martinic, t - slobodno vrijeme i suvremeno drustvo
TRANSCRIPT
Slobodno vrijeme i suvremeno društvoTena Martinić
RAD I SV – ULOGA I LIČNOSTI
- Slobodno vrijeme je zahvalan predmet sociološka istraživanja jer se vrijeme i
aktivnosti daju kvantificirati, a to omogućuje primjenu kvantitativnih metoda
matematičke statistike. Golem je broj empirijskih istraživanja u SAD-u, Francuskoj,
SSSR-u.
- Ova knjiga je kritika sociologije slobodnog vremena:
1. SV se ne može promatrati izvan društvenog konteksta, već u relaciji i interakciji s
globalnim društvenim sistemom, u relaciji s potrošačkim društvom
2. suvremeno društvo ne smije se promatrati kao neka nepromjenjiva prirodna datost, već
kao promjenjiva povijesna kategorija
- Fenomen slobodnog vremena ne može se definirati sociološki (određuje kvantitativno
dio kalendara kada se ne radi), već je važan povijesni pristup.
- Slobodno vrijeme je nastalo u industrijskoj civilizaciji te ga autorica definira kao
vrijeme oslobođeno od organiziranog, industrijskog rada kojemu se čovjek mora
podrediti.
PEDAGOGIJA SLOBODNOG VREMENA
- slobodno vrijeme= vrijeme kada je radna uloga isključena, kad se pojedinac ne ponaša
niti ne osjeća kao nosilac određene uloge već kao pravi ili istinski ja (self), kao
ličnost, a ne dio ličnosti.
- I u slobodno vrijeme on obnavlja određene društvene uloge, ali one su više difuzne i
personalizirane od radne uloge koja je specifična i impersonalna.
- U slobodno vrijeme pojedinac se može ponašati autonomno, stvara nešto novo i
realizira vlastite potencijale.
- Potrošnja služi kao novi izvor aoc. identiteta.
- Ako radna uloga zahtijeva dispozicije pasivnosti i podređenosti te iste dispozicije
pojedinac prenosi u slobodno vrijeme- pesimistična hipoteza
- Optimistička hipoteza naglašava produktivni razvojni potencijal slobodnog vremena,
kreativna djelovanja i aktivnosti pojedinca na vlastitom razvoju i usavršavanju.
1
UVOD
Problem
- Industrijsko društvo, radno vrijeme je omeđeno i točno određeno.
- Neradno vrijeme, za obnavljanje radne energije te da se prepusti aktivnostima prema
vlastitom izboru a to dopuštaju i poboljšanje materijalne prilike jer pojedinac može
dio novaca trošiti prema vlastitom izboru.
- SV= samostalnost od obveznog rada
- nastajanje masovnog SV
- pravo na SV (ne samo pravo na rad)
- SLOBODNO VRIJEME = vrijeme oslobođeno od organiziranog rada, u njega je
uključen odmor, obitelj, društvene obveze, dopunski rad. SV nije oslobođeno od svih
obveza ali su one izdvojene od organiziranog ind. rada.
- DOKOLICA = vrijeme lišeno svih dužnosti, izbor pojedinca ovisi samo o njegovom
raspoloženju, sklonostima
- često su isprepleteni, teško je odrediti granice
- Slobodno vrijeme je nastalo u industrijskoj civilizaciji i u vezi je sa cjelokupnim
društvenim kretanjem, vezano je za pojavu suvremenog društva tj. njegovog
potrošačkog razdoblja.
Sociološke interpretacije SV
Sociologija SV se dokraja konstituirala iz 2 nedostatka:
1. izdvaja se 1 aspekt Sv i tretira izolirano od drugih
2. teorijski zaključci su necjeloviti jer ostaju u danima društvenim okvirima ili
proizlaze iz neprimjerenih ideoloških koncepata.
- slobodno vrijeme- promjene su brže i potrebno je da ih istraživači što preciznije odrede.
- Istraživanja u SAD-u analizirala su društvene i kulturne promjene u odnosu prema
demografskim i urbanističkim činiocima, a ne u odnosu prema ekonomskim i
ideološkim činiocima.
- Riesman, Schelsky i Friedmann – nezadovoljstvo u radu može se nadomjestiti
slobodnim djelovanjem u dokolici.
2
- Head i Wolfenstein- dokolica se postepeno razvijala kao vrijeme raspoloživo za
potrošnju, u dokolici se želi dohvatiti zadovoljstvo, dopustiti sebi zabavu, ono pripada
pojedincu i koristi ga kako želi.
- Otuđenost suvremenog čovjeka nastoji se uravnotežiti povećanjem SV i stvaranjem
većeg prostora za dokolicu.
- Neuravnoteženost, frustriranost, otuđenost nestale bi sa povećanjem slobodnih sati gdje
bi se pojedinac prepuštao slobodnoj volji.
- Kad nam buduća civilizacija pruži više vremena za dokolicu i kad ta dokolica postane
glavni dio života, organizirana po našoj volji, uči ćemo u «civilizaciju dokolice» u
kojoj će otuđenost biti prevladana dokolicom a homo fabera (proizvođača) zamijenit
ćemo homo ludens (koji se igra) i homo somnias (sanjar).
KRŠĆANSTVO
- Slobodno vrijeme ne pripada obvezama ali to ne znači i odsutnost odgovornosti.
Ljudsku potrebu za igrom ne treba negirati. Pasivnost je prihvatljiva. U slobodno
vrijeme može se pronaći mir, dokolica je također naš put do Boga.
- Novi homo ludens sudjelovat će u društvenim svečanostima, skupnim igrama,
natjecanjima. Predviđa izmjene u svim vidovima čovjekove djelatnosti. Čovjek i
zajednica kvalitativno će se mijenjati.
- Homo ludens i homo somnias- povećanjem slobodnog vremena pojedinac može
razvijati dosad neizražene sposobnosti. Poboljšanje materijalnih standarda otvara
čovjeku mogućnost da sudjeluje u različitim dokoličarskim aktivnostima.
- I rad će se mijenjati radnim aktivnostima u slobodno vrijeme.
- Prudenski- dobrom organizacijom korištenja slobodnog vremena unapređuje se
proizvodnja
- Grušin- slobodno vrijeme nije više podređeno radu, može se samo mijenjati, slobodno
vrijeme nije jednako raspoređeno među različitim grupama radnika, nije se posebno
povećalo u odnosu prema proizvodnji i prema smanjenju radnog vremena, naglašava
značenje slobodnog vremena u životu pojedinca, slobodno vrijeme je prostor za
razvitak sposobnosti.
3
- Usavršavanje ličnosti, razvoj radnih sposobnosti i usavršavanje ličnosti. Dokolicu treba
planirati kako bi se što korisnije upotrijebila.
- Dumazdier- podizanje kulturne razine je uporišna točka za određivanje sadržaja SV.
Dokolica utječe na sva područja egzistencije. SV je prostor gdje će nastajati novi
čovjek.
- Lopez-Day- suprotstavlja se odjeljivanju SV od rada i podsjeća na otuđenost u SV koje
postaje prostor za potrošnju, potrošna vrijednost.
SUVRMENO DRUŠTVO: FIZIS ILI POVIJEST (zbilja potrošačkog društva)
- Slobodno vrijeme je nemoguće odvajati od ostalih čovjekovih aktivnosti jer su
sadašnjica i povijest čvrsto povezan sustav dijelova što međusobno jedne na druge
utječu.
- Suvremeno društvo je industrijsko, potrošačko, civilizacija u promjeni, otuđeno, pojava
masovne dokolice doživljava nagle promjene.
- Mijena osnovnih obilježja, nestaje fizički rad i čovjekov neposredan odnos prema
prirodi.
- Fizički rad dopuštao je prirodni ritam, a tehnologija udaljuje proizvođača od objekta
rada. Sve produktivni proizvođač postaje i sve veći potrošač.
- Suvremeno društvo zainteresirano je za pojedinca potrošača jer kriterij razvijenosti
postaje potrošnja te se veliki industrijski sistemi mogu razvijati samo na rastu
potrošnje- potrošački mentalitet, želja za trošenjem, zanemaruju se ostale vrijednosti i
interesi čovjeka.
- Suvremeno društvo- društvo masovne potrošnje, u promjeni, postindustrijsko,
programirano, jednodimenzionalno (svodi pojedinca na 1 dimenziju)
OTUĐENI RAD- OTUĐENA DOKOLICA
Dokolica se ne može istraživati odvojeno od rada jer sve (poz. i neg.) implikacije rada
očituju se višestruko u dokolici, oni su jedinstvo.
Problem dokolice je nemoguće postaviti i riješiti ako se pri tom ne razmatraju i problemi
rada. Oni su nerazlučivi.
SV je funkcija rada, izvire iz rada i mijenja se sa radom.
4
Antika- rad je zlo, kazna
Luther- rad je pu do spasa, uvjet za iskupljenje grijeha
Renesansa- rad je mogućnost čovjekovog razvitka
Marx- teorija otuđenja rada
Neostvarenost u radu povećava nemir, neispunjenost, otuđenost, a to se želi nadoknaditi u
vremenu oslobođenom od rada, ali dokolica postaje umor, iscrpljivanje, isto kao i rad jer
rad i dokolica su nerazdvojivi. Otuđenom radu odgovara otuđena dokolica
Svi su podvrgnuti tempu efikasnosti i njihovo SV pretvara se u vrijeme bez duševnog
mira, u niz predaha.
Dokolica se doživljava pasivno, kako bi se to promijenilo rad mora postati izvor
zadovoljstva.
Dokidanje otuđenog rada je prva pretpostavka za smisleno oblikovanje SV. Sve
neg.značajke rada prenose se i u dokolicu.
REKLAMA
Jedan od elemenata potrošačkog društva (prizvodnja-stjecanje-potrošnja-profit)
Ovo društvo teži materijalnom obilju i temelji se na sve većoj potrošnji.
Reklama je oblik kapitalističke propagande i eksploatacije potrošača, služi za ostvarenje
što većeg profita, profit proizlazi iz reklama.
SV je prožeto komercionalnom reklamom, reklamni mehanizmi usmjereni su na
dokolicu, vrijeme kad je pojedinac prepušten svojim željama, reklamom se nastoji masa
uputiti da što više troši.
Reklama kumuje masovnoj kulturi, tk u masovnoj kulturi reklama nauspješnije djeluje.
Masmediji prepuni su reklama tako da je dokolica pod neprestanim utjecajem
komercijalne reklame.
Komercijalna reklama uvjetuje da se čovjek u slobodno vrijeme ponaša kao potrošač, a
ne sasomsvojno biće. Nastej ituđeno biće kojemu je cilj trošenje reklama ne dopušta
čovjeku u dokolici da se smiri već ga nagovara da kupuje ili putuje.
5
POTROŠAČKA DOKOLICA
Osjećaje neispunjenosti, osamljenosti čovjek prenosi i u dokolicu. Rad nije ljudska
produktivna potreba već tegoba, prisila što u čovjeku stvara nemir i neravnotežu.
Ako čovjek radi bez interesa, ako kupuje i troši robu na apstraktan i otuđen način , kako
onda može koristiti svoje SV na aktivan i sadržajan način?
On uvijek ostaje pasivan i otuđen potrošač.
Pojedinac nije u stanju nadoknaditi neispunjenost u radu u dokolici.
Dva tipa ponašanja u dokolici:
1. neproduktivno, potrošačko- dominira zabava, potrošačka dokolica
2. produktivno, djelatno- čovjek se doživljava kao staratelj, to je produktivna
dokolica jer afirmira djelatno ponašanje
Povećanje SV predstavlja opasnost jer ljudi ne koriste SV već ga nastoje utuči.
Dosada anastjae nakon tegobnih sati provedenih na radu, prepušten sebi pojedinac se
gubi u vlastitoj neispunjenosti.
Strah od dosade tjera na traženje zabave. Potrošačko ponašanje vidljivo je u zabavi;
potrošačka dokolica poprima izrazito zabavljački karakter.
Treba stvoriti i razviti nove potrošačke navike. U zabavi se traži prekid svakodnevnog
života.
Otuđeni pojedinac grčevito traži izlaz u zabavi, guta posebno priređene proizvode za
dokolicu, koji ga iscrpljuju i na pasivan način povezuju sa svijetom i okolinom; to je
površan kontakt
Želi se zaboraviti svakidašnji život i utopiti se u zabavi, na taj način čovjek povećava
vlastitu osamljenost bježeći od stvarnosti u zaborav zabavnih sadržaja. Traženje zabave
ne umanjuje nezadovoljstvo.
Zabavi je cilj utuči vrijeme i to ispunjava potrošačku dokolicu, to je pasivna razonoda. U
aktivnoj razonodi čovjek se obogaćuje novom spoznajom i utemeljuje svoj kritički odnos
prema stvarnosti.
Profit je apsolutno mjerilo uspjeha i u proizvodnji za dokolicu.
6
Dosada se može izbjeći na 2 načina:
1. time što će čovjek biti produktivan i time doživjeti sreću
2. time što će pokušati izbjeći njene manifestacije
- najgori oblik potrošačke dokolice je prividna sloboda koja se postiže masovnim
trošenjem robe; čovjek je pasivni potrošač i proizvođač
POTROŠAČKA KULTURA
Masovna kultura, širenje sredstava masovne komunikacije i povećana produkcija
Masovna potrošnja i masovna dokolica nastaju sa razvijenom proizvodnjom i
potrošnjom.
Dva tipa masovne kulture:
1. produktivan- spontanost, otvorenost, kritičnost, za takav produktivni oblik
kulturnog života zadržat ćemo termin masovna kultura
2. potrošački-neproduktivni
Huizinga: pripisuje igračku dimenziju «homo ludensu», igra je uvijek sastavni dio
kulturnog, umjetničkog čina, zamjenjuje se zabavom, a od trošenja kroz igru dolazi se do
zasičenja kroz zabavu.
- igra okuplja ljude u grupu, njome se stvaraju zajedništvo; zabavom se pojedinac
odvaja od drugih
- igrom se aktivira cjelovitost ljudskog bića, zabavnost se temelji na čulnosti,
čovjekovoj biološkoj dimenziji
- igrom se dokučuju novi prostori, donosi nemir i potreba za izlaženjem iz dane
vizije postojanja
- igra je produktivni vid kult.ponašanja, a zabava prozlazi iz potrošačkog društva
- igra je kritički stav, nemirenje sa vlastitim trenutkom
Potrošačkim kul.ponašenjem sve se odvija horizontalno, ostaje u istoj razini, nema stalnih
vrijednosti i sve ostaje na trenutačnim stanjima. Predmeti se mijenjaju, troše i time se
stvara dojam promjenjivosti, novoga, a zapravo se sve kreće u istim relacijama koje se
prividno pojavljuju kao potpuna novost.
7
Naglom urbanizacijom uvlače se nove mase u potrošački kulturni krug, novonastale
društvene grupe (poluurbanizirane), odsječene od svoje tradicionalne kulturne vrijednosti,
postaju podatne za potrošačke kult.sadržaje.
Sredstva masovnih komunikacija= vjerni prenosioci potrošačke kulture, primoravaju
pojedinca se se ponaša standardizirano, konformistički, sredstva se pojavljuju
istovremeno s povećanjem SV koje se moralo ispuniti, utrošiti.
Idealni potrošač= ne vidi u ničemu stalnost, ništa ne pretvara u trajnu vrijednost svemu
je oduzeta vremenska dimenzija, svedena je na trenutak, sadašnjost ;cilj je užitak
Neučvršćen i osamljen pojedinac vrlo brzo će se prepustiti pseudovrijednostima.
Masmediji zatrpavaju čovjekove slobodne trenutke.
Potrošačkim ponašanjem devaluira se svaka kulturna vrijednost, a takav odnos rapisno se
širi sredstvima masovnih komunikacija.
Produkti potrošačkog kulturnog aparata su bezvrijedni i kratkotrajni, djelovanje im mora
biti efektno, blještavo, izvanjsko, po tome se privlače.
Cilj takvih pseudokulturnih produkata je izazvati osjetilni podražaj, na taj način
masovnost doprinosi gomilanju pseudovrijednosti i neprestano devaluira kult.tradiciju.
Osnovni elementi potrošačke kulture: komercijalizacija, standardizacija, masovna
proizvodnja, zabavni aspekti.
I umjetnost se kontrolira, proizvodi i troši poput druge robe, postaje komercijalna,
podvrgava se tržišnim zakonima.
SV je prostor gdje se najočitije iskazuje potrošačko kult.ponašanje. Dokolicu ispunjavaju
rudimentarne zabave koje ne zahtjevaju visok stupanj mentalne aktivnosti.
- masmediji ispunjavaju dokolicu, pružaju mogućnosti za razbibrigu, za trošenje
vremena, relaksaciju, mnogi oblici zabavljanja potpuno pasiviziraju ljude.
Ljudi obično ne zanju kako «potrošiti vrijeme», suočavaju se sa samoćom te nastojeći
izbjeći to, takve trenutke ispunjavaju bilo kakvim aktivnostima (TV, zabavna štampa,
radio, fim).
8
Osjeća se neravnomjernost između sredstava koja se troše na pseudokulturu. Tv spektakli
više troše nego muzeji, knjižnice, kazališta. Ljudi lakše odvajaju novac za pseudokulturni
produkt nego za neku kulturnu vrijednost.
Potrošačka kultura znak je neproduktivnog ponašanja, svojstva potrošačke kulture je
neautentičnost, nekreativnost, nekritičnost, pasivnost, površnost. Takva kultura oduzima
mogućnost stjecanja novih spoznaja. Mi smo potrošači a ne spoznavaoci; takva kultura
nema humanog smisla. Potrošačka kultura očituje otuđenje čovjeka u suvremenoj
civilizaciji. Otuđenje u radu nastavlja se u otuđenoj potrošačkoj dokolici i masovnoj
potrošačkoj kulturi.
IDOLATRIJA
Spoj reklamnog i potrošačkog najbolje se može očitati u tipu modernog potrošačkog
idola. Osnovne dimenzije potrošačkog stava u suvremenom idolatrijskom sustavu su:
manipulacija i potčinjavanje.
U čovjekovom ponašanju uvijek je bila karakteristična usmjerenost prema drugome
(drugi je bio primjer). Sa masmedijima povezan je i nastanak novih uzora, idola, šire se
ideali dokolice. Čovjek ne postiže svoj uspjeh u produktivnom radu, nego u domeni
zabavnog tj.masmedija.
Zadatak novog uzora: zabavnost, opuštenost, neobveznost, isključiti svaki napor, tegobu.
Masmediji povezuju idole sa mnoštvom i pružaju mogućnost za identifikaciju i ulazak u
svijet koji je prividno stvaran. Ovi modeli bijega još su jedan dokaz da čovjek ne živi
svoj vlastiti život, već da je pod pritiskom normi potrošačkog društva, a potrošačka
kultura i reklama pozivaju ga da oponaša tuđe načine života- konformizam. Potrošački
idol odvraća od zbilje, traži potpuno potčinjavanje, simbol je reproduktivnog stanja,
degradacija osnovnih čovjekovih vrijednosti.
HOBBY, SLOBODNE AKTIVNOSTI, IGRA
Za potrošačko ponašanje postupci pojedinca su izazvani vanjskim poticajima. U dokolici
se može iskazati želja za potrošnjom. Neproduktivno ponašanje širenjem masovne
dokolice postaje dominantno obilježje.
9
Produktivno ponašanje bilo bi ono koje stvara i najmanju autonomnost, neovisnost
pojedinca o potrošnim pravilima.
HOBBY= nešto što se ne radi ozbiljno, nema novčanu vrijednost i ne služi nekome osim
nama samima. Čim je isključena novčana vrijednost ne uklapa se u potrošačka pravila.
Svrhovito je samo za tu osobu i jedino njemu donosi zadovoljstvo.
- produktivna aktivnost za sebe, bez ikakvog značenja za okolinu, njegov rezultat
ima samo subjektivno značenje
Značajan je samo za onog tko se njime bavi i tko u njemu nalazi nadomjestak za
ispunjenost u svakidašnjici. Naglašena je vlastita sklonost, ispunjenje osobne želje.
Čim hobby postane zanimljiv za nekog drugog, njegovo značenje nije samo rekreativnost
nego i pružanje zadovoljstva drugome.
SLOBODNE AKTIVNOSTI= te aktivnosti ispunjavaju pojedinca i u njoj nalazi
zadovoljenje.
IGRA- u igri je sadržan cilj, ona teži ispunjenju, postizanju određenog rezultata.
Suprotnost između produktivne i neproduktivne zabave ocrtava se u SV. Igra se
obilježava kao iskazivanje viška energije, vježbanje instikata, ponavljanje, opuštanje.
Freud: dijete igrom upoznaje stvarnost, oslobađa se od agresivnosti.
Erikson: igra je način da se budi izvan zbilje, pojedinac se tek u igri osjeća čovjekom,
ona mu je vrsta terapije.
Neumeyer: opasnost od standardizacije može se prevladati jedino dobro organiziranom
masovnom dokolicom u kojoj dominira igra.
Huizinga: igra ima nešto iskonsko u sebi, kao takva nadilazi granice biologijskog, te
čisto fizičkog djelovanja. Ona je smislena funkcija, svaka igra nešto znači, u igri nastaje
određeni oblik, igra stvara red, dakle jest red.
Elementi igre (red, oblik, smisao) značajni su i za aktivnosti u SV.Suvremena masovna
dokolica bila bi prostor gdje bi moglo doći do igre.
Nije istina da niti jedna aktivnost u suvremenoj dokolici nema elemenata igre. Igra
isključuje neproduktivnu zabavnost. Zabavnost je suprotna igri, strast za situacijama,
uživanje u masovnim predstavama. Zabavnost je nemogućnost da se stvori red, izmicanje
smisla i nemogućnost da se dođe do oblika, zadovoljenje je trenutačno, u sferi osjetljivog
te je kratkotrajno i traži uvijek novi podražaj.
10
Povećanjem SV, sve veći broj ljudi stječe uvjete za raznolike oblike obrazovanja.
Obrazovna aktivnost u dokolici, obrazovanjem se, ako je sistematsko, stvara red, razvija
se kritička sposobnost, a to pojedinca osamostaljuje i čini ga autonomnim bićem.
Usavršavanje u struci, stjecanje novih kvalifikacija, usvajanje novih radnih vještina.
Društvo koje želi napredovati u cjelini, dužno je razvijati sistem permanentnog
obrazovanja.
Ključ napretka nalazi se u masovnom obrazovanju- organizirana dokolica; na taj način
postaje masovna obrazovna akcija.
Cilj je razvijati samostalni, kritički odnos, a ne samo nagomilavati znanja bez razvijanja
sveukupne ličnosti. Dokolica na području obrazovanja dobiva relevantno mjesto- otvaraju
se mogućnosti za sistematsko, permanentno usvajanje znanja i razvijanje sposobnosti.
Obrazovanje je aspekt produktivnog ponašanja u dokolici.
MASOVNA KULTURA
U prvom dijelu konstatirali smo da je potrošačka kultura negacija kulturnog ponašanja.
Jedan od osnovnih obilježja suvremenog kulturnog života je i njegova masovnost, što nije
isto što i potrošnost. Potrebno je razvijati obrazovanje koje je čvrsto povezano sa
kulturnim djelovanjem.
Sudjelovanje u kulturi, u obrazovanju, pretpostavka je čovjekovog unapređivanja. Nije
dovoljno samo davati dovoljno kulturnog sadržaja nego treba razviti sklonost prema
kulturi.
Javlja se proturječnost između mase i kulture, između mogućnosti u korištenju kulture i
realnog interesa prema kulturi.
Pod demokratizacijom kulture podrazumijeva se povećanje obrazovanja,
rasprostranjenost kulture i umjetnosti među širim slojevima društva. Ali to širenje kulture
ne može razriješiti tu proturječnost pa je zato zadatak društva da sistematski radi na
odgoju i preodgoju pojedinca i na razvijanju čovjekovih kulturnih potencijala. Rezultati
ovoga riješit će problem sadržaja dokolice i raskorak između mase i kulture.
Suvremena dokolica omogućuje omasovljenje kulturnog života.
Dva vida kulture:
11
1. popularna, pozitivni aspket kulturnog sudjelovanja
2. masovna, negativni aspekt
Masovna kultura = kult.rasprosranjena u masama
Tu se ukazuje na kult.neujednačenosti koje nastaju s obzirom na obrazovni stupanj i
kulturne razlike klasa i slojeva.
Schaff- masovnost nije negativna, ona je oznaka proširenosti, prihvaćenosti neke
kulturne činjenice.
TV- obično joj se pridaje negativno značenje, poistovjećuje se s potrošnjom, no
masmediji sami po sebi nisu ni negativni ni pozitivni; mogu biti u ulozi potrošačke ali i
masovne kulture
Masmediji su omogućili razvitak novih načina izražavanja i uvjetovali da se tradicionalne
kult. vrijednosti naglo prošire u društvene sredine. Novi slojevi publike sudjeluju u
kulturnim manifestacijama zahvaljujući masmedijima.
Pravo na dokolicu postaje pravo na kulturu. Civilizacija sa povećanom dokolicom bit će
ili civilizacija potrošnje ili civilizacija kulture. Nekad je aristokracija imala društveni
privilegij, dovoljno dokoličarskih trenutaka da se prepusti kult.sadržajima.
U masovnoj kulturi osnovno mjerilo je intenzitet sudjelovanja. Svojstvo masovne kulture
je mnogovrijednost koja potiče autonomsni stav, kritički odnos.
Povećanje SV nije povećanje praznog vremena već povećanje društveno-produktivnog
vremena.
Kulturni čin- čovjekov aktivan odnos prema životnim vrijednostima, dosezanje kritičkog
stupnja u kojem se iskazuje njegova osobnost.
Obrazovanje je prva razina masovne kulturne djelatnosti, uvjet da bi se razvila čovjekova
znanja i sposobnosti, masovna kultura je dinamičan odnos pojedinca i zajednice.
Pojedinac je sudionik (ne pasivna jedinka).
Potrošnost i kritičnost u sukobu
produktivnost i neproduktivnost
- sukobljavanje čovjekovog ponašanja zorno je u SV
Prevlada li kulturni mentalitet nad potrošnim nad potrošnim bit će potrebno
prestrojavanje društvenih odnosa.
12
Masovna kultura dio je dokolice, ali njezine promjene utječu na cjelovito čovjekovo
vrijeme. Ona razvija pojedinačnu svijest što uvjetuje pomake i u društvenoj svijesti.
ZNAČENJA DOKOLICE
Havighursta- Dokolica je ostvarenje individualne slobode, tu se iskazuje spntanost i
sloboda izbora, iskazuje se potpuni čovjek, ostvarenje ljudske slobode.
SV=izvorište slobode čovjeka
DOKOLICA= prostor u kojemu čovjek utemeljuje ravnotežu izgubljenu u radu i
ostavruje se kao slobodno biće, prostor za realizaciju čovjekove slobode.
Friedmann- pojedinac se jedino može ostvariti u slobodnim aktivnostima
Osobnost se ne razvija u individualnom radu, mehaniziranom proizvodnom procesu jer
on nema ni cilj, ni smisao. Cilj i smisao čovjek pronalazi u aktivnostima u SV.
Izdvajanje dokolice iz životnog konteksta dovodi do postavke koje se temelje na
shvaćanju vremena izvan rada kao kompenzacije.
Rad stvara prazninu, nezadovoljstvo koje će se prevladati u dokolici ispunjenoj
aktivnostima po vlastitom izboru. Neradno vrijeme se potpuno subjektivizira.
Dumazdier- dokolica je embivalentna. Ona može poticati napredak društvene kulture ili
se unazaditi. Može potaknuti pojedinca na sudjelovanje u društvu ili na bijeg od njega.
Dumazdier te suprotnosti vidi u sukobu između individualizma (on ojačava povećanjem
dokolice) i društvenog angažmana, zatim u sukobu između slobodne i otuđene doklice.
On suprotstavlja slobodnu dokolicu sa aktivnostima u dokolici što degradiraju ljudskost.
U slobodnoj dokolici ostvaruje se novi homo faber (aktivnosti:svaštarenje, uradi sam...).
Tu se stvara novi homo ludens koji sudjeluje u skupnim igrama, sportu, putovanjima,
zatim homo socius koji se uklapa u zajednicu te homo sapiens. Svi ovi vidovi mogu se
razvijati upravo u dokolici i imaju odjeka na cjelokupno ljudsko ponašanje.
Filipcova- Rad je sredstvo da se zasluži za životne potrebe, u velikoj mjeri je u sferi
nužde.
Dokolica je domena samoostvarenja čovjeka. Za nju su homo consumes i otuđeni rad dio
suvremenosti u kojoj se mora analizirati dokolica.
Tvrdi da nije važno koliko ima kativnosti u SV, već odnos koji pojedinac ima prema
njima (jesu li nametnute ili ih je odabrao).
13
Dokolica je svijet izbora. Suprotstavlja se distinkcijama između aktivne i pasivne
dokolice. Gledanje filma nije pasivnost. Aktivnost ne zanči doslovno sudjelovanje nego i
cjelovito primanje vrijednosti.
Nju u dokolici zanima odnos pojedinca prema kult.vrijednostima i način na koji kultura
dolazi do njega.
Friedmann- upućuje na kompenzatorsku ulogu dokolice i priklanja se distinkciji
aktivno-pasivno. Društvo treba poštovati čovjekovu težnju za ostvarivanjem osobnosti pa
dokolica ne smije biti prepuštena pojedincu već se o njoj treba brinuti društvo. Jedino
organizirana dokolica može biti ispunjena vrijednim kult. sadržajima. Organizirana
dokolica ne zanči zatvaranje i ograničavanje slobode izbora.
Kult.politikane bi imala prosvjetiteljsko obilježje, ne poistovjećuje se samo sa
obrazovanjem, sa širenjem određenih znanja, već zahtijeva široki spektar kult.aktivnosti u
koje bi se pojedinac uključivao tražeći odgovor na pitanja koja mu nameče život.
Richta-povezuje tehnički napredak sa svestranim razvitkom ličnosti. Tehnika i čovjekove
vrijednosti nisu oprečne, dapače nužno se nadopunjuju. Nemoguća je tehnička revolucija
bez kulturne.
Friedmannove teze prizlaze iz njegovog određenja rada, a dokolica se promatra uvijek u
odnosu prema radu, dok je u zavisnosti od rada. Ostvariti se u njoj znači negirati
otuđenost stečenu u radu.
Dumazdier:Produktivan postupak u dokolici stvara i nove vrijednosti. Usvajanjem
znanja i sposobnosti u aktivnostima u SV čovjek stječe nova svojstva što izmjenjuje
njegov odnos prema pojavama svakidašnjeg života.
Dopušta da se u dokolici stvaraju i novi odnosi prema radu, iskazuje se u novom homo
faberu.
14
Dokolica je društvena činjenica koja je uvjetovana značajkama rada, ali isto tako utječe
na sam rad, promjene u čovjekovom ponašanju što se zbivaju u dokolici nužno moraju
imati odraza na njegov rad. Njihove relacije su u izrazito kvalitativnim odnosima.
Stav autora- dokolica se ne može izdvojiti iz čovjekovog vremena
Kritizira koncepcija o SV koje se temelje na prihvaćanju rad-dokolica.
Svođenjem rada na potrošnju i profit dolazi do otuđenja, nepronađenosti, to se prenosi u
slobodne aktivnosti.
Tek u SV je čovjek svjestan vlastitog položaja i zato je SV od fundamentalnog značenja u
suvremenom društvu.
Razvijanje spoznaje, kritičkog stava što ga dokolica omogućuje kroz različite aktivnosti
od igre, preko obrazovanja, do sudjelovanja u kulturnom životu, samo po sebi neće
dovesti do temeljnih promjena u čovjekovom cjelokupnom vremenu, ali to je jedan od
neophodnih uvjeta koji se mogu ostvariti upravo povećanjem i osmišljenom
organizacijom aktivnosti dokolice.
Društvo koje teži socijalizaciji, društvenim i osobnim slobodama, u kojoj se potvrđuje
pojedinac kao djelotvorno biće i neophodno društveno biće, nastojat će organizirati što
bogatije mogućnosti za korištenje dokolice.
Isticanje vrijednosti, a ne predmetnosti kult.ostvarenja, a ne potrošne robe iskazuje se u
odnosu zajednice prema dokolici.
Produktivno ponašanje mora zadobiti kolektivne razmjere. Individualnost se stvara u
zajednici gdje je kolektivna vrijednost u prvom planu, za razliku od masovnog
individualizma kojeg stvara intezivna potrošnja dobara.
Riesmann konstatira da se dokolicom neće riješiti nezadovoljstvo u ind.radu već da treba
tražiti izlaze i u samoj prizvodnji.
Friedmann- rješenja za otuđeni rad trebaju se tražiti u inoviranju proizvodnog procesa.
Time bi radnik preuzeo odgovornost, iamo osjećaj sudjelovanja i da je dio cjeline.
- obojica tvrde da je rad čovjekova potreba
Marx- rad je usmjeren na zajednicu, njegovo značenje se određuje u odnosu prema
okolini. Kad spoznamo da je naš proizvod potreban drugima naše zadovoljstvo u radu je
potpuno.
15
Rad je društvena vrijednost. Rad zadovoljava osobnosti i potrebe drugih. Proizvedeni
predmet je usmjeren zadovoljenju potrebe, a ne povećanje profita.
Oslobođenje od rada nije oslobođenje od umora, već oslobođenje od rada prisile.
Razvijanje slobodne dokolice moguće je prevladavanjem produktivnog nad
neproduktivnim postupkom. Moguće je u odnosu na podruštvljeni rad, a ne na povećanje
dokolice u odnosu na proizvodne obveze.
Mijene u dokolici trebaju biti popraćene promjenama u radu.
Razvijanjem poosobljene dokolice i podruštvljenjem proizvodnje rada nestaje
suprotstavljanja dokolice radnom vremenu.
Poosobljena dokolica čvrsto se povezuje sa podruštvljenim radom. Dokolica u kojoj se
razvija individualnost preko produktivnog ponašanja je poosobljena dokolica, ako se rad i
njegov cilj potpuno socijaliziraju.
POVIJEST NIJEČE FIZIS
SV je prostor u kojem dolazi do sraza produktivnog i neproduktivnog ponašanja
suvremenog čovjeka. U potrošačkoj dokolici dominantno je neproduktivno ponašanje kao
krajnji vid otuđenja, prevladava predmetnost, zabava, dosada, osamljenost, neispunjenost,
razjedinjenost. Pokušava se pobjeći od svakidašnjice. Otuđenje se iskazuje u trenutačnim
zadovoljstvima. Gubi se kritičnost, u rekreaciji je karakteristično besciljno lutanje.
Neproduktivnim stavom bježi se od suodgovornosti, sudjelovanja.
Pojedinac u prisilnom suodnosu sa kolektivom, zabavnost zamjenjuje igru. Ne traži
sudjelovanje i usmjerenost u nekom zajedničkom cilju.
Homo consumes- gubi se dodir sa zajedništvom, otuđenje u radu nastavlja se u ne-radu.
Produktivno ponašanje očituje se u aktivnostima, od najjednostavnijih
(hobby,sl.aktivnosti) do igre, stjecanja znanja i najsloženijih aktivnosti (aktivno
sudjelovanje u kult.sadržajima) u kojima se uspostavlja čovjekov integritet, samosvijest i
distanca prema potrošačkoj dokolici.
Hoby i slobodne aktivnosti dopuštaju inicijativu, odgovornost, djelatnost. Igra dopušta
učenje, kult.življenje. Razvija se autonomnost ličnosti, postavlja se kritički odnos prema
okolini.
16
Razdvojenost potrošačkog bića između rada i dokolice razrješava se što većim
povećanjem neradnog dijela i smanjenjem proizvodnih obveza.
Ne uočava se dilema između manipulativnog i samosvojnog bića. Taj sukob najučljiviji
je u dokolici.
Rad je usmjeren na proizvodnju nepotrebnog cilja. Cilj je profit i povećana potrošnja.
Radi se da bi se trošilo otuđeni rad, nema satisfakcije.
Dokolica se suprotstavlja otuđenom radu i postaje vrijeme u kojem se pojedinac prepušta
vlastitom izboru.
Autorica: naša određenja produktivnog i neproduktivnog ponašanja ne bi se mogla
uklopiti u tu koncepciju. Slobodno prepuštanje aktivnostima što nam pružaju
zadovoljstvo ne znači i produktivnu gestu.
Produktivno ponašanje dovodi do djelotvornost. Pojedinac stječući svijest o zbilji
postepeno mijenja i svoj odnos prema njoj i vlastitom položaju.
Dokolica je mogućnost da se u produktivnom ponašanju stvaraju nove predodžbe i
vrijednosni kriteriji. U dokolici nastaju promjene od fundamentalnog značenja za
društveni život.
SV je neodvojivo od rada. Mijenjanje odnosa u radu povezujemo sa produktivnim
ponašanjem u dokolici.
Nijedna analiza koja je dokolicu promatrala kao datost (fizis) nije dovoljno uzimala u
obzir ambivalentnost njezinih značajki i povezanost s kompleksnošću društvenih tokova.
Podruštvljenjem odnosa tj.uspostavljanjem zajedničkih vrijednosti (koje nisu negacija
individualnog) moguće je uspostaviti društveni red u kojem će dokolica biti vrijeme
prepušteno pojedincu kao prostor za individualno življenje.
17