STARI PISCI HRVATSKI KNJIGA IV.

MAYRA V E T R A O T C A CAVCICA

NA SVIET IZDALA

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI.

BIO II.

U ZAGREBU 1872. '

U KNJIARI PR. UPANA (AL.BRECHTA I FIDLERA) NA PRODAJU'.

STABI

PISCI HRVATSKI

NA SVIET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI.

KNJIGA CETVETA.

U ZAGREBU 1872.

U KNJIARI FR. UPANA (ALBRECHTA I FIDLERA) NA PRODAJU.

PJESME

MAVRAYETRANICA AVICA

SKUPILI

Dr. Y. JACTI, Dr. I. A. KAZNAI i Dr. GJ. DANII.

NA SVIET IZDALA

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

BIO IL

U ZAGREBU 1872.

U KNJIARI FR. UPANA (ALBRECHTA I FIDLERA) NA PRODAJU.

tamparija Dragutina Albreelita u Zagrebu.

MAVRO VETRANI. (r. 1482 f 1576)

JL orodica Vetrania, koja se iz Kotora preseli u Dubrovnik, god. 940 bi primljena megju vlasteoske porodice; ali godine 1348 kad ono kuga strahovito bjenjae, Vetranii, da bi se uklonili od pogibe, pobjegoe iz graa, protiv osobitoj zabrani velikoga vijea, te izgu-bie vlasteostvo i sva njegova prava, ostavi samo u puanskome redu. Kako i mnoge dubrovake porodice/osobito vlasteoske, tako i Vetrania, prosti narod obino nazivae slovenskijem nadimkom Cavia." Tako i dan dananji malo je seljana, koji znaju da se Skatii zovu Puii (Pozza); Debi, Sorgo; Tamarii, Zamanja; Lukovici, Bona, i t . d.; jer narod kao i ovjeije tijelo, da bi prisvojio inorodne stihije, treba da ih preobrazi.

Grod. 1482 rodi se Nikola, poslije prozvan Mavro. Otac mu Dominik i mati Tonika od kue Turinovia imae pet sinova. Svi oni koji su pisali o Mavrovu ivotu, iz istoga su izvora crpli svoja izvjea, te su jedan drugoga prepisivali. Budui je proveo najvei dio svoga dugovremenog ivota u samoi, kao kalugjer, sa svijem usamljen na jednom malahnom otoku posred, jadranskoga mora, rijetko opei s Ijudskiem drutvom, udaljen od svijeh svje-tovnijeh posala i zabava, vas zaduben u uenju bogoslovlja i rauroznanja, to nije bilo mogue nakititi njegov ivotopis izvan-

rednijem i romantinijem dogagjajima. No da o njemu i ja sad to reem, osnivajui se na njegove umne proizvode, koje nam ostavi i koje tek sada, nakon etiri vijeka na svjetlost izdava zagrebaka jugoslavenska Akademija znanosti i umjetnosti, rijeti u, da Mavro ve kao mladi objavi obilni duh pjesniki i izvanredno bogatstvo fantazije. Ta se njegova darovitost pone spoznavati u njegovijem pjesmama za maska r ade , u nekim satirikim i aljivijem i u onijem to svjetovna uvstva za predmet imaju. Mislim da se on, poznavi svoju poetinu sposobnost, odvai, da veim, a ne samo

II

prigodnijem djelom stee sebi neumrlo ime megju pjesnicima, te uze da napie Pelegrina." Ali jo prije nego ga dovri, njegov um obogaen novijem naukama stade drugijem pogledom razmatrati svijet i uvigjati, da, ako razum ne obuzda fantaziju, ona jasno pri-jegje granice umjerenosti i zavede ljudsku misao na stranputice.

Tada ga religiozne idee osvojie, te odluci odaleiti se od svijeta, baviti se bogoslovljem i postati kalugjerom u benediktinskom redu, koji u ono doba na glasu bijae kao drutvo najobrazovanijih ljudi cijeloga svijeta. Godine 1520 nalazimo, da bi naimenovan opatom svojega reda, u samostanu na Mljetu. Nakon sedam godina saje-dinjen bi samostan mljetski sa onijem sv. Jakova u Vinjici i sv. Andrije na ostrvu istoga imena, pod starjeinstvom istoga Vetranica, ali pod tijem uslovom da unaprijed opatsko dostojanstvo bude za neko vrijeme, a ne do smrti, kao do tada. Ova promjena koju potajno izradi ondanji namjesnik, arcibiskup Dubrovaki teko uvrijedi Yetranica, koji to uze kao povrjedu prava svojega reda i svojega dostojanstva:

Tiem rec'te za ljubav, emu se nadate. crkovnu koji plav lupeki vladate ? Gldi je pravda, gdi je razlog ? ali ste sebe van ? G-i je dua, gdi je bog i gdi je sudnji dan ? Ako vi scienite da ete umrieti, to tako plienite bozi stan na svieti ? Ne e li plani vaj skoro prit i on as kad vam e rasap taj vrh glave pasti vas ?

Ovijem stihovima prekorava ih u svojoj 19. pjesni Moja plavca" na str. 172, a i u drugijem stihovima istom ogorenou povraa se na isti predmet. Da ne bi pak doivio, da ga svrgnu s poglavarstva i mlagjemu svojemu podloe, sam svojevoljno ostavi poglavarstvo i otide na otoi sv. Andrije, da sam samcat u onome samostanu ivi kao cenobiarka. Ono mjesto i nain svojega ondanjega ivljenja on tako ivo opisuje u svojemu Eemeti", da ovjek kad ita onu pjesmu ini mu se, da je prenesen na ono udaljeno ostrvo jadranskoga mora megju guterice, prugove, gagrice, pliskavice, morovrane i morske medvjee

gdi pitome nie zeleni nit je busa ni epresa ner u hrid'ju meu grebeni mnotvo raste od epljeza.

U onoj pustinji zadubi se najvema u bogoljubne i moralne

III

nauke, koje odabra za predmet veemu dijelu svojih pjesama ove druge epoke. Pak u onoj strahovitoj samoi, razmatrajui neizmjerni prostor neba i puine morske, tijek nebeskih tjelesa i vjekovitu uz-rujanost mora, raznolikost vrsta ivina, koje se kriju u morskim ponorima, one koje lete po vazduhu i one to ive na kopnu i ispitujui svu zemlju i same dubine morske pokrivene neizbrojnijem i raznovrsnijem biljem osobito zaljubi udnovatu ljepotu prirode, te koliko mu dopustie ondanja ograniena sredstva znanja u tijem granama ljudskog nauka, zabavljavljae se zvjezdoznanjem, ivoslo-vljem i biljarstvom, o kojima esto spominje u svojim pjesnama. No i glasovi velikih svjetskih dogajaja dopru do uiju pastrnjaka sv. Andrije, a na ime: razdor crkve uzrokovan novijem naucima Husa, Zvinglia, Lutera, Melanktona, Kalvina; napredovanje turske sile pod Maho-metom i Solimanom I I ; nesreeni rat u Italiji za vrijeme francuskoga kralja Frana I;otkrivenje Amerike Kolumbom te on u svojijem pjesnama i s ovijem ogagjajima zabavlja se, razmatra ih i priznaje njihovu veliku vanost i poljetke koje e svijetu donijeti. Grehota to cesto iste idee opetuje i to suvinja rjeitost kasto kodi krasoti njego-vijeh umotvora, i priline ih ini besjedama propovjednika.

Vetrani nam je ostavio takogje svoja etiri dramatika djela: Hekubu, prijevod iz Euripida, Posvetilite Abramovo, Uskrsnutje Isu-krstovo i Cistu Suzanu. Prva dva bjehu na svjetlost izdana u Zagrebu god. 1852 po Lavoslavu upanu iz jednoga prijepisa od god. 1757, to ondje donese iz Dubrovnika god. 1846 gosp. Viktor Grigorovi, ruski profesor slovenskih narjeja na kazanskom sveuilitu. Gospodin iVrmin Pavi, vrijedni pisac historije dubrovake drame, tiskane 1871 godine u Zagrebu od jugoslavenske akademije, dokazao je da Hekuba, do sada drana kao prijevod izvornoga djela grke knjievnosti, nije nego s talijanskoga prijevoda Europiove Hekube od Ljudevita Dolia, tampane god. 1566 kojim dokazom, govori profesor Pavi, da sva kvarenja izvorne tragedije padaju na Dolia. a prijevod ostaje dostojan vjetine Vetranieve, jerbo je u njem talijanski tekst lijepim izborom rijei i sigurim nakim slogom i prilinom vjernosti prenesen." 0 P o s v e t i l i t u A b r a -m o v u isti profesor, pohvaliv ga u onoj vrsti ondanjijeh prestava, kojima predmet bijae ponajvie izvagjen iz svetoga pisma, zakljuuje : hvaljena Vetranieva krasota jezika i lahkoa versa, istie se ovdje mnogo sjajnije nego u Uskrsnuu i u Suzani, dakako u koliko dosadni dvanaestome doputa lahkou versiflkacije. U dikciji

IV

ima nekoliko veoma lijepih karateristinih mjesta, ali je u cijelosti jo uvijek silno otegnuta retorika deklamacija bez odlinih misli i pjesnikih prispodoba ili fraza." 0 Uskrsnuu i o istoj Suzani slaem se potpuno s mnijenjem spisatelja historije dubrovake drame, izreenim na str. 28 i 29 gore pomenutoga djela.

Mnogocijenjen megju slovenskim pjesnicima, to svjedoe spomeni u djelima njegovijeh suvremenika, Bobaliea, Hektorovia i Dr-ia, kao i oi njegovijeh nasljednika Mitra Bunia, Nikole Nalje-kovia i Jakova Mavija, Vetrani svri svoj ivot 15. sijenja 1576, starac od 93 godine, premda neki piu da mu je bilo 120 godina. Ne zna se je li umro na pustome ostrvu, na kojemu je proveo posljednje dane svojega ivota, ili se pred smrt u Dubrovnik povratio.

Occiit heu! charum musis caput, occidit, inquam, Maurns et heu! longum jam silet ille caput. Vos tumulum properate seni, vos addite carmen

quod legat assidue Candida posteritas. Maure, tuum nomen venturum crescet in aevum

donec erunt clarae moenia Bagusiae. Hvala na ime Dubrovnika jugoslavenskoj akademiji, koja prva

podaje naoj mladosti prigodu da se upozna sa starijem pjesnikom.

Dr. I. A. Kaznai.

PREDGOVOR. U ovoj je knjizi prvieh sedamnaest pjesama pod nadpisom pjesni razlike" na str. 179 pripravio za tampu dr. V. Jagi po rukopisu dubrovakom o kom je rie u predgovoru k treoj knjizi starieh pisaca, a pjesmu koja je za njima pod imenom Pelegrin" na str. 81196 dr. I. A. Kaznai po istom rukopisu dodavi razlike iz drugoga rukopisa, koji spominje na str. 81 u dnu; prvi je njih dvojice i tampanje svega toga nadgledao. Sto je iza toga, ono ja za tampu pripremili i tampanje mu nadgledah. Eukopise, koje upotrebih spomenuh pred svakim djelom na prvom listu u dnu u kratko da bi se samo znalo za razlike u dnu stavljene koja je iz koga rukopisa.

Uskrsnue Isukrstovo imah u etiri rukopisa; izmedju njih je samo u jednom to djelo cielo: u? rukopisu jugoslavenske akademije 779, a u ostalima su trima samo dielovi, i to u rukopisu jugoslavenske akademije 5.88 i u rukopisu male brae u Dubrovniku 198 (31) isti dio: stihovi 1214, a u rukopisu jugosl. akademije 349 dip kojega nema u ta dva rukopisa: stihovi 251478. U rukopisu jugosl. akademije 779 na listu, gdje se poinje to djelo svrh nad-pisa mu pie istom rukom a di 3. gliuglio 1571 in Bag.", koje mislim da pokazuje kad je pisan rukopis ili taj dio njegov; natpis je djelu u tom rukopisu: Komedija od uskrsnutja Isukrstovar", a imena piscu nema, nego je neko u nae vrieme (moe biti Ivan Kukuljevi Sakcinski, iji je rukopis bio) dodao : od Don Mavra Vetrania Cavia." Eukopis jugosl. akademije 349 mogao bi biti pisan XVII vieka; kako u njemu nema ni poetka ni svretka, nema ni nadpisa djelu ni imena piscu. Eukopis jugosl. akademije 538 pisan je prologa vieka, jer pod nadpisom Suzane iste", koja je u istom rukopisu napisana istom rukom, stoji zapisano istom rukom: Colleg(ii) Eagus(ini) S(ocietatis) J(esu) 1759"; tu je napis djelu: Uskrsnutje Isukrstovo, prikazanje sloeno po D. Mavru Vetrani

VI

Caviu Dubrovaninu kalugjeru i opatu Melitenskomu." Mladji e biti od ovoga rukopisa i moe biti iz njega prepisan naega vieka rukopis male brae u Dubrovniku 193 (31); u njemu je nad-pis: Uskrsnutje Isukrstovo, prikazano po D. Mavru Vetrani Caviu opatu Melitenskomu."

Posvetilite Abramovo spremajui za tampu imah etiri rukopisa; u tri je izmedju njih cielo djelo: to su dva rukopisa male brae u Dubrovniku 193 (31) i 309 (57) i rukopis slovenske biblioteke u Odesi 2; a u jednom je samo dio, pa ni taj dio nije cio, nego je na tri mjesta isprekidan, kako sam spomenuo na str. 235, to je rukopis jugosl. akademije 325. 0 rukopisu dubrovakom 193 (31), u kom je i dio Uskrsnua, ve rekoh da e biti pisan istom naega vieka; u njemu nema lista na kom je mogao biti nadpis Posveti-litu, nego na prednjem listu, gdje je popisano drugom rukom ta je u rukopisu, stoji: Posvetilite Abramovo D. Mavra Vetrani." Eukopis dubrovaki 309 (57), i to onaj dio u kom je ovo djelo, pisan je istom rukom kojom je pisano Uskrsnue u pomenutom rukopisu jugosl. akademije 538, dakle XVIII vieka; u njemu je nadpis na prvom listu pred poetkom: Posvetilite Abramovo, prikazanje sloeno po Dum Mavru Vetrani Caviu kalugjeru i opatu Melitenskomu Dubrovaninu", i na prvoj strani gdje je poetak: Posvetilite Abramovo, prikazanje sloeno po Dum Mavru Vetrani Caviu, Dubrovaninu, opatu Melitenskomu." Odeski je rukopis pisan ta-kodjer istom XVIII vieka: u njemu na prvom listu pie: Tragedije i komedije po Dum Mavru Vetrani Caviu, kalujeru i opatu Melitenskomu, rasprane po Dubrovniku, a skupjene, pripisane i sloene u ovo libro po zapoviedi gos. Miha Gjona Eesti, vlastelinu dubrovakomu, ljeta Gospodinova 1757." Iz toga je odeskoga rukopisa ovo djelo izdano na sviet u Zagrebu 1853 trudom V. Babukia i A. Ma-urania (Mavra Vetrania Hekuba i Posvetilite Abramovo. U Zagrebu tiskom i trokom Franje upana 1853), a kako je izdano moe svak vidjeti ako isporedi to izdanje s oviem uzimajui na um razlike ovdje u dnu stavljene. Eukopis jugosl. akademije 325 ne imajui ni poetka ni svretka nema ni nadpisa dj elu ni imena piscu; on je stariji od sva tri prva, prem da ne mogu vjerovati da je pisan XVI vieka, kako veli I. Kukuljevi (Stari pjesnici hrvatski 1. U Zagrebu 1856. na str. 75 i 82), nego mislim da je dosta ako nije mladji od XVII vieka; rieci kojima se diele govori u njemu su pisane crveniem mastilom; iz njega je I. Kukuljevi u istoj knjizi

VII

na str. 8288 natampao djeli, a kako je natampao, moe i to svak vidjeti poredei njegovo izdanje s oviem, gdje su i razlike iz toga rukopisa pobiljeene. U rukopisu dubrovakom 309 (57) ima na kraju pogovor, gdje se veli da je to djelo u taj rukopis prepisano iz druga dva rukopisa, te se oba malo opisuju i dodaju razlike iz-medju njih. Napis je tom pogovoru: Primjera dvieh rukopisa ovega prikazanja, iz kieh je izet ovi pripis, i razlikosti, koje se meu njimi nahode." Po tom za jedan veli pisar: prvi rukopis jes dav-njeni i polu razdrt, pisan liepom rukom, i napise i poetke od govora ima crvenom masti ispisane; nu u njemu ne rietko njeke sagrjehe susretaju se" ; dodaje kakav mu je i napis, u kom se i ime piscu spominje: poglaviti napis ovaki je: Poinje komedia i prikazanje od Abrahama, ispisana iz Dam Mavra Oaviea libra" ; veli jo i u koga je bio taj rukopis: ovi pripis u rukali je sada G. D. Iva Sornje (Sciosergne)." Dr. I. A. Kaznai na molbu moju da bi potraio ako se moe nai kad je ivio Ivo Sodrnja, odgovori mi da je u arkivu c. k. suda dubrovakoga naao oporuku Ivana Sornje popa dubrovakoga pisanu godine 1782. Kako se s tiem vremenom slae vrieme kad je pisan dubrovaki rukopis 309 (57), nema sumnje da je posao o kom se govori u ovom pogovoru radjen onda kad je ovaj rukopis pisan a ne prije u kakvom starijem rukopisu, iz kojega bi i pogovor mogao biti samo prepisan u ovaj rukopis. Za drugi rukopis veli pisar dalje u pogovoru: Drugi je vele noviji i ini mi se enskom rukom ispravljen, nu pomnjivo. Nosi napis : Stenje Abramovo. Na listu najzadnjemu upisano je: questo libro e di me Maria di Marco Dubraviza. Sada je ovi pripis" ne veli u koga, nego je po praznom mjestu stavio zrnca. Dalje veli da ni u jednom ni u drugom rukopisu nema diobe na skazanja" ni na govore", kako sam napomenuo na str. 237. Najposlije kazuje razlike izmeju dva rukopisa iz kojih je prepisivao, razlike, koje sam takodjer stavljao u dnu pod mjesta, kojih se tiu, biljeei one iz starijega izmeju ta dva rukopisa slovima n. a., a one iz mlajega slovima n. b. Budui da razlike u n. a. niesu samo u rieima nego esto pokazuju drugu redakciju, za to sam te razlike kad niesu samo u pojediniem rieima odvajao od razlika drugih rukopisa, da bi se lake mogla sagledati ta redakcija. Vas ovaj pogovor ima i u odeskom rukopisu, ali mislim da je oeski prepisan iz ovoga dubrovakoga 309 ; to mislim po razlikama odeskoga rukopisa osobito oniem u kojima su upravo pisarske pogrjeke prema dubro-

VIII

vakom 309, n. pr. u stihu 647; iz istoga e dubrovakoga rukopisa 309 (57) biti prepisan i dubrovaki 193 (31), jer ako. se gdjekoje razlike dubrovakoga 193 (31) i slau s razlikama odeskoga, n. pr. u stihu 280, gdje je jednakost mogla doi i od tuda to su oba prepisivaea jednako mislila o svom poslu, opet na mjestima mnogo znatnijim dubrovaki 193 nema kako je u odeskom nego kako je u dubrovakom 309, n. pr. u stihu 39, gdje odeski ima onako kako je u dubrovakom 309 na strani, a dubrovaki 193 nema tako kako je u odeskom nego kako je u dubrovakom 309 u samom tekstu.

Suzanu imah u dva rukopisa: u rukopisu jugosl. akademije 538 i u rukopisu male brae u Dubrovniku 193 (31); oba rukopisa ve spominjali: oba medju rukopisima u kojima je Uskrsnue a drugi i medju rukopisima u kojima je Posvetilite Abramovo. Kako rekoh da je Posvetilite u dubrovakom 1.93 prepisano iz dubrovakoga 309, tako mislim da je u njemu i Suzana prepisana iz rukopisa jugosl. akademije 538, koji je pisan istom rukom kojom je pisano Posvetilite u dubrovakom 309. Nadpis je Suzani u rukopisu jugosl. akademije 538 na jednom listu: Suzana ista, prikazanje sloeno po D. Mavru Vetrani Caviu Dubrovaninu opatu Melitenskomu", a na drugom samo Suzana ista, prikazanje", ispod ega pie: Colleg(ii) Eagus(ini) S(ocietatis) J(esu) 1759"; na drugoj strani istoga lista pie istom rukom: Ko je tvorac i spjevalac ovega prikazanja nie mi bilo nai, nu tvrdo sumnjim da je D. Mavro Vetrani Oavi, kalugjer i opat Melitenski, ki priminu go(ita) Gospod(inova) 1576, radi er mni mi se vidjeti vas njegov nain u sloenju ; samo me istom smeta er se nahodi koja god talijanska rie umetnuta; ali za sve er u komu god njegovu pismu tega se ne susreta, susreta se u inieh; a budui on ivio deri do pristarosti slovinske pjesni sla-gajui, nie udit' se da je kad god to god i promjene uinio, navlas za ugoditi puku dubrovakomu, njeciem inostraniem rieim obinu. Ovo prikazanje pripisano je iz jednoga pridavnoga rukopisa collegia jezuvitskoga, koji bi pok(ojnoga) D. Grjura Mattei, nu neciela i nedostajna. Ti rukopis poinje na ornju 275 govora drugoga ska-zanja prvoga. Poetak do tega ornja i priloak iza or(nja) 118 prvoga govora skaz(anja) 2. i koji god oranj sjemo tamo nakladjen izeti su iz rukopisa Gr. D. Vlaha Martellini, s kojiem je sve ostalo bilo primjereno i po-napravljeno." U rukopisu dubrovakom 193 (31) nadpis je: Suzana ista, prikazanje, nu nezna se po komu skladjeno", a iza toga stoji isti zapis o piscu i o rukopisima iz kojih je sastavljen priepis kao u rukopisu

IX

jugosl. akademije, s malim promjenama, koje gotovo sve mogu svjedoiti da je u dubrovakom 193 (81) noviji priepis iz rukopisa jugosl. akademije: tako mjesto tvro sumnjim stoji u dubrovakom samo sumnjim, mjesto ki koji, mjesto radi erpokli, mjesto talijanska italijanska, mjesto deri do samo do, mjesto njeciem njekiem, mjesto pok(ojnoga) D. Gjura poklonjen D. Gjuru.

Hekubu pripravljajui za tampu imah etiri rukopisa: rukopis male brae u Dubrovniku 309 (57), rukopis slovenske biblioteke u Odesi 2, i dva rukopisa universitetske biblioteke u Oesi 87 i 89. Govorei o rukopisima u kojima je Posvetilite Abramovo ve spominjan rukopis male brae u Dubrovniku 309, ali je Hekuba u njemu pisana drugom starijom rukom po svoj prilici XVII vieka i na papiru mnogo manjem nego Posvetilite, te je samo svezana s Posvetilitem u jednu knjigu; napis je na prvoj strani gdje se poinje : Hekuba tragjedija" ; a naprijed na prvom od tri lista pie rukom kojom je pisano Posvetilite kao nadpis cielomu rukopisu : Prikazanja D. Mavra Vetrani Oavia, Dubrovanina, opata Meliten-skoga. Priminu na 15 genara god(ita) G(ospodinova) 1576. Ool-l(egii) Bagusini Soc(ietatis) J(esu)", a na drugom listu istom novijom rukom: Hekuba, tragedija Evripia grkoga spjevaoca, u slo-vinski jezik prinesena po D. Mavru Vetrani Caviu, Dubrovaninu, kalugjeru i opatu Melitenskomu. Priminu na 15 genara 1576." Iza toga na drugom listu pie istom novijom rukom: Predgovor, u komu se kae to se u ovoj tragediji zdri. Kada grad Troju Grci razvr-goe, spravljajui se veselo domom poi, bivi utialo more, zategn(u) ih zla opet godina, ter mnogo brjemena iztrajae ekajui dobro brieme; radi esa Grci muei se, sjena mrtvoga Akila dodje u san Taitibiju sluzi Agamenonovu, ukaza se govore mu:

Pojite, pojte neharni, i ponesite asti mojim pakljenim bogovom, koji se dostoje,

i odrieite drieva vaa i korablje neka vam plove po naieh morah; znajte da grka zemlja ne e maliem platiti Akilovu rasrdjbu : dajte u posvetilite meni Poliksenu obeanu, i neka je Piro moj xa-

kolje na mom grobu. Sto kako Piro razumje, da bi oin duh sa mirio djevikom krvi i veselo u Greciju se vratio, Poliksenu, Prijama i Hekube ker, najljepu od svieh trojanskieh ena, pita je u Agamenona s velikom svojevoljom, koju, bivi njegova posnica, muno je i suprotiva svojoj volji po zapoviedi Kalkanta poda; koju kako djevojicu za Helenu k Piru je kako na pier ovedoe; nju paka rasrjen mladi nad

X

Akilov grob na gori Sigea kako to jednu zvir zakla i posveti, im krv svu koliku Akilov grob kako da njom samom ejae popi. A prave da je nju Akile, pod Troju kad doje, za radi nje neizmjerne ljepote za vjerenicu prosio i da se mir uini, i Trojani za Grke hinit' obeae; koju stvar da mu je opravit' otide s Hekubom u crkvu Timbrija Apola, ubi ga Pari strilama iza otara, koje Apolo supro Akilu drae. Za koju stvar bog ini Polidora Prijamova sina da ga zakolje Polinestor kralj od Tracije, komu bi s veliciem blagom i imanjem u poliranu poslan, kada Grci pod Troju s vojskom dojoe ; a sve toj bogovi hotjee za vema himbene Trojane pedjepsat', ter neka vee se ne naje nitkore tko bi opet Trojane osvetio ni grad Troju sagradio. Ovoga pako Polidora ubjena Polinestor u more vre, ter pak morski val na kraj izvre, na(a)vi ga jedna Heku-bina sluga i prici mater donese, koja Hekuba pak Polinestoru oi izvadi a djecu mu zakla, i poslie je bogovi u psa stvorie." 0 rukopisu slovenske biblioteke u Odesi 2 govorili spominjui rukopise u kojima je Posvetilite. - Eukopis odeskoga universiteta 87 bie pisan XYII vieka, u njemu je nadpis: Tragedija Hekube kraljice od Troje," Eukopis odeskoga universiteta 89 pisan je naega vieka ali stariem pravopisom; u njemu je nadpis : Hekuba, tragedija Evripida spjevaoca grkoga, u slovinski jezik prinesena po D. Mavru Vetrani Caviu, Dubrovaninu, kalugjeru i opatu Meliten-skomu, koji priminu na 15 genara god(ita) Gosp(odino)va 1576 u pristaroj starosti." Po razlikama koje sam stavio u dnu, n. pr. u stihu 1277 ili 2481--2, za cielo mislim da je rukp. od. a. prepisan iz dubr. prije nego je u dubr. dopisivano kojeta novijom rukom, a iz toga od. a. da je prepisan od. c. ; a moe biti da je i od. b. pisan iz dubr.

Sto se tie prepisivanja i tampanja, starah se koliko mogoh da sve bude onako kako je u prve tri knjige; samo se ne mogoh skloniti da stavljam ' iza l, n i , a pred j , gdje je negda bilo i, pa su oni glasovi napisani u rukopisima tako da se niesu slievali sa

j , n. pr. veselje; ne mogoh se na to skloniti za to to mislim da toga starinskoga izgovora u toj jednoj prilici nije vrieno biljeiti, kad se taj isti izgovor tieh istieh glasova ne moe pokazati sadanjim naim pravopisom u drugim prilikama, n. pr. onda kad j postaje od % n. pr. ljeto, njeli, gdje rukopisi osobito stariji piu Ij i nj drugaije nego u moljen, njegov, kao to je napomenuto u treoj knjizi na str. IV. Ali ako se ovaj starinski izgovor i ne moe sa-

XI

anjim. naim pravopisom zapisati, svakojako treba javiti kako se na nj pazi u rukopisima. Pazi se na nj dosta postojano ako i ne bez kolebanja u starijim rukopisima koje upotrebih: u Uskrsnuu u rukopisu jugosl. akademije 779 redovno ima u prvoj prilici: ve-selie" 725, ,,zlamenie" 11, velia" 815, ali i veglia" 457; a u drugoj prilici takoje redovno: uliesti" 88, liepi" 420, cvilienie" 280, nieki" 557, ali i gnekii" 605; u Hekubi u rukopisu dubrovakom ima u prvoj prilici n. pr. veselie" 201, zlamenie" 358, velia" 492, ali i veseglie" 1252, dreseglie" 1498, ufagnie" 360, veglia" 147, a u drugoj prilici liepote" 778, koliena" 943,' nieto" 468, niekad" 50, ali i gneki" 1419. Takodjer mi se ini potrebno za historiju naega jezika spomenuti da u Uskrsnuu u reenom rukopisu stoji igiahu" 452, vigiahu" 451, scugiah" 593, zuigliasce" 644, a u Hekubi u reenom rukopisu: xegliaxe" 509, brignaxe" 1412, xugieni" 1286, zuiglenie" 601. Gjekoje sam ovake stvari i u dnu napomenuo.

Na strani 199 u nadpisu k rieei duhovom treba dodati pahljeniem, kako stoji u rukopisu jugosl. akademije 779; na strani 260 u dnu medju razlikama k stihu 546 iza dubr. b. treba dodati na strani, a iza od. treba s; na str. 282 u dnu meju razlikama k stihu 1119 mjesto joce treba joe.

Dr. Gj. Banici^.

Sadraj. Pjesni razlike , 1 Pelegrin . . . , 1 . 81 TJskrsnutje Isukrstovo 197 Posvetilite Abramovo 234 Suzana ista 339 Hekuba 389

Spjevanja i spaanja GOSPARA BUM MAVRA AVIA

DUBROVANINA.

Pjesanea nrazam. 0 muze, molim vas za ljubav svieh boga,

sliajte trudan glas od mene neboga, i suze i uzdah moj toliki na svieti,

trpei nepokoj ki nie mo izrieti, gdje vajmeli trudei ne moe svies moja 5

ni javi ni speci prijati pokoja, razmi sam u tuzi druei tolik trud

ter ni ja ni drui uinit ne viem sud, okud bi uzrok taj, tko li me prisudi,

trpei tolik vaj da ivot moj trudi, 10 lugovi najlie stramputno liodei,

gdje moj duh uzdie velmi se bolei. Lie takoj sam sudim, da ste vi uzrok vas,

lugovi da trudim svaki hip i svak as, sam vajmeh hodei bez drube po sebi, 15

sve boge molei, koji su na nebi, jeda se smiluju na mene ki trudim,

ter mi dar daruju prijati ki udim. A druge ne elim milosti i ljubavi,

ner da se naselim u vaoj dubravi, 20

Premda sama pjesma Pelegrin istom dolje nie pocima pod svojim posebnim naslovom, ipak je ve u rukopisu naznaeno, da se ovih 17 pjesama ne smiju odieliti od Pelegrina u idem smislu, ve se imaju smatrati kao invokacije i priprave na Pelegrina; sa to je u rukopisu zapisano ovako (na l. 59): Ka slavu i na as velikoga boga svri libro V, a poinje VI koje se zove piligrin.

4 MAVEA VETRANIA GAVlA.

gdje vajmeh nitkore u vieke nikadar tamo prit ne more, komu ni dano zgar

od zviezcle od svoje, kad se tko porodi, da s vami tuj stoje svoj ivot provodi.

Tiem kuani es moju, mogu li na slubi 25 jedan bit u broju pri vaojzi drubi,

od onieh dim sluga, ke u vaoj dubravi svjetovnieh svieb tuga va razum izbavi,

u slavi slovui vrli gore zelene, pjesanee pojuei kod vode studene 30

s tolikom sladosti, ku nigdar na svieti mojojzi slabosti nie dano izrieti.

Za toj vas molim ja, ako mi bit more, za sunce koje sja nad nami vrli gore,

izajdi jedna van ter milos ne krati 35 ter moj mrak u bil dan i u svitlos obrati;

ter mene provodi, sliedei pravi drum, po kom se dohodi, gdje stoji va razum,

u tojzi dubravi neka se nastanim, pri vaoj ljubavi da moju eas shranim ; 40

da pravo mogu ree: vesel sam za dosti, za-e milos mogoh ste pri vaoj radosti,

pri vaoj prijazni, ka u gori zelenoj pjesancom priblazni i srce i duh moj.

gdje iv plam dogara lie po bojem daru, 45 Apollo gdje udara i zvoni u citaru,

u lovornu vencu vrh gore zelene pri ivom studencu od voe studene ;

ter je tuj za dosti od pjesni najlie vjekute sladosti, ka nigdar ne lipe; 50

i rajski razgovor, ki javi ni speci ne moe niedan stvor jezikom izreci.

Pierske gospoje, za toj vas sve molju, na molbe na moje da mi ste na volju;

inte, da ivot moj rad boje ljubavi 55 u gori zelenoj s vami se sastavi.

Za- trudim ja sada, kako no sliepac taj

31 rTcp. nitkor. 38 rhp. pohodi, 56 rhp. sastani. 57 rhp. trudan.

PJESNI RAZLIKE. 5

ki o tapu nabada ter uti velik vaj, ter trudi ter muci, za- ne vie nikadar

da od biela razlui do crna niednu stvar, 60 ter mu je jednaka i javi i u san"

i svitlos i mraka, tmasta no i bil dan. Za toj bih velmi rad, da vas ja sadruim,

utei tolik jad da vee ne tuim. A same inte sud ter ete mo rei, 65

da mi se teak trud navali vrh plei, gdje kako sliep hodim po gori zelenoj

ter trudan provodim emeran ivot moj, vaj gdje se sam skitam bez drube hodei

i milos tuj pitam sve boge molei, 70 jea ka od gospoj od vae te drube

prikrati nepokoj i moje sve tube, da svojom ljuvezni, iem sam iv na svieti,

ja budu sve pjesni zaglavit i spjeti. neka su od mene, ako se moe riet, 75

vjekute spomene, okoli tee sviet. Osnova nie duga, ka jo nie dotkana,

ter alos i tuga rve me svieh strana; a sam se spoznavam, da je kratak ivot moj

ter se vas skonavam utei nepokoj, 80 gdje prieka smrt prei, sviem ljudem nemila,

da naglo razdriei moj ivot od tiela; ter je trud i muka, gdi od velje slabosti

trepti mi sva ruka i ostale sve kosti, ter perce vladati ne mogu od tuge 85

ni pjesni skladati ni kratke ni duge. Spravan sam toga rad, da budem u saj as

sviem bogom poslat sad s uzdahom plaan glas, koje u moliti, da mi njih dobrota

dopusti prodljiti tolikoj ivota, 90 iem ivot moj bude s vami se sastati,

da moje sve trude vaa vlas prikrati, da tubu svu skratim u vaoj dubravi,

i da se zdrav vratim s venacem na glavi, onogaj sit vira ivoga kladenca, 95

ki tamo izvira, gdi je rajska zelenca.

6 MAVRA VETRANIA AVIA.

Za- tko ga bude sit, vazda se moe riet, da je blaen i estit, dokolu tee sviet;

na pokon i duh svoj gdje u vinjieh pribiva, vjeni mir i pokoj s blaenstvom priziva. 100

2.

Pjesanca Apollu. Jur mi se priklada, pokli mi moe bit,

koliko za sada, klikovat i vapit svietloga Apolla s velikom ljubavi,

konjice i kola srjed neba da ustavi, da svoje milosti ne brani jedine, 5

ner vinjom svjetlosti vrh mene da sine; cla svojom svjetlosti izvede mene van

iz tmaste mrklosti na zraku i bil dan, zaman da ne krim s pameti svies moju,

iem svasma ne svrim pjesaneu ja moju, 10 stramputno ter hoim i sjemo i tamo

i pamet zavodim a ne viem ja kamo, dubravom i lugom sam vajmeh hodei

i s trudom i s tugom moju svies gojei. Dubrava za- pusta, kud hoclini vaj meni, 15

esta je i gusta razlikom zeleni, ter je svies i vid moj gustina vazela.

po gori zelenoj kose je svud splela; ter treptim i predam, ter muim i trudim,

za- k nebu kad gledam, ne vidim to udim. 20 Dim vinje svjetlosti, ku nitkor na svieti

bez boje milosti ne moe vidjeti, ter ivot moj suzi ter eljno uzdie,

jak tomuj u tuzi komu vid polipe, ter trudan za dosti sve trepti i preda, 25

te vinje svjetlosti jeda se naglea. A ovo je vajmeh lug bez polja od gore,

irok i tolik dug, jak sinje sve more. Za toj se prolieva ovi moj pla priljut,

za- s desna i s lieva ne vidi pravi put, B0 po kom bi izaal na ravno ivot moj,

PJESNI RAZLIKE. 7

jea bih gdje naal vjeni mir i pokoj, da me bog umnoi darom, da poinem

u tmastoj pustoi prie ner li poginem. Apollo svietli moj, za toj te molim ja, 35

za svietli venac tvoj, na glavi koji f sja, za on ip priljuti, ki t' srce propade

kad ranu outi i s ranom sve jade, za Damfhom tekui kada se morae,

na plamen gorui za- zaman gorae, 40 taj plamen ljuveni, ki t' elju prikrati

u lovor zeleni ter Damfnu obrati; za strielu jo tvoju,. Apollo izbrani,

Pitona u boju kom smrtno izrani: jeda ja ku milos mogu na pri tebi, 45

prosini tuj svitlos, kojom sja na nebi, po svieti svieh strana neka se riet moe,

da svjetlos sunana onogaj pomoe, pustinjom ki zajde za vjene spomene,

Elikon da najde i dvore blaene, 50 i u dvorieh tuj drubu, od muza gdi je goj,

da im da na slubu svreno ivot svoj, na slubi njim stoje da spoje u pjesni

tuice sve svoje i svoje boljezni. Sunanom svjetlosti tiem kad bih obasjan, 55

i s bojom milosti da izajdem na bil dan, vas mislim izrieti trud, ki sam nahoil,

svieh strana po svieti kudi sam pohodu, pri sebi u jadu sve trude gojei,

k tunomu zapadu bez drube hodei, QQ ter ob dan ter ob no trudei u bezred

ne mogoh gojno pro bez drube jednu ped; za- boje odluke mnim da su htjele toj,

svi trudi i muke da sliee ivot moj, da ni u em es moja po kopnu ni u vodi $5

ne da mi pokoja, ner da me trud vodi, jaki no sve toga, ki ni u dne ni u noi

ne moe ni od koga prijati pomoi,

37 ip ] rkp. hip. 40 za ] rkp. grieJcom chas.

8 MAVA VETEANIA CAVCIA.

ni slatki razgovor u svoj trud najvei, jaki no suh javor bez listja stojei, 70

na komu ni ptica ni sida ni poje, ner sama grlica u tube u svoje

evilei za drugom, ter u plac priljuti ponavlja svoj s tugom nepokoj minuti,

nesrei ter takoj stojei na slubi 75 provodi ivot svoj u plau i tubi.

Apollo toga rad, ako je ljubav tva, vrh mene sini sad, da moja tuba sva

sa mnom se razdieli i sasma rastavi, kad vidim dan bieli po tvojoj ljubavi; 80

minuto vesel'je da mi se ponovi, kad stlaeim dresel'je i plaan trud ovi

od pakla tamnoga, ki u pjet u pjesni, gdje truda svakoga ne lipe s boljezni.

K tomuj u jo pjeti alosti i tuge, 85 kojiem ja na svieti ne mogu na druge

prilike od jada ni tube u jadu, koja se priklada tunomu zapadu.

A ta e vidjeti, ke su to boljezni, tko bude protiti jadovne me pjesni, 90

ako se ne skrati prie roka ivot moj ter mi se obrati sva tuba u pokoj

i emer moj jadan, ako kad k svjetlosti izajdem na bil dan iz tmaste mrklosti

ter boga proslavim, ki je bog svieh boga, 95 kad pjesni zaglavim od skladan'ja moga,

Apollo svjetluti, za vinju tuj svitlos za toj mi dopusti tuj ljubav i milos,

po tvojoj ljubavi prosjaj mi tmastu no, od muza k dubravi da mi je tamo do, 100

vaj da me napute, kako u boljezni i tube priljute skladati u pjesni, ,

i k tomuj vesel'je, komu se sva alos i gorko dresel'je obrati u rados.

A. znat toj ne moe, ner tko bi rascviljen, 105 kako ja, moj boe, ki sam bil razieljen

od svake radosti, u tubi stojei,

PJESNI RAZLIKE. 9

u svakoj alosti nesreu dvorei po mnogo vrjemena, neplodna jak trava,

ka svoga sjemena ni ploda ne dava. 110 Pak najde ivot moj po bojoj odluci

vjeni mir i pokoj po trudu i muei. Obaad vas sviet saj po svakoj dravi

napokon vjeni vaj mene se ostavi, viivi prie toga velike alosti 115

i truda svakoga i tube za osti, po svieti hodei stramputno i u putu

s plaem provodei svu tubu minutu. A ne viem, za ki sud inie zle zgode,

do trpim tolik trud. bez drube sam bode 120 svieh. strana po svieti, pla s tubom gojeei,

to nie mo izrieti ni javi ni speci, koji trud i danas kad vajmeh spomenem,

kako prut streptim vas i zblieim i svenem od velje tuice s toliciem porazom, 125

kako eviet ruice prid slanom i mrazom, rnan cviet gdje takoj, vaj momu ivotu,

izgubi miris svoj i svoju ljepotu. Lie kad moj trudan duh u misal toj stavi,

zgar prhne vjetra uli od boje ljubavi, 130 ter misal tuj skrati, ter trudan duh se moj

opeta povrati iz truda na pokoj. Tiem elovjek, ki ljubi sliediti drum pravi,

ufan'ja ne gubi pri bojoj ljubavi; za- milos od boga na pomo tko zove, 185

ne ostavlja nikoga u tubi kad plove. Svaki hip i svak as a toj se poznava,

kakva je boja vlas, tko joj se pridava. Jo da se tko dui u morskoj puini,

ter se taj skrasi a zavjet uini, % 140 na pokon elovjek taj smrti se izbavi

i opeta na suh kraj zdravo se priplavi. Tiem scienim jote ja, ako je mo rieti,

sunace koje sja i bil dan vidjeti, i najti oni zbor, ki eli ma dua, 145

gdi je rajski razgovor od blaenieh mua.

MAVRA VETEANIA CAVIA.

Ako mi dopusti tuj milos i ljubav Apollo svjetluti, da budu iv i zdrav,

plane u sve pjesni i tugu i alos s velikom Ijuvezni svrnuti u rados, 150

ter u mir i pokoj s vesel'jem prijati, ako smrt ivot moj prie roka ne skrati.

Pjesanea mjesecu. Mjesece moj jasni, ako se moe re,

da ljubav s prijazni pri tebi mogu ste, da meni harnu stvar uini rad boga,

ljuveno pozri zgar vrh mene neboga; za- venem i blidim trudei, neka zna, 5

gdje tebe ne vidim da s neba od zgar sja, u sinjem oblaku ako se taji sad,

da u tmastom pomraku ja trpim tolik jad, velmi se morei od jada i truda

pustinjom hodei, a ne viem sam kuda, 10 zanosim me kosti i trudan ivot moj,

po tmastoj mrklosti slieei nepokoj. Tiem ako s' u krovu, eljno te za svu mo

vapijem i zovu, da mi si na pomo. Ti ljubav umnoi ter moju trnu prosjaj 15

i u ovoj pustoi krmi me i vladaj. Sini sad iz krova za ljubav i milos,

da tmasta no ova svrne se u svitlos, ter tuba sva moja sa mnom se rastavi,

kad zraka taj tvoja od zgar se objavi. 20 Toj li se mjenuje ter eka s krieposti

rok, da se odedje sunanom svjetlosti: sunce bih molio ja s velikom ljubavi,

da te prie obasja ner li je rok pravi. Za- tuba estoka znaj da me skonaje, 25

jasnoga istoka od tebe ekaje, dobro da je oblano, mjesece Ijuveni,

odiegiesc.

PJESNI RAZLIKE.

i tmasto i mrano sve nebo sad meni, mjesece moj jasan, u vrieme u svako

tmasta no i bil dan ter mi je jednako. 30 jednako u tmasti, jednako u mraku,

a ne imam oblasti posudit stvar taku, za koja vaj djela ta trudim i muim,

ter crna od biela ne viem da razluim, dokli me tva zraka od zgara ne prosja, 35

iz tmasta pomraka da izajem vanka ja k onojzi dubravi, gdje u rajskoj zeleni

vinji se bog slavi u vieke po sve ni u drubi blaenoj, ku vajmeh sad eli

srdace i dull moj, da se tuj veseli. 40 S tom drubom za- blaen ja biti se vazda zval

po vas viek i amen, kad bih se njom sastal; za- bi se tuj stoje svi trudi ne mali

i tube sve moje sa mnome rastali, ter bih tuj u goju, ne u plau i tubi, 45

provodu es moju pri blaenoj drubi; blaena i mila za- bi mi druba taj

na pamet nanila, to je pakao, to li raj, to je pla, to li vaj, to trpi u tubi

lovjeji narav taj, ki je svietu na slubi; 50 to je trud i alos, ki lovjek provodi

u mlaos i u staros po kopnu i vodi, kad saj sviet sadrui razlicieh pun zloba.

po sve dni ter tui i trudi do groba; po smrti na pokon po vas viek tuguje, 55

za- mu sviet za poklon vjeni pla daruje, za- hoe vinji su, da trpe te due

vjeni plac, vjeni trud, taman sviet ke slue. Molim te tiem za toj, ne taj se u krovu,

mjesece jasni moj, pokli te ja zovu, 60 u ovoj pustoi da sine zgar sada,

da mi se odloi tuice i jada. Za kripos mjesece, ku tvoja vlas ima,

da more osece i more da plima,

iz tmasta] rhp. i tmasta. 53 rJc-p. razrui. 58 ke slue] rkjp. ki

12 MAVA VETRANIA AVICA.

i tvoja promjena aliti utap tvoj 65 mjenuje vrjemena kako se vidi toj,

i liesjem jo vlada i mno-krat za dosti smeteno vrieme da s velikom plahosti,

od zviezda s krieposti kad bude vrieme do, da svojom svjetlosti tebi su na pomo: 70

rad boje ljubavi nein' mi harnu stvar, u tmastoj dubravi vrh mene sini zgar,

da mogu po tebi znat, je li daniea . istekla na nebi, sviem zviezdam kraljica, ku elim nazrieti ja, velmi boljeljiv, 75

oima vidjeti, dokli sam vajmeh iv, da joj se pomolju, to mogu za svu mo,

u ovuj nevolju da mi je na pomo, oh jeda zvieza taj s gorutom ljubavi

sa mnome tmasti vaj i moj trud rastavi; 80 ako kad vedrina meni se prikae,

taj zviezda jedina da mi bljude strae. Giern sine sunace i svane dan bieli,

ter moje srdace s trudom se razdieli, da mogu rieti ja : moj ne bi trud zaman, 85

sunce me obasja, svanu mi bieli dan, bivi mi za druga daniea svjetluta,

ka me da van luga, gdi je trna vjekuta. Tada bih mogal riet, kad bi se steklo toj :

potlaih taman sviet, prizivam vjeni goj, 90 u miru i u goju bez tuge i vaja

pjesance gdje poju od pakla i raja ; ne utim u tubi ja vee plani jad,

pokli sam na slubi blaeniem muzam sad. Truda me izbavi zviezda, ku sliedih ja, 95

i s mjestom sastavi, gdje drugo sunce sja.

4

Pjesanea Orfeu. Orfeo dragi moj, Orfeo gizdavi,

ako si po pustoj gdje zaal dubravi, ali pak po lugu, skladaje u pjesni

PJESNI RAZLIKE 1 3

ku alos i tugu s velikom.boljezni, ter gdi trud razbira i jade priljute 5

suzami opira pojui sve pute, planinom hodei u tubi ter takoj

u liru zvonei skonava ivot svoj; ter zvieri ter ptice, gdje plano ta zvoni,

s ljuvene tuiee sliede te kud hodi; 10 kamen te jo sliedi i dubak zeleni,

gdje te tvoj pla vriedi i nemir pakljeni; trava se poira jo vajmeh zemlje van,

gdje tvoj plac razbira i gorku boljezan, u suzah plovui s gorutom ljubavi, 15

druicu zovui, jeda t' se gdje objavi, s kojom te razlui pakljeni nepokoj,

da trudi i mui do groba ivot tvoj, jaki sve lovjek taj ki evieli i tui

s kojiem se plani vaj i tuba sadrui, 20 dragu stvar elei ter pone jadati,

vee se ne mnei nigdare njom stati, u plano dresel'je ter trudan od vaja

minuto vesel'je suzami pobraja, kako ti rascvieljen, komu es prisudi, 25

s ljubavi razdieljen da ivot tvoj trudi, obaad vas sviet saj s jadovnom tuieom, .

sliedei plani vaj razdruen s druicom ; u toli plaan glas skladaje sve jade

ter tvoj pla u propas pakljenu propade, B0 pakljenu usilos ter doli privrati

na ljubav i milos, da tvoj trud prikrati; ter ti se pod zakon od suda pakljena

povrati na pokon tva druga ljuvena, na pokon ka osta u pakli da tui, 35

jadavna za dosta, za- zakon ne obslui, ter tebi povriedi sve trude minute,

da ivot tvoj sliedi jadove priljute : Orfeo, za taj trud, kojiem te prisudi

od pakla plani sud, da ivot tvoj trudi, 40

17 rhp. s kojome. 28 rJcp. sadruen. 32 rJcp. privrati.

14 MAVRA VETRANIA CAVIA.

kako ja mnogo dan pustinjom plaui jaki no crni vran pustinjom graeui:

za ljubav svieh boga i za plac, ki sklada, putnika neboga tjei me, kako zna,

ti tvoj pla ustavi i suze ke roni, 45 a liru pripravi, da meni pozvoni,

da trudnu es moju i plane me pjesni zavrim i spoju s razlikom boljezni,

svaki stvor da uje, koli je trud jadan, tko stranom putuje s pravoga puta van. 50

5 Pjesanca Arionu.

Arion, ako sad pripieva u pjesni tvoj vajmeh plani jad i tvoje boljezni,

vrh ribe stojei, jeda te riba taj puinu broeei priplavi na suh kraj,

ter se tuj grozni pla suzice ronei 5 prikrati skoro ta s citarom zvonei;

ako te priplavi tuj riba na kraj suh: rad boje ljubavi pokriep' mi trudan duh,

koljenca i itee sprav', da slatko pozvoni, jeda mi tuice daj malo okloni, 10

ti slatko zvonei, a ja u s boljezni suzice ronei skladati me pjesni.

Tiem hrli i teci, ljubavi rad moje, serenam ter reci, u moru ke stoje :

oni vas sad moli, ki od velje tuice 15 od suza iv proli kladenac niz lice,

neka te serene na kopnu poznaju jadove, ki mene pustinjom tjeraju.

Oin' jo nereie njimi prit u drubi, da uju i vide moj ivot u tubi, 20

gdje grozne suzice cvielei prolievam i moje tuice gdje u pjesni pripievam

s j ado vi i s tugom, jaki no ptica taj, cvielei za drugom, ka sliedi plani vaj.

Te morske gospoje, ako mi moe bit, 25

PJESNI RAZLIKE. 15

na tube na moje da budu na kraj prit. Arion Ijuveni, ako bit moe toj,

umol' se ti meni, pokriepi ivot moj, ki velmi tuguje u trudu stojei,

iem tebe zauje u itce zvonei. 30 Od mora taj druba tere e init sud,

to je pla i tuba, to li je pakljen trud, kad s tobom pobroju pojui u pjesni

tuicu svu moju i plane boljezni, najlie gdje osta trudan duri u meni, 35

kad pridoh dva mosta, Arion ljuveni; prvi mos ognjeni, gdje mi da krvav trud,

i drugi vodeni, a ne viem za ki sud. K tomuj u jo spjeti tuiee ne male,

trudei po svieti, ke me su tjerale, 40 i razlk nepokoj, ki nie mo izrieti,

ki ne viem ivot moj daje mogao podnieti, dubrave i luge stramputno sliedei,

od vaja i tuge u suze cvielei, koji trud nitkore ni plani nepokoj 45

izrei ne more razmi sam ivot moj: ako kad izajdem iz tmaste mrklo sti

ter pravi drum najdem po bojoj milosti, spravivi svies moju i srce i duu,

pjesance da spoju ter muzam posluu. 50

6 Pjesanea Eolu kralju od vjetar.

0 kralju Eole, u pustoj dubravi suze se me mole tvoj ojzi ljubavi,

i uzdah moj j ado vit, ki gore od jada vaj kamen stanovit i mramor propada,

podobno ako je u hrid'ju gdi stoji, 5 na molbe na moje da uho prikloni,

da meni tolik dar za ljubav dopusti, da silu od vjetar van spile ne pusti.

50 da ] rJ&p. kad. 8 rJc%>. van sile.

16 MAVRA VETRANIA AVlA.

U rifeoskoj gori tiem vrata od spile iz nutra zatvori i od vjetar svieh sile, 10

da oholi narav svoj i udi zlo sr de jad, tubu i pla moj meni ne pogrde.

Za- svojom plahosti ako bi dirnuli, na vee alosti moj bi duh prignuli;

ar da se budu ta na volju putati, 15 zaman e vas moj pla pojui ostati,

sve e bit za ludu, to skladam i poju, u muci i trudu lomei svies moju;

za to e manen bies svieh strana okolo skriti zelen lies od vihar oholo 20

i s desna i s lieva s tolikom plahosti, da niedna stvar iva ne uje alosti,

ni truda ni muke, ni ostale boljezni, to su me odluke da skladam u pjesni.

Taj nee ut pastiru gori u crnoj 25 ni vila ni satir, to je pla i trud moj,

ni zvieri ni ptice, ako su gdje koje, nee ut tuice ni trude sve moje,

ni ostalu nevolju od vjetar rad sile, ako se na volju raspre van spile. 30

Eole, a ti zna oholu tuj silu, ki goji i vlada od vjetar tuj pilu :

otri su i ljuti, protivni i jadni, trudno je jo uti koli su neskladni;

trudno je taj nesklad i nemir izrieti, 35 ki dava tolik jad sviem Ijudem na svieti,

i zvierem i pticam i svakoj ivini, na pokon i ribam u morskoj puini;

pjenei valove ter more sve mute, gdje mnoge jadove sve ptice oute, 40

ter ribar ni mrnar, Eole dragi moj, ne moe rad vjetar prijat mir ni pokoj,

ni teak u brazdi ki tei i trudi, kada su u svai ti vjetri zlosri.

Eazlike jo muke ter trude zadaju, 45

45 rJcp. i suarche.

PJESNI EAZL1KE. 17

na pokon oblake vie nas smetaju, plahi a da pada i bil snig i slana

i krupe od grada po svietu svieh strana, da triete gromovi, da nran'je lampaju,

i ognjeni trieskovi da od zgara padaju. 50 Jo zima poznava, s kom pride ne mao trud,

koga su narava i to je svoja ud, gdi s togaj poraza, Eole ljuveni,

mosuri od mraza svud vise zeleni, da nitkor na svieti ni od polja ni od gore 55

najmanje vidjeti zelenee ne more ; za- zima kraljica, kad svoj stieg otvori,

svu zelen na nica u polju i u gori gori dnom obrati, iem slavno proljetje

razliku povrati zelencu i evietje. 60 Zima je vajmeh taj priljuta narava,

kojoj se vas sviet saj s vremenom pridava, i bosa i gola, u veneu od drae,

i velmi ohola, i na nju svak plae. Poznava i jesen, kolik je nepokoj, 65

kad zemlji sva zelen prihini listak svoj, po dubju i travi ter listak vas bliedi,

kad sjever krvavi sve dmei povriedi. Zna ljeto i proljetje, kad vihar plah plai,

svu zelen i evietje plahostju ter sprai. 70 Poznavam i ja toj, koli je trudna stvar

i ki je nepokoj zlosr'jem od vjetar, ki svojom plahosti takoj me rascviele,

da mi se sve kosti u zglobieh razdiele ; i u goju i u miru moje ruke to sade, 75

toj mi sve podiru s korienkom i vade, ter nie mo, vaj meni, bez boja i rati

najmanje zeleni sadit ni vladati. Za-c mi tuj boljezan prisudi ces moja,

da speci tihi san ni javi pokoja 80 imati ne mogu, ner trude ne male

vaj meni nebogu nada sve ostale, koje m' es prisudi, da tuan ivot moj

i muci i trudi, sliedei nepokoj. Stari pisci hrvatski IV. %

18 BfAVRA VETRAN1A AVIA.

Tiem da se ne boju, pakljeni to je plamen, 85 proklel bih ces moju, tukui u kamen,

koja me namjeri da tamo tuguju, gdje ptiee ni zvieri pokoja ne uju,

ni ostali niedan stvor, Eole plah boe, ljuveni razgovor prijati ne moe; 90

od tunioh jaova gdje vihri najtie dimaju iz krova, da placa ne lipe.

Iz krova gdi takoj i s himbom puliaju, velik mi nepokoj i tubu davaju;

u tuzi i vaju dimaje ter takoj 95 pjesni mi smetaju i srce i duh moj.

K tomuj su alosti i tuge pakljene, jadovne za dosti ke cviele sad mene,

gdi najdoh prituan, ni speci ni u san, bez glave trup ruan, grobnu nakazan, 100

ne imavi ni kude; ter ne viem tko je taj, da moe te trude izrei na sviet saj.

Za- nie mo izrei grdobni taj poraz, ni javi ni speci bez konca po viek vas ;

ar nitkor nikadar, odkli je stvoren sviet, 105 nie mogal grubu stvar upengat ni vidjet,

koju stvar od jada ja neu zbrajati pojui, za sada ner ju u parjati,

da tube k alosti prikladat ne budu, ke sam sit za dosti u muci i trudu, 110

iem budu k mjestu doe, ako ja budu zdrav, slobodno gdje u mo pravedan razlog dat,

pravedan dat razlog, koji e vidjeti na nebi vinji bog i ljudi na svieti.

Tiem sada molim ja uzmnonu tvoju vlas, 115 za sunce koje sja od zgara vrhu nas,

ustegni vjetre te, Eole ljuveni, da raspa i tete ne cine zeleni

i ostaloj naravi usilos plaha taj, ku sam bog objavi i sazda na sviet saj. 120

PJESNI RAZLIKE. 19

7 Pjesanca Neptunu.

Neptune, za ljubav in' da se od kraja ^ odriei moja plav bez tuge i vaja, -

ka je jur krcata od vie razloga, ne srebra ni zlata, ner truda svakoga,

koji trud nitkore, ki skrcah ja nebog, 5 proeienit ne more, ner samo vinji bog,

koji me prisudi i koji htje takoj do groba da trudi emeran ivot moj.

Vaj tiem se ja boju, ljuveni Neptune, da mene i plav moju ne sretu fortune; 10

zlosrdje za- goji vas spravno stojei, da mene potopi, s plavcom se brodeei.

Ako nie pravo toj, rad boje ljubavi, Neptune dragi moj, zlosrd'je ustavi;

za- treptim i predam u strahu ja stoje, 15 oima gdje gledam zlosrd'je toj tvoje.

Viem da t' je vlas dana za toli slavan dar, od mora od slana da s' tolik gospodar,

u kruni od braka, ter ti se na volju pridava stvar svaka u svoju nevolju. 20

Dim svaka stvar iva, Neptune dragi moj, ka brodi i pliva po vodi po slanoj,

ter svaki ivi duh gdje plovi u plavi, kom prhne vjetra uh, svu misal postavi,

strrmi kad e ti s ostima iz dubine 25 na skorup ispliti od morske puine:

ali e tih isplit, ali e s plahosti trudjahne rascvilit mrnare za dosti,

zlosr'jem toli plah, da u moru ne lipe pla tuba i uzdah mrnarom najlie; 80

za to svak poznava rdjave tve osti, koga su narava koje li krieposti.

Za- nita ne scieni niedan duh ivui, kad more zapjeni puinom plovui,

gdi rika umei ter zada jadove, 35

20 MAVRA VETRANIA AVlA.

ostima zgonei prid sobom valove. Tuan je jote vaj, gi rika i reve,

pjenami morski kraj ter priska i pere, i priska i pere; na pokon biesan pak

zlosrdo podere do struka s vaogom brak, 40 mlatei ostima, kako sve vlasnik taj,

ki taku vlas ima ogolit morski kraj, od riba vlas svaka, morski kraj ke goji,

bez vaoge i braka u trudu da stoji, da uti tuicu, kad se ta naklati 45

ter joj svu hranicu ostima pomlati ; na pokon kad smete sve morske pucine,

vrli sebe primee od jada dubine. Jo tube priljute i trude pakljene

na pokon oute da mora serene, 50 kada se rasrdi, biesnei ter takoj

tiinu pogrdi, sliedei narav svoj; serene ter tvoje, zlosrdan gdje si tac,

u krovu sve stoje, skladaje grozni pla, gdje s veljom boljezni u muci i trudu 55

ljuvene sve pjesni od jada zabudu, doiem se povrati k tihojzi milosti

zlosrd'je ter skrati od biesne plahosti. Kad li si u goju, velmi si na svieti

serenam, ke poju, ugodan vidjeti, 60 i vrsti ostaloj ocl ribnje naravi,

u vodi u slanoj ka s tobom boravi; i u plavi mrnarom od vode od slane,

i trudniem ribarom, ki se ribom hrane. Nada sve lie meni, ki s veljom boljezni, 65

Neptune ljuveni, pojui u pjesni nakrcah plav moju, a nie mi dano znat,

u miru i u goju gdje ju u iskrcat. Za to su svud trudi, Neptune dragi moj,

svieh strana zlieh ljudi, kojiem se ne zna broj, 70 trudei ter takoj po kopnu i vodi

s boljezni nepokoj svudi se nahodi. Svud je plien i gua, svieh strana po svieti,

da se stvar bez suza ne moe izrieti,

PJESNI KAZLIKE. 21

ka se stvar tajati u krovu ne moe, 75 ni u pjesni zbrajati bez placa, moj boe.

Neptune a za toj to dalje zahodi pustinjom ivot moj, vei trnci nahodi

i vee boljezni; za- su sad vrjemena da od prave ljuvezni nie vidjet sjemena, 80

sjemena ni voa, velika ni mala, za-c je sad sva zloa po svieti nastala;

ter kopno ni more, puina ni suh kraj, projti se ne more, gi nije plani vaj.

Vaj nigdjer nie mirno, za- je svud pogiblo 85 uf an'je priverno ter ivjet nie milo;

taj alos i tuga prijazan ter skrati, ni u brata ni u druga da nie mo ufati,

ni u pleme ni u svoj rod. za to je kotrava razvrgla svudi rod, kako sve zla trava, 90

ter vajmeh svaki dan, svaki as i vrieme, izlazi zemlje van otrovno toj sjeme,

zlosrd'je ko plodi i djavli njeguju, svi od svieta narodi da po njem tuguju.

Neptune ljuveni, za toj te molim sad, 95 odkli se pri meni njeguje tolik jad,

u ovoj pustoi, pritunoj za dosti, gdje me es umnoi razlikom alosti,

ako kad izajdem iz ove mrklosti ter pravi drum najdem od vjene svjetlosti, 100

da u miru i u goju orieim od kraja krcatu plav moju bez tuge i vaj a.

S plaem u moliti ja trudan tvu milos, da bude slomiti tuj tvoju usilos,

neka zdrav pribrodim puine te tvoje, 105 doiem se slobodim tuice sve moje,

ter tamo plav moju iskrcani Neptune u miru i u goju, gdje nie ut fortune,

i seku dno mora vaj gdje nie vidjeti, da od plavi ankora bude se zadjeti; 110

gdi je porat prislavan bez sprae najlie ist, sikur i ravan, gdje nitkor ne uzdie ;

vaj gdje~se ne uti ni uzdah ni suze,

MAVEA VETBANICA CAVCICA.

gdje pliena nie uti, lupea ni gue, gdje svaka stvar iva, Eole dragi moj, 115

u goju priziva vjeni mir i pokoj; gdi je pravda i razlog, kako bi sam hotio,

i gdi je vinji bog s pristoljem sasma sio, blaenstvo ter tako od goja i mira

u vrieme u svako iv lovjek razbira; {20 gdje tuba i alos lovjejoj naravi

svrne se u rados pri bojoj ljubavi. Tadaj bih mogal riet: nasal sam mjesto toj,

pjesance gdje e pjet u goju ivot moj.

8 Pjesanca lovorici.

Krasna lovoriko, zelence ljuvena, ma asti i diko i sjence blaena,

jur projde, vaj meni, s vremenom mnogo Ijet, da tvoje zeleni ne mogu ja vidjet,

ni miris uti tvoj, ki rajski mirie, 5 da srce i duh moj od slasti uzdie,

prie togaj obiaj kako je vaj bila, da meni miris taj zanosi van tiel*

srace i duh moj, pravedno mogu riet, u gori zelenoj deri tja na on sviet. 10

Tiem venem i bliedim i trgam, svies moju, gdje vajmeh ne vidim zelencu tuj tvoju,

u pustoj dubravi gdje trudi ivot moj, gdi mi es objavi razliki nepokoj,

pustinjom trudei a slabom krieposti, 15 bieli dan udei i vinje svjetlosti,

jeda bih, lovore, kako je ma misal, po trudu van gore naravno izljezaL

A vajmeh ne uju niedan duh ivui, gdje velmi tuguju, gorom se tukui, %

da mi je za strae u pustoj dubravi i da mi pokae od polja drum pravi;

u ravnom da polju, ako se kad stanmi, sve pjesni na volju sve moje zaglavim,

PJESNI RAZLIKE. 28

koje e uti sviet po svakoj dravi, 25 ako ih budu spjet, koje su naravi.

Mnim da e sviet uti i ostali svaki stvor, to je pla priljuti i tuni razgovor,

koji pla na svieti za sad se ne more na puno izrieti, moj dragi/lovore, 30

zelenca iem tvoja bude me okrunit, ter pjesan sva moja bude se ispunit.

Tiem ako gdje stoji pri ivom studencu u krovu ter goji tuj tvoju zelencu

u vrieme u svako gdje taj vir izvira, 35 ter drago i slatko vesel'je razbira

svaka zvier i ptica, svaki dub ivui, gdje bistra vodica uberi tekui,

da svaki ivi duh uzdie u sebi, tihoga vjetra uh gdje prsi po tebi; 40

ter listak tvoj slatki taj miris sazava, ki niedna clat taki ne moe dubrava:

in' ake tuj stoje u ovoj dubravi da slavic zapoje, da tebe objavi,

neka ja pritekli k toj tvojoj zeleni, 45 pojui da reku: moj dube ljuveni,

naal sam mir i goj od moje ufance, da spoje ivot moj do svrhe pjesance;

naal sam moj lovor, ki e bit do groba moj slatki razgovor, kako se podoba 50

jednomu, ki poje pjesance i sklada, pri muzi toj stoje, lovorom ka vlada

u gori pierskoj, u slavnoj dubravi, gdje trudan ivot moj tube se izbavi

i gdi se meni ta trudjahnu za dosti 55 obrati grozni pla u vjene radosti.

Da najdem trudan toj i da mi bit more u gori zelenoj, moj slatki lovore,.

pustil bih u saj as suzice ronei k nebesom plaan glas, bogu se molei. 60

Ako mi bit moe, rekal bih, vaj meni, upuhni duh, boe, u lovor zeleni,

pokli je taj lovor sa mnome u drubi,

24 MAVBA VETRAN1A AVCIA.

da mije razgovor u plau i tubi, da vidi i uje, gdi s veljom boljezni 65

moj ivot tuguje, pojui u pjesni; gdje od tuge i vaja priplani nepokoj

suzami pobraja emeran ivot moj. Mimo stvor ostali, ostali mimo stvor,

da moj trud poali Ijuveni taj lovor, 70 ter e sam init sud taj lovor Ijuveni,.

kolik se goji trud i tuba pri meni, koji trud lovjek iv ne moe na svieti,

koji je boljeljiv, jezikom izrieti, razini sam ivot moj, ki se je nasuzil, 75

koji je vajmeh toj trudei iskusil. I suzim ja sada i jo u suziti,

gorije od jada i eljno tuiti; za- mi ta prisudi nesrena es moja,

da ivot moj trudi bez mira i goja; 80 i onudje to hodim svaki as mir i goj,

to vei nahoim s razmirjem nepokoj; ter s trudom alosti kad bih htil sve izriet,

ne bi mi za osti sto godi' ni sto ljet, od boga iem milos opet me povrati 85

iz mraka na svitlos ter moj trud prikrati, ako se kad zgodi, da svojom milosti

bog mene slobodi od svake alosti, od truda najlie cvielei gdje takoj

jadovno uzdie i srce i duh moj, 90 i javi i speci svaki hip i svak as

vir vode elei, u kom je rajska slas, dim oni vir vode, gdi dragi lovore

goje se i plode vrh pierske vode sve od svieta vriednosti u slavnoj dubravi 95

i gdi je za oti blaene ljubavi.

Pjesanca kufu. 0 kufe pribieli, Ijuveni drue moj,

eljno ti procvieli a ne vim to bi toj.

PJESNI EAZLIKE. 25

da poje u pjesni kraj vode studene s tolikom ljuvezni, travica da vene;

na pokon i cvietje sve bliei od jada, 5 gdje slatko tve pietje na on sviet propada.

Eieka se jo muti i velmi tuguje, tuj pjesan gdje uti i tvoj glas gdje uje;

kamen se podira jo vajmeli zemlje van, gdje tvoj glas razbira i tvoju tuj pjesan. 10

Jo stoje sebe van i zvieri i ptice, kako stup mramoran od velje tuice,

ljuveni kufe moj, pojui gdje jada k tui ci ter takoj boljezan priklada;

i mene primaga tvoj vajmeli plani glas, 15 ptiice pridraga, da stinem kako mraz

i venem i blieim, velmi se bolei, gdje tebe tuj vidim kraj rieke stojei;

kraj rieke tuj stoje ter se vas snebivam gdje eljne te tvoje pjesance razbiram, 20

a ne viem, za to ta s tolikom ljuvezni nklaa grozni pla pojui u pjesni.

Vaj nu je ma misal, ptiice pribiela, da ti je rok prial dielit se od tiela,

da te stril od smrti svih truda i tube 25 na pokon isprti i svjetovne slube;

za-c platu mi drugu od svieta ne imamo, ner alos i tugu, ku svak as primamo

i truda za dosti, trudei ter tako sliede nas alosti u vrieme u svako. 30

Ako je toj takoj, boga u moliti, daj malo ivot moj da bude prodljiti,

da s tobom jednaga ivot se moj zdrui, ptiice pridraga, ki eljno sad tui;

i tui i cvieli i trepti i preda, 35 moj kufe pribieli, gdje prieku smrt gleda,

biesnei ka grede i plaho ka plai, to ivot moj prede, da mi toj poprai.

Tiem boja dobrota ako bi hotjela, daj malo ivota da bi nam prodljila, ^

planu e uti stvar i vele tuan glas,

2 6 MAVRA VETRAN1A AVIA.

ki prije nikaar niesi uo do danas, ako se povrati na svjetlos ivot moj

ter mi se trud skrati i tuni nepokoj. Tiem boe prislavan, o vjena milosti,

pokli je stril spravan od smrtne krieposti, da kuta i mene u zemlju obrati

i pjesni medene da nam sve prikrati: ti tvojom ljubavi plana me utjei

ter plalios ustavi od smrti ka priei, da se kuf pribieli sa mnome sadrui, "

sa mnome da cvieli, sa mnome da tui; da sa mnom pobraja poj ui u pjesni

trud, ki je pun vaja i tune boljezni. Moj boe, a po tom, kad se trud zaglavi,

ako me e ivotom rastavit, rastavi. Sve trude i muke za- kad mi smrt skrati,

moj u duh u ruke u tvoje pridati, neka tuj boravi, neka se nastani

u vinjoj dravi, gdje stoje izbrani, tuj gdje ti kraljuje i vlada stvor svaki,

ako mi daruje za ljubav dar taki.

10 Pjesanca grlici.

Prituna grlice, to toli eljno tac vrh suhe granice uklada grozni pla

s tolikom boljezni, ku nitkor na svieti ni javi ni u sni nie mogal izrieti ?

Ljuvena ptiice gdje trpi tolik trud 5 i gorke tuice, a ne viem za ki sud,

prijazan taj tvoja ni javi ni speci ne prija pokoja suzice ronei ;

svaki hip i svak as ter grozno cvielei ponavlja plaan glas s duhom se ielei; 10

radosti minute ter si sve zabila Ova pjesma govori o smrti njegove srodnice (sr. stih 5455), zato je

valja poreiti s pjesmom knjige 1. na str. 185 pod brojemll. 2; po svoj prilici da se ovdje Tcao ondje ima razumjeti njegova sestra.

45

50

55

60

PJESNI RAZLIKE. 27

a tube priljute s jadom si zdruila, ter trudi sva gora, gdje sama tuj stoji,

vrh suha javora suzice gdi roni; i suhi taj javor velmi se snebiva, 15

taj plani razgovor gdi vajmeh priziva; i srce i duh moj s tielom se rastavlja,

gdje eljni uzdah tvoj s placom se odpravlja po gori zelenoj, po gustoj dubravi,

evieljen'je i plac moj da vajmeh objavi, 20 sve zvieri i ptice, satiri i vile,

na tvoje tuice da bi se skupile, i pastirska druba da sve toj posudi,

ki je vaj i tuba, da ivot moj trudi, zemlje van iv kami gdje vajmeh podira, 25

vruiemi suzami gdje se ta opira. Jo vajmeh gdje uti zelena travica

tvoj emer priljuti, list svre na nica. Za toj mi reci sad, pritiha ptiice,

to je taj gorski jad i velje tuice, 30 koje si spravila, da t' srce mramorno

s korienkom iz tiela podiru jadovno ? Vaj, ako za drugom toli si trudna ta

ter s jadom i tugom uklada gorki pla, zdruivi javor suh bez sjence zelene 35

da skona trudan duh od elje ljuvene: viem da je razlog toj, evieljen'je da goji

i u tubi ivot tvoj da s plaem provodi, i edna gdje uti tuice ljuvene,

bistri vir da muti od vode studene; 40 ter bistru vodicu ejahna ne piti,

svreno tuicu da bude utiti. Prije ho poginut na mramor studeni,

ner trudna poinut na dubak zeleni; i prie ho u tubi tvoj ivot skonati, ^

ner li se u drubi s druziemi sastati. Za- tvojoj naravi od zgar je dano toj,

za vernom ljubavi taj sliedit nepokoj. Za toj se ne udim, pritiha grlice,

za-c i ja ta- trudim, utei tuice 50

MAVRA VETRANIA AVIA.

od smrti nemile, ka plahom naravi tuan luk i strile zlo sr do pripravi,

ter mene rascvili, zlosrdo gdje takoj tuj mlados ustrieli, ku pleme i rod moj

u asti porodi i krasno odgoji; 55 a smrt se prigodi da ju zemlja posvoji,

zemlja ju posvoji ter taj cviet rumeni u prahu sad stoji pod kamen studeni;

ter ni to, moj boe, pod nebom na sviet saj ustavit ne moe studeni kami taj, QQ

vaj da se ne boli, da eljno ne cvieli, i sa mnom na poli da tube ne dieli;

najlie taj mlados gi s veljom boljezni svrnu mi u alos ljuvene sve pjesni,

suzami es moju sliedei ter jadam 65 da s plaem sve poju pjesance, ke skladam.

Tiem tuna grlice, ako t' je milo ut me gorke tuice ali pak toli ljut

i tuni razgovor i moj trud krvavi: ostavi suh javor u tojzi dubravi, 70

sama se utjei za ljubav svieh boga, letei ter priei do mene neboga,

ako se podoba da vidi grlice, koje u vrh groba ja prolit suzice,

suzice proliti, koje e za zlamen 75 od tube probiti i od jada iv kamen.

Pla ki u ja Masti, jo pravo mogu riet, vaj da e propasti pod zemlju na on sviet,

neka se poznava pod zemljom vajmeh sad, koga je narava moj emer i moj jad. 80

Lie vajmeh poznaju, priplana grlice, da zaman dni traju skladaje tuice.

Zaman je nepokoj u tubi sliediti, zaman je i uzdah moj i eljno evieliti.

Zaman je sva alos suzami zbrajati, 85 pokli se ma rados na nica privrati,

elei dragu stvar, skladaje pla ljuti, koja se nikadar ne moe vrnuti

iz trudna groba van, nit moe jo vidjet

PJESNI EAZLIKE.

sunace ni bil elan, dokoli tee sviet. 90 Grlice priplana tiem vajmeh ako je

ranica taj mana probila na dvoje i tebi i meni srdace kameno,

da taj trud pakljeni trpimo taknieno: sliedimo oba tac, ptiice pridraga, 95

do groba grozni pla oba dva jednaga; za- nam se podoba da za jedno cvilimo,

cla tubu do groba na poli ielimo zdrueni s tugami, neka nas poali

zemlja lies i kami i vas stvor ostali. 100 Za to su alosti dostojne zbrajati.

cviet krasne mladosti pokli je stradjati, cviet koji smrt prieka u zemlju obrati,

da vee do vieka nigdar se ne vrati; cviet ter je oprudjen, u gizdah ki etiee, 105

za diku okrunjen biserom ki bjee, i zlatom i svilom, kiem se rod proslavi,

planina jak vilom u gustoj dubravi, kad vila u vencu s medenom ljubezni

pri ivom studencu zaina u pjesni, 110 najlie pod borom u slavnoj dubravi,

daniea kad zorom nebom se opravi, za sobom vodei sunace i bil dan,

a zorom gonei pod zemlju nonji san. Sad ne viem, moj boe, je li koj na svieti, 115

tolike da moe boljezni izrieti, ke uti ivot moj jadovno cvielei,

vjekuti nepokoj i tubu sliedei, stradjaje oni cviet, za ki bili ja podal

sam sebe i vas sviet (ako bih dat mogal). 120 Sacl drugo ne lipe, ner mi se podoba,

da moj duh uzdie cvielei do groba, jaki sve elovjek taj, ki cvieli i tui,

ki vajmeh plani vaj i tubu sadrui, cvielei ter suzi i u san i javi, 125

.. kad smrtni iskusi stril gorke naravi s kiem ga ti porazi ter ljutu da ranu,

127 u rkjp. s ehiemu ti.

29

8 0 MAVA VETRANIA CAVICA-

kad mili i drai sobom se rastanu, ter stradja drag draga evilei najlie,

eiem kriepos i snaga sva svoja polipe. ISO Koliko za sada, te plane boljezni

ne mogu od jada pobrajat u pjesni; za- se ma sva skrati i snaga i kriepos,

po tom smrt obrati u zemlju tuj liepos, taj liepos ka je bila i dika Iju vena 135

jak jedna od vila o luga zelena, ne samo ljepotom uresna ta bjee,

ner svakom dobrotom, ka u njoj captjee. Za to je pravedno, da za svu usilos

svak ali za jedno sa mnome tuj lipos 140 i taj cviet gizdavi, lri bjee na svieti

lovjeejoj naravi ugodan vidjeti. Na svoj grob tiem teci i od ljudi i od ena

svaka vrst ter reci: dua ti blaena, spasen'je bog ti daj po vas viek i amen, 145

na pokon i grob taj vazda se zvao blaen; i od rue rumene vrh. njega proctio cviet

za vjene spomene, dokoli tee sviet, gdje lee te kosti i u goju borave

od tvoje mladosti toliko gizdave, 150 neka svak moe riet tko tuda prohodi:

nigdar se ljepi cviet u zemlji ne plodi, ner li je evietak taj, ki svojom ljubavi

van groba na sviet saj vinji bog objavi. Gizdav je za dosti i vidjet toli mio : .155

blaene te kosti, vrh kieh je procaptio; blaena duica, vrh kieh je proctiela

vrh groba ruica rumena i biela krasnoga uresa, eaftei ter takoj

probija nebesa Iju veni ures svoj, 160 u vrime u svako da nigdar ne lipe

ljuveno i slatko da rajski mirie. Nu pokli tu mlados zeleni, moj boe,

od svieta sva dragos odkupit ne moe, da se k nam povrati opeta na sviet saj, 165

da moj trud prikrati i s trudom plani vaj :

PJESNI RAZLIKE. 3 1

ja se u na slubu grlici pridati, pla alos i tubu s kojom u skladati,

u vrieme u svako da oba cvielimo, i oba jednako da tubu dielimo, 170

u crnoj toj gori alee od roda, kn sam bog satvori, daje naga bez ploda,

bistri vir vodeni gdje nie mo vidjeti ni niene zeleni ni zimi ni ljeti,

razmi sam suh javor vrh puste te gore, 175 da niedan ivi duh k nam priti ne more,

ni zvieri ni ptice, ni niedan drugi stvor u nae tuice i u plani razgovor;

gdje vidjet najlie nie jele ni bora, ni da tuj mirie lovorom taj gora; 180

gdje vajmeh tuj stoje jo se ut ne more, tih Slavic da poje s- veera do zore.

Lie mislim ures tvoj ja vidjet gizdavi, kad trudan ivot moj s tielom se rastavi,

da budem tamo prit, gizdava mladosti, 185 na drugi vajmeh sviet od vjene radosti

u elizeja polja, gdi je vjeni stan tebi, ako bude volja svieh boga na nebi,

gdje tamo pribiva splesavi dresel'je i vjeno uiva s radosti vesel'je, 1(^ Q

u cvietju i u travi i u svakoj zeleni razlike naravi, gdje stoje blaeni.

Ku zelen i lug taj ne moe nikadar procienit vas sviet saj, koli je slavna stvar,

druice blaena, najlie najlie 195 gdje mra zelena i svoj cviet mirie,

i ostalo sve cvietje i od polja i od gore, ko nae proljetje sazdati ne more.

Pri dragom sunacu gdje se tamo bani u rajskom venacu tvoj cvietak izbrani, 200

gdi je djevic mnotvo toj i slavnieh gospoja, kiem trudan ivot moj ne moe znat broja,

s kiemi e gojno stat, s kiemi e po viek vas razliko cvietje brat, u kom je rajska slas,

vrh koga snieg ni mraz ni slana ne pada, 205

3 2 MAVRA VETRANIA AVIA.

ni na tie po viek vas zelenca ne spada; tuj gdje se razbira vesel'je s radosti,

gdje voda izvira s tolikom radosti, ku slados na svieti od rajske zeleni

ne moe izrieti nitkore po sve dni; 210 gdje ne ima smrt prieka zlosrd'ja plahoga

po vas viek do vieka umorit nikoga ; ter ovdi resel'je, kiem nas sviet naplati,

u vjeno vesel'je tamo se obrati i tamo zabude svak, gdi je ta slava, 215

sve tuge i trude ke saj sviet sazdava. I blago svakomu, moj cviete izbrani,

u blaenstvu tomu tko se tuj nastani, najlie gdje se ta po vas viek raduje

tuj, gdje se grozni pla ni tuba ne uje, 220 za toli slavan dar ter tko tuj pribiva

ambroziju i nektar s veseljem priziva. Nu okli bog naseli tu tvoju dobrotu,

da se tuj veseli u vjenom ivotu i u tomu blaenstvu, vjekuta gdi je slava, 225

ku u umrlom kraljevstvu trudan sviet ne dava : ti s bogom pribivaj, kako t' se podoba,

a ja u plani vaj sliditi do groba.

11

Pjesanea nimfi. Eko. Sva gora zelena trud velik sad uti,

o Eko ljuvena, gdje tebe nie uti. ude se i spile, ude se i doline,

satiri i vile i ostale ivine. Gude se i luzi i velmi tuguju,

ja vajmeh u tuzi gdje eljno klikuju svaki hip i svak as u suze priljute,

uzdah moj i plaan glas nebesa da ute, da gori nad nami sve zviezde poznaju,

vas opran suzami kako se skonaju, sliedeei nepokoj, sliedei sve jade,

11 us jade pripisano je istom ruhom vaje.

5

10

PJESNI RAZLIKE.

da trudan duh se moj od tiela rastade. A ti ta u krovu poe se tajati

i gdi te ja zovu, nee se javljati, ter mi se ne javlja, potajna djevice, 15

da moje ponavlja s jadovi tuice, od asa do asa gdje trudi ivot moj

viui iz glasa po gori zelenoj : ako bi u lugu, a ne se ozvati,

da moj plac i tugu odgovor tvoj skrati, go molim te boga rad, tajit se ve ne moj,

javi se vajmeli sad, u krovu ta ne stoj , na moj pla i tube koje u skladati, -

bez tvoje te drube ke nie mo zbrajati; za- mi je izmukao glas od velje boljezni 25

viui svaki as, pojui u pjesni, jea ki od boga po svojoj ljubavi

truda me ovoga i tube izbavi, od suza usilos jea ga primoe,

za ljubav i milos ter mene pomoe, / 80 u gori pustinskoj gdje pievca nie uti,

gdje trudan ivot moj boljezni sve uti, da moj trud prikrati, da svojom ljubavi

k mjestu me obrati, gdje u na drum pravi od rajske dubrave, gdi je njeka od gospoj 35

dostojna sve slave, ku eli ivot moj oima vidjeti, dokli iv me kosti

zavodim po svieti s velikom alosti, gdje alos priljuta i trudna es moja

vidi me stranputa bez mira i goja, 40 eiem milos svieh boga po veljoj ljubavi

truda me planoga i tube izbavi, ter nebog izajdem iz mrkle tamnosti,

tuj dievu da najdem punu sve radosti, Gracijom ku zovu, da je ljepa svieh vila, 45

a ne viem u krovu gdje se je sad skrila, da nigdir na svieti vaj momu ivotu

nije mo vidjeti nje slavnu dobrotu,

12 uz rastade istom rukom rastaje prema gornjemu vaje. 34 me] rkp. Stari pisci hrvatski IV. 8

MAVBA VETRANIC AVIA.

jak sunce ka sjae, kojom se, mogu riet, s blaenstvom vladae pod nebom ovi sviet;

a sad se potaja nje ures estiti, svieh tuga i vaja da se sviet nasiti.

Tiem Eko ljuvena, molim te boga rad na mene utrudjena smiluj se vajnieh sad,

u pustoj dubravi, gdje s plaem klikuju, moj mi glas pojavi, nebesa da uju

me trudne alosti, ke nitkor na svieti ni jadne gorkosti ne moe izrieti,

i emer priljuti i plani nepokoj, me srce to uti i trudan ivot moj,

iem vajmeh izajdem iz tmaste mrklosti ter ievu tuj najdem punu sve milosti,

da vee ne trudim, da vee ne predam, svitlosti ku udim okli se nagledam;

da svojom ljubavi taj vinja odluka truda me izbavi i s trudom svieh muka,

ke trpim i sliedim s veliciem porazom ter venem i blieim, kako eviet prid mrazom

pustinjom hodei gdje tjerim sve tube, trudom se gojei, sam hode bez drube,

gdje se trudan pasu i u trudu gdje truju a tebe po glasu, o Eko, ne uju,

moj vajmeh tuan glas da u gori zelenoj ponavlja svaki as i tuni uzdali moj.

Vaj pravda nie prava, pokli te ja molju, o Eko gizdava, da mi si priz volju,

vapjen'je na moje da se ne ozvati, u krovu ner stoje hoe- se tajati! ,a

Vaj to je taj nehar, ne stid se tajati, da kako niema stvar odgovor ne dati ?

Viein niesi gluha ta, da ne mo sad uti moj vajmeh grozni pla i uzdah priljuti!

Neharstvo to je toj, reci mi boga rad, da tubu i pla moj ponavljat nee sad,

ter mojoj slabosti nee prit na pomo, gdje s veljom alosti vapiju dan "i no,

gorije od jada gdje u gori zelenoj

PJESNI RAZLIKE D'

k boljezni priklada tuiee ivot moj, jak ranjen taj tko je ter vene i bliedi,

ranice kad svoje u srcu povriedi, 90 ali pak tko gleda prid sobom prieku smrt

ter trepti i preda, kad ga e vajmeh strt. Tiem trpim ne mao trud, gdje u nova godita

taj tvoja stara ud dola je na nita. Sto prije nie bilo u ovojzi dubravi, 95

sad se je zgodilo protiva naravi! Nu Eko Ijuvena, moe se pravo riet,

da si tae skrovena i da te nie vidjet. Za toj se ne udim, nit se u uditi,

da tuj stvar posudim, nit ju u suditi; 100 za- ti je dano toj, da nitkor na svieti

gizdavi ures tvoj ne moe vidjeti, razini sam glas uje, tko jako govori

ali pak klikuje iz glasa u gori, ter se ti ne krati, o Eko, u taj as 105

tutako a odvrati opeta isti glas. Lie je meni velik trud, da inim vajmeh ja

po sebi pravi sud, za~ se tae potaja ter ne dat odgovor na tubu na moju,

ja vajmeh bozi stvor gdje glasom klikuju. 110 Nu sudi svies moja meju zla ostala,

da narav taj tvoja sasma je lipsala, neka se moe riet, gdje trudi ivot moj,

a ni u em taman sviet ne a mi tih pokoj, ter takoj u trudu gdje velmi tuguju, 115

sve mi je za ludu to tebe klikuju; sve mi je toj zaman, sve mi je zaman toj

i ob no i ob dan to tui ivot moj kako sve lovjek taj ki mui i trudi,

komu es plani vaj za arov prisui. 120 Nu odkli je toj takoj, sam vajmeh bez drube

da uklaa ivot moj tolik pla i tube, sam u pla skladati, kako se pocloba,

i u trudu vladati moj ivot do groba,

107 inim rJcp. uim. *

MAVKA VETRANICA CAVCICA-

jeda li prie toga, gdje trudim vajmeli sam, 125 vrh mene neboga zgar sine bieli dan,

ter se moj trud skrati i moje dresel'je i tuba obrati u rajsko vesel'je ;

dubrave tmaste van ako kad izajdem 130 na sunce i bil dan ter milos tuj najdem,

da meni es moja pravi drum objavi, estita gospoja gdje sama boravi,

koja je sieh dana od mnogo ljudi zlieh zlosrno prognana za niean za svoj grieh. 135

Nit bjee taj zloba ni niean uzrok svoj, za ki se podoba prognana da je takoj,

nenavid ner svoju usilos ne skrati, tuj slavnu gospoju da bude prognati,

da bude prognati ter vajmeh svud sada s razmirjem u rati ovi se sviet vlada. 140

1 pride toj vrieme, da prave ljubavi zlosrd'je za sjeme ni za liek ne ostavi,

ni za liek ne ostavi, zlu volju gojei, da se sviet krvavi u oruju zvonei.

12 Pjesanea djevici.

Pricista djevice i majko blaena, angjelska kraljice i kruno svieh ena,

ka od zgar nad nami vee ner sunce sja i nebo zviezami kraljuje i vlada,

kraljuje i sviet saj i ostali svaki stvor, 5 gospoja kako taj, ku tuje rajski dvor;

kojoj je dana vlas i kriepos od boga, kraljevat po viek vas vrh stvora svakoga

od zviezda u kruni s gorutom svjetlosti, kom se sviet napuni vjekute milosti; 10

danica svjetluta, ter viekom nikada tva zraka goruta ne ima zapada,

i slavni tvoj istok imati ne more vrjemenit niean rok kako taj od-zore,

s kiem zviezda ishodi iz svoga dvora van, 15

PJESNI RAZLIKE-

pri sobom ka voi sunace i bil dan; s pristol'jem ner stoji u vinjoj toj slavi

vru plamen ter goji od boje ljubavi, ki plamen sve more po vas viek u vieke

zagasit ne more ni od svieta sve rieke, 20 gospoje prislavna, ni medna usilos.

A ti si pripravna na ljubav i milos, milosrja tvoga da dievo ne brani,

nego li svakoga cla zbljues i shrani ; svaki as i vrieme tko u trudu tuguje, 25

a slavno tve ime na pomo klikuje, prislavna gospoje togaj ti pomaga

i u trude sve svoje milos mu tvu dava, ter tvojom ljubavi i tvojom milosti

truda se izbavi i svake alosti. 30 S fortunom u plavi ako se tko brodi,

tvojom se ljubavi potopa slobodi i velje nevolje, smeteno toj more

o seke i o kolje razbit ju ne more. I kopno tko bodi ter s trudom uti vaj, 35

tvoja ga provodi gospoje milos taj, ter togaj ne more niedna stvar rascvielit,

ni gusar od gore ivotom razdielit, i tvoj je porat taj, ki moe svak rieti,

to obtjece morski kraj svih. strana po svieti, 40 da viekom nikadar meu dobra ostala

tiu nijednu stvar nie narav sazdala. Tiem blago svakomu, tko u miru i u goju

u portu u tomu razvee plav svoju, gdi je vjena tiina, tii ja od mlieka, 45

i ista vedrina po vas viek do vieka; gdje tmasta pomraka vidjeti nije mo,

ni sinja oblaka ni ob dan ni ob no. Tiem dievo prieista i kruno svieh gospoj,

in da nie za nita pri meni uzdah tvoj; 50 i uzdah i moj pla, gospoje prislavna,

pokli si vajmeli ta na milos sva spravna.

45 rkp. tiscieya.

88 MAVEA VETBANIA CAVIA.

0 slavna gospoje, gdje ivot moj tui, na molbe na moje prikloni tve ui,

djevice i majko, u ovuj nevolju, 55 Ijuveno i slatko pokli te ja molju,

da na me pogleda, o vjena ljubavi, i da mi-milos da u pustoj dubravi,

u tmastoj mrklosti, gdje sjemo i tamo zavodim me kosti, a ne viem sam kamo; 60

ni kamo ni kudi, ter tuan ivot moj tuguje i trudi sliedei nepokoj.

Tiem ievo prislatka, tom tvojom ljubavi tmastoga pomraka ti mene izbavi.

Gin' tvoja taj milos, da nebog vajmeh ja 65 izajdem na svitlos, gi drugo simee sja,

i gi je vjeni elan sva ljeta i godita, da moj pla nie zaman pri tebi za nita;

za- vrieme pride toj, krunice gizdava, toliki nepokoj gi mi trna zaava, 70

pierske da muze na pomo ne zovu, vaj da me sarue u suzali gdje plovu,

skladaje me pjesni pustinjom hodei, s velikom boljezni nepokoj gojei;

ner tebe gospoje zvati u na pomo 75 u trude sve moje s vapajem za svu mo;

pri tebi gospoji i od gospoj gospoje me ufan'je za-c stoji i zdravje sve moje,

dim zdravje od due, koje mi nebogu pierske sve muze na dar dat ne mogu. 80

Tiem slavna djevice i od djevic svieh asti, po zemlji na nice sada u ja pasti,

skrueno ronei jaovne suzice, tebi se molei, angjelska kraljice,

da hitre Kamene (ako se moe riet) 85 pod zemlju od mene poene na on sviet;

a s tobom gospoje neka se ja spravim, da pjesni sve moje do konca zaglavim.

Tiem te u moliti, in' Jesus sinak tvoj da bude proljiti toliko ivot moj, 90

iem s tvojom milosti pravi drum ja najdem,

PJESNI BAZLIKE.

iz tmaste mrklosti ter nebog izajdem. da s tobom pobroju skladaje u pjesni

tuicu svu moju i moje boljezni, i moj pla toli ljut, suzice ronei,

ki mi da trudan put k zapadu hodei.

13

Pjesanca Jesusu. Jesuse slatki moj, je li tko na svieti . tve muke i trud tvoj da moe izrieti;

za- pravo mogu riet, Jesuse ljuveni, da odkli je stvoren sviet s poetka po sve

nitkor se nie rodil ni se e roditi, taj tko bi pribroji! ni tko e zbrojiti

boljezni tolike i trude bez broja, kojiem na prilike ne moe svies moja,

ke vajmeh boljezni, trudei na svieti, rad nae ljuvezni hotil si podnieti;

prit s nebes na saj sviet ter se ta doputa prijazan tvoja taj, ljubavi goruta,

bez broja te muke da bude podnieti, davi se u ruke grjenikom umrieti;

na kriu visei napokon ter za nas na rasap videi u krvi opran vas,

nag vajmeli izae, Jesuse prisveti, za griehe za nae gdje se da propeti,

gdje se ta poboli narodom, vaj meni, ter dragu krv proli, kako vir vodeni;

iz prsi najlie, ke t' kopjem idovi sulicom probie, da t' se trud ponovi,

da slavna put tvoja, lovjee i boe, ni mrtva pokoja prijati ne moe;

ter taj vir gdje izvira, kako vir od vode, od zlobe opira sve od svieta narode,

i u kruni trnovoj u krvi gdje plove, Ijuveno narod tvoj klikuje i zove,

Jcp. skladanje.

40 MAVRA VETTANIA AVIA.

klikuje svakoga, ako e tko piti, kladenca ivoga neka se nasiti; 30

ter tko ga bude pit, bez konca po viek vas blaen e i estit pri i vat rajsku si as.

K tomuj se jo hrli vas ranav i krvav, da togaj zagrli za milos i ljubav,

tko ti kriv i duan Jesuse ostaje, %*> kako rob i suzan ter ti se pridaje,

suzice ronei s velikom gorkosti tebi se molei, da mu se dug prosti;

ter mu se dug prosti, jote ga daruje vjekutom radosti, kad se na nj smiruje; ^

na kriu ter tako, Jesuse prislavan, u vrieme u svako vazda si pripravan

prostiti svakomu sve duge svreno, blaenstvu tko tvomu prida se skrueno;

svieh duga ter takoj dunik se izbavi 45 i slatko nali ep svoj na pokon probavi.

Tiem slatki Jesuse, ako mi moe bit, elim se u suze ja grjenik rastopit,

u suzah stopljen vas, da skruen za osti raslaim tvoju slas vrhu svieh sladosti, 50

koju slas nitkore po svojoj naravi raslait ne more, bez tvoje ljubavi.

Lie milos dobiva, tko suze ronei svoj obraz polieva, tobom se bolei,

rad nae ljubavi gdje tielo prisveto 55 nago se krvavi, na kriu propeto;

gdje prija smrt prieku, Jesuse slatki moj, : da prosti grjeniku sve zlobe i grieh svoj.

Toj lupe iskusi na kriu visei, ki eljno prosuzi, tobom se bolei; 60

za- lupe taj znae, Jesuse moj prisvet, za griehe za nae da si ti prav propet.

Skruen'jem lupe taj ter milos izvori, da mu se vjeni raj po tebi otvori,

po tvojoj ljubavi ter mu duh nastani 65 u vinjoj dravi, gdje stoje izbrani.

33 rJcp. chrilisc, to bi se moglo itati takodjer krili. 56 rkp. naglo.

PJESNI RAZLIKE: 4 1

Tiem slatki Jesuse, slatko te ja molim, daj uzdah, daj suze, da se tac pobolim;

pobolim da se tac tom tvojom boljezni, sklaaje grozni plac velikom ljuvezni. 70

Ako mi bit moe, neka te Jesuse na milos primoe moj uzdah i suze,

i srce skrueno i moj duh umiljen, da sasma svreno, ja ki sam rascvieljen,

slobodno mogu re: trud me se izbavi, 75 ter milos mogoli ste pri tvojoj ljubavi;

tuni se nepokoj i moj pla prikrati, i trud se vajmeli moj s vesel'jem naplati,

minute tuice ter moje sve zabih, vjekute vodice pokli se sit napih, 80

iz prsi blaenieh ka tiekom izvira, naroda oda svieh ter zlobe opira.

Jesuse prislatki, slavo milostiva, pokli se trud svaki pri tebi zabiva,

pokli sve alosti i tube sve skraa, 85 i u vjene radosti dresel'je obraa;

pokli plac Jesuse ljuveno i milo od grjenik i suze prima ti u krilo:

u krilo toj tvoje tiem sada posilam suzice sve moje, ke s jadom prolievam, 90

prolievam ronei u tmastoj mrklini, tebi se molei, Jesuse jedini,

tva ljubav i milos jeda se ne skrati, iz mraka na svjetlos da mene povrati,

da u pustoj dubravi i u tmastoj mrklosti 95 dub se moj izbavi razlike alosti;

u ravnoj poljani da trudan ivot moj stanom se nastani na zraci sunanoj,

gdje druga livada, gdje vjeno proljetje njeguje i vlada svu zelen i cvietje, 100

a sunace mlako i s desna i s lieva u vrieme u svako zelencom odieva

blaeno polje toj, ko velmi na svieti, Jesuse slatki moj, ja elim vidjeti.

1 kada izajdem van tmaste mrklosti, 105

42 MAVEA VETBANIA CAVCICA.

gospoju da najdem punu sve milosti, kn trudan ivot moj Gracijom naziva,

vjeni mir i pokoj ka truniem dariva; koju na nitkore, Jesuse priblaen,

po sebi ne more po vas viek i amen, 110 razmi sam lovjek taj po tvojoj ljubavi,

s kojiem se plani vaj po tebi rastavi, vaj koga ne ohodi tva ljubav i milos,

ner li ga izvodi iz mraka na svitlos, a navlas u snzah skrueno kad plove 115

ter tebe u tugah vapije i zove, vapije za svu mo, podobno kako je,

da mu si na pomo u trude sve svoje. Cin' za toj Jesuse, o kralju prislavan,

da grozne me suze pri tebi niesu man, 120 i moj pla toli ljut, gdje trudi ivot moj,

elei pravi put ki vodi na pokoj, ci em ljubav taj tvoja trudnu mi objavi,

Gracija gospoja gdje sada boravi, ku javi i speci vrh. svega na svieti 125

vas venem elei da ju mogu vidjeti. A ova mi tmasta no, ku sunce ne obsieva,

ne da mi gojno proe ni s desna ni s lieva, da najem drum pravi, ki najti ja udim

u tmastoj dubravi cla vee ne trudim, 130 Gracija gospoja gdje sama sad stoji,

tuiea da moja sva joj se pobroji, i moje boljezni i trudi ne mali,

da svojom Ijuvezni plana me poali, da trudnu da meni svoj ures gizdavi, 135

razgovor medeni po svojoj ljubavi. Nu pokli toj takoj ne moe bit meni,

Jesuse slatki moj, Jesuse blaem, ja ki se skonavam, pustinjom liodei.

tebi se pridavam, eljno te molei, 140 tva ljubav i milos da moj trud prikrati,

i da me na svitlos iz mraka povrati, da te dub moj slavi bez konca po sve dni

u vinjoj dravi, gdje stoje blaeni.

PJESNI RAZLIKE.

14

Pjesanca (o spoznanjti). Prie hip, prie as, prie rok i bil dan,

u ki me boja vlas izvede tmasti van; i prie vrieme toj, ter s bojom milosti

trudan se ivot moj rastavi s mrklosti, ter s bojom ljubavi vrh mene sunce sja,

u tmastoj dubravi ko vidjet eljah ja, i tmaste me oi sve bistre ostae

ter svietlu s istoi anicu poznae, i zvieza tolik broj, ke nigar na svieti

trujahan ivot moj ne moe izrieti; i poznah tutako, bez sumnje tutako,

to je gorko i slatko i ljuto i slatko, to 1' vedro i oblano, to li je vedrina,

to je svietlo i mrano, to li je maglina ; to je pla i tuba i to su alosti,

sloboda i sluba i to su radosti; to je pokoj, to je trud i dobra razlika,

to je prav i kriv sud i dobra razlika, i to je blaenstvo i to su blaeni,

i to je kraljevstvo, gcli je pakal ognjeni. Zgar ini bi jo dano, mogu riet po bogu,

to je bielo i crno razluit da mogu, veselo koju stvar kada ja razabrah,

rieh : ovo slavan dar od boga sad prijah; za- poznah, vinji plam a taknu svies moju,

da spoznam sebe sam i kako duh goju, je li ma duica u tieli pokojna,

ali je tuica pakljenieh dostojna, koju stvar nitkore ner samo vinji bog

suditi ne more., ner pravda i razlog; dim razlog od boga, ki nigar ne sudi

zlosrd'jem nikoga, kako^ad zli ljudi, u kieh nie dobrote, razini zlobe svake

ter cvile sirote i ostale nejake, ki od straha na svieti ne smiju nikomu

MAVB.A VETRANICA CAVCICA.

razlog svoj prav rieti, samomu ner bogu. Ter ne viem, gdje mo toj trpjeti, moj boe,

na sudu razlog svoj da prav re ne moe, najlie gdi je sada u naa godita

i razlog i pravda pri sudu za nita, 40 pokli svak zna sada da slavna vlas tvoja

kraljuje i vlada stvoren'ja svakoja, i svak jo moe riet, u vinjieh gdje sjedi.

nebesa i saj sviet na diani da mjeri, i kako slavan bog u vinjieh ki sjedi 45

svemu si dal zakon i razlog da sliedi; ter od zgar nad nami, od mlina jak kolo,

nebesa zviezami vrte se okolo, s istoka k zapadu, s zapada u istok,

sliedei u skladu s vrjemeiiom pravi rok. 50 Posudit jo more, tko cielu svies ima,

s