije jo gotova stvar?Djevojka lagano porumeni. Njena je fina usna zadrhtala, kao da svladava uzrujanost. No ona je na oko mirno odgovorila:- Dakako, milostiva gospoo. Gospodin mi je doktor to napomenuo.- Niste li se onda moda prenaglili, kad ste ovako na nesigurno ostavili generalovu kuu? - pitala je gospoa Kristina dalje.- Ne, milostiva gospoo, - odgovorila je gospoica ne obarajui pogleda. - Meni je i onako bilo teko, da jo dulje zlorabim dobrotu moje gospoe. Nije me se vie trebalo, a ... ivjeti od milostinje, zato sam, Bogu hvala, odvie mlada i zdrava.- I odvie ponosna? - zapita stara gospoa. Djevojka i nehotice podigla glavu, a smee joj oi zasjale kao zlato.- Da ... i odvie ponosna - priznala je prostoduno.I opet ju je gospoa Bregovska otro promjerila, a nikako se nije mogla oteti mislima, na koga je samo sjeaju oi te djevojke.- Mogli bismo na aj - prekinula je razgovor i pola do stolia; tamo se spustila u naslonja. Pri tom je rukom obilazila oko naslona, gdje je visio onaj rubac, o kom je govorila gospoa Klari. Odmah se gospoica pourila, da joj ovije rubac oko ramena.Gospoa Kristina pogleda zaueno i zahvali joj kimnuvi glavom. Onda se gospoica sjeti i podnonika, pa ga lagano turne do nogu gospoe Bregovske, kojoj su oi i opet sinule. Ona je gledala pred sobom djevojku, koja je kleala, pa se i opet morala diviti prekrasnoj zlatnoj kosi, koja se u debelim i bujnim pletenicama svi jala oko djevojina zatiljka.- Ta je djevojka kao slika - mislila je u sebi i oito uivala na pogled takove krasote.Gospoica je svoju gospou dvorila tako brzo i spretno, kao da je ve dugo u njenoj slubi. Nalila joj je alicu s ajem i metnula u nju jedan jedini komadi eera, a da je nije ni pitala. Onda joj je pruila kolaa, to je gospoa Klari za gospou Bregovsku spremila. I tu se gospoa Kristina zaudila, kako je gospoica sve po volji uinila, da je naime nju najprije u svem podvorila, a onda se istom edno i neprisiljeno Same posluila.Kad je male kasnije sunce u sobu prodrlo i kad je prva zraka pala na lice gospoe Bregovske, gospoica se lijepo digla i spustila svilenu zavjesu do polovice, tako da je sunce dodue u sobu sjalo, ali nije smetalo Stare gospoe. Preko njezinog ponosnog lica pree slabi smijeak i njen inae opori glas, posta neto meki i njeniji:- Kolika panja, gospoice! Izgleda kao da ste se dali uputiti u to, to mi godi a to ne godi.Gospoica porumeni, a oko usana joj zaigra smijeak. Otvorila je jae oi i otvoreno rekla:- Gospoa Klari bila je tako ljubezna, pa mi je dala neke upute, samo da ne dosaujem s pitanjima vama, milostiva gospoo.I opet prijee laki smijeak licem gospoe Kristine.- A tako! Gospoa vas je Klarika poduavala.Mlada je djevojka pogleda umolno:- To je bilo vrlo ljubezno od gospoe Klari. Ona je vidjela, da sam ja bila, u brizi, hou li vam se dopasti. Ta ja i ne eznem za drugim, nego da vas zadovoljim, milostiva gospoo, a to u se i trsiti, koliko god budem mogla.Tamne oi gospoe Bregovske otro su motrile njezino lice.- Zar vam je zbilja do toga toliko stalo?Na mladom se licu pojavio alostan smijeak, koji je osvojio srce gospoe Bregovske.- Bila bih neizrecivo sretna, da smijem ostati u vaoj kui, milostiva gospoo.- Sretna? - upita stara gospoa porugljivo. Srea mlade djevojke valjda je u neem drugom. Ne mogu pomisliti, da vas moe usreiti drutvo ovako jedne, esto mrzovoljaste stare gospoe.Mlada je djevojka pogleda ozbiljno.- Milostiva gospoo, za sirotu, koja ne ima svoga krova, a koja mora svoj kruh sama da slui, uvijek je srea, kad nae sigurno utoite.Gospoa Kristina zagleda se duboko u zlatno-smee djevojine oi, s kojih nije mogla skinuti pogleda.- Je li tomu ve dugo, to ste izgubili roditelje?- Mati mi je umrla, kad sam jo u prve kole ila. Otac je preminuo prije dvije godine. Bolest ga je u te dvije godine neprestano muila i nije mogao nita zasluivati. Tako je otilo ono malo utednje. Kad je umro, jedva je ostalo toliko, da ga se pokopa i da se ja nekako probijem, dok sam dobila mjesto kod generala Molnara.Ove su se rijei kosnule gospoe Kristine. Ona dodue nije nikad u svom ivotu razumjela, to znai siromatvo, a ipak je u ovom asu osjetila, koliku tragediju sakriva u sebi ova rije siromaan. Ma da je uinila tolika dobra djela, ipak nije nikad tako pojmila bi jede, kao u ovom trenutku. A u isti as se u njoj neto opiralo protiv pomisli, da bi je ova strana mlada djevojka odmah ve na poetku mogla tako osvojiti. Njezina se gospodske ud opirala ovakovom tajnom nutarnjem nagnuu. Ona se kao od dosade protegne u naslonjau i progovori opet na svoju, kratko i zapovijedajui:- Tamo je preko na stoliu knjiga. Jedna bi od vaih dunosti bila, da mi po katkad neko vrijeme itate, to jest, ako mi va organ bude dosta simpatian; inae radije da ne itate. Pokuajmo!Pri tom je promatrala djevojku, da li e joj opaziti na licu osjetljivost. Ali gospoica se mirno digne i donese knjigu. Na srce joj je palo kao kamen, kad je gospoa rekla da bi bila njezina dunost, mjesto da je rekla bit e. To joj je bio dokaz, da se gospoa Bregovska jo nije bila odluila zadrati je. No ta se briga na njoj nije opaala. Ona je sjela nasuprot svoje gospoe i otvorila knjigu ondje, gdje je nala znak.- Da ovdje nastavim, milostiva gospoo?Stara gospoa kimne glavom.A gospoica druica pone itati. U nje je bio jasan i topao glas, naglasivala je dobro, a sa svojim zanimljivim nainom predavanja upravo je osvajala.Gospoa Kristina sluala je, ugodno iznenaena mekim zvukom svjeeg djevojinog organa. To je zbilja bio uitak! Ona se pruila lagodno u svom naslonjau, ali nije skidala oiju s mlade i vitke pojave, koja je edno sjedila nasuprot njoj.Otkako se gospoica Berta ali udala, nije se stara gospoa tako voljko osjeala. Ona se sasvim podala tomu osjeaju, imajui pred sobom takovo lijepo mlado stvorenje. Dr. Rajii, ovaj put je, ini se, bio dobre sree u svom izboru. Ve sad je stalno odluila: ako to mlado djevoje ne krije u sebi kakvu nepoudnu manu, onda je zacijelo ne e otpustiti. Da je nova gospoica i slutiti mogla, kakve se misli kriju iza ponosnog ela njezine gospoe, kako li bi joj bilo srcu odahnulo!Jedan sat je jo od prilike itala, a onda je zgotovila knjigu. Lagano ju je zaklopila i zautila jedan as. To se ugodno dojmilo gospoe Kristine. Istom nakon nekog vremena upitala je mlada djevojka edno:- Zapovijeda li milostiva gospoa drugu knjigu? Stara se gospoa ustane.- Ne, za danas je dosta. Ne smijete se naprezati suvie - rekla je dosta neprijazno.- Meni to nije muka, milostiva gospoo.- Ne, ne, dosta je.Smee oi tjeskobno su promatrale ponosno lice Stare gospoe.- Moda niste bili zadovoljni, milostiva gospoo? Gospodin doktor Rajii rekao mi je, da vi osobito pazite na dobro itanje.Opet zaigra slabi smijeak na licu gospoe Kristine.- U vas je dobar nain i simpatian Organ. Smee se oi zasjajie udno.- Ah, kako me to veseli!Ovaj moni sjaj djevojinih oiju naliio je doista sunanim zrakama. Gospoa Kristina neprestano je promatrala te osebujne oi i slijegala ramenima. Kao da je netko naglo i poput munje podizavao zavjesu s njezinih davnih uspomena. Sad je bila na istu: oi, na koje su je djevojine oi sjeale, znaile su neko u njezinu ivotu vrlo mnogo. I napola zaronivi u uspomene, a napola zamiljeno promatrajui djevojku, upita je kao nehotice:- A kako se vi zovete? Mislim da vam jo nisam ula imena.- Ja se zovem Jelka Kamenar, milostiva gospoo - odgovori mlada djevojka.Kao da je strijela pred nju udarila, tako se stresla stara gospoa i uprepastila se. Ukoeno, a ipak divlje, zurile su njene oi u Jelku Kamenar, a ruke joj grevito obuhvatile naslon, kao da se bojala, da se ne srui.- ta? Kako se zovete? - vikne promuklo i podigne se napola iz naslonjaa.Djevojka je zaprepaeno gledala to lice, koje se tako udno promijenilo.- Jelena, milostiva gospoo ili pokraeno: Jelka ... Jelka Kamenar! - ponovila je djevojka, drei, da gospoa Bregovska nije pravo razumjela njezino krsno ime. A ova se s velikim naporom digla iz naslonjaa i uspravila se, ukoena kao kip. Drhuim je usnama aptala:- Kamenar? ujem li dobro: Vi se zovete Kamenar?- Da, milostiva gospoo, - odgovorila je Jelka, gledajui plaljivo svoju smetenu gospodaricu.Gospoa Bregovska naprezala se iz svih sila, da bude mirna i da se bar nekako svlada. Drhtavom je rukom prelazila preko ela.- Meni ... meni nije ... dobro ... Mala omaglica, - proiznesla je nesabrano i opet se spustila u naslonja.Jelka je pohitala k stolu i napunila au s vodom. Zabrinuto ju je primakla usnama svoje gospoe.- Mogu li vom pomoi, milostiva gospoo? Da gutnete moda malo vode? Ili da vam natarem sljepooice?Gospoa Kristina odbije rukom.- Ili da zovnem gospou Klari? Ja zbilja ne znam, kako bih vam pomogla.Ali stara gospoa se i opet ispravi, ma da ju je to stajalo mnogo napora.- Ne, ne ... pustite ... hvala, ve je prolo. Dakle, ta je to bilo? Ah, da, vae ime ... o tom smo govorili. Zar ne ... Kamenar ...? Jesam li dobro ula?- Da, milostiva gospoo, Jelka Kamenar odgovorila je djevojka stavljajui au opet na stol.- A ... a ... va otac ... ta je bio va otac? - zapita stara gospoa zagonetnim pogledom.- Moj je otac bio kipar, milostiva gospoo. Moda ste kad o njem uli: Marko Kamenar, kipar poprsja.Lice gospoe Kristine problijedi kao u mrtvaca.- Idite ... ostavite me ... hou da sam sasvim sama - stane teko disati, a muklo je stenjanje pratilo njezine rijei.Jelka se nadvije nad nju.- Milostiva gospoo!- Van ... hou sama da budem! ...- Te su se rijei otele kao krik preko blijedih i bolnih usnica, a iz crnih je oiju sukljalo poput plamena.Sva uprepatena odjurila je Jelka iz sobe. Vani je nala slugu Ivana, koga je urno zamolila, da smjesta ode po gospou Klari.Ne dugo za tim uspinjala se stepenicama gazdarica.- ta se dogodilo, gospoice? - upitala je zaueno.Jelka joj zabrinuto kae, da milostivoj gospoi nije dobro i da ju je otro otpravila iz sobe. Stara se gospoa samilosno zagledala u blijedo lice mlade djevojke.- Zacijelo se neto nije svidjelo milostivoj gospoi - pomislila je, a opet nije izrekla. Unato toga pola je u sobu. Pa to je i onako mogla uiniti, pod izlikom da pospremi posue od aja.Ali soba je bila prazna. Kristina Bregovska povukla se u svoj budoir i tamo se zatvorila. Stara vjerna slukinja nije slutila, da je njena gospoa kao okamenjena leala na divanu, a duom da joj je huila oluja, koja ju je poslije tolikih godina opet potresla.Gospoa Klari slegne ramenima i vrati se djevojci.- Zacijelo je samo luka nesvjesticu. Milostiva se gospoa povukla u svoje odaje. Da je to gore, bila bi ve zvonila - dodala je umirujui.- Draga gospoo Klari, a ta sad da radim? - zapita Jelka.- Idite lijepo u svoju sobu, gospoice, pa ekajte, dok vas ne zovnem. Ako milostiva gospoa hoe biti na samu, e onda zbilja mora biti na samu; proti tomu se ne moe nita.- Samo da joj se to ne dogodi?- Ah, ta bi, drago dijete! To e ve brzo proi. Odite vi lijepo u svoju sobu.- Ali kovega ne u valjda sad trebati raspremati?- upitala je Jelka tiho.Stara gospoa nije imala srca, da joj porui sve nade. Nek samo izvadi svoje stvari, bar e imati nekakvog posla i ne e zapadati u tune misli.- Ali dakako, da moete raspremiti - rekla je dobroudno i upravo uvjeravajui.Taj prividni mir i bezbrinost gospoe Klari, osokolio je Jelku. Polagano se uspela u svoju sobu. Zato da ne izvadi stvari? Opet ih spremiti moe i onako poslije, kad hoe.Tako je mislila ona, a i dobra gospoa Klari, takoer je slino mislila: Da, da, stvari mogu poslije opet natrag u koveg, jer meni se ini, da ni ova nije nala milosti kod milostive gospoe. Znam, ne e potrajati dugo, zazvonit e i rei mi: Klarika, javi gospoici, da moe otputovati. Dr. Rajii isplatit e joj novac.Tri puta se to tako ve dogodilo, a svaki put joj je bilo ao gospoice, koja je odlazila; ali ovaj put ... ovaj put bi joj to jako, jako teko bilo.- No, gospoo Klari, ne e li. i nova ptiica odletiti - upitao je porugljivo sluga Ivan.- Pazite samo, da vi ne odletite! - otresla se gospoa Klari i okrenula mu lea.3.Gospoa Kristina Bregovska leala je dugo vrijeme na svom divanu sva kao izvan sebe i gotovo ukoena, bugo je trebalo, dok se, je ganuta i dola pravoj svijesti. Nekoliko je puta prola rukom kroz kosu i neprestance zurila u daljinu.- Dakle to je ona! Njegovo dijete!bijete onoga ovjeka, kojega je ona neko sa svim srcem i upravo svom strau mladenake due ljubila, ljubila tako beskrajno i arko, da joj nije dostajalo ni ono, to joj je on mogao dati. Ona je traila od njega sve vie i vie, jer je htjela da zagospoduje cijelim njegovim biem: da mu bude sve, upravo sve na svijetu. A ljubomorna je bila nesamo na ljude i stvari oko njega, nego i na ono, to je u njemu bilo: na njegov rad i na njegovu umjetnost.A eto sad najednom njegovih oiju, koje su joj zasjajile s lica njegove keri. Njegovih oiju, tamnih i svjetlih umjetnikih oiju, koje su negda za nju znaile slast. i blaenost, dok se nisu poslije u gnjevu i u boli od nje zauvijek otkrenule.Sad te oi vie ne gledaju, on je mrtav ve dvije godine, kako je to ula od njegove keri, a da sama nije znala ni slutila. Njih je ivot takovim jazom rastavio, da ak ni vijest o njegovoj smrti nije do nje doprla.Kako to, da njeno srce, u kojem je ta ljubav bila sahranjena nije ivlje zakucalo u onaj as, kad se njegovo srce zauvijek smirilo? Ali dakako - unato toga, to ga ona nije nikako mogla zaboraviti, ipak je nemilosno vrijeme unitilo svaku i unutarnju vezu izmeu njih. Ta od njihova je rastanka prola ve etvrtina vijeka.- Marko, Marko, kad bi ti bar sad znao, to sam sve za te podnijela! - uzdisala je ona u neopisivim mukama.A ona, ona ga je zapravo dovela do oaja, sve zbog svoje prekomjerne ljubavi. Ona ga je nagnala, da je radije krenuo u bijedu i potrebu, ego da pokraj nje dalje ivi u izobilju. A sad je ve mrtav - zapravo poginuo u siromatvu i oskudici. On, koga bi ona bila mogla na rukama nositi, samo da joj je to njezin neobuzdani ponos dopustio!Marko Kamenar, doao je u kuu njenoga oca kao siromani, neznatni kipar, da u pridvorje njegove palae postavi neka poprsja. I ona se tu sluajno desila i od prvog pogleda, kojim je zavirila u njegove sjajne umjetnike oi, strastveno ga zavoljela. Pa kako joj dotad udes nije nita uskratio, to bi zaeljela, tako je i sada preduzela, da ovaj ljubljeni ovjek bude njenim muem.Marko je dobro znao, da je on puki siromah, a ona bogata jedinica, koja e sve od oca batiniti. Zato se nije ni usuivao, da prui ruku za tako zlatnom jabukom. Ona je to dobro opazila, pa ga nije putala sebi iz dohvata, to vie, ona mu se prva oitovala, da ga voli i tako uskorila odsudnu odluku.Ali upravo od toga je kasnije kad je minuta prva opojnost sree, klonuo njen ponos i njena ljubav.Nadoli su asovi, u kojima je ona muei se sa svojom ljubavi, dola na uasnu misao, da ju je on uzeo samo zbog novca i iz smilovanja prema njoj. Samo onda, kad je an uz nju bio i kad je mogla, da gleda njegove njene i sanjarske oi, bila sretno i presretna. Ali kad bi se on povukao u svoj atelier, da radi; onda bi ona mahom pola za njim i nije mirovala, dok on ne bi posao odloio i uzeo je u svoj naruaj. A kad bi je an ozbiljno molio, neka ga pusti na samu, da uzmogne mirno raditi, onda se ona tako uzbijesnila, da ju je on prestraeno gledao i tiho se povukao sam u se. I tako se jednoga dana dogodilo, da mu je ona u prekomjernoj estini spoitnula, kako je on uope ne ljubi i kako ju je samo zbog novca uzeo.Marko je smrtno problijedio i otkrenuo se od nje. Ona mu se pokajniki bacila na grudi i molila oprotenje, Sad se vie nije mogao srditi na nju, pa ju je uvjeravao o svojoj pravoj ljubavi i molio je usrdno, neka nikad vie ne ponovi te rune rijei. Ona mu je obrekla sve i opet bila sretna u njegovu naruju - dok opet nije kakva malenkost uzbudilo njenu ponovnu sumnju. I opet je dolo do novih prizora, novih suza i konanog izmirenja. Marko je trpio vrlo mnogo jedno zbog toga, to od njene ljubavi nije mogao nita raditi, a drugo jo vie zbog toga, to mu je ona neprestance uvijek isto spoitavala i optuivala ga.I tako je to ilo mjesece i mjesece: as velika srea, as teki oaj. Kristinino ponosno srce najvie je trpilo zbog toga, to je sama sebi spoitavala, da je ona zapravo njega sebi privukla - a to je bio izvor sve njezine nesree.Jednom je Kristina, tamo gore u njezinoj draesnoj maloj vili pozvala neke svoje prijatelje i znance. Meu njima se nalazila i jedna mlada Amerianka, prekrasna djevojka. Markova umjetnika priroda eljna ljepote, brzo se snala u drutvu lijepe gospoice, s kojom je bilo ugodno avrljati i zabaviti se. Kristina je mislila, da e od ljubomora poluditi. Jedva je doekala, da su gosti otili. im je ostala sa svojim muem na samu, provalili je njena ljubomornost tako strano, da se od uzrujanosti sva obezumila i stala ga grditi, da je njenu ljubav za novac kupio.- Trgovac! Raundija! - dobacila mu je ona u bi jesu, a on ju je razjaren zgrabio za ruke i divije joj zaprijetio:- eno, nemoj da pobjesnim! To se ve dulje ne moe da snosi! Ja ljubim tebe, a ne tvoj prokleti novac. uj me dobro, govorim ti danas posljednji put: ovakav ivot ne mogu vie da trpim! Tomu mora jednom biti kraj! Kad te ne bih tako neizmjerno ljubio, ne bih zacijelo dopustio, da ovako sramotno postupa sa mnom! Pogrda, koju si mi s ovim rijeima bacila u lice, upravo je neuvena. Ja sam te uzeo zbog ljubavi, a ne zbog tvoga novca. - Tako mi moje asti! A ti, ako mi jo jedamput ponovi ovu rije, kunem ti se, da u ovog asa ostaviti tvoju kuu i ti me vie nikad ne e vidjeti! Pamti dobro! Ja u svoju zakletvu odrati, pa makar me to glave stajalo!Kristina je i opet, kako se to esto iza ovakih prizora dogaalo, pala pokajniki u njegov naruaj i jecajui molila za oprotenje.- Upravo zato, to te tako beskrajno ljubim, muim i tebe i sebe. Oprosti mi, oprosti - ja to vie nigda ne u uiniti.I opet je Marko zaboravio sve uvrede. A kako i ne bi, kad je Kristina bila tako njeno i draga kao malo dijete. On je znao, da ga ona ljubi, ba tako kao i on nju, a tek da je ljubomora navodi na ovake rune misli. I prolo je nekoliko dana neiskazane sree i bi rei jo dublje ljubavi izmeu njih dvoje.Ali naalost nije to dugo potrajalo. im bi se Marko dulje bavio svojim poslom, poele su se u Kristininoj dui javljati nove sumnje i novo nepovjerenje. One su opet preotele mah, kad je Marko zbog svog posla morao da dulje iz kue izbiva. Jednom tako, kad se nakon odueg puta vratio kui, uzbjesnila je Kristina starom ljubomornou i rije po rije doe do estoke svae. Marko je slutio, da e sad opet pasti ona uasna rije, ka ga je posljednji put bila tako raspalila, da se onako odluno zakleo. Nemono je podigao ruke prama njoj, da joj zatvori usne, da ne izreknu onu uasnu uvredu. Ali je bilo prekasno. Kristina u svom bijesu nije vie nita vidjela pred sobom.- Trgovac! Raundija! - kriknula je jarosno, a da ni sama nije znala, ta je rekla.Blijed kao mrtvac otkrenuo se Marko od nje i iziao iz sobe, da se vie nikad ne vrati.Kao okamenjena gledala je Kristina za njim. Cijelu ga je no ekala i nemirno lutala po kui, sva smetena i oajna. Uzalud! Uzalud! On je uistinu odrao zakletvu i otiao ... za uvijek.Ona to nije mogla da vjeruje, ali strah i tjeskoba polegla joj kao olovo na duu i prititala je kao mora. Ipak! Jo je bio ostao traak nade: moda e an samo zato dulje zaostati, da je kazni. Onda joj se opet javio u dui prkos. Kako moe, da je toliko mui? Zar je to ljubav, koja tolike boli zadaje?!Ne, ona nije znala, ta je Marka stajao ovaj odlazak. Ona nije znala, da mu se srce cijepalo od boli, ali da je ipak morao tako uiniti, da spase tovanje prama samom sebi.Izvana hladna i ponosno a u nutrini puna arke enje ekala je Kristina na povratak svoga mua. Spremala se u duhu, kako e ga primiti, kad se vrati. Sve, sve e mu uiniti, samo da doe.Ali Marko je drao svoju zakletvu, ma da ga je to stajalo neopisivih muka.Nije prolo mnogo vremena i on joj je po svom odvjetniku javio, gdje se nalazi. To je ona smatrala pribliavanjem s njegove strane i smjesta se pojavila u njoj nada, ali u isto vrieme i prkos. Ponosna kakva je bila, nije se mogla odluiti, da bi ga molila, neka se k njoj vrati.- Drugi put mu se ne u vie narivavati, kao to sam onda, kad sam za njega pola - mislila je u sebi. Jo i sad je na svom blijedom licu osjeala rumenilo stida, kad se sjeti onih rijei, to mu ih je tad bila rekla: Ako otiete odovud ... onda u biti vrlo, vrlo nesretna! ...I tako je s tim sjeanjem rastao u njenom srcu prkos, pa je odluila ekati, da ga njezino bogatstvo i sjaj ipak jednom k njoj dovedu.Ah ni sve blago ovoga svijeta ne bi Marka Kamenara krenulo od njegove odluke.Napokon je Kristina pokuala posljednje sredstvo. Predloila je svome odvjetniku rastavu braka. Sad e se on ipak, kad vidi, da je stvar ozbiljna, opametiti i doi - mislila je ona.Ali on je pristao na rastavu.Dakako, da Kristina nije mogla znati, kolikog je samoprijegora stajala njega ta odluka. Ona nije znala, da je to bila najvea rtva njegovom mukarakom ponosu.I tako su iv jeli dalje svako na svojoj strani, iz jedajui se u neusahnjivoj enji jedan za drugim. Prekinula se brana veza izmeu dvoje ljudi, koji su se meusobno ljubili, a ipak se vie nikad poslije nisu zajedno nali.bilo prekasno. Kristina u svom bijesu nije vie nita vidjela pred sobom.- Trgovac! Raundi ja! - kriknula je jarosno, a da ni sama nije znala, ta je rekla.Blijed kao mrtvac otkrenuo se Marko od nje i iziao iz sobe, da se vie nikad ne vrati.Kao okamenjena gledala je Kristina za njim. Cijelu ga je no ekala i nemirno lutala po kui, sva smetena i oajna. Uzalud! Uzalud! On je uistinu odrao zakletvu i otiao ... za uvijek.Ona to nije mogla da vjeruje, ali strah i tjeskoba polegla joj kao olovo na duu i prititala je kao mora. Ipak! Jo je bio ostao traak nade: moda e an samo zato dulje zaostati, da je kazni. Onda joj se opet javio u dui prkos. Kako moe, da je toliko mui? Zar je to ljubav, koja tolike boli zadaje?!Ne, ona nije znala, ta je Marka stajao ovaj odlazak. Ona nije znala, da mu se srce cijepalo od boli, ali da je ipak morao tako uiniti, da spase tovanje prama samom sebi.Izvana hladna i ponosna a u nutrini puna arke enje ekala je Kristina na povratak svoga mua. Spremala se u duhu, kako e ga primiti, kad se vrati. Sve, sve e mu uiniti, samo da doe.Ali Marko je drao svoju zakletvu, ma da ga je to stajalo neopisivih muka.Nije prolo mnogo vremena i on joj je po svom odvjetniku javio, gdje se nalazi. To je ona smatrala pribliavanjem s njegove strane i smjesta se pojavila u njoj nada, ali u isto vrieme i prkos. Ponosna kakva je bila, nije se mogla odluiti, da bi ga molila, neka se k njoj vrati.- Drugi put mu se ne u vie narivavati, kao to sam onda, kad sam za njega pola - mislila je u sebi. Jo i sad je na svom blijedom licu osjeala rumenilo stida, kad se sjeti onih rijei, to mu ih je tad bila rekla: Ako otiete odovud ... onda u biti vrlo, vrlo nesretna! ...I tako je s tim sjeanjem rastao u njenom srcu prkos, pa je odluila ekati, da ga njezino bogatstvo i sjaj ipak jednom k njoj dovedu.Ah ni sve blago ovoga svijeta ne bi Marke Kamenara krenulo od njegove odluke.Napokon je Kristina pokuala posljednje sredstvo. Predloila je svome odvjetniku rastavu braka. Sad e se on ipak, kad vidi, da je stvar ozbiljna, opametiti i doi - mislila je ona.Ali on je pristao na rastavu.Dakako, da Kristina nije mogla znati, kolikog je samoprijegora stajala njega ta odluka. Ona nije znala, da je to bila najvea rtva njegovom mukarakom ponosu.I tako su ivjeli dalje svako na svojoj strani, izjedajui se u neusahnjivoj enji jeden za drugim. Prekinula se brana veza izmeu dvoje ljudi, koji su se meusobno ljubili, a ipak se vie nikad poslije nisu zajedno nali.Kristina nije saznala ni to, da je Marko Kamenar nakon rastave teko obolio. A kad je poslije te bolesti ozdravio, osjeao se nekako drugim ovjekom i oenio se po drugi put s jednom svojom prijateljicom iz mladosti, koja ga je ve dugo tihom i tajnom ljubavi volila i koja je bila sretna, da mu moe nakon prvog brodoloma, biti dalje vjernom drugaricom ivota.Kristina je saznala za ovu drugu enidbu posve sluajno i bila je od te vijesti potresena i slomljena. Sad je u njenom srcu ugasnuo i posljednji traak nade, u koju se jo tiho uzdala. Ogoreno se odrekla njegova imena i bila odsele hladna i hirovita Kristina Bregovska.Ta ona nije ni znala, da je Marko Kamenar zato uao u ovaj drugi brak, da donekle postavi izmeu sebe i nje ogradu, jer se bojao svoje vlastite slaboe. Njegovo je srce naime jo uvijek pripadalo ponosnoj i samovoljnoj Kristini, pa se bojao, da ne bi jednoga dana podlegao enji za njom. Eto zato je vezao svoju sudbinu o djevojku, koja mu je bila vie prijateljica, nego li ljubljena ena.Kristinin je otac dopustio svojoj ljubljenoj keri, da radi ta hoe, samo da se smiri. On se nadao, da e s vremenom i ta rana zacijeliti, pa da e Kristina nai sreu s drugim ovjekom.Ali njezino se srce u njoj kao skamenilo i ma da su se mnogi otimali za ljubav lijepe i bogate gospoe, ostala je ona postojana i slobodna.Uza sve bogatstvo i sjaj provodili je Kristina bi jedan ivot. U besanim noima lutale su njezine misli za jednim jedinim ovjekom, komu je ona poklonila svoje ponosno srce. Sve vie je zapadala u uspomene na one nezaboravne asove, koji su bili sva srea njezina ivota. Ali je bilo sve prekasno! Teko je kajanje uljeglo u njeno srce i muilo je poput more.Slabo je to o njemu ula. Saznala je samo to, da je dosta bi jedno ivio sa svojom drugom enom. ula je, da marljivo radi, ali da mu malo tko kupuje njegove kipove. ivot mu je bio pravo borba za svagdanji kruh.A tad je u Kristininoj dui dozorila jedna misao, koja ju je ispun jala tajnom radou. Ona je htjela i dalje biti u svezi s njegovim ivotom, a da to on ne bude ni znao. Poela se naime marljivo dopisivati s trgovcem umjetnina, kod kojega je Marko Kamenar izlagao svoje kipove na prodaju. Tako su od vremena do vremena stizali u njezinu kuu veliki sanduci s poprsjima, za koje je Kristina prije poslala svote novaca trgovcu umjetnina. Marko se Kamenar veselio, kako mu kipovi nenadano nailaze na brzu prou i kako se pristojno nagrauju, a kad god bi trgovca pitao, tko ih kupuje, vazda bi dobivao odgovor, da se sva poprsja otpremaju u Ameriku.A dotle su se u Kristininoj vili, ba na ovom mjestu, gdje je negda bio atelier Market Kamenara, redala njegova poprsja, jedno za drugim, kako bi stizala. A Marko se veselio, kako ga u Americi cijene i sve vie njegov rad plaaju, tako da je on od utrka mogao sa svojom porodicom pristojno ivjeti i svojoj kerci jedinici osigurati dobar odgoj.Tako je Kristinin ivot dobio bar neki sadraj, a srce joj zadobilo posebno zadovoljstvo. S vremenom se umirila, ali sretna vie nije bila nikada.Ima ve nekoliko godina, da su poprsja prestala dolaziti. Onaj trgovac, koji ih je prodavao, napustio je svoj posao i povukao se u mir. Uzalud je Kristina potraivala Markove kipove kod drugih trgovaca. Nije ih vie nala. Valjda su je drugi kupci pretekli. Ona nije znala, da se ona ruka, koja je poprsja u njenoj vili isklesala, za uvijek ukoila.A eto danas je saznala. banas je nenadano dola ta djevojka u njenu kuu, koja ju je pogledala oima svoga oca i tako opet uzbudila sve uspomene, koje su se tekom mukom smirile u njenom srcu nakon tolikih bolnih i beznadnih godina.Iznova se probudila u njoj toga za izgubljenim i promaenim ivotom, all su ujedno oivile i uspomene na asove neiskazane sree. A te su uspomene zasjajile nenadano tako svijetlo i toplo u njenoj dui, da je od njih sinula kao neka zlatna duga na sav njen proli ivot.U svom je prkosu nastojala da raspri ovu zlatnu dugu, koja je treptila u njenim umornim i arkim oima.- Ne, ne, ona ne smije ostati! Ona mora otii odovud. Ne podnosim njenog pogleda - govorila je ona poluglasno, kao da se budi iz dubokih misli.I opet je sjedila nepomino i zurila ukoeno preda se. Ali - udnovato! - to dalje su odmicali satovi, sve je nemirniji bivala. A taj je nemir konano preao u tajnu elju, da se jo jednom zagleda u oi Jelene Kamenarove i da u tim oima opet nae svoju izgubljenu ljubav.Jo jednom!4.Jelka je Kamenarova ve davno izvadila svoje stvari iz kovega, pa je sjela na stolac i ekala u neizvjesnosti. Ve se i vee sputalo, a nitko nije dolazio u sobu, niti je pitao za nju. Nekoliko je puta uzdahnula, a onda prila k prozoru. Pred njom se prostirao prekrasni utljivi perivoj, a gore na brijegu bjelasao se izmeu drvea krov draesne vile.Jelkin se pogled gubio onamo, a da nije ni sama slutila, od kolikog je zamaaja bila ta vita u ivotu njena oca. Dodue ona je znala, da joj je otac prije njene majke imao drugu jednu gospou, ali nikad nije nita o tom poblie ula. Tek kratko vrijeme pred smrt govorio joj otac i o toj stvari. Ona se jo i sad sjea njegovih rijei:- Dijete moje, ja sam neko u ivotu bio neiskazano sretan, ali zbog tih asova radosti pretrpio sam hiljadu dana alosti.Tad ga je ona upitala:- Zar ja ne bih, oe, smjela neto vie o tome znati? Ali otac je znaajno potresao glavom:- Ne ,ne, moja Jelko, o tom ti ne mogu govoriti. Ja sam ve ostario i iznemogao, pa mi u ovoj dobi ne bi nikako pristajalo, da tebi dovedem pred oi moje prole dane. Ali kad me jednom ne bude na svijetu, nai e na mom pisaem stolu malu knjiicu s nekim biljekama, koje se tiu moje prve ene. To su zapisci moje ljubavi. U njima sam se ja s njom iz daljine razgovarao, jer sam je jo uvijek ljubio, premda ona ne e nikad doznati, to sam ja u asovima najvee boli za nju osjeao. Ve sam mislio, da tu knjiicu sa sobom u grob ponesem. Ali ... to bi bilo ludo! Ti si moje drago dijete i osobito si mi srcu prirasla, pa kad jednom umrem, zato da i ti ne podijeli sa mnom tu moju nekadanju sreu i moju bol? Onda e lake razumjeti moje rijei ljubavi, koje bi sad ispod moje si jede kose udno zvuale. Kad sam to sve pisao, krv mi je ivlje kucala, kola mi je bila jo smea, a tijelo ilo i zdravo. To sve mora da razmisli, kad bude itala, pa e me bolje i shvatiti.I doista! Nakon smrti oeve nala je Jelka tu knjiicu zapisaka i stala je itati. Njene ljubavne rijei bile su upravljene na nepoznatu enu, koja nije imala drugog imena nego Tinka.Tinka! Dakle to je bilo ime onome biu, koje je sainjavalo prolost njena oca. Za Jelku je znailo to ime neto udaljeno i kao samo zamiljeno, neto to nije postojalo, jer tad jo nije Jelke bilo na svijetu, kad je to ime ispunjalo ljubav oevu. Jelka ju je smatrala naprosto mrtvom. Ta ni u snu ne bi slutila, da se ona upravo sad nalazi u kui te ene, na koju je otac svom duom mislio sve do posljednjeg daha. Jo je na smrtnoj postelji aptao ime Tinka i njeno se smijeio; to vie u posljednjim je svojim trzajima milovao ruke svoga djeteta i pri tom govorio:- Sad je sve, sve dobro, moja Tinko! ... Ti i ja, sad smo skupa! ... Tvoje je srce uvijek bilo kraj mene, kao i moje kraj tebe ... Ja to znam, Tinko ...To su mu bile posljednje rijei.Jelka ih je dobro zapamtila i pripisala u oevu knjiicu, kao zakljuak svih zapisaka, to ih je on bio sloio. Jelka je Kamenarova i odvie rano progledala ivot. Ona je mnogo ta razumjela, to je drugima djevojkama njezine dobe bilo nepojmljivo. Tako ju je odgojio njezin umni otac, koji ju je poslije majine smrti sasvim k sebi privukao, te joj naroito u srce urezao kao popudbinu za ivot: Sve razumjeti znai sve oprostiti. Tu mudrost, koja se rijetko kada nae u mladim glavama, Jelka je sasvim usvojila, a to je podavalo njenoj mladosti neku zrelost i osobiti ar prema okolini, s kojom, je dolazila u dodir.Sunce je ve bilo davno zato i sumrak se uvukao u sobu, kad je unila gospoa Klara i osam) jeno j Jelki javila, da je milostiva gospoa eka na veeru, Jelka je uzdahnula.- Meni se ini, da u ovoj kui i ne u imati drugog posla, nego dolaziti samo za stol milostivoj gospoi - odgovorila je hladno i umorno se nasmijeila.Gospoa Klari nije nita rekla. Ona je vidjela svoju gospou, gdje dolje ide, pa joj je bilo udno to je izgledala tako blijeda i izmuena. Oi su joj gorjele kao u groznici a usne je vrsto stisnula.- Gospoica neka doe na veeru! - zapovjedila je kratko.Gospoa je Kristina odluila, da jo veeras kae Jelki Kamenarovoj, kako joj nema duljeg opstanka u ovoj kui. To joj je htjela sama saopiti i tom prilikom jo posljednji put zagledati u njene barunaste oi, koje su tolike boli u njoj probudila.Ali kad je mlada djevojka sjedila nasuprot njoj, pa je tim istim oima tako tjeskobno i ponizno gledala, nije mogla, da izree ,te nemile rijei. utke je putala, da je Jelka dvori i silom je gutala nekolike zalogaje. Ali pri tom je morala kao pod nekom tajnom unutarnjom silom, da promatra to blijedo mlado lice. U njem je traila crte izgubljenog mua.Jelka je mnogo naliila svomu ocu, nesamo u oima nego i u dranju glave, kad bi je onako nesvijesno natrag zabacila. Osobito je znaajno bilo kod nje to, to bi joj se elo namrtilo upravo na ovom mjestu izmeu obrva, gdje se svravao uski i fini vrak nosa. Tu bi se svaki put skupio onaj udnovati trokut od nabora i podavao njenom licu neto bolno. Ah, koliko puta je ga Kristina poljubila ovaj osebujni mali trokut na elu svoga supruga, kad se on na nju srdio! Uvijek je to bio znak pomirenja, kad je taj trokut napokon pod njenim cjelovima ieznuo.A eto veeras ga je prvi put ugledala na Jelkinu elu. On nije bio tako otar kao kod njenog oca, nego se samo njeno pokazao, ali je bio sasvim tono isti znak.I zato je gospoi Kristini zapela rije u grlu, kad je imala da kae Jelki, neka joj ide iz kue.Elektrino je svjetlo prosulo sjajne zrake po zlatnoj Jelkinoj kosi. Oeva kosa nije bila takova, ve vie tamnosmea. Toga se gospoa Kristina naglo sjetila, pa je gotovo protiv volje zapitala:- Vaa je majka bila zacijelo plavokosa?Jelka se lecne. Upravo je bila pomislila: Boe dragi, ova je utnja grozna!Ali sad joj je odlanulo.- Jest, milostiva gospoo, moja je majka bila zlatokosa, samo to joj je kosa bila svjetlija nego moja.- Arano je umrla?- Kad mi je bilo est godina.- I od to ste doba ivjeli sami sa svojim ocem?- Da, milostiva gospoo!Gospoa je Kristina utila neko vrijeme, a onda tekom mukom progovorila:- Meni se ini, kao da sam ve negdje ula ime vaega oca ili ga na kojem kipu vidjela. Jelka digne oi sa svoga tanjura.- To bi moglo biti ... premda su kipovi moga oca gotovo svi prodani u Ameriku.- U Ameriku je prodavao va otac svoje kipove? A zato?Jelka se nasmije.- Otac nije bio sretan sa svojim kipovima, Kod kue ih nije htio nitko kupovati, a nuda je bila velika. Onda ih je trgovac umjetnina jednoga dana ponudio nekom bogatom Amerianinu i od to su doba svi njegovi kipovi putovali s onu stranu oceana. im bi koji kip bio gotov, odmah se i prodao. To je za nas bilo kao neko udo.- A tako! ... A je li se tomu va otac radovao?- Dakako! Bio je presretan. Samo tako mogao je svojoj porodici da namakne bezbrian iako skroman ivot.- Zato skroman? Zar nisu kipovi bili dobro plaeni?Jelka je uzdahnula.- Otac je o svojoj umjetnosti vrlo skromno mislio. On je tvrdio, da mu kipovi nisu toliko vrijedni, koliko je za njih dobivao. Utvarao si je, da im nedostaje due. Ja ne znam, da li je to bilo istina, ali je lako mogue, da mu je kakvo teko razoaranje u ivotu sapinjalo polet. Svakako nije bilo u njeg trgovakog Bara; on je bio zadovoljan, ako bi mu proa jednog kipa toliko donijela, da moe ivjeti, dok novi dogotovi.Gospoa Kristina pree rukom preko ela, kao da hoe protjerati teke misli. Kako bi ona bila krivo tome, to j polet Marka Kamenara bio sapet? U isto joj se vrijeme nenadano javila sumnja. Moda ova djevojka zna kod koga se nalazi? Moda je i namjerice htjela da doe u njezinu kuu?Ali za as je nestalo i te sumnje, kad je pogledala bistre Jelkine oi. No ipak joj je bilo stalo, da ispita, je li mlada djevojka o njoj to znala.- Zar se nije va otac opet oenio, kad vam je mati tako rano umrla? Jelka odmahne glavom.- Ne, milostiva gospoo! Na to moj otac nikad nije ni pomiljao.- Zacijelo je vrlo volio vau majku? - zapitala je gospoa Kristina i uporno, gotovo tjeskobno pogledala u Jelkino lice.Jelka je neko vrijeme oklijevala. Teko joj je bilo da govori o svojim roditeljima, a opet nije htjela da svoju novu gospou rasrdi, ako joj uskrati odgovor.- Moji su roditelji ivjeli vise kao prijatelji jedno drugome. Otac je majku upoznao jo u svojoj mladosti, a oenio se s njom istom onda, kad se u prvom braku razoarao. Uspomena na taj brak muila ga je cijeli ivot.Gospoa je Kristina teko svladala burne kucaje srca. eznula je da to vie sazna, a ipak nije htjela odati svoje smetn je. Zato je nastavljala da pita, ma da joj je glas ve bio umoran i gotovo bezbojan:- A tako ... Prvi put je dakle bio nesretno oenjen?- To ne, milostiva gospoo! Naprotiv, on je bio vrlo sretan i volio je neizmjerno svoju prvu gospou. Ali, kad ju je izgubio, bolilo ga je to jako ... sve do konca njegova ivota.Gospoa je Kristina grila ruke u groznoj muci, i sva blijeda u licu naslonila glavu u naslonja zaklopivi oi. Bilo joj je da krikne od boli, ali se susprezala, da ne da ni glaska od sebe. No ipak sva je izgledala tako bi jedno i propalo, da ju je Jelka prestraeno promatrala.- to vam je, milostiva gospoo? Vi ste jo uvijek bolesni. Mogu li vam im pomoi i ... ljubav vam kakvu iskazati? - pitala je Jelka toplo i samilosno.Ljubav iskazati! Ove su rijei prodirale do u srce ojaene ene. Kerka Marka Kamenara da joj ljubav iskae! Kako je to udno i kako joj krv stala nenadano da struji u srce!Ali ona je ve bila mnogo obikla, da ponosno sakrije svoje osjeaje. Naglo je otvorila oi i jednim se snanim trzajem opet uspravila, pa nastavila na svoj stari i opori na in:- Ne treba da se brinete, gospoice. To e ve proi, a ja ne volim, da o tom razgovaramo. avrljajmo samo dalje ... to me umiruje. 0 emu smo ono govorili? ... Da, o prvoj gospoi vaeg oca ... i o tom, kako ju je izgubio. Otkud znate, da ga je odlazak od nje do smrti rastuio?Jelki je bilo vrlo neugodno, da se razgovor neprestance kretao o njenim porodinim prilikama, a nije nikako znala, da ga drugamo skrene.- Pa ja to znam iz zapisaka, koji su ostali iza njegove smrti. Jedna mala knjiica.Gospoi se Kristini zasjajie oi. Polovicu svoga imetka dala bih za te zapiske! pomislila je u sebi, ali je na oko mirno produila:- I prva je gospoa vaega oca umrla, zar ne?- Nije, milostiva gospoo. Spoetka sam to i sama mislila, ali poslije sam doznala, da se an rastao od nje.- Dakle ... rastava? ... - ponavljala je mekanino gospoa Kristina. - Prema tomu jo ta prva gospoa ivi? - pitala je dalje i uprla otro oi u Jelku.- To ne znam - odgovorila je djevojka mirno i prostoduno.- Ne znate?!... A jeste li joj bar javili oevu smrt?- Nisam ni to, kad ne znam, gdje je. Moda se opet udala, a moda je i umrla. Tomu je ve tako davno!- A u zapiscima vaega oca, koje vi zacijelo uvate, nema nikakva spomena o tom?- Zapisci su dakako u mene. Ja sam ih sve po oevoj elji proitala, ali nisam u njima nala ni slovca, gdje je ta gospoa i to se poslije s njom desilo.- Ali je valjda spomenuto, kako se zvala prije svoje udaje i u kojem je mjestu obitavala! - pitala je stara gospoa dalje, bez odaha.Jelka ju je zaueno gledala i mislila u sebi: ta sve sebi ovako jedna bogata ena doputa! Kad bih ja nju toliko o njezinoj porodici ispitivala, ta bi mi odgovorila?!Nevoljko se osjeala Jelka, a na elu joj se stao javljati onaj znaajni trokut.- Ne, ne, nita nije spomenuto, milostiva gospoo! Moj je otac te zapiske pisao u obliku pisama, upravljenih a nikad neposlanih svojoj prvoj eni. On je nigdje ne spominje pravim imenom, nego je u svom ljubavnom zanosu svagdje zove nekim skraenim imenom ili izmiljenim nazivom od dragosti. esto se u knjiici susree to njeno ime.Gospoa je Kristina vrsto uhvatila ruice na svom naslonjau, da se svlada, pa nastavi kao nehajno:- Koje je to ime?Sad Jelka naglo ustane. U njenom vitkom rastu pojavilo se neto odluno, a trokut na elu jo se vie udubio. Radoznalost ju je stare gospoe vrijeala.- Oprostite, milostiva gospoo ... ja ne bih htjela pred stranim licem govoriti o tom, to je momu ocu sve do konca ivota bila svetinja. On je s tim imenom na usnama izdahnuo - i ja ga ne mogu da oskvrnem. Pa ako vam je pravo ... ja bih molila, da govorimo o 'dem drugom.Ove su rijei u uzrujanosti izletile Jelki brzo i oporo, tako da ih se i sama prestraila ali tek onda, kad su ve bile izreene.Gospoa je Kristina naglo ustala. Ona bi najradije bila skoila mladoj djevojci, zagrlila je i cjelovima izravnala onaj namrteni trokut na elu, pa onda izljubila te ponosne i hrle usne. Ta ovo joj je malo dijete tim asom poklonilo najljepi dar - kraljevski dar! Ono joj je povjerilo, da ju je Marko Kamenar volio do posljednjeg daha i da je s njenim imenom na usnama izdahnuo. Nema na svijetu sree ni blago, koje bi joj bilo vee od ovog osjeaja. Pa budui da joj je srce kljualo i vrilo od prevelikog uvstva, brzo se okrenula i bez rijei otila iz sobe. elila je, da bude sama, sasvim sama, da joj se tako stia bura, koja je nastala u njenoj dui nakon Jelkinog priznanja o ljubavi Markovoj spram nje.Nije gospoa Kristina ni pomislila, kakvu je Jelku ostavila u sobi. Kako slomljenu i smuenu! Ona je besvijesno gledala u vrata, na koja je izila gospoa Kristina, a onda joj se stala vraati svijest, da je ona zapravo prikorila staru gospou i da je sad zbogom njeno tako krasno mjesto.- Sad moe, Jelko, spremiti stvari pa na put! - pomislila je u sebi sjedei nepomino za obilato prostrtim stolom.Zato je samo bila tako nerazumna i otresita? Zato joj nije izrekla to ime? Tinka - to je kratica od mnogih imena: Bertina, Kristina, Martina! Ta ta to napokon znai! Moe biti i izmiljeno ime. I ta bi znailo, da joj ga je i povjerila! Kad je toliko o ocu ispriala toj radoznaloj gospoi, mogla joj je spomenuti i to ime!Tako je sama sebi. spoitavala Jelka, ali je na posljetku dola ipak do toga, da zapravo nije nita drugo uinila, nego zabranila tue odve veliko presizanje u njoj tako svete tajne.Polako se ustala Jelka i ogledalo se oko sebe ne znajui ta bi sad. Da hoda amo tamo po sobi, dok je ne pozovu? Da u ovoj bogatoj blagovaonici eka, ne e li se koja ljudska dua smilovati i kazati joj, ta da radi?Razmiljajui pristupi prozoru. Jasna je mjeseina pala po parku. Krasne li i tihe slike! Kako bi lijepo bilo ivjeti u ovoj okolici i toj bogatoj kui, gdje je svaki komad pokustva otmjeno i mirno poivao na svom mjestu!U to se ipak jednom otvore vrata i unie gospoa Klari.Jelka joj potitena poe u susret, ali odmah joj je odlanulo, kad je vidjela prijazan osmjeh na licu staze gazdarice.- No, gospoice! Danas moete mirno na poinak, Veeras vas vie milostiva gospoa ne treba. Ona je otila u svoje odaje, a izgleda, da je mirna i spokojna.Jelka uzdahne duboko.- Vie me dakle ovdje ne treba!- Ali ne? Zato tako tuno? Ta, sve je prolo glatko. Jelka odmahne glavom.- Nije ba tako glatko ilo, draga gospoo Klaro! Nisam bila tako sretna, da bih se milostivoj gospoi svidjela. Ona je otila od mene vrlo nezadovoljna.- Naprotiv, gospoice, naprotiv! Vi to samo tako mislite. Poznam ja svoju gospou neto bolje od vas. Ta ovaj as sam s njom govorila, a ... ja znam, to znam. Jelka je pograbila okrugljastu ruku stare gazdarice. - Drite li zbilja, da se ne srdi na me? Kaite mi, molim vas, otvoreno! Ja znam, da sam je s nekim rijeima uvrijedila.Gospoa je Klara odluno potresla glavom i udnim se smijekom zagledala u blijedo djevojino lice, koje joj se tako svialo.- Ne, ne, to vi samo sebi utvarate. Ta milostiva mi je gospoa upravo malo prije rekla: Klaro, pobrini se za gospoicu, da bude u svem lijepo podvorena. Ja hou, da se ovdje u kui dobro osjea.Jelka joj radosno stisne ruku.- Uistinu? ... Uistinu je tako rekla?- Ma da, kad vam velim! A kad milostiva gospoa tako neto kae, onda ja i znam, to to znai. Ne govori ona to samo tako. Ja sam potpuno uvjerena, da ete vi kod nas ostati.Jelka je pritisnula rukom srce.- Ah, ako je to istina, bila bih od svega srca vesela! To je tako strano, kad ovjek mora da se natrag vraa! Stara se gazdarica dobrostivo nasmijei.- Da, to bi bilo zbilja neugodno! Ah naa gospoa nije tako goropadna, kako se po koji put gradi. To ete vi doskora i sami vidjeti vaim pametnim oima. No - a danas idite samo rano u krevet. Treba da se ispavate. A sutra kad grane sunce, proetajte se perivojem. Prije devetog sata gospoa vas i onako ne treba. U devet je zajutrak i vi mora da ste uz nju. Ali vi moete u sedam i kod mene uzeti alicu mlijeka, jer inae ne ete izdrati tako dugo.U Jelkinom je srcu opet sinula nada. to vie i smijeak joj se pojavio na licu. Ohrabrile su je povjerljive rijei gospoe Klare.Tad je poneto smirena pola u svoju sobu.Drugog je jutra zavirilo sunce kroz Jelkine prozore. Zlatni su mu traci sve vie prodirali prema krevetu i milovali isto tako zlatne uperke kose oko djevojina ela. Probudili su je. Jelka se zaueno ogledalo oko sebe, a onda se urno ustala i odjenula. Sat je naime pokazivao ve blizu sedam.bolje je ve doekala gospoa Klara u svojoj urednoj sobici pokraj kuhinje.Jelka nije htjela na etnju.- Nema li i ovdje za me posla, gospoo Klaro? Dosad sam bila nauna, da cijeli dan radim od jutra do mraka neprekidno. ini mi se, da bi bio ko neki grijeh, da se ve iz jutra etam.- Tu nema nita za vas, gospoo. Ima druine, koja sav posao obavlja. Kod nas se nitko ne pretrgne radom, a i ne treba. Vi ete se ve imati im da zabavite, kad vas milostiva gospoa bolje upozna. Idite samo u perivoj.Treba da se malo kod nas razgledate. Ali u devet da ste tono gore!S tim je rijeima gospoa Klara gotovo izgurala mladu djevojku iz kue. Ispred vrata gledala je za njom udivljeno:- Kako krasno stvorenje! Bilo bi i udo, da se nije milostivoj gospoi svidjela.Jelka je oito razdragana prolazila divnim perivojem. Osjeala se kao preobraena u sjeni starih i gorostasnih bukava. Neko joj je pobono i sveano uvstvo ulazilo u duu. Od asa do asa bi stala i udisala svjei miomiris kestenja, koji su se u pravilnom redu nizali prema kraju perivoja. I do njih je Jelka dola divei se i prirodi i sunanim tracima, koji su prodirali kroz gusto granje.- Krasno, prekrasno! - govorila je glasno u iskrenom zanosu.Kako je to lijep posjed! Kako je bogata morala biti njezina nova gospoa. Ve n jegovan je toga perivo ja moralo je stajati itav imetak.Iz perivo ja krenula je Jelka na breuljak i to se vie uspinjala sve je ljepi bio vidik. Na vrhuncu je bio paviljon, s kojega se pruao divan pogled na grad i na cijelu dolinu.- Ah, dobri Boe, kako je krasno ovdje gore! Ta ovjek bi rado i koju gorku progutao od nove gospoe, samo kad bi ovde smio ostati - govorila je Jelka sama sobom i odluila, da e odsad bolje paziti na svoje rijei, te sve strpljivo podnositi, makar gospoa Kristina Bregovska bila jo toliko hirovita. Ona e ju ve sama moliti za oprotenje zbog onoga, to se sino prenaglila. Zacijelo se ona na nju jo srdi, ma da ju je gospoa Klara uvjeravali, da je sve dobro. Dobra gospoa Klara! Kako se samo za nju zauzeta i u svemu joj ide na ruku. A dvadeset je ve godina u kui! Onda ne e ni njoj biti nemogue, da ostane dulje s gospoom Bregovskom.Kad se ve Jelka dosta nagledala okolice, izie iz paviljona, i spusti se na put kroz same lipe, koje su se u drvoredu protezale prema otmjenoj vili u zelenilu. Prekrasna zgrada stajala je u jutarnjem suncu a sa zatvorenim kapcima na prozorima kao kakav zaarani dvorac.Jelka se nije mogla uzdrati, da glasno ne klikne:- Divno! Kao u prii! Ali zato je samo tako tiha i mrtva, kao da u njoj iva stvora nema? Bog zna, da li i ta draesna vita podpada mojoj gospoi?Ona nije ni slutila, da je iza ovih zatvorenih kapaka bila pokopana srea njenog oca i njegove Tinke.Jelka pogleda na sat, koji je pokazivao, da je ve osam sati prolo, pa stoga krene urno na cestu prema drvoredu kestenja. Upravo je tuda prolazila satnija vojnika a pred njom kapetan na konja, a jedan asnik pjeice.Jelka se nehotice zaustavi.Obadva asnika opaze mladu djevojku i oito se iznenade.Porunik, krasan i vitak ovjek, pogladi toboe nemarno svoju elegantnu bradicu, ali nije snimao oiju s krasne Jelkine pojave.I kapetan, suhonjav ovjek, ogorjela lica, otro je mjerio mladu djevojku. inilo se, da su obojica o njoj razgovarala.Jelka se urno okrene i nestane meu drveem. Kapetan dovikne s konja poruniku:- Trista mu gromova, Rajiiu, kakova je to zlatokosa ljepotica! Moda posjet gospoe Bregovske? Porunik je jo uvijek gledao za djevojkom.- Ne znam, gospodine kapetane! Moda joj je to nova drugaricu.Kapetan Novakovi izdigne se u sedlu i stane tako namjerice gledati kroz drvee, da su se vojnici za njim stali smijuckati jedan drugomu. I oni su vidjeli lijepu djevojku.- Nije mogue, dragi porunie. Tako ne izgledaju drugarice. uro Rajii slegne ramenima.- Moj stric priao nam je sino pravo udesa o ljepoti nove gospoice - dobaci on nehajno.- No, ne budite tako ravnoduni, Rajiiu! Va je prokuani pogled zacijelo uhvatio na prvi mah n jene enske are. Famozna pojava! ... Osebujno lice! teta da je ovako to tek - drugarica! Ah moda je budemo jo kad vidjeli, ako nam ona poput njenih predasnica ne odleti kao jednodnevna muha.Porunik je i opet slegnuo ramenima.- Tko zna! Moda e biti bolje sree. Gospoa Bregovska voli lijepe ljude.- Vi to znate iz iskustva, hm? - nasmije se kapetan. - Kao najljepi porunik naega grada mora da ste i kod nje u srcu zapisani.Rajii pogladi svoju bradicu.- Tko bi to mogao znati? Stara gospoa ve ne misli na to.- Ako ona ovu krasnu djevojku zadri u kui, imat emo opet prilike, da napasemo kojiput oko - zadovoljno je nabacio Novakovi.Meutim je ve Jelka zamaknula iza drvoreda kestenja, a lijepi je porunik, neak odvjetnika Rajiia, ve u svojoj dui snovao, kako e osvojiti mladu djevojku. Pritom se je pobjedonosno smijeio. Nije se uzalud o njem govorilo, da mu rijetko koja gospoa moe odoljeti, kad na nju uperi svoje ljubavne strijele.5.Kad se Jelka vratila sa etnje, bila je opet snudena. Uza to ju je obuzimao sve vie strah, kako e stupiti pred gospou Bregovsku. Imala je upravo toliko vremena, da svoje odijelo pred ogledalom poredi, kad li bude pozvana svojoj gospoi.Doruak je bio spremljen u istoj sobi, gdje su juer pili aj. Gospoa je Bregovska bila ve za stolom i okrenula glavu prema Jelki. Njezino je lice bilo blijedo i izmueno, ali ipak nije na njem bilo traga ni srdbi ni neprijatnosti. Jelka je sabrala svu snagu i pola do sture gospoe naklonivi se smjerno.- Milostiva gospoo, ja sam u velikoj brizi, to sam vas sino rasrdila. Molim, da mi oprostite. Uspomena na mogu oca, koga sam vrlo voljela, smela me je tako, te sam izila iz prave koloteine. Nisam nikako mogla da govorim o ovom, to je mom ocu bila svetinja. Molim stoga za oprotenje.Na veliko Jelkino iznenaenje i radost gospoa Bregovska poloi svoju ruku na njezino rame i ljubezno joj progovori:- Vi ste bili u pravu, drago dijete. Ja sam moda i odvie neutivo pitala, kako se vama inilo ... pa stoga ste mi mogli onako odgovoriti.Jelka zahvalno uhvati ruku sture gospoe i poljubi je.- Hvala vam lijepa, da se na me ne srdite. Gospoa Bregovska nasmijei se jedva vidno.- Nemam zato da se srdim. Naprotiv i vi meni ne smijete da zamjerite zbog mojeg jueranjeg dranja. Meni je bilo slabo ... i alosno sam bila. Ali nemojmo vie o tom da govorimo.Zatim su dorukovali. Jelka je dvorila svoju gospou tiho i radosno.- Vi ste ve jutros bili u perivoju, kako mi je rekla gospoa Klari?- Da, milostiva gospoo.Gospoa Klari nije mi dala, da ita drugo radim.- A sviala vam se etnja?- 0 da, bilo je prekrasno. Kao u prii, odgovorila je Jelka, nemogavi se dosta nauditi, kako je njezina gospoa sasvim drugaija nego juer. Ona se to vie stala nadati, da e joj pomalo ui u volju.Poslije doruka itala je Jelka svojoj gospoi neko vrijeme, a onda su pole zajedno na etnju u perivoj. Jelka je svaki as zastala prislukujui cvrkut ptica, koje su se toga jutra upravo raspjevale.- Vi volite glazbu? - upitala ju je stara gospoa.- 0 da, milostiva gospoo. Znam mnogo komada na glasoviru, a uzimala sam i sate iz pjevanja.- To mi je drago. Ja vrlo volim kunu glazbu. Moda bismo mogli veeras da pokuamo togod.- Vrlo rado, milostiva gospoo.Meutim su ve bile stigle u drvored kestenova. Gospoa Bregovska pogleda na sat.- Ve je doba, da se vratimo. Ja sam doktora Rajiia naruila za dvanaest sati.Natrag su ile rukom o ruku gotovo utei. Stara je gospoa zamiljeno gledala preda se, te se inilo, kao da je na Jelku i zaboravila. Ali tomu nije bilo tako. Njoj je kraj svega toga bilo vrlo ugodno, to se mogla nasloniti na njenu ruku svoje mlade drugarice.Kad su stigle u predvorje, rekla joj je prijazno:- Ovaj vas sat vie ne trebam. Kad svrim razgovor s doktorom Rajiiem, opet u vas pozvati.S tim je otpustila Jelku.Sluga je Ivan javio, da ve odvjetnik doktor Rajii eka u poslovnici.- Dobar dan, dragi doktore - pozdravila je svoga odvjetnika gospoa Bregovska. - Vi ste upravo neugodno toni i ja sam dala toliko na se ekati.- Jedva je pet asaka, to sam ovdje, milostiva gospoo. Smijem li da upitam, kako je s cijenjenim zdravljem? - upitao je on pogledavi njeno blijedo lice.Ona mu ponudi stolac, a sama sjedne nasuprot.- S mojim zdravljem nije ba osobito, dragi doktore. Prolu no nisam najbolje provela. Ali pustimo to. Ja bih vas htjela neto upitati.Doktor Rajii nakloni se utivo.Gospoa Bregovska pogleda ga otro so svojim tamnim oima i upita naglo:- Zato mi niste odmah rekli, da se mlada djevojka zove Kamenar?Doktor Raji oekivao je ovo pitanje, pa nije ni okom trenuo.- Na to je lako odgovoriti, milostiva gospoo. Ponajprije vi sami niste nita htjeli da poblie znate o mladoj gospoici ...- Ali da se zove Kamenar, to ste mi bezuvjetno morali odmah rei - prekinula ga je ona estoko.Stari gospodin je i dalje ostao miran i dovrio svoj govor:- Drugo, ja sam za njeno ime doznao istom onda, kad je stigla. Kao to znate, moj je tajnik obavljao cijelo dopisivanje. Ponude su bile zbog udobnosti oznaene brojem; ja sam znao samo toliko, da je mala gospoica imala broj dva. Istom kad je dola, saznao sam za njezino ime. Ali ni tada nisam mnogo na to pazio. Samo ime nije ba tako rijetko, a budui da ste ga vi ve davno napustiti, nije mi bilo u tom nita osobito.- Tako ... mislite li, doktore? - naglaavala je udno gospoa Bregovska. Odvjetnik je pogleda ozbiljno.- Vi valjda ne ete mladu djevojku otpustiti za to, to se sluajno tako zove! To bi mi bilo ao. Ovog puta drao sam stalno, da smo se na pravu namjerili. Moja je supruga upravo ushiena njenom pojavom.- I meni se djevojka ... vrlo svia.- 0, to me veseli ... a njeno ime valjda ne e nita smetati.Gospoa Bregovska vrsto stisne ruke jednu u drugu.- A znate li tko je Jelka Kamenar? - upitala je sva uzrujana. Odvjetnik se trgne i pogleda je zaueno.- Tko je Jelka Kamenar? - ponavljao je polagano, a neka tamna slutnja stane mu se u dui javljati. Gospoa Bregovska ustane i stupi pred njega.- Ona je njegova ki ... ki Marke Kamenara iz drugoga braka - rekla je gotovo neujno. Sad i doktor Rajii ustane.- Nije mogue! - proiznese on prestraeno.Stajali su jedno prema drugome i gledali se utei. Onda je gospoa Bregovska pala u stolac kao izmuena.- Tome se niste nadati!On podigne ruku kao na zakletvu.- Doista, gospoo, da sam to znao, ne bih niti pod koju cijenu doveo tu mladu gospoicu u vau kuu. Stara gospoa kimnu glavom.- 0 tom sam uvjerena, dragi doktore. Ali kako vidite, esto se s nama igra puki sluaj. Ili zar je to zbilja sluaj?- Kako to mislite?- Kad sam juer ula njeno ime, dola mi je naglo misao, nije li ta djevojka namjerice dola u moju kuu.- Nipoto, milostiva gospoo, - upao je odvjetnik naglo i sigurno. Vae ime nije bilo spomenuto ni u oglasu, ni u naem dopisivanju. Mi smo samo javili, da jedna gospoa trai drugaricu a sve ostalo da e se saznati prigodom nastupa. Za vae je ime ula gospoica istom u mojem stanu. Bilo joj je sasvim nepoznato, jer me je putem ponovno pitala, da li se zovete Bregovska ili Breanska. A inae se nije mnogo brinula za to ime.Gospoa Bregovska kimne glavom.- I ja sam tek u prvi as sumnjala, pa stoga sam vas i pozvala ovamo, da budem posve sigurna. Moja je naime namjera, da tu djevojku unato svega zadrim u svojoj kui.Doktor Rajii pogleda je iznenaeno.- To je ... i opet jedan dokaz vae velikodunosti - rekao je divei se. U njenom je licu neto udno igralo.- To moe biti i moj hir, da ba kerci Marka Kamenara dadem u svojoj kui dom, kruh i za slubu. Doktor Rajii lagano se nasmijei.- Da, to je opaki isti hir, koji vas je naveo, da kupujete kipove Marke Kamenara za viu cijenu, nego je on sam traio.- Kipove sam kupovala, jer su mi se sviali, a i njegovu u ker zadrati, jer mi se mili. Ja sam se samo htjela uvjeriti, da li je to bio za zbilja sluaj ili moda njena namjera.- Nemogue je, da bi mlada gospoica znala, komu je ila.- I ja to mislim. Ona jo ni sad ne sluti, ta je meni bio njen otac; ona ne zna nita drugo, nego da joj je otac ve jednom bio oenjen. Ta, da je znala za me, bila bi mi poslala osmrtnicu njenog oca.- Zar je Kamenar mrtav? - zaudi se odvjetnik. Gospoa Bregovska potrese glavom.- Zar bih ja inae njegovu ker zadrala u mojoj kui? Ne, doktore, to ne bih nikako mogla ... ali on je mrtav ve dvije godine i budui da je mrtav, nema nikakve zapreke, da uzmem njegovu ker. Na taj nain nema straha, da e ikad saznati, tko sam ja.- Zar ete joj vi to preutjeti?- Jest, to ja hou. Samo je toko mogue, da ostane kod mene, ako mi bude kao strana. A poslije ... ja to sada ni sama ne znam ... poslije moda da joj se jednom i oitujem. Ali to mora sasvim ovisiti o mojoj volji. Stoga vas, dragi doktore, molim za najstrou diskreciju. Neka ta stvar bude za nas slubena tajna. Molim, da o tom i u svojoj kui utite. Obeajete li mi to?Stari se odvjetnik pokloni.- Evo vam moje potene rijei, milostiva gospoo. Moje me zvanje sili na uvanje mnogih tajna, pa e mi i vaa biti sveta.- Hvala vam, dragi prijatelju, i ne drite me hirovitijom, nego to sam u istinu. Doktor Rajii nasmijei se fino.- Za to se ne trebate bojati, potovana gospoo! Rijetko sam kad upoznao koju gospou, kod koje bi hirovitost imala tako osobit smisao. A sad vam priznajem, da se vrlo radujem, to gospoica Kamenar kod vas ostaje. Moja supruga i ja sasvim smo je zavoljeli.- Gospoa se Kristina zagleda zamiljeno, jer se sjetila Jelkinih oiju.- Doista ... ona je milo stvorenje ... i ja bih je zadrala, da se i ne zove Kamenar. Molim vas, dragi doktore, da joj, ako ju vidite, ne kaete, da e ovdje trajno ostati. Ja bih joj htjela i to sama da kaem.Doktor Rajii nakloni se sa smijekom i poljubi staro j gospoi na rastanku ruku.6.Kad je odvjetnik otiao, stajala je gospoa Kristina neko vrijeme nasred sobe, a da se nije ni ganuta. Njeno lice bilo je kao da sanja, a to joj je podavalo osobiti ar. Malo zatim se strese i pozvoni, a na vratima se pojavi Ivan.- Kola za grad. Gospoica neka bude spremna, da ide sa mnom.Nakon etvrt sata sjedile su u koiji stara gospoa i Jelka. Ustavile su se kod mnogih trgovina. Tu je Jelka imala prilike, da promatra, s kakvim su potivanjem gospou Bregovsku svuda dvorili.Oko dva sata vratile su se gospoe i zajedno ruale. Jelka je dobila nalog, da napie pozivnice za skoranju sveanost u perivoju.Ovu je sveanost prireivala gospoa Bregovska svake godine koncem mjeseca srpnja. U tu je svrhu nabavljala sve potrebite stvari iz domaih trgovina. Trgovci su to dobro znali i unaprijed se veselili dobroj zaradnji. A i inae su u okolini bile i ljetne i zimske slave gospoe Bregovske vrlo omiljele. Svatko je dobro znao, da e se tom prilikom ugodno zabaviti. Pae i asnici garnizone eznuti su za ovim zabavama.Jelka se udila mnoini pozivnica, to ih je prema kunom popisu morala adresirati i otposlati. urno ih je i marljivo pisalo pozivajui uesnike mjesec dana unaprijed, a pri tom je pomiljala, da li e i ona jo biti u toj kui do sveanosti ili e ve dotle morati da spremi svoju prtljagu.Kod aja su se opet nale, pa je i danas vladala meu njima utnja i tiina, tek to se Jelki inilo, kao da sad pogledi stare gospoe nisu vie tako strogi i hladni.Poslije aja ile su na etnju, a i tu je gospoa Bregovska malo govorila, ne slutei, kako je ta utnja titila Jelku i razbijala joj pomalo njezine nade.Kod veere se utnja nastavila i Jelka je bila ve sasvim nervozna, tako da se je upravo prestraila, kad je stara gospoa progovorila:- Kad biste sad htjeli malo muzicirati, bilo bi mi vrlo ugodno. - Jelka je odahnula. Sve joj je drugo bilo mili je, nego li ova muna utnja. Gospoa Bregovska okrene se Ivanu, koji je jo s jednim slugom raspremao stol.- Rasvijetlite glazbenu dvoranu. Ivan je neujno otiao. Gospoa Kristina poloi ruku na Jetkino rame.- Doite, ja u vas povesti.Jedna uz drugu ile su u glazbenu dvoranu, kojoj se Jelka nije mogla dosta nauditi, kako je bila prostrana, visoka i zrana. U njoj je bilo mjesta za veliki broj siuatelja. U sredini je stajao glasovir a kraj njega mnotvo nota u tamno-zelenim konim uvezima. Velika dvokrilna vrata vodila su na terasu, otkud je dopirao blagi ljetni zrak. Kroz staklena vrata na protivnoj strani dolazilo se u ostale dvorane.Jelka se odmah sjetila, da staroj gospoi primakne stolac i podnonik i da je zapita, hoe li joj biti hladno, ako vrata ostanu otvorena. Gospoa Kristina mahne rukom, da ne e i ljubezno se nasmijei, a onda se udobno sm jesti na stolcu. Mlada djevojka pristupi notama i okrene se gospoi Bregovskoj.- ta bi ste eljeli da ujete, milostiva gospoo?- Svirajte, ta hoete - odgovorila je sa smijekom.- Ali ja ne znam, hoe li biti vama po ukusu.- Meni je stalo, da upoznam va ukus.Jelka je neko vrijeme izabirala note. Kao uvod svirala je najprije jednu Griegovu kompoziciju. Pri tom je dobivala sve vie volje za sviranje. Onda je nastavila sa Chopinovim Nocturnom. Poslije toga okrenula se staroj gospoi, koja ju je nijema sluala, i pogledom je pitala, da li bi nastavila. Ova je samo kimnula glavom.Jelka je udarala dalje, a bila je osobito od volje. Krasna dvorana, pogled na park, veern j i zrak, mjeseina sve je to na nju osobito djelovalo, te je s razumijevanjem i s istinskim uvstvom izvodila najmilije kompozicije.Gospoa Bregovska sluala je s pravim ushitom. Meko i eznutljivo navirali su glasovi ispod Jelkinih prstiju. Ugodna jeta podilazila je cijelo tijelo gospoe Kristine. Ti su se glasovi dizali kao iz nekih njenih davnih sanja. Jelkin je otac bio takoer izvrstan pianista, a upravo sonatu Mjeseine umio je divno izvoditi. Ah ... koliko puta je Kristina sluala od njega te glasove, koliko puta su padali kao melem na njezinu duu! A eto sad sviralo ju je kraj nje njegovo dijete ... njegovo dijete ... kojemu ona nije bila majka. Koliki bi to bio uitak, da joj je ta djevojka bila kerka. Gospoa Bregovska sjedila je u svom stolcu nepomino, a kao da ju je ovijao neki posebni 'dar, koji je odsijevao u njenim oima.Bolno je pomiljala na svoju izgubljenu sreu, koju je sama sebi proigrala. Dvije kratke godine uivala je ona tu sreu, da poslije za njom cijeli ivot tui. Kako je samo bilo mogue, da se izmeu nje i Marka Kamenara podigla ona grozna stijena, koja ih je odijelila? Sad joj se inilo, da se ta stijena stropotala, a ona da je prijeko ugledala lik ljubljenoga mua. I gle, njegove joj ruke domahuju, njegove je oi pozdravljaju sa starim milim pogledom. I to je Jelka dalje igrala, inilo joj se, da se njegov lik sve vie k njoj pribliuje i da rukom pokazuje na svoju ker. Ona mu je u dui govorila:- Marko ... Marko ... jesi li mi ti poslao svoje dijete, da me samotnu utjei? Jesi li se pomirio ... napokon pomirio, ti vazda moj ljubljeni? Je li tvoje srce bilo uistinu za me za svih ovih munih godina? 0, da ja to nisam osjeala! Marko ... meni je tako pusto i samotno ... daj mi svoje dijete, primakni mi svoje srce! ...Tako je uvstvovala Kristina u bespomonim trzavicama svoje due. Prevladala ju je sanjarska mekoa, kojoj inae nije bila vina ova ponosno i samosvijesna gospoa.Zamuknue zvuci, a drage se slike rasplinue. Ali jo je uvijek stara gospoa zurila sanjarski u mjeseinom obasjani perivoj.Jelka je odloila ruke od tipaka. I ona je zapala u bolno sjeanje. Koliko je puta posljednjih godina morala da svira ocu sonatu Mjeseine.Napokon ustane i okrene se prema svojoj gospoi:- Hoete li da jo ta ujete, milostiva gospoo? Gospoa se Kristina trgne. asak je gledala Jelku, kao da nije pri sebi, a onda ju je urno upitala:- Niste li mi rekli, da i pjevate?- Da, milostiva gospoo ... neto malo... ako vas bude to zadovoljilo. Imala sam samo malo satova iz pjevanja, a dosad sam pjevala samo pred mojim ocem.- Koliko mogu suditi po vagem igranju na glasoviru, vi ste vrlo muzikalni i uvstveni. Zapjevajte mi, molim vas, togod!- Vrlo rado. elite li vi moda to je vama poznato?- Ne, ne! Pjevajte mi makar koju pjesmu. Moda onu, koju ste ... i pred vaim ocem pjevali ...- Ako mi dopustite da odem po svoje note ...- Da, da, idite samo!Jelka se pourila u svoju sobu i brzo se vratila s notama. Osjeala je instinktivno, da je glazba bila onaj govor, koji je dopirao do srca njezine gospoe, pa nikako nije htjela, da se oslabi dobri dojam, to ga je sa svojom igrom na glasoviru malo prije izazvala.Neko je vrijeme oklijevala, a onda je opet sjela uz pianino. Izabrala je jedne note, koje su ve bile gotovo otrcane. U njima je bila pjesmo, koju je tako esto morala svomu ocu pjevati, poe ima njegov smrtni dan. Sad joj se inilo kao da joj mora donijeti sreu.Udarila je nekoliko takta a onda poela da pjeva sa svojim mekim, tihim i turobnim altom.Pjevala je Vilharovu Mrtvu ljubav.Ve kod prvih rijei:Gdje u tebe, oj ljubavi moja,Sad zakopat, kad si izdahnula?briznue gospoi Kristini suze na oi. Sjetila se, koliko je puta Marko Kamenar iz sve due pjevao tu pjesmu, kao da je ve onda slutio, da e svoju ljubav zauvijek zakopati. A kad je Jelka zavravala potresnu pjesmu stihovima:A ti idi, nek te uzdisajiK nebu dignu, tamo zvijezdom budi!Tamo meni alosnome sjaji,Tamo ne e dostignut te ljudi.nije se mogla gospoa Kristina uzdrati, a da ne provali u teko jecanje. Jelka nije ni slutila, da su te ponosne tamne oi ve zaboravile plakanje i da su suze kod Stare gospoe bile prava rijetkost. Ipak ju je njena duboko bol potresla. Skoila je i htjela poi do nje, ali nije smogla ni jednu jedinu rije, koja bi joj se inila dosta njenom.Gospoa Bregovska tekom mukom ustane i poe prijeko pruivi ruke naprijed, kao da hoe s njima neto napipati. Ali kod toga je oito teturala. Jelka je brzo po jurila do nje i poduprla je.Stara je gospoa uz Jelkinu pomo izila preko terase u vrt, koji je bio sav obasjan mjeseinom. udno joj je i slatko uvstvo strujilo tijelom, kad je osjetila kraj sebe ovo mlado stvorenje, koje se za nju brinulo ... kao roena ki. Ah, ona joj nije bila tua. Ta njih su dvije pripadale zajedno! I u Jelkinim su se oima krijesile suze, kad je od glasovira ustala. Zacijelo je i nju ova pjesma sjetila na oca, pa su im se tako srca sjedinila u dragoj uspomeni na njega. Nakon to se je gospoa Kristina malo smirila, okrene se opet ozbiljno prema Jelki:- Drago dijete, ne udite se ludosti stare gospoe. Ova pjesma ... upravo ova pjesma probudila je u meni bolnu uspomenu. Ne smijete se uditi mojim suzama.- Ja se i ne udim, milostiva gospoo, samo mi je ao, to vam je ova pjesma prouzroila tako bolne osjeaje.- Ah, nek vas to ne smeta. Kad je ovjek ve gotovo zaboravio da moe biti takvih osjeaja, onda je ipak ugodno kad opazi, da mu jo nije sve u srcu umrlo. Kako to, da ste se ba ove pjesme sjetiti?Jelka se zacrveni. Nije htjela, da kae cijelu istinu.- Ja sam je vrlo esto morala pjevati svome ocu, pa sam mislila, da je i najbolje mogu pjevati.- A otac je volio tu pjesmu? - pitala je stara gospoa jedva ujnim glasom.- Da, on ju je jako volio. Ja sam mu je jo na njegov smrtni dan morala pjevati, a istom sam poslije iz njegovih zapisaka doznala, da je ta pjesmo budila u njem bolne, a ipak drage uspomene. esto sam gledala, kako su se njegove oi ovlaile suzama, kadgod sam je pjevala.Kristina je Bregovska u tihoj pobonosti sluala Jelkine rijei, a suzne je oi podigla k nebu, gdje su jasno i milo sjajile zvijezde. Jelkin joj je govor zvuio kao glas neba. Marko dakle nije zaboravio te pjesme, to vie, ona mu je mamila suze na oi. Zar joj je jo; trebalo drugoga dokaza, da ju je volio i poslije, unato svega, to se je izmeu njih dogodilo? Sretno je uvstvo obuzelo njenu ranjenu duu ali ujedno i trpka bol. Sad je istom osjetila, ta je sve razorila sa svojom pretjeranom samovoljom. Unitila je nesamo svoju vlastitu sreu, nego i ivot ovjeka, kojemu je njeno srce pripadalo jo i preko grobe.Gospoa Kristina utre suze:- ini se, da je va otac bio ovjek duboke osjeajnosti - progovorila je najposlije u elji, da jo vie to o njemu uje.- Da - odgovorila je Jelka toplo - on je bio dodue izvana vrlo ponosan, opor i odluan, ali u nutrini svojoj bio je vrlo meka srca.- Vi ste ga zacijelo vrlo voljeli?- Neiskazano ... on mi je bio sve ... kad sam majku tako rano izgubila - rekla je Jelka uzbueno.Danas joj se nisu pitanja gospoe Bregovske inila pukom radoznalou. Bilo je mnogo toplog saosjeaja u njenom glasu.- Vi mi jo mnogo morate o njem pripovijedati ... ja mislim uope o vaim roditeljima. To nije radoznalost, drago dijete, ali esto nas sudbina nekih ljudi tako potrese, da osjeamo za njih simpati je ... sve ako ih i ne poznajemo.Jelkino je srce glasno lupalo. Nije li tim rijeima bilo ve odreeno, da smije ostati?Ona se urno spusti do ruke gospoe Kristine i poljubi je.- Hvala vam za vae rijei, mila gospoo!Bolni je smijeak zaigrao na Kristininom licu. Kad bi ta mlada djevojka slutila, koliko hvale ona njoj zapravo duguje!Lagano, gotovo plaho pogladi ona njenu zlatnu kosu, koja se u mjeseini sjala.- Zar ne, drago dijete, sad vie ne mislite kao sino, da hou vau svetinju povrijediti net