NOVAK KILIBARDA

SERDAREV GROB

Priredio i prilagodio pravopisu crnogorskog jezika

Boidar Ilijin Milii

NOVAK KILIBARDA

SERDAREV

GROB

MEDALJA SVETOGA SAVE

Kako mi je zatuknulo u krsti devesto eteres i este godine nikad me potlje nije ba sasvijem poputilo. Varakam se z boljkom: ja nju mitim i tetoim, a ona me dri na nian jednako u ponoi kao u podne. Da mi kae: eto preda te dukat od kila, segni iz stojeega stava, uzmi ga i sretan ti bio, poletio bih za njim taman kao da se preda me obrela krkala konjska! Ma ne to samo to se ne mogu saviti kad stojim, no i po noi se enino prevrem u krevet z bande na bandu kao da leim na jaja.

Evo kako mi avo ponese krsti.

Nee poprije Vidovadne eteres i este godine, odredi me vlas u frontovsku brigadu u Javorak. Da sijeem krstatu goru koja se krca u stranjske zemlje na prodaju. Nas frontovaca bila je jedna brigada od trista ljudi, a spored nas dvije brigade od po sto i pedeset kanjenika. To su nagole bili etnici to su presueni na prisilni rad, i neto ljudi to su propijali da jatakuju sa kriparima. Mi to smo se brojili u frontovce eto samo nijesmo nazivani etnicima, ali vlasti su nas raunale da smo blii njima no partizanima. Ukratko, u nau brigadu odreeni su oni koji nijesu smljeli pitati to se ba oni odreuju. Da sam zapito, brzo bih se obrio u jednu od one dvije brigade e se ne pita nita.

Ja sam ti gre proao po ratu no uz rat. Tako je ela nakva avolja sudbina. U rat sam bio topal z dvije bande: brat mi od strica, Joo Savin, otiao u etnike, a drugi brat od drugoga strica, pokojni Filip Stevanov, drao se partizanske struje. Naljezi etnici ja Joov roak, bani partizani ja roak Filipov. to jes jes, bio sam metla i lopata i jednome i drugome stricu, ali prosto im bilo: lake je zaliiti u radove Joa i Filipa no ii njiovijem putevima. No taman pri svretku rata, okrenu se kako ne valja: pogibe Filip blizu Cetinja eteres i etvrte, a Joo iste godine kampa z Graova one noi kad su partizani pomlatili trista i kusur etnika. Pobljee bastadur i obrete se kroz mali vakat u sred everne Amerike.

Tako ti mene izlinja roatvo s Filipom, a preuze me Joov svojtluk. Odma mi je nova vlas ueprljila da sam roak narodnoga neprijatelja koga nije stigla zasluena kazna. Pobljegao je, vele, u Ameriku da podri kralja Petra u London i njegovu izdajniku i nenarodnu vladu. Nita mi se nije priznalo to sam u svakome radu zamljenjivao pokojnoga Filipa i to su striko Stevan i strina Zlatana doivljeli da im se ne bi strva znalo brez moje pomoi. To su poteno oboje priznvali, ali ko je za njih svirao kad su ostali brez Filipa! Sve to me veivalo s Filipom izlinjalo je kod partizanske vlasti, pa sam nezdrelice proputio u Javorak da sijeem krstatu goru o tankoj dornadi.

More biti da ne bih tako obrio da ne poee stizati ojaeli paketi iz Amerike od jo ojaelijega strica Aima. Moj trei stric, Aim, otiao je u Ameriku na zaradu poprije no se pokojni otac Jevrem oenio s mojom majkom Plemom. Otiao i nije se potlje vrtao ni povratio. Ovamiljao se Aim u ikago i odronuo od svakoga svoga na ove strane. ena mu bila stranjska evkinja pa ga prelomila na svoju stranu. A i on, prilikom, nije bio poneen za braom i roditeljima. Nije im spremio ni koliko zalijee crno iza nokta, a javljao se samo kad uje da je neko umro, i to potlje pogodine etiri rijei u pismo. Kad Joo Savin prebljee u Amerku, uestae paketi od strika Aima kako na adresu Stevanovu tako i na moju i adresu strika Save. Svata bijae u te pakete: kave i cukra, prtita i robe gornje, cigara i sapuna, najpotlje boice mediina za ramatiz i druge boljke. Stiu paketi, mi u sve tri kue ivnuli s robom i jedekom, primaljaj Boga! No ne vrni avole repom, svak kome nije ped meu oi znao je da je Joo sedepnik nae nabavke, a ne Aim. Joo sprema pakete i potpiuje Aima na adresu da zaturi trag kako ne bi partizanska vlas nas sidilila to od pobljeglog etnika primamo zerzevate. Daba se Joo umetao da u paketna pisma zbori kao Aim, jer niko nije vljerovo da se boji tituz prodobrio, znalo se da je Aim kukavica svetoga Lazara koji nije roditeljima, dok su mu bili ivi, spremio ni oko prsta konca. Poe na veliko da se buba kako dobijamo etnike pakete, a najvie su evkali poradi prave kave to je nema niukoga drugoga osvem u nas. Jebem mu oca ako je u sve Banjane tada bilo zrna prave kave osvem u nae tri kue Bojiia na Tupan.

Kao da su sami eitani uili pokojnu strinu Malinu, svakome je z doekom i kavom ela da dokae kako joj je sin izbljegao graovsku pogibiju. I proak da je naljegao ispred njiove kue zvala ga je na pravu kavu, a nije ostalo ni devete prozukli kojoj nije spremila ispekljaj kave. Te tako ti se to odigralo: to je vie mirisala kava iz Amerike, sve sam ja jae vlastima donosio etnikom apom. Za svaku ikaricu kave koju je strina Malina pruila zvanu i nezvanu, ja sam zaradio po jedan dan u Javorak. Dosulo mi je i to to su strina Malina i majka mi Plema vazda bile ulijepo. Njih dvije ulijepo jedna z drugom, a svaka posebice nijesu se mogle sa strinom Zlatanom vie no so i oi. Neka je na ili Savin kokot oprio njezinu kokoku, Zlatana se pokomadila s jednom od jetrva. Jo da nije bilo strika Stevana, ini mi se da bi strina Zlatana bila katil sebe ili jetrvama. Tako se sloga Pleme i Maline obila o moju glavu. S jednom rijei, sve je dozivalo jedno drugo da vlasti omljere na me skratu i da me iliknu u Javorak na bresplatan kvartir.

Ruio sam goru u Javorak eteres manje tri dana, a ruio bih je trista i tri dana da mi ne zatue u krsti.

Imao sam ja dosta snage u ivot: i u stepenu i u ruke i u noge. Malo me koji vrsnik odjakao, a klipa me nije oteglio niko od mojih vrsnika. Taki mi je soj: i moj otac i strievi, Joo i Stevan, imali su ponta i skoposti za svaki muki rad. Samo, vele, da je Aim bio inel, dolo mu to odnekud pro majke. Bio je tutuica i zapornik, a vie je zaradio no mi svi pa da nas je jo troduplo toliko. Donijela mu Amerika i nakva sudbina.

Obaramo umu, krcaju se vozovi nih Javorak, radnici usukani i ukuvljeli u obraz, konji preguljeni i sadljivi, a ja spuio u peenice, uoblio vratom, miice mi zasukane kao ovnujski rog. Svi gledaju u me i ude se okle mi ivot mimo druge, znao sam da e mi se svrnuti u neto. e je go bilo to teko da se zapne ajde Novica, to ne more ko drugi da poene more Novica, kad se ko rasplasti ekirom ili ga rani drvo te ga treba legati na nosila j Novica!

Bijae oblaan poneenik, poprije podne, ja za dvatri frontovca zavrzujem vozove, druga nekolicina svoze s konjima na dadu. Zavrzoh oblicu jedva bi je oapio, ali se ono jelovo deblo nekako useka pomeu dva stanca komana. Seu konji da izvuku ali ne mogu. Segnuh ja s obljema rukama te izvukoh otrov od onoga balvana, ali u tome mi pue pogibija! Zatukoe krsti te se ne mogu ispraviti, a kanac sam da kroim koliko da sam nikao iz zemlje!

Otole su me s kamijonom otkrcali u Niiku bolnicu e mi je doktor Ivezi propiso nekcije da ih primam u debelo meso zamanice za dvades i jedan dan. Udarala mi je nekcije asna sestra Lucija, i danas joj fala na lakoj ruci i pitomu progovoru. Nije to Lucija no boji andijo. Bijae mlada i bjeloputasta, zbori kao da ubori, esno joj stoji roba kao da je za nju izmiljena. Da se ne broji u kaluerice, istopila bi se pusta od mukih oi kao gruda snijega o Ilinudne.

Kad mi je laknulo, nijesam se vrtao u Javorak, no je doktor napisao u otpusnu listu da sam nesposoban za teke radove. Odnoktio sam kui u Banjane, ali vie no za pogodine od mene nije bilo aira ni za motiku ni za ekiru, ni za kosu ni za kosijer. Mogao sam kao i ranije nositi te na ramena ako mi breme drugi zametne, ali da se oko ta savijem to jok! I tako bih ti, more biti, ostao svega vijeka voma vaosan u krsti da ne sretoh popa Miloa Srnia, od njegova traga dabogda igralo i pljevalo! Evo kakve mi pop Milo propisa mediine.

Na godinudvije prije rata, Milo je metnut za popa na nau parohiju. Kua mu je na Rvae, to je blie Crnojevia Rijeci no Cetinju. Bijae se tek zapopio, mogao si mu bradu otpunuti s obraza. Popadija Desanka okrugla kao lubenica, pana pio bi joj vode iz usta, ni premala ni prevelika no taman, a crnomanjasta. Ubrzo rodi muko dijete, ali ojaelica jedva se rastavila etetom te ostade vaosna potlje poroaja. Kao da se zableila od neta, spade u ivot, ma uiplje u obraz uvrzla bi nos u vezitku. Zapre u mlijeko te doe popova sestra i odnese maloga Danila da ga doji iz svojih prsi. Njezino dijete bilo jaknulo pa ga je odbila od sise. Milo je vodio Desanku na gatare i travare, na doktore i na valetare, od Dunava do zelenog Lima, tono se kae. Popadija lijek kopornu u ivot i razblei se, ali ni za treinu nije se vrnula u onu prvu popadiju. Radila je kao najzdravija i stevenila oko popa, ali nestalo na nju one enske pitomine, kao da je bila cvijet pa preetala. Kad joj na vrku godine zaova donese Danila, povrnu se majci rua u obraze i stade na prvi karar. No utoliko se avoli usrae u dravu, zarati se eteres i prve godine te pobljegoe rue s obraza i popu i popadiji, i kalueru i kadiji. Svijem nam rat urisova u obraze kmastu eru.

Kad su se eteres i prve godine poeli u nas razluivati ljudi na politike struje, pop Milo je ostao na svome poslu i nije se ni u to paao e ne treba epitrahilj i mantija. Ali kad Sava Mizara ostupi s partizanima u Bosnu te nasvojie Talijani i zelenai Krsta Popovia, Milo zagrize politiku jabuku. Prvom se opolitiio kad je otiao u Spilu na parastos trojici brae Kovaevia to su ih strijeljali partizani Save Mizare. Presudili ih kao kulake i pomlatili. Parastos je dralo es popova i sedmi Milo i svi su u jedan glas baili kletav na komuniste i partizansku borbu. Kad je saranjivan barjaktar Jovan Musin, pop Milo je odrao govor i u govoru spomenuo Radovana Kosovia, Novicu Miloeva, okaa Zeevia i sve druge domaine i pravoplemenike iz Banjana, Graova i dvije Rudine koje su partizani smaknuli kao kulake i petokolonae. Najpotlje je spomenuo i atenoga Akima Eleza i drugu vaketnu eljad to je p