medijski propagandizam novog svjetskog poretka

dr SLOBODAN LAKIĆ : Medijski propagandizam Novog svjetskog poretka

43

UDK 316.774 : 659.8

MEDIJSKI PROPAGANDIZAM NOVOG SVJETSKOG PORETKA

MEDIA PROPAGANDA OF THE NEW WORLD ORDER

dr SLOBODAN LAKIĆ, docent

Ekonomski fakultet Podgorica, Univerzitet Crne Gore

Rezime: Novi svjetski poredak predstavlja sintezu sinhronizovanih, is‐prepletanih političkih, ekonomskih, vojnih, obavještajnih i medijskih me‐hanizama sa ciljem dominacije „sofisticiranog“ i „rafiniranog“ multipo‐tentnog (prepoznatog) klana „elite“, i to hegemonističkim kodeksom eks‐kluzivnih „demokratija“, nametnutih teoretskih rasuđivanja ili stručnih procedura, kodifikacijom sveopšte prevare, logističke manipulacije i lažne spiritualnosti. Isuviše je koincidencije da bi se zaključilo (proton pseudos) da postojeći, dugoročno i brižljivo, dosljedno konstruisan model označava konstantnu spontanost i imaterijalističku karakternost. Medijska promul‐gacija, uglavnom post faktum profilisana, pruža isuviše eksplicitne nara‐tivnosti i profilaktičnih dokaza. Ključne riječi: Novi svjetski poredak, globalizacija, mediji, Nova finan‐sijska arhitektura, plutokratija, zavjera, nadnacionalna svjetska vlada, „elita“.

Abstract: New world order represents a synthesis of synhronized, inter‐woven poli‐tical, economic, military, intelligence and media mechanism aimed at domination of a ʹsofisticatedʹ and ʹrefinedʹ multipotent (recog‐nized) clan of ʹeliteʹ, via a hegemony code of exclusive ʹdemocraciesʹ, im‐posed theoretical thoughts and professional procedures, as well as by codi‐fication of an overall fraud, logistic manipulation and false spirituality. There are too many coincidences leading to a conclusion (proton pse‐udos) that the existing model, constructed for a long time, carefuly and consistently, marks a constant spontaneity and immaterialist character. Media promulgation, profiled mainly post factum, offers too much expli‐cit narration and prophylactic evidence. Key words: New world order, Globalization, Media, New Financial Architecture, Plutocracy, Conspiracy, Supranational World Government, „Elite“.

MEDIJSKI DIJALOZI № 6, Vol. 3

44

1. Pristup problemu: nekonspirativna najava Poretka u medijima

„Tajnovitost je neophodna da bi diskusija bila stimulativnija“

(zaključak Bilderberg grupe). Grupa 20. je 2009. promovisala Novi svjetski poredak. Vodeći mediji širom

planete su potvrdili njegovo stupanje na scenu, naglašavajući manju ulogu Sjedinjenih država i manje slobode, odnosno odgovarajuću veću ulogu „tiranske vlade“ Kine i globalnog ekonomskog upravljanja međunarodnih institucija. Prema Radio Free Euro‐pe, „novi svjetski poredak je izbio u prvi plan na Samitu G‐20. u Pitcburgu odlukom grupe da postane najvažnije koordinirajuće tijelo za ekonomska pitanja“. Časopis Telegraph je izvijes‐tio da će G‐20. upravljati novim svjetskim ekonomskim poretkom.

Komunističke nacije i druge zemlje u razvoju dobiće veću glasačku moć u MMF‐u, tipu planetarne centralne banke koja je imala značajnu ulogu u uvođenju novog svjetskog poretka. Grupa 20, prema izvještajima Bloomberg news i Retuers, stvara Novi svjetski poredak sa manjom ulogom tržišta SAD, odnosno većom ulogom međunarodnih institucija i zemalja u razvoju. Fox News i NBC prenose stav Obame o široj ulozi Grupe u Novom svjetskom poretku. Promijenjena struktura moći oblikuje novi svjetski poredak (Toronto Star), uz novi odbor direktora globalne ekonomije (Associated Press).

Indikativan je govor premijera Gordona Brauna (CBI, 15/5/2007) o Novom svjetskom poretku kao najvećem (ikad viđenom) restrukturiranju u svijetu. Po njego‐vom mišljenju, nije u pitanju samo restrukturiranje globalne ekonomije. Globalizacija donosi novi politički poredak. „Demokratska“ svjetska vlada je neophodna za global‐nu pravdu. Podrška medijima u stvaranju „Velike ideje“ je stigla od Hilari Klinton: „U svijetu Novog svjetskog poretka izvještači su lideri s obzirom da oni ne izvještavaju već obliku‐ju i kreiraju javno mišljenje“.

Novi svjetski poredak bi prema magazinu Time (1993) predstavljao rođenje globalne nacije. „Nacionalnost kakvom je znamo biće prevaziđena: sve države će priznati jedinstvenu, globalnu vlast“ (Time). Na medijima CNN, tg1, techTV, CBS, SKY News, abc, C‐SPAN2, vodeće ličnosti političkog establišmenta bogatih zemalja upoznali su jav‐nost sa idejama novog međunarodnog poretka, ključnog za nove generacije, koji pred‐stavlja „značajan i radikalan novi izazov“ („Nova Amerika“, CNN): Džorž Buš stariji i mlađi, Džon Hauard, Bil Klinton, Nikolas Sarkozi, Đorđo Napolitano i dr.

Opisujući fenomen „globalnog političkog osvješćenja (buđenja)“, Gorbačov (1990, jun) je sugerisao da svako mora da se promijeni, kako bi novi tip progresa širom svije‐ta postao realnost. Tolerancija je, po njemu, alfa i omega novog svjetskog poretka, dok je ideja demokratizacije cjelokupnog svjetskog poretka postala moćna društveno‐politička snaga. Takođe, naučna i tehnološka revolucija je preusmjerila mnoge nacio‐


45

nalne i regionalne probleme – ekonomske, informacione, energetske, probleme okru‐ženja, ishrane, populacije ‐ u globalne probleme.

„Zahvaljujući prednostima masovnih medija i sredstava transporta, izgleda da je svi‐jet postao održiviji i očevidniji“. Široko zasnovane i učestalo turbulentne popularne promjene pružile su na multidimenzionalan i kontradiktoran način izražaj žudnje za nezavisnošću, demokratijom i društvenom pravdom (Gorbačov). Osnovna poruka koja proističe iz njegovog govora je da je novi svjetski poredak zasnovan na pluraliz‐mu, toleranciji i saradnji. Nobelova nagrada predstavlja ekvivalentnu nagradu za zdušno zalaganje (propagandu) za Novi svjetski poredak.

Kenedi (1961, april) je govorom o tajnim društvima upozorio na opasnost „monolitske i nemilosrdne zavjere ... usmjerene na zastrašivanje umjesto na slobodu govora ... subverziju umjesto izbora“. Tražio je pomoć za informisanje (uzbunjivanje) građanstva SAD zbog prijetnji koje predstavlja „umreženi, visoko djelotvorni stroj“. „Vječni plamen“ kao elitistički simbol zapaljen je na grobu Kenedija, i gori i danas na Arlingtonu. Pol Gudmen je primijetio: „U Americi možete reći što god želite, sve dok to ne stvori neki efe‐kat“. Zaista, kada se stvori neki efekat, ne možete više ništa reći.

2. Arhitektura zavjereničkog globalizacionog poretka – pozicioniranje medija

„Strategija sila Novog svjetskog poretka:

Ako hoćeš nešto da sakriješ, stavi to ljudima ispred nosa“ (Dave Starbuck, novinar istraživač).

Organizaciju („tajni satanski red“) Iluminati1 osnovao je Adam Vajshoupt

1776. u Ingolštatu u Bavarskoj. Djelatnost organizacije je bila tijesno povezana sa moć‐nom francuskom masonskom ložom Grand Orient. Službeni simbol iluminata – pira‐mida moći – je preuzeta od masona. Njihovi globalni ciljevi su svjetska dominacija, transcedentalna iluminacija, besmrtnost, apsolutno znanje i moć. „Prosvijetljeni“ su uveli termin novi svjetski poredak nagovještavajući svjetsku vladu. U ostvarenju tog cilja, red je djelovao podsticanjem Francuske revolucije i osnivanjem Lige naroda.

Cilj iluminata je bio da „izvršavaju planove visoke masonerije u uspostavljanju novog svjetskog poretka“. Prema Džonu Robinsonu, Vajshaupt je 1798. sublimirao ilu‐minatske ideje: „Moramo dati sve od sebe, govorio je on, da omogućimo postavljanje ilumina‐ta na sve važne državne položaje2. Pomoću tog plana, mi ćemo upravljati cijelim čovječans‐

1 Iluminatus – prosvijetljeni, koji vlada pomoću razuma. 2 Članovi Iluminata su John Astor, Andrew Carnegie, Averell Harriman, Walter Freeman, Ted Kennedy, John Rockefeller Sr, David Rockfeller, Nelson Rockfeller, Laurence Rockfeller, John D. III Rockfeller, Winthrop Rockfeller, Lee Teng‐Hui, Baron Guy de Rothscield, Hillary Clinton, Albert Pike (osnovač Kju


46

tvom“. Uočavajući negativan uticaj iluminističke masonerije, jedan od osnivača masonskog pokreta u SAD ‐ Džordž Vašington je upozorio američki narod na opas‐nost od uticaja „subverzivnih sila i stranih uticaja“.

Američka novčanica od jednog dolara obiluje masonskim3 simbolima: pirami‐da sa okom („treće oko“ i oko koje sve vidi), orao raširenih krila (najznačajnija svjetska loža Scottish Rite of Freemasoney) kao simbol Nimroda, dominirajući mistični ‐ Judin i farisejski ‐ broj 13 (npr. E Pluribus Unum, Annuit Coeptis) sa posebnim značenjem za elite, lik Džordža Vašingtona («oca nacije»). Dolazak novog sekularnog reda najavljen je riječima ispod piramide: Novus Ordo Seclorum. Izgleda da su bila proročka (obzna‐njujuća) i grafička rješenja na dolarskim novčanicama izdatim 1996.

Vodeće elitne organizacije u svom sastavu imaju i Vitezove Malte, organizaci‐ju sa hiljadugodišnjim vojnim i političkim uticajem u svijetu, pored humanitarnih aktivnosti. Eksponirani Vitezovi Malte su bili Džon Kenedi, njemački kancelar Ade‐nauer, Kejsi (CIA), Aldo Moro, Bler, Vilijem Hejg, Pedi Ešdaun. Majstorstvo Velikog majstora prepoznatljivo je i iz njegovog imena (ili titule): Dei Gratia Sacrae Domus Hos‐pitalis Saneti Johhanis Hierosolumitani et Militaris Ordinis Saneti Sepulchre Dominici Magi‐ster hummilis pauperumljue Jesu Christi Gusos.

Sastanak koji je, po svemu sudeći, bio od izuzetnog značaja za događaje u dvadesetom vijeku održao se 1891. u Londonu. Prisustvovali su Cecil Rhodes, najbo‐gatiji čovjek tog vremena, William Stead, vodeći svjetski novinar i Reginald Brett (Lord Esher), savjetnik kraljevske familije. Plan organizacije za tajno društvo („Drušr‐tvo odabranih“) bio je ujedinjenje svijeta pod kontrolom Britanije. Iz društva je proiza‐šao „Okrugli sto“ sa članovima iz sedam država engleskog govornog područja. For‐mirani su Kraljevski i Kanadski instituti za spoljne poslove, osnosno Savjet u SAD (CFR).

Rhodes je tvrdio da „smo mi Englezi superiorna rasa na svijetu i što više Planete naseljavamo, tim bolje po ljudsku rasu. Zašto mi ne bismo osnovali tajnu organizaciju kojoj bi bio za cilj dovođenje cijelog necivilizovanog svijeta pod vladavinu Britanije i Sjedinjenih drža‐va i time stvaranja jedne Anglo‐Saksonske imperije“ (Cecil Rhodes, „Confession of Faith“, 1877). Rhodes je bio na čelu kompanija koje su bezobzirno pljačkale jug Afrike. Svjet‐ska vlada sa centrom u Britaniji nametala se kao logičan cilj. Današnjim svijetom dominiraju totalitarističke ideje i prakticizam iz tog perioda.

Kluks Klana), Lord J. Rothschield, Bertrand Russell, Otto of Habsburg, George W. Bush Jr, Irenee du Pont, Josip Broz. 3 Kao „slobodni zidari“, uglavnom 33. stepena, pominju se: Saddam Hussein, Kralj Husein, Tony Blair, Gerhard Schroeder, Benjamin Netanyahu, Yasser Arafat, Ronald Reagan, Michail Gorbatjov, Shimon Peres, Francois Mitterand, Yitzak Rabin, Gerald Ford, Franklin D. Roosevelt, Sir Winston Churchill, Harry J. Tru‐man, Henry Kissinger, J. Edgar Hoover, Cecil Rhodes, Walt Disney, Al Gore, Robert McNamara, Richard Holbrooke, Princ Phillip, Princ Bertil i drugi.


47

„Postoje snage koje djeluju u ovoj zemlji o kojima mi nemamo spoznaja“ (Kraljica Elizabeta II, Daily Mirror). Ipak, vrh piramide planetarne vlasti („Rojal tribunal“) oku‐plja britansku krunu (trenutno Kraljicu Elizabetu), familije Rotšild (Jakob) i Rokfeler (Dejvid). Dejvid Rokfeler je na zasjedanju Trilateralne komisije jasno prenio poruku: „Savremeni svijet će biti savršeniji i uravnoteženiji ako uspostavimo svjetsku vladu. Nadnaci‐onalna vlast svjetskih bankara i intelektualnih elita ima prvenstvo nad pravom naroda na samoopredjeljenje, a to je načelo koje smo i slijedili tokom vjekova“.

Piramida moći na zemlji

Suština šeme Bilderberg – Rokfeler je u predstavljanju njihovih pogleda toliko

„primamljivim“ (kamufliranjem), čime oni postaju javna politika kojom se može izvr‐šiti pritisak na svjetske lidere da se pokore «potrebama Gospodara Univerzuma». Instrument za širenje „utanačene propagande“ je „slobodna svjetska štampa“. Rokfe‐leri, prema Salantu, vrše veliki uticaj na medije, čime vladaju javnim mišljenjem. Uz impuls javnog mišljenja, ostvaruju značajan uticaj na politiku. Uz istančanu korupciju u politici slijedi i kontrola nad nacijom i svjetska dominacija kao krajnji cilj.

„Lista želja“ Bilderberg grupe obuhvata: jedan međunarodni identitet jednog skupa univerzalnih vrijednosti; centralizovana kontrola svjetske populacije „pamet‐nom kontrolom“, tj. kontrolisanje svjetskog javnog mišljenja; Novi svjetski poredak


48

bez srednje klase („gospodari i sluge“) i, svakako, demokratije; nametanje univerzal‐nog pravnog sistema; korišćenje UN kao de fakto svjetske vlade koja nameće UN porez „svjetskim građanima“; apsolutna kontrola edukacije da bi se programiralo javno mišljenje i obučili izabrani za različite uloge.

Ciljevi Bilderberga su i: globalna ekspanzija NAFTA i WTO; proizvođenje kri‐za i stalnih ratova; ustrojstvo NATO‐a kao svjetske vojske; «društvo nultog rasta» bez prosperiteta i progresa, uz veće bogatstvo i moć gospodarima; globalna «država bla‐gostanja gdje će pokorni robovi biti nagrađeni, a nekonformisti određeni za ekstermi‐naciju. Uloga medija: CBS, CNN, NBC, BBC i drugi medijski divovi kontrolišu sve što se vidi, čuje i pročita – preko televizije, radija, novina, magazina, knjiga, filmova i značajnog dijela Interneta (Richard Salant, raniji predsjednik CBS News).

Visok položaj u SAD podrazumijeva članstvo u američkom Savjetu za spoljne poslove, privatne nevladine organizacije koju su 1919. osnovali Rokfeler, Morgan i pukovnik Hans. Državni sekretari svoje programe prvo predstavljaju Savjetu. „Savjet je donosio odluke o ulasku SAD u drugi svjetski rat, bacanju atomske bombe na Hirošimu, svrgavanju (npr. Aljende, 1973) i ubistvima predsjednika (npr. Lumumba, 1960)“. Cilj gru‐pe je svemoćna svjetska vlada, spajanje valuta u jednu, odnosno funkcionisanje siste‐ma bankarstva i proizvodnje i upravljanja prirodnim resursima kao cjelina.

Osim regularnih tajnih sastanaka, uz strogo izabrane goste, CFR održava jav‐ne sastanke. Cilj je stvoriti bizaran utisak da organizacija, kao grupa privatnih građa‐na, razmjenjujući ideje organizuje socijalne aktivnosti. Ideje i ciljeve Savjeta je teško sprovoditi bez „aktivnosti“ masovnih medija. Članovima je striktno zabranjena komunikacija sa medijima, osim uz dozvolu, mada nije ni primijećena zainteresova‐nost medija za operacionisanje Savjeta. Prećutkivanje medija, skrupuloznim stavom prema organizaciji, predstavlja svojevrstan vid propagande.

Savjet je zatvorena grupa za bilo kakvu diskusiju i praktično vladar SAD4. Vjeruje se da je Savjet ogranak Okruglog stola (sinonim za Iluminate), čiji je cilj kon‐trola javnog mnjenja raznim psihološkim operacijama. „Non‐atribution“ predstavlja uobičajen termin u Statutu CFR‐a, što bi se moglo prokomentarisati: »Ne pričaj dru‐gima što mi radimo i govorimo». „Kada vodeći članovi CFR odluče da bi američka Vlada trebala usvojiti određenu politiku, pokreće se ogromna energija njihove infrastrukture, kako bi razvila argumente za podršku njihovoj politici“ (admiral Chester Ward).

Savjet za spoljne poslove i Bilderberg grupa su prethodnice Trilateralne komi‐sije, osnovane 1972. Cilj TK je okupljanje elitističkih krugova iz Sjeverne Amerike, Evrope i Japana radi zaštite krupnog kapitala. Ideja je globalizacija proizvodnje i finansija i izgradnja planetarnog modela jedinstvenog ekonomskog i društvenog sis‐ 4 Članovi ove tajne organizacije su bili: predsjednici SAD, amabsadori, svi ministri spoljnih poslova, investi‐tori sa Wall Street‐a, vojni lideri Pentagona i NATO‐a, bogati industrijalci i korporacijski lideri, vlasnici medija i glavni urednici, bankari, predsjednici univerziteta i vodeći profesori, izabrani senatori i kongres‐meni, sudije Vrhovnog i Ustavnog suda.


49

tema. „Akcije“ se osmišljavaju u sferi ekonomije, politike i bezbijednosti. Organizacija kontroliše oko 50. banaka i 100. najvećih multinacionalnih kompanija, vrši veliki uticaj na poznate univerzitete u SAD i pisane i elektronske medije.

Organizacija utiče na: izbor predsjednika (npr. Karter, kao njen član) i admini‐stracije (takođe članovi), održavanje konferencija šefova država ili vlada članova (pro‐istekla je G7), međunarodne organizacije (UN, MMF, Svjetska banka) i njene čelne ljude koji su članovi TK5 (Jasuši Akaši, Sadako Ogata). Kao dostignuća TK pominju se raspad Istočnog bloka i Jugoslavije, a postoje posebni naumi prema Rusiji i Kini. „Mi nismo nezavisna nacija niti ćemo biti dok našom zemljom upravlja Trilateralna komisija“. Ovo je izjavio nekadašnji prominentni obavještajac John Coleman.

Prilikom osnivanja masonske Trilaterale, u komisiju su primljeni: glavni ure‐dnik lista Chicago Sun Times, glavni izdavač lista Times, direktori agencija Los Angeles Times, New York Times i Wall Street Journal. Osnovna logika nalaže da onaj ko vlada medijima, vlada i javnim mnjenjem. Stoga, samo nekoliko elitnih pojedinaca pod svo‐jim okriljem direktno ili inirektno protežira medijsku industriju. Istraživačko i nezavi‐sno novinarstvo ne predstavljaju realnu opciju, a udarne vijesti su u funkciji manipu‐lacije. Aktuelnošću udarnih vijesti i saopštenja za javnost, istina mora biti suptilno prikrivena.

Unosne poslove sa naftom, osiguranjem kompanija, proizvodnjom i prodajom

oružja i drugo, kontrolišu najuticajniji ljudi na Planeti, okupljeni u nekoj vrsti Parla‐menta za Evropu i Ameriku – Komitetu 300. U pitanju su navodno potomci britanskih i holandskih plemića koji su se obogatili trgovinom opijumom sa Kinom i prodajom robova iz Afrike. Uz potporu sopstvene masonske lože (Xaspers), nastoji se obezbije‐

5 Na internetu se mogu naći spiskovi njenih članova i materijali sa godišnjih skupova. Cilj je da se prikaže kao «dobrotvorna», a ne i «konspiracijska organizacija». Raniji i sadašnji članovi reflektuju njenu moć: skoro svi predsjednički kandidati obje partije; vodeći senatori i kongresmeni; vodeći službenici FBI, CIA, NSA, odbrane, državnih agencija i tako dalje.


50

diti dominacija skrivenih upravljača sa vrha piramide. Neposlušnost se plaća ratovi‐ma, terorizmom, zemljotresima, bolestima.

U uvodu filma The Skulls (Lobanja, 2000), koji je asocijacija na društvo Kosti i lobanja sa univerziteta Yale, ukazuje se da su tajna društva tradicije na elitnim ameri‐čkim univerzitetima. Scenarista filma John Pogue je bio student Yale University. „Ova udruženja postoje već skoro 200. godina i predstavljaju izvor za sve buduće predsjednike, sena‐tore i vlasnike korporacija. Svake godine, manje od 1% najbogatijih i najuspješnijih studenata postaju članovi ovih ekskluzivnih društava, čime im se garantuje uspjeh u budućnosti i pomoć ostalih članova. Jednom član, zauvijek član“.

Vodeći kritičari medijskog establišmenta SAD dijele mišljenje da je u pitanju «kontradiktoran, apsurdan, nepreporučljiv, loš triler sa temama o moći, spletkama, ubistvima, ljubavima» itd. Očito da američkim medijima nije prijemčiva priča o druš‐tvu The Skull and Bones Society, koje se okuplja i na drugim univerzitetima: Princeton, Harvard, Cornell, Brown, Penn. Iz društva se regrutuju kadrovi za grupu Bilderberg, Trilateralnu komisiju i Savjet za spoljne odnose. Kadrovi sa Jela su bili Davenport (Fortune), Luce (Time), uz Buša, Rokfelera, Gejtsa, Stenlija ili Dejvisona.

Svjetski ekonomski forum u Davosu i sastanci G8 brižljivo su praćeni u svim medijima zauzimanjem naslovnih strana, uz prisustvo nekoliko hiljada novinara. Sas‐tanci Bilderberg grupe, na primjer, kojima prisustvuju predsjednici MMF‐a, Svjetske banke, Federalnih rezervi, predsjedavajući sto najmoćnijih korporacija na svijetu, direktori CIA i FBI, generalni sekretari NATO, američki senatori i kongresmeni, evropski premijeri i lideri opozicionih partija, vodeći izdavači i direktori vodećih pisanih medija u svijetu, izgleda da ne produkuju zaključke koje bi javnosti trebalo staviti na uvid.

Prema raznim relevantnim tumačenjima, konspirativno odlučivanje o uprav‐ljanju svijetom ideološki je fundirano premisama Talmuda. Tora prenosi vjerske sta‐vove i propagira “mir i toleranciju”. Smatra se da je Talmud ‐ fundament “Protokola” ‐ radikalan i vjerovatno najfundamentalniji oblik učenja. Najumniji učitelji tvrde da svako ko nije Jevrej jeste Goja (stoka), a načini ophođenja prema stoki su šablonizova‐ni. Prisutna konstantna opasnost od zoofobije prouzrokuje zakulisan manir, a promi‐nencija i proskripcija se doživljavaju kao elitistički principi u komunikaciji.

3. Teoretski senzacionalizam i preventivni pragmatizam Novog svjetskog poretka „Pojedinac je hendikepiran kada se susrijeće sa teorijom zavjere jer je ona toliko mons‐

truozna da ne može da povjeruje da je istina“ (Edgar Huver, FBI).

Teorija zavjere, u kontekstu globalne medijske provokacije, predstavlja vješto podmetanje manijakalnog vizionarstva konspiratora. Cilj je javno minorizovanje klju‐


51

čnih latentnih „teoretskih postavki“ prosvijetljenih: teorije sile, teorije zlatne milijarde, eugenike, teorije efikasnih tržišta itd. Svakako, ne može biti govora o ozbiljnim nauč‐no zasnovanim teoretskim postavkama već kontroverznim koncepcijama „supersen‐zibilne“ bjelosvjetske političke i poslovne kamarile. Ukoliko prakticizam konspiracije posjeduje teoretski fundament, legitimnost teorije je faktičnost.

Stvarne zavjere, kakvih nije bilo malo u istoriji čovječanstva, ne mogu se pos‐matrati u teoretskom kontekstu. Teorija zavjere ima sistemski karakter sa precizno utvrđenim zadacima političkog establišmenta, policije, tajnih službi, mafije, korpora‐cijskih, medijskih i bankarskih magnata. Cilj je obmanuti javnost izvještajima koji su daleko od istine, filmovima koji obiluju kontroverzom, uz nestanak svjedoka. Metod konspirativnog djelovanja zasniva se na obznanijvanju teorije zavjere, izlaganju nega‐tivnoj medijskoj kampanji i sprečavanju otkrivanja istine raspoloživim sredstvima.

Godine operacionisanja izgradile su savršen mehanizam koji počiva na strikt‐no utvrđenim pravilima djelovanja, pobuni većine protiv onog koji se pokaže nedisci‐plinovanim, izolaciji i eliminisanju. Ekskluzivna žurnalistička priča o konspiraciji obi‐čno ne djeluje uvjerljivo, izvrgava se podruzi okruženja, bez podrške savjesnog ured‐ništva, uz mogućnost gubitka pozicije istraživača. Puk na bilo kom nivou društva „demokratski“ profilisanog, sklon posmatranju i prihvatanju senzacionalnosti iz ugla medijskog establišmenta, nezaobilazan je objekt za proglašenje zavjere teorijom.

U masovnim medijima dominira, kao najrelevantnija, teorija zavjere. Izgleda da publika lakše prihvata i vjeruje u bilo što što je praktično nevjerovatno. Ono što je vjerovatnije je, po svemu sudeći, van logičkog i intelektualnog promišljanja i rasuđi‐vanja prosječnog posmatrača. Rat na medijskom – psihološkom planu (rat za „duše ljudi“) usmjeren je na kreiranje ambijenta konfuzije i apatije, obesmišljavanja uloge pojedinca, obezvređivanja individue i porodice. Jednostavno rečeno – socijalni i duhovni inžinjering kao uslov ideološke hegemonije.

Ukidanje svih ograničenja za slobodno kretanje ljudi i kapitala, slobodu tržiš‐ta, razmjenu ideja, informacija, stvaralaštva, tehnologije i naučnih i kulturnih dostig‐nuća, trebalo bi posmatrati u kontekstu teorije (kocepcije) savremenog svijeta kao global‐nog sela – svijet je postao veliko selo (globalizacija). Gvido Rosi (La Republica, 18/3/2000) konstatuje: „Globalizacija ja zadala prvi ozbiljan udarac pravu kao proizvodu države, odnosno kao instrumentu vladavine. Trgovina globalnog sela više se ne može kontroli‐sati jedinstvenim državnim propisima i nacionalne države postaju nemoćne“.

Teorija glokalizacije se zasniva na procesu integrisanja «lokalnog» u „globalno“, što navodno rezultira heterogenizacijom kultura. Ipak, lokalna kultura u svjetskom poretku koristi se prije kao pretpostavka homogenizacije, a ne heterogenizacije. Kul‐turni koncepti, ideologije, prakse na globalnom nivou ne predstavljaju ozbiljnu potvr‐du glokalizacionih teoretskih postavkia. Plutokratski kulturni klišei u uslovima sve‐opšte dekadencije i hipokrizije konstituisali su globalističku svijest, kao odraz sveopš‐te predominacije globalnog nad lokalnim.


52

Suprotno teoriji glokalizacije, George Ritzer je izradio teoriju grobalizacije kako bi identifikovao globalizaciju sa kulturnom homogenizacijom6. Proizvodnja kulturnih umotvorina je izvršena da bi se obuhvatila homogenizacija takvih umotvorina, tako da bi bila prikladna za upotrebu mnogim konzumentima širom svijeta. U postojećem poretku postoji globalna dominacija kulturnih vrijednosti uz prepoznatu homogeni‐zaciju. Appaduari je proponent teorije hibridizacije – sveukupna heterogenizacija kultu‐ra i stvaranje novih kultura koje navodno nastaju sudaranjem različitih pogleda.

Suverenitet naroda i država je u skladu sa mondijalističkim idejama prevazi‐đen, suvišan, što znači da predstavlja prepreku ostvarivanju svjetskih ciljeva. Nerav‐nopravnost i različiti životni uslovi potvrđuju relevantnost praktične implementacije teorije o vladanju jakih i moćnih7. Tragovi bogatih i moćnih (Iluminata) prepoznaju se iza glavnih procesa na Planeti bez obzira da li su u pitanju Federalne rezerve, akcije kon‐spirativnih privatnih grupa ili atentati. S druge strane, „vlada svijeta ne smije biti u rukama gladne nacije jer bi tada uvijek postojala opasnost“ (Vinston Čerčil).

Nasuprot proklamovanoj ideji manje razvijenih zemalja o novom svjetskom informativnom poretku sa ciljem uspostavljanja ravnopravnosti u komunikacionim tokovima, kreiran je predlog – teorija8 o „slobodnom protoku» informacija i kulturnih doba‐ra“. Zapažena „opasnost“ od ograničavanja slobode informacija i kulturne komunika‐cije ima osnovu u sveopštim interesima bogatih zemalja. Uprkos nemogućnosti ospo‐ravanja deklarativnih postavki pomenute teorije, „slobodni protok informacija je, u stvari, jednosmjerni protok, prije nego istinska razmjena informacija“.

Teorija pravednog rata kamuflira prirodu spoljne politike SAD obezbjeđujući human spoljni izgled zavojevaču (Čosudovski). Po ovoj teoriji, rat je „humanitarna operacija“ koja poziva na vojnu intervenciju na etičkoj i moralnoj osnovi protiv „pobunjenika“, „terorista“, „prevaranata“ i „banditskih država“. Savremena verzija ove teorije ugrađena je u vojnu doktrinu SAD – „rat protiv terorizma“, odnosno pravo na „samoodbranu“. Teorija da „rat postaje mir“ sastavni je dio ratne propagande i medijskih dezinformacija, namijenjenih dobijanju javne podrške za ratno djelovanje.

Konačni cilj je, prema Čosudovskom, „potpuna depolitizacija društvenog života u Americi, sprečavanje ljudi da razmišljaju i koceptualizuju, analiziraju činjenice i prkose legi‐timnosti rata koji u ime SAD vodi NATO“. Prema Obami, laureatu Nobelove nagrade za mir, pravedan rat postaje univerzalno prihvaćen, koji je tzv. međunarodna zajednica podržala. Osmog oktobra, dan prije odluke Nobelovog komiteta, Kongres SAD je odobrio Obami iznos od 680. milijardi USA$ „za odbranu“, što je pokriće za finansira‐nje procesa vojne eskalacije.

6 Grobalno znači „dobro“ (npr. širenje medicinske tehnologije). 7 Izjava Medlin Olbrajt ‐ državnog sekretara SAD, povodom slučaja Kosovo, potvrda je praktičnog sprovo‐đenja pomenutih “teoretskih” postavki: “Sjedinjene Američke Države više ne priznaju poglavlje Povelje Ujedinje‐nih nacija o poštovanju suvereniteta država”. 8 Vidjeti detaljnije: Mićović, 2001; str. 82‐83.


53

Da li je moguće smanjenje cjelokupne svjetske populacije na milijardu? U skladu sa teorijom zlatne milijarde nije u pitanju opcija, već potreba drastičnog reduko‐vanja svjetskog stanovništva. Očigledno je da su identifikovani prekobrojni – nepro‐duktivni («nesofisticirani») slojevi, što ukazuje na rasističku zasnovanost „analize“. Tobožnja opasnost proističe iz oskudnosti resursa, a navodna očigledna prenaseljenost predstavlja najveću ekološku, socijalnu i industrijsku prijetnju. Razmatraju se moguća rješenja nezavisno od vlada „koje nisu u stanju da spriječe katastrofu“!?

Jedno od rješenja nudi eugenika (eu i genos, dobri geni) – sprečavanje razmno‐žavanja pogrešnih ljudi i stvaranje «galaksije genija», odnosno rase super intelektuala‐ca. U tom naumu („višem cilju“) se kreiraju banke genetičkog materijala za stvaranje super rase. Teorija je, prije svega, našla praktičnu primjenu u nacističkim eutanazija‐ma manje vrijednih: sterilizacija i gasne komore. Jasno je da se radi o rasističkoj nauci o prirodnom odabiru elite Iluminata – aristrokate vode svijet. Rasistički karakter olimpizma djelo je pristalica rasne čistote (Iluminata).

Moćni Rimski klub, kao skup ljudi mondijalističke orijentacije: naučnika, eko‐nomista, članova vlada i međunarodnih organizacija, industrijalaca, izgleda da ima specifično rješenje za svjetski mir. Model podrazumijeva unapređenje svjetske vlade. Klub raspravlja o „ekonomskoj kontroli, nestašici hrane i životnoj sredini i o načinu njegovog rješavanja“. Jedan od bitnih ciljeva (teorija) Rimskog kluba ‐ postindustrijski nulti stepen rasta ima osnovu u Maltusovoj teoriji nultog rasta. Implementacija teorije podrazumi‐jeva izazivanje globalne ekonomske krize.

Ekonomska i politička teorija nobelovca M. Friedmana promovisala je glediš‐te: „bitnija uloga jeste postojanje slobodnog izbora sve dok okolnosti ne učine promjenu neop‐hodnom. Ogromna je inercija – tiranija statusa quo – u ličnim, a naročito državnim stvarima. Jedino kriza – stvarna ili opažena – donosi istinsku promjenu. Kad se ta kriza pojavi, preduzete akcije zavise od postojećih ideja. To je, po mome shvatanju, naša osnovna funkcija: stvoriti alternative postojećoj politici, čuvati ih u životu i dostupnim dok ono što je politički nemoguće postane politički neizbježno“9 (Friedman, 1962/82).

Uprkos (ili ne) teoretskim naglabanjima Fridmana i drugih nobelovaca Čikaš‐ke škole o kapitalizmu, slobodi, demokratiji ili diktaturi, kritička svijest, individualna i totalitarna snaga, osjećaj potrebe ka eventualnom društvenom otporu totalitarizmu, kao produkt amorfnosti masa, ne predstavljaju realnu opciju. Političko – ekonomska elita izgradila je svoju praktičnu paradoksiju i paradigmu: „Daj mi kontrolu nad novcem nacije i neće me biti briga ko donosi njene zakone“ (Amschel Rothschild). Konfučije nije bio u pravu tvrdeći: „Ako ti sam ne voliš novac, daj ga lopovima i oni ti ga neće uzeti“.

9 U pogovoru knjige Friedmana, M. Prokopijević podvlači da «ako se Bogatstvo naroda Adama Smita može smatrati Starim zavetom u ekonomiji, onda se Sloboda izbora može smatrati delom Novog zaveta. Sa kapi‐talizmom i slobodom dobijamo još jedan deo Novog zaveta... Najveća opasnost ličnoj slobodi danas preti – i to ne samo u diktaturi nego i u demokratiji – od široko rasprostranjene težnje pojedinaca da steknu eko‐nomsku i društvenu sigurnost».


54

4. Finansijski magazini kao protektori nove finansijske arhitekture

„Ljudi, vlade i ekonomije svih nacija moraju služiti potrebama

međunarodnih banaka i korporacija“ (Zbigniew Brzezinski, geostrateg).

Nova finansijska arhitektura je preventivna finansijska paradigma Novog

svjetskog poretka. Krhkost finansijalizirajuće arhitekture uz neodrživost teorije efika‐snih tržišta kapitala korespondira efektima tekuće finansijske krize i uopšte ekonom‐ske recesije. Ekonomski uslovi su bili uglavnom determinisani agresivnim globaliza‐cionim strategijama. Globalna tržišta kapitala i svjetska ekonomija postali su čvrsto povezan sistem. Sprovodilo se aktivno finansijsko preusmjeravanje od hedžing finan‐sija ka neodrživim (manipulativnim) ponzi finansijama.

Vodeći svjetski ekonomski mediji – Economist, Banker, Financial Times, Institu‐tional Investor, Euromoney – nisu razobličavali postulate (stubove) ovakvog «kapitalis‐tičkog» načina promišljanja i operacionisanja. Medijski je glorifikovan globalno inte‐grisani sistem ogromnih bankarskih koglomerata i tzv. bankarskog sistema u sjenci: investicionih banaka, hedž fondova i specijalnih investicionih institucija. „Iza scene“ su donošene mnoge privatne odluke kreirajući sistem koji je institucionalno i produk‐tno bio osjetljiv na bankarsku paniku (kreditnu krizu), kao sistemski događaj.

Detaljne svakodnevne medijske analize i prognoze bile su kamuflaža za proces konstruisanja velikog, novog bankarskog sistema „u sjenci“ u Londonu, koji je postao realno bankarstvo. Novim sistemom Wall Street‐a je dominiralo nekoliko banaka sa aktivama u trilionima dolara, pod familijarnom kontrolom10. Fiksirana kontrola medija od strane „sofisticiranih“ doprinijela je procesu „finansijalizacije“. Krah bankarskog sistema značio je prebacivanje odgovornosti na građane ‐ pores‐ke obveznike. Vodeće banke i, svakako, vodeći mediji idu suštinski i dalje ruku pod ruku beskrupuloznim manirom.

Posljedica: Državno sponzorisane kompanije (Fannie Mae and Freddie Mac) su bile usmjerene od strane države da gube novac. Prema Wall Street Journal‐u: “Grani‐ce gubitka su pomjerene jer je država usmjerila obje kompanije da sprovode strategije kojima se gubi novac, modifikovanjem hipotekarnih zajmova radi sprečavanja prodaje nekretnina”. Prak‐tično, transferiše se imovina od poreskih obveznika ka prezaduženim dužnicima i upropašćenim preduzećima. Građani su prisiljeni (od strane države) da investiraju u kompanije koje su usmjerene (od strane države) da gube novac.

10 Wall Street i City vodi elitni dio finansijske formacije: porodice Rothscield, Rockfeller, Harrimann, Schiff, kraljice i kraljevi.


55

Dominantna finansijska teoretska postavka Novog svjetskog poretka je hipoteza (teorija) o efikasnom tržištu. U medijima, kao uostalom u literaturi, bila je zastup‐ljena relativno jednostavna tvrdnja da tekuća cijena hartija u potpunosti reflektuje sve javno raspoložive informacije. Drugim riječima, ne postoji neiskorišćena javno raspoloživa informacija koja bi dovela do izuzetnog investicionog rezultata. Medi‐ji poput Wall Street Journal, Financial Times i kompletna finansijska javnost ukazi‐vali su eksplicitno ili implicitno da se finansijska tržišta približavaju nivou koji se smatra efikasnim.

Vodeći mediji su bili i ostali propagatori Globalnog finansijskog sistema koji je navodno podržan svakom od glavnih platformi. Osnovu sistema čine „zdrave“ finansijske institucije koje „operišu internacionalno“, što zaslužuje posebnu medij‐sku pažnju. Takođe, finansijska tržišta su «efikasna i stabilna», što je jedna od ključnih postavki objektivne istine iz ugla medija. „Zakonski i sudski procesi“ i sistemi plaćanja i obračuna otporni na rizik dio su snažne finansijske infrastruktu‐re, a finansijski mediji predstavljaju očigledno njen neodvojiv segment.

„Neregulisanost“ tržišta kapitala, koja su „efikasna“, ima znak jednakosti sa nji‐hovom kontrolom od strane finansijske oligarhije. Tek sada se fantomska regulaci‐ja NFA posmatra kao neefikasna. Naučni doprinos NFA je „zaprepašćujuće slab, a njegova slavljenička narativnost potpuno uzdrmana“11. Problemi inicirani u SAD pro‐širili su se globalno (sistemska kriza) kanalima konstruisanim procesima sekjuriti‐zacije i finansiranja preko globalnih tržišta kapitala. Globalna medijska scena bila je nijemi posmatrač transmisije poručujući: Mi nismo krivi, vi ste idioti.

Sistem čvrste regulacije ‐ ograničenja na preuzeti rizik, u smislu smanjenja ban‐karskih propasti i eliminisanja sistemske finansijske krize odbačen je „revolucija‐ma“ M. Tačer i R. Regana. Regulatorne agencije, čiji su sateliti vodeći masovni mediji, bile su kontrolisane od strane elitnih pojedinaca koji su prihvatili koncep‐ciju NFA. U osnovi problema je otimanje za tržišni udio i za maksimalnu moć određivanja cijena u trgovačkim aktivnostima. „Lucidni“ finansijski magnati – korumpirane regulatorne agencije – mas mediji predstavljaju kompatibilan tri‐jumvirat opskurnog manevrisanja.

Kreiran je sistem akcionarskog kapitalizma čija je pretpostavka ekonomsko ‐ poli‐tička moć pod kontrolom velikih korporacija, kojom se određuju cijene i (pre)raspodjela dohotka na svjetskom nivou. Uspostavljen je korporatizam, sinte‐zom krupnog kapitala i državne moći. Do sada, Novi finansijski poredak prožima

11 U postojećem finansijskom i monetarnom sistemu imperijalnog karaktera teško je povjerovati da će teorija o efikasnim tržištima (kao podrška NFA) ustupiti mjesto realističnijim teorijama o finansijskim tržištima. Pritom, apostrofira se prije svega teoretski pristup Kejnza i Minskog.


56

globalno funkcionisanje (dominaciju) kompanija iz SAD12: Levis, Coca‐Cola, McDonalds, Disney, Gillete, Pepsi, IBM, Apple, Nike, Microsoft, Dell, Intel, UPS, Starbucks, Amazon, Google, Heinz, eBay, Harley‐Davidson, GE, Budweiser, FedEx, Wal‐Mart, The Gap ...

U intervjuu njemačkom nedjeljniku Cajt (septembar, 2000), Čomski je govoreći o svemoćnosti korporacija naglasio: „Korporacija predstavlja tiraniju, ona je takoreći identična sa totalitarističkim modelom bilo koje ljudske institucije“. Pravo države je prenešeno na korporacije, koje zamjenjuju suverenitet države. To iziskuje kontrolu i protekcionističke mjere u zemljama arhitektama novog poretka, odnosno dere‐gulaciju i liberalizaciju u državama sa tektonskim poremećajima. Međunarodni finansijski kapital i mreže multinacionalnih kompanija oruđe su globalne kontro‐le.

5. Bankarstvo podzemlja: BCCI, tajne službe i javna korupcija

«Iza svakog velikog uspjeha (bogatstva) leži veliko zlodjelo» (Onore de Balsaque).

Pakistanac Agha Hassan Abedi, predsjednik Bank of Credit and Commerce

International, zvanično je osnovao međunarodnu banku 1972. Navodno je zamislio banku kao mašinu sa dva vodeća mehanizma: rast aktive i vjera („poštenje“). Ključna komponenta strategije rasta aktive bila je podmićivanje. Do 1990. BCCI je imala poslo‐vnice u 69. zemalja, sa 15. milijardi USA$ depozita i 20. milijardi USA$ aktiva. Banka je bila jedan od 25. najvećih finansijskih giganata na svijetu, ali i jedno od najvećih kriminalnih preduzeća u svjetskoj istoriji.

Slučaj BCCI je ilustrativan primjer povezanosti organizovanog kriminala (mafije), globalne korupcije, političkog establišmenta, revizorskih kuća, sudstva i oba‐vještajnih službi. Banka je bila uključena u šeme pranja novca u svjetskim razmjera‐ma13. U periodu od gotovo dvije decenije, institucija nije privukla pozornost masovnih pisanih i elektronskih medija, sve dok posljedice propasti i zatvaranja banke (1991) nisu postale evidentne. Prvi „posmatrači“ (najvjerovatnije) bili su novinari Peter Tru‐ell i Larry Gurwin (BCCI kao „Najkorumpiranije svjetsko finansijsko carstvo“).

Slučaj BCCI, početkom 90‐ih bio je predmet izvještavanja medija: Washington Monthly, Time, Wall Street Journal, London Evening Standard, Guardian, BBC, Washington

12 Kompanije iz SAD nisu ostvarile konkurentsku prednost na tržištu, na koje se konstantno pozivaju, već pravilima Vašingtonskog konsenzusa i preko kontrolisanih institucija Bretnvudsa: MMF‐a, Svjetske banke itd. 13 Negativna neto vrijednost je procijenjena na 7 milijardi funti sterling, a gubici na 12 milijardi. Manje štedi‐še (1,25 miliona) izgubile su svoj novac. BCCI je na bila prevarantska šema, koja je propala 1991. godine, zasnovana na pljačkanju ušteđevine deponenata širom Trećeg svijeta.


57

Post, Los Angeles Times, NBC News, New York Times, Financial Times, globalne mreže Associated Press. Aktiviranje slučaja 2000‐ih i sudskog postupka 2004. privuklo je paž‐nju medija: Detroit News, London Times, Times of India, Independent, Khaleey Times, ABC News, Los Angeles Times, Time, Washington Post, Guardian, agencije United Press Inter‐national i kanadskog nacionalnog emitera CBC.

Prema časopisu Guardian (26/7/1991), CIA je imala na platnom spisku oko 500. britanaca uključujući i priličan broj onih iz medija, koje je plaćala koristeći račune kri‐minalne banke BCCI14. Potpuno čista slika oko funkcionisanja banke (1984) – poveza‐nost sa teroristima, trgovanje oružjem, manipulacija finansijskim tržištima – nije bila dovoljna da CIA i Savjet za nacionalnu bezbijednost (NSC), čija je specijalnost nadgle‐danje terorizma slijedeći finansije, preduzmu bilo kakvu akciju protiv banke. Depar‐tmani u SAD (državni, pravde, finansija) bili su nijemi posmatrači slučaja.

Banka vjerovatno nikada nije bila solventna, nikada nije imala značajnu bazu kapitala. Koristila je novac od depozita za finansiranje operativnih troškova i otplatu ranijih deponenata. Banka je zbog duge istorije prevara i nezakonitog poslovanja pos‐tala poznata kao „Banka kokaina i međunarodnog kriminala“15. Isplate Agencije Noriegi, koji je bio šef panamske vojne tajne službe, diler drogama i agent CIA (saradnik Džor‐dža Buša), na račun kod BCCI, nakon izvjesnog vremenskog protoka nastavljene su osamdesetih kada je Regan učvrstio svoju poziciju.

Službenik BCCI je tvrdio da je bilo poznato da ova banka ni najmanje nije bila pakistanska već da je CIA (Direktor Richard Helms) pokrenula banku. BCCI je bila dostupna gangsterskim vladama, kartelima, peračima novca, trgovcima oružjem ili drogama. Banku su zvali sredstvom za pranje novca Agencije i „majkom i ocem“ finansirajućih operacija terorista. BCCI je olakšavala mnoge tajne operacije CIA, a posebno nastojanja George H.W. Bush‐a da dostavi oružje Iraku Saddam Hussein‐a ili, pak, Edwin Wilson‐a da „neovlašćeno“ naoružava Libiju16.

Saudijski obavještajac Kamal Adham je dobio super tajan zadatak: „sa zvanič‐nim blagoslovom Džordža Buša kao šefa CIA, Adham je transformisao malu pakistansku inves‐ticionu banku u mašinu za pranje novca širom svijeta kupujući banke po svijetu, kako bi stvo‐rio najveću tajnu mrežu novca u istoriji“ (Joseph Trento, novinar, 2005). Još dok je bio direktor CIA, Buš je imao račun u ogranku BCCI u Parizu. Banka je dobila zadatak da podstiče poslove svakog glavnog teroriste, pobunjenika i organizacija podzemlja u svijetu. «Plan isuviše dobar da bi bio istinit»!? U potpunosti.

14 Među „informatorima» je bilo 124 ljudi iz vlade ili politike, 53 iz trgovine, industrije i bankarstva, 75 iz akademije, 24 naučnika, 14 iz oblasti komunikacija i 90 pojedinaca iz medija. 15 U pozadini najvećeg bankarskog skandala, u djelokrugu poslova vezanog za pranje novca bilo je krijum‐čarenje oružjem, terorističke aktivnosti, prodaja nuklearne tehnologije, nezakonita kupovina banaka i nekre‐tnina, poreska evazija, multimilionska dolarska korupcija, zastrašivanje svjedoka ubistvom, a u nekim slučajevima cjelokupna slika nikada neće biti prikazana. 16 Mark Zepezauer (žurnalista i izdavač): The CIAʹs Greatest Hits.


58

Time magazin (7/22/1991) je post festum opisao BCCI ne kao banku već „glo‐balnu obavještajnu operaciju i, poput mafije, odjeljenje za prisilna nametanja. Crna mreža zaposlenih je koristila sofisticiranu špijunsku opremu i tehnike, skupa sa podmićivanjem, iznu‐đivanjem, kidnapovanjem i ubistvima“. CIA i druge obavještajne služe su koristile BCCI za kontrolu i manipulisanje bjelosvjetskim kriminalcima i teroristima. Britanska služ‐ba MI5 otkrila je da je u Londonu, u ogranku BCCI, teroristička grupa Abu Nidal17 imala račune u Sloane Street‐u.

Globalna strategija je uključivala i globalno podmićivanje. Među poznatim ličnostima koje su imale značajne kontakte sa BCCI pominju se predsjednik SAD Jimmy Carter, direktor Budžeta Bert Lance, Jesse Jackson, britanski premijer James Callahan, Generalni sekretar UN Perez de Kueller, porodica Indire Ghandi, Mugabe, predsjednici, premijeri i zvaničnici centralnih banaka više zemalja18. Takođe, kartel iz Medelina. Osama Bin Laden je bio među onima sa računima u banci, a njegova finan‐sijska mreža je slična mreži koju je BCCI izgradio u osamdesetim godinama19.

Time magazin je predočio da je «CIA držala neke račune u First American Bank, kraku BCCI u Vašingtonu. Ova banka je, u stvari, bila najvažniji bankar CIA». Preko banke su naoružavani i finansirani afganistanski mudžahedini tokom rata sa Sovjetima, oprani prihodi od krijumčarenja heroina, olakšavan priliv narkotika na tržišta u Evropi i SAD. Poznat je i slučaj C‐Chase (Tampa, Florida) sa pranjem novca od droge. Izvještaj Sandstrom iz 1991. (Sunday Times) naglasio je nemogućnost rekons‐truisanja finansijske istorije BCCI, zasnovane na „širokoj prevari i manipulaciji“.

Novinari J. Beaty i S.C. Gwynne su komentarisali banku: „Isuviše je ljudi znalo previše o BCCI, a njihova saznanja sežu mnogo prije bankrotiranja banke i skandala“. Izgleda da je teško pronaći nekog sa realnom moći ko nije imao saznanja o banci. Direktori banke su omogućili da bilo kakva istraga protiv visokih političara SAD iz obje partije bude bezvrijedna. Takođe, lobisti koji su bili povezani sa Agencijom bili su angažova‐ni na miniranju bilo kakvog istraživanja. „Što dublje kopaš, manje će ti se svidjeti ono što nađeš“.

BCCI je osamdesetih godina pozicionirana kao najveća islamska banka na svi‐jetu, odnosno sedma najveća banka na svijetu. Izgleda da je logična propast mega institucije zasnovane na globalnoj Ponci šemi proizvela olakšanje među političarima,

17 Abu Nidal je u to vrijeme bio „najtraženiji čovjek na svijetu“. To važi sada za Osamu Bin Ladena. 18 Tokom 80‐ih BCCI je, u sklopu svoje Fondacije trećem svijetu, dodjeljivala nagrade predsjednicima i premijerima, ministrima, ekonomistima i drugima, a dobitnici novčanih nagrada su bili: Džulius Njerere, Zao Zijang, Arvid Pardo, Belisario Betankur, Vili Brant, Perez de Kueljar, Nelson i Vili Mendela, Bob Gel‐dof, Robert Mugabe itd. 19 Izgleda da je finansijska mreža Bin Ladena rasla zahvaljujući i činjenici da je preuzela ulogu BCCI u finan‐siranju „islamističkih militanata“. Prema izvještaju Francuske obavještajne službe, Ladenova mreža izgra‐đena je na ruinama BCCI mreže, korišćenjem ranijih službenika banke (Washington Post, 17/2/2002). Nekoli‐ko mjeseci nakon prestanka rada banke, Bin Laden i manji tim finansijskih eksperata radili su na planu zamjene funkcija BCCI.


59

bankarima, biznismenima, obavještajcima, regulatorima, mas medijima. Banka je dvodecenijskim globalnim operacionisanjem doprinijela uspostavljanju novih eko‐nomsko‐političkih i obavještajnih relacija, barem u jednom dijelu svijeta. U međuvre‐menu, George H.W. Bush („Kosti i lobanja“) izabrao je sebe za predsjednika USA („Show must go on“).

6. Karakterna maska i praktikabilnost Novog Svjetskog poretka

„Kad jednom ubijete ljude jer vam se ne sviđa što govore, mijenjate pravila rata“

(Robert Fisk, Independent, 23/5/1999). Brutalna medijska ratnohuškačka propaganda na prostorima države koja se

urušavala i raspadala predstavljala je voljnu ili nevoljnu koherenciju sa minucioznim organizatorima višegodišnjeg krvavog pira. Odsustvo istraživačkog novinarstva o uzrocima montiranog raspada, kontrolorima međunacionalnog i vjerskog uništavanja i “spasiocima” napaćenog stanovništva predstavlja samo jedan segment psihološkog rata, decidirane kontrole i usmjeravanja uma, kao kupljena licenca imanentna “goj‐skim” zemljama i narodima.

Farisejsko učešće “mirovnjaka” uoči, tokom i nakon rata u SFRJ analizirano je (S. Osmanović) članstvom u “tajnim” organizacijama: Bilderberg grupa (BG), Trilate‐ralna komisija (TK), Komitet 300 (K3), britanski Kraljevski Institut za međunarodne poslove (KIMP), američki Savjet za međunarodne poslove (SMP), Kisindžer udruženje (KU). Prvi mirovni pregovarač je bio lord Karington20, lider BG, predsjednik KIMP, član K3 i osnivač KU. Uloga lorda se sastojala u posredovanju bez rezultata. Zamijenili su ga lord Dejvid Oven (BG, TK) i Torvald Stoltenberg (BK, TK).

Kao nezavisan pregovarač pojavljivao se Džimi Karter (svojevremeno pred‐sjednik TK, član SMP). Stradanje nekoliko stotina hiljada ljudi „primoralo“ je aktivira‐nje Ričarda Holbruka kao mirovnog pregovarača (SMP, TK, BG), odnosno Vorena Kristofera (SMP, TK) i Vilijema Perija (BG). Vojni dio operacija kontrolisao je admiral Lejton Smit (SMP), a civilni Karl Bilt (BG). Američki ambasador u Beogradu bio je Voren Cimerman (SMP). Svakako, uputstva su morala biti dobijena i ispoštovana od lidera BG, TK i SMP – Dejvida Rokfelera i Henri Kisindžera21. 20 Lord Karington je član Stalnog Komiteta Bilderberg grupe, bivši britanski ministar, bivši čelnik NATO‐a i sadašnji čelnik Kraljevskog instituta za spoljnu politiku, brakom rodbinski vezan za familiju Rotšild. Tvrdi se da je jedan od onih koji su sprovodili u plan smjenu Margaret Tačer, koja se odupirala strategiji ujedinje‐ne Evrope. 21 Henri Kisindžer je dobitnik Nobelove nagrade za mir. Pojedini izvori tvrde da je preko Kisindžer udruže‐nja vodio inžinjering balkanskih ratova. Igrao je ključnu ulogu u spoljnopolitičkim odlukama američkih predsjednika o ratnim sukobima od Vijetnama i Laosa do Bosne i Iraka (dva puta). Mediji su ga predstavlja‐li u sasvim drugačijem svijetlu.


60

Novinar istraživač James Tucker (Spotlighgt) zaključio je da je NATO‐ov napad na Jugoslaviju radi zaustavljanja masakra nad Albancima na Kosovu bio dio mnogo šireg plana. Izjava službenika američkog Ministarstva spoljnih poslova pred‐stavlja potvrdu paklenog plana: ʺBilo je važno za Bilderbergov cilj ‐ stvaranje novog svjet‐skog poretka ‐ da NATO izađe iz svojih vlastitih limita. Od odbrambenog karaktera, sa bombardovanjem Kosova i Srbije, stvoren je presedan. NATO sada može ići bilo gdje i tako postati svjetska armija”.

Na drugom kraju Planete, izgleda da je potplaćeni gradonačelnik Denvera na aerodromu omogućio instaliranje „morbidnih masonskih simbola“: „New World Airport Commission“; kovčeg sa mrtvom jevrejskom djevojčicom, indijankom i crnkinjom, sa spaljenim gradom i šumom u pozadini, i djevojčicom koja nosi proročanstvo Maja o uništenju civilizacije; mural na kojem ratnik mačem uništava grad, a djeca svijeta predaju oružje u ruke njemačkog dječaka. To najvjerovatnije predstavlja „simboliku njemačkog tajnog masonskog reda“. Denver je očito Zapadni centar Novog svjetskog poretka.

Na denverskom aerodromu je uočljiv i mural posvećen krvoproliću na Balkanu. Razdragana djeca nose mačeve i automate, zamotane u nacionalne zastave, koji su usmjereni ka djeci Azije i Afrike. Možda je istinita tvrdnja da je u pitanju strategija masonske elite: širenje užasa, poput balkanskog, na azijski i afrički kontinent. Masonski moto Ordo Ab Chaos (Poredak iz haosa) upućuje jasnu poruku: Kreirati problem, podstaći reakciju i ponuditi rješenje. To je, logično, magistrala Novog svjetskog poretka javnosti otvoreno prezentirana.

„Konstantno nas hrane propagandom, lošim vijestima, mišljenjima, lažima, a postoje tone nerečenih tajni. Većina ovih laži dolazi kroz medije čiji su vlasnici nekolicina ljudi na vrhu piramide moći. Sve se podređuje ciljevima tih grupa na vrhuʺ (David Icke). Bivši predsjednik CBS News Richard Salant objasnio je glavnu ulogu medija: “Naš posao je da damo ljudima ne ono što oni žele, već što mi odlučimo da bi oni trebalo da dobiju”. Manipulisanje medijima je profilisano kao zvanična ideologija Novog svjetskog poretka (“Military media manipulation”).

Brok Čislom, direktor Svjetske organizacije UN tvrdi: „Da bi se uspostavila svjetska vlada, potrebno je iz umova ljudi ukloniti individualizam, lično dostojanstvo, odanost porodičnim tradicijama, nacionalni patriotizam, vjerske dogme“. Svako ko želi nezavisnost smatraće se otpadnikom u novoj svjetskoj civilizaciji. Čosudovski je opisao globalizaciju kao završni marš do Novog svjetskog poretka kojim dominiraju Wall Street i vojno‐industrijski kompleks SAD. Korporativni mediji ignorisali su, između ostalog, “zlikovačku (bankarsku) scenu”.

“Prosvijetljena avangarda” se pobrinula da čovječanstvo ostane neobaviješte‐no kontrolom svega što se uči u školama i na univerzitetima, institucijama “nauke” i medijima. Čovječanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući da je to stvarnost, dok stvarni svijet ostaje skriven (David Icke). Filmom Equilibrium gledalištu je dočaran


61

ambijent budućeg kontrolisanog totalitarnog društva: “ljudska osjećanja su proglašena za neprijatelja broj jedan ljudske vrste i glavnog krivca za sve vrste nesreće i ratove koji su unes‐rećivali čovječanstvo tokom istorije“.

Svrha filmova poput Assassination bureau (“bajkeʺ) je skrivanje istine o postojanju takvih organizacija i to u daleko “većim razmjerama nego što i najplodniji holivudski tvorci ideja mogu zamisliti. Ipak, ovo je potpuno istinit film. On postoji i u Evropi i u SAD i isključivo po nalogu Komiteta 300 sprovodi “eliminacije” ljudi na visokim položajima, pošto sve druge metode propadnu”. Epizodom kultne filmske serije “Usamljeni revolveraši” (Dosije X) iz marta 2001. najavljen je napad na tornjeve blizance, a kao organizator “terorističkog napada” 11/09/01 pojavljuje se vlada SAD.

Pojedini nezavisni novinari ukazuju da je odluka o rušenju Svjetskog trgovinskog centra donešena na 48. sjednici grupe Bilderberg 2000. godine u Briselu. Žurnalisti, koji su o sastanku saznali nakon završetka, obaviješteni su da su teme bile izbori u SAD, proširenje Evrope, nova ekonomija, Balkan, Rusija. Sastanku je prisustvovao i Mattias Nass, vlasnik liberalnog lista Die Zeit. U njemačkom magazinu Horen i Sehen (01/09/09, Hannes Wellmann), kao operativci rušenja WTC‐a na osnovu odluke Bilderberga iz Brisela, pominju se: Bušova vlada, Dik Čejni i CIA22.

Diskusija o novom položaju SAD u globalnom okruženju bila je „isprovocira‐na“ dominacijom (na polju vojne industrije) atomskih sila Rusije i Kine. Radni doku‐ment objavljen 2000, odmah nakon konferencije Bilderberg, koji se odnosi na „Projekat za Novi Američki Vijek“ (PNAC), predstavlja smjer buduće spoljne politike SAD. Eks‐plicitno je istaknuto da će proces transformacije trajati dugo ukoliko se ne desi katas‐trofičan događaj – poznata praksa iz I i II svjetskog rata (Perl Harbur). To je podrazu‐mijevalo militarističko uključivanje SAD u „uspostavljanju demokratije“ vani23.

7. Bilderberg grupa u/van opsega medijske percepcije

«Imaćemo jednu svjetsku vladu, htjeli to ili ne. Jedino pitanje je hoće li ona biti ostvarena

milom ili silom» (Paul Warburg, bankar).

Bilderberg skupina je vjerovatno najuticajnija organizacija na svijetu. Grupa je

donedavno funkcionisala kao dobro čuvana tajna, za koju su se širile tek «neprovjere‐ne» glasine, čije je postojanje demantovano s vrha. Medijska promocija je rezultat uka‐zivanja na značaj i moć organizacije, sve veću vjerovatnoću stvaranja Novog svjetskog

22 Vidjeti detaljnije: Elifa Kriještorac, Rušenje World Trade centra je plan Bilderberg grupe. 23 U američkom listu Istina u medijima (novembar 2001) objavljeno je da su se, prema podacima američkog ministarstva odbrane, američke vojne baze nalazile na teritorijama 141 zemlje na svih šest kontinenata sa oko 250.000 vojnika.


62

poretka, uključivanje elite iz raznih demokratskih zemalja, što bi trebalo da predstav‐lja ozbiljnost i dobronamjernost. Svakako, Grupa nema internet prezentaciju, a nezva‐nično predstavlja supranacionalnu svjetsku vladu24.

Prvi sastanak Bilderberg grupe 1954.

Grupa je osnovana 1954. u istoimenom hotelu u Osterbeku u Holandiji, gdje je

i današnje sjedište u Lajdenu. Predsjednik od osnivanja do 1972. bio je holandski princ Bernhardt, bivši nacistički SS oficir. Pokretač grupe je Džozef Ratinger, čija prošlost ne odiše senzibilitetom25. Evropski manipulant (prevarant) Viktor Rotšild, „rukovodilac evropskih poslova“, bio je zadužen za pripremanje Princa. Cilj osnivanja je zadržavanje globalne kontrole SAD, Kanade i Zapadne Evrope nad preostalim dijelom svijeta. U pitanju je globalna politička ekonomija.

Bilderberg grupa (ne)formalno funkcioniše kao svjetska vlada čija bi ekonomija, politika i religija bile jednodimenzionalne, što upućuje na cionizam. Uspostavljanje zakona u raznim zemljama obezbijeđeno je korišćenjem cionističke društvene i zakonodavne snage, sprečavanjem stremljenja koja su protivna projektovanim ciljevima. Bilderberg predstavlja ideološki izvor supremacije „prosvijetljenih“. Pojedinci koji se nalaze na čelu velikih medijskih kuća, a služe Bilderbergovcima, praktično ništa ne preduzimaju da skrivenu organizaciju učine razotkrivenom (otvorenom). U stvaranju Grupe Bilderberg učestvovao je i K.D. Džekson, izdavač časopisa Life – „specijalni savjetnik za psihološki rat“ u administraciji Ajzenhauera. Informacije

24 Bil ili Bel je drevno feničansko božanstvo – Sunce. Sunce je primarni simbol svih elitističkih grupa, što znači da ime Bilderberg nije slučajno izabrano. 25 Prema dostupnim podacima, Bernard je jedan od rukovodilaca njemačkog trusta I.G.Farben, prozvođača gasa ciklon‐b koji se koristio za ubijanje ljudi u koncentracionim logorima. Pol Varberg, poslovni partner Rokfelera, je bio direktor američke filijale ovog koncerna. S druge strane, Ratinger je poljski mason i jezuita – jedan od glavnih organizatora tzv. Pacovskih kanala kojim su nacisti bježali iz Evrope nakon rata.


63

o postojanju Bilderberg grupe u javnost su prvi plasirali 1996. kanadski novinari magazina Toronto star. Prema istraživanju novinara Takera, lista medija koji su prisus‐tvovali sastancima je duga: ABC News, World News Tonight, NBC, National Review, Firing Line, US News, World Report, New York Daily News, Atlantic Monthly, Wall Street Journal, Los Angeles Times, New York Times, Washington Post.

Propulzivna Bilderberg (Think Tanks) grupa, kao najviše tajnovita i operativ‐no uticajna, je konstituisana kao bogom dani propilej „elitističkih“ tajnih i polutajnih organizacija i pojedinaca koji u arhitekturi moći i ugleda zauzimaju visoke hijerarhij‐ske pozicije, neotuđive po principu „sposobnosti i porijekla“. U stvarnosti, koristeći svoju moć u Svjetskoj banci i međunarodnim poslovnim organizacijama, manipulišu cijenama medija poput zlata i nafte, kao osnov globalne zloupotrebe26. U upravljanju svjetskim tokovima koriste izdašne finansijske izvore i, svakako, pompeznost masovnih medija.

Korisne informacije o članovima Bilderberga27 prikupili su novinari istraživači Jim Tucker, nakon 35. godina praćenja elite, Alex Jones i Daniel Estulin28. Estulin je polazeći od informacija sa sastanka “predvidio” cijenu nafte od 150. USA$ po barelu, što je dostupno u raznim arhivama na internetu koje datiraju prije skoka cijene nafte. Otkrio je i izbor Angele Merkel kao budućeg kancelara. Logično, prisutni predstavnici vodećih svjetskih medija nisu našli za shodno da se oglase. Novinar Financial Times‐a Gordon Tether je otpušten zbog nekoliko pitanja o sastanku Bilderberga 1974.

Članovi Bilderberga su direktori kompanija Nokia, Coca Cola, Microsoft, Pep‐si i sl, odnosno medija Lu Figero, Economist, Times, Herald Times i drugih. Estulin je potvrdio da je na sastanku u Kanadi 2006. raspravljano o uništenju tržišta nekretnina u SAD i Španiji. Na sastanku 2008. u Virdžiniji, sa specijalnim gostima Barakom Oba‐mom i Hilari Klinton, prisustvovali su direktori uglednih časopisa i magazina:

26 Uže jezgro koje donosi odluke – Stalni Komitet – sastoji se od 39 osoba, koje se ne biraju već postavljaju. Oni prenose ideje osobama koje su prisutne na godišnjim sastancima. Članovi su lord Karington, Đovani Anjeli, Rokfeler, Kisindžer, Jankovič, vodeći ljudi korporacija ABB, United Steel, Deutsche Bank, World Bank, ministri, ambasadori, profesori itd. Kao član se pominje i njemački industrijalac Oto Volf fon Ame‐rongen, između ostalog bivši nacistički špijun u Portugalu i predstavnik njemačkog konzorcijuma koji je obuhvatao IG Farben (aktivnost u Aušvicu). 27 Kao članovi Bilderberg grupe pominju se: Dik Čejni, Dejvid Rokfeler, Bil Klinton, Pol Volfovic, Pol Volker, Robert Zelik, Donald Ramsfeld, Đovani i Umberto Anjeli, Vilijem Disenberg, Džejms Volfenson, Alen Grin‐spen, Denis Hejli, Ričard Holbruk, Romano Prodi, Anders Fon Rasmusen, Šeron Persi Rokfeler, Edmond de Rotšild, Pol Rijkens, Džon Sejnzburi, Piter Jankovič, Kralj Karl XVI Gustaf, Karl Bilt, Olaf Palme, Toni Bler, Henri Kisindžer, Vilijem Hejg, Pedi Ešdaun, Vili Brant, Valeri Žiskar DʹEsten, španska Kraljica Sofija, Zbig‐njev Bržežinski, Džordž Soroš, Lord Karington. 28 U intrevjuu u hrvatskom izdanju časopisa Nexus Estulin je ukazao: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u Africi. Barem tako misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac slijedi vijesti, a nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo tako. Bez patnje ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni mjesta za tajne obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole”.


64

Washington Post, New York Times, Wall Street Journal, Time, Financial Times, Economist, Le Monde, El Pais, Le Figaro, Die Zeit, Jyllands Posten.

Kontrolisanje informacija je obezbijeđeno prisustvovanjem sastancima novinara odabranih časopisa (npr. Economist). Logičnim se nameće pitanje zašto bi od javnosti zazirao bilo ko čije su namjere altruističke: humanost i dobrobit čovječanstva. Nameće se logičan “odgovor”: “strah od javnosti” je prouzrokovan opasnošću od egzaltacije, dodatnim “zahtjevima” za novim supersenzibilnim idejama i konstruktivnim metodama elitne grupe, pretjeranim “blagostanjem” svih naroda koje ne bi bilo održivo, što bi skupa moglo da dovede do “destabilizacije” uravnoteženih svjetskih tokova.

Intervju na CNN‐u sa jednim od poznavalaca tematike zavjere imao je za cilj: umanjenje stvarnog političko‐ekonomskog značaja (posljedica) globalne (globalističke) uloge Bilderberg grupe; nipodaštavanje poznavalaca i istraživača operacionisanja „vlade u sjenci“; svođenje problema konspiracije na puki nivo teoretskog rasuđivanja i promišljanja; upućivanje na koncipiranost „teorija zavjere“ od strane „isfrustriranih“ marginalaca; protektivnost ‐ apostrofiranjem serioznosti misije spiritus movens grupe sa ciljevima koji korespondiraju planiranom prosperitetu čovječanstva.

Grupa je naglasila tajnovitost: „Ono što se saopšti na Bilderberg konferenciji ostaje na Bilderberg koferenciji“. Pominjanje Bilderberga od strane pojedinih medija, poput BBC‐a, bilo je u afirmativnom kontekstu. Guardian je ironično izvještavao o sastanku 2009. pokrivajući sesiju i relativizujući značaj teme o kojoj se diskutovalo – finansijska kriza. Na najvažnijem skupu na svijetu prisustvovali su kreatori krize i oni koji treba da je „riješe“. Dejvid Rokfeler je 1991. na sastanku u Baden‐Badenu izrazio zahvalnost medijskim mogulima za konstruktivnu ulogu u funkcionisanju organizacije: „Zahvalni smo Washington Post‐u, New York Times‐u, Time‐u i ostalim velikim publikacijama i medijima čiji su vlasnici učestvovali na našim sastancima tokom proteklih 40. godina, i očuvali obećanja o diskreciji. Bez toga bi nam bilo gotovo nemoguće raditi na našem Planu za svijet“. Američki pisani medij Spotlight je jedini uspijevao da prenosi rezultate tajnih sastanaka. Tvrdili su da su “jedine preostale ozbiljne američke novine”. Spotlight je prestao da postoji 2003. Uobičajenim finansijskim manipulacijama nezavisne redakcije se prisiljavaju da se gase, a mediji na bankrotstvo.

8. Umjesto zaključka: konstruktivna funkcija medija u analizi propulzije globalizacionog prototipa

„Najnasiliniji element društva je neznanje“ (Emma Goldman, književnica).

Kao međunarodna mreža, (polu)tajne organizacije imaju za cilj kontrolu svije‐

ta, očigledna su iluzija slobode (uništiti bilo koga ko je neprilagodljiv) i svjetska dikta‐


65

tura kojom dominira finansijska „elita“. Globalizacija je time profilisana kao geopoliti‐čka super‐kontrola. Globalni vojni industrijski kompleks (globalni pirati) doprinio je ustanovljavanju globalnog korporatizma. Globalna kontrola, sa elitom na vrhu pira‐mide, počiva na četiri stuba: političari, bankari, biznismeni i medijski moguli. Sastanci iza zatvorenih vrata, bez medijskog izvještavanja, u funkciji su globalizacije!?

Globalizacija nije fenomen koji prožima funkcionisanje globalne polit‐ekonomske realistične ambijentalnosti već perfidno konstruisan dugoročan globalni provizorijum. Beskrajna surovost, bahata nakaradnost, sveobuhvatna prevara, konstantna laž, patološka monstruoznost, predstavljaju smisao degenerisane vodilje nosilaca „globalizacionih“ stremljenja i konstitucije monolateralne stvarnosti. Svjetski poredak se u planetarnom neredu nudi kao spasonosno rješenje. Mediji kao „predradnik“ ili „izvještač“ su nezaobilazna karika u tumačenju trivijalne paradigme: Što više gledaš, manje znaš.

“Istine se mogu skrivati, ali ništa nije vječno. Prije ili kasnije informacije počinju

curiti”. Kontinuirano pritiču informacije o: bestijalnosti i hedoniji barona i primusa komisija, savjeta, instituta, službi ‐ “gospodarima univerzuma” po njihovom skromnom uvjerenju; beskompromisnosti i autoteizmu “carske elite” i diskriminaciji gojskih država i “ne‐prosvijetljenih” naroda; beskrupuloznosti “odabranih” i onih drugih, infantilnih i sterilnih, koji predstavljaju prekomjernost podložnu minoraciji. Protektivni gabariti političkog, kulturnog i društvenog uticaja medija za te svrhe su respektabilni.

Bazična karakteristika (starog) Novog svjetskog poretka jeste manipulativnost u funkcionisanju diktatorskih (pred)političkih sistema država, korumpiranih i kontrolisanih međunarodnih (globalnih) institucija, projektovanih destabilizujućih ekonomskih tokova, korišćenjem medija za užasavajuću propagandu i kreiranje javnog mišljenja u skladu sa militarističkim koncepcijama. Medijske izmišljotine i protežiranja postali su moćno psihološko‐propagandno oruđe unutar medijske hijerarhije dominacije. Piramida globalne moći sa prosvijetljenima na vrhu nije moguća bez „prosvjetiteljske“ misije medija.


66

Literatura

Baran, Paul A, and Paul M. Sweezy (1967), Monopoly Capital – An Essay on the American Economic and Social Order, New York: Monthly Review Press.

Brzezinski, Zbigniew (2001), Velika šahovska tabla, Beograd: Romanov. Chomsky, Noam (1994), World Orders, Old and New, New York: Columbia

University Press. Chomsky, Noam (2003), Hegemony or Survival: Americaʹs Quest for Global

Dominance, London: Metropolitan Books. Chossudovsky, Michel (1997), The Globalization o Poverty: Impacts of IMF and

World Bank Reforms, London and New Jersey: Zed Books Ltd. Chossudovsky, Michel (2005), Americaʹs ʹWar on Terrorismʹ, Pincourt: Global

Research. Chossudovsky, Michel (2005), The Globalization of Poverty and the New World

Order, Pincourt: Global Research. Engdahl, William F. (2000), Stoljeće rata – anglo‐američka naftna politika i novi

svjetski poredak, Zagreb: AGM. Engdahl, William F. (2005), Sjeme uništenja – geopolitika genetski modificirane

hrane i globalno carstvo, Zagreb: Detecta. Ferguson, Niall (2009), Uspon novca – financijska povijest svijeta, Zagreb:

Naklada Ljevak. Friedman, Milton (1982), Capitalism and Freedom, Chicago & London: The

University of Chikago Press. Global Research, www.globalresearch.ca Greenspan, Alan (2008), Doba financijske nestabilnosti, Zagreb: MASMEDIA. Icke, David (2007), Guide to the Global Conspiracy, David Icke Books. Internet, razni izvori. Kenedi, Pol (2003), Uspon i pad velikih sila, Podgorica: CID, Beograd: Službeni

list SCG. Kissinger, Henry A. (2009), „The Chance for a New World Order“, Apres Le

Deluge (January, 12). Lakić, Slobodan (2008), 2Od bankarskog brenda do krize i vice versa“, Bankar

broj 3 (Oktobar), 32‐45. Lakić, Slobodan (2009), „Institucije nove finansijske arhitekture: hedž

fondovi“, Montenegrin Journal of Economics No 10 (Decembar), 95‐109. Levinson, Charles (1974), Capital, Inflation and the Multinationals, London:

George Allen & Unwin Ltd. Mićović, Vojislav (2001), Globalizacija i novi svetski poredak, Beograd: Čigoja

štampa. Napoleoni, Loretta (2008), Rogue Economics – Capitalismʹs New Reality, New

York: Seven Stories Press.

medijski propagandizam novog svjetskog poretka

Documents