MEĐUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI

1. Značaj spoljne trgovinePojam spoljne trgovine obuhvata redovnu razmjenu dobara i usluga sa inostranstvom u obliku trajne i profesionalne djelatnosti. Spoljna trgovina predstavlja dio prometa u kome se razmjena obavlja na taj način što predmet kupoprodaje, prelazeći carinsku liniju, napušta teritoriju zemlje prodavca (izvoz) ili ulazi na teritoriju zemlje kupca.

2. Osnovni razlozi rasta spoljne trgovine Postojanje specifičnih proizvoda koje svaka zemlja nije u mogućnosti da proizvede.

Npr. francuska vina se mogu proizvesti samo u Francuskoj; tropsko voće samo u tropskim zemljama, itd.

Različite cijene koštanja, odnosno različita visina prodajnih cijena

3. Efekti liberalizacije međunarodne trgovine na domaću ekonomiju Ravnotežna cijena na izolovanom domaćem tržištu Ravnotežna cijena na otvorenom domaćem tržištu Proizvođačev višak u otvorenoj privredi Potrošačev višak u otvorenoj privredi Neto društvena dobit u otvorenoj privredi.

4. Redovni spoljnotrgovinski poslovi (redovan uvoz i izvoz robe, redovan uvoz i izvoz usluga)Redovni spoljnotrgovinski poslovi su klasični poslovi uvoza i izvoza; robe, usluga i intelektualne svojine, kod kojih su tokovi robe obavezno praćeni tokovima novca. Kada proizvođač samostalno nastupna na inostranom tržištu, odnosno opredijeli se za direktan izvoz, obavezan je da sprovede kompletnu proceduru spoljnotrgovinskog posla i obezbjedi njegovu uspješnu realizaciju. Međunarodna trgovina uslugama, kao i robom, može se javiti u najjednostavnijoj formi i može varirati do vrlo složenih oblika trgovine.

5. Privremeni spoljnotrgovinski posloviOsnovne karakteristike su:

Privremeni spoljnotrgovinski poslovi se mogu javiti kao zasebni poslovi ili mogu biti samo jedna karika u lancu realizacije nekog složenog spoljnotrgovinskog posla, ne mora stajati ugovor;

Privremeni spoljnotrgovinski posao može, ali i ne mora biti praćen plaćanjem; Privremeni spoljnotrgovinski poslovi ne podliježu djelomičnom plaćanju carinskih

dažbina; Odobrenje za privremeni uvoz i izvoz daje carine na zahtjev izvoznika/uvoznika.

Rokove takođe određuje carina; Tehnologija realizacije ovih poslova je pojednostavljena u odnosu na realizaciju

redovnih spoljnotrgovinskih poslova.

6. Složeni spoljnotrgovinski posloviSložene spoljnotrgovinske poslove karakteriše:

Brojnost formi i učestalost javljanja u svim oblastima trgovine (robom, uslugama i intelektualnom svojinom),

Regulišu se kroz veći broj ugovora,

Veliki broj učesnika, Proces ugovaranja i pregovaranja su duži i kompleksniji; Što je posao složeniji, raste i rizik, ali i rastu potencijalni povrati na uložena sredstva.

7. Vezani poslovi u međunarodnoj trgoviniVezana trgovina predstavlja formu pri kome kupac nameće obavezu prodavcu da prihvati djelimično ili u cjelosti poravnjanje svojih isporuka kroz kupovinu robe u istoj vrijednosti.

Vezani poslovi – podjela:

1. Kompenzacioni (barter) poslovi2. Kontrakupovine3. Of-set (off-set) poslovi4. Plaćanje proizvodnjom (Buy Back poslovi)

8. Kompenzacioni (barter) posloviKompenzacioni (barter) poslovi predstavljaju poslove gde je prodaja i isporuka robe u jednom smjeru, praćena plaćanjem kroz isporuku robe iste vrijednosti u suprotnom smjeru. Kod kompenzacionih poslova nema međunarodnog platnog prometa, tj. nema novčanih plaćanja, radi se o razmjeni roba za robu jednakih vrijednosti.

Vrste kompenzacionih poslova:

1. Prosti (direktan) barter posao2. Prošireni (mešoviti) barter – javlja se posrednik izvoznika i uvoznika3. Trijangularni barter – javlja se treći učesnik u poslu (treća zemlja)Objašnjenje trijangularnog barter posla: Prodavac iz zemlje A ima robu koja je potrebna zemlji B, ali kupac u zemlji B nema šta da ponudi zemlji A u zamenu. Zato kupac iz zemlje B pronalazi određenu robu u zemlji C koja je potrebna zemlji A, isporuči je zemlji A i zatim iz zemlje A dobija odgovarajuću robu.

9. Kontrakupovine Kontrakupovina je kompenzacioni posao koji čine dva ugovora: glavni i

kontraugovor. Umesto razmene robe za robu, ugovorne strane zaključuju dva ugovora o kupoprodaji

koji upućuju jedan na drugog, a umesto plaćanja cene svaka od strana kao prodavac isporučuje robu.

U kupoprodajni ugovor unese klauzula o zaključenju novog ugovora o kontrakupovini.

Ova klauzula znači da će u određenom vremenskom periodu sadašnji prodavac biti u obavezi da kupi određenu količinu robe od sadašnjeg kupca.

10. Plaćanje proizvodnjom (by beck aranžmani) Baj- bek (buy-back) su vrsta kompenzacionih poslova u kojima prodavac industrijske

opreme ili davalac licence, koji naknadu za isporučenu robu (ili ustupljenu licencu) prima u robi dobijenoj upotrebom takve opreme (proizvodnjom po ustupljenoj licenci).

Ovaj oblik poslovanja karakterističan je za izvoz rudarske opreme, hemijskih proizvoda i slično.

11. OFFSET aranžmani OFSET (OFFSET) aranžmani se javljaju kod spoljnotrgovinskih poslova velike

vrijednosti, (oružje, vojna oprema, nuklearna i energetska postrojenja i slično). Kod ovakve vrste posla prodavac se obavezuje da će u svoj finalni proizvod ugraditi

određene materijale, delove, koje će dobiti od proizvođača iz zemlje kupca. Kada se finalni proizvodi isporučuju kupcu, reč je o direktnom ofset poslu. Kada uvoznik i prodavac ugovore uvoz finalnih proizvoda pri čemu prodavac ima

obavezu da od uvoznika kupi komponente koje će biti ugrađene u proizvodni program prodavca koji nije namenjen tržištu uvoznika, radi se o indirektnom ofset poslu.

12. Lizing posloviMeđunarodni lizing predstavlja specifičan oblik spoljnotrgovinskog prometa, kojim lizing kompanija ili proizvođač, iznajmljuje na određeni rok robu korisniku lizinga, koji se obavezuje da plaća lizing zakupninu, a po isteku dogovorenog roka, otkupi ovu robu po nižoj ceni. Lizing (leasing – zakup, najam) vodi poreklo iz SAD, gde su i nastale prve lizing kompanije.

Predmet ugovora o lizingu može biti: 1. Razna oprema (građevinska, elektronska)2. Trajna potrošna dobra (nameštaj, kućni aparati)3. Transportna sredstva (automobili, kamioni, jahte)

Vrste lizinga: Podjela 1:

1. Direktni lizing (proizvođač robe izdaje robu na lizing)2. Indirektni lizing (specijalizovane lizing firme kupuju robu od proizvođača i izdaju je

na lizing korisnicima)Podjela 2:

1. Finansijski lizing (davalac lizinga finansira korisnika lizinga)2. Operativni lizing (Rent) - kratkoročni

Razlike između finansijskog i operativnog lizinga sastoje se pre svega u tome što finansijski lizing predstavlja finansiranje kupovine, a operativni finansiranje korišćenja predmeta lizinga i što kod finansijskog lizinga postoji imovinski rizik, odnosno rizik propasti ili oštećenja predmeta lizinga, koji snosi korisnik lizinga, dok je kod operativnog taj rizik na davaocu lizinga.Podjela 3:

1. Terminski lizing (precizira se rok na koji se roba izdaje na lizing i rok kada korisnik treba da vrati robu)

2. Revolving lizing (podrazumeva zamenu robe uzete na lizing, po isteku prvog lizing ugovora, savremenijom robom)

3. Lizing sa opcijom kupovine (po isteku lizing perioda, korisnik ima obavezu otkupa robe) – najčešće korišćen

Podjela 4:1. Nacionalni lizing2. Međunarodni lizing

13. Međunarodni franšizingMeđunarodni franšizing predstavlja sistem saradnje i međunarodnih poslovnih odnosa, prema kome jedan od njih (franšizer) ustupa drugom (franšizant) pravo na korišćenje znaka ili komercijalne formule pod tačno određenim uslovima, za šta dobija nagradu ili franšizu. Renomirana kompanija (franšizer) svoj već razrađen način poslovanja prenosi franšizantu

(daje franšizu), koji nije samo puki izvršilac, već sam može kreirati nove ideje i usavršiti postojeći sistem. Franšizing je dugoročni poslovni odnos i ugovora se na više godina. Najzastupljeniji je u oblasti trgovinskog prometa i u uslužnom sektoru.

Vrste franšizinga: 1. Franšizing proizvoda – ustupa se pravo u vezi proizvoda, trgovačkog imena ili

komercijalne formule2. Franšizing ukupnog poslovanja – posle ispunjenja franšize za proizvod, franšizer i

franšizant stupaju u dublji poslovni odnos gde franšizant prihvata način poslovanja franšizera, strategije, standarde, organizaciju, itd.

Najpoznatiji primeri franšize u našoj zemlji su McDonalds – Genex i Pepsi Cola

14. Međunarodna zajednička poslovna ulaganjaPojmom zajednicka ulaganja (joint venture) pokriva se širok spektar situacija koje nastaju trzisnim ukljucivanjem razlicitih subjekata i mogucih legalnih formi, podrucja angazovanja, tipova aktivnosti i ciljeva koji su svrha ovakvog koncepta poslovnog povezivanja. Stoga razlike u odredjivanju pojma zajednickog ulaganja koa poslovnog konceptai marketing strategije proiisticu iz šireg ili uzeg shvatanja koncepta "joint venture" osnosno zajednickog ulaganja u kontekstu slicnih oblika poslovnog povezivanja.

Poslovni koncept zajednickog ulaganja ima u sustini dvije osnovne pojavne forme: Vlasnicko zajednicko poslovno ulaganje (equity joint venture tj. corporate joint

venture) Ugovorno ulaganje (contractual joint venture tj. non-corporate venture).

Polazeći od prkase najrazvijenijih zemalja svijeta moguce je razlikovati 6 osnovnih profila zajednickih poslovnih ulaganja i to kroz poslove:

istrazivanja i razvoja (research and development joint ventures) istrazivanja i iskoriscavanja prirodnih resursa inzenjering i investicionih poslova proizvodnje i prerade roba (production-manufacturing joint venture) trgovine (buying and selling joint venture) usluznog sektora (services joint venture)

15. Međunarodne strateške alijanse Strateške alijanse podrazumevaju strateško partnerstvo (često i bivsih konkurenata) koje omogucava tako orjentisanim firmama postizanje boljih performansi na globalnom trzistu na osnovu kombinovane snage firmi koje su zajednicki usmerene ka poztizanju istog cilja. Firme se okupljaju u obliku strateske alijanse zato sto su potrebne jedne drugima deleci medjusobno rizik ostvarivanja zajednickog cilja. Bez svesti ili saznanja o postojanju obostrane potrebe za saradnjom, preduzeca bi imala isti cilj ali bi morale da ga ostvare svojim sopstvenim snagama.

Klasifikacija strateških alijansi moze da se vrsi po razlicitim kriterijumima, ali se svaki oblik moze razlikovati prema obimu ukljucenosti i stepenu kontrole procesa medjunarodnog marketinga koji ostvaruje svaki partner u isto vreme. Sa tog stanovista se razlikuju 3 tipa alijansi:

neformalne alijanse alijanse zasnovane po kljucnoj imovini strateske mreze partnera

15. Međunarodni konsalting- aktivnost nezavisnih kvalifikovanih osoba, timova, stručnjaka na identifikaciji i istraživanju problema vezanih za ciljeve, organizaciju, proceduru i metode, preporučujući odgovarajuće praktične akcije i pomažući uvođenjem tih preporuka.

16. Devizni kurs (tečaj)Devizni kurs između dvije valute je tečaj po kojem se jedna valuta zamjenjuje za drugu. Obično se izražava kao broj jedinica jedne valute koju je potrebno dati za jedinicu druge valute.Osnovna funkcija i značaj deviznog kursa je uporedivost vrijednosti robe i usluga u različitim zemljama, gdje će odnos obima uvoza i izvoza ovisiti o deviznom kursu.

Indirektni način notiranja - određivanje jedinica stranih valuta u jednoj jedinici nacionalne valute.

Direktni način notiranja - daje odgovor na pitanje koliko je jedinica domaće valute potrebno da bi se kupila jedna jedinica ino valute.

17. Platni bilans (pojam platnog, deviznog i obračunskog bilansa)- Platni bilans podrazumjeva skup svih ekonomskih transakcija jedne zemlje sa inostranstvom. On podrazumjeva bilans svih primanja i izdavanja koja nastaju na osnovu ukupnih ekonomskih transakcija sa inostranstvom u datom vremenskom periodu.- Devizni bilans- bilježi efektivna plaćanja u posmatranom periodu bez obzira na stvarne tokove u spoljnoj razmjeni jedne zemlje.- Obračunski bilans- odnosno bilans neto imovinske pozicije jedne zemlje pokazuje stanje međunarodne aktive i pasive jedne zemlje u odnosu na preostali dio svijeta. Ono daje stanje dugovanja i potraživanja jedne zemlje od njenog nastanka.

17. EMBARGO- Embargo je mjera kvantitativnog organičenja uvoza odnosno instrument direktne zaštitne politike domaće proizvodnje. Embargo podrazumjevazabranu uvoza ili izvoza gdje se u cjelosti ili djelimično zabranjuje robna razmjena robe u usluga sa određenom zemljom.

18. Međunarodne finansijske institucije (IBRD, IFC, IDA, MIGA, ICSID)IBRD Ciljevi radi kojih je osnovana Banka su :-da pomogne obnovu i razvoj na teritorijma zemalja članica, olakšavajući invenstiranje kapitala u proizvodne svrhe uključujući tu i obnavljanje privreda koje su ratom porušene, razorene i njihovo ponovno prilagođavanje proizvodnji mirnodopskim potrebama;- da podstiče privatne investicije u inostranstvu putem garancija ili učestvovanja u zajmovima ili drugim vrstama privatnih investicija;- da pomaže na dugi rok sračunto ravnomjerno razvijanje međunarodne trgovine i odrzavanje ravnoteze u bilansima plaćanja podsticajem međunarodnih investicija u cilju razvoja proizvodnih kapaciteta članica, doprinoseći na taj način porastu produktivnosti i đivotnog standarda;- da dovede u sklad zajmove koje sama daje ili za koje garantuje sa međunardnim zajmovima iz drugih izvora;- da vodi svoje poslove imajući u vidu dejstvo međunarodnih investicija na ekonomske poitike na teritorijama članica.

IFCIFC direktno daje pozajmice privatnim firmama, ulaze u izabrane produktivne i profitabilne projekte i ne zahtijeva garancije od vlade zemlje domaćina. Direktno ulaže kapital u privredu

zemalja u razvoju, mobiliše na pribavljanje dodatnih sredstava i podtiče finansiranje drugih investitora s međunarodnog trzista kapitala. IFC finansira projekte i pokriva rizik u zemljama koje inače ne mogu doći do dovoljno sredstava i pod prihvatjivm uslovima iz drugih izvora.

IDA Dok IBRD većinu sredstava pribavlja na svjetskim finansijskim tržištima i plasira ih zemljama u razvoju po kamatama nešto nižim od kamata komercijalnih banaka i uz duže rokove otplate. Veličine iznosa pozajmice koji se odobrava tim zemljama oderđuje se s obzirom na veičinu zemlje, dohoda po glavi stanovnika i uspješnost provođenja ekonomske politike.

MIGA Osnovna funkcija ove agencije je obezjeđivanje nekomercijalnih rizika kd drzava članica, u koje ubrajamo:- nekonvertibilnost valute- nacionalizaciju - moratorij otplate dugova, drzavna zabrana plaćanja- ratovi, drzavni udari, prirodne katastrofe i sličnoOsnovni cilj osnivanja ove agencije je podsticanje i ubrzavanje priliva privatnih nostranih investicija u zemlje u razvoju, obezbjeđenjem zaštite ovih investicija protiv nekomercijalnih razlika.

ICSIDOvaj centar ima 3 osnovna cilja :1. obezbjeđuje arbitrazu između članica i investitora ;2. obezbjeđuje arbitrazu u slučajevima kada nisu sporne samo investicije,već kada su sporne i transakcije koje se razlikuju od običnih komercijalnih transakcija;3. rješavanje sporova

19. MMF - Međunarodni Monetarni FondSvaka zemlja je dužna da 25% svoje kvote uplatiti u zlatu ili u nekoj konvertibilnoj valuti, dok ostatak sredsva moze da uplati u domacoj valuti. Na osnovu ovako prikupljenih sredstava fond daje kredite u obliku stand-by aranžmana.

Devizni kurs MMFa - MMF manjim zemljama obično preporučuje neki oblik fiksnog deviznog kursa, ali to nije formalna obaveza. Jedina preostala obaveza su konsultacije koje misije MMF-a svake godine vrše sa zemljama članicama u cilju razmatranja odrzivosti izabranog sistema u kontekstu ekonomske situacije u datoj zemlji.

Danas MMF pozamljuje i do 480% kvote u obliku raznih sporazuma kao sto su konpenzatorne olakšice, olakšice za formiranje tampon zaliha, olakšice za strukturno prilagođavanje, a u novije vrijeme se najavljuju i nove vrste,kao što su fleksibilne kreditne linije.

MMF je počeo da povremeno pozamljuje sredstva od zemalja sa spoljotrgovinskim suficitom i razvijenijih zemalja. 2008.godine najviše sredstva MMF-u na raspolaganje stavila Kineska kvota u MMF-u, a samim tim i njen uticaj.

Osoblje banke, nakon razmatranja situacije u zemlji, koja obično nije dobra, čim se zemlja obratila MMF za pozamljivanje sredstava, daje makroekonomske preporuke koje po

pravilima MMF-a ne bi trebale da budu konkretne. Ovo zbog toga sto Fond po statutu ne smije da se miješa u političku situaciju u zemlji, pa je način za dostizanje željnih ciljeva prepušten samoj zemlji.

20. Carina kao instrument spoljnotrgovinske politikeCarina prestavlja indirektni porez, tj. obavezu uvoznika, eventualno izvoznika da u momentu kad roba prelazi nacionalnu granicu plati propisanu sumu novca u korist države.

- Efekti primene carina - kada se carine uvedu one:• smanjuju uvoz,• povećavaju domaće cijene,• poboljšavaju odnose razmjene,• podstiču razvoj zaštićene proizvodnje i • smanjuju standard građana koji kupuju zaštićene proizvode. • Najčešće je reč o uvoznim, mada se u praksi pojedinih zemalja primenjuju i izvozne,

rjeđe i tranzitne carine.

U zavisnosti koji cilj država želi postići primenjuju se sljedeće vrste carina:1. Uvozne 2. Izvozne 3. Tranzitne 4. Fiskalne- namenjene rastu budžetskih prihoda,5. Zaštitne- zaštiti domaće proizvodnje,6. Autonomne- koje određuje sama država7. Konvencionalne- odnose se u odnosu sa drugim zemljama8. Carine po vrijednosti- odreženi procenat od vrijednosti robe9. Specifične- obračun određenog iznosa na fizičku vrijednost mjere10. Složene- kombinacija specifičnih i carina po vrijednosti11. Prohibitivne -imaju za cilj da zabrane uvoz roba za koje su propisane,12. Retorzivne -propisane kao kontra mera na postupak druge zemlje koja je zavela

carine na uvoz naše robe,13. Preferencijalne - daju se po osnovu klauzule najpovlašćenije nacije,14. Diferencijalne -opterećuju robu samo iz određene zemlje čime se vrši diskriminacija,15. Antidampinške -uvode se na robu koja se uvozi po dampinškim cijenama,16. Kompezatorne -uvode na uvoz robe proizvedene ili izvezene uz pomoć subvencija,17. Sezonske - se propisuje na uvoz poljoprivrednih proizvoda u periodu kada uvoz ovih

proizvoda prijeti da ugrozi domaću proizvodnju i tržište.

21. Kontingenti kao instrument spoljnotrgovinske politikeKontingenti su direktna mjera ograničenja uvoza kojim se direktno ograničava obim odnosno količina međunarodne trgovine- uvoza.

Kontigenti mogu biti:1. Autonomni kontingenti - država definiše količinu uvoza i izvoza pojedine robe.2. Ugovorni kontingenti - gdje se dvije ili viže zemalja dogovara o količini robne

razmjene među njima u određenom vremenskom period,3. Carinski contingent - instrument zaštite uvoza gdje se određuje po kojoj

carinskoj stopi određena količina robe može biti uvezena ili izvezena.

22. Izvozni podsticaji kao instrument spoljnotrgovinske politike

Izvozni podsticaji odnosno subvencije ili premije – prestavljaju instrument aktivne zaštite, odnosno zaštite izvoza sa direktnim dejstvom. One služe državi za stimulisanje pojedinih industrijskih grana.

Subvencije - služi da država proizvođačima smanjuje ili upotpunosti nadoknađuje razliku između viših troškova domaće proizvodnje i niže prodajne cijene ino proozvođača.

Premije – su selektivno sredstvo zaštite ukoliko se koriste za podsticanje proizvodnje pojedinih grana.

23. Damping kao instrument spoljnotrgovinske politikeDamping (dumping). Podrazumjeva prodaju određene robe na stranom tržištu po cjenama nižim od normalnih tržišnih cijena, da bi se pobjedila konkurencija na stranom tržištu. Teret snose domaći proizvođači te robe, jer niže uvozne cijene utiču na smanjenje njihovih prodaja na domaćem tržištu.

23. DEPRESIJACIJA- označava situaciju kada dolazi do pada cijene jedne valute izraženu u valutama drugih zemalja.APRESIJACIJA- označava porast cijene jedne valute u odnosu na druge valute.

24. Državni monopol spoljne trgovine – ovaj model spoljnotrgovinske politike moguće je voditi u periodima velikih ekonomskih kriza te po efiniciji zatvorenim netržišnim privredama.Monopol spoljne trgovine karakteriše velika uloga i direktno mješanje države u spoljnotrgovinske operacije i transakcije.Državni organ određuje:

1. Koja roba i iz kojih sektora će biti izvezena(uvezena)?2. Koje firme će izvršiti izvoz(uvoz)?3. Koji obim izvoza(uvoza) će biti izvršen?4. Kako će se izvršiti plaćanje uvezene ili naplata izvezene robe?5. Kakva će biti regionalna struktura izvoza(uvoza) tj. sa kojim zemljama se može

trgovati?

Nedostaci državnom monopola: 1. Preduzeća nemaju inicijativu, ne mogu odlučivati šta će izvoziti i uvoziti;2. Izvoze se samo viškovi, tako da markting ne igra nikakvu ulogu, tim se gubi kontakt

između proizvođača i potrošača; nema povratne informacije sa tržišta, nema usavršavanja proizvoda prema zahtjevima kupaca;

3. Proizvođač se ne bori za kupce pošto mu je država unaprijed opredelila plasman proizvoda.

4. Povećava se administriranje na svim nivoima i razvija birokratija

Prednosti državnog monopola: 1. S obzirom na zatvorenost ovog koncepta, negativni uticaji iz međunarodnog okruženja, zadržavaju se na granici. Velika svjetska ekonomska kriza iz 1929.godine, nije se osjetila u privredi Sovjetskog Saveza, upravo zbog prisustva državnog monopola spoljne trgovine. 2. Spoljnotrgovinske ovlašćene firme uvoze za potrebe cijele privrede i objedinjuju nabavke velikog broja preduzeća te mogu postizati povoljnije, niže cijene u uvozu.

25. Liberalna spoljnotrgovinska politika Liberalna spoljnotrgovinska politika predstavlja drugu krajnost u odnosu na državni

monopol spoljne trgovine.

Spoljnotrgovinske firme imaju potpunu slobodu odlučivanja u izvozu i uvozu. Država se ne mješa u odlučivanje o tome kojom vrstom robe trgovati, u kojoj količini i

po kojoj cijeni. Apsolutna liberalna spoljnotrgovinska politika u realnim uslovima ne postoji.

26. Dužnička krizaVeliki broj država su ušli u finansijske proleme nakon svjetske finansijske krize, trebalo je da spašavaju sopstveni bankarski sektor, obzirom da su domaći bankari preuzeli izuzetno rizične investicije koje nisu bile uspešne. Ali, pošto banke preuzimaju važnu ulogu u svakoj provredi, jer organizuju ponudu novca, države su intervenisale da bi ih spasili. Ova akcija spašavanja banaka je bila prilična skupa i znatno je opteretila budžete država. Posljedice visokih javnih dugova:1. rast deficita2. rast javnih dugovaDa bi se jedna država riješila svog duga ima više mogućnosti,a neki od njih su :*štampanje novca (inflacija)*povećanje poreza *smanjenje drugih rashodaSuprotno privatnim preduzećima i domaćinstvima, država može duže da zadrži uzimanje novih kredita, pod uslovom da je centralna banka spremna da uvijek štampa novi novac.Druga mogućnost jeste povećanje poreza (npr. Porez na dodatnu vrijednost, akcize). Zadnja mogućnost jeste smanjenje troškova, šta je neophodno za svaku prezaduženu državu. Druga strategija za smanjenje državnog duga, jese prvatizacija državne imovine.

27. INSTRUMENTI PLATNOG PROMETA SA INOSTRANSTVOM – uređen je odredbama deviznog režima pojedine zemlje, mjerama i uputama sadašnjih banaka te zaključenim međusobnim platnim sporazumom između država.Postoje dva načina plaćanja:

1. Gotovinsko- plaćanje gotovinom u kraćem roku2. Bezgotovinsko- naplata u kreditnom poslu u dužem roku

Plaćanje i naplaćivanje u poslovanju sa inostranstvom:1. Akreditiv- instrument međunarodnog plaćanja kojim nalogodavac, inostrani kupac

uvoznik, stavlja putem poslvne banke korisniku na raspolaganje određeni iznos deviza, koje korisnik može naplatiti poslije određenih uslova.

2. Bankarska doznaka- instrument platnog prometa kojim poslovna banka nalogodavca daje pismeni nalog svom korespodentu u inostranstvu da određenom pravnom ili fizičkom licu isplati iznos naveden u nalogu na određen datum.

3. Čekovi- vid bezgotovinsko plaćanja koji svodi upotrebu novac na najmanju mjeru, uklanja rizik od gubitka I krađe.

4. Inkaso posao- podrazumjeva naplatu hartija od vrijednosti zajedno sa robnim dokumentima kao i njihovu naplatu bez hartija od vrijednosti.

5. Mjenica- instrument osiguranja naplate koji se u međunarodnom platnom prometu pojavljuje u poslovima akceptnog kreditiranja i eskontiranja. Mjenica je pismeni document izdat u strogoj zakonskoj formi kojim se izdavalac mjenice obavezuje da će u određenom roku isplatiti određeni iznos.