marko mÄetamm once upon a time

MARKO MÄETAMMonce upon a time

Galerija “Centar” | oktobar 2012

MY DADDY IS A HUNTER, instalacija, Tallinn Art Hall, 2012

CHRISTMAS PLATE 6dekoracija na keramičkom tanjiru, R - 27cm, 2010

ONCE UPON A TIME BY MARKO MAETAMMNaziv izložbe nas veoma sugestivno i, donekle, ironično smješta u diferentan

kontekst spram djela Marka Maetamma. Našu vizuru umjetnik usmjerava na „čitanja između redova“, na skidanje „ružičastih naočara“, ne libeći se da banalnim, svakodnevnim situacijama daje „ iskrivljenu“ ili, ako hoćete, pravu, ogoljenu perspektivu. Once upon a time je suštinski punktum na /iz kojem/eg umjetnik gradi svoju priču, satkanu iz niza životnih situacija jedne /vlastite porodice, intervenišući unutar iste tekstom , znakom i sl. Magičnom rečenicom Bilo nekada davno...bilo je to jednom... umjetnik nas „uvlači“ u realnost, nimalo bajkovitu, zapravo, reklo bi se, zastrašujuću stvarnost življenja jedne porodice u ovom vijeku, vremenu, prostoru...Kao da nam želi reći da postoje dvije ili više paralelnih stvarnosti , ona bajkovita, idealna, izmaštana, i ona druga, surova, sirova, vezana samo za potrebe, bez obavezujućih tj. „zarobljavajućih“ emocija.Maetam direktno postavlja/otvara pitanja smisla, sreće, potreba jednog čovjeka u zajednici, pri tom koristi kao „alatku“ svog umjetničkog istraživanja primarnu porodicu, onaj najranjiviji segment društva i jednike u njoj/njemu. Koliko nas, zapravo, porodica sputava, onemogućava u postizanju ličnih, individualnih ciljeva ( pri čemu je i stavaranje porodice bilo jednom cilj, sada već postignut, a time on postaje svoja suprotnost-problem kojeg treba prevazići i ...), i ostvarivanju vlastitih potreba, s jedne strane i koliko je življenje u zajednici paradigma predsrasuda i ponašanja današnjeg otuđenog društva/čovjeka. Time što umjetnik, možda i suviše direktno, „udara u stomak“ i šamara današnju „sliku svijeta“ kroz njene mikro sekvence , kroz konstelaciju porodičnih veza, on nam na jedan vrlo radikalan način ukazuje koliko su ognjišta važna, a koliko zapravo ispod lijepo dekorisanog zida i uredno poređanih porcelanskih tanjira i trofeja još uvijek osjećamo dim zgarišta... Obične situacije u koje zatiče/smješta porodicu ( od šetnji i boravka na plaži do kućnih „kavez atmosfera“ i radnji, poput, gledanja televizije, spavanja, kupanja, kuvanja, pospremanja i sl.), komentarima umjetnika postaju zastrašujuće, opominjuće , tipa -u šta smo se ili ćemo se pretvoriti, koliko se poznajemo/ne poznajemo, koliko smo svjesni potreba onog drugog u zajednici i sl.Dakle, Marko Maetamm otvara/postavlja fundamentalna pitanja života, koja, svidjela se ona ili ne, savakako (nas/vas) ne ostavljaju ravnodušnim, indiferentnim, ...što je zapravo negdje i bio cilj umjetnika...Reakcija je neminovna, makar

verbalna, a negdje i suštinska. Kada Marko postavlja svoju porodicu u nezamislivu kontekstualizaciju, koja se graniči sa normalnim, sjetite se da je umjetnik to zapravo sanjao... a , svi znamo da je u snovima sve moguće ( da rođeno dijete bude govno, žena svinja, kanibalizam i sl.) . Sama umjetnička egzekucija ovdje je sekundarnog karaktera. Maetamm koristi različite forme izražaja, od klasičnih tehnika i disciplina do novih medija , a često rabi kombinaciju više njih (fotografiju, video , instalaciju itd.) , sve u cilju postizanja najupečatljivije poruke. Njeno percipiranje i dalje kontekstuiranje, stvar je konzumenta, koji je dolaskom na ovu izložbu uvučen u igru otkrivanja/prepoznavanja, postavši dio koncepta.Marko Maetamm svojim radom ruši mitove, provocira mentalnu reakciju, preispituje fundamentalne predsrasude savremenog društva... prevaru i sumnju ( u muško/ženskim odnosima), svijet potrošačko-popularne kulture ( film-Van Damme, Djeda mraz, trofeji...), vrijednosne simbole i redefinicijama istih, kroz lažne i stvarne, virtuelne i realne svjetove, moguće i nemoguće kontekste, zapravo, preispituje naše potrebe da živimo u bajci, da živimo bajku, da sanjamo i da se pitamo - što je zapravo stvarno i da li u suštini, želimo to da saznam, da li želimo suštinu življenja ili privid suštine...Vijek u kojem smo, permanentno nas opominje da trebamo razmišljati o tim stvarima, jer se više nego i jedan do sada, čini otvorenim/ranjivim za heterogene aspekte upravo ovih pitanja... Marko Maetam nas je svojim djelom njima približio i upozorio, da zapravo čuvamo i njegujemo porodicu i to što imamo, da ne bi došli u situaciju once upon a time ... i ...Dakle, Marko Maetam se bavi situacijama običnih, malih ljudi, njihovim svakodnevljem, navikama, podrazumijevajućim okolnostima, kroz uobičajene, nekad i zaludne radnje, a ujedno nam otkriva sve one neminovne/neophodne potrebe i želje porodičnog čovjeka, ...čovjeka koji jedino u zajednici ispunjava smisao jedinke. „Budući da je smisao nestao, zato što je izvrnut, trebalo je svima predložiti umjetnost ispranu od svakog smisla, jednu umjetnost bez lica, bez sjećanja i bez prošlosti...“ (Žan Kler-Odgovornost umjetnika) Marko Maetamm, kao odgovoran umjetnik, svojim djelom provocira/upozorava na to ...

mr Anastazija Miranović

CHRISTMAS PLATES ( 1-5)dekoracija na keramičkom tanjiru, R - 27cm, 2010

LITTLE DRAMA (1,4,3)objekti, kombinovana tehnika, 20 x 20cm. 2008 - 2009

FUNNY DREAM 2fotografija

60 x 74cm, 2009

FUNNY DREAM 3fotografija60 x 74cm, 2009

TROPHEE - LYONobjekat, kombinovana tehnika, 7 x 7 x 3cm, 2009

TROPHEE - FOXobjekat, kombinovana tehnika, 7 x 7 x 3cm, 2009

TROPHEE - EAGLEobjekat, kombinovana tehnika, 7 x 7 x 3cm, 2009

THE HAIR

One night when I went to take a shower I found a hair in a very particular place - under my foreskin.

It was a long dark hair so it certainly couldn’t belong to my wife who had long, blond hair at the time.

I have no idea whose hair it was. And I have no idea how it got there. It still remains a mystery to me…

Sometimes I think it was probably to do with aliens from outer space doing some kind of tests on me. Sounds stu-

pid but there is just no other way to explain it…

I have never told my wife about this hair, and I don’t think she would ever believe me. And she would never

believe the aliens version either I guess…

HAIRinstalacija, dlaka / tekst, dimenzije promjenjive, 2010

A BOMBakvarel na papiru, 21 x 30 cm, 2010

HEAD BAGSakvarel na papiru, 21 x 30 cm, 2010

Rođen sam 1965. godine u Viljandiju, Estonija. Studirao sam na Umjetničkoj akademiji Estonije i diplomirao 1995. godine. Trenutno živim i radim u Talinu, Estonija.

Radim u raznim medijima, uključujući fotografiju, skulpturu, animacije, slike i tekstove. Moji radovi često govore o onome što se događa iza zatvorenih vrata i navučenih zavjesa intimne teritorije koju nazivamo domom. Porodicom, kao malim društvom, se jako manipuliše od strane velikog društva kroz makrokosmose ekonomije, konzumerizma i standarde „kvaliteta života“ a to izaziva različite udare na naš svakodnevni život. Upravo ti udari su izvor moje inspiracije. Inspirisan mojim privatnim životom i ponovljenim osjećajem da bih mogao biti neuspješan u očuvanju ravnoteže svog postojanja, moj rad istražuje sivi prostor u kome se spajaju dvosmislena osjećanja kontrolisanja i biti pod kontrolom.

Predstavljao sam Estoniju na 50. Bijenalu u Veneciji 2003. godine učešćem na zajedničkom projektu kao i na 52. Bijenalu u Veneciji 2007. godine samostalnom izložbom koja je bila veoma dobro prihvaćena i omogućila mi da izlažem češće u inostranstvu.

Kontakt: [email protected] gallery: NETTIE HORN, London

marko mÄetamm once upon a time

Documents