IZDAVAČ: UDRUŽENJE GRADJANA OPŠTINE ZVORNIK

ZA IZDAVAČA: Hasan Pezerović

ODBOR ZA IZDAVANJE KNJIGE:

l. Vojislav Andrić 2. Fadil Banjanović

9. Hajrudin Hajdarević l O. Muhamed Jelkić

3. Miloš Božić ll. Kemal Kadrić 4. Faruk Čaklovica 12. Izet Mehinagić, predsjednik Odbora 5. Hazim Ćatić 13. Hasan Pezerović 6. Vlatko Določek 14. Cvi'an Radovanović 7. Ibrahim Hadžić 15. Dragiša Trifković 8. Hasan Hadžiavdić 16. Mujo Vilić

RECENZENTI: Prof. dr. Ibrahim Karabegović

Dr. F ahrudin Kalender Prof. Cvijan Radovanović

LEKTOR: Amira Kalender

ŠTAMPA:

,,DES" Sarajevo

ZA ŠTAMPARIW: Rasim Foča

NASLOVNA STRANA: Nurko Hodžić

TEHNIČKA PRIPREMA: Fatima Jukić

Nurko Hodžić

MEHMED HUDOVIĆ

ZVORNIK SLIKE I BILJEŠKE IZ PROŠLOSTI

(drugo dopunjeno i prošireno izdanje)

Sarajevo,2000.godine

~Rn~5 l_ 'l, b

~~'3 2oo<>

ISPRAVKE

1. Slika na 150. strani treba da je na 154. strani i obratno. Isto tako, i tekstovi ispod ovih slika su zamijenjeni. ·

2. Na strani 304. u spisku porodica sa Fetlje i Kanara Izostavljena Siu prezimena imširović, Jenčiragić i Kamišalić. .

3. Na strani 320. u š.estom popisu stanovništva umjesto 1981. godine treba da stoji 1991. godina. ·

4. Na 343. strani zamijenjeni tekstovi ispod slika.

prije tih neočekivanih događaja, većina Zvorničana nije ni bila upoznata sa njenim izlaženjem; vrlo mali broj je imao priliku da je pročita ili ima u rukama, dok su rijetki bili oni koji su knjigu sa sobom ponijeli u izbjeglištvo. A oni koji bi je danas željeli nabaviti, nemaju gdje. Podstaknut tom činjenicom, a još više željom pojedinaca iz Udruženja Zvorničana da dođe do njenog ponovnog izdanja kako bi je imao svaki Zvorničanin, da mu služi kao podsticaj i putokaz gdje treba jednog dana da se vrati, odlučio sam da pripremim ovo drugo izdanje.

A kako je, inače, došlo do nastanka ove knjige? Još prije nekoliko decenija, potaknut predavanjem Drage Sabljaka o spomenicima kulture na području opštine Zvornik, počeo sam da tražim i čitam literaturu u kojoj sam pretpostavljao da ima podataka o Zvorniku, pa i da ponešto iz te literature zabilježim. Istovremeno sam prikupljao i odgovarajuću arhivsku grad ju u Regionalnom istorijskom arhivu u Tuzli i Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao i fotografije starog Zvornika i dijelova grada predvidjenih za rušenje.

Bilježeći određene podatke o Zvorniku na osnovu pisane građe, uvidio sam da je to tek jedan dio iz bogate prošlosti našeg grada, odnosno

5

< •• ,,

-::D\\.\( 3 ~ 7 __ U:>

~~'3 2ooo

l PREDGOVOR

Ovo je drugo, dopunjeno i prošireno, izdanje knjige o gradu Zvorniku i njegovim stanovnicima danas raseljenim na sve strane svijeta. Namijenjena je, prije svega, njima da ih podsjeća na zavičaj, djetinjstvo i mladost, kao i njihovim budućim pokoljenjima da znaju gdje su im korijeni i kako je grad njihovih očeva, djedova i pradjedova izgledao u prošlosti i kako je rastao i razvijao se.

Knjiga obuhvata period od najstarijih vremena do 1992. godine. Prvo izdanje je objavljeno 1991. godine, a u proljeće naredne godine buknuo je rat u Bosni i Hercegovini. Zvornik i njegove žitelje zadesila je najveća tragedija od postanka ovog jednog od najstarijih bosanskih gradova. Njegovi stanovnici Bošnjaci su izbjegli ili protjerani, mnogi ubijeni, a većina tragova njihove materijalne kulture uništena. Grad su napustili i pojedini građani srpske nacionalnosti iz reda onih koji se nisu slagali s takvom politikom. Zbog toga što je knjiga objavljena neposredno prije tih neočekivanih događaja, većina Zvorničana nije ni bila upoznata sa njenim izlaženjem; vrlo mali broj je imao priliku da je pročita ili ima u rukama, dok su rijetki bili oni koji su knjigu sa sobom ponijeli u izbjeglištvo. A oni koji bi je danas željeli nabaviti, nemaju gdje. Podstaknut tom činjenicom, a još više željom pojedinaca iz Udruženja Zvorničana da dođe do njenog ponovnog izdanja kako bije imao svaki Zvomi čanin, da mu služi kao podsticaj i putokaz gdje treba jednog dana da se vrati, odlučio sam da pripremim ovo drugo izdanje.

A kako je, inače, došlo do nastanka ove knjige? Još prije nekoliko decenija, potaknut predavanjem Drage Sabljaka o spomenicima kulture na području opštine Zvornik, počeo sam da tražim i čitam literaturu u kojoj sam pretpostavljao da ima podataka o Zvorniku, pa i da ponešto iz te literature zabilježim. Istovremeno sam prikupljao i odgovarajuću arhivsku grad ju u Regionalnom istorijskom arhivu u Tuzli i Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao i fotografije starog Zvornika i dijelova grada predvidjenih za rušenje.

Bilježeći određene podatke o Zvorniku na osnovu pisane građe, uvidio sam daje to tek jedan dio iz bogate prošlosti našeg grada, odnosno

5

da je ostalo nezabilježeno mnogo onoga što je činilo dušu Zvornika, ali i da postoji opasnost da se to zaboravi ako se ne zabilježi. Zbog toga sam, koliko mi je vrijeme dozvoljavalo, bilježio i kazivanja starijih Zvorničana. Njihova sjećanja nisu bila interesantna samo zbog dobijanja značajnih podataka o onome što nije zapisano, već i zato što su to bila kazivanja o vjekovnom zajedničkom životu i slozi među građanima Zvornika, njihovoj upućenosti jednih na druge, međusobnom poštovanju, uvažavanju, toleranciji i ispomaganju, kada su se poštovali rad, čestitost i ljudska sposobnost bez obzira na političku, vjersku i nacionalnu pripadnost.

Nakon prikupljene građe iz navedenih izvora nastala je ideja o knjizi, njenoj koncepciji i sadržaju. Prvo sam iz mnoštva materijala pristupio odabiranju fotografija i pisanju tekstova koji se odnose na te fotografije ili imaju veze sa njima. Prije svega, nastojao sam da uz fotografije zabilježim ono što do tada nije zapisano da se ne zaboravi (u prvom redu ono što se prvo desilo, osnovalo ili formiralo ), da ostane pisani trag o tome, rukovodeći se načelom da sve ono što nije zapisano kao da nije ni bilo.

U knjizi se jasno uočavaju tri dijela. U prvom je dat kratak pregled istorije Zvornika do 1992. godine. U drugom su fotografije sa tekstovima o događajima, ličnostima i pojmovima predstavljenim na tim fotografijama ili su u vezi sa njima, a treći dio čine prilozi različitog sadržaja. Za sva tri dijela koristio sam se raznom objavljenom i neobjavljenom literaturom, arhivskom građom, kazivanjima pojedinaca, kao i svojim sjećanjima. Zbog toga knjiga ne pretenduje da ima naučnu već dokumentarnu vrijednost. Isto tako, ona nema namjeru da osvijetli dugu i burnu istoriju Zvornika, već samo da na osnovu preostalog i sačuvanog fotosa i pomenutih izvora ukaže na dio te istorije od najstarijih vremena do 1992. godine.

Nadam se da će ona svojim sadržajem poslužiti i kao podsticaj i inspiracija i nekim budućim autorima i stvaraocima iz Zvornika u izboru tema i ideja vezanih za Zvornik, posebno što su neka pitanja u knjizi samo dotaknuta i načeta. Takođe se nadam da će ona doprijnijeti ponovnom uspostavljanju onakvih odnosa kakvi su decenijama i stoljećima vladali među našim sugrađanima, koji kao trajne i univerzalne ljudske vrijednosti nemaju alternative ljepšoj, sigurnijoj i srećnijoj budućnosti generacija koje dolaze.

Na kraju želim iskazati zahvalnost rect~entima i svim pojedincima koji su svojim kazivanjima i ustupljenim fotografijama dali svoj doprinos nastanku ove knjige, kao i onima koji su materijalno ili na neki drugi način pomogli njezino štampanje.

Mehmed H udović

6

I - ZVORNIK KROZ ISTORIJU

Prostor na kome se nalazi Zvornik bio je pokriven ljudskim nastambama još od davnih vremena. O tome svjedoče i razni ostaci materijalne kulture. Prirodni i klimatski uslovi pružali su brojne pogodnosti za život ljudi "na ovom prostoru: na jednoj strani otvorena plodna nizija, na drugoj planine bogate šumom, rudom i divljači, a na trećoj bistra i snažna rijeka bogata ribom i pogodna za plovidbu.

Bogata i burna je istorija Zvornika. Zbog svog geostrateškog značaja uvijek je bio na vjetrometini.' Za njega su se stalno otimali domaći i strani zavojevači. Zato je u svojoj dugogodišnjoj istoriji često mijenjao gospodare. Bio je u sastavu Rimske imperije, Franačke države, Bizantije, Mađarske, srednjevjekovne Bosne, Srpske despotovine, te Osmanskog i Austro-Ugarskog carstva. Svi su oni iza sebe ostavili materijalne i pisane tragove značajne za praćenje istorijskog razvoja ovog jednog od najstarijih gradova u Bosni i Hercegovini pa i u Evropi.

Stari vijek

Najstariji poznati stanovnici u zvorničkom kraju, prema istorijskim izvorima, bili su Skordisci, narod keltskog porijekla. Početkom prvog vijeka nove ere Balkansko poluostrvo ušlo je u sastav Rimske imperije, kada je uspostavljena rimska vlast i na ovim prostorima. Dokazano je da su Skordisci prihvatili novu vlast i da su joj kasnije pomagali u gušenju ustanaka što su ih vodili Iliri protiv Rimljana.

Na području Zvornika do sada nisu ustanovljeni tragovi rimskih nastambi, dok su rimski tragovi u njegovoj okolini vrlo brojni. Na teritoriji grada nađen je samo rimski natpis iz III vijeka.2 Na Diviču, na stijeni

l. Zvornik je grad na Drini, a ona je još od ranog srednjeg vijeka granična rijeka izmedju Bizantije i Franačke države, Madjarske i Srbije, kasnije Bosne i Srbije, potom Srbije i Austro-Ugarske.

2. Dr. Irma Ćremošnik: "Zvomičko područje u starom i ranom srednjem vijeku", str. l. (neobjavljen rukopis). Prilikom kopanja temelja za stambenu zgradu u haremu zamlaške džamije, prije tridesetak godina, pronadjenje grob (ili više njih) iz rimskog perioda i u njemu vrč sa vinom i još neki predmeti (prilozi) koji se obično stavljaju uz mrtve. Medjutim, ništa od pronadjenog nije sačuvano.

7

Ograda, gdje je danas hotel "Vidikovac", pred Drugi svjetski rat otkrivena je rimska utvrda koja se sastojala od tornja za osmatranje i zgrade za smještaj straže.3 Ovdje je pronađen i žrtvenik (lOM COHORTALI) koji potvrđuje daje tu boravilo odjeljenje neke rimske kohorte (straže) koja je obezbjeđivala put kroz Zvornik.

Teritorija Zvornika ležala je u rimsko doba na vrlo važnoj saobraćajnici koja je vezivala rudnike u Srebrenici (Domaviji) sa važnim rimskim centrom Sirmiumom (Sremska Mitrovica) u kome je bila kovačnica novca, a izvjesno vrijeme i rezidencija careva. Ostaci ove rimske ceste uz Drinu nadjeni su sjeverno od Bratunca, zatim kod Voljevice i najzad sjeverno od Zvornika izmedju Branjeva i Šepka u dužini od tri kilometra.•

Jedno od do sada najbogatijih rimskih nalazišta je u selu Dardagani, uz put Zvornik- Sapna. Godine 1960. u kamenolomu "Sige" nadjeni su tragovi ranijeg rimskog kamenoloma. Ovdje su nadjeni komadi keramike, tri rimska sarkofaga, četiri novčića i jedan kasnoantički grob

J. Spomenik Mitrinog kulta iz Dardagana

3. Djuro Basler: "Nenapisana istorija Podrinja", list "Sazvorja", 2-3/73. god.

4. Dr. Irma Čremošnik: "Zvomičko područje u starom i ranom srednjem vijeku", str. J-2 (neobjavljen rukopis).

8

- - ----------

iz IV vijeka. Najvrijedniji nalaz sa ovog mjesta je spomenik Mitrinog kulta.'

Rimski tragovi pokazuju da je kraj oko Zvornika bio gusto naseljen i da je rimskim utvrdama bio dobro zaštićen. Kako ovaj kraj nije dovoljno arheološki obrad jen i istražen, nije još moguće odrediti rimski administrativni centar kojem je pripadao Zvornik sa okolinom, niti daje na ovom prostoru postojalo naselje.6

Iako je zvornički kraj nekoliko stoljeća bio pod rimskom upravom, smatra se da romanizacija ovog kraja nije uspjela uhvatiti dubljeg korijena.

U doba velike seobe naroda u V i VI vijeku na ovim prostorima izmjenjuju se vlasti Zapadnog i Istočnog rimskog carstva. Po svoj prilici, slovenska plemena su došla u ove krajeve u drugoj polovini VI i prvoj polovini VII vijeka. Mada u Zvorniku i njegovoj okolini nije do sada pronađeno ranoslovensko naselje, postoje indicije da je ono, ipak, tu postojalo. 7

Srednji vijek

Po doseljenju Slovena u ove krajeve ovdje se izmjenjuju slovenski, franački, bizantijski i mađarski gospodari. Godine 1153. njih zauzimaju Mađari u borbi protiv Bizantije i drže ih sa prekidima sve do osmanlijskog doba. U međuvremenu spominju se vladari ovih krajeva: Radoslav Mihajlović, neki Henrik, srpski kralj Dragutin, Šubašići, Stevan Kotromanić, kralj Tvrtko I, despot Đurađ Branković. Od 1389. godine zna se za porodicu Zlatonosovića, koja se često pominje u vezi sa Zvornikom, te se može sa dosta sigurnosti pretpostaviti da su oni u to vrijeme bili njegovi gospodari. Od Zlatonosovića pominju se vojvoda Vukmir i knez Vukašin. Za njihova života ovi krajevi često mijenjaju gospodare - Mađarsku, Bosnu, Srbiju.

Godine 1432-1433. dolazi do sukoba izmedu kralja Tvrtka II i despota Đurađa. 8 Đurđ potpomognut Zlatonosovićima izvojevao je pobjedu i zauzeo oblast Zlatonosovića od kada se naziva gospodarom

5. Isto, str. 3. Spomenik je radjen od sige, dimenzija 50x70 cm. Nalazi se u Muzeju istočne Bosne u Tuzli. Znatno je oštećen.

6. Isto, str. 5.

7. Isto, str. ll.

8. Dr. Desanka Kovačević-Kojić: "Srednjovjekovni Zvornik (Zvonik)" str. 2. (neobjavljen rukopis).

9

Usore i Zvornika. Iz vremena držanja Zvornika od strane despota Đurđa očuvala se nekoliko legendi o "Prokletoj Jerini", njegovoj ženi, bizantijskoj princezi, koja nije bila omiljena u narodu, te je u predanju ostala kao zavodnica, ubica i zulumćar. Njoj se, čak, pripisuje i podizanje starog zvorničkog grada. Priča se da je Jerina, gradeći zvornički grad, naredila da se kamen za gradnju dovlači čak iz majdana kod sela Vilčevići u brdu Rudniku (12 kilometara zračne linije od Zvornika) i da se kamen dodavao iz ruke u ruku od majdana do grada. U sastavu Despotovine Zvornik je ostao do 1459. godine, kada ponovo ulazi u sastav Bosanske države. Osmanlije su ga, najvjerovatnije, zauzele 1460. godine, istovremeno sa Srebrenicom i Usorom9 , znači tri godine prije konačnog pada Bosne (1463.).

Zvornik se prvi put pominje u jednom dubrovačkom dokumentu 2l.maja 1410. godine i to pod imenom Zvonik, 10 a 1519. godine pod sadašnjim nazivom Zvornik.'' Zvornički stari grad (tvrđava) nastao je znatno ranije, vjerovatno u vrijeme kada se na Drini ustalila granica izmedu Srbije i Bosne, tj. u drugoj polovini XIII ili na početku XIV vijeka. Podignut je na pogodnom mjestu gdje Drina polako ulazi u plodnu ravnicu i gdje su od davnina prolazili i ukrštali se važni putevi, od kojih je posebno važan onaj što je vodio od Dubrovnika i Vrhbosne (preko Romanije i Drinjače) i dolinom Drine do njenog ušća, pa dalje za Sirmium (Sremsku Mitrovicu).

O davanju imena Zvonik (Zvornik) postoje nekoliko verzija. Po prvoj verziji grad je mogao dobiti ime po nekom usamljenom zvoniku kakve porušene crkve, koja je stajala na mjestu današf\ieg gradskog područja Gornjeg grada ili njegovoj blizini. Zvonik je morao biti viđen sa mnogo strana i iz veće daljine, te je tako služio okolnom stanovništvu kao objekat za orijentaciju. Po njemu je mjesto gdje se nalazio dobilo ime Zvonik, pa i grad koji je tu podignut. Kako su u to vrijeme sjeveroistočnu Bosnu držali Mađari, pretpostavlja se da je crkva sa zvonikom podignuta krajem XII ili početkom XIII vijeka dok još katolička crkva nije dobila u narodnoj bosanskoj crkvi nepomirljivog neprijatelja. Pod pritiskom njenih pristalica (patarena) u prvoj polovini XIII vijeka pretpostavlja se daje crkva porušena, a {\jen zvonik ostao da prkosi buri i vjetru i služi okolnom stanovništvu kao putokaz. Svakako

9. Isto, str. 2.

10. Dr.Desanka Kovačević Kojić: "Naselja Srednjevjekovne bosanske države", "V.Masleša", Sarajevo, 1978.

ll. Marko Vego: "Naselja bosanske srednjovjekovne države", "Svjetlost" Sarajevo, 1957. str. 142.

10

je trebalo da prođe nekoliko decenija pa da se mjesto na kome je ostao prozove Zvonikom, a to bi nam poslužilo i kao podatak da pretpostavimo da je stari grad Zvornik podignut krajem XIII ili početkom XIV vijeka. 12

Po drugoj verziji koju zastupa dr. Desanka Kovačević Kojić 13

grad je dobio ime po zvoniku franjevačkog samostana koji je podignut početkom XV vijeka u Zvorniku na Fetiji. Po trećoj verziji Zvonik (Zvornik) je dobio ime po tome što teren na kome je podignut, kada se gleda sa druge obale Drine, ima oblik zvona. 14 Po jednoj od verzija Zvornik se prvobitno zvao Izvornik, dobivši to ime po izvoru pitke vode oko koje je nastala ljudska nastamba. Vremenom je u izgovoru otpao prvi glas u riječi ( i ), te ostalo samo Zvornik.

Tačnih podataka o vremenu podizanja starog zvorničkog grada (tvrđave) i njegovim graditeljima, kao što je rečeno, nema. Pretpostavlja se da je podignut krajem XIII ili početkom XIV vijeka i da su ga podigli bosanski feudalci ili Mađari. Osmanlije su ga znatno proširi le i utvrdile. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine Austro-Ugarska ga je obnovila i utvrdila kao pogranično mjesto prema Srbiji i njegove zidove prilagodila tadašnjem načinu ratovanja. Imao je važnost borbenog o? Jekta sve do 1918. godine. U periodu izmedu dva rata, do 1934. godme, u Donjem gradu bila je artiljerija bivše jugoslovenske vojske, kada je konačno napušten i prepušten zubu vremena. U Drugom svjetskom ratu ponovo je dobio određenu ulogu kao utvrđenje okupatora i njegovih saradnika.

Stari zvornički grad (tvrđava) činio je jednu cjelinu iako su se u njemu razlikovala tri dijela: Gornji, Srednji i Donji grad .. Gornji grad se nalazi na platou brda što ima oblik zvona, odnosno Iznad nJegovih hndma, Donji pored Drine i puta koji vodi pored nje, a prostor između Donjeg i Gornjeg grada počevši od Starog dvorca (Velika kula) pa dolJe do litica Donjeg grada je Srednji grad. 15 Na ulazu u Donji grad i sa sjeverne strane i južne nalazile su se velike kule sa kapijama i stražarskim mjestima.

12. Dj oko Mazalić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 75-76.

13. Desanka Kovačević Kojić: "Gradska naselja Srednjovjekovne bosanske države", "V.Masleša", Sarajevo, 1978. str. 136.

14. Dj oko Mazalić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 76,77.

15. Isto, str. 264.

ll

2 .. ~je\·erna kapija i kula 11 Do1~jem Gr(l(/u 1 ~

Jltrf.HAII:

::;:::=uh•• -~4"•foMI·IIIIl • D•u•u )r,uo

....... : .;, .. ···~ :-:~:._\ ........ "'.,; ~(l:out •••~ oa n••uoUIIr ~~~~~, •. 'T•ul•l, ~hl W TPU

't

...

3. Donji i Srednji grad (tvrdjava)

16. U vrijeme izgradnje hidroelektrane "Zvornik" u ovoj kuli bila je kafana sa baštom ispred. Držao ju je Malić Nuhanović sa Bajra. Izmedju starog puta što se vidi na slici i kule probijen je osamdesetih godina tunel za novi put.

12

Početkom XV vijeka sjeverno od Zvorničke tvrđave (van zidina Starog grada) formirala se i podgrađe Podzvonik (današnji Zvornik), koji je najveći uspon u srednjem vijeku (u predosmanskom periodu) imao u prvoj polovini 15. vijeka17 • Podgrađe Zvornika bilaj e tada poznata varoš, sa preko 2000 stanovnika i ubrajala se u gradove srednje veličine u Evropi, koji su prema savremenoj kategorizaciji brojali izmedu 2000 i 10000 stanovnika". U Zvorniku i Visokom su se u prvoj polovini 15.vijeka razvile najjače dubrovačke naseobine (kolonije) na području srednjovjekovne Bosne, koje su povoljno uticale na njihovo privredno aktiviranje. Ova dva grada bila su tada i najveći centri trgovine u Bosni. Prvenstveno je Srebrenica i blizina njenog rudnika povoljno uticala na okupljanje Dubrovčana u Zvorniku, prije svega njihovih trgovaca i zanatlija, kojih je najviše u Zvorniku bilo 1428. godine (238). Usponu Zvornika doprinio je i njegov povoljan položaj na raskrsnici važnijih puteva za Srbiju, Mađarsku i Bosnu, te je on, uistinu, postao polazna tačka za trgovinu i važno trgovinsko središte današnjeg Podrinja19 •

S obzirom na to daje glavno zanimanje Dubrovčana bila trgovina, oni su se koristili brojnim pogodnostima Zvornika i u njemu postepeno formirali uporište za svoju trgovinu na široj osnovi. U trgovini dubrovačkih trgovaca srebro i olovo zauzimali su posebno mjesto. Pored Dubrovčana i domaći ljudi su učestvovali u trgovini i zanatstvu. Iz drugih mjesta donosili su tkanine, pribor za jelo, pojaseve, dugmad, oružje, opremu za konje, dijelove odjeće itd. U to vrijeme u gradu je bilo dosta imućnijih kuća. U njima se 1426. godine pominju ćilimi, zavjese i ogledala ukrašena velikim maramama izradjenim na bosanski način.

Kao razvijeno gradsko naselje Zvornik je bio privlačan ne samo za trgovce već i za dubrovačke zanatlije. Najviše je bilo podstrigača sukna i krojača, bila su i dva mesara, pet zlatara i po jedan kožuhar, obućar i brodar20 • Oni su, nesumnjivo, doprinijeli razvoju zanatstva u gradu, u koje se uključuju i starosjedioci.

17. Dr. Desanka Kovačević Kojić: "Gradska naselja Srednjevjekovne bosanske države", V. Masleša, Sarajevo, 1978. str. 227-228. Gradovi sa manje od 2000 stanovnika (500-2000) činili su 90-95% svih evropskih gradova srednjeg vijeka.

18. Isto, str. 227-228.

19. Dr. Desanka Kovačević Kojić: "Gradska naselja Srednjevjekovne bosanske države", V. Masleša, Sarajevo, 1978. str. 59,60.

20. Dr. Desanka Kovačević Kojić: "Srednjovjekovni Zvornik (Zvonik)", str. 10. (neobjavljen rukopis).

13

U prvoj polovini 15.vijeka podignuti su samostan i franjevačka crkva u Zvorniku (na Fetiji), koji se prvi put porninju u dubrovačkim izvorima 1423. godine, i to je do sada najranija pouzdana vijest o njihovom postojanju". Prestali su sa radom 1539. godine, kada su franjevci zvono crkve i poznatu Gospinu sliku iz samostana prenijeli u Gornju Tuzlu.

Samostan sa crkvom nalazio se na uzvišici neposredno iznad današnjeg centra grada, za oko 15 metara visinske razlike. Osmanlije su u XVI vijeku franjevačku crkvu u Zvorniku pretvorili u Fethija džamiju, ne dirajući inače građevinu, osim što su zapadni ulaz zazidali, a otvorili drugi sa sjeverne strane. Ona je s vremenom sve više propadala iako je bilo pokušaja od strane Austrije poslije 1878. godine da se ponovo pretvori u hrišćansku bogomolju. Po završetku II svjetskog rata crkva je srušena, a materijal upotrijebljen u druge svrhe, prvenstveno za izgradnju hambara (čardaka) za žito na lokaciji bivšeg vojnog logora (Lagera) u Zvorniku22

• U nekim istorijskim izvorima ova crkva se pominje pod imenom Crkva sv. Marije.

Zvornik se slično ostalim srednjovjekovnim gradovima sastojao iz grada (sjedišta vlastele) i podgrada. U centru podgrada bio je trg gdje se odvijao sav poslovni i javni život. Trg je bio okružen kućama trgovaca i zanatlija, a u njima su se nalazile i njihove radnje. Naselje je imalo i svratište za putnike, carinarnicu i gostionu,23 kao i groblje. Na lokaciji sadašnje školske zgrade u Zamlazu, prilikom njene gradnje (1978.), pronadjene su grobne konstrukcije iz 14. i 15. vijeka ozidane kamenom i pokrivene polumermernim pločama sa reljefom mača, makaza i rozeta. Ploče su sačuvane i nalaze se u blizini škole.

Uporedo sa privrednim razvojem, Zvornik dobija sve odlike naprednog gradskog naselja koje se ogleda u uređenju gradske uprave, spoljnjem izgledu grada i u svim drugim oblicima svakodnevnog života. Zato nije slučajno što su docnije Turci Osmanlije od njega napravili svoj administrativni centar, odnosno sandžak24 •

21. Isto, str. 16. Vidi više o samostanu i crkvi u tekstu o mahali Fetija.

22. Đoko Mazalić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja Cl, Sarajevo, 1956,str. 272.

23. Dr. Desanka Kovačević Kojić: "Gradska naselja Srednjevjekovne bosanske države", V. Masleša, Sarajevo, 1978. str. 348.

24. Dr. Desanka Kovačević: "Srednjevjekovni Zvornik (Zvonik)", str. 18. (neobjavljen rukopis)

14

U predosmanskom periodu u Bosni i Hercegovini živjelo je isključivo slovensko stanovništvo, koje je pripadalo trima vjerskim skupinama (crkvama): katoličkoj, pravoslavnoj i Crkvi bosanskoj25

•

Poznato je da su zvorničko i srebreničko područje predstavljali oblasti u kojima su pristalice "Crkve bosanske" imali jaka uporišta . Međutim, zahvaljujući djelovanju franjevačkih misionara i njihovih samostana u Zvorniku, Srebrenici i Teočaku gotovo svi su još prije dolaska Osmanlija prevedeni u katoličku vjeru.

Period osmanske vladavine (1460-1878.)

Osvajanjem Despotovine (1459.) isti osmanski komandanti nastavili su operacije i s lijeve strane Drine, u Bosni. Tako su zvorničko i srebreničko područje, kao i Usora, potpali pod osmansku vlast, najvjerovatnije, početkom 1460. godine26 , tri godine prije konačnog pada Bosne (1463.) i biće u sastavu Osmanske carevine više od četiri vijeka (1460-1878). U osvojenim krajevima Osmanlije su formirale veće administrativno-političke i vojne jedinice koje su se zvale sandžaci. Na teritoriji srednjevijekovne Bosne, nakon njenog osvajanja, formirana su tri sandžaka: Bosanski (1463.), Hercegovački (1470.) i Zvornički 1480. godine. Formiranje Zvorničkog sandžaka diktirali su, prije svega, vojno­strategijski razlozi, tj. potrebe za daljnjim osvajanjima, čvršću odbranu kao i bolju organizaciju stečenih posjeda u Podrinju, koje su Mađari ugrožavali. 27

Od osnivanja Zvorničkog sandžaka pa sve do 1851. godine u Zvorniku će biti njegovo sjedište, kada prelazi u Tuzlu, ali će se i dalje zvati Zvornički sandžak. Iste godine u Tuzlu je premješteno i sjedište Zvorničke eparhije od kada se ona zove Zvorničko-tuzlanska eparhija.28

Zvorničkom sandžaku pripadala je cijela sjeveroistočna Bosna (prostor izmedu Drine, Save i Bosne), a jednom svojom polovinom protezao se i na zapadnu Srbiju (Mačva, donje i srednje Podrinje). Na

25. Pristalice ''Crkve bosanske"u istorijskim izvorima pominju se pod raznim imenima (bogumili, patareni, kristijani, dobri Bošnjaci). U domaćoj narodnoj sredini obično se nazivaju bogumilima.

26. Dr. Adem Handžić: "Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku", Godišnjak Društva istoričara BiH, godina XVIII, Sarajevo, 1970. str. 142.

27. Isto, str. 143 28. Inače, Zvornik je, pored Sarajeva i Mostara, bio treće sjedište bosanskoher­

cegovačkih eparhija i za duže vrijeme predstavljao glavnu vezu izmedu Srbije i ovog dijela Bosne.

15

čelu Sandžaka bio je sandžak-beg. Onje bio vojni zapovjednik i najviši administrativni rukovodilac u sandžaku. Bio je potčinjen (od 1580.) bosanskom beglerbegu i u slučaju rata stavljao se pod njegovu komandu sa svom svojom vojskom. U vršenju svojih dužnosti sandžak-beg se oslanjao na malobrojan vojno-administrativni aparat i podređene zapovjednike, u prvom redu na alajbega - zapovjednika svih spahija u sandžaku." Konak zvorničkih sandžak-begova bio je prvo u utvrđenom zvorničkom gradu, a kasnije pod tvrđavom, u kasabi, (u Hridu).

Zvornički sandžak je bio administrativno podijeljen na kadiluke kao šire i nahije kao uže administrativne jedinice. U 16. vijeku imao je 8 kadiluka (Srebrenički, Brvnički, Zvornički, Šabački, Krupanjski,

~ 1>

e;,. ~

" "' /

./ .,

o

PREGLEDNA KARTA v

ZVORNICKOG SANDZAKA u XVI v.ijeku

4. Pregledna kana Zvorničkog sandžaka u 16. vijeku

3

v ..,

"' e

"' J>

:0

29. Dr. Adem Handžić: "Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku", Godišnjak . Društva istoričara BiH, godina XVIII, Sai'ajevo, 1970. str. 148-149.

16

Tuzlanski, Gračanički i Bijeljinski) i 31 nahiju od kojih se 21 nalazila na bosanskoj, a l O na srbijanskoj strani. 30

Godine 1830. dijelovi Zvorničkog sandžaka koji su se nalazili na desnoj strani Drine priključeni su Kneževini Srbiji, kao nagrada za vjernost sultanu, osim Malog Zvornika i Sakara. Ova dva čista muslimanska naselja ostaće u sastavu Sandžaka i Zvorničke nahije sve do 1878. godine, kada Austro-Ugarska preuzima vlast u Bosni od Osmanlija, a Drina postaje prirodna granica na cijelom svom srednjem i donjem toku između Srbije i Bosne, odnosno Austro-Ugarske i Srbije.

Radi čuvanja granica od neprijatelja i puteva od hajduka i razbojnika, Osmanlije su osnivale u pojedinim mjestima duž bosansko­hercegovačkih granica, koje su dijelile Osmansko od Austrijskog carstva, (a od 18. vijeka i u unutrašnjosti), kapetanije. One su bile manje, tačno ograničene teritorije, vojnički organizovan e u kojima je svaki od kapetana do prostog vojnika bio plaćen za svoju službu. Kapetanije su postojale od polovine 16. vijeka do 1835. godine. U cijelom Bosanskom ejaletu (pašaluku) bilo ih je 1829. godine 39, od kojih tri u Zvorničkom sandžaku: Zvorniku, Tuzli i Gradačcu. Kapetani zvornički, koliko se zna, bili su sve vrijeme iz begovske porodice Fidahića.31

Po dolasku u Zvornik, Osmanlije su udarile temelje utvrđenju pored Drine (Donjem gradu) obalskim bedemima i baterijama da zatvore svaki prilaz tim pravcem (od vode). To je približno današnja njegova osnova.32

Istovremeno proširenje i učvršćen Gornji grad u kome je sultan Mehmed II (Fatih) Osvajač po osvajanju Zvornika podigao džamiju prije 1481. godine, a poslije 1460. koja je nazvana njegovim imenom. Tu su odmah podignute stambene zgrade za posadu i predstavnike vlasti, jer je oko sultanove džamije nastala i prva stambena četvrt, najstarija mahala u Zvorniku, koju pominju osmanski popisi, nazvana po imenu navedene džamije.33 U prvoj polovini 16. vijeka u ovoj mahali je bila čatrnja za

30. Dr. Adem Handžić: "Tuzla i njena okolina u XVI vijeku", Svjetlost, Sarajevo, 1975. str. 51-52.

31. Hamdija Kreševljaković: "Kapetanije u BiH", Svjetlost, Sarajevo, 1980. str. ll, 12, 16. i 199.

32. Dr. Mazalić: ,"Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja X, Sarajevo, 1955. str. 85.

33. Dr. Adem Handžić: "Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku", Godišnjak Društva istoričara BiH, godina XVIII, Sarajevo, 1970. str. 155.

17

vodu, banja G avno kupatilo), ll dućana ijedna tekija uz koju je postojala kuhinja za goste, putnike i tekijske derviše.34

Ona se s vremenom proširila i na prostranu zaravan uz kapiju tvrđave.

Takodje je u Donjem gradu uz Carsku kapiju (sjevernu) uz popravak tvrdjave 1491. godine podignuta jedna džamija.35 Kasnije je po naređenju Sulejmana Veličanstvenog u Zvorniku (najvjerovatnije na Fetiji) podignuta džamija zvana Sulejmanija. Za razliku od džamija u tvrđavi, podignuta je u podgrađu i kao takva predstavljaće početak izgradnje muslimanskog naselja van zidina tvrđave, koje se nastavljalo na srednjevjekovnu varoš.36

Iz bezbjedonosnih razloga sve do Mohačke bitke i pada Ugarske (1526.) sjedište organa nove vlasti i muslimanske kulturne ustanove nalazile su se u tvrđavi. Poslije ovog značajnog istorijskog događaja nastaje vrlo ubrzan proces stvaranja gradskog naselja (kasabe) van zidina Zvorničke tvrđave, a naročito u periodu između 1528. i 1533. godine. U ovom vremenu u Zvorniku se razlikuju tri dijela grada: kal'a (tvrđava i naselje u njoj), nefis (samo mjesto, što je ovdje identično sa muslimanskim dijelom podgrada, kasabom) i varoš (zatečeni dio podgrad ja sa starim trgom i Crkvom sv. Marije). 37

Kada su Osmanlije došle u Zvornik, kao što je rečeno, zatekle su razvijeno naselje sa dosta prometnim trgom, koje se nije direktno naslanjalo na tvrđavu, nego se nalazilo znatno niže, tamo gdje su se sastajala dva stara puta: onaj što je išao od pravca Vrhbosne preko današnjih Šekovića i Papraće, pa kroz sadašnje selo Kula Grad i spuštao se prema Drini (negdje kod današnje Robne kuće) i onaj što je vodio lijevom obalom Drine prema Savi.38 Na ovom širem prostoru kao i na prostoru današnje Fetije nalazilo se podgrađe Zvornika (Podzvonik), odnosno hrišćanska varoš, čiji su stanovnici tada bili uglavnom svi katolici.

34. Isto, str. 159.

35. Dr. A. Handžić: Tuzla i njena okolina u XVI v. "Svjetlost", Sarajevo, 1975. str.l44.

36. Dr. M. Imamović: Historija Bošnjaka", BZK "Preporod", Sarajevo 1997. Str.l87.

3 7. Dr. A. Handžić: "Tuzla i njena okolina u 16. stoljeću", "Svjetlost", Sarajevo, 1975. str. 146.

38. Dr. Adem Handžić: "Zvornik u XV i u XVI vijeku", Godišnjak Društva istoričara BiH (XVIII), Sarajevo, 1970. Str.l66.

18

Osnovna briga Turaka Osmanlija bila je obezbjeđenje tvrđave. U tom cilju oni angažuju zatečeno varoško stanovništvo za čuvare Zvorničke tvrđave (marto lose) koji su primali plate i bili oslobođeni od poreza. Oni usmjeravaju u Zvornik i kolonizaciju stočara iz Hercegovine, Crne Gore i Srbije (pravoslavno stanovništvo) i od njih regrutu ju nove martolose-dnevničare, čuvare zvorničke tvrđave. ·39 I katoličko i pravoslavno stanovništvo bilo je nastanjeno, a i dalje se nastanjivalo, u ranije opisanom dijelu Zvornika, zvanom Varoš. Na staru hrišćansku (katoličku) varoš na Fetiji, oko Crkve svete Marije, nadovezivala se sa zapadne strane pravoslavna varoš. U njoj su bili nastanjeni marto! osi, a ne u tvrđavi. Po popisu iz 1512. godine hrišćanska varoš (podgrađe) imala je 270 kuća od čega 200 hrišćanskih Gednih i drugih) i 70 muslimanskih.40

Poslije Mohačke bitke i propasti Ugarske (1526.) primjetno je stalno pomijeranje katoličkog stanovništva prema sjeveru u područja s jačom katoličkom bazom, tako da je u zvorničkom podgrađu počeo naglo da opada broj starog stanovništva. Smanjenjem i nestankom katoličkog stanovništva Zvornik su napustili i franjevci, pa su i Crkva svete Marije i samostan prestali sa radom (najvjerovatnije 1539. godine). Uporedo s tim u zvorničkoj okolini se nastanjivalo pravoslavno stanovništvo v laškog porijekla41 Zvornički sandžak-beg je i poslije 1541. pozivao vlaške knezove da nasele ovo područje "svojom rajom", uz znatne poreske povlastice. Iz popisa od 1476. godine vidi se da su još tada "izvjesni vlasi bili nastanjeni oko Zvornika" za koje se kaže da su došli sa strane (dr. A.Handžić "Tuzla u 16. vijeku", Sarajevo, 1975. str. 97.)

Otklanjanjem ugarskih provala uz Drinu poslije 1526. godine stvoreni su povoljni uslovi za razvitak Zvornika kao gradskog naselja sa orijentalnom fizionomijom, a pogotovo što je on bio dobro utvrđen i što je u njemu bilo sjedište Zvorničkog sandžaka. Jednim dijelom islamizacijom, a još više pomijeranjem varoŠkog stanovništva prema sjeveru, povećavao se i broj muslimanskog stanovništva u zvorničkom podgrađu (varoši). Od ranijih 200 hrišćanskih kuća ostalo ih je do 1533. godine samo 29. Islam je primalo, gotovo ravnomjerno, i starosjedilačko kao i kolonizirano stočarsko stanovništvo. Najraniji slučajevi islamizacije

39. Isto, str. 167.

40. Isto, str. 170.

41. Isto, str. 172.

19

događali su se među sitnim hrišćanskim spahijama i tvrđavskim posadama. Još ranije je rečeno da je zvorničko područje predstavljalo nekad jače uporište pristalica "Crkve bosanske". Međutim, popisni defteri iz 15. i 16. vijeka ne sadrže slične podatke, što bi značilo da ih na području Zvornika tada nije bilo, ili ih je bilo vrlo malo.42 Ako ih je i bilo, oni su, kao u ostalim krajevima Bosne, primili islam.

Najraniji podaci o nastanjenom muslimanskom civilnom stanovništvu u Zvorniku datiraju iz 1512. godine, kada je evidentirano 70 muslimanskih domaćinstava u njegovom podgrađu (varoši). Već smo ranije kazali da je još na početku osmanske vlasti, u drugoj polovini 15. vijeka, formirano prvo muslimansko naselje u Gornjem gradu oko džamije Mehmeda Fatiha. Ono se u prvoj polovini 16. vijeka počelo da seli od Gornjeg grada dolje, starom trgu, hrišćanskoj varoši. Ono se, svakako, počelo formirati i duž puta pored Drine, polazeći od Donjeg grada prema sjeveru, prema današnjem centru grada gdje su se sastajala dva ranije pomenuta puta43 . Tako se sredinom 16. vijeka formirala novo veće gradsko naselje sa pretežno muslimanskim stanovništvom koje je dobilo, uglavnom, onu urbanu širinu kakvu je imao Zvornik za vrijeme osmanske i austrougarske vladavine, izmedu dva svjetska rata i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Tada su, pored već ranije formiranih dijelova grada (na Fetiji, Srpskoj varoši i Starom trgu- centru), nastale zvorničke mahale: Hadži-Durgutova (Hrid), Zamlaz, B air, Namazđah, Rijeka, Kanare, Tabaci i Skela, tako da će Zvornik u 16. vij e ku imati ll mahala.

Tek u 18. vijeku formirana je Beksuja, a Kuljanski put i Vidakova njiva najvjerovatnije u 19. vijeku. U prvoj polovini 16.vijeka mahale su se nazivale po zanatima (esnafima) koji su u njima bili zastupljeni (krojači, obućari, sarači, tabaci itd.), a sredinom pomenutog vijeka po imenima njihovih živih mahalskih stmj ešina (Mahala Karađoza, sina Ilijasa, Mahala Kara Sadije itd.). Od druge polovine 16.vijeka mahale dobivaju imena po džamijama i njihovim osnivačima. (Mahala Hadžidurgutove džamije, Mahala Sulejmanija itd.).44 Nazivi mahala čija

42. Dr. A. Handžić: Tuzla i njena okolina u 15. vijeku, "Svjetlost", Sarajevo, 1975, str. 83.

43. Dr. A. Handžić: Zvornik u II polovini 15 i 16. vijeku, "Godišnjak Društva istoričara BiH (XVIII) sarajevo, 1970. str. 180.

44. Dr. A. Handžić: "Tuzla i njena okolina u 16. vijeku", Sarajevo, 1975. str. 146-149.

20

su se imena u obilježavanju dijelova grada zadržala do sredine 20.vijeka, a u narodu sve do danas (Hrid, Zamlaz, B air ... ) nastali su najvjerovatnije u 17. i 18. vijeku.

U 16.vijeku u Zvorniku je otvoren veliki broj zanatskih radionica, kulturnovjerskih i drugih objekata, kao. što su džamije, mesdžidi, tekije, musafrrhane (gostionice), mektebi,javnakupatila (banje) i javne česme45 •

U osmanskom periodu Zvornik je značajan zanatski i trgovački centar. Jako je razvijen saobraćaj lađama niz Drinu i skelom preko Drine. Godine 1533. ima nešto više od 580 domaćinstava,46 bez onih koja su pripadala organima vlasti i vojnom staležu. U gradu je ove godine zabilježeno preko 25 različitih zanata, i to: tabaci (štavljači kože), obućari, sarači, čizmadžije, čurčije, papudžije, nanuldžije, krojači, kapari, klinčari, kalajdžije, svjećari, dunđeri, pekari, halvadžije, bazardžije, mesari, potkivači, kovači, samardžije, klesari, berberi, kujundžije, kazandžije i drugi.<' Zvornik je u ovo vrijeme predstavljao najveće gradsko naselje u istoimenom sandžaku. Interesantno je napomenuti da je i u predosmanskom i osmanskom periodu u Zvorniku i okolini bilo jako razvijeno vinogradarstvo i da je grožde predstavljalo osnovno voće u gradu. Znatan broj zanatlija i trgovaca bavio se i zemljoradnjom. O broju stanovnika Zvornika u ovom periodu nema tačnih podataka. U 18. vijeku bilo ih je između tri i tri i po hiljade. Grad je tada imao 8 džamija i pravoslavnu crkvu. Pred kraj osmanske vladavine Zvornik je bio među! O najvećih gradova u BiH i spadao u grupu gradova koji su imali od 5 do 10.000 stanovnika.48 U Zvorniku je 1851. godine boravio Englez Skin (S ken). Prema njemu grad je tada imao "izmedju pet i šest hiljada stanovnika, od čega su jedna desetina hrišćani".U njemu je krajem 17.vijeka živio i tu umro poznati bošnjački pjesnik Hasan Kaimija.

O stanovništvu Zvornika i nekim njegovim privrednim karakteristikama čuveni turski putopisac Evlija Ćelebija, boraveći u Zvorniku 1664. godine, zapisao je: "Stanovnici su Bošnjaci, govore bosanski, nose čohane dolame, tijesne krajiške čakšire s kopčama i gizdaju se. Ima mnogo bašta i vinograda. Iz ovog kraja glasovite su šljive, jabuke, trešnje, hrastove daske, smrče, vina, ovčija vuna i goveđa

45. Isto, str. 146.

46. Dr. A. Handžić: "Zvornik u l p. 15. i u 16. v.". GD! BiH (XVIII), str. 177.

47. Isto, str. 178.

48. M. Ljiljak: "PTT BiH", knj Il, PTT Preduzeće saobraćaja, Sarajevo 1981. str. 64.

21

koža. Skela mn.? go radi. Stanovnici su dobri trgovci ... "49 Značajne podatke dao je Celebija i o životu u Zvorničkoj tvrđavi. On kaže da je prostor u Donjem i u Gornjem gradu bio krcat manjim i većim zgradama za stanovanje, magazinima, kancelarijama, vojničkim barakama kuhinjama. Između ovih objekata u Donjem gradu krivudao je put zakrče~ čoporima djece i pasa, tako da su se njime jedva kola mogla provlačiti. Tvrđava je bila načičkana mnoštvom topova raznih kalibara koji su "zjali" na sve strane. PremaEvliji Čelebiji u Zvorniku je bilo tada 18 džamija, 8 tekiJa, Javno kupatilo, 3 hana, 7 mekteba, 3 medrese, 8 mesdžida i 18 mahala sa 2.800 kuća.

U osmanskom periodu Zvornička tvrđava bila je jedna od najvećih i najutvrđenijih srednjovjekovnih gradova u Bosni. Godine 1830. u Gornjem gradu je bilo u upotrebi 13 topova, u Donjem 26, a u spremištu još 46 kompletnih topova sa zapregom, znači ukupno 85 topova, što je za ono vrijeme predstavljalo jaku silu u artiljerij.i50

Saobraćaj se nalazio u vrlo jadnom stanju. Stari rimski putevi su zapušteni, a drugo vremena novi nisu izgrađivani. Prevoz robe i putnika obavljao se tovamim ijahaćim konjima, a u kasnijem periodu u ravnijim dijelovima konjskom i volovskom zapregom (tek od druge polovine 19.vijeka). Saobraćaj se nije redovno održavao i zbog vremenskih nepogoda, buna, bolesti, napada hajduka, nedovoljnog broja mostova i sl. Godine 1864. u Bosanskom pašaluku otvorene su prve pošte ( u ll gradova), među kojima i pošta u Zvorniku. Ona od 1866. ima i telegrafsku stanicu.51

Stanovništvo u gradu bavilo se zanatstvom, trgovinom i poljoprivredom, a na selu se isključivo živjelo od zemljoradnje od koje Je svaka porodica obezbjeđivala za sebe sve prehrambene artikle. Na selu se u kućnoj radinosti izrađivao alat, odjeća i druge potrepštine, naJpriJe za sopstvene potrebe, a kasnije i za tržište.

Na područje Kamenice, kao i naj oš neka područja sjeveroistočne Bosne, doselilo se koncem 18. vijeka nešto Kara vlaha (rumunski Cigani, pravoslavci). Bavili su se izradom i prodajom drvenog posudja. Njihovi potomci i danas žive na ovom području.

49. E v lija Čelebija: Putopis II (odlomci o jugosl.zemljama), Svjetlost, Sarajevo, 1957. str. 259.

50. Dj oko Mazalić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja Xl, Sarajevo, 1956. str. 269.

51. M.Ljiljak: "PTT BiH", knjiga l, Sar'\ievo, 1975. str. 40. i 137.

22

Dok je Zvornik bio u. osmanskoj vlasti izdržao je četiri velike opsade- najprije mađarsku 1464. godine, a zatim tri austrijske (1688., 1716.i 1737).

Najveća opsada bilaj e 1464. godine. Nakon što je mađarski kralj Matija Korvin odbio Turke od Jajca 1464. godine, opsjeo je Zvornik. Opsada je trajala od 8. oktobra do 9. novembra 1464. godine. Mađarska vojska brojala je 26000-30000 vojnika, a vodio ju je Mirko Zapolja. Čim je bosanski sandžak-beg Mehmed-beg Minet-oglu saznao da kralj gradi most preko Save kod Rače, opremio je u zvornički grad 500 po izboru junaka. Korvin je doveo pod Zvornik brojne topove i druge sprave za opsadu. Počeo je tući grad iz topova, a onda je zapovijedio juriš. Zvornička posada je u najtežem momentu bitke saznala daj oj se sprema pomoć, što ju je silno obradovalo. Ova vijest kod Mađara je stvorila paniku i kralj je digao opsadu i skoro u divljem bijegu povukao se prema Savi .SZ

Austrija je u ofanzivi u septembru 1688.zauzela Beograd i Zvornik u decembru 1688. pod komandom Ludviga Badenskog. Četiri hiljade Zvorničana tada bježi, sklanja se u Sarajevo. Topal Husein-paša je nakon višednevne opsade uspio u ljeto 1689. godine povratiti Zvornik, a potom je u drugoj polovini iste godine uspješno ratovao protiv Austrije u Mačvi i Sremu. Eugen Savojski, jedan od najpoznatijih austrijskih vojskovođa, pokušao je 1716. da zauzme Zvornik i time otvori dalji put prema unutrašnjosti Bosne, ali su ga Bošnjaci pod zapovjedništvom Numan­paše Čuprilića uspjeli odbraniti.53

Ranije smo spomenuli daje u gradu od polovine 16. stoljeća do 1835. godine bila kapetanija i da su zvornički kapetani za sve ovo vrijeme bili iz bogate begovske porodice Fidahića. Krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina 19. vijeka kapetani bijahu amidžići (stričevići) Mahmud beg Fidahić i Ali beg Fidahić. Obojica pristaše na sultanove reforme iz 1826. godine o ukidanju janjičarskog reda i uvodjenju nizama (regularne vojske). Za zasluge su nagradjeni- postaše paše, visoki vojni i civilni dostojanstvenici. U nadmetanju za prevlast izbi žestok sukob izmedju njih u proljeće 1830. godine, koje isforsira novi namjesnik (valij a) Bosne

52. Hamdija Kreševljaković: "Gradovi na Drini", Naše starine I, Sarajevo, 1953. str. 13.

53. Dr. Mustafa Imamović: "Historija Bošnjaka", BZR "Preporod", Sarajevo, 1997. str. 281 i 295.

23

Namik paša "da bi stvarao svadju medju našim ljudima kako bi mogao da lakše upravlja". O ovom dogadjaju ispjevana je i narodna pjesma "U Zvorniku, u Donjemu gradu", sačuvana u jednom sefardskom rukopisu na španskom jeziku. U sporu je posredovao (intervenisao) gradačački kapetan Husein Gradaščević i sukob je okončan u korist Mahmud paše Fidahića, ali je Husein stao i u zaštitu Ali paše Fidahića, od kada njih dvojica postaju nerazdvojni prijatelji.

4a. Ali paša Fidahić i Husein kapetan Gradašćević (Izmirenje). Crtež D. Trifkovića (idejna pretpostavka).

U Pokretu za autonomiju i nezavisnost Bosne 1831/32. godine, što gaje predvodio Husein kapetan Gradaščević (Zmaj od Bosne), vrlo značaju ulogu imala su dvojica paša Fidahića, posebno Ali paša Fidahić. Bio je vojskovodja bosanske vojske u bici na Kosovu polju u kojoj je porazio sultanovu vojsku. Vodio je kao Huseinov komandant i druge velike bitke protiv sultanove vojske. U najtežim situacijama bili su zajedno. I u odlučujućoj bici za Bosnu i Sarajevo na području Podromanije Ali paša i Husein bili su zajedno do posljednjeg trenutka i nadm etali se u junaštvu. Poslije sloma Pokreta u proljeće 1832. godine zajedno su prešli u Austriju, gdje im je stigla vijest da su od strane sul­tana osudjeni na smrt. Ubrzo su pomilovani i na zahtjev Porte decembra 1832. godine otpremljeni zajedno Dunavom iz Beograda u Carigrad (u

24

progonstvo ).""Nakon Huseinone smrti Ali pašaFidahić je bio u Carigradu do 1835. godine. Dozvoljen muje povratak u Bosnu, ali ne u Zvornik već u Bjeljinu, odakle je 1840. prognan na Kipar, gdje je umro 1845. godine.

Pred kraj osmanskog perioda u Bosni je bilo samo 3% pismenog stanovništva, a zvorničko područje u tom pogledu bilo je još drastičnije. Ono osnovnih škola što je bilo imale su isključivo vjersko obilježje. Kvalifikovanih učitelja nije bilo. Otvaranje škola bilo je prepušteno privatnoj inicijativi. Pravoslavci su u Zvorniku do sredine 19.vijeka imali neku vrstu "narodne učionice", koju su pohađala "trgovačka, zanatlijska i gdje koje seosko dijete". Znatno brojniji su bili mektebi (za muslimansku djecu) koji su obično otvarani uz džamije. Godine 1871 postojala je u Zvorniku ruždija, a vjerovatno i medresa. Prema podacima ruskog konzulata iz 1874. godine na zvorničkom području ove godine radilo je 28 mekteba (1.354 učenika) i 4 hrišćanske škole (147 učenika)".

U Zvorničkom sandžaku nije bilo zdravstvenih ustanova ni ljekara. Pokućstvo je bilo vrlo oskudno. Poneka stolica ili krevet mogla se naći samo u kućama bogatijih trgovaca. Oni su se bavili, uglavnom, izvozom sirovina i uvozom kolonijalne robe.

Od sredine 19. vijeka Zvornik je stagnirao dijeleći sudbinu Osmanskog carstva, zadržavajući i dalje karakteristike trgovačko­zanatskog centra. Broj mahala (ulica) nastalih u osmanskom periodu nije se mijenjao sve do poslije Drugog svjetskog rata, a njihova imena (Hrid, Zamlaz, Fetija, Srpska varoš itd.) zadržala su se u narodu sve do danas.

U doba osmanske vladavine Zvornik su često harali kuga, veliki požari i poplave. Poznati požari bili su 1820. kada je izgorjelo 48 dućana ( ćefenaka), i 1856. godine u kojem je izgorjela Nemazđah mahala i Aladža han (šareni han)55 • U ovim požarima vjerovatno su nestali mnogi značajni građevinski objekti iz ovog perioda.

53a. Dr. Ahmed S.Aličić: "Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine", Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996. str. 13, 26, 121, 135, 171, 182, 234,309,398,399.402.

54. Dr. Ibrahim T epić: "BiH u ruskim izvorima 1856-1878", Veselin Maslesa. Sarajevo, 1988. str. 521.

55. Ibni Hasan: . .Islamski spom. u Zvorniku", "Islamska misao", br. 61/84. str. 42.

25

Prema uredbi o uređenju Bosanskog pašaluka 1865 .godine, Pašaluk je imao sedam sandžaka, i to: Sarajevski, Zvornički, Banjalučki, Bihaćki, Travnički, Hercegovački i Novopazarski. U sastavu Zvorničkog sandžaka bilo je tada devet kadiluka: Donja Tuzla, Zvornik, Gradačac, Brčko, Bijeljina, Srebrenica, Vlasenica (Birač), Maglaj i Gračanica 56 ·

Vrijeme austrougarske vladavine (1878.-1918.)

Na Berlinskom kongresu 1878.godine velike evropske sile, uz saglasnost sultana, odlučile su da Turska preda Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarskoj, da je ona privremeno okupira i u njoj sredi prilike i zavede red. Stigla je i sultanova poruka da se austro ugarska vojska mimo primi. Međutim, na više mjesta u Bosni i Hercegovini pružen je otpor ulasku austrougarske vojske, koji je trajao od kraja jula do kraja oktobra 1878. Žestok otpor organizovan je i pruženu Tuzli u ljeto 1878.godine. U njemu su učestvovali i zvornički ustanici sa 450 ljudi svrstanih u jedan odred koje su predvodili Risto Popović, bimbaša (major), i Đordo Nikolić, juzbaša (kapetan), oba rezervni oficiri osmanske vojske. Ustaničke snage koje su branile položaje oko Tuzle broj ale su oko 4.000 boraca, a glavnokomandujući je bio plevljanski muftija Vehbija Šemsikadić. Onje za komandanta Tuzle postavio Zvorničanina Ali-agu Tahirovića57 .

Iako moderno naoružana i brojno jača (preko 5.000 vojnika), Dvadeseta austrougarska pješadijska divizija generala Caparija nije uspjela da u prvim naletima zauzme Tuzlu, već je bila odbijena. Zvorničani su čvrsto držali i odbranili položaje u Simin Hanu, gdje im je bilo odredište. Tek u septembru (22.IX 1878.) austrougarska vojska je ušla u Tuzlu, a potom krenula na Zvornik, koji je bez velikog otpora zauzet 27.septembra. Tako je 1878.osmansku vlast u Zvorniku zamijenila austrougarska. Godine 1908. Austro-Uugarska je anektirala BiH i priključila je svojoj carevini, u kojoj je BiH imala status pokrajine, podijeljene na šest okruga. Zvornik sa još devet srezova pripadao je okrugu Tuzla.

U doba austrougarske vladavine (18 78.-1918.) Zvornik j e, takođe, razvijenije mjesto. On je kotarsko (sresko) središte sa razvijenim

56. M.Ljiljak:"PTT u BiH," knjiga l,PTT, Sarajevo.l975.str.27, 28, 31.

57. Dragiša Trifković:"Tuzlanski vremeplov !,"Pres kliping," Beograd,l98l.str.59.

26

zanatstvom i trgovinom. Tadašnjem Zvorničkom srezu, pored sadašnjeg područja opštine Zvornik, pripadalo je i područje današnje opštine Kalesija, kao i dijelovi sadašnjih opština Ugljevik (Teočak, Tavna), Lopare (Tobu t, Priboj) i Bijeljina (Glavičice), čije je stanovništvo bilo, uglavnom, srpske nacionalnosti , osim u Teočaku.

U cilju obezbjeđenja koliko-toliko pismenih radnika i predradnika, kao i školovanja djece svojih činovnika, Austrija je u Bosni i Hercegovini otvarala svjetovne osnovne škole po uzoru na evropske. Tako je u Zvorniku 1886. godine došlo do otvaranja narodne (državne) osnovne škole. 58 Izgrađeni su makadamski putevi za Lopare, Sarajevo, Srebrenicu, Tuzlu i Bijeljinu, koji su dugo godina i poslije Drugog svjetskog rata bili u upotrebi, a neki i do danas. Posebno se prodor Austrije u BiH osjetio u Zvorniku u oblasti arhitekture i građevinarstva. Nasuprot starim upravnim zgradama orijentalnog stila iz osmanskog perioda uskih prozorčića i malo svjetla, podižu se nove velike građevine koje su svojom monumentalnošću, pored osnovne namjene, trebale da predstave i novi režim i istaknu J1jegovu snagu. Sadašnja zgrada Skupštine opštine, Oficirski dom (Kasina), vojna bolnica na Fetiji, žandarmerijska stanica, bivša zgrada osnovne škole u Beksuji, pošta (sada poslovne prostorije "Agroproma" u centru grada), medresa, samo su neki od većih objekata podignutih u Zvorniku za vrijeme Austrije.

Odmah po okupaciji počela su doseljavanja dovođenjem povjerljivih i stručnih činovnika, zatim trgovaca, zanatlija i preduzimača iz drugih dijelova Austro-Ugarske monarhije, tako da se u Zvorniku nastanjuje i katoličko stanovništvo, kojeg po popisu iz 1879. nije bilo ni u gradu ni u Srezu.59 Formirana je i njemačka kolonija u Bran j evu doseljavanjem njemačkih familija iz nekoliko vojvođanskih mjesta. U prvih tridesetak godina austrougarske vladavine broj stanovnika u Srezu se gotovo udvostručio. Sa 27.468 (1879.) povećao se na 47.756 (1910.).

Iz popisa stanovništva 191 O. godine vidi se da je grad te godine imao 732 kuće i 3688 stanovnika, od čega 754 pravoslavaca, 2092 muslimana, 185 katolika, 9 evangelista, 148 Jevreja i 498 vojnih lica.60

58. Mitar Papić: "Školstvo uBiH za vrijeme austrougarske", Veselin Masleša, Sarajevo, 1972. str. 46.

59. Rezultati popisa žiteljstva u BiH od lO.Oktobra 1910. godine. (Engebnisse der volkszahlung Bosniein und der Hercegovina vom 10.oktober 1910), Sarajevo, 1912. str. 136.

60. Isto, str. 136

27

Prema pomenutom popisu prigradsko naselje Kula Grad imala je 71 kuću i 314 stanovnika, Divič 133 kuće i 479 stanovnika i Karakaj 54 kuće i 205 stanovnika61 •

U samom gradu na dan popisa bile su 192 porodice (sa l 004 člana domaćinstva) koje su se bavile zemljoradnjom i živjele od zemljoradnje, dok su se ostale porodice sa 2186 članova bavile drugim zanimanjima i živjele od njih (zanatstvo, trgovina i dr.). Interesantno je daje medu zemljoradnicima u gradu bilo tada 76 porodica koje su imale svoje kmetove, a bilo je i pet kmetovskih porodica62

•

Na području sreza Zvornik, čija je površina bila 858 km2, bilo je

tada 9.169 kuća i 48.407 stanovnika, i to 26.169 pravoslavaca, 20.906 muslimana, 294 katolika, 218 evangelista, 175 Jevreja i 651 vojno lice.63

Od ukupnog broja civilnog stanovništva (47.756) od poljoprivrede je živjelo 44.468 stanovnika, a 3.288 od ostalih zanimanja. Zemljoradničkih porodica bilo je te godine u Srezu 7.739, a ostalih 1.117.

Od ukupnog broja stanovnika u Srezu 1910. godine samo je 3.387 znalo čitati i pisati (2.904 muškarca i 483 žene), 371 samo čitati (358 muškaraca i 13 žena),64 dok su svi ostali bili potpuno nepismeni.

Uopće, učinjen je znatan napredak u svim oblastima, posebno u privrednom razvitku u odnosu na zatečeno stanje. U cilju iskorištavanja prirodnih bogatstava, odmah je otpočela izgradnja dobrih puteva. Tako su već do kraja 1879. otvoreni putevi Zvornik-Tuzla i Zvornik- Bijeljina, a 1885. godine Zvornik- Sarajevo. Godine 1889. Zvornik dobiva i prvi telefon (za vojne potrebe), a 1909. i za civilne potrebe, kada je uspostavljena telefonska linija Bijeljina-Zvornik. Pred početak Prvog svjetskog rata (1914.) matična pošta u Zvorniku ima i pomoćne pošte u Capardama, Kozluku, Papraći i Drinjači. Pošta u Zvorniku imala je tada 14 zaposlenih radnika od toga pet službenika i devet pomoćnog osoblja, a pošta u Drinjači jednog službenika i jednog pomoćnog radnika.

Na liniji Zvornik-Srebrenica uveden je prevoz putnika 1886.godine u običnim kolima, a nekoliko godina kasnije obična kola

61. Isto, str. 74-76.

62. Isto, str. 136.

63. Isto, str. 14-37.

64. Rezultati popisa žiteljstva u BiH 1879. godine, str. 4, l OO i 10 l.

28

su zamijenjena natkrivenim sa dva mjesta za putnike.65 U Zvorniku je 1908. osnovana Katarska poljoprivredna zadruga, čiji je cilj bio unapređivanje poljoprivrede u Srezu.66

149.

Naredba zemaljske vla_de za 'Bosnu i Hl'rcegovinn od.

15. seP~.bra 19Q~·f· hr. 161.242/I., kojom Be obmanjujU pravha kotarske poljoprivredne

za..drnge 11 Zvorniku. {Odo~I"'Q& o!'p~Hpl e.' l kt. i:a.j.W.!o!kop mlolotnrlln lioo.nojja 11 po­oto~ Bone lllmli(OTille od 15.-!Mptembra tona., br. 11.11\8/D. 11.)

Ime i sjedište.

§ J. Za kotar Zvornik o.soiva se kot!IJ'ska poljopri­

VI'Cflnazadrugapodimonom "Kotur~l;n poljo­prin·t~dna··zadr~go. _11 Zvoruiku~ ~n sjl·­diiltem u Zvorniku.

Pra.Y'lrl: odnošaj. § 2.

Kotarsku. poljoprivredna zadrugn u Zvorniku nij<~ podvržena onim ui!tanovmna trgo\'ačkog zu­kona zn Bosnu i Hercegovinu, koje so odnose 1m tcčovno i privredne zadrug('j ona stupa u pravni llivot zn javni i grngjanski aanln·,u:nj tuula, kltcla zemnljHkn vlada zn Boo'nu i Horct•govinu odoiJpj ova p1·avila i kada oo ista oglnsc u ~Glasniku zakona i· naredaba za Bosnti ·i Hercegovinu".

Za obveze zadruge janiči samo zndrU"'a kao pravna osoba. "' ·

Svrha zr.druge.

§ s. Svrha zadrngs je poboljšanje momlnih i ma­

terijalnih prilika priv~dnikfl. gojt~ujcm :t.njedni­štvn, mcgjusohnim pouča.vanjC"m i potponm~a­

nj!:IJn, poilržavanjom i podizb.nj<·m ~tnlt·~ke s\·ije4i 1

zo.stupanjem staleAkih· i podizanjem privrednih interesa :t.adrugara, ali ona isključnjt~ svako špe­kulativna djelovanje zadruge kao talwvo.

Osobito jo ze.datnk' zadruge: l. da podnda vlastima mnijt•ujn i prijC"d­

logo u poslovima :t.emaljske kultur~, bilo na njihov zahtjev, bilo .jz vlastitog nagona;

2. da pomaže rad zemaljsl<e upmve u po· gledu podizanja :t.omaljske kulture, n lll\pose rR~ tarstvn1 voćarstva, vinQgrado.rstVt\ i po§umlja-

va.nja, nl\ročito u krievitim krajevima, kao i konjobr()jstvn i stočarstva;

3. da sudjelujo Pri podizanju u:-.:ornih se­ljnčl;ih kuća, staja i gjubrištn., pri uvn)!jnnju ~tednjalm i tteći 1 da poSreduje i pomalle pri ~!irenju novih poljoprivrednih alata i strojeva, pri nabaYi dobrog žitnog sjemena, p_ri uvagjnnju sijanja pićnih i novih. kul_t~nih b,iljaka, pri po­JH'twljanju livrula i pašnjaka, W pri uvagjanju p1·iklndnih uredaba za pa!ie i dr. ~l.;(C')

4. da dobavlja stoku :ta ro.splod_iz. sredstava zadruge, koja su za to odregjena, _j ·da razdje-

4b. Naredba o osnivanju Katarske poljoprivredne zadruge u Zvorniku

Organ Socijaldemokratske stranke BiH "Glas slobode" zabilježio je daje 1909. godine bilo u Zvorniku 17 organizovanih radnika, od toga tri drvodeljska, tri kovinarska i lO kožarskih, kao i da je ove godine na zbor radnika u Zvornik dolazio Mitar Trifunović Učo, radnički tribun iz Tuzle. Početkom 20. vijeka formirano je u Zvorniku Udruženje Srba zanatlija i Zanatska društvo (bez vjersko-nacionalnog obilježja), čiji zadatak je bio da unapredjuju zanatstvo66' Ona su nastavila rad i poslije Prvog svjetskog rata.

65. Milan Lj iljak: "Pošta, telegraf i telefon u BiH," "Preduzeće PTT saobraćaja, Sarajevo 1981. str. 154, 182 i 228.

66. Glasnik zakona i naredbi za BiH, god. 1908. str. 448. Zemaljska štamparija Sarajevo, 1909.

66a. Dr. Fahrudin Kalender: "Radničke biblioteke i čitaonice u BiH do 1941. godine", Društvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1998. str. 87 i 88.

29

Još od osmanske vladavine pa sve do početka Prvog svjetskog rata na Drini u gradu (na Skeli) bilaj e carinarnica. U Zvorniku je Austrija imala jak vojni gamizon koji je 1910. godine imao 651 vojnika i oficira67 .

Vojni logor u gradu nalazio se na prostoru između sadašnjeg stambenog bloka Namazđah i nove zgrade Osnovne škole "MitarTrifunović Učo" (u Zamlazu). Cijelo vrijeme pod austrougraskom vladavinom u Zvorniku su bile dvije vojne komande sa 19 kasarni i poslije Trebinja imao je najviše kasarni u Bosni i Hercegovini.

Za vrijeme austrougarske vladavine od kulturno-prosvjetnih i sportskih ustanova i organizacija bile su u Zvorniku dvije osnovne škole (srpska i državna ili narodna), Sokolsko društvo "Srpski soko", Srpska narodna čitaonica, medresa i ruždija (viši stupanj muslimanskih vjerskih škola), kao i nekoliko mekteba za osnovnu vjersku pouku muslimanske djece. Od vjerskih objekata bile su dvije crkve (pravoslavna i katolička), 7 džamija i sinagoga. Po kazivanju starog zvorničkog krojača Šaćira Bazardžanovića na početku mahale Bair, idući od Kanara, postojala je jedna kuća (zvali su je "Kiraethana") u kojoj je bila muslimanska čitaonica. 68

Početkom 20. vijeka u Zvorniku je postojala i pozorišna amaterska grupa, koja je priređivala kraće dramske prikaze, uglavnom jednočinke i dramatizovane narodne pjesme."' Za vrijeme austrougarske u Zvorniku su osnovana kulturno-prosvjetna društva "Prosvjeta", "Gajre!" i "Napredak". 70

Misiju koja joj je namijenjena u Bosni i Hercegovini na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska je u potpunosti izvršila. Sređene su prilike i zaveden red u svim oblastima društvenog i ekonomskog života. Počeo je privredni i svaki drugi razvoj, tako da je

67. Rezultati popisa žiteljstva u BiH 1910. godine, str. 136.

68. U ovoj čitaonici uveče su se priredjivala sijela na kojima su često bili gosti sazlije, guslari i gajdaši iz drugih mjesta. U nju je dolazila i štampa medju kojom i literalni listovi "Bosanska vila" i "Behar", koji su i u Zvorniku imali svoje čitaoce iz reda napredne inteligencije.

69. Zabilježeno je daje ova pozorišna grupa 1909. godine priredila dvije šaljive igre Svetozara Ćorovića ("Poremećeni plan" i "Izdaje stan pod kiriju") i 1911. godine dvije dramatizovane narodne pjesme ("Ropstvo Janković Stojana", Jovana Protića i "Anđeliju" Hamida Šahinovića). J. Lešić: "Vrijeme melodrme";Sarajevo, 1989. str. 251,252,268 i 270.

70. Dr. Ibrahim Karabegović: "Zvornik i okoline izmedju dva svjetska rata 1918-1941)", prilog za monografiju Zvornika, str. 18. (neobjavljen rukopis).

30

Zvornik, kao i ostali dijelovi BiH, krenuo putem progresa i napretka, koji je nažalost prekinut izbijanjem Prvog svjeskog rata 1914. godine. Interesantno je da je u sjećanjima starijih Divi čana doba austrougarske vladavine upamćeno kao "Zlatno doba Diviča", a da se medju Kozlučanima i danas može čuti izreka "Švabo babo".

Razdoblje između dva svjetska rata (1918-1941)

Po završetku Prvog svjetskog rata u decembru 1918. godine stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS) kao nova država, u čiji sastav je ušla i pokrajina Bosna i Hercegovina. U prvo vrijeme je zadržana onakva teritorijalna podjela BiH kakva je bila krajem austrougarske vladavine. Bila je podijeljena na šest okruga (od 1922.oblasti), i to: Banja Luka sa ll srezova, Bihać sa 6, Mostar ll, Sarajevo 8, Travnik l O i Tuzla sa ll srezova. Zvornički srez je ostao u Tuzlanskom okrugu, odnosno oblasti. Od 1929.godine KSHS naziva se Kraljevina Jugoslavija. Ukinute su pokrajinske uprave i oblasti u okviru njih, a Jugoslavija je podijeljena na devet banovina. Zvornik je pripadao Drinskoj banovini, čije je sjedište bilo u Sarajevu.

Za vrijeme KSHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije (1918-1941.), Zvornik je sjedšte sreza koji se prostirao u granicama gotovo neizmijenjenim iz vremena austrougarske vladavine. Imao je deset opština71

• Prema prvom popisu stanovništva u novoj državi (1921.) grad Zvornik imao je 3.139 žitelja, od toga pravoslavnih 799, muslimana 2.025, katolika 190 i Jevreja 125. Prigradsko naselje Karakaj imalo je ove godine 236 stanovnika (128 pravoslavnih, 98 muslimana i 10 katolika); Divič 399 i Kula Grad 294. U oba ova naselja svi stanovnici bili su muslimani. Čitav Srez imao je tada 47.233 stanovnika (pravoslavnih 26.249, muslimana 20 312, katolika i evangelista 537 i Jevreja 134).

Agrarnom reformom sprovedenom odmah po završetku Prvog svjetskog rata zvorničkim veleposjednicima (uglavnom agama i begovima) oduzeti su ogromni zemljišni posjedi i dodijeljeni bezemljašima, bivšim kmetovima, što je dovelo do značajne promjene u strukturi vlasničkih posjeda. Ovim je bio pogođen ogroman broj dotadašnjih vlasnika zemlje. Naknade za oduzetu zemlju su bile

71. Dr. L Karabegović: "Zvornik i okolina izmedju dva svjetska rata 1918-1941", str. 12 (neobjavljen rukopis).

31

neodgovarajuće i samo su djelimično isplaćene do početka Drugog svjetskog rata.

Većina stanovnika u Srezu bavila se zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom. Radnika je bilo vrlo malo. Oni su radili, uglavnom, kao najamna radna snaga na različitim radovima u Zvorniku, bavili se splavarenjem ili povremeno sječom šume i radom u kamenolomima. U samom gradu po klasnom sastavu pored zanatlija i trgovaca bilo je i nešto službenika i zemljoradnika koji su posjedovali veće površine zemlje i izdavali je pod najam ilije obrađivali uz najarnnu radnu snagu. Obrada zemljišta bila je veoma zaostala, sa pretežno m upotrebom ralice. 72

Kako je i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije glavno zanimanje stanovnika u Srezu bilo zemljoradnja, većina zanata u gradu bila je vezana za poljoprivredu, pa su dominirali zanati kao što su kovački, kotarski, potkivački, obućarski, opančarski, pekarski, čurčijski, abadžijski, terzijski, kazandžijski, kujundžijski, mesarski, poslastičarski. Godine 1940. bilo je u Zvorničkom srezu 180 zanatskih radnji u kojima je radilo 336 zanatlija.73

Zvornik je u ovom periodu i veoma značajno trgovačko mjesto. Većina zanatskih i trgovačkih radnji (dućana) bile su na starinski način uređene, ali je bilo i nekoliko radnji koje su bile uređene po evropski. Saobraćaj i prenos robe obavljao se, uglavnom, konjskom zapregom, nešto kasnije i motornim vozilima, a sa bližom okolinom poznatim bosanskim konjićima (samaricama). Lađama "zvornikušama" izvozila se niz Drinu drvena građa, koža, suhe šljive, jabuke, orasi, a samaricama u pasivne susjedne srezove kukuruz. Poznati su bili zvornički vašari, prvi na Aliđun ili Ilin-dan (2. avgusta) i drugi na Petkovicu (27. oktobra).74

Zvornik je, kao i u ranijim periodima, raskrsnica puteva za Bijeljinu, Tuzlu, Srebrenicu, Sarajevo, a preko mosta na Drini (podignut 1929.) za Šabac, Valjevo, Beograd i Užice. Iz Zvornika je polazilo 7 autobuskih linija. U ovom razdoblju grad je imao pet konačišta (han ova) ijedan hotel ("Beograd"). Nije imao nijedan industrijski objekat, čak ni mlin ili strugaru. Do 1934. godine u njemu je bio i garnizon bivše

72. Isto, str. 24,

73. Statistički godišnjak BiH 1945-1953. Zavod za statistiku i evidenciju, Sarajevo, 1954. str. 300.

74. Prof. Deroko: "Drina, geografsko-turistička monografija," Društvo Fruška gora, N.Sad, 1939. str. 265.

32

jugoslovenske vojske, koji se nalazio u napuštenim objektima austrijske vojske u Lagerima i Zvorničkoj tvrđavi.

Prema popisu iz 1931. godine u srezu Zvornik bilo je 9 seoskih i jedna gradska opština sa ukupno 47.326 stanovnika, od toga pravoslavnih 22.025, muslimana 24.688, rimokatolika 253, evangelista 227, ostalih hrišćana 21 i druge konfesije 112. Grad Zvornik imao je tada 3.487 stanovnika, od toga 886 pravoslavnih, 2304 muslimana, 177 rimokatolika, 7 evangelista, 4 ostalih hrišćana i l 09 drugih konfesija. Prema istom popisu nepismenih stanovnika u dobi od ll do 60 godina bilo je u Srezu 79,20%_75

Pred početak II svjetskog rata u gradu je bio gotovo isti broj stanovnika kao 1931. godine (oko 3500). Zvornik je tada imao električno osvjetljenje, poštu, telefon, telegraf, finansijsku upravu, bolnicu, sreski kao i šerijatski sud, medresu, šest džamija, sinagogu i pravoslavnu crkvu. Na području sreza Zvornik radilo je tada ll narodnih osnovnih škola, Građanska škola trgovačkog smjera (radi od 1920. godine), Muška zanatska (šegrtska) škola i Ženska stručna zanatska škola.16

Od javnih građevinskih objekata izmedu dva svjetska rata podignuti su u gradu samo željezni most na Drini (1929.) i bolnica na Fetiji (1939/40.).

Osnovne škole, pored škole u gradu, radile su još u Kozluku, Tršiću, Skočiću, Branjevu, Šepku, Drinjači, Liješnju, Kalesiji, Teočaku i Rastošnici. Školske 193 7/3 8. u sve škole bilo je upisano 173 8 učenika od I do IV razreda, raspoređenih u 27 odjeljenja, koja su vodila 22 učitelja. 77 Evidentirano je da je Zvornik 1936. godine imao dvije biblioteke - biblioteku Sokolskog društva "Soko" sa 508 knjiga i biblioteku Muslimanske narodne čitaonice "Sloga" sa 170 knjiga, dok je na području Sreza radilo tada još 6 knjižnica u selima.78

75. Dr. Ibro Karabegović: "Zvornik i okolina izmedju dva svjetska rata (1918-1941 )", str. 12. (neobjavljen rukopis).

76. Isto, str. 15.

77 Isto djelo, str. 15.

78. Pored biblioteka u gradu, u Srezu su radile biblioteke (knjižnice) još u Skoči ću sa 98 knjiga, Branjevu 40, Teočaku, Kozluku, Drinjači i Kalesiji, a knjižnicu je imala i Osnovna škola u gradu i Građanska škola. Sve su imale mali knjižni fond. Dr. Ljubinka Bašović: ,.Biblioteke i bibliotekarstvo u BiH 1918-1945", ,.Veselin Masleša", Sarajevo, 1986, str. 79, 216; i Izvještaj Sreskog načelstva u Zvorniku br. 476/36 poslat Kraljevskoj banskoj upravi ·n Sarajevo 6. maja 1936. godine.

33

5. Članovi diletantske (dramske) sekcije Narodne čitaonice ,,Sloga" u komediji "Oba gluha" Huseina Đoze, snimak iz !933. godine.

Slijeva na desno, sjede (djeca): Ohran Barjaktarević i Semka Kasum; drugi red, sjede: Avdo Mujezinović, Mustafa Bazardžanović, Rasim Šehagić (igrao žensku ulogu), Hasan Šakančić i Alija Kamenica; treći red, stoje: Hasan Hadžiahmetbegović, Hasan Kamišalić, Mehmed Uzunić, Selim Hadžiahmetbegović, Safeta Barjaktarević, Ahmet Zaimović, Mustafa Mustafić i Safet Hadžinurbegović; četvrti red: Rasim Šehavdić, Ahmet Šehić, Đulaga Tirić, Hakija Mešanović i Besim Korkut; žene sa strane u seoskoj nošnji: Zumreta Ljubović i Semka Efendić.

Prema izvještaju Sreskog načelstva Zvornik upućenom Kraljevskoj banskoj upravi u Sarajevu (II), 8. februara 1935. godine pod brojem 71135, vidi se da je u srezu Zvornik tada postojalo 12 raznih društvenih organizacija.79

Zna se da su u gradu u ovo vrijeme postojala i dva fudbalska kluba- "Zmaj od Noćaja" i "Sloga". Iako su ovi klubovi formirani više na konfesionalnoj osnovi, i u jednom i u drugom klubu igrali su omladinci iz obje konfesije (pravoslavne i muslimanske), kao i iz drugih konfesija.

79. Prema ovom izvještaju u Zvorniku su tada djelovale slijedeće organizacije: Sokolsko udruženje "Soko" (320 članova), Kolo srpskih sestara (70), pododobr "Prosvjete" (30) pododbor "Gaj reta" (60), Povjereništvo "Narodne uzdanice" ( 43), Sreski odbor Crvenog krsta (S4), Narodna čitaonica "Sloga" (70), Udruženje dobrovoljaca (lS6), Udruženje rezervnih oficira ( 16), Udruženje ratnih invalida (75), Vatrogasna četa (lS) i Lovačko udruženje (!OO).

34

Od zdravstvenih ustanova u srezu Zvornik u godinama nakon stvaranja Kraljevine SHS postojala je samo jedna ambulanta, jedna apoteka, jedan sreski ljekar i apotekar. 80 Zbog nerazvijenosti zdravstvene zaštite kao i zdravstvene neprosvijećenosti stanovništva, Zvornički srez su često harale razne epidemije do 1941. godine. Naročito je bio raširen sifilis, pa je u Zvorniku bila osnovana specijalna ambulanta za liječenje i suzbijanje ove bolesti. 81

Politički život na području Sreza između dva svjetska rata bio je vrlo intenzivan. Uglavnom su djelovale one političke građanske stranke koje su imale uticaja u najvećem dijelu zemlje. Do 1929. godine bile su to Radikalna i Demokratska stranka, Jugoslovenska muslimanska organizacija i Savez zemljoradnika. Najviše glasova na svim izborima u Srezu imali su kandidati Radikalne stranke i JMO. U periodu od 1936. do 1941. godine najveći uticaj imala je Jugoslovenska radikalna zajednica (JRZ) koju su sačinjavali pripadnici Narodne radikalne stranke, Slovenačke ljudske stranke i JMO. 82

U periodu između dva svjetska rata gradonačelnici opštine Zvornik bili su: Đordo Vidaković, Hakija Krdžalić, Džemal ef. Hulusić i Stanko Nikolić. Ovaj posljednji funkciju gradonačelnika obavljao je od 1933. do 1941. godine.

Inače, životni standard većine u gradu za vrij eme Kraljevine Jugoslavije bio je vrlo nizak, jer je malo ljudi imalo neko zaposlenje. Dobro su živjeli samo veleposjednici i veletrgovci, osrednje srednji sloj (zanatlije, trgovci i činovnici), dok je ostali svijet, a takvih je bilo preko 50 %, živio vrlo teško, među kojima je bilo mnogo sirotinje. Uvozna i industrijska roba bila je vrlo skupa za razliku od domaćih proizvoda koji su bili znatno jeftiniji. Tako je, na primjer, kilogram sitnog šećera koštao 12 dinara, ulja 12, kafe 40, riže 10-12,a mesa samo 6 dinara. Kukuruzno brašno bilo je pola dinara, pšenično jedan, bijelo dva,jabukov pekmez dva itd. Vrlo rijetki su bili oni koji bi mogli odjednom kupiti, na primjer, kilogram ili pola kilograma šećera, ulja, kafe ili riže, već se kupovalo po 10,15,20 ili 25 dekagrama, i to najčešće na veresiju. Zato

SO. Dr. ibrahim Karabegović: "Zvornik i okolina izmedju dva svjetska rata (l9lS-194l)," str. 19. (neobjavljen rukopis).

Sl. Isto, str. 20,2!.

S2. !sto, str. 32.

35

su mušterije, s obzirom na nisku kupovnu moć većine stanovništva, bile cijenjene i uvažavane od vlasnika dućana.

Iako nije utvrđeno daje Zvornik u vrijeme Kraljevine Jugoslavije imao organizaciju Komunističke partije, njene socijalističke ideje širene su i prihvatane i na području Zvorničkog sreza, a naročito poslije dolaska Josipa Broza Tita na čelo KPJ. O tome svjedoči i nekoliko dokumenata u vezi sahapšenjem i suđenjem u Okružnom sudu u Tuzli grupi komunista ili simpatizera KPJ iz Zvornika (Ferdi Gazinu, Omeru Šehiću i Hasanu Šakančiću) u jesen 1939. godine."'' Prvo otvoreno pismo napredne bosanskohercegovačke omladine iz decembra 1937.godine potpisali su i studenti Beogradskog univerziteta iz Zvornika Safet Bazardžanović i Ksenija Milinušić, a potpisnik Trećeg otvorenog pisma od l. decembra 1939. godine bio je Zijah Hrustanbegović, student prava." U ovim pismima tražila se autonomija BiH kao ravnopravne političke jedinice u Kraljevini Jugoslaviji, koju je trebalo konstituisati i formi_rati kao federativnu državu. U njima se istovremeno apelovalo na orgamzovanJu otpora širenju fašizma pred Drugi s\j etski rat.

Kao članovi KPJ iz ovog perioda sa područja sreza Zvornik pominju se Hasan Ćaušević, 84 Mustafa Hadžihamzić, Petar O~radović i Mehmed Sahanić iz Zvornika, Dragomir Popović iz Drinjače i Semsudin Šišić iz Kozluka. Poznato je da su tada u Zvorniku i okolini kao nosioci revolucionarnih stremljenja djelovali i Milić Popović iz Pirota (učitelj u Branjevu i Zvorniku) i Stojan Koraksić iz okoline Ćačka (učitelj u Liješnju i Zvorniku).85

Kao što je poznato, Kraljevina Jugoslavija pristupa Trojnom paktu (čine ga fašističke zemlje Njemačka, Italija i Japan) 25. marta 1941. godine. Svoje nezadovoljstvo pristupu Trojnom paktu izrazili su 27. marta nmogi građani širom zemlje pa i Zvornika demonstrirajući gradom i uzvikujući parole "Bolje rat, nego pakt!", "Bolje grob nego rob!" Ovog

82a.Dr. Fahrudin Kalender: "Radničke biblioteke i čitaonice u BiH do 1941. godine", Društvo bibliotekara BiH, Sarajevo, 1998. str. 361.

83. "Grad ja o djelatnosti KPJ u BiH 1921-1941 ",Listovi, proglasi, leci, "V. Masleša", Sarajevo, 1971. str. 453,471.

84. Dr. Smail Čekić: "Genocid na Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu", Sarajevo, 1996. str. 388. Hasan Čaušević je sin Salke iZumre r. Tihić. Sudjelovao je kao dobrovoljac u Španskom gradjanskom ratu (1936-1939).

85. Dr. Ibrahim Karabegović: "Zvornik i okolina izmedu dva svjetska rata", prilog za monografiju Zvornika, str. 44 (neobjavljen rukopis).

36

dana je na Zelenoj pijaci održao okupljenom narodu vatren govor učitelj Milić Popović, nazvavši tadašnju vladu izdajničkom, a Hitlera krv opij om. 86

Period Drugog svjetskog rata i NOB-e (1941-1945)

U aprilu 1941. godine Njemačka je napala i za 12 dana okupirala Jugoslaviju kada je i Zvornik bombardovan od strane njemačke avijacije. Povlačeći se pred Nijemcima iz Beograda, kralj i vlada su prošli kroz Zvornik, zadržavajući se u njemu jedan dan, nakon čega je bivša jugoslovenska vojska srušila željezni most na Drini u gradu.

U toku II svjetskog rata, odnosno Narodnooslobodilačke borbe (1941.-1945.), Zvornik je (kao i cijela BiH) bio u sastavu Pavelićeve ustaške tvorevine tzv. Nezavisne Države Hrvatske u kojoj su Muslimani Bošnjaci smatrani Hrvatima islamske vjereY Odmah po formiranju kvislinške vlasti Zvornik postaje kotarsko (sresko) mjesto i sjedište ustaškog logora, administrativno uključen u Veliku župu Usora i Soli, čije je sjedište bilo u Tuzli. S obzirom na to da je istočni dio Zvorničkog sreza odmah nakon okupacije postao granica izmedu ustaške NDH i Nedićeve Srbije, relativno je brzo zaposjednut od strane njemačkih i ustaških jedinica, koje su bile locirane od Drinjače (preko Zvornika) do Pilice. One su pomogle da se u Zvorniku ubrzo uspostave organi kvislinške i okupatorske vlasti. Uspostavljene su, odnosno obnovljene, žandarmerijske stanice u Zvorniku, Kozluku, Palatoru, Tavni, Drinjači i S apni.

Oslonac ustaškog pokreta prilikom uspostavljanja okupatorske i ustaške vlasti, najprije u Zvorniku, a zatim i u nekim mjestima u Srezu, bio je jedan broj profašistički orijentisanih elemenata, uglavnom ljudi doseljenih u Zvornik sa strane prije početka II svjetskog rata, kao što su trgovac Ivan Malić, apotekar Zvonimir Kiler, profesor Nešad Topčić, advokat Vladimir Pavlović, Đuro Plejiš i još neki.

Odmah po uspostavljanju okupatorske i kvislinške vlasti u Zvorniku je otpočeo ustaški teror nad Jevrejima i jednim brojem Srba

86. Isto, str. 44.

87. Dr. Enver Redžić: "BiH u II svjetskom ratu", Sarajevo, 1998. Pojedini muslimani su još od 1941. godine tražili da se BiH izdvoji iz sastava NDH i dobije autonomiju pod njemačkim protektoratom. Pokretači ove ideje mislili su da bi se u njoj Bošnjaci Muslimani zaštitili od nasilne ustaške asimilacije.

37

kako bi NDH postala etnički čista i homogena. U maju 1942.godine zvornički Jevreji su odvedeni u koncentracioni logor na Banjici, gdje su svi likvidirani. I nekoliko Srba iz grada i okoline u prvim mjesecima okupacije je zatvoreno ili odvedeno u logore u kojima su većina ubijeni. Plašeći se da ne dožive njihovu sudbinu, jedan broj zvorničkih Srba se na početku rata sklonio u Srbiju, dok je ogromna većina ostala da živi u gradu uz komšije Bošnjake, sa kojima su, dijeleći istu sudbinu, dočekali kraj Drugog svjetskog rata. 88

Rezervisano držanje većine stanovnika Zvornika prema okupatorskom i ustaškom režimu, kao i činjenica da ustaški pokret od samog početka nije imao podršku širokih narodnih masa Zvornika i okoline,'• imalo je za posljedicu da je veoma mali broj Zvorničana pristupio ustaškom pokretu koji se nakon dva-tri mjeseca sveo samo na nekoliko, tako da se ustaška vlast u Zvorniku nikada nije učvrstila, naročito poslije dizanja narodnog ustanka jula 1941. godine, od kada je ona održavana samo uz pomoć i podršku njemačkih oružanih snaga.

Isto tako, veoma mali broj Zvorničana je pristupio četničkom pokretu, pa se može reći daje Zvornik (izuzimajući pomenute slučajeve) u toku Drugog svjetskog rata bio pošteđen zločina i međunacionalnih sukoba, već naprotiv i Srbi i Bošnjaci su se međusobno odnosili komšijski i prijateljski, štiteći se i pomažući jedni drugima. Slična situacija je bila i na području cijele sadašnje opštine Zvornik. Zločini masovnijih razmijera počinjeni su samo 1941. godine- nad Srbima u Drinjači od strane ustaša koji su došli iz Hrvatske!' i nad Bošnjacima u Sopotniku od četnika sa područja Bratunca.

Nepostojanje organizacije KPJ u Zvorniku prije rata i na početku NOB-e, prisustvo jakih okupacionih i kvislinških snaga i njihova propa-

88. Starješinstvo Islamske vjerske zajednice BiH je 1941.godine protestvovalo kod ustaških vlasti u tzv .NDH u Zagrebu i samog Ante Pavelića da ne čine teror nad Srbima u Bosni. Nešto slično u oktobru 194l.učinili su i najugledniji Bošnjaci u Sarajevu i u gotovo svim većim gradovima u BiH. U Rezoluciji koja je tim povodom izdata u Sarajevu javno se osuđuju nasilja ustaša nad Srbima , kao i Bošnjaka u njihovim redovima, počini oca zlodjela, a zalažu se za slogu i život u prijateljstvu, ljubavi, dobrosusjedstvu. Poslije ovih protesta, progona i zatvarnja Srba u Zvorniku nije bilo. A ako ih je i bilo, uglavnom su se odnosili na saradnike partizanskog pokreta, među kojima i na pripadnike bošnjačkog i drugih naroda.

89. Više o tome vid. dr. Zdravko Antonić: "Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941" "Univerzal", Tuzla, 1981. i Jeremija Ješa Perić: "Opština Zvornik u NOB i socijalističkoj revoluciji", Zvornik, 1982. str. 7. (neobjavljen rukopis).

90. Iako Hrvati, svi su nosili fesove (predstavljujući se muslimanima) da bi izazvali revolt domaćih Srba protiv Muslimana.

38

ganda, kao i udaljenost Zvornika od ustaničkih centara, uticali su na to da je relativno manji broj Zvorničana pristupio narodnooslobodilačkom pokretu i otišao u partizane ili se uključio u organizovan ilegalni rad u prvoj i drugoj ratnoj godini. Većina Zvorničana koja je pristupila narodnooslobodilačkom i antifašističkom pokretu 1941. godine napustila je Zvornik ranije ilije boravila u mjestima bližim ustaničkim centrima.

Sa stanovišta okupatorske vlasti Zvornik je bio važan i značajan strateški centar. Gotovo za sve vrijeme rata u njemu su bile stacionirane jake neprijateljske snage (njemačke, ustaške, domobranske, legionarske), naročito do 1943. godine. Već od maja 1941. godine u Zvorniku je bio lociran Treći bataljon 738. puka 718. njemačke pješadijske divizije i bila formirana njemačka komanda mjesta na čelu sa kapetanom Streckerom. U januaru 194 2. godine u Zvorniku su boravila kraće vri j eme dva puka 342. njemačke divizije, koja je učestvovala u tzv. II neprijateljskoj ofanzivi na istočnu Bosnu. U vrijeme borbi za konačno oslobođenje Jugoslavije (kraj 1944. i početak 1945. godine) Zvornik je ponovo jaka otporna tačka okupatora.

6. Filip Kljajić 1·-ii·u.

39

Iako je Zvornik u toku većeg dijela rata bio jako neprijateljsko uporište i njegovi prilazi (Stari grad, Mlađevac, Zmajevac i Vratolomac) bili obezbijeđeni rovovima, bodljikavom žicom i drugim utvrdama sa jakim posadama, jedinice Narodnooslobodilačke vojske oslobađale su ga sedam puta.91 Bataljoni Prve proleterske i Prve i Druge vojvođanske brigade oslobodile su ga prvi put 5. jula 1943. godine i ovaj datum se obilježava kao dan oslobođenja grada. U borbama za prvo oslobođenje Zvornika poginuo je 71 partizanski borac, a među njima i narodni heroj Filip Kljajić Fićo, komesar Prve proleterske divizije.92 Inače, napad na Zvornik počeo je 4.jula u 22 sata, a oslobođenje sutradan oko podne uz veoma žestoke borbe na svim prilazima i u samom gradu, koji je hranilo oko 3. 000 ustaša, domobrana i legionara. 93 Napadom je zapovijedao Ko ča Popović, kom~ant Prve proleterske divizije.94 Partizani su se zadržali u Zvorniku do 8. jula, kada su napustili grad, a u njega iz pravca Tuzle ušle njemačke jedinice. 95

U toku 1943. godine partizanske jedinice su još dva puta oslobađale Zvornik - krajem septembra Birčanski partizanski odred i početkom novembra dijelovi 19. birčanske i Četvrte vojvođanske bri­gade. Od sredine 1943. godine u Zvorniku i okolini djelovao je organizovan ilegalni pokret, od kada slijedi znatniji odlazak mladića iz grada i okoline u partrizanske jedinice.

91. Datumi oslobođenja Zvornika preuzeti su iz rada Jeremije Ješe Perića "Opština Zvornik u NOB i socijalističkoj revoluciji" (Ill verzija), Zvornik, febmara 1982.str. 88,103,lll,l33,134,142,150,153, (neobjavljen rukopis).

92. Filip Kljajić Fi ća rođenje 1913.u okolini Petrinje (Hrvatska). Obućarski radnik i član KPJ od 1936. U NOB stupio jula 1941. Prvi komesar Prve proleterske bri­gade. Poginuo kao komesar Prve proleterske divizije u tek oslobođenom Zvorniku 5.jula l943.godine. Za narodnog heroja proglašen l944.godine.

93. Prethodno su partizanske jedinice, poslije bitke na Sutjesci (l5.maj-l5.juni 1943.), u drugoj polovini juna oslobodile Vlasenicu, Miliće, Drinjaču, Srebrenicu i Bratunac. Po padu ovih mjesta svi njihovi branioci su se povukli u Zvornik i uključili u njegovu odbranu. Zato ovoliko veliki broj neprijateljskih vojnika (oko 3.000) u gradu.

94. O napadu na Zvornik i pogibiji Filipa Kljajića vidi više u knjizi Koče Popovića: "Beleške uz ratova'\ie", Bigz, 1988. str 156-158.

95. Dok su partizanske jedinice boravile u Zvorniku tokom njegovog prvog i drugog oslobađanja Uuli i septembar 1943.), grad je bombardovan od strane njemačke i NDH avijacije.

40

7. Pješački most nu Drini u Zvorniku. Podigli su ga na buradima u decembru 1944. godine inženjerci 14. korpusa NO VJ. Služio je za prelaz partizanskih jedinica u

posljednjim operacijama NO V J 96

Od novembra 1943. godine do septembra 1944. Zvornik će neprekidno biti u neprijateljskim rukama. U septembru 1944. godine borci Narodnooslobodilačke vojske dva puta su ga oslobađali: 12. septembra borci 20. romanijske NOU brigade (Zvornik je tada hranilo 400 ustaša, zelenokadrovaca i Bjelorusa) i 21. septembra kada su dijelovi 19. birčanske NOU brigade iznenadno upali u grad iz pravca Tuzle sa dva kamiona i zarobili 50 neprijateljskih vojnika. Poslije ove operacije na povratku iz grada, kod Caparda, smrtno je ranjen od strane četničke zasjede narodni heroj Svetozar Vuković Zarko, zamjenik komandanta Devetnaeste birčanske brigade.

U decembru 1944. i početkom 1945. godine na području Zvornika vođene su velike borbe sa njemačkim i kvislinškim snagama za konačno oslobođenje Jugoslavije u kojima je samo u drugoj polovini decembra i januaru poginulo preko l 000, ranjeno oko 2.500 i nestalo preko 500 boraca iz raznih dijelova Jugoslavije. U sklopu ovih operacija borci 18.

96. Velika zgrada na sprat kod mosta je zvornička medresa podignuta za vrijeme austrougarske (l89l.god.).

41

hrvatske i 21. tuzlanske NOU brigade nakon veoma žestokih borbi oslobodili su Zvornik 20.decembra 1944. godine. Grad je bio u partizanskim rukama sve do 3. februara 1945. godine, kada je 22. njemačka divizija, povlačeći se prema sjeverozapadu zemlje, uz velike gubitke ušla u Zvornik iz pravca Vlasenice. Zvornik je konačno oslobođen od neprijatelja 19. februara 1945. godine od kada se u gradu i šire fonniraju organi narodne vlasti. Što se tiče sreza Zvornik i onje, takođe, bio uključen u NOB, a u vrijeme podizanja ustanka u mjeri koja je zavisila od brojnih faktora.

U toku Drugog svjetskog rata gotovo da se nije odvijao nikakav kulturno-zabavni i sportski život u gradu. Osnovne škole u Srezu nisu radile, osim u Zvorniku i Kozluku, i to s prekidima, dok je Građanska škola prestala sa radom još u aprilu 1941. godine.

U Narodnooslobodilačkoj vojsci sa područja današnje opštine Zvornik učestvovalo je oko 600 boraca od kojih je jedna trećina poginula, a oko 1300 njenih žitelja su žrtve fašističkog terora. Porazom okupatora na kraju Drugog svjetskog rata (maj 1945.), poraženi su u Jugoslaviji od strane Narodnooslobodilačke vojske (partizana) i saveznici okupatora ustaše i četnici.97 Tako je zemlja oslobođena i od okupatora i domaćih izdajnika, uništeni su ostaci njihove vlasti i uspostavljena vlast Demokratske Federativne Jugoslavije, koju je u Bosni i Hercegovini predstavljao ZA VNOBIH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine). Otpočela je prvo obnova, a potom i izgradnja zemlje, koja će se razvijati i živjeti u miru gotovo 50 godina.

Poslijeratni ili socijalistički preriod razvoja Zvornika (1945.-1992.)

Po oslobođenju zemlje (1945.), u novoj Jugoslaviji, u Zvorniku je opet sjedište S reza, čija je teritorija ostala, uglavnom, u istim granicama koje je imao ovaj srez za vrijeme Austrije, Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Već u martu 1945. godine formiran je Narodni odbor sreza Zvornik. Njegov prvi predsjednik bio je Veljko Andrić, a sekretar Dedo Šehić. Na teritoriji Sreza formirano je tada 16 mjesnih narodnih odbora: Zvornik, Ročević, Pilica, Ćelopek, Kozluk,

97. Jedan broj ustaša i četnika pobjegao je u inostranstvo, dok je većina zarobljena ili se predala,a neki od njih završili su svoju sramnu istoriju kao malobrojne grupe odmetnika i terorista.

42

Grbavci, Sapna, Petkovci, Snagovo, Drinjača, Kamenica, Caparde, Osmaci, Memići, Kalesija i Međaš. Prvi predsjednik MNO Zvornik bio je Nikola Manojlović, a sekretar Drago Blagojević. Godine 1952. dolazi do nove teritorijalne podjele na području Sreza, kada se umjesto 16 MNO formira osam narodnih odbora opština, i to: Zvornik, Drinjača, Grbavci, Kozluk, Pilica, Sapna, Memići i Osmaci. Ovakva podjela zadržaće se do ljeta 1955. godine. Prema popisu stanovništva 1953. godine srez Zvornik je imao 53.539, a grad (sa Divičem) 5.197 stanovnika.98

U prvoj godini poslije rata formirana su u Zvorniku i sreska rukovodstva Komunističke partije, SKOJ-a, Narodne omladine, N arodnog fronta i Antifašističkog fronta žena, kao i Mjesno sindikalno vijeće za Zvornik. S obzirom na to da je srez Zvornik oslobođenje dočekao kao izrazito zaostalo područje kako u privrednom tako i u kulturno-prosvjetnom pogledu, osnovni zadatak formiranih organizacija bio je na uključivanju svog članstva na otklanjanju ove zaostalosti i posljedica rata. Njihova aktivnost naročito je došla do izražaja na obnavljanju u ratu porušenih ili oštećenih građevinskih objekata putem organizovanja dobrovoljnih radnih akcija i akcija na zdravstvenom i kulturnom prosvjećivanju stanovništva u Srezu.

Uvođenjem novog komunalnog sistema u ljeto 1955. godine dolazi do proširenja Zvorničkog sreza. Ukinuti su tada Srebrenički i Vlasenički srez i pripojeni Zvorničkom, tako da je područje novog Zvorničkog sreza u periodu od 1955. do 1958. godine obuhvatalo teritoriju sadašnjih opština Vlasenica, Šekovići, Han-Pijesak, Srebrenica, Bratunac, Kalesija i Zvornik. Predsjednik Sreskog narodnog odbora Zvornik u ovom periodu bio je Nikola Andrić, a potpredsjednici su bili Duško Jovanović i Rizo Selmanagić. Zvornički srez imao je tada ll opština od kojih su se četiri nalazile na području ranijeg sreza Zvornik (Memići, Sapna, Kozluk i Zvornik)."

U ljeto 1958. godine ugašen je Zvornički srez i priključen Tuzlanskom, koji je obuhvatao cijelo područje sjeveroistočne Bosne. Ove godine opštini Zvornik pripojena je opština Sapna, a četiri godine

98. Popis stanovništva 1953. godine, knjigaXlV, Osnovni podaci o stanovništvu, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1958., st. 484 i 485.

99. U sastavu Zvorničkog sreza od 1955. do 1958. godine bile su opštine: Han Pijesak, Vlasenica, Nova Kasaba, Srebrenica, Bratunac, Skelani, Fakovići, Zvornik, Kozluk, Sapna i Memići. Opštini Zvornik pripojene su tada ranije opštine Orin jača i Grbavci, a opštini Kozluk Pil ica.

43

kasnije i opština Kozluk, tako da je 1962. godine u administrativnom smislu formirano sadašnje područje opštine Zvornik, čija površina iznosi 499 kilometara kvadratnih.

Kao što je ranije rečeno, stanovništvo na selu u Zvorničkom srezu u predratnom periodu bavilo se zemljoradnjom, a u gradu, uglavnom, trgovinom, zanatstvom i ugostiteljstvom. Zato su ove djelatnosti zauzimale najvažnije mjesto u privredi ovog sreza i u poslijeratnom razvoju. Razumljivo je bilo što su i u izmijenjenim društveno-političkim uslovima, sve do šezdesetih godina, one predstavljale osnovu zvorničke privrede, jer na području Opštine u to vrijeme nije bilo industrijskih kapaciteta. Tek 1956. godine formirano je Preduzeće za proizvodnju građevinskih materijala "Novi izvor", koje je proizvodilo crijep, ciglu, betonske elemente, mermerne blokove, kamen krečnjak, kvarcni pijesak, kamen tucanik, kalcijum karbonat, serpentin i druge proizvode koji su plasirani na domaćem i stranom tržištu. Bio je to začetak industrije na području Zvornika.

Godine 1956. zaposlenih u privredi opštine Zvornik (bez bivših opština Sapna i Kozluk) bilo je 841, od toga u industriji 116, poljoprivredi 41, šumarstvu 21, građevinarstvu 201, saobraćaju 61, trgovini 287, ugostiteljstvu 46 i zanatstvu 68. 100 Ukupna investiciona ulaganja u privredu u ovoj godini bila su 26.558.000 dinara, od toga po oblastima: industrija 500.000, saobraćaj 6.700.000, trgovina 10.008, ugostiteljstvo 150.000, zanatstvo 300.000, komunalne i ostale djelatnosti 1.500.000 dinara. Nacionalni dohodak po stanovniku Opštine ove godine bio je 20.900 dinara. 101

Poznato je da su u Zvorniku 1956. godine iz oblasti privrede djelovala ova preduzeća: stolarsko "Mladost", ugostiteljsko "Majevica", prehrambeno "Žitopromet", za proizvodnju građevinskog materijala "Novi izvor", autotransportno "Autotransport", za eksploataciju šuma "Jelica", građevinsko "Graditelj", krojačko "Ukus"; zatim trgovačka preduzeća: "Zadružni magazin", Poslovni savez, "Duhan", "Prvi maj", "Uzor" i "Tehnometal", te Obućarska i Brij ačka zadruga.

lOO.Društveni plan privrednog razvoja opštine Zvornik od 1957. do 1961. god. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 886, sumama. Podaci se odnose samo na društveni sektor.

101. Godine 1956. ukupan društveni bruto proizvod u Opštini bio je 888.242.000, a nacionalni dohodak 378.520.ooo dinara. Isti izvor kao pod br. 100.

44

---------- •... -·-·--·-

45

Na području sadašnje opštine Zvornik u 1956. godini bilo je i sedam zemljoradničkih zadruga: u Zvorniku, Grbavcima, Roćeviću, Kozluku, Pilici, Šetićima i Drinjači. 102 One su se, pored poljoprivredom, bavile i trgovinom.

Evidentirano je da je u Zvorniku u 1957. godini bilo ll ugostiteljskih radnji u društvenom i privatnom sektoru, od toga sedam sa alkoholnim pićem, tri bez alkoholnih pića i jedna narodna kuhinja (aščinica). Iste godine u gradu su bile i četiri privatne mesarske radnje i tri paušalne piljarske radnje. 103 One su odigrale značajnu ulogu u snabdijevanju građana poljoprivrednim i drugim proizvodima u vrijeme kada društveni sektor nije mogao u potpunosti da udovolji potrebama tržišta.

Na području sreza Zvornik 1948. godine bilo je 39 prodavnica, a 1953. pedeset, tako da je u ovoj godini na 1.110 stanovnika dolazila jedna prodavnica. 104 Do 1957. godine podignute su u gradu i prve stambene zgrade u društvenoj svoj ini, prva 1955. sa četiri dvosobna stana u Beksuji i druga 1957. sa 8 jednosobnih stanova u Namazđahu kod fudbalskog igrališta. Na njoj su krajem sedamdesetih godina dograd jena još dva sprata.

U sastavu preduzeća "Novi izvor", osnovanog 1956. godine, izgrađena je 1957. godine u Karakaju modema ciglana sa sušnim prostorom. Podizanjem ove ciglane nikao je i prvi industrijski dimnjak na području opštine Zvornik. Drugi industrijski objekat u Opštini je Fabrika šperploča, čija izgradnja je počela 1960. a završena 1962. godine, kada je puštena u probnu proizvodnju. Fabrika je locirana, takođe, u Karaka ju u neposrednoj blizini ciglane, tako da je počela koncentracija industrije na jednom mjestu, van grada. Fabrika šperploča proizvodila je parket, šperploče, furnir, ambalažu, bačve i savijene dijelove namještaja. Bilaj e u sastavu ŠIK "J adar", koji je imao svoje pogone i na područjima susjednih opština, a sjedište mu je bilo u Zvorniku.

Izgradnjom ova dva privredna objekta počeo je proces indu­strijalizacije u Opštini, od kada su i ulaganja u ovu privrednu oblast znatno veća u odnosu na ranije periode. Za šest godina (1960-1965.) u zvomičku privredu investirano je oko tri milijarde ondašnjih dinara, od

l 02. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 1040.

103. Isto

l 04. "Statistički godišnjak BiH 1945-1953", Zavod za statistiku i evidenciju Sarajevo, 19 54. godina

46

toga 1.536 miliona za izgradnju industrijskih kapaciteta, 281 za poljoprivredu, 68 za šumarstvo, 40 za građevinarstvo, 700 za saobraćaj, 217 trgovinu i ugostiteljstvo i za zanatstvo 147 miliona dinara. 105

Do sredine šezdesetih godina poljoprivreda je bila osnovna privredna grana u opštini Zvornik što se vidi i po kretanju nacionalnog dohotka na relaciji selo- grad u periodu od 1956. do 1964. godine. Tako je učešće sela u nacionalnom dohotku 1956. godine iznosilo 66%, 1963. godine 60%, a 1964. godine 45%, od kada se iz godine u godinu umanjuje učešće poljoprivrede u nacionalnom dohotku u Opštini. U 1971. ono je iznosilo 31 ,4%, a u 1981. 16,7%. 106

9. Zvornik 1982. godine

105. Sredstva za ove investicije obezbijeđena su od Republike, Sreza, Opštine i radnih organizacija, dok je manji dio obezbijeđen iz saveznih sredstava. ''Zvornik 2000, Urbanistički plan", "25. novembar", organizacija za komunalno-građevinsku djelatnost i urbanizam Zvornik, Zvornik, 1975. str. 50.

106. "Prostorni plan opštine Zvornik," Službeni glasnik br. 4/90. SO-e Zvornik, 1990. str. 30.

47

Iako je nacionalni dohodak po glavi stanovnika u Opštini povećan sa 848 dinara (koliki je bio 1956. godine)1 na 14.394 dinara u 1977. godini, opština Zvornik još uvijek je zaostajala u odnosu na republički prosjek (20.093 dinara), posebno u odnosu na prosjek u Jugoslaviji (30.502 dinara). 107

Kretanje zaposlenosti u opštini Zvornik (1960-1977.)

Godina 1960. 1965. 1977. -Privreda 1.558 2.772 6.126 - Vanprivreda 568 1.006 1.410 Svega: 2.126 3.778 7.536108

Od sedamdesetih godina nastaje dinamičniji razvoj zvorničke privrede, tako da su od ovog perioda ostvarene veoma visoke prosječne stope godišnjeg rasta društvenog proizvoda, što je opštinu Zvornik izvelo iz kruga nerazvijenih. Najznačajniji privredni kapaciteti podignuti u ovom periodu, ili nastali od nekadašnjih zanatskih preduzeća i zadruga, 109 su: Tvornica obuće "Standard", Fabrika odijela "Alhos", Tvornica mehaničkog veza i konfekcije "Vezionica", Preduzeće za izradu gradjevinskog materijala "Novi izvor", Fabrika gumenih proizvoda "Fagum", Transportna preduzeće "Drina-trans"; preduzeća iz oblasti drvne industrije: Fabrika šperploča, "Fumiri", "Bratstvo" i "Energoremont"; Preduzeće za metalsko-montažne, stolarske i instalaterske radove "Univerzal", Građevinsko preduzeće "Inženjering"; Preduzeće iz oblasti poljoprivrede i trgovine "Agroprom", Fabrika mineralne vode i sokova "Vitinka" Kozlnk, Tvornica glinice "Birač" (kapaciteta 600.000 tona, među najvećim u Evropi, zapošljava oko 2500 radnika) itd. Većina

107. Elaborat o planu kadrova u privredi i vanprivrednim djelatnostima sa stanjem 1975. i 1977. godine. ocjenama do 1980. i projekcije do 1985. godine za opštinu Zvornik. Privredna komora Tuzla i SIZ za zapošljavanje Tuzla.

108. Po stručnoj spremi 1977. godine bilo je 477 radnika sa visokom školskom spremom, 531 sa višom, 1.262 sa srednjom. 646 VKV, 2.346 KV, 1630 PK i 666 NK radnika. Isti elaborat.

109. Obućarska zanatska zadruga prerasla je u fabriku obuće "Standard", Krojačka u fabriku odijela "Alhos" i Autotransportno preduzeće "Autotransport" u fabriku gum. proizvoda "Fagum".

48

privrednih subjekata organizaciono je vezana za velike sisteme kao što su Energoinvest, Šipad, UPI i dr.

Značajni rezultati postignuti su i u oblasti stambeno-komunalne privrede o čemu svjedoči oko 1600 izgrađenih stanova u društvenom sektoru i preko 15.000 u privatnom vlasništvu. Davno je završena elektrifikacija cijele Opštine, vodovodna mreža u gotovo svakom naselju, izgrađeni putevi za motorni saobraćaj do svake mjesne zajednice, a Drina je premošćena još sa tri nova mosta: dva drumska i jedan željeznički, izgrađena pruga Tuzla-Zvornik itd.

I mala privreda imala je osjetan rast u ovom periodu. Prema podacima Uprave prihoda SO Zvornik u 1990. godini radile su 544 privatne radnje, od kojih 88 ugostiteljskih i 50 trgovačkih.

U Zvorniku je sjedište Osnovne banke- Privredne banke Sarajevo, filijala Službe društvenog knjigovodstva i ZOIL za pet opština zvorničkog regiona, dok organizacije u oblasti PTT saobraćaja, održavanja puteva i vodoprivrede djeluju na još većem broju opština. U njemu je i sjedište Zajednice opština regije Zvornik (Bratunac, Srebrenica, Šekovići, Vlasenica i Zvornik) kao i društveno-političkih organizacia za ovu regiju (Savez komunista, SSRN, Savez omladine i Savez sindikata).

Uporedo sa razvojem zvorničke privrede smanjivalo se i učešće poljoprivrede, odnosno sela, u nacionalnom dohotku Opštine, tako da je u 1987. godini iznosilo 11,42% ili samo 7.671 miliona dinara od ukupno 67.168 miliona dinara nacionalnog dohotka u Opštini u ovoj godini. 110

Kao što smo kazali, Zvornik je ušao u poslijeratni razvoj i kao izrazito zaostalo područje u kulturno-prosvjetnom, zdravstvenom i sportskom pogledu. Godine 1948. evidentirano je da je na Zvorničkom srezu od 50.0 ll stanovnika samo 12 imalo visoku ili višu školsku spremu, 124 srednju, 403 nižu i 7.245 četverorazrednu osnovnu školu, dok je većina stanovnika bila bez ikakve škole."' Pismenih je bilo svega 13.287 usključujući u ovaj broj i one sa završenim analfabetskim tečajevima.

Opšti elan koji je zahvatio stanovništvo u obnovi i izgradnji privrednih, komunalnih i drugih objekata osjetio se i na planu kulturno­prosvjetnog uzdizanja građana kako u gradu tako i u selima zvorničkog

110. Statistički bilten 186. Zavod za statistiku BiH, Sarajevo, februara 1989. str. 77. 38.

111. "Statistički godišnjak BiH 1945-1953. ",Zavod za statistiku i evidenciju, Sarajevo, 1954. str. 55.

49

područja. U pryoj školskoj godini u poslijeratnom periodu, koja je trajala od juna do oktobra 1945. godine, radile su osnovne škole samo u Zvorniku i Kozluku, a u drugoj (novembar 1945.-juni 1946) sedam škola. 112

Školske 1946/47. godine u Srezu radi već 12 osnovnih škola sa 32 odjeljenja, 1837 učenika i 16 učitelja, tako daje broj osnovnih škola u Srezu u ovoj školskoj godini premašio broj škola iz predratnog perioda kada ih je bilo ll. Ove školske godine u Zvorniku otpočit1ie sa radom i Niža realna gimnazija (samo jedno odjeljenje I razreda). Broj osnovnih škola se u Srezu svake godine povećavao tako da se u školskoj 1952/53. godini popeo na 27. m

Tokom 1945. godine u Zvorniku je formiran Kulturno-prosvjetni odbor, a u 1946. godini ovi odbori se osnivaju u Kozluku, Drinjači, Skočiću i u još nekoliko većih sela. 114 Oni su bili prvi nosioci kulturno­zabavnog života i prosvjećivanja stanovništva. Organizovali su izdavanje zidnih novina, otvaranje analfabetskih tečajeva i čitaonica, održavanje predavanja, priredbi, igranki, sijela itd. U novembru 194 7. godine formiran je Sreski kulturno-prosvjetni odbor u Zvorniku sa zadatkom da koordinira rad postojećih odbora i podstiče njihovu aktivnost, kao i da radi na osnivanju novih odbora. Posebna aktivnost kulturno­prosvjetnih odbora ispoljila se u organizovanju analfabetskih tečajeva za nepismeno odraslo stanovništvo. U januaru 1947. godine u srezu Zvornik radio je 141 analfabetski tečaj sa ukupno 4.387 polaznika. 115 U toku nekoliko poslijeratnih godina putem ovih tečajeva opismenjeno je više hiljada stanovnika u Srezu, a prema pisanju "Fronta slobode" od 13.01.1950. godine samo u 1949.godini opismenjeno je preko 4000.

Utoku 1945.,1946. i 1947. godineZvornikdobijaprveustanove iz oblasti kulture i prva kulturno-prosvjetna i kulturno-umjetnička društva. U drugoj polovini 1945.obnovljeno je Kulturno prosvjetno društvo "Prosvjeta" i osnovano KPD "Preporod". 116 U junu 1946. godine

112. Ove školske godine radile su osnovne škole u Zvorniku, Drinjači, Kozluku, Diviču, Međašu, Šeheru i Memićima. Imale su 10 učitelja i 741 učenika. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, akt br. 2164/47.

113. Ove školske godine u osnovnim školama u Srezu bila su 93 odjeljenja sa 4.290 učenika i 56 učitelja.

114. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kultija 1233 sumamo.

115. "Front slobode" Tuzla, u broju od 25.01.1947. godine.

116. Oba ova društva prestala su sa radom 1949. godine kada su ukinuta. "Prosvjeta" je ponovo obnovljena 1991. godine.

50

otpočela je sa radom Narodna biblioteka, jula 1947. godine Bioskop "Drina" a 194 7. godine osnovana su kulturno-umjetnička društva "Svetozar Vuković - Zarko" u Zvorniku i "Bratstvo i jedinstvo" u Kozluku. Deset godina poslije rata (1955.) u Zvorniku je počeo izlaziti "Glas sa Drine", kao organ SSRN tadašnjeg sreza Zvornik. Ugasio se krajem 1958. godine. Ponovo je počeo izlaziti 1969. godine kao glasilo SSRN opštine Zvornik. Godine 1960. osnovan je Narodni univerzitet, kao ustanova za kulturno-obrazovno prosvjećivanje. 117 U okviru priprema za Prvi bosanskohercegovački sabor kulture, u Zvorniku je 18. marta 1974. godine pokrenut list mladih za društvena pitanja, kulturu i umjetnost "Sazvorja".

Odmah poslije rata aktiviran je rad zvorničke bolnice, a nešto kasnije i apoteke, u kojima su sve do 1955. godine radili samo po jedan ljekar i farmaceut, dok stomatologa nije bilo. U septembru 194 7. godine otpočeo je sa radom i Đački dom u Zvorniku, a iste godine u maju obnovljen je i rad Vatrogasnog društva. U avgustu 1945. godine osnovan je Fudbalski klub "Drina", a samo mjesec kasnije i Fiskulturno društvo "Drina", koje je u svom sastavu pored fudbala imalo at! etsku, odbojkašku i šah sekciju.

Iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, jačao je i proširivao se rad već formiranih institucija iz oblasti društvenih djelatnosti, kao i amaterskih kulturnih i sportskih organizacija. Istovremeno njihov broj se i povećavao, tako da je krajem osamdesetih godina na području Opštine djelovalo preko 25 raznih društvenih intitucija i organizacija, a broj amaterskih organizacija se popeo na blizu 50.

Najveća organizacija iz oblasti društvenih djelatnosti je Medicinski centar "5. juli", koji ima regionalni karakter i pruža zdravstvenu zaštitu stanovništvu sa podrucja pet opština. U 1991.imao je 743 zaposlena, od toga 118ljekara (u okviru ovog broja 48 specijalista), stomatologa 25, farmaceuta 9, viših zdravstvenih tehničara 27, zdravstvenih tehničara 330 i ostalih 234. 118

117.RješenjeNOOZvomikbr. 886/60od20.11.1960.

118. "Stat.god. BiH za 1991.", Rep.zavod za statistiku, Sarajevo, 1991. str. 414.

51

l O. Centar grada. snimak iz 1986. godine. Na slici lijevo vidi se ostatak dijela stare zvorničke čaršije. Prva zgrada desno Robna kuća "Zvomičanka ".podignuta 1982.

Osnovno obrazovanje u Opštini se odvija u devet osmorazrednih osnovnih škola i jednoj specijalnoj osnovnoj školi i 28 područnih četverorazrednih škola sa preko 11.500 učenika i 430 nastavnika. U usmjerenom obrazovanju djeluju Srednjoškolski i Tehnički školski centar sa oko 2.1 OO učenika i l OO nastavnika, koji pripremaju mlade za više raznih zanimanja u medicinskoj, ekonomskoj, mašinskoj, elektro­tehničkoj, trgovačkoj, ugostiteljskoj, kožarskoj i školi učenika u privredi. Zvornik ima i Školu za osnovno muzičko obrazovanje (radi od 1957.godine) sa 5 zaposlenihih i 59 učenika, zatim Dječije zabavište (od 1964.) sa 20 zaposlenih i 200 djece, Dom za socijalno nezbrinutu djecu u Vitiničkom Kiseljaku (radi od 1977. godine) sa 7 zaposlenih i 34 djece i Centar za socijalni rad sa 16 zaposlenih. 119

119. Podaci o broju zaposlenih i broju djece u pomenutim ustanovama odnose se na školsku 1989/90." Stat. godišnjak BiH za 1991.", Rep.zavod za statistiku, str. 404.

52

U periodu o kojem govorimo, a do 1992.godine, sedam naučnih radnika sa područja Opštine steklo je zvanje doktora nauka, a više ih je magistrirala. Doktorska zvanja su stekli: Džemal Pezerović sa Diviča (oblast medicinskih nauka), Zdravko Antonić iz Rastošnice (istorija), Faruk Čakalovica iz Zvornika (veterina), Ferhat Nožinović (sport), Remzija Hadžiefendić iz Malog Zvornika (jezik), Darko Kalajdžić iz Zvornika (sport) i Sabirović Mirzet (veterina).

Od institucija iz oblasti kulture i informisanja na području Opštine djeluju Narodna biblioteka (9 zaposlenih) u čijem sastavu je i Muzejska zbirka od 1980. godine (kada je i otvorena), zatim Centar za kulturu i obrazovanje koji se bavi organizovanjem kulturnih manifestacija, obrazovanjem odraslih i prikazivanjem filmova (18 zaposlenih) iRa­dio-novinska organizacija "Glas sa Drine" (l O zaposlenih) u čijem su sastavu Radio-Zvornik (radi od 1976.) i list "Glas sa Drine" (izlazi dva puta mjesečno).

Od amaterskih organizacija kulture djeluju kulturno-umjetnička društva u Zvorniku, Kozluku, Drinjači, Tabancima i Čelopeku, zatim Likovni, Književni, Filmski i Enigmatski klub, te Gradski hor, Duhački orkestar i Društvo sazlija.

Intenzivan kulturni život bilježi se naročito u osamdestim godinama, kada je u gradu gotovo svakodnevno priređivana neka od kulturno-zabavnih manifestacija, kao što su pozorišne predstave, izložbe različitog sadržaja, književne večeri, promocije knjiga, koncerti narodne, zabavne i ozbiljne muzike, smotre, festivali itd. Njihovi nosioci i izvođači, pored domaćih organizacija kulture, bile su i organizacije, grupe i pojedinci iz većih kulturnih centara iz SFRJ, BiH i inostranstva. Kao stalne manifestacije na republičkom nivou u Zvorniku se svake godine održavala Republička smotra sazlija (1989., 1990. i 1991.), Izložba listova učenika osnovnih škola iz BiH i Repub ličko takmičenje mladih recitatora.

I u oblasti sporta i fizičke kulture u opštini Zvornik postignuti su u ovom periodu značajni rezultati, a naročito na planu izgradnje sportskih objekata i povećanja broja organizacija fizičke kulture. Dugo godina su jedini sportski objekti u Opštini bili fudbalsko igralište i Fiskulturni dom (kasnije Dom DTV "Partizan") u Zvorniku, a jedine organizacije iz oblasti fizičke kulture Fudbalski klub "Drina" i DTV "Partizan", dok sportskih objekata i organizacija nije bilo van Zvornika. Proces masovnijeg širenja sporta i fizičke kulture na području Opštine započinje krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. U ovom periodu na Mejdanu je izgrađen novi Dom DTV "Partizana" (1972.) i Stadion za male sportove (1973.),

53

a odmah potom slijedi i podizanje sportskih terena i osnivanje fudbalskih klubova po mjesnim zajednicama van grada.

Na području Opštine 1990. godine bio je 41 sportski objekat sa ukupno l 08.580 kvadratnih metara površine, od toga 29 otvorenih (fudbalska igrališta i poligoni za male sportove) i 12 zatvorenih (dvorane i fiskulturne sale). Najveći zatvoreni sportski objekat je Sportska dvorana izgrađena 1981. godine (3.947 m' i 1.809 sjedista), a otvoreni stadion Fudbalskog kluba "Drina" površine 11.062 m' i gledališnog kapaciteta 3.500 mjesta. U okviru SOFK-e Zvornik djelovalo je 36 sportskih organizacija, društava i saveza sa oko 3.500 aktivnih članova. Najveći broj je fudbalskih klubova (14) od kojih se jedan takmiči u medurepubličkom rangu takmičenja ("Drina" iz Zvornika), a ostali u regionalnoj, međuopštinskoj i općinskoj ligi, od kojih su najuspješniji "Mineral" iz Kozluka i "Mladost" sa Diviča. 120

Poslije fudbala po popularnosti dolaze košarka (3 kluba-Zvornik, Kozluk i Divič), odbojka i šah (2 kluba Zvornik i Kozluk). U sve tri pomenute sportske discipline Zvornik ima svoje predstavnike u republičkom rangu takmičenja. Po uspjesima i rezultatima u radu posebno se ističu Brodarsko društvo "Filip Kljajić Fićo" i Udruženje sportskih ribolovaca. 120

'

Zahvaljujući izgrađenosti sportskih objekata i kadrova, kao i uspješnim rezultatima u oblasti fizičke kulture, Zvorniku je povjereno da osamdesetih godina bude domaćin i organizator nekoliko masovnih sportskih takmičenja na saveznom i republičkom nivou (SFRJ i BiH). Finale u odbojci u okviru Malih olimpijskih igara BiH, plej of(play ofi) Prve savezne košarkaške lige za žene, otvoreno i pojedinačno prvenstvo BiH u šahu; repub ličko, međurepubličko i savezno takmičenje sportskih ribolovaca, savezna i evropska prvenstva motonautičara, skokovi u vodu s drinskog mosta, samo su neke od tih manifestacija.

Od završetka Drugog svjetskog rata (1945.) do 1990. godine jedina politička partija u Općini, kao i cijeloj SFRJ i BiH, bio je Savez komunista, koji se 1990. u Bosni i Hercegovini transformiše u Socijal­demokratsku partiju (SDP). U prvoj polovini iste godine u BiH je formirano više političkih partija, a 18. novembra 1990. godine su po

120. Osim u Zvorniku, Divi ču i Kozluku, fudbalski klubovi bili su još u Drinjači, Lip1ju, Karaka ju, Grbavcima, Čelopeku, Tršiću, Tabancima, T rnovici, Ročeviću, Gornjem Šepku, Donjem Šepku i Pilici. Svi su imali svoja igrališta izuzev Liplja.

120a. Udruženje sportskih ribolovaca osnovano je 1950.god. Ima 1.200 članova. Jedno od najuspješnijh u BiH i SFRJ. Osvojili 140 raznih trofeja.

54

prvi put nakon 45 godina na području cijele Republike održani višestra­nački izbori . Od ukupno 90 odborničkih mjesta u Skupštini opštine Zvornik Stranka demokratske akcije (SDA) dobila je 43 mjesta, Srpska demokr~tska stranka (SDS) 36, dok su sve ostale stranke dobile ll odborničkih mjesta. Tako su na osnovu izbornih rezultata dvije pobjedničke stranke (SDA i SDS) od kraja !990. godine preuzele i organizovale vlast u opštini Zvornik.

Uporedo sa razvojem privrede i društvenih djelatnosti u periodu poslije Drugog svjetskog rata povećavao se i broj zaposlenih u ovim djelatnostima kao i broj gradskog stanovništva i stanovnistva u Opštini. U 1953.godini na području Opštine živjelo je 44.964 stanovnika, 1971. godine 60.910, a 1991.godine 81.lll. Sam grad (sa KarakaJem) 1mao Je 197l.godine 8.538, a 1991. godine 14.584 stanovnika. Broj zaposlenih stanovnika u Opštini 1964. godine iznosio je 3.366 (2.730 u pnvred1 1 636 u vanprivredi), u 1974. godini 5.732 (4.491 privreda i 1.241 neprivreda), a u 1990. godini oko 15.500 (od toga u vanprivredi oko 2.300) ili oko 18 posto stanovnika Opštine. Na privremenom radu u inostranstvu nalazilo se ove godine oko 2.200 građana Opštine, a na područjima drugih opština Jugoslavije još oko 6.000. 121

Prema posljednjem popisu (1991.) opština Zvornik je od ukupno 81.lll stanovnika imala 59,40% Bošnjaka, 38% Srba i 2,60% ostalih, a sam grad 14.584 stanovnika od toga 8.942 Bošnjaka, 4 281 Srba i 1.437 ostalih. Po broju stanovnika i površini koju je zauzimala ( 499 km kvadratnih) spadala je među deset najvećih opština u Bosni i Hercegovini, te iz reda nerazvijenih ušla u red srednje razvijenih opština u Republici. Prema istom popisu (1991.) u Opštini je sa završenom srednjom školom bilo 12.244, sa višom 1.021 i sa visokom 965 stanovnika, što znači da je i kvalifikaciona struktura zaposlemh znatno poboljšana u odnosu na ranije periode.

Ovakav relativno brz ekonomski i društveni razvoj doprinio je da je Zvornik u sedamdesetim i osamdesetim godinama postao grad progresa i razvoja, sa znatno visokim životnim standardom većine njegovih građana. Svi koji su željeli raditi, učiti i nešto su vrijedili imali su šansu. Skoro svako domaćinstvo imalo je kuću ili stan, velika većma automobile i telefone, nmogi i vikendice, a svako TV prijemnike itd. Kada se svemu ovome dodaju i njegove prirodne ljepote, povoljna klima, mir, životna sigurnost, suživot, tolerancija i gostoljubivost za svakog,

12l."Statističkog godišnjaka BiH 1976." (str. 307 i 349); "Statist. god. BiH 1982." (str. 286), i "Stat. god. BiH za 1991." str. 311, 320.

55

onda se sa sigurnošću može kazati daje u Zvorniku, kao i u cijeloj Opštini, zaista bilo lijepo živjeti sve do 1992. godine.

U proljeće te godine došlo je do rata u BiH u kome je Zvornik doživio najteže dane u svojoj dugogodišnjoj istoriji. Njegovi stanovnici Bošnjaci su izbjegli ili protjerani iz grada, mnogi ubijeni, a njihovi vjerski objekti porušeni. Istu ili sličnu sudbinu doživjeli su i ostali Bošnjaci u Opštini, osim u nekoliko sela s područja Sapne, koja su pružila organizovan otpor i odbranila se. Zvornik su napustili i pojedini gradjani srpske nacionalnosti iz reda onih koji nisu prihvatili politiku novih vlastodržaca. Poslije mnogih lutanja, ne svojom voljom, danas svi oni žive kao raseljena lica, izbjeglice ili prognanici u dijelu Bosne zvanom Federacija i u inostranstvu. Nose u sebi Drinu, njene zvuke i obale, osluškuju glasove o povratku i ček<)ju da se vrate u svoj zavičaj u nadi da će u njemu ponovo živjeti kao št6"živjelo vijekovima- u prijateljstvu, slozi i međusobnom poštovanju i uvažavanju bez obzira na političku, vjersku i nacionalnu pripadnost, svjesni da bez toga neće biti sreće ni za koga.

Sa ovim završavamo jedno poglavlje u istoriji Zvornika, a o ovom drugom, čiji dogadjaji praktično još traju, uvjereni smo, objektivna istorija daće svoj sud i svakoga staviti na mjesto koje mu pripada.

Neke geografske karakteristike opštine Zvornik

Današnja teritorija opštine Zvornik prostire se uz lijevu obalu rijeke Drine u dužini od 52 kilometra, dok se u dubinu najviše prostire 26 kilometara. Od ukupno 499 kilometara kvadratnih njene površine 90 posto je brdsko-planinsko područje. Nadmorska visina kreće se od 130 do 916 metara, koliko iznosi najveća visina na planini Jelici. Sam grad nalazi se na nadmorskoj visini od 146 metara. N ajveći dio prostora Opštine (60%) nalazi se na nadmorskoj visini izmedu 300 i SOO metara.

Na južnoj, zapadnoj i sjeverozapadnoj strani Opštine su planina Majevica i obronci planine Javor, a na istočnoj rijeka Drina, koja je ujedno i granica između Srbije i Bosne i Hercegovine. Uskim pojasom niz Drinu područje Opštine izlazi u ravnicu Semberiju.

Područje opštine Zvornik nalazi se pod uticajem umjereno­kontinentalne klime. Bitne karakteristike ovoga klimala se ogledaju u sljedećem: ljeta su topla (prosječna temperatura vazduha u julu je 20-22 C), a zime većinom hladne (januar 1-2 C), dok je prosječna temperatura od 16 do 18 C. 122

122.Prostorni plan opštine Zvornik, "Službeni glasnik", br. 4/90, Skupština opštine Zvornik, Zvornik 1990. str. 5.

56

Opština Zvornik graniči se sa l O opština od kojih su tri u Srbiji­Ljubovija, Mali Zvornik i Loznica i sedam u Bosm 1 Hercegovm1: Bijeljina, Ugljevik, Lopare, .

Kalesija, Šekovići, Vlasenica i Bratunac. U svom sastavu 1ma 40 mjesnih zajednica, od toga 4 gradske i 36 seoskih.

Kretanje broja stanovnika u Općini i gradu po godinama

Godina 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991.

Opština

Grad

39.751 44.964 52.213 60.910 73.845 81.111

3.858 4.334 5.444 8.538 12.147 14.584

57

.. ·· • . · .. ..

. • . .. ..

vrh isto/ice J

11

: 4 ll

.\,91~ " .. ·· ··y-· .Jiv~

58

.......

2VORICKO JEl[~O

el inJe

Bra/una e

l O a. Karta opštine Zvornik

...... ······---·--

II SLIKE I BILJEŠKE IZ PROŠLOSTI GRADA

ll. Srednjevjekovni stećak sa područja Zvornika

ZVORNIČKI STARI GRAD (tvrđava)

Zvornički stari grad podignut je, kao što je ranije rečeno, krajem 13. ili početkom 14. vijeka. Njegovi kasniji gospodari (Osmanlije i Austrijanci) proširili su ga i još više utvrdili. Strateška važnost mu posebno raste nakon 1699. godine, od kada se više puta popravlja i utvrdjuje, a za izvodjače radova najčešće su angažovani majstori iz Srebrenice. Od kraja 18. vijeka smatra se najtvrđim gradom u Bosni. Sa svojim kulama, kapijama, zidinama i šančevima predstavljao je jedan od najvrjednijih objekata ove vrste ne samo u BiH nego i u bivšoj SFRJ.

Od kakvog je značaja Zvornik bio u pogledu odbrambenog i strateškog položaja najbolje nam ilustruje podatak da je i Karađorđe,

59

vođa I srpskog ustanka, nastojao da se domogne Zvornika. U izvještaju francuskog generalnog konzula u Travniku od 29. maja 1807. godine stoji:

" .. .Zvornik je ključ Bosne, te ako ga Srbijanci otmu, onda više nisu sigurni ni Travnik i Sarajevo"Y3

12. Zvornički stari grad (tvrđava), snimak s početka 20. vijeka

Izmedju kula na Drini u Donjem gradu, odnosno od kapije do kapije, bile su štale za konje i zidane barake u kojima su boravili vojnici. Kapije su bile od hrastovine, okovane Jimom, sa velikim metalnim halkama. Na svakoj od njih bila su po tri stražara. U toku dana kapije su bile otvorene, a noću su se zatvarale (ljeti od 21, a zimi u 20 sati).. Ako bi neki putnik ili prolaznik zakasnio, lupao bi straži halkama o kapiju, koja bi potom otvorila kapiju i sprovela zakašnjelog do druge kapije, gdje je ispuštan van zidina grada. Tako je bilo sve do 1934. godine, do kada je bio vojni garnizonu Zvorniku.

Na prostoru izmedju kula u Donjem gradu, s desne strane puta idući prema Sarajevu, nalazi se kazamat. Pošto je u njemu i ljeti relativno hladno, narod mu je dao ime "zimunica".

123. Đoko Maz! ić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzej aX, Sarajevo,l955,str.l 04.

60

Nekada je prostor iznad kazamata (zimunice) 124 bio lijepo ured jen i prostraniji nego sada sa ravnim platoom obraslim travom. Okolno stanovništvo gaje zvalo "Meraja". Na njoj su se prije II svjetskog rata, ponekad i za vrijeme rata, kao i nekoliko godina po završetku rata, priredjivali teferiči sa kulturno-zabavnim programom. Ulaznice su se naplaćivale na obje kapije. Poslije zvaničnog programa nastajalo je narodno veselje na kome se pjevalo, sviralo, igralo, ašikovalo ...

Na "Meraji" u Donjem gradu 1946. godine priređena je proslava Prvog maja za građane Zvornika i partizanske jedinice koje su tada boravile u Zvorniku. Bilo je to prvo veliko narodno veselje u oslobođenom gradu. Pjevale su se partizanske pjesme, igrala partizanska kola i pucalo iz svih lakih oružja, kao i iz minobacača sa kula i zidina starog grada. U poslijeratnom periodu Meraja je bila i mjesto gdje su se najviše okupljala djeca iz Hrida i tu uz nogomet i druge dječije igre najradije provodila svoje slobodno vrijeme.

13. Crtež starog grada i dijela Malog Zvornika poznatog austrijskog slikara von W Leo Arndta.

124. Dužina unutrašnjosti kazamata je 55, širina 6,5 i visina 4,5 metara. Priča se u narodu daje Stojan Čupić, "Zmaj od Noćaja", zadavljen u ovom kazamatu 1815. godine.

61

Između kazamata (zimunice) i južne kapije bila je betonska ostava, koja je dugo zvorničkim poslastičarima služila za čuvanje leda preko ljeta. Kad je izgrađena sadašnja benzinska pumpa na izlazu iz Donjeg grada, u kazamatuje čuvan benzin u buradima, a jedno vrijeme u njemu su uzgajane gljive.

Kao što je ranije rečeno, Zvornik je od 1433. do 1459. godine bio u sastavu Srpske despotovine. Iz ovoga perioda potiče i legenda o lijepoj gospodarici Jerini ili "Prokletoj Jerini", koja je poput kakve Kirke zavodila mlade junake i, zasitivši ih se, sunovraćala ih kroz tajna vrata s najviše kule u hučnu Drinu. Najzad se namjerila na mladog junaka Vuka Jugovića, koji juje u posljednjem času zgrabio i sunovratio se zajedno s njom u bezdan. Njoj se pripisuje i podizanje Zvorničkog starog grada, što nema istorijsku osnovu. Jerina je ustvari Jelena, žena Despota Đurđa, inače bizantijska princeza iz porodice Kantakuzen (dakle Grkinja), koja je živjela u 15. vijeku, a grad je podignut znatno ranije.

Dužina Donjeg grada (tvrđave) od južne do sjeverne kapije iznosi 230 metara, a prosječna širina oko 30 metara. Nadmorska visina muje 144 metra. Dužina Gornjeg grada od zapadnog šanca do istočnog kraja bedema je 185 metara, prosječna širina 35 metara (izmedu bedema), a površina oko 8.000 kvadratnih metara. Njegova nadmorska visina je 407 metara, a visinska razlika između Donjeg i Gornjeg grada je 273 me­tra. 125 Prilaz Gornjem gradu bio je iz Varoši (grada) današnjim starim zapuštenim kaldrmisanim putem koji je vodio u selo Kulu. Austrijanci su kasnije desno od ovog puta izgradili novi širi makadamski put sa manjom strminom, koji je i danas u upotrebi uporedo sa novim asfaltnim putem izgrađenim preko Mekinja sredinom osamdesetih godina 20. vijeka. Od Donjeg u Gornji grad vodio je preko Srednjeg grada pješački put, čiji su ostaci i danas dosta vidljivi. 126

U periodu poslije Drugog svjetskog rata Donji grad je dva puta popravljan. Sredinom šezdesetih godina ( 1965/66.) sanirani su priobalni bedemi, popravljene i šindrom pokrivene tri kule, a na kazamatu sa istočne strane zatvoreni su svi ulazi i na prozore postavljene metalne mreže, samo je sa južne strane ostao jedan ulaz, na koji su ugrađena željezna vrata. A u osamdesetim godinama izvedeni su na svim objektima u Donjem gradu konzervatorsko-restauratorski radovi, čime je on zaštičen od propadanja. U isto vrijeme probijen je tunel između stare ceste i sjeverne kule. Uz Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, u finansiranju

125. Đoko Mazalić: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik Zemaljskog muzeja Xl, Sarajevo 1956. str. 260, 261.

126. Vidi više o starom gradu u tekstu "Srednji vijek".

62

su učestvovali Skupština opštine Zvornik i Opštinski SIZ kulture. Radovi su trajali nekoliko godina.

/4. Stari zvornički grad (južna kapija). Crtež Dragiše Trifkovića.

ZVORNIČKE MAHALE (ulice)

Grad Zvornik sa svojim mahalama stotinama godina bitstvuje u uzanoj kotlini na lijevoj obali Drine, od srednjovjekovnog grada (tvrđave) na jugu do Meteriza na sjeveru. Sa zapada ga stiskaju brda: Mlađevac, Kaptan, Kahvenjača, Zmajevac, Vratolomac i Debelo brdo, a na istoku samo ga korito Drine odvaja od istoimenog naselja u Srbiji, Malog Zvornika. Još od osmanskog perioda Zvornik je imao 14 mahala (Tabaci, Hrid, Zamlaz, Čaršija, Bair, Fetija, Srpska varoš, Kanare, Namazđah, Skela, Rijeka, Beksuja, Kuljanski put i Vidakova njiva), čiji će se broj i nazivi zadržati l O do 15 godina u obilježavanju ulica u gradu i poslije Drugog svjetskog rata. 127 Sve su imale po nekoliko sokaka od kojih su neki u kasnijim periodima prerasli u ulice. '

127. U periodu izmedu dva svjetska rata tadašnje vlasti dale su zvorničkim mahalama i pojedinim dijelovima grada nova imena. Tako se, na primjer, Beksuja zvala Ulica Koste Todorovića, Srpska varoš - Vojvode Mišića, Zamlaz i Centar- Ulica kralja Petra, Namazdjah- Ulica Avde Karabegovića, sadašnji prostor između Privredne banke i Robne kuće (nekada žitua pijaca)- Trg regenta Aleksandra itd. Međutim, ona od stanovnika Zvornika nisu nikada prihvaćena, već su u narodu u upotrebi i dalje ostali stari nazivi ulica (mahala).

63

Tabaci su naselje između Donjeg grada i Diviča. Hrid se proteže uz cestu od Starog zvorničkog grada (tvrđave) do zgrade Skupštine opštine, Zamlaz od Opštine do izvorske vode "Zamlaz" i bivše Žandarmerijske stanice (kasnije Stanice milicije i Auto-moto društva), Čaršija od Zamlaza do Zlatice i mosta na Čauševcu, Beksuja od Čauševca do kuće Hambiralovića, gdje je iznad nje na brežuljcima nastala Vidakova nJIVa.

Srpska varoš je područje s obje strane Zlatice uzvodno od Čauševca do Tuzlanske malte, a Kuljanski put naselje uz put za Kula Grad. Dio Kuljanskog puta odmah iznad Spomen obilježja u centru grada (sada početak Ulice 19. februara) zvao se Kanare. Fetija je visoravan između Kuljanskog puta, Srpske varoši i Čaršije, a Bair naselje koje se formiralo na brdu iznad Čaršije, između Kuljanskog puta i "Borića".

Namazđah se nalazio između Mejdana na istoku i Čaršije na zapadu. Prostirao se od vojnog logora (sada hotel "Drina") do željeznog mosta na Drini. Mahala Skela se pružala od mosta na Drini do ušća Zlatice, dok se mahala Rijeka formirala oko rječice Zlatice nizvodno od Čauševca do njenog ušća u Drinu. Širi prostor (raskršće) ispod Grobnica, gdje je nekad bio jak izvor pitke vode, zove se Čauševac. Od njega su počinjale ili su se kod njega završavale pojedine zvorničke mahale. Tako je i danas.

Od sredine pedesetih godina 20. vijeka grad počinje da dobiva nove nazive ulica (mahala), a neki od starih naziva zadržali su se samo u obilježavanju pojedinih mjesnih područja (Zamlaz, Beksuja, Varoš). Šezdesetih, a naročito sedamdesetih i osamdesetih godina, u gradu započinje intenzivna stambena i druga izgradnja od kada se Zvornik znatnije proširuje i mijenja svoj urbani izgled. Rušenjem najinteresantnijih starih zgrada, pa i čitavih dijelova grada, i podizanjem novih koji se ni istorijski ni vizuelno ne uklapaju u zvorničku sredinu, znatno je oskmavljen stari Zvornik, posebno njegova Čaršija. Uporedo sa ovim procesom, kao i sa podizanjem većih privrednih objekata (napr. Tvornice glinice "Birač"), povećava se i broj stanovnika u gradu. Oni dolaze, uglavnom, iz sela sa područja opštine Zvornik i iz susjednih opština, ali i sa drugih prostora, čime se u velikoj mjeri mijenja i nacionalna i socijalna struktura žitelja zvorničkih ulica i povećava njihov broj. Svi su oni, bez obzira ko su i odakle su, srdačno primani i prihvatani od domaćih ljudi, što je jedna od bitnih karakteristika starosjedilaca grada.

64

Kovitlac vremena

U dušu mahale pokušao je da zaviri Zvorničanin Topčić Muharem u priči "Kovitlac vremena" iz koje donosimo ovaj odlomak.

... A ko znade šta je to mahala ? Samo onaj ko je njen život proživio, onaj koji se u mahali rodio, sa njom živio, radovao se i tugovao. Samo onaj ko joj je dio života svoga podario. Svaka maha/aje posebna priča, sa svojim življenjem, svojim ljudima, događajima i ljudskim sudbinama. Maha/om struji i teče život vijekovima. Valja se kroz nju magloviti kovitlac vremena što ljude donosi i odnosi, a ono između što se životom naziva provodi se po toj mahali, po njenim sokacima, kućama i baščama, a sve pored rijeke i uz rijeku.

Život je prost i jednostavan oduvijek bio. Maha/om se brzo pronese glas da se čovijeku tome i tome, nadimkom tim i tim po kojem ga svi poznaju, a koji mu ama baš odgovara, rodio sin ili curica. Bezbeli radost u kuću uđe i ostane. Ne prođe dugo, a dijete se pojavi u avliji, prohoda i promrnđa pa će i na sokak uskoro koračiti , Počnu igre uz rijeku i po šumarcima kao prelijepi vez na jastucima . l kao da će djetinjstvo vječno trajati. Al 'jest' vraga. Počne škola, počnu obaveze, a bogami počne i ašikovanje. Dođe i vrijeme da te ta neka država ščepa, ni kriva ni dužna, pa hajd' nekud na vojevanje, za nekoga i protiv nekoga, a ne znaš ni zašto ni zbog čega. Pa dođe i ženidba i hajd' tako krene život, krenu radosti, al' i brige, sreće i nesreće, djeca i unuci, tako do smiraja, a sve uz rijeku. A ona sve piše i bilježi da se ne otrgne od zaborava, da se zna ko je tu i kada živio i kakva je traga ostavio, na rijeci, na gradu, na ljudima ...

(Iz neobjavljene zbirke priča Muharema Topčića)

Kao što smo ranije rekli, od sredine pedesetih godina 20. vijeka počeli su se uvoditi sadašnji nazivi ulica u gradu, a sa povećanjem broja stanovnika povećavao se i njihov broj formiranjem po nekoliko novih ulica na prostorima većine nekadašnjih mahala. Tako se danas na području nekadašnje Beksuje nalazi šest ulica (19. birčanske brigade, Drinska, Sprečanska, Jadarska, Ribarska i Pionirska), Srpske varoši četiri (Sime Perića, Majevička, Braće Obradovića i Braće Stefanovića), Fetije pet (Bolnička, Prvomajska, Partizanska, Kamenička i Braće Stefanovića, čiji se jedan dio nalazi i u Varoši), Bairu nekoliko (Oslobodjenja, Gornji put, 19. februara ... ) i Vidakove njive dvije (Vidakova njiva i Podrinjska ulica).

65

66

Kanare i dio B aira dobili su ime Ulica 19. februara, Skela i Namazđah- Ulica braće Skopljakovića, Rijeka- Jadarska ulica. Veći dio nekadašnje Ćaršije (od mosta na Drini do Zamlaza), zatim Zamlaz i Hrid postali s ujedna ulica- Filipa Kljajića Fi će. Dio Ćaršije na prostoru oko pijace dobio je ime Trg bratstva i jedinstva, a onaj od Privredne banke i nekadašnje Žitne pijace do mosta na Zlatici kod Ćauševca -Ulica Djure Pucara Starog. U novoformiranom naselju Grobnice ili Novom naselju takodje je nastalo nekoliko ulica (Zelengorska, Omladinska, Radnička, 27. jula, Vratolomački put, Nova ulica ... ).

HRID

Hrid je jedna od najstarijih mahala u Zvorniku i jedno od prvih naselja nastalih van zidina gradske tvrđave. Formirano je u prvoj polovini XVI vijeka na uskom pojasu izmedu Drine sa istoka i stjenovitog terena (hridina) na zapadu, po čemu je, kaže legenda, i dobio ime. To je prostor izmedu Donjeg grada i zgrade Skupštine opštine. Godine 1955. imao je 37 kuća u kojima je živjelo 40 porodica, od toga 39 muslimanskih i jedna pravoslavna (Jove Ostojića). Sve su imale cvijetne avlije i bašče sa puno raznog voća, naročito grožđa. Na obali Drine ispod prvih kuća u Hridu bilo je, pričali su stari ljudi, u osmanskom periodu pristanište drinskih lađa. Na ovom dijelu obale u Hridu u to doba, kažu, cvjetala je trgovina. Na cijelom prostoru Hrida, do prije tridesetak godina, izmedu Drine i ceste nalazile su se bašte hriđanske (bilo ih je 13), pored kojih je nekoliko putića vodilo prema Drini, a glavni je bio ispod kuća Fahre Alajbegovića (tridesetak metara iznad sadašnje čitaonice).

Na Drini iznad "Hukova", u Hridu, naspram sadašnjeg nogometnog igrališta i nove OŠ u Malom Zvorniku, bila je hriđanska vodenica, čiji su vlasnici bili u novije vrijeme Divičani Hasan Tuhčić, Hali d Kapidžić i Mustafa Hadžiavdić. Prestala je sa radom 1950. godine. Pedesetak metara niže od vodenice bilo je nekada nogometno igralište djece iz Hrida. A samo tridesetak metara uzvodno od vodenice bilo je poznato kupalište mladih iz Hrida. Zvalo se Zelenac. U njemu je po cijeli dan "vrilo" od razdraganih dječijih glasova. U Zelencu su sva hrid j anska djeca naučila plivati, a da bi to dokazala i pred drugima, trebalo je naučenu vještinu potvrditi prvim preplivanjem Drine i spuštanjem niz "Hukove", što se činilo u pratnji starijih i iskusnijh plivača.

Hukovi su se nalazili naspram zgrade stare osnovne škole u Malom Zvorniku i čitaonice kod Opštine. Na žalost mnogim generacijama

67

16.Konak porodice Fidahića u Hridu, crtež Dragiše Trifkovića.

Zvorničana, njih više nema. Uništila ih je ljudska nemarnost eksploatacijom šljunka sa srbijanske strane 1990.i 199l.godine.

U ovoj mahali je podignuta i jedna od prvih džamija van zidina tvrđave. Bila je od drveta i više puta je obnavljana i popravljana. Zbog dotrajalosti srušena je 1948. godine. Zvala se Hadži Durgutova džamija, po kojoj će se i naselje zvati Hadži Durgutova mahala do druge polovine XVIII vijeka, 128 od kada se zove mahala Hrid. Hriđanska džamija imala

128. Mustafa Sulejmanović: "Četiri zvorničke džamije", "Islamska misao" br. 81/85, Sarajevo, 1985. str. 33-35.

68

je unutrašnje dimenzije 9x10x6 metara, a na sve četiri zida po dva prozora. Ispred džamije bila je velika lipa koja je posječena ~esetakgodma po rušenju džamije. Posljednji mutevelija ove džamiJe bw Je Avdaga Šehavdić (Idrizović), a posljednji imami Mula Hamdo ef. Šehagić (1870-1940) i njegov brat Mula Rašid ef. (1874-1945)_12'

17. Hrid, kuća i čardakAvdage Idrizovića- snimak iz 1938. godine. Između kuće i lipe vidi se Hriđanska džamija. Na prostoru ispred nje i ispod lipe svakodnevno su se igrala djeca iz H rida. Posebno je ovdje bilo živo zimi,jerje por~d džm~ije -~ila najveća plaza

u Hridu. Kuća i čardak srušeni su I970. godme,a dzamya 1948.

Hrid je imao i ponešto što druge mahale u grad~ nisu. U njemu je bilo sjedište zvomičkih kapetana od polovine 16.V!Jeka do ukidanJa kapetanija u Bosanskom pašaluku 1835.godine.

Između dva svjetska rata u Zvorniku se samo jedan čovijek profesionalno bavio ribo lovom i od toga živio. Ime mu Je b1lo Ludvig Holcner (Austrijanac), ali su ga svi poznavali samo po nadimku Ot1ka. Živio je u Hridu u jednoj maloj kući (sada lokacija kuće staklo~esca Ibrahima Hadžiavdića) sa ženom koju su svi u komšiluku zvah Otikmca.

129. Isto, str. 33-35.

69

Iako mu je otac, činovnik u Srezu, želio da i sin krene njegovim putem, on se opredijelio za Drinu, za njene ljepote i čari, čiji zaljubljenik i zarobljenik postaje. Po cijeli dan bi u svome čamcu punom mreža, strukova i štapova, zajedno sa ženom, bio negdje na Drini od Drinjače do Banje Koviljače, bez obzira na vremenske prilike i godišnja doba. Na ovoj relaciji važio je za najboljeg poznavaoca Drine. Znao je svaki njen brzak, svaki liman, sprud i kamen. Najviše je ribe hvatao u mrežu i žive prodavao mušterijama.

18. Kuća (konak) Ešejbega Hrustanbegovića (Šetića) u Hridu iz osmanskog perioda, snimak iz 1964. godine. Imala je podrum i dva sprata i bila opasana visokim kamenim zidovima. Uz nju su se nalazile staje za konje i pomoćna kuća za poslugu. Po pričanju stare Ešejbegovice kuću je kupio od porodice Gradaščevića iz Gradačca početkom 20. vijeka njen muž Ešefbeg Hrustanbegović, koji je do tada živio na imanju u Šetićima kod Petkovaca. Po završetku I svjetskog rada kuća je renoviran a i spolja i iznutra; na drugom spratu su izbijeni stari prozori a postavljeni novi, kao što se vidi na slici. Srušena je 1967. godine. Sada se na ovoj lokaciji nalazi stambena zgrada sa 24 stana podignuta 1970. godine, kada i četverospratnica kod zgrade Opštine na placu Atlagića i Alaj begovića. Moguće je daje i ova kuća (konak) nekada pripadala begov skoj porodici

Fidahića (zvorničkih kapetana).

Od 1935.do 1941. i od 1945.do kraja šezdesetih godina u Hridu je bila poznata lončarska radionica, jedna od dvije ove vrste u gradu. Vodila su je braća Vukašin i Rade Đorđević iz Krive Palanke (istočna Srbija), gdje su im živjele porodice. Sa komšijama u Hridu su se vrlo lijepo slagali i ako je trebalo, posuđivali su im novac. Radionica i pekara za suđe su se nalazile uz cestu, na placu čiji je vlasnik bio Abdulahaga

70

Mehinagić, ranije Mustafaga Idrizović (Šehavdić). Sada su na ovoj lokaciji kuće Hamida Hodžića i Hariza Hadžiavdića. Radionica je ustvari bila u jednom čardaku, ispod kojeg su bile dvije omanje prostorije. U jednoj se izrađivalo zemljano posuđe, a druga je služila za stanovanje. Na čardaku se sušilo i pripremalo za pečenje izrađeno posuđe, a služio je i kao ostava za gotove proizvode. Lončari iz Hrida su svojim rukotvorinama ( ćasama, loncima, šerpama, ćupovima, bardacima, testijama, figurama raznih životinja i drugim zemljanim posuđem) snabdijevali zvorničko i vlaseničko tržište. Svakog četvrtka popodne bi svojim zaprežnim kolima Rizah Hadžiefendić iz Diviča sa majstorom Radom prevozio u Vlasenicu dobro up ako vano posuđe u sijeno i slamu. Stizalo se u petak ujutro, a istog dana, predveče, se kretalo nazad za Zvornik.

Zbog godina i sve manje potražnje njihovih proizvoda, Đorđevići su zatvorili radnju i vratili se u svoj rodni kraj, uz iskreno žaljenje njihovih komšija iz Hrida. Kada se početkom sedamdesetih go lina majstor Rado pojavio u Zvorniku (zbog nekih papira), svi su željeli da ga vide, da bude njihov gost, da kod njih spava. Naravno, on se opredijelio za Avdulabagu, ali je obišao većinu starih komšija.

ZA MLAZ

Zamlaz je naselje između zgrade Skupštine opštine i izvorske vode "Zamlaz", sada dio Ulice Filipa Kljajića Fiće. Stariji ljudi kažu da je dobio ime od riječi za i mlaz. Naime, da je na sadašnjem mjestu vode Zamlaz nekada izvirala u velikom mlazu voda, pa su ljudi, ako bi trebalo da idu južno od izvora, govorili da idu za mlaz (iza mlaza) po čemu i naziv Zamlaz. Vjerovatnije je da je mahala nazvana po džamiji Zamlaz, a ova po istoimenom izvoru nedaleko od nje. Između dva svjetska rata Zamlaz je imao 40 kuća, 130 koliko je i porodica tada živjelo u njima, od kojih muslimanskih 3l,jevrejskih 4, katoličkih četiri ijedna pravoslavna (Đorđe Vasića). Sve su imale bašče i prostrane kaldrmisane avlije sa puno cvijeća. Najveće i najurednije dvorište bilo je Velidbega Grbavca, pa su se u njemu u poslijeratnom periodu najčešće održavale igranke. Između kuća u Zamlazu i Drine bile su bašte i vrtovi i zamlaški mejdan.

130. Kuće u kojima se sada nalaze porodice Hadžiefendića, Sabirovića, kao i kuća Vasića, nekada su pripadale Skopljakovićima.

71

l l'

'

Sedamdesetih godina podignute su ovdje stambene zgrade Z-14 i Z-15, a 1982.godine Z-16.

Na dijelu mejdana (izmedu sadašnjeg stambenog objekta Z-14 i crpne stanice) bilo je poslije II svjetskog rata fudbalsko igralište djece i omladine iz Zamlaza i Hrida, na kome su se ona svakog dana u popodnevnim satima sastajala i igrala razne igre. Naravno, najomiljenija igra bio je nogomet. Igralo se loptom "krpenjačom" koju su djeca sama pravila od krpa i ženskih čarapa, kao i loptama od kravlje dlake ili goveđeg mijeha.

Svi koji bi željeli da igraju dijelili bi se u dvije ekipe, a one bi se, obično, formirale putem "badošenja", i to na taj način što bi svi igrači stali u red u parovima. Igrači u paru su morali biti istih kvaliteta. Oni bi davali sebi, potom, imena ali da drugi ne čuju, obično imena suprotnih značenja, na primjer: jedan bi bio nebo, drugi zemlja, ili jabuka-kruška, orah - šljiva, voda- vatra i sl. Parovi bi potom prilazili dvojici budućih kapitena ekipa (bili bi to najbolji igrači) i govorili: "kruška-jabuka", "vatra-voda", odnosno izgovarali su nazive pojmova kojima su privremeno obilježili svoja imena. Kapi teni bi birali jedan od ponuđenih pojmova; jedan je govorio, na primjer "Meni vatra", a drugi "Meni voda",

19. Lijeva strww Za mlaza idući od Divii:a ka centru grada ( 1955. godina). S lijeva na desno kuće: Avde Fidahića, Kemala Se/managića, Ahmeta Ahmetbegovića i H. Mehmeda ef Hadžića i Zamlaška džamija. U prizemlju svoje kuće Hadžići su držali (za ono vrijeme- period izmedju dva svjetska rata) dosta veliki dućan kolonij"alne

robe.

72

20. Dio Zami az a sa lijeve strane puta idući od centra prema Opštini (1974. godina).Na slici s lijeva na desno: kuća Hane Bureka/ić iz turskog perioda (kasnije porodice Sac/iković), zatim kućo Džemalefendije Hulusića (kasnije Muriza Šehavdića), magaza porodice Hadžić i kuća Smajlbega Skopljakovića (kasnije Huseina Kamišalića). Na ovom mjestu su sada zgrada Osnovne škole "Mitar Trifunović Učo" i stambeni objekat

"Z-16".

i sve tako dok se ne izvrši podjela svih parova. Svi igrači poslije badošenja stali bi iza svog kapi tena i tako bi se formirale dvije grupe (ekipe), nakon čega bi kapiteni određivali šta će ko igrati u ekipi.

Gotovo na isti način igrala su nogomet djeca i u ostalim mahalama u gradu po završetku Drugog svjetskog rata. Gumena lopta i fudbal pojaviće se nešto kasnije. Prvu gnmenu loptu imao je JusufDuškunović sa Bajra, a fudbal Rado Antonić (Zvrca) iz Srpske varoši. Igrati ovim loptama u ono vrijeme bila je privilegija. Zato su djeca iz drugih mahala da bi priuštila sebi taj užitak plaćala vlasnicima lopti ili njihovim "menađerima" određenu svotu novca.

Skoro sve mahale u Zvorniku imale su svoja dječja igrališta i timove izmedu kojih su odigravane fudbalske utakmice. Najjače ekipe imale su Beksuja, Zamlaz i Varoš, čiji su kapiteni najčešće bili Nurija Ćatić, Halid Grbavac i Rado Antonić.

U zimskom periodu djeca iz Zamlaza i Hrida najviše su se okupljala oko velikih zaleđenih bara na zamlaskom mejdanu (a bilo ih

73

21. Džamija u Zam/azu, crtež D. Trifkovića.

je četiri) gdje su se klizala i šticala na sankama, kao i na plazi zvanoj "Majdan" što se nalazila ispod "Borića" u sokaku između Zamlaškog groblja i sadašnjih kuća Muje Rašidovića i Dede Š ehi ća. Omladina je u duge jesenje i zimske noći, kao i u ostalim mahalama u gradu, organizovala sijela po kućama na kojima su uz šalu, pjesmu i ašikovanje igralo "fota", "kaiša", "prstena", a vrlo često su spremane i ćetenije. A na ovim sijelima nezaobilazna je bila Hana Čorbe guša sa svojom harmonikom.

U proljeće i ljeto pored fudbala i kupanja u Drini, djeca su najviše igrala "kuća" i "ćize" (igre sa orasima), "mrtvih kobila", palije i klisa (nekoliko igara s klisom), "ćuprija","piljaka" (s kamenčićima), ''Neka bije", ganje, žmure, skakanja i vaganja na dasci, "pula", zatim tjeranje obruča (kola), čigre (buhina) itd.

74

Sadašnja džamija u Zamlazu podignuta je u 17 .stoljeću. Vanjske strane su joj l Ox l O metara,a verande l Ox3 metra. Građena je od lomljeno g kamena i pokrivena četverostrešnim krovom pod crijepom. Munara joj je takođe od kamena, visoka oko 25 metara. Upisana je u gr.ul.br.l839 i ima plac od 142 kvadratna metra i dvorište od 377 kvadrata, ukupne površine 519 metara kvadratnih. 131 Uz džamiju je bio i manji harem, koji je znatno smanjen izgradnjom jedne stambene zgrade ijedne privatne kuće. Džamija je krajem osamdesetih godina renovirana, a u proljeće 1992.godine uz nju je dograđena i gasulhana.

Poznati imami ove džamije bili su Selim ef. Hulusić (bio je imam oko 50 godina, umro 1907.) i njegov sin Džemal ef. Hulusić s prekidima od 1907 .do 1954.godine. 132 Pred Drugi svjetski rat mutevelija je bio Mustajbeg Adembegović.

NAMAZĐAH

Namazđah je mahala koja se prostirala od sadašnjeg hotela "Drina" do mosta na Drini, kroz koji je vodio put od hotela i DTV Partizana" na si ever do izlaska na Ulicu Filipa Kljajića Fi će (kod mosta).

" " Dobio je ime od turskih riječi namaz (molitva) i dah (nekad, ponekad) što u prevodu znači mjesto gdje se ponekad obavljala molitva, 133 Otuda je i džamija koja je u ovom naselju podignuta dobila ime Namazđah džamija. U njoj je posljednje godine života proveo kao imam poznati pjesnik iz druge polovine 17.vijeka Hasan Kaimija. Kuće i drugi građevinski objekti u Namazđahu pripadali su, uglavnom, trgovačkim porodicama. Za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije u njoj se nalazio jedan dio vojnog logora, zatim automehaničarska radionica i garaža Blagojevića, han Selmanagića i Sokolski dom (poslije Dom DTV "Partizan"),a kasnije bioskop "Drina", Stolarsko preduzeće "Mladost" ... Na ovoj lokaciji su danas podignuta dva velika gradjevinska objekta­Robna kuća "Zvomičanka" i stambeni blok "Namazđah" kao i nekoliko manjih (Zabavište, Autobuska stanica, stambena zgrada sa tri sprata kod

131. Mustafa Sulejmanović: "Četiri zvorničke džamije", "Islamska misao" br. 81. Sarajevo, 1985. str. 33-35.

132. Isto, str. 33-35.

133. Sama riječ Namazđah (Namazgab) znači mjesto na otvorenom prostoru gdje se obavlja molitva, što znači da se na mjestu gdje je podignuta džamija obavljala molitva i prije njene izgradnje.

75

stadiona N.K. "Drina"). Njihovom izgradnjom nestala je ova zvomička mahala,a sa njom i Namazđah džamija, iako nisu postojali nikakvi ozbiljni razlozi za njeno rušenje. Ona je bila van stambenog objekta i njeno postojanje u centru grada samo bi uljepšala novi ambijent. U svakom slučaju, trebalo je ostaviti bar put što je vodio kroz ovu ulicu.

Namazđah džamija podignuta je 19ll.godine na mjestu gdje je do 191 O. godine postojala stara drvena džamija. Srušena je 1978.godine. Njen graditelj bio je poznati građevinski preduzimač Andraš Skibar. Bila je glavna džamija u Zvorniku. Posljednji imam u njoj bio je Hivzija ef. Suljkić.

Vakufsko povjereništvo u Zvorniku uputilo je 24.avgusta 1911.poziv muslimanima povodom proklanjavanja džamije sljedeće sadržine:

22. Natrillzđah džamija snimak iz 1976.godine u vrijeme koda su oko nje porušeni svi stari objekti da bi se na ovoj lokaciji podigao stambeno-poslovni blok "Namazđah ". Lijevo na slici jedna od kuća u vlasništvu trgovaca Kurića u kojoj je poslije Drugog

svjetskog rata bio MUP Zvornik

Prigodom svečanog otvaranja nove Namazđah-džamije u Zvorniku, sutra 25. 08. 1911. godine u ll. sati i 30 minuta biće svečanost na koju se pozivaju muslimani da uzmu što više učešća.

Također se na ovu svečanost poziva sveštenik pravoslvane crkve, Crkveni odbor i Predsjednik Kotorskog vijeća gosp. Stevan Nikolić."

76

Poziv je potpisao predsjednik Vakufskog povjereništva u Zvorniku Smail-beg Skopljak. 134

U dijelu Namazđaha zvanom Lageri, izmedju sadašnje zgrade Pošte i Autobuske stanice, nalazila se jedna duga baraka koju je podigla austrougarska vojska za svoje potrebe. Pored nekim drugim sadržajima, ona je služila i kao vjerski objekat za vojnike katolike i katolično stanovništvo sve do 1918. godine, pa i u periodu izmedju dva svjetska rata za preostale katolike u gradu. Narod ju je zvao katolička crkva iako spolja nije imala nikakva vjerska obilježja. Porušena je odmah po završetku Drugog svjetskog rata, a na slobodnom prostoru izmedju sadašnje Auto bus ke stanice i glavne gradske ulice podignut j e park, koj i je bio u funkciji do izgradnje sadašnje zgrade Pošte (1958.).

U ovoj crkvi bila je istaknuta umjetnička slika (ulje na platnu, dimenzija 200 x l OO cm, ukrašena rezbarenim ramom), rad austrougarskog oficira Klara s kraja 19. vijeka. Na njoj je predstavljen hus kako lebdi nad gradom (tvrđavom) kao njegov zaštitnik. Nalazila se u crkvi do njenog rušenja, kada juje preuzeo Andraš Skibar i sačuvao. Sada je u vlasništvu Narodne biblioteke i Muzejske zbirke Zvornik.

ZVORNIČKA ČARŠIJA (centar grada)

Stanovništvo Zvornika i okoline centar grtada zvalo je "Čaršija". Kroz nju je vodila glavna ulica sa zgradama i s jedne i druge strane ceste, koje su se nastavljale (nadovezivale) jedna na drugu, što je bila karakteristika svih čaršija, odnosno gradskih naselja. Kako je Zvornik vijekovima bio zanatska-trgovinski centar, u Čaršiji su i oko nje bili koncentrisani dućani (radnje) zanatlija i trgovaca. Roba za prodaju bila je izložena u dućanima i ispred njih. Većina dućana imala je magacine (magaze) koje su se nalazile iznad dućana na spratu. Poslije II svjetskog rata najveći dio ovih magaza je pretvoren u stambene površine.

Dućani sa magazama, koje vidimo na snimku iz 1970. godine, podignuti su za vrijeme osmanske i austrougarske vladavine. Posljednja zgrada u nizu (samo prizemlje) podignuta je u osmanskom periodu. U njoj je bila gradska uprava (beledija), a kada je došla austrougarska vlast, podigla je na njoj sprat. I za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije uytizemlju ove zgrade bila je gradska policija, a na spratu

134. Mustafa Sulejmanović: "Namazdah i Skela džamija u Zvorniku", "Islamska misao", br. 82, Sarajevo, 1985. str. 32-33.

77

sjedište gradske uprave. l u poslijeratnom periodu, sve do 1958. godine, u ovoj zgradi je bilo sjedište opštine Zvornik.

Nakon II svjetskog rata, naročito u posljednje 2-3 decenije, raznim gradjevinskim zahvatima na objektima (izmjena fasada, izloga, vrata, prozora, krovova), kao i nepotrebnim rušenjem pojedinih zgrada, pa i čitavih dijelova grada, Zvornička čaršija je znatno izmijenila svoj nekadašnji izgled. "Zahvalnost" za ovu nemarnost prema prošlosti grada i budućim generacijama pripada kako pojedincima na istaknutim funkcijama u Opštini tako i odgovarajućim službama opštinskih organa uprave. U svakom slučaju trebalo je sačuvati jezgro Čaršije, a to je prostor na kome se sada nalaze Privredna banka i Robna kuća "Zvorničanka".

23. Dio Zvorničke čaršije. snimak iz 1970. godine (zvorničko korzo). Na ovoj lokaciji su sada dijelovi Robne kuće i stambenog objekta "'Namazđah "', odnosno slobodni prostori ispred njih. Drugi dućan na slici je pripadao poznatom zvorničkom sajdžiji Hajri

Muzuroviću. 135

U prošlim vremenima zvornička čaršijaje često stradala od požara. Poznati požari bili su 1820., 1856. i 1887. godine. lb ni Hasan u tekstu

135. Svojom prirodnom nadarenošću, znanjem i umijećem Hajro Muzurović i Hasan Pedić su dugo godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada u Zvorniku nije bilo inžinjera i tehničara, novih mašina i rezervnih dijelova, otklanjali kvarove na svim vrstama aparata i mašina u gradu i to vrlo uspješno. Za ove majstore nije bilo neriješivih problema.

78

24. Jezgro Zvorničke čaršije. Ulaz u grad sa Drinskog mosta, snimak iz 1959. godine (sada prostor izmedju Robne kuće i Privredne banke). U pozadini Andraš eva

vila.

25. Centar grada, snimak iz 1956. godine (sada dio Ulice Filipa Kljajića ispred Robne kuće i Privredne banke). Na snimku grupa Zvorničana u šetnji gradom. S lijeva na desno: Mehmed Hub/ić, Asim Korkut, Antika Knajter, Avdo Fidahić, Meho Šehić,

Dedo Šehić, Haso Zorbić i Alija Mustafić.

79

26. Zvornička čaršija i njeni dućani, snimak iz 1940. godine. Danas su na ovom prostoru Privredna banka i Robna kuća.

"Islamski spomenici u Zvorniku136 navodi da su u aprilu 1887. godine u Zvorniku bila dva velika požara. Prvi je izbio u prijepodnevnim satima 3. aprila u dućanu Đorđa Radovanovića i odmah uzeo velike razmjere, tako da se uskoro prenio i na drugu stranu ulice. U gašenju požara učestvovao je zvornički vojni garnizon, žandarmerija, posada riječnog broda "Vag Duna" koja se tu zatekla, kao i opštinski službenici. Požar je ugašen 4. aprila, a u njemu je izgorjelo 25 kuća i 43 dućana.

Drugi požar izbio je, takoreći, odmah po ugašenju prvog, 5. aprila. Prvo se pojavio u hanu Osmana Fidahića i Saliha Suljagića, a zatim se proširio na okolne objekte. Ovaj požar je bio nešto manji -u njemu je izgorjelo 12 dućana i dvije kuće. Ukupna šteta procijenjena je na 36.535 forinti.

BAIR

Mahala Bair dobila je ime od turske riječi bair (bajir), što znači brijeg, odnosno zemljište na padinama brda. Nekada su gotovo sve kuće u ovoj mahali bile pokrivene šindrom. Do njih se samo do prije tridesetak

136. Ibni Hasan je pseudonim Hivzije ef. Suljkića

80

godina nije moglo doći ni konjskom zapregom. Sve se prenosila ručno ili na konjima. Inače, i Bair spada u najstarije zvorničke mahale sa puno sokaka. U njoj je podignuta džamija u XVI vijeku, što znači daje i mahala formirana u to vrijeme. Džamija je zbog dotrajalosti srušena 1935. godine, a njen posljednji imam bio je Salih ef. Sarajlić (1878.- 1957.)137

• Pred džamijom je bila velika lipa pod kojom bi ljudi sjedili prije i poslije namaza. Lokalitet ove džamije dugo vremena je bio mjesto gdje su se okupljala i igrala djeca sa Baira, a mještani su ga (iako na njemu nije bilo više bogomolje) zvali "Džamija". Na njemu su danas kuća Sejde Mujkovića (mesara) i trafostanica.

Za vrijeme austrougarske vladavine na početku Baira, s desne strane idući od Kanara uz stepenice, nalazila se kiraethana (muslimanska čitaonica), jedina ove vrste u gradu. U vrijeme bajramskih dana u avliji porodice Juzbašića, najprostranjenijoj i najljepšoj na Bairu, priređivana su između dva svjetska rata bajramska veselja (igranke), najveća i najpoznatija za ove prilike u Zvorniku. Na njima je uvijek nastupao Tamburaški orkestar Muslimanske čitaonice "Sloga", u kome su, pored ostalih, svirali Besim Hadžihasanović, Mustafa Bazardžanović i Hamdija Kitovnica.

Od nastanka Bajra u njemu su živjeli isključivo muslimani, kao i u susjednoj mahali Kuljanski put.

Predio iznad Baira zove se Garibovina, a brdo iznad nje Kulina. N a njemu se nalazi , odmah iznad puta za Kulu Grad, vrlo lijep proplanak (zaravan) sa kojeg se pruža divan pogled na Zvornik i njegovu širu okolinu. Odmah ispod proplanka i puta je mjesto odakle se nekad uz Ramazan oglašavao top (prangija) najavljujući početak akšama, a time i kraj posta i vrijeme mrsa. Od kraja Drugog svjetskog rata omladina Baira je na ovom mjestu uoči svakog Prvog maja palila veliku logorsku vatru, vidljivu sa svih strana.

FETIJA

Fetija je, uz ttg u centru grada, najstarije naselje formirano u Zvorniku. Kao što je ranije rečeno, datira još iz predosmanskog perioda. Dobilo je ime po Fethija džamiji, a ova, opet, od turske riječi feth (osvajanje ili osvojenje), što bi značilo osvojeno mjesto ili mjesto gdje je izvojevana pobjeda. Međutim, lokalitet ove džamije nije tačno utvrđen, niti se zna kada je srušena.

137. Mustafa Sulejmanović: "Četiri zvorničke džamije", "Islamska misao" br. 81/85, Sarajevo, 1985. str. 33-35.

81

Na Fetiji se nalaze ostaci i najstarijeg građevinskog objekta u Zvorniku (u dvorištu Vase Jovičića). To su zidine čuvene Crkve sv. Marije i franjevačkog samostana podignutih u predosmanskom periodu (oko 1423.), što znači da je u to vrijeme i stanovništvo u Zvorniku bilo

· katoličko. Ovom crkvom su se služili i Dubrovčani kojih je, kao što je već rečeno, 1428. godine u Zvorniku bilo 238.

Crkva i samostan prestali su da djeluju negdje oko 1538/39. godine, kada su je franjevci napustili i odselili u Gornju Tuzlu, jer je u Zvorniku preovladalo muslimansko stanovništvo. Katoličko stanovništvo se povlačila prema sjeveru gdje je bilo kompaktnije. Crkva je zatim pretvorena u džamiju, koja se u osmanskim izvorima iz 1600. godine naziva "Džamija od crkve" (Zatvoren je ulaz na crkvi sa zapadne strane i otvoren novi sa sjeverne).

Zvono iz Crkve sv. Marije u Zvorniku, lijepo oblikovano i ukrašeno kasnogotskim tekstom, preneseno je u Tuzlanski samostan, gdje se nalazilo do 1857. godine kada je od udara groma palo na trg i napuklo. Franjevci su ga potom prenijeli u samostan u Kraljevoj Sutjesci gdje se i danas nalazi. Zvono je visine 41 cm (bez krune) i 41 cm donjeg promjera. Samostan uz Crkvu sv. Marije bio je poznat po čudotvornoj Gospinoj slici. Nakon napuštanja Zvornika 1539. godine franjevci su sliku donijeli u Gornju Tuzlu, odnosno u Gradovrh, odakle suje kasnije prenijeli u Bač u Vojvodini. 138

Na izlazu iz Fetije prema Kula Gradu, sa desne strane puta, nalazio se decenijama i stotinama godina lijepo oblikovan kamen mejtaš, a u blizini kuća Kavazovića i Avdage Hambrilovića "Neznani grob" (otvoreno turbe). Na ovom mejtašu su obavljane dženaze sve do pred kraj 19. vijeka. Zato je najvjerovatnije da je na ovoj lokaciji bila Fethija džamija, koja se prvobitno zvala po svom osnivaču Sultan Sulejmanova, podignuta u prvoj polovini 16. vijeka. Po njoj se i mahala formirana oko nje jedno vrijeme zvala Mahala Sulejmanija, koja je 1600.godine imala 54 kuće poreskih obveznika. Nešto kasnije ona će dobiti ime Fetija (Fethija). A mejtaš i turbe bez traga su nestali u posljednjih tridesetak godina. Inače, i Fetija je sve do pedesetih godina 20. vijeka bila, uglavnom, muslimansko naselje. Hrišćanske kuće bile su samo četiri (Nikole Manojlovića, porodice Stefanović, babice Jele Ostojić i Andraša Ski bara).

138. D. Trifković: "Tuzlanski vremeplov Il", "Pres kliping", Beograd, 1983. str. 15. i Fra Ljubo Lucić: "Franjevačka prisutnost u sjeveroistočnoj Bosni i Posavini", Zbornik radova sa Okruglog stola o temi "Bosanska Posavina· dio cjelovite BiH", održanog 24.11.1994. godine, Sarajevo, 1997. str. 123.

82

Na Fetiji se nalazila prva zvornička bolnica. Izgradila juje Austrija za svoje potrebe. Iako je bila vojna, služila je i civilnom stanovništvu grada sve do kraja Prvog svjetskog rata. U dijelu Fetije zvanom Terezije podignuta je 1940. godine nova bonica koja je bila u funkciji i bolnice i ambulante sve do 1957. godine, od kada služi kao stambeni objekat.

Na lokaciji gdje se sada nalazi zgrada bivše bolnice i širem prostoru oko nje bile su nekada radionice (dućani) u kojima su se izrađivale terezije (vage), kantarovi i mlinovi za kafu. Po njima je ovaj dio Fetije dobio ime Terezije139 • Ovim zanatima najduže se bavila

27. Andraševa vila na Fetiji, snimak iz 1980. godine. Vlasnik zgrade na slici bio je Slovenac Andrija Skibar Andraš, stolar po profesiji i građevinski preduzimač. On je po sopstvenom projektu 1912. godine sagradio za svoje potrebe ovu kuću i to na začuđujuće teškom terenu. Podignuta u alpskom stilu, neobičnom za Zvornik, na mjestu sa kojega dominira Čaršijom, ona je u svoje vrijeme bila najljepša zgrada u Zvorniku i Zvorničani je nisu bez razloga prozvali "Andraševa vila".

139. I danas stanovnici Fetije dio naselja što se nalazi uz put koji vodi uzbrdo od kuće Krste Obradovića prema zgradi bivše bolnice i prostor oko nje zovu Terezije.

83

porodica Hadžiosmanovića. Dio Fetije gdje se nalazila vojna bolnica za vrijeme austrougarske (kasnije Finansijska kasarna, pa Đački dom) sa širom okolinom stanovnici Zvornika zvali su Špitalj.

Još od davnih vremena svi putevi koji su vodili preko Fetije bili su kaldrmisani, kao i većina sokaka u njoj. Kao takvi neki su se i do danas održali.

Tajna porodice Kurić

Sa Fetije je i poznata trgovačka porodica Kurić.

Po bogatstvu i životu punom tajni ova porodica je posebna priča. Bilo ih je pet braće i tri sestre. Niko se nije ni ženio ni udavao. Da li zbog toga što se prosioci nisu ni smjeli približiti djevojkama sa takvim imetkom, ili što momci za sebe ne nađoše odgovarajuće djevojke, ili naprosto što za udaju i ženidbu nisu ni imali vremena, zauvijek je ostala tajna.

28. Porodična kuća trgovaca Kurića na Fetiji u kojoj je jula 1943. godine boravio Štab I pro1eterske divizije i u kojoj je poslije ranjavanja 5ju/a 1943. godine preminuo narodni heroj Filip Kljajić Fićo, komesar I pro/eterske divizije.

84

Priča se daje svaki radoznalac prije nego što vidi ogromnu gomilu njihovih zlatnika morao ("radi uroka") kroz jedan kapak da ubaci i svoj novčić. Najbliži Kurićima i u poslu i životu bio je Slavko Kljajić, koji je kao njihov trgovački pomoćnik radio od 1932. do 1941. godine. On se sjeća da je pred Alijagom, u čijim su rukama bili svi konci kapitala, uvijek bila velika gomila novca. U to vrijeme imali su samo gotovine od 20 do 24 miliona dinara. Nisu se, veli Slavko, rasipali. Za tezgom su ujutru usput jeli lepinu namazanu maslom. Ali su dijelili velik zekat (vjerska obaveza pomoći siromašnim). Godišnje od l OO do 150 hiljada dinara. Samo uz ramazan podijelili bi toliko da se od tih para mogla pokrenuti jedna manja trgovina. Kurići su od svog trgovačkog uspona imali monopol soli i dubana za tri sreza: Zvornik, Vlasenicu i Srebrenicu. Trgovali su i industrijskom robom na malo. Ali kada je Slavko Kljajić došao na vojno odsustvo 1936. godine, posao Kurića bio se već prepolovio. Javili su se veliki konkurenti Boro Ristić i Milošević iz Beograda sa filijalom u Loznici. Oni su sa tri kamiona veoma brzo dopremali robu sitnim trgovcima i potrošačima. Kurići, medutim, nisu imali smisla da se brzo prestroje na novu trgovinu. Trebalo je, naime, ro!m uzimati direktno od proizvođaća i brže je dopremati. Oni su tada robu prevozili zapregom. Tek pred kraj bojažljivo su zakup ili prevoznika Omera Selmanagića. Bojali su se da im po lošim putevima vlastiti kamioni ne propadnu.

Nepotrošenu mladost djevojačku i momačku prekrila je zemlja. Bogatstvo se rasulo u prah. Osam grobova: Ibrahim (1891 - 1941), Alijaga (1893 -1937). Hajrudin (1895- 1954), Hasan (1901-1953), Adem (1903 -1962), Fata (1885 -1933), Devla (1890 -1970) i Hasiba (1902 - 1988) leže jedan do drugoga na Kuli Gradu uz Kaimijino turbe. To mjesto gdje su sahranjeni možda je i jedini dokaz da Kurići nisu bili makar ko u Zvorniku. (Alija Musić)

KANARE I KULJJiANSKI PUT

Kanare su dio Zvornika iznad Spomen-obilježja palim borcima u NOB-i u centru grada, odnosno udolina između Baira, Kuljanskog puta i Fetije, preko koje se silazilo u grad kod Robne kuće. Zato se govorilo da neko silazi u grad niz Kanare ili izlazi iz grada uz Kanare. Na njima su seljani iz Glodi, Kamenice, Snagova, Lipija i još nekih sela donesenu robu pretovarali i pripremali za iznošenje na pijacu i tu se poslije pazara sastajali i zajedno kretali put svojih sela. Ovdje se, ustvari, pripremalo

85

za ulazak u grad i povratak kućama. Zato je na Kanarama bilo više trgovačkih i zanatskih radoji i dućana (pekari, brice, terzije, užari). U Kanarama se nalazila i poznata zvornička kahvedžinica, čiji vlasnik je bio Mehmed Imširović sa Fetije. Njeni gosti bili su, uglavnom, stariji i ugledniji Zvorničani. Oni bi u njoj, uz dobru tursku kafu, vodili i najozbiljnije razgovore o aktuelnim događajima i zbivanjima u čaršiji, gradu i šire, razmjenjivali infopnacije, mišljenja i iskustva o poslovima, a vrlo često su donosili i jedjl<hst~v'iie stavove o razgovorima koje su vodili itd.

Najvjerovatnije je da su Kanare dobile ime od turske riječi kanara, što znači klaonica. U ranijim periodima pa i u prvim godinama pos lij e II svjetskog rata Kanare su bile poznate po tome što su se na njima prodavale uprte i tovari drva koje su seljaci iz obližnjih sela (Samara, Lipija, Snagova, Kule) donosili na leđima (uprte) ili dogonili na konjima samari cama (tovari). Ovdje je sve do 1930. godine bila i javna kuća, čiji je vlasnik bio neki Pero Obradović. Na njoj je pisalo: Kafana Pere Obradovića "Bujrum". Nalazila se na lokaciji na kojoj je sada kuća brice

29. Zvornik u vrijeme izgradnje Robne kuće u centru grada 1982. godine. U sredini slike je Spomen obilježje palim borcima Narodnooslobodilačkog i antifašističkog rata (1941- 1945) i žrtvama fašističkog terora. U ranijim periodima na ovom mjestu je bila mrs na ili ženska pijaca. Odmah iznad spomenika su Kanare, a sasvim pozadi naziru se

Kuljanski put (desno) i lijevo Bair

86

Adem a Šehića. Imala je sobe na spratu, a u prizemlju kafanu. Interesantno je napomenuti da se nekoliko Zvorničana oženilo djevojkama iz ove javne kuće i da su sa njima živjeli u srećnom braku.

Kuljanski put je mahala s pretežno romskim stanovništvom, nastala u 17. ili 18. vijeku ispod brda Kahvenjača, s jedne i druge strane potoka što je do njegovog regulisanja tekao kroz ovo naselje i Kanare. To je danas prostor između Fetije, Bajra i Kanara, uz put što vodi na Kula Grad, po čemu je dobio sadašnje ime. Inače se ovo naselje u ranijim periodima sve do kraja Drugog svjetskog rata u svim popisnim listama iskazivala kao mahala Ciganluk. Međutim, stanovnici Kuljanskog puta danas se iskazuju kao Bošnjaci, a vrlo mali broj kao Romi.

Sa zapadne strane Kahvenjače, uz putić što se odvaja od Kuljanskog puta prema Muratovcu, visoko iznad Srpske varoši i Zlatice, formirano je u prvoj polovini 20. vijeka čisto romsko naselje zvano "Misir bašča". Odmah iznad Kuljanskog puta u podnožju Kahvenjače, nalazilo se staro pravoslavno groblje sve do njegovog izmještanja u Karakaj sedamdesetih godina 19. vijeka.

SRPSKA VAROŠ

U gotovo svim većim gradovima u osmanskom periodu u Bosni i Hercegovini, sa pretežno muslimanskim stanovništvom, postojali su dijelovi grada koji su se formirali oko pravoslavnih crkava u kojima je većinsko stanovništvo bilo pravoslavno. Zato su ovi dijelovi grada (varoši) označavani kao pravoslavne varoši, a od druge polovine 19. vijeka kao srpske varoši. Zvornička Srpska varoš nastala je na prostoru sjedoe i druge strane rijeke Zlatice uzvodno od Čauševca do Tuzlanske malte, zatim oko potoka Lišišnjak i crkve podignute još na početku osmanske vladavine. Između dva svjetska rata sve kuće u Varoši bile su pravoslavne. Ista situacija je bila i prije ovog perioda, kao i desetak godina kasnije.

Formirana je dolaskom Osmanlija u Zvornik kada se u njega nastanjuje i pravoslavno stanovništvo, koje je služilo kao čuvari gradske tvrđave (martolozi). Svi su, uglavnom, kolonizovani stočari (vlasi) iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije doseljeni u drugoj polovini 15. i prvoj polovini 16. vijeka. Oni su se prvobitno nastanjivali u ranije opisanom dijelu Zvornika, zvanom Varoš. Tako se na staru krišćansku (katoličku) varoš na Fetiji nadovezala sa zapadoe strane pravoslavna varoš, koja će se vremenom proširiti na ranije rečenu lokaciju. Na šire područje

87

Zvornika doseljavanje pravoslavnog stanovništva odvijaće se nešto kasnije, iza 1541. godine. 140

Zvornička episkopija osnovana je poslije osnivanja Zvorničkog sandžaka (1480.) i biće joj sjedište u Zvorniku do 1851. godine kada prelazi u Tuzlu. Ona se i danas zove Zvorničko-tuzlanska. Sadašnja pravoslavna crkva u Zvorniku sagrađena je 1823. godine na mjestu gdje se nekada nalazila stara manja crkva, pa je porušena da bi se podigla nova. Osvećena je ?.jula 1823. a taj čin obavio je mitropolit Gavrilo "Hromi. 141 Prilikom gradnje u nju je ugrađen ikonostas nakadašnje lozni č ke crkve, koja je srušena da bi se na njenom mjestu podigla veća

30. Pravoslavna cr/..·va u Srpskoj varoši, crtež D. Trijkovića

140. Dr. A. Handžić:"Zvomik u Il pol. 15. i u 16. vijeku," GD!, br 18, Sarajevo 1970. Str. 167, 170 i 172.

141. Šematizam Zvomičko-tuz1anske eparhije, str. 201.

88

(sadašnja) crkva u Loznici. Za vrijeme austrougarske (1878-1918.) i u periodu između dva svjetska rata (1918-1941.) najistaknutiji vjerski službenici u Zvorniku bili su prota Vasilije Ostojić i njegov sin pop Dragomir Ostojić.

Pojedini dijelovi Srpske varoši imali su i svoja posebna imena. Naselje formirano u podnožju Vratolomca, uz obale potoka Lišišnjak, dobila je ime po ovome potoku (sada Majevička ulica). U njemu su pretežno živjele porodice opančara. Kuće su im bile male, pokrivene šindrom, sa jednom sobom i predsobljem i podrumom od kamena. U ovom dijelu Varoši rodio se književnik Marko Marković.

Bukreš je naselje nastalo oko crkve (sada Ulica braće Stefanovića), Ada dio ulice od Arene do bivše Osnovne škole (sada Ulica braće Obradovića) i Goge od mostića kod kuća Blagojevića i Jovičića (od Čorlukine kuće) uzvodno do Tuzlanske malte.

Bukreš i Lišišnjak imali su najbolje plaze (prostore za sankanje) u Zvorniku. Zato se zimi na njima okupljalo najviše djece iz grada.

Još od osmanskog perioda u Srpskoj varoši je radila pravoslavna osnovna škola. Nova zgrada sa četiri učionice podignuta je za ovu školu 1880. godine. U njoj je sada štampanja "Četvrti juli".

31. Snimak centra Srpske varoši iz 1919.godine na kome se vide učesnici Prve proslave Srba zanatlija iz Zvornika (povorka se kreće od crkve prema Ćauševcu). Na slici lijevo (preko mosta) vidi se kuća zvorničkog trgovca Pere Jovičića, a u sredini iza mosta i povorke je poznata Husina vodenica (vlasništvo Jovičića). Duga kuća u pozadini pripadala je Blagojevićima, prvim zvorničkim automehaničarima i vlasnicima

automobila.

89

32. Dio raroši (Ada), snimak iz 1986.godine. Zgrada na sprat je kuća poznatog zvorničkog trgovca Stevana Nikolića, oca Stankova, podignuta 1888.godine. Od 1947. do 1949. godine u njoj je bio Đački dom, a sada su u ovom lijepom objektu prostorije

Centra za socijalini rad.

Potočić Lišišnjak u sjećanjima Slavka Vasića

Slavko Vasić, učitelj u penziji, rođenje u Lišišnjaku gdje je proveo i djetinjstvo. On se sjeća da su se u potočiću Lišišnjak ljeti sa uživanjem kupala djeca i gazala po njegovoj bistro) vodi. Na potočiću kod Ostojića kuće bio je vodopad Skakavac u čijem lijepom prizoru i zvonkom šumu

90

vode su uživala i djeca i odrasli. U proljeće i jesen Liš išnjak je nado lazio. Kada bi opao i izbistrio se, djeca bi na njemu pravila "vodenice" i skupljala čiste glatke kamenčiće.

Svaka kuća na lijevoj obali potoka, kaže Slavko, imala je svoju ćupriju samo za prelaz pješaka, bez ograde. Jednoga ljeta, poslije provale oblaka, patačić je toliko nabujao daje proširio svoje korito i na put koji je vodio pored njega i unakazio ga. Poslije povlačenja vode, prokopano je novo korito (pravo), duboko i sa kamenim podzidama (kakvo je bilo sve do pokrivanja Lišišnjaka 1968. godine), ali u njega djeca više nisu mogla tako lako silaziti kao prije.

Na ulazu u Varoš s lijeve strane idući od Čauševca, između Zlatice i puta, podignut je još za vrijeme austrougarske vladavine lijep i prostran park s puno zelenila i drveća. Bio je u funkciji sve do 1969. godine, kada je u njemu podignuta benzinska pumpa! Sada je na ovom prostoru najnoviji objekat Medicinskog centra.

Sve do početka Drugog svjetskog rata na izlazu iz Varoši prema Snagovu bila je tzv. Tuzlanska malta (nešto kao carinarnica). Sada je zgrada malte u vlasništvu porodice Popović iz Drinjače.

Dvije četverospratnice što se nalaze u dijelu Varoši zvanom Ada podignute su početkom 70-tih godina, jedna u dvorištu škole, a druga na slobodnom prostoru do zgrade Centra za socijalni rad.

Rl J E K A

Stanovnici Zvornika rječicu Zlaticu zvali su i Rijeka, po čemu je i dio grada na lijevoj obali od Čauševca do njenog ušća u Drinu dobio ime Rijeka, a džamija na desnoj obali Riječanska džamija. Do 1929. godine Zlatica je u luku zaobilazila sadašnju pijacu, odnosno od kuća Muhameda Zejnilagića i Džemila Nakičevića tekla je ka jugu iznad sadašnje pijace do bioskopa i kafane "Lovac", odakle je naglo skretala ulijevo i tekla ukoso u pravcu sjeveroistoka do ušća u Drinu. Pošto se često izlijevala iz korita i pravila štete okolnim objektima, posebno lokalitetu sadašnje pijace na kojem se tada nalazila kačara za rakiju Andrije Skibara i gdje se prodavala drvena građa, prokopano je sadašnje korito Zlatice kod pijace preko koga su s vremenom podignuti mostovi. Iste godine regulisana je gotovo cijelo korito Zlatice podizanjem kamenih zidova na njenim obalama, radi osiguranja od bujica.

91

U dijelu mahale Rijeka, od posljednjeg mosta na Zlatici (što se nalazio u blizini njenog ušća n Drinu) do stočne pijace (sada dio Ulice braće Skopljakovića koji vodi ka stambenim blokovima u Beksuji), bile su nekada jedna do druge kovačke i kolarske radionice, pa je ovdje po cijeli dan vladala zaglušujuća jeka od udaraca čekića. Ovaj dio·grada, pričaju stari, zvao se Kovači.

U Rijeci je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Safetbeg Nurbegović držao u prizemlju svoje kuće kafanu. Iza kuće, uz samu Zlaticu, imala je vrlo lijepu lj etnju baštu u kojoj je od proljeća do jeseni svirala muzika. Zato je u njoj i oko nje u ove dane u večernjim satima bilo uvijek živo. A na lokaciji gdje je Simonić Simo držao bojadžijsku radnju (odmah uz Zlaticu preko puta pijace) bila je između dva svjetska rata, a i tridesetak godina poslije Drugog svjetskog rata, lončarska radionica.

33. Mostovi na Zlatici (Rijeci) kod pijace,J979. godina.

Građani Zvornika dugo će pamtiti poplavu Zlatice i štete koje je pričinila 25. juna 1987. godine ovom gradu, a poplava iz 1830. godine inspirisala je nepoznatog pjesnika da napiše ove stihove:

92

Rasrdi se Zlatica vodica, Pa potopi po Zvornika grada, Al' ne može Fidahića dvora. Govori joj Zlata Fidahića: Što se srdiš, Zlatice vodice, Ako dođe babo Ali paša I sa njime Husein kapetane, Popiće te u dva-tri fildžana.

Osim snage Zlatice, u pjesmi su istaknuti i snaga i prijateljstvo između zvorničkog kapetana Ali paše Fidahića i gradačačkog Huseina Gradaščevića (Zmaja od Bosne).

U ranijim periodima na užem području grada, od Tuzlanske malte do Drine, na Zlatici je uvijek bilo više vodenica. Za vrijeme austrougarske vladavine bilo ih je pet, a danas umjesto Zlatice i njenih vodenica i mostova imamo samo gomile i gomile hladnog betona! Nažalost, to je dokaz da pojedini urbanisti i odgovorni ljudi u gradu nisu imali dovoljno sluha da poetičnost ove rječice sačuvaju za buduća pokoljenja!

34. Zvornik iz austrougarskog perioda. Na slici u sredini Riječanska ili Hadži Mahmud džamija. Porušena je maja 1980. godine, a na istoj lokaciji podignuta je 1985. nova

mnogo veća džamija sa gasulhanom, česmama i drugim korisnim prostorima.

93

Stara Riječanska džamija se nalazila u centru grada na desnoj obali Zlatice uz sami put što vodi prema pijaci. Vrijeme njene izgradnje je nepoznato. Imala je unutrašnje dimenzije 13xl2 metara i kamenu munaru visoku 35 metara sa 86 basamaka. Zajedno sa dvorištem imala je 366 metara kvadratnih i s lijeve strane manji harem. Posljednja dva imama ove džamije bili su Hadži hafiz Ahmet ef. Zejnilagić do 1942. i Hadži hafiz Nezir Imširović od 1942. do 1979. godine. 142

SKELA

Mahala Skela formirana je još u 16. vijeku na prostoru što se danas pruža od željeznog mosta na Drini do ušća Zlatice (sada dio Ulice braće Skopljakovića). Dobila je ime od riječi skela, koja je označavala mjesto na rijeci gdje se skelom obavljao preko rijeke prevoz putnika, zaprege, stoke i robe. Najpoznatija skela na Drini bi laje u Zvorniku, po

35. Prof T. Krizman (Zagreb): "Život na ulici" (1934. godina). Na slici vidimo dijelove nekadašnjih mahala Rijeka i Skela (Pogled iz Beksuje). Rad Ibrahima Bahića prema

orginalu T. Krizmana.

142. Mustafa Sulejmanović: "Tri zvorničke džamije" "Islamska misao", br. 78-79, Sarajevo, 1985. str. 32-34.

94

čemu je ovaj dio drinske obale gdje se nalazila skela sa zgradama i objektima u njenoj okolini dobio ime Skela. U njoj se vršio i istovar i utovar robe u lađe i skele, paje ona bila ustvari riječna pristanište (luka). Imala je džamiju i dva hana, a pred kraj osmanske vladavine i za vrijeme austrougarske u njoj se nalazila i carinarnica.

Mahala Skela imala je svoju džamiju još od 16.vijeka. I ova koju vidimo na slici podignuta je u ranijem osmanskom periodu. Izgrađena je od od hrastovine sa dosta ukrasnih elemenata. Imala je drvenu munaru visoku 26 m sa 62 basamaka. U njezinom prizemlju bila su dva dućana s ćefencima i poznata kafana (kahva), čiji je vlasnik bio hafiz Salih ef. Hodžić, zvani Hafiz. 143 Onje bio posljednji imam ove džamije (1936-1946). U jednom od dućana prodavalo se lončarsko posuđe, a u drugom samardžijski proizvodi. Zbog dotrajalosti srušena je 1946. godine, a na

36. Skela džamija, snimak iz 1938.

143. Mustafa Sulejmanović: "Namazđah i Skela džamija", "Islamska misao", br. 82, Sarajevo, 1985. str. 32-34.

95

njenoj lokaciji nešto kasnije podignuta je kafana "Podrinje", sada vlasništvo Fudbalskog kluba "Drina"(s desne strane izlaza na priobalni put kod pijace).

Za vrijeme osmanske uprave ispred Skela džamije telali su čitali građanima sultanove naredbe (fermane) što su dolazile iz !stambula. Na ovom mjestu su se preko telala vršile sve licitacije pokretne i nepokretne imovine, pozivali ratnici pod barjak i drugo. 144

U Skela mahali još od osmanskog perioda bilaj e medresa. Zvala se Podrinjska. U njoj su se spremali kadrovi za vjerske službenike. Nova zgrada za medresu podignuta je 1891. godine. U prizemlju je imala učionice, a na spratu spavaonice za softe (polaznike medrese). Služila je kao školski muslimanski vjerski objekat (medresa i ruždija) sve do Drugog svjetskog rata. Poslije je u njoj jedno vrijeme bio Đački dom, pa Sreski sud, a danas služi kao stambeni objekat. Posljednji muderisi u ovoj medresi bili su H. Šakir ef. Korkut i H. Abdulah ef. Aganović (Vidi sliku br. 7 u knjizi i fus notu br. 96).

BEK USIJA

Naselje preko rijeke Zlatice i ispod brda Vratolomac zove se Beksuja. Nastanjeno je, odnosno formirano, tek u 17. i 18. vijeku. Do ovog perioda ovdje su bile samo bašte i voćnjaci. Prema legendi dobilo je ime po begu Su ji, koji je navodno ovdje imao kuću i posjed (beg S uja - Beksuja). Vjerovatnije je da je mahala dobila ime od turskih riječi beg i su (begova voda), koja se nalazila na mjestu sadašnje kuće Nezira Mehinagića, gdje je dovedena sa Bukovika. Beksuja, kao i Vidakova njiva, bila je muslimansko naselje. U periodu između dva svjetska rata i desetak godina poslije u njima je bilo samo pet hrišćanskih kuća (Đorđa Pekilića, Ljube Popovića, Raje Ilića, Dagana Stefanovića i njemačke porodice Meder).

Na području Beksuje (sada prostor između stambenog objekta B-l i bivše lokacije preduzeća Univerzal) nalazila se zvornička stočna pijaca sve do njenoga izmiještanja iz grada 1973. godine. Na beksujanskom mejdanu bilo je i prvo fudbalsko igralište u Zvorniku. Nalazilo se na prostoru sadašnjih stambenih objekata izgrađenih krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina i priobalnog puta. N a

144. Ibni Hasan: "Islamski spomenici u Zvorniku", "Islamska misao" br. 61/84 str. 42.

96

37. Dio mahale Beksuja iz osmanskog perioda. Kuće na slici lijevo bile su vlasništvo Nasirage Zejnilagića. (Sada je ovo dio Ulice 19. birčanske brigade, između zgrade SŠC

i Vatrogasnog društva).

njemu su igrane sve utakmice do početka II svjetkog rata. I u Beksuji su između mejdana i kuća bile bašte i voćnjaci.

Sve do početka Drugog svjetskog rata na prostoru između fudbalskog igrališta u Beksuji i stočne pijace (sada je tu stambeni objekat B-l) sabirala su se (skupljala) goveda iz grada odakle su ih svakog jutra (osim zimi) profesionalni čobani (kravari) izgonili na is pašu na Zlatne vode, V ran potok, Kuljankuću i Šćemliju (u proljeće i ljeto), a kada se pobere kukuruz u Tilčadu (Zvorničko polje). Stariji Zvor,n~čan~se JOŠ sjećaju zvorničkih kravara Muse Topalovića i Salke GobelJ!Ca, nJihOVIh vit! janja bičem po zraku i uzvika: "Hajde!", "Hajde!", čime se pokretao karavan krava kroz mahale zvorničke, gdje su im se pridruži vale nove krave i djeca koja su sa njih skidala dlaku od koje su pravila loptice za

!granJe. U Beksuji je 1888. godine podignuta nova zgrada za potrebe

narodne (državne) osnovne škole sa sedam učionica, prva ove vrste u srezu Zvornik. Imala je veliki vrt iza zgrade i dva dvorišta. Osnovna škola radila je u njoj do 1955. godine. Srušena je 1967. godine, a na njenoj lokaciji iste godine podignut je sadašnji školski objekat, u koJem od 1978. godine radi Srednjoškolski centar.

97

Beksuja je bila prepoznatljiva i po svojih desetak sokaka, a u­posljednjih četrdesetak godina i po paroli izrađenoj od drinskih oblutaka na istočnoj strani Vratolomca, iznad naselja. Na njoj je pisalo "Živio Tito", a poslije njegove smrti (1980.) samo "Tito". Postavila juje omladin Beksuje neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, a kasnije i održavala, predvođena Mustafom Odobašićem, koji ima najviše zasluga što se ona održala do danas. Kada je iznad parole postavljen reflektor, bila je i noću upadljiva sa svih strana. Na Vratolomcu uoči Prvog maja svake godine omladina Beksuje palila je veliku vatru144

'.

Ispod Vratolomca je, iza nekadašnje zgrade Uprave puteva (kasnije Zvornik-puteva), na lokaciji gdje je sada Vatrogasni dom, bila kula iz osmanskog perioda, koja je iznad prizemlja imala dva sprata. Spratove je pojeo zub vremena do kraja Drugog svjetskog rata, a prizemlje se održalo sve do pedesetih godina 20. vijeka. U njemu je godinama Uprava puteva držala svoje konje, koji su služili za vnču kamena, a zimi grtalica za snijeg. Kamen od kule je raznesen ili je upotrijebljen kao tucanik za održavanje puteva.

38. Beksuja. snimak iz 1946.godine

114a. Godine 198 L "Sutjeska film" iz Sarajeva snimio je dokumentarni film o Vratolomcu i paradi "Tito" pod naslovom "Ime u kamenu" autora Suada Mrkonjića, na 35 miL traci u ko loru, dužine 302 metara i trajanja oko l O minuta.

98

Sadašnja džamija u Beksuji datira od formiranja ovog naselja. Građena je od lomljivog kamena, a munara od drveta. Vanjske dimenzije su joj l 0,50x6,50 metara. Posljednji imami ove džamije bili su: H. hafiz Mumin ef. Čaklovica, H. Muradif ef. Karaosmanović, Safet ef. Softić i danšnji imam Mustafa ef Muharemovići45

39. Beksuja džamija. snimak iz 1984.

Još od davnina na Drini u Beksuji, pored igrališta, bile su dvije vodenice (drinke). Vlasnik jedne od njih bio je Avdaga Hambiralović, a druga je bila Divičana poredara (više vlasnika). Posljednja je nestala u poplavi 1968.godine.

Između dva svjetska rata Beksuja je, pored Zamlaza, bila jedina zvomička mahala (osim Čaršije) koja je imala dućan (prodavnicu) kolonijalne robe. Pripadala je porodici Mehinagića, a vodio ju je jedan od braće Mehinagića (Hakija)-

VIDAKOVA NJIVA

Vidakova njiva je naselje koje se među posljdnjim formiralo u gradu i to na brežuljku iznad ceste na izlazu iz grada prema Karaka ju.

145. Mustafa Sulejmanović: "Četiri zvorničke džamije", "Islamska misao", br. 81 str. Sarajevo, 1985. str. 33-35,

99

Na obali Drine ispod Vidakove njive i ceste bio je liman u kome su se u ljetne dane kupala djeca i omladina iz ovog naselja i susjedne Beksuje. U njemu su se rajzovale (vezivale) splavi i drinske lađe. Vlasnik lađa i preduzimač za isporuku drvne građe u ovom dijelu Zvornika bio je Avdaga Hambiralović.

Naselje je, priča se, dobilo ime po njivi nekoga Vidaka koja se alazila na dijelu prostora na kome je kasnije nastala ova zvornička mahala. U ranijim periodima u njoj su, osim kuće Hambiralovića, sve kuće bile male i pokrivene šindrom. Svi stanovnici bili su Bošnjaci. Bavili su se splavarenjem i lađarenjem ili su radili kao nadničari kod bogatijih ljudi na izvođenju raznih radova.

Između dva svjetska rata na Bukoviku, iznad Vidakove njive, priređivane su zabave i teferiči uz kulturno-zabavni program članova Muslimanskog KPD "Sloga". Sa svojom pjesmom, igrom, odjevanjem i ljepotom posebno zapažena djevojka na ovim zabavama bila je Nura Tahirbegović (kasnije Klempić), zvana Nura Latica, unuka Derviš bega opjevanog u poznatoj sevdalinki "Pod Skočićem trava potrvena".

Poslije Drugog svjetskog rata, sve do izgradnje privatnih kuća i formiranja naselja na slobodnim zelenim površinama Bukovika

) sedamdesetih i osamdesetih godina, ovdje se na svaki Đurđev dan (Jmjev)

40. Snimakjudbalera ''debelih ·• i "mršavih" pred utakmicu u Beksuji 1936.godine. U pozadini fotografije vidi se Vidakova njiva. -Stoje s lijeva na desno (u prvom redu): pekar Herman Ginsberger (u beretki), Pan/o Ristić, peti od Hermana je Drago Blagojević, do njega Rifet Alić (mesar), pa Krsto Milošević (u odjelu) i Smajo Čelibagić (sa kravatom).

100

održavalo narodno veselje. A uoči Đurđeva (5.aprila), isto tako svake godine, priređivana je veselje zvano "Omaha", slično bukovičkom ali znatno posjećenije. I mjesto gdJe se održavalo narod Je zvao Omaha. A to je širi prostor oko vodenice na Zlatici, što se nalazi na drugom k1lomet;u puta idući od Varoši prema Gornjoj Glumini (stari put prem~ Tuzh). Najveselije je bilo oko vodenice gdje su se d~eVoJke um1vale 1 prskale vodom ispod vodeničkog kamena. Od sredme osamdesetih godma, umjesto na Bukoviku, narodno veselje na Đurđev dan pnređuJe se na ostatku Mejdana uzvodno od mosta na Dnm Između pnobalnog puta l Drine, odnosno na jednom djelu zvorničke plaže.

Za utakmicu između "debelih" i "mršavih" u ono vrijeme je vladalo veliko interesovanje. Prihodi sa utakmice bili su namijenjeni školskoj kuhinji u Zvorniku. Događaji .i scene sa utakmice dug? _;;u prepričavani, jer je ona i organizovana, pnJ~. svega,~~ ra~ono~1 ~a~!Jace, rezultat nije bio važan. Još i danas stanJI Zvornicam se SJeCaJU ov~ utakmice, kao prijatnog ugođaja i golmana "debehh:' Rifata. me.sara.~OJI je, kada lopta nije bila pred njegovim golom, utakmicu pratiO SJedeci na stolici nasred gola.

Na nekada potpuno praznom prostoru od Vidakove njive. do Karaka ja, od prije tridesetak godina, počele s~ da "niču': .nove kuće 1 da se formiraju nova naselja. Tako je između VIdakove nJIVe 1 Metenza, iznad Jevrejskog groblja, nastalo šezdesetih godina drugo romsko naselJe u Zvorniku. Svi su došli sa područja općine Vlasenica. A sredmom osamdesetih godina na samim Meterizima, iznad puta, izgrađen je novi stambeni blok, uglavnom za radnike Fabrike glinice "Birač".

PRIGRADSKA NASELJA

Prigradska naselja Tabaci, Divič, Kula Grad; Karakat i Mali Zvornik, iako nisu dijelovi grada, uvrštena su u knJigu za t~ st~ su u njegovoj neposrednoj blizini ili što su u prošlosti neka od nJih b1h nJegovi sastavni dijelovi. Na Kuli je nastala prva mushmanska mahala u Zvorniku· Tabaci su u ranijim periodima u popisima iskazivani kao Jedna

' • • •v

od mahala zvorničkih; Divič se do austrougarskih popisa stanovmstva nigdje ne pominje, pa je pretpostaviti da. je i ovo naselje tretirano kao sastavni dio grada, a Karakaj se u noVIJim popisima ne IskazuJe kao posebno naselje već u sastavu grada kao jedna od nJegovih IDJesmh zajednica, dok je Mali Zvornik, iako u drugoj republici~ zbo.~ neposredne blizine i ekonomskih, rodbinskih, kulturnoprosvjetmh, JstonJsk:ih 1 drugih veza sa Zvornikom uvijek činio tako-reći jednu cjelinu.

101

TABACI

Tabaci su danas naselje od desetak kuća smještenih u podnožju brda Mlađevac, iznad ceste, između brane hidroelektrane "Zvornik" i Donjeg grada. Nekada je to bila jedna od mahala zvorničkih, koja se protezala i s jedne i druge strane puta od Donjeg grada (tvrđave) do prvih divičkih kuća. To potvrđuju i austrougarski popisi stanovništva iz 1895.i 1910.godine u kojima se Tabaci tretiraju kao sastavni dio grada, kao posebna mahala. Formirani su, najvjerovatnije, sredinom 16. vijeka kada i ostala podgrada Zvornika.

Tabaci su jedina zvornička mahala koja je zadržala svoje prvobitno ime iz vremena kada su mahale dobivale imena po zanatima kojima su se bavili njihovi stanovnici. A kako su se oni, uz nešto zemljoradnje, bavili štavljenjem kože (bili tabaci) i naselje je po njima dobilo ime. Oni su štavili frišku kožu i pravili od nje đon i kundure. Bio je to težak posao, pa se smatralo da je njihov novac najpoštenije zarađen, da je "halal para". Zato bi, kada bi prolazile na hadž, buduće hadžije svoj novac zamjenjivale za novac tabaka.

Koliko je stanovnika u Tabacima bilo u raznim periodima se ne zna, jer su oni, kao što je rečeno, u popisima iskazivani u ukupnom broju stanovnika grada. U vrijeme izgradnje puta Sarajevo - Zvornik krajem 19. vijeka, većina naselja je po nalogu austrougarskih vlasti premještena na Divič, jer se veliki broj kuća nalazio na trasi puta pa su se morale rušiti. Zbog izumiranja zanata kojime su se bavili, kao i nepogodne lokacije na kojoj su se nalazili, nastavljeno je iseljavanje Tabačana i kasnije, a najviše u vrijeme izgradnje hidroelektrane "Zvornik" (1947.-1955.). Posljednji su u Tabacima ostali Smajlovići, Zehići, Tuhčići i Šibljakovići (Sahanići). I oni su se 1950. godine odselili na Divič, osim Šibljakovića. Nešto kasnije u Tabake su se doselile dvije porodice iz Kule Grada, dvije iz Kamenice i jedna sa Vidakove njive, tako da danas u ovom malom naselju ima svega desetak kuća Tučića, Subašića, Jusića, Selimovića, Šibljakovića (Sahanića) ...

U Tabacima je poznato izvorište pitke vode, zvano "Bijela voda". Tuje podignut rezervoar još pred Drugi svjetski rat, a od njega vodovod na koji su priključene javne česme, prvo u Donjem gradu i Hridu, a potom i u Zamlazu. Ispod rezervoara i kuća koje se sada nalaze u Tabacima, s desne strane puta idući prema Diviču, bila su dva pojila­jedno za ljude ijedno za stoku. Ono prvo i danas postoji, alije zapušteno.

Već je ranije rečeno da su Šibljakovići (Sahanići) jedina od starih porodica koja je ostala u Tabacima. Njihova stara kuća (kasnije je Džem o

102

Sahanić podigao novu kuću iznad ceste) nalazila se odmah ispod puta na izlazu iz Donjeg grada i južne kapije. Imala je veliku bašču koja se pružala između Drine i ceste od zidina ?vonjeg grada do isp?d Bi~ele vode (nešto niže od brane HE). U OVOJ basc1, pored puta, u bhz1m BIJele vode, nalazilo se jedno od najstarijih turbeta u ovom kraJU. NiJe 1malo oblik građevinskog objekta i nije bilo pokriveno. Bio je to .samo. mezar sa velikim nišanima, ograđen drvenom ogradom. Nestalo Je pocetkom šezdesetih godina prilikom podizanja radionice i parkirališta za kamione "Vihora" (nanošenjem ogromnih količina zemlje i kamena), koji su prevozili rudu boksita iz Rupova brda kod Milića. N es tala je tada i bašča Sahanića i sa njom i posljednja kuća starih Tabaka. Sada su na ovom prostoru benzinska pumpa i Auto-moto društvo. O podizanju ovog turbeta i prvim hadžijama iz ovog kraja još živi legenda u narodu, posebno kod Divičana. Zato bi oni, kad bi prolazili pored turbeta, svaki put zastali da prouče Fatihu. A sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća u Zvornik se išlo pješke ili u zaprežnim vozilima.

S obzirom na lokaciju ovog naselja, njegovi stanovnici su održavali tijesne veze sa Divičanima, Hriđanima, Kuljani~a i Malozvorničanima. Još od davnih vremena, idući ukoso prema GornJem gradu, vodio je put od Tabaka do Kule. Onje i danas u funkciji .. _Do početka Drugog svjetskog rata u Tabacima Je, iSpod puta, kod. BIJele vode bio han Jove Kalajdžića. Odmah do hana bila Je malta (nesto kao carin~rnica), gdje se plaćao ulaz u grad na stoku, zaprežna vozila i robu. Posljednji maltadžija bio je Suljaga Kitovnica iz Hrida.

I Tabci su, nema sumnje, imali i svoju džamiju još od vremena formiranja naselja. Gdje se nalazila i kada je srušena, ne zna se. Imah su i svoje groblje koje se nalazilo ispod puta Zvornik-Divič. Tragova od njega nije ostalo.

Viš' Zvornika Bijela vodica

Vzš' Zvornika Bijela vodica, Gledalo je momče preko Drine, Tu dolazi dilber udovica. Gledalo je pajo} govorilo: Na njoj koša od stotinu groša, "Sapni puce, dilber udovice, anterija, trista madžarija. Sapni puce, puknuće mi srce !

Da mi je te mladu uhvatiti, bijelo lice mladoj poljubiti, bijeloj kaši hršum učiniti i u vinu dukate popiti ! "

(Pjesmu je zapisao Hi mz o Tu/ić od sazlije Selima Saliha vića iz Janje 1983. godine).

103

DIVI Č

Naselje Divi č se nalazi na Zvorničkomjezeru, na trećem kilometru puta Zvornik-Sarajevo, odmah iza brane Hidroelektrane "Zvornik". Do izgradnje HE Drina ga je zaobilazila u velikom luku, a sada omeđeno vodama Jezera sa tri strane ima oblik poluostrva. Nastalo je, vjerovatno, sredinom l6.vijeka, kada i podgrađe Zvornika, poslije Mohačke bitke 1526.godine. O vjekovnom postojanju ovog naselja svjedoči i veliko muslimansko groblje (mezaristan), koje se prostiralo s obje strane sadašnjeg asfaltnog puta Zvornik-Sarajevo. 146 Prema Drini spuštalo se do Gornjeg mejdana, koje se nalazilo iznad džamije, a iznad asfalta penjalo se do puta za Kulu Grad ispod Mlađevca. Na jug se protezalo do brda zvanog Hadžibajr (iznad Vakufa), a na sjever do Donjeg turbeta, odnosno do ulaza u Divič iz pravca Zvornika i Tabaka. Kroz Divič je vodio i stari rimski put Srebrenica - Sremska Mitrovica (Domavia­Sirmium). O tome svjedoče i tragovi materijalne kulture. Pred Drugi svjetski rat na stijeni "Ograda", gdje je danas hotel "Vidikovac", otkrivena je rimska utvrda koja se sastojala od tornja za osmatranje i zgrade za smještaj straže, koji potvrđuju da je tu boravilo odjeljenje neke manje rimske vojne jedinice koja je obezbjeđivala put kroz Zvornik.

Prvobitno naselje formirano na sadašnjoj lokaciji Diviča nekada se nije zvalo Divič i nije bilo uz Drinu, već na prostorima gdje se sada nalaze Vakuf, Gornje turbe i put što od Vakufa i Turbeta vodi u centar Diviča, kao i oko Starog Vakufa gdje se nalazilo Donje turbe. Većina sadašnje lokacije Diviča i one što se nalazila uz Drinu prije podizanja brane HE i formiranja Jezera bila je takoreći nenaseljena i zvala se Ada. Bilaj e pod pijeskom i vrbacima, a imala je nešto bašči, voćnjaka i pušnica za sušenje šljiva. Kada je i kako naselje dobilo sadašnje ime, još je nepoznato. U popisima iz osmanskog perioda nigdje se ne pominje ime Divič. Prvi put se pominje tek u popisima stanovništva iz austrougarskog perioda, pa se može pretpostaviti daje u osmanskom periodu iskazivano kao sastavni dio grada Zvornika, isto kao i susjedno naselje Tabaci. Vremenom Divič se povećavao i proširivao na Adu, gdje se iz decenije u deceniju povećavao broj kuća u blizini Drine, a naročito od tridesetih godina 19. vijeka, kada je otpočelo nasilno iseljavanje muslimana iz Srbije. Godine 1833. i 1834. doselilo se u Divič, kao i u Mali Zvornik i

146. Za obradu vjerskih objekata na D iviču korištenje u znatnoj mjeri tekst lb ni Hasana (I. Hasan je pseudonim Hivzije ef. Suljkića)"Džamija u Diviču", objavljen u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva SFRJ br.S-6/81. Sarajevo, 198l.str.544-554.

104

42. Dio Vakufa na Diviču iz austrougarskog perioda

Sakar više familija iz Srbije. Zna se da su se tada iz okoline Užica iz mjesta Pašića ravan (tako se i danas zove) doselile porodice Pašića. Drugo veće naseljavanje muslimana iz Srbije bilo je 1862. Ove godine, poznato je, u Divič su doselili iz Užica Hadžiefendići.

Međutim, najbrojnije doseljavanje u Divič bilo je osamdesetih godina 19.vijeka iz Tabaka, u vrijeme izgradnje ceste Zvornik-Sarajevo, jer se većina kuća u ovom naselju nalazila na trasi puta pa su se morale rušiti. Tada je u Taba cima ostalo malo kuća. Ovaj proces doseljavanja iz Tabaka nastavljen je i kasnije i trajaće sve do pedesetih godina 20.vijeka. Doseljavanja na Divič bilo je i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, kao i neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, a najviše sa područja Kamenice, Kule Grada, Janje, Nove Kasabe, Malog Zvornika, Sakara ...

Kada je Austrija gradila cestu Zvornik-Sarajevo, put koji je probijen kroz Divič podijelio je ranije pomenuto groblje na dva dijela. Tada je rasječena i stijena što se nalazila odmah iza Diviča na prostoru zvanom Kisar ili Hisar (po narodnom predanju Kidisar, što dolazi od turske riječi kidisati). Stijena je bila vrlo strma pa je ograđena da ne bi sa nje padala u Drinu djeca i stoka. Zato je dobila ime "Ograda" (sada Vidikovac).

Do izgradnje novog puta preko mezaristana, stari put kroz Divič za Sarajevu išao je od Tabaka spuštajući se ukoso prema Drini pa pored

105

43. Divič, snimak iz 1946. godine. U pozadini se vidi brdo Or/avina u Sakaru.

Drine i drinke do Donjeg turbeta, odakle se ukoso penjao prema Vakufu 1 nastavlJao dalJe prema?rinjači. OdD~njeg.turbeta odvajao se od ovog puta Jedan. krak za dlV!cki meJdan 1 dzam!JU. Kako je u blizini ovog turbeta do 1zgra~Je novog puta bilo nekoliko dućana, ovaj dio naselja na ulazu u Dlvlc stanm putem narod Je prozvao "Stari Vakuf' a raniji put "Stara cesta". '

. . Međutim, bilo je i iseljavanja Divi čana u druga mjesta, a naročito u VnJeme podizanJa brane HE "Zvornik" i formiranja Jezera (1955.). Tada Je potopljen velik~ dio.])iviča, ~ime je on izgubio svoj prvobitni 1zgl.ed. Jedan broJ porod1ca, CIJe su kuce potopljen e, nase ho se u Zvornik l JOS neka mJesta, a većina ih je podigla nove kuće u Di viču u groblju 1spod as fal tnog puta Zvornik-Sarajevo, tako daje od starog groblja ostalo samo on? 1znad puta, koje je i danas aktivno. Znatan broj kuća podignut Je 1 na racun GornJeg meJdana 1 (do tada) prostranih avlija i bašča divi čkih.

Orlovino, visoka planino

Orlovino, visoka planino, S tebe mi se šeher Divič vidi. U Diviču dvanaest sokaka, U svakome dvanaest djevojaka.

106

Sve se cure redom poudaše, Samo Fata osta neudata. "Divič selo za me je maleno I za moga ruha bijeloga".

(Pjesma je odavno poznata u D iviču. Objavio ju je Alija M us ić u "Glasu sa Drine". Njemu je otac pričao daje ovu pjesmu prvi čuo Jusuf Numanović u nekoj kafani u donjem toku Drine).

Do podizanja brane Divič je imao veliku i vrlo lijepu prirodnu i pjeskovitu plažu, zvanu "Burun". Prema prof. Deroku bilaj e to najljepša plaža na Drini od Foče do Rače. Ispod Bunina bio je veliki liman, zvani "Otoka", gdje su se vezivale lađe, kojih je pred Drugi svjetski rat u Divi ču bilo oko 25. Ovdje su vezivani i čamci, a ponekad i splavi. Iznad Buruna i limana nalazila se Tečibašča, veliki slobodan prostor između kuća i Drine, na kome su priređivana narodna veselja. A na sredini Drine, naspram Sakara, bilo je do podizanja brane veliko ostrvo zvano Ada. Na njemu su Divičani imali svoje njive i bašče. S jeseni i s proljeća ostrvo je bilo pod vodom.

Na ulazu u Divič iz pravca Tabaka, na mjestu gdje je Drina bila najbrža i gdje je sada brana HE, decenijama se nalazila divička vodenica (drinka). Prvi je drinku na Diviču napravio i imao neki Smajo Topčić (1905.). Poslije su na Diviču, ali i u Hridu i Beksuji, imali svoje ili zajedničke (poredarske) drinke Divičani Haso Bojić, Halid Kapidžić, Haso Kuršumović (Kasalica), te Mustafa, Nezir i Abdulah Hadžiavdić. Posljednja divička vodenica prestala je sa radom 1952. godine, kada je spuštena u Janju, gdje je još dugo bila u funkciji. Odmab iznad vodenice, sa srbijanske strane, iz Drine su štrčale dvije velike stijene, Bremena

44. D iviC poslije podizanaj brane HE "Zvornik", snimak iz 1958. godine.

107

(Veliko i Malo breme), koje su bile najveća opasnost za splavare jer je kod njih Drina bila najbrža i najuža. I one su, takođe, potopljen e vodama Jezera.

Osnovno zanimanje Divčana za vrijeme osmanskog perioda bilo je poljoprivreda (zemljoradnja, stočarstvo i voćarstvo) i lađarenje, a od dolaska Austro-Ugarske (1878.) pa sve do l955.godine i splavarenje, s tim što se lađarenje kao zanimanje ugasilo 1941. kada su sve lađe Nijemci uništili. Za vrijeme Austrougarske znatan broj ljudi bio je uključen u izvođenje javnih radova, najviše na izgradnji puteva, a od 1947.do 1955. i na podizanju HE "Zvornik". Još od austrougarskog perioda Divič je, izuzimajući grad Zvornik, jedino mjesto u srezu Zvornik čijih se preko pedeset posto stanovnika bavilo nekim drugim zanimanjima, a ne zemljoradnjom i prehranjivalo od tih zanimanja. Osim naprijed navedenih poslova kojima su se bavili, Divičani su bili poznati i kao majstori za izradu lađa, čamaca i vodenica.

Osim u Diviču, Divičani su imali svoje zemljišne posjede u Zvorničkom polju, nešto u Sakaru, Malom Zvorniku, Novom Selu i Jošanici, a najviše u dolini Drine od Diviča do Drinjače, kao i oko ušća Jošaničke i Kameni č ke rijeke i na adama. Sve ovo plodno i voćem bogato zemljište pored Drine i njenih utoka (orasi, šljive, jabuke, šeftelije) potopljeno je vodama Jezera 1955. godine, tako da je od njega ostalo vrlo malo. Sa nestankom zemljišta prijeti opasnost da nestanu i stari nazivi mjesta na kojima su se nalazila kao što su Svrabljivac (ondje su se uz Međunovcu, krajem avgusta, održavala narodna veselja), Ljučica, Torovi, Zlohanje, Đevanje i Đerzelez kamen. Na ovim prostorima od Diviča do Drinjače do Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko hanova, od kojih je onaj na ušću Jošaničke rijeke bio u vlasništvu divičke džamije, a u Torovima Muratović Kadri je.

Prema pričama najstarijih Divičana (upamćenih od očeva, djedova i pradjedova), na Diviču se najbolje živjelo (izuzimajući posljednje decenije 20. vijeka) za vrijeme austrougarske vladavine, kada se najviše zarađivala i kada je u Di viču sve živnulo. Zato je u narodu ovo doba upamćena kao "Zlatno doba Diviča". Tada se Vakuf najviše izgradio. Izgrađeno je i otvoreno nekoliko dućana, a među prvima Hadži Alije So fti ća, Rešida Kuroševića i Hasana Halilovića, te Vilić a pekara. Nešto kasnije dućane će na Vakufu imati i Hadžiavdići, Numanovići i Boj ići, Uzunići pekaru i Kurići magazin. I za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije sa Diviča su lađama izvožene jabuke, orasi, a naročito suhe šljive, zbog čega je ovdje u ranijim periodima bilo dosta šljiva i pušnica za njihovo sušenje.

108

U vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918-1941.) na Diviču se teže živjelo nego ranije. Posla je bilo manje, a broj splavarskih porodica se povećao, pa za sve splavare nije uvijek bilo posla. Ovu muku njihovu obilato su koristili sprovodnici splavi koji su ih na razne načine eksploatisali, a vrlo često i njihove žene. Da bi dobili posao, sprovodni­cama bi besplatno po nekoliko dana radili razne poslove (cijepali drva, radili u baštama, na njivama i sl.), a žene bi prale veš, čistile po kući, krečile ili obavljale neke druge poslove. Prvi preduzimač splavi na Divi ču bio je neki Mešan Begović (do 1914. ), potom Ahmet Salihović (Burnjak), a poslije Haso Bojić, Mustafa Hadžiavdić i Juso Bojić.

U ranijim periodima posebno je bio težak položaj žene. Sjećajući se vremena između dva svjetska rata (1918-1941.) i neposredno poslije Drugog svjetskog rata, kao i priča svojih roditelja i djedova, jedan od boljih poznavalaca Divi ča, Osman Pašić, 146

' o životu žene iz toga perioda na Diviču kaže:

"I žene su radile kod kuća razne poslove, a vrlo često i po cijelu noć uz lampu ili svijeću. Za zvorničke trgovce Jevreje su tkale bez od pamuka, zatim su po narudžbi ali i za prodaju tkale ćilime, ponjave, razne bezane tronboloze, a na ruke su šile razne bluze, jastuke, j organe, anterije, šalvare, čakšire, belengrudi napunjene pamukom ... Plele su čarape, kape, džempere ... Sve su to radile uz ostale kućne poslove i poslove oko kuće i stoke. Nije žena smijela usput ni zastati a kamoli otići kani bez znanja čovjeka. Žena je tako bila u strogi da nije smjela dati ni sadaku prosjaku, a pogotovo nešto drugo bez odobrenja čovjeka ... Nije smjela sjesti ni do svog čovjeka, pa čak ni za siniju u kući, a kamoli da bi u polje ili iz polja sjela u kola do svog čovjeka ili da bi potepala svom djetetu pred svekrom ili svekrvom ... U Di viču su žene bile pokrivene tako da žena nije smijela ni kani preći ili vode donijeti sa Drine ili izvora bez feredže ... Žene su bile pokrivene do 1950. (tada je donesen Zakon o zabrani nošenja zara i feradže, op.a). Prva je otkrivena Ajka Kuršumović i takva otišla u Zvornik, druga žena Husejna Čikarića, a treća nevjesta Ćima Đihić. Prva je obukla suknju djevojka Hanifa Bojić, a haljinu Cima Đihić ... Od tada su žene dobivale vlast u ruke, a čovijek gubio svoje i sve niže i niže padao sa stepenice na stepenicu ... U ta prijašnja vremena, kaže Osman, ljudi u Diviču nisu bili zainteresovani za neka zanimanja, osim za zemljoradnju i poslove na Drini. Čak nije

146a. Osman Pašić ima ijedan tekst (u vidu sjećanja na stari Dinič), istina nesređen i vrlo konfuzan, bez znakova interpunkcije i prav. pravila, u svakom slučaju interesantan i koristan. Djelimično sam ga koristio.

109

bilo majstora da bi znao dobar plot oplesti oko bašče, a kamoli nešto drugo ... "

Do izgradnje HE "Zvornik" (1947-1955.) samo je nekoliko kuća u Diviču bilo pokriveno crijepom. U naselje su uvijek vodila tri puta -Jedan od Tabaka i Bijele vode koji se spuštao ukoso prema vodenici i dva od Vakufa. Tako je i danas, osim što je umjesto starog puta pored vodemce sedamdesetih godina podignut iznad brane HE novi asfaltni put, kao glavni ulazni put u Divič. Njegovom izgradnjom mjesto dobiva stalnu autobusku liniju za Zvornik i uključuje se u lokalni saobraćaj.

Naselje je imalo i dva mejdana - Gornji iznad i Donji ispod džamije. Donji je potopljen vodama jezera, a na gornjem su izgrađene nove kuć.e 1954. i 1955.godine. Na Gornjem mejdanu priređena je 1947.godme centralna proslava Prvog maja za Zvornik. Ovog dana u ranim jutarnjim satima pristizale su na Divič sa parolama i transparentima, uz pjesmu i svirku, kolone građana Zvornika, pionira i omladine, gdje je uz narodno veselje održan i kulturno-sportski pro­gram.

Na mejdanima se odmah po završetku Drugog svjetskog rata počeo na Divi ču igrati i fudbal. Brzo su ga prihvatili mladi iako je u početku bilo otpora od nekih starijih ljudi ovoj vrsti nove igre. Poznato je da su fudbaleri sa Diviča prvu nogometnu utakmicu odigrali u proljeće 194 7 .godine. Bila je to utakmica između pionira Zvornika i pionira Diviča, priređena na fudbalskom igralištu "Drine" u Zvorniku. Krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina 20. vijeka Divič je imao fudbalski klub "Splavar". Sadašnji F.K. "Mladost" djeluje od početka sedamdesetih godina, kada je podignuto i nogometno igralište pored Jezera. Nastalo je nanošenjem ogromnih količina kamena, zemlje i busena na d10 jezera gdje je bilo najpliće, a uz nesebično angažovanje građana DIVI ča, posebno omladine, uključenih u dobrovoljne radne akcije predvođene aktivistima iz Mjesne zajednice. Uz nogomentno igralište podignuti su hangari za gl is ere, ka jake i jedrilice, a početkom osamdesetih godina izgradjeno je i košarkaško igralište, od kada Divič ima i Košarkaški klub "Mladost". Tako je Divi č dobio svoj sportsko-rekreativni centar. I nogometni i košarkaški klub bili su uključeni u regionalni rang takmičenja, a u pojedinim periodima i u više rangove takmičenja.

Divič je posebno poznat po sportovima na vodi. U njemu od početka sedamdesetih godina djeluje Brodarsko društvo u kojem su zastupljeni motonautika, jedriličarstvo, skijanje na vodi i kajakaštvo. Njegovi motonautičari su više puta osvajali prvenstva Evrope i Jugoslavije u ovoj vrsti sporta. Po broju osvojenih medalja ističe se Mustafa Tuhčić, zvani Golub. Društvo je svake godine na Jezeru u dane

110

julskih praznika (4.-7. juli) bilo organizator motonautičkih trka na državnom i evropskom nivou, koje su okupljale na hiljade gledalaca.

U ranijim periodima omiljene dječije igre i zabave bile su "ljulja", igre s orasima (kuća i ćize ), p alije i klisa, igra piljaka s kamenčićima, bacanje kamena s ramena, te skakanje u stojećem i klackanje u sjedećem položaju na dasci postavljenoj preko kakvog debelog oborenog stabala. Ova posljednja naročito je bila omiljena među ženskom djecom.

Džamija na Di viču najvjerovatnije postoji od sredine 16.vijeka, od kada datira i ovo naselje, kao i mezaristan u njemu. Džamija koja je srušena 1935. (da bi se na njenom mjestu 1936. godine podigla nova), bila je od kamena, ćerpića i drveta. Nova džamija imala je dimenzije 14,5x10,5 metara i zidanu munaru visine 30 metara. Uz nju je tada podignut i novi mekteb. Prema Ibni Hasanu sagradio ju je o svom trošku H. Haso Bojić. Proklanjavanje džamije bilo je krajem oktobra 1936. godine, kojim povodom je, kao i povodom predstojećih opštinskih izbora, održan na Diviču zbor Jugoslovenske radikalne zajednice na kojem su govorili dr. Mehmed Spaho, predsjednik Jugoslovenske muslimanske organizacije, te Dušan Davidović i Husein Ćumavić, narodni poslanici. 147

Svi imami u staroj džamiji od 1863. do njenog rušenja 1935. bili su iz porodice Hadžiefendića. Bilo ih je pet . Prvi je bio Ahmet ef. Hadžiefendić, doseljenik u Divič 1862. iz Užica, gdje je bio muftija. U novoj džamiji prvi imam bio je mladi kafiz Salih Kavazbašić, koji će ovu dužnost obavljati do odlaska u penziju 1979. godine, kada dolazi novi mladi imam Ruvejd Jahić iz Kalesije. Godine 1973. džamija je renovirana. Umjesto krova postavljena su kubeta. Radove je vodio Građevinski odbor, čiji je predsjednik bio H. Mustafa Hadžiavdić. Proklanjavanje je bilo 1974. godine. Dvije godine kasnije na mektebu je podignut stan za imama i dovedena voda u dvorište džamije.

Iznad Vakufa (kazano je već ranije) nalazi se Hadžibair, jedno uzvišeno mjesto vidljivo i noću i po svakom vremenu, sa kojeg se vidi cijela kotlina Drine od Zvornika do Jošaničke rijeke. Uz Ramazan sa njega su akšam najavljivale prangije, a uoči Prvog maja na njemu su goijele vatre. Na ovome brdu, u dubokoj travi među krupnim nišanima, nalazi se veliki mezar Tatar hana, po narodnoj legendi jednog od osmanskih komandanata koji je ovdje poginuo.

Nadaleko su bila poznata i divička turbeta- Gornje na Vakufu, ispod puta, u blizini hotela "Vidikovac" (na Kisaru), i Donje na ulazu u Divi č iz pravca Zvornika, u blizini Drine, kod Starog Vakuf a. Ovo prvo

147. Dr. Ibrahim Karabegović: "Zvornik i okolina između dva svjetska rata (1918-1941)", neobjavljen rukopis, str. 40.

Ill

je turbe dvojice palih neznanaca. Prema legendi oni su braća rodom iz Persije, poginuli zajedno sa Tatar hanom i na mjestu pogibije sahranjeni. Njegove dimenzije su llx5,50 metara. U haremu pored Turbeta bilo je mnogo šljiva, šeftelija i drugog voća. Uz turbe je bilo puno zelenila i drveno korito do kojeg je bila dovedena pitka voda kroz zemljane pečene cijevi sa Malog Hadžibaira. Zato je ovdje bilo uvijek prijatno boraviti. Ovo turbe zvalo se i "Turbe tekija". Obnovljeno je krajem osamdesetih godina. Umjesto krova postavljena su kubeta, a unutrašnjost renovirana.

Donje turbe zvalo se još i Dudakovo, po turbetaru Dudaku Kuroševiću, a pošto je bilo u šljivaku, zvalo se i "Turbe u šljivaku", ali se ne zna kome je bilo podignuto. U njegovoj blizini bilaj e jedna omanja meraja na kojoj su bila dva velika dudova stabla. Za veće se vezivala drinka, a za manje bi omladina petkom vezivala ljuljašku, tu se okupljala i zabavljala, a predveče bi se poigralo i zapjevalo uz šargiju. Potopljeno je vodama Jezera 1955. godine. Zadnji turbetar ovog turbeta bio je neki Dedo Jošanica, poznat po dugoj kosi i velikoj bradi.

Do završetka Drugog svjetskog rata, Divič nije imao osnovnu školu te je samo poneko dijete s Diviča pohađalo osnovnu školu u Zvorniku i za vrijeme austrougarske vladavine i Kraljevine Jugoslavije. U novembru 1945. godine otpočela je sa radom uDiviču četverorazredna osnovna škola, u jednoj privatnoj kući na Vakufu (iznad pekare), čiji vlasnik je bila porodica Bojić. Sadašnja zgrada osnovne škole pored Jezera podignuta je 1962. godine. Prvi učitelj na Di viču bio je Sulejman Đananović, a potom Đorđo Ostojić iz Zvornika. U prvoj godini djelovanja (školska 1945/46.) imala je samo prvi i drugi razred. U I razređuje bilo 75 dječaka, a u drugom 12, 148 dok djevojčice nisu pohađale nastavu. Prvi Divičani koji su završili osnovnu školu na Diviču i nastavili školovanje u Nižoj realnoj gimnaziji u Zvorniku bili su: Hasan Hadžiavdić, Mujo Vilić, Džemal Pezerović, Ahmet Bojić i Salim Efendić. Prva četvorica će steći fakultetske diplome, a peti srednje škole, i biće poslije Mustafe Bojića i !smeta Softića (oba učitelji) prvi školovani mladići sa Diviča.

Iz godine u godinu povećavao se i broj ženske djece u četverorazrednoj osnovmoj školi u Diviču, kao i u starijim razredima osnovnih škola u Zvorniku. Jedan broj ih nastavlja školovanje u srednjim, višim i visokim školama. Hadžiefendić Saliha Mensura je prva djevojka

148. Jedna grupa dječaka iz Divi ča je za vrijeme NDH i Drugog svjetskog rata privatno pohađala prvi razred osnovne škole kod Nade Ostojić iz Hrida. Od njih je formiran drugi razred. Svi su imali preko l O godina.

112

sa Diviča koja je završila srednju školu (medicinska, 1965.), Hafiza Vilić višu (pedagoška akademija 1971.), a Hadžiavdić Jusufa Habiba visoku (farmacija, 1979.).

Divič je iznjedrio i prve svoje stvaraoce iz oblasti kulture. To su novinar i književnik Alija Musić i crtač stripova, ilustracija i slika uljem na platnu Mehmed Đihić. Sa Diviča je i prvi doktor nauka s područja općine Zvornik. To je ranije pomenuti Džemal Pezerović, doktor medicinskih nauka.

S razvojem privrede i društvenih djelatnosti, posebno školstva, sve više mladih sa Diviča (i muških i ženskih) završava zanate, srednje, više i visoke škole i zapošljava na području općine Zvornik pa i šire, tako da je u sedamdesetim i osamdesetim godinama 20. vijeka skoro iz svake kuće radilo po nekoliko članova domaćinstva. Sve je ovo uticalo da su se životni uslovi, kao i standard ljudi na Diviču, znatno poboljšali. U ovo vrijeme postavljena je i kanalizacija u cijelom naselju (nestalo je klozeta po dvorištima i baštama), dovedena pitka voda skoro u svaku kuću i dvorište, 148' asfaltirani glavni putevi i većina sokaka, izgrađeno nogometno i košarkaško igralište, priobalni put pored Jezera, novi put od brane HE do igrališta, uvedeni telefoni u većini kuća, otvorena zdravstvena ambulanta itd. Organizator izvođenja pomenutih radova bila je Mjesna zajednica Divič predvođena aktivistima !smetom Okanovićem, Salihom Halilovićem, Jusufom H.Avdićem, Džemalom Kuršumovićem ... Pored ličnog učešća građana u radnim akcijama, prilozima u novcu i mjesnog samodoprinosa, znatnu pomoć pružile su i pojedine radne organizacije, naročito HE "Zvornik", smatrajući to svojim dugom prema ovom mjestu.

Uporedo sa izgradnjom komunalnih i sportskih objekata, otvoren je znatan broj novih i modernih prodavnica, zatim kafića i restorana, kao i nekoliko nadaleko poznatih mesara. Proradilo je i divičko korzo na Kisaru, gdje su se zabavljali mladi, dok su starije i srednje generacije u predvečelje najradije "šetale" u čamcima po mimom Jezeru (uz jelo 1

piće), što se smatralo svojevrsnim divi čkim teferičem. A zna se, svaka kuća imala je svoj čamac (neke i po dva), i to motorni, tako da Je na

148a. Međutim, Divičani su još ranije (1957.) radnim akcijama i ličnim prilozima podigli iznad Tabaka rezervoar i pocinkovanim cijevima doveli vodu u D1v1č u šest javnih česama iz kojih se cijelo naselje napajalo vodom sve do priključka na vodovod Đevanje-Zvomik.Jstovremeno, djelimično je postavljena i kanalizacija u mjestu. Prilikom pravljenja kuća poslije podizanja brane HE, uz put koji vodi od Vakufa prema džamiji, pronađeni su na više mjesta ostaci keramičkih cijevi, što upućuje na zaključak daje nekada u prošlosti bila sprovedena voda (vodovod) od Gornjeg turbeta do džamije.

113

Diviču 1991. godine bilo 385 čamaca. A veslati i upravljati čamcem znali su svi, pa i žene koje nisu znale plivati. Tako je Divič sve više, a naročito poslije podizanja hotela "Vidikovac" na stijeni "Ograda" 1978. godine, izrastao u mjesto privlačna ne samo za lokalno stanovništvo, nego i šire, postajući postepeno turističkom atrakcijom.

Divič je bio prepoznatljiv i po jednoj interesantnoj ličnosti, u ~ij~m društvu ili n~egovoj blizini su nastojali da budu svi oni koji su zelJe h da se opuste 1 za trenutak odvoje od svakodnevnice. To je Ibrahim Dervišević, zvani Pilac, poznati splavar i šeret. Svojim dosjetkama i šalama oduševljavao je i uveseljevao sve oko sebe. Republički i državni rukovodioci kada bi dolazili na Z vomičko jezero, obavezno bi tražili da s njima u društvu bude Pilac. On bi tada i na njihov račun smišljao vrlo inteligentne šale i upućivao im oštre satirične primjedbe, na što se oni, začudo, nikada nisu ljutili.

. . D~~ičan~ su bili posebno poznati po uzgoju kvalitetne prase, a u noVIJe VnJeme 1 zelene salate, kojima su snabdijevali zvomičku pijacu. Još 1 danas se od starijih Zvorničana (kada hoće da istaknu kako je neko naglo izrastao ili kako se nešto brzo namnožilo) može čuti poredjenje: "Izđikao (la) k'o divička prasa".

Prema austrougarskom popisu iz 1910. Divič je te godine imao 133 kuće i 479 stanovnika, od kojih se 236 bavilo poljoprivredom i živjelo od nje, a 243 od drugih zanimanja. U ovo vrijeme u mjestu je bilo 40 slo~odnih seljaka i četiri zemljoposjednika, od kojih su trojica imali i svoJe kmetove, ali nijedan kmet nije bio iz Diviča. 149 Po popisu iz 19~ !.godine Divi č je imao samo 349 stanovnika, što navodi na zaključak da Je u Prvom SVJetskom ratu ili od njegovih posljedica stradalo dosta stanovnika ovoga mjesta. Deset godina kasnije (popis 1931.) Divič će 1mati 609 st~ovnika, ili preko 50 posto više nego poslije Prvog svjetskog rata. Iz sve tn pomenuta popisa vidi se da su svi stanovnici u mjestu bili Bošnjaci (Muslimani).

. Kretanje broja stanovnika u Di viču po popisima poslije Drugog svJetskog rata:

Godina 1948.

Stanovništvo 796

1953.

863

1961.

1.032

1971.

1.183

1981.

1.276

1991.

1.388

Od 1.388 stanovnika Diviča, po popisu iz 1991. godine, 1360 bili su Bošnjaci, 4 Srbi, 4 Hrvati, 7 Jugoslaveni i 13 ostali. 150

149. Rezultati popisa žiteljstva od 10. oktobra 1910. godine, Sarajevo, 1912, str. 4 i 136.

150. "Stanovništvo BiH po popisima", Zavod za statistiku Hrvatske, Zagreb, 1995. str. 294 i 295.

114

KULA GRAD

Kula Grad

Malehan U zjenicu oka sav se smjesti A opet !Kula i Grad

Od rijeke se u nj ne može Zboka inekako Pa se u grad oko/okole uhodi

Nigdje takvog grada I nigdje grada s takvim imenom

S kule baciš kamen U zelencima drinskim Ribe se uznemire

Mrka brda s onu stranu ne prestaju nas mrko gledati

Tako vijekovima 151

(Nijaz Alispahić)

Iznad Zvornika na nadmorskoj visini od 407 metara, odmah iza zidina Gornjeg grada (tvrđave), sa njegove jugozapadne strane, nalazi se selo Kula Grad. Vremenom se ono smanjivalo ili proširivalo, zadržavajući uglavnom sadašnju lokaciju, pružajući se od podnožja Mlađevca na Dalagovinu, Pribičevac, Zukića brdo, Jasikov do, Terzijinu japiju i Kuriluk, dijelove naselja smještenih oko i iznad potoka Cetina, što od Zukića brda teče kroz Kulu Grad, a potom pored Srednjeg i Donjeg grada kamenitim i strmim koritom do utoka u Drinu kod Južne kapije u Donjem gradu, u blizini kuće Džeme Sahanića (Šibljakovića).

!5l.Nijaz Alispahić:"Karakazam", Radio Kameleon Tuzla i Bosanska biblioteka

Klagenfurt, !996.

115

'.

S obzirom na to da je Gornji grad podignut krajem 13. ili početkom 14.vijeka, kada su u ovim krajevima vladali Mađari i domaći feudalci, pretpostaviti je daje u okviru grada i u njegovoj neposrednoj blizini bilo ljudsko naselje prije dolaska Osmanlija u Bosnu, kao i da su njegovi stanovnici u to vrijeme bili katolici ili bogumili, zavisino od perioda u kojem su živjeli. Međutim, sigurnih pisanih izvora i tragova materijalne kulture o ovoj pretpostavci nemamo.

Odmah po dolasku u Zvornik 1460.godine, Osmanlije su učvrstile i proširile Gornji grad u kome je sultan Mehmed II Osvajač (Fatih) između 1460. i 1481. podigao džamiju koja je nazvana njegovim imenom. Bila je pokrivena olovom i "tavan-kupolama" (kubetima) i u prvim stoljećima osmanske vladavine jedna je od najljepših i najpoznatijih u Zvorničkom sandžaku. Tu su podignute i stambene zgrade za posadu i predstavnike vlasti, paje oko sultanove džamije nastalo u drugoj polovini 15. vijeka prvo muslimansko naselje (mahala), najstarije na području Zvornika, 152

Ono se s vremenom proširilo i na prostranu zaravan uz kapiju tvrđave. U prvoj polovini 16.vijeka u ovoj mahali je bila banja (javno kupatilo), čatrnja za vodu, ll dućana i jedna tekija uz koju je postojala kuhinja za goste, putnike I tekijske derviše. 153 Mahala se u prvoj polovini 16. vijeka (formiranjem podgrada) počela da seli od Gornjeg grada dalje ka hrišćanskoj varoši, nastaloj u predosmanskom periodu, tako da se broj kuća i stanovnika u njoj smanjivao. Godine 1600. brojala je svega 14 kuća154 , što je najmanji broj kuća od formiranja ovog naselja. Međutim, u kasnijim periodima broj stanovnika i kuća na Kuli (od novijeg vremena naselje se zove Kula GradY" se povećavao. Po popisu iz 1879. naselje ima 65 kuća i 283 stanovnika, 156 a po posljednjem (1991.) 1.120 stanovnika. U svim popisima Kuljani su iskazivani kao Bošnjaci (Muslimani).

Kula je poznata i po tome što se na njoj nalazi ijedno od najstarijih i najvećih muslimanskih gro balj a (mezaristana), u kome se još od ranijeg osmanskog perioda sahranjuju osim K uljana i Zvorničani. U njemu je

152. Dr. Adem Handžić:Zvomik u drugoj polovini 15.i u 16. vijeku, GOI BiH, godina XVIll, Sarajevo. 1970.str.155.

153. Isto, str.159.

!54. Ibni Hasan (Hivzija ef. Su1jkić):"Islamski spomenici u Zvorniku", "Islamska misao" br.69, Sarajevo, 1984. str. 44-66.

155. Naselje se do iza Drugog svjetskog rata zvalo samo Kula, od kada se uvodi novi (sadašnji) naziv od dvije riječi-Kula Grad.

156. Popis stanovništva BiH 1879.str. 101.

116

·.--~

··-·.~ .,.

45. Sultan Mehmedova džamija u Gornjem gradu.

1691. godine sahranjen poznati pje_sn~ i derviši_?_šejh H~an Kaimija, ~~7

gdje mu je podignuto i turbe, koJe Je pod zastltom drzav~. U nom. Je vrijeme Kula Grad se pročula i po_džamiji sa pet munara, koJU J~ ,svoJim sredstvima i svojim radom sa svOJim smov1ma pod1gao na Z~ca brdu hadžija Avdo Tučić, zidar sa ~ule. C?rad~o ju je pe~ g?dma, a r;a proklanjavanju 1989. godme, kazu, b1l~ Je bh~ 50:000 lJudi. DolaziO Je svijet i kasnije da je vidi i da uživa u nJenoJ lJepoti.

Džamija kod izvorske vode "Bunar" podi~uta je z~ ~)eme austrougraske vladavine na mjesti! gdje je nekad~ b1l~ stara dža~!Ja, ~a je zbog dotrajalosti srušena. Ispred_ nje je bila vehka h pa. R~novuana~e krajem osamdesetih godina 20. VIJeka, a umJesto drve~e 1zgr~đena ~e zidana munara. Najpoznatiji imam ove džamiJe b1~. Je nek1 Re~zo Mehmedović iz Kamenice, koji je živio na Kuh za vnJeme KralJeV~n~ Jugoslavije i neposredno poslije Drugog svjet~~og r_ata. ~mao Je, konJa l plug pa je, pored džamijskih poslova, orao mJest~mma .' to~ kaz;', vrlo jeftino. Ostao je u narodu upamćen kao izuzetno vnJedan 1 posten covJek.

157. O Kaimiji vidi više u tekstu "Hasan Kaimija".

117

46. Diamija na Kula Gradu sa pet munara

Još od predosm~sko~ perioda preko Kule je vodio put od srednje !?osne ~o nJeke ~ave. Isao Je_ od Vrhbosne (Sarajeva) preko današnjih Sekov1ca J Paprace, zatim kraJ samog Gornjeg grada i spuštao se prema Dnm preko Kanara 1 negdJe kod Spomenika palim borcima iz NOB-e Jz!azJO na put što je vodio lijevom obalom Drine prema Savi."' Ovim putem dolazili su u Zvornik, posebno petkom na pijacu, pješice ili na konJima se lJam sa područja Kamenice, Gl odi, Snago va, Lipija i još nekih sela sve do IzgradnJe Kan1enič~og (šezdesetih) i Jošaničkog puta sedamdesetih godma 20. VIJeka 1 uspostavljanja redovnih autobuskih !miJa sa ov1m selima. Kada su Austrijanci došli u Bosnu 1878.godine,

158. Dr. A. Handžić: "Zvornik u II polovini XV i u XVI vijeku", GD! (XVIII), Sarajevo. 1970. str. 166

118

oni su desno od ovog (pješačkog) puta na relaciji od Zvornika do Gornjeg grada i Kule izgradili novi širi makadamski put za zaprežna vozila sa manjom strminom, koji je i danas u upotrebi uporedo sa novim asfaltnim putem podignutim sredinom osamdesetih godina preko Mekinja, od kada saobraća nekoliko puta dnevno autobus na relaciji Zvornik-Kula Grad i obratno. Inače, još od davnih vremena Kula je povezana pješačkim putevima sa Divičem preko Mlađevca i sa Tabacima dolinom Cetine i istočnom stranom Mlađevca. Od Donjeg preko Srednjeg grada, takođe, vodi jedan stari put za Gornji grad, ali je jako zapušten.

Osnovno zanimanje Kuljanja sve do početka izgradnje Hidroelektrane "Zvornik" na Drini (1947-1955.) bilo je zemljoradnja, voćarstvo i stočarstvo. Najviše su se uzgajale žitarice, od voća šljive, a od stoke ovce i koze. U novije vrijeme, uglavnom od sedamdesetih godina, dosta uspješno se uzgaja i duhan. I za vrijeme osmanske i austrougarske vladavine svi mještani Kule su imali status slobodnih seljaka, što znači da među njima nije bilo ni zemljoposjednika (aga i begova) ni kmetova. Osim zemljišta na Kuli, koje je pripadalo mještanima ili Vakufu, jedan broj Kuljana imao je svoja zemljišta ili šume na području Gornjeg i Donjeg Snagova, a nešto i u Zvorničkom polju.

Prvo zapošljavanje Kuljana(muškaraca) na poslovima izvan Kule bilo je na izgradnji Hidrocentrale, gdje su u beogradskim preduzećima "Hidrogradnja" i "Rad", koja su izvodila radove na Centrali, radili kao nekvaliflkovani radnici. Većina ili je po završetku izgradnje Centrale nastavila da radi u ovim preduzećima, radeći najviše u Beogradu, ali i u nekim drugim mjestima širom Jugoslavije, dok je jedan manji broj, ali nešto kasnije, otišao na rad u inostranstvo.

Osim poslova u kući, oko stoke i u polju, žene sa Kule privredi vale su i tkanjem bezova, ponjava i krpara, kao i pletenjem odjevnih predmeta, ali znatno manje, na primjer, od žena sa Diviča.

U ranijim periodima, sve do završetka Drugog svjetskog rata pa i nešto kasnije, sve kuće na Kuli su bile pokrivene šindrom (parmakuše ), samo su dvije bile pod crijepom (Po vlakića i turbetara Šehmehmedovića). Dugo je na Kuli bio samo jedan dućan (prodavnica). Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije držao ga je Mujaga Povlakić, a odmah poslije Drugog svjetskog rata Abdurahman Povlakić, alije ubrzo zatvoren. Zatim će selo više godina biti bez ijedne prodavnice. Sve do 1950. godine mjesto nije imalo ni školu, već je samo poneko muško dijete išlo u četverorazrednu osnovnu školu u Zvornik ili na Divi č (od 1945. do 1950. godine).

119

4 7. Turbe Hasana Ka im ije, snimak iz 1990.godine

Od školske 1950/51. godine u zgradi nekadašnjeg mekteba otpočela je sa radom i osnovna škola na Kula Gradu. U prizemlju je bila učionica, a na spratu stan za učitelja. U prvoj školskoj godini imala je samo odjeljenje prvoga razreda, dok će u narednim školskim godinama, zbog malog broja djece, stalno imati po dva kombinovana odjeljenja (I i III, II i IV razered). Prvi učitelj bio je neki Ilija, a poslije njega dvije sestre iz Vršca-Dušanka i Milica Kosić, a iza njih Mehmed Nuhić iz Lukovca. Na Kuli su radila i dva učitelja iz Zvornika- Razija Avdispahić i Mernnun Kasurn. Kao učitelj u selu se najduže zadržao Dragan Joj ić (!962-1972.). Interesantna je njegova biografija. Završio je bogosloviju

120

i prije nego što je došao na Kulu raspopio se i prekovalifikovao. Sa mještanima se lijepo slagao, pa su ga birali i za svoga odbornika u Skupštini opštine Zvornik. Vanredno je završio ekonomski fakultet i magistrat, te poslije izvjesnog rada kao fmansij ski rukovodilac u nekoliko firmi, otišao je u Njemačku, gdje se ponovo zapopio.

U ranijim periodima na Kuli nije postojao nijedan ugostiteljski objekat. Negdje poslije Drugog svjetskog rata u jednoj kućici na raskršću, u centru Kule, držao je nekoliko godina nešto kao kafanu vojni penzioner Ahmet Hadžić. Narod juje zvao "Han". Odjela u njoj su se mogli dobiti samo pasulj, makaroni i cicvara, a od pića samo rakija. Jelo se spremalo kod kuće i donosilo u kafanu u velikim posudama. Imala je 2-3 improvizovana stola unutra i isto toliko napolju i klupe oko njih. Mušterije su bili seljani iz udaljenih krajeva koji su prolazili kroz Kulu na putu za Zvornik i obratno, a naročito petkom kada je u gradu pazami dan. Izgradnjom ranije pomenutih puteva šezdesetih i sedamdesetih godina 20. vijeka put preko Kule izgubio je prijašnju funkciju, a time i svoje stalne prolaznike, pa je i ova kafanica ubrzo prestala sa radom. Tako Je od ovog vremena Kula izgubila dosta od svoje živosti, postepeno objektivno postajući sve više zatvorena sredina poznata po vrijednim, poštenim, čestitim i nadasve vjeri odanim ljudima.

U ranijim periodima na Kuli nije bilo nijednog zanatlije, niti zanatske radnje. Poslije Drugog svjetskog rata, i nešto ranije, majstor za sve u selu bio je neki Osman Hadžić, čovjek prirodno nadaren za razne poslove. Njemu su se mještani ob~aćali za sve što bi trebal~ napraviti ili popraviti. Obavljao je stolarske 1 kolarske poslove, pravio. ~ne od keramike, gline i lima, popravljao mlinove, plugove, pravio ces!Jeve od rogova životinja i sl.

Prvi školovani mladić sa Kule bio je Džemal Povlakić. Poslije završene četverorazredne osnovne šk o le u Z vo miku ( 194 7.) i Niže realne gimnazije (1950.), završio je Srednju ekono~sku školu u Tuzli (195.4.) i Ekonomski fakultet u Sarajevu 1960. godme. Zatim Je nastao penod od nekoliko godina u kome nijedan mladić sa Kule nije pohađao niti završio srednju školu. Tek po otvaranju Ekonomske škole u Zvorniku~ otpočinje školovanje mladih u srednjim šk9lama. Poslije Dže~ala prv1 mladići koji su završili srednje škole (svi SES) su Fehim PovlakJC (1961.), IbrahimHodić (1962.), Abdurahman Hadžić (1963.) i Bahrija Selimović (1963.), a od žena Ševala Povlakić ~1967.) .. ;'iše škole prv! su završili Abdurahman Hadžić (1965.) 1 Ibrahim Hod1c (1966.), a nesto kasmJe 1 Bahrija Selimović.

Razvojem školstva i privrede u Zvorniku, a po završetku osmogodišnjih i srednjih škola, kao i zanata, a naročito od šezdesetih

121

godina, započinje masovnije upošljavJ1ie Kuljana u privredu i društvene djelatnosti u gradu, a od sedamdesetih godina i prvo zapošljavanje djevojaka sa Kule, a najviše u "Standardu", "Alhosu" i "Vezionici". Krajem osamdesetih godina skoro da nije bilo kuće iz koje nije radilo najmanje jedno ili dvoje, čime su se znatno poboljšali životni uslovi stanovnika na Kuli.

Popravljene su i dograđene stare kuće, a još više je podignuto novih. Nestale su i parmakuše. Godine 1959. dovedena je struja u selo, a početkom šezdesetih godina svako domaćinstvo dobilo je električno osvjetljenje. Krajem sedamdesetih podignuta je nova škola sa dvije učionice, stanom za učitelje i drugim pratećim prostorom.

Značajan doprinos općem razvoju mjesta, posebno njegove infrastrukture, dali su J1jegovi žitelji organizovani u Mjesnoj zajednici, koja je bila inicijatori pokretač svih akcija. Sredinom osamdesetih godina izgrađen je i asfaltni put od Zlatne vode (preko Mekinja) za Kula Grad, kada je asfaltiran i glavni put kroz selo, a uz njega i gotovo svi priJazni sokaci. U ovom vremenu mjesto je dobilo vodovod, telefon, čitaonicu, igralište, nekoliko prodavnica, savremenu rasvjetu, a skoro svaka treća kuća imala je auto. Pored ličnog učešća građana u novcu, radnim akcijama i mjesnom samodoprinosu, svoj doprinos u razvoju sela dale su i neke organizacije i institucije iz grada i šire.

Ah, moj dragi iz Donjega grada

Ah moj dragi iz Donjega grada, Donesi mi u njedrima hlada. Donesi mi sa Drine vedrine, Miladuha da se milujemo. Neubrana i nemirisana, što no raste na đerđefu mome. Ja ću tebi vezen jastuk dati, da odmaraš poslije milovanja.

(Ljubavna poruka djevojke sa Kule as keru na straži u Donjem gradu).

Kao i sva sela, i Kula je imala svoje zabave, igre i običaje, koji su bili isti ili dosta slični onima već rečenim za Divič. Međutim, Kula je bila i jedno od rijetkih mjesta u opštini Zvornik u kojem se nije nikada prestajao svirati saz i u kojem je stalno postojala grupa sazlija. Uz njih

122

su bili i mehteri koji su svirali po narodnim veseljima. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije grupom je rukovodio sazlija Juso Đul~7gov!ć, zvani ćoso, a po Drugom svjetskom ratu Mustafa Šehmehmedov1c. Posto su svirali uglavnom na zatvorenim sijelima po kućama, a povremen? na narodnim veseljima, njihova aktivnost nije bila šire poznata.~~ ~azhjska sijela na Kulu dolazile su i sazlije iz Zvornika, Međaša, Skoc1ca, Tuzi~ i Srebrenice. Sredinom šezdesetih godina, kada Mustafa Šehmehmedov!C preseljava u Zvornik, ugasilo se djelovanje kuljanske sa~:ij~sk.~ grupe, a u Zvorniku po ugledu na Mustafu počinje da se sve VIse 1 VIse svrra saz, čiji ljubitelji okupljeni oko Mustafe i Himze T ulića počinju da ~jelu ju kao društvo sazlija Zvornika, nastupajući po kućama na sazhjskl~ sijelima i druženjima, ali i na RTV Sarajevo. Od.~očetka,?sa~d~s~tlh godina Društvo pristupa KUD "Svetozar Vu~oVIc z.ark~ , djeluJU~!.' nastupajući u programima kao jedna od njegovih sekciJa, .ah ~rgani:UJU~I i samostalne cjelovečernje programe u gradu. Zato 1 mJe cudno sto J. e Zvornik bio 1989. godine organizator i domaćin Prve smotre s~zl!Ja Bosne i Hercegovine, a potom i Druge i Treće (1990. l 1991. godme).

Zaslužuje da se istakne da je održ~vanju saza, njegovoj popularnosti i širenju znatno doprinio i Ismet Sehmehm~dov1c s .Kule, mlađi brat pomenutog Mustafe. On je bio poznat ~ao n:aJ.sto~ za :zradu sazova ali i kao slikar naivac. Izlagao je na zaJednickim JZlozbama članov~ Likovnog kluba Zvornik i slikara amatera radnika PTT Jugoslavije, ali i samostalno u Zvorniku.

Viš' Zvornika na grebenu

Viš' Zvornika na grebenu Kula grad se bijeli, a u kuli Osman paša uz tamburu sij eli.

Niz grebene zvuk tambure spušta se do Drine, u Zvorniku srce puca lijepe đul Emine.

123

Osta mlada neudata rad tambure i rad derta. Danguba je suze liti s Drinom će se zagrliti.

Ode paša i Emina bez dženaze i bez dina, odnese ih valovima plaho vita Drina. 1s•

Sva narodna veselja na Kuli priređivana su kod izvorske vode zvane "Bunar", kod džamije, gdje je bilo i jedno guvno na komu se Igr~lo kolo .. Svakoga petka predveče ovdje je bilo vrlo živo osim zimi. Sviralo se, Igralo, pjevalo i ašikovalo, a posebno je bilo ve~elo kada su održavana. v~selja povo?om )?ajrama, svadbi, pilava, suneta, mevluda, kn~, naselJ~, 1 sl. Prvo"bJ sazhJe ?dsvu~le kolo zvano "Kolanje" (nešto shcno kolu Če~orka ), a omladma b11grala (dva koraka naprijed, jedan nazad) .. Kad obiđu dva-tn kruga, sazhJe se povlače, a nastupaju mehteri svirllJUCI za novac.

.Na Gornien:.gradu, a time i u naselju Kula Grad, svake godine za Prvi maJ, jlOc.evsi ~~.1948. pa sve do 1991. godine, priređivana su naro~na veselJa 1 tefenc1 za građane Zvornika i okornih mjesta. Tad se naJ vise ?bilazilo turbe Hasana Kain;tije, pa se ono od strane Kuljanki za ovu pnhku posebno uređ1valo, kao 1 prostor oko njega.

. , Negdje do početka pede~etih go?ina 20 .. ~!jeka na Kuli su živjele sljedece porodice: Đu1begoviCI, Gut!ci, FeJzici, Hadžići Halilovići Hodić_I; Nasuy?vići, Povlakići, Selimovići, Smajlovići, šerun'emnedovići: Tarabici, Tucici. ..

Kretanje broja stanovnika na Kula Gradu po popisima: (Popisi 1879-1921.)

~ 879. godina: 65 kuća i 283 stanovnika, od toga 151 muškarac i 132 zene.

1895. godina: 75 kuća i 304 stanovnika.

1910. godina: 71 kuća i 314 stanovnika (M 172, ž 142) 1921. godina: 294 stanovnika.

159. Vrlo je moguće daje Osman paša iz pjesme "Viš' Zvornika na grebenu" Osman paš~ Gradašč~vić, rod jeni brat Husein kapetana, koji je jedno vrijeme tridesetih godm~ 19. VIJeka bm mutesarifZvorničkog sandžaka (upravitelj) zamijenivši na loJ dnznost1 smiJenJenog Mahmud pašu Fidahića.

124

Popisi 1948.-1991. 160

Godina 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991.

Broj stanovnika 338 423 543 622 693 1.120

Od 1.120 stanovnika po popisu iz 1991. godine 1.118 su Bošnjaci, j edan Hrvat i j edan iz reda ostalih.

KARAKAJ I ZVORNIČKO POLJE

Danas se pod imenom Karakaj podrazumijeva širi prostor što se pruža od mosta za drumski saobraćaj na Drini do sela Čelopek na sjeveru i na zapad od Drine do mosta na Sapni i Jardana, na čijem većem dijelu se sada nalazi zvornička industrijska zona. Međutim, u rani j ini periodima, sve do početka šezdesetih godina 20. vijeka, na ovom prostoru egzistirala su dva geografska pojma-selo Karakaj i Zvorničko polje.

Selo Karakaj bilo je nekad rijetko naseljeno. Nalazilo se u Zvomičkom polju uz cestu Zvornik-Kozluk, pružajući se od Meteriza i Debelog brda do Tomina hana i puta što se odvaja za Sapnu, gdje je živjelo isključivo pravoslavno stanovništvo. Nešto pravoslavnih kuća bilo je i po rubnim dijelovima okornih brda. Dobilo je ime po stijeni Kara kaja, koja se nalazi na maloj krivini odmah iznad puta i pomenutog mosta na Drini, odakle se nekada odvajao put prema Drini i u dio Zvorničkogpoljazvanog Tilčada Sama riječ Karakaj nastala je od turskih riječi kara(crna) i kaja (stijena), što bi značilo cmastijena. Idući uzvodno uz Iječicu Hoču i sadašnji put prema Tuzli nalazio se muslimanski dio Karakaja (sada Đile i dr.), nastao najvjerovatnije 1862. godine

Za vrijeme austrougraske vladavine i Kraljevine Jugoslavije (do 1934.) u Karakaju je na mjestu gdje se sada nalaze "Drina trans" i benzinska pumpa bio vojni poligon, a preko puta njega, na današnjoj lokaciji "Faguma", bile su vojne štale za konje, a uz njih veterinarska ambulanta. Između dva svjetska rata, kao i nekoliko godina poslije, Kara kaja je bio poznat po uglednoj ekonomiji sa uzornim voćnjakom. Na njenoj lokaciji podignuta je kasnije Fabrika mehaničkog veza "Vezionica", a od ekonomije je ostala samo prizenma poslovna zgrada, koja danas svojom dužinom štrči ispod nivoa puta s desne strane idući prema Karakaju od Zvornika. Preko puta nje nalazila se javna česma za

160. "Stanovništvo BiH po popisima", Zavod za statistiku Hrvatske, Zagreb 1995. str. 224 i 295.

125

putnike i prolaznike sa koritom za napajanje stoke. Za vrijeme Kraljevine Ju?oslaVIJe IZmeđu Zvornika 1 Karakaja, odmah iza Meteriza (ispod puta), držao Je kafanu Meho Čorbegović.

.. Pravoslavno groblje u Karaka ju formirano je sedamdesetih godina 19. ':'!Jeka, pred kraJ osmanske vladavine, kada je izmješteno iz Zvornika. U SJevernom dijelu ovog groblja sahranjuje se i katoličko stanovništvo od dolaska Austro-Ugarske u Bosnu (1878.). Za vrijeme Prvog svjetskog rata pre~o puta e~onom!Je, odmah uz cestu, u blizini Crne stijene, bilo Je VOJmcko_ groblJe u koJem su sahranjivani austrougarski vojnici 1914. 1 1915. god_me. Ostaci ovog groblja bili su vidljivi desetak godina i poslije Drugog SVJetskog rata, od kada im se gubi svaki trag.

. U ranijim J?erio~lima stanovništvo Karakaja bavilo se samo zemlJoradnJom, os1m nJemačke porodice Buh, koja se uz stolarske i kolarske poslove bavila još nekim srodnim poslovima. Do šezdesetih godma 20. vijeka u selu nije bilo nijedne kafane ni prodavnice već se sve m?r~lo kupovati u Zvorniku. Po popisu iz 1910. Karakajaj~ imala 54 kuce ~6~25 stanovmka, od toga 114 muslimana, l 02 pravoslavca i 9 katolika, . a 192l.godme 236 stanovnika (muslimana 98, pravoslavaca 128 1 katolika l 0). U popisima stanovnika poslije Drugog svjetskog rata Karaka Ja se. tretira kao pn gradsko naselje_ Zvornika, pa se broj njegovih s~ovnika Jskaz1vao u okv1ru grada, kao Jedna od njegove četiri mjesne Z8JednJce.

. Zvorničko polje je bilo jedno od najplodnijih u Podrinju. Prostlral~ se od ITiosta za drumski saobraćaj na Drini (podignutog 1973 .godme ~ do rueke Sapne u Čelopeku, na istoku do Drine i na zapadu do J~rdana 1 Cera. Do kraJa pedesetih i početka šezdesetih godina 20:V!Jeka na o.':' om prostoru nije bilo kuća i drugih građevinskih objekata, os1m on~-~an!Je ~?menutJh u pravosl~vnom_dijelu Karaka ja, već je skoro svo zen:~lJ!Ste ~~~lZll~ za uzgoJ polJopnvrednth kultura, najviše kukuruza. Vlasmci ~~ml]1sta ~ile su, ul?~a~mn, zvo_mičke porodice, jednog manjeg ?tJela dlVlcke, an~sto zeml]Jstaimale ~u 1 p_OJe?me porodice iz Karaka ja, 1 to n~ _rubmm ~!Jelovim~ ~OlJa. Vec ~amJe Je rečeno da se jedan dio Zv~rn1c~og polJa ~ao :mcada. _Ona Je zauzimala najveći dio Polja, pruzaJUCI se od Hoce na JUgu do nJeke Sapne na sjeveru i između Drine 1 ceste Zvorntk-J<;ozluk. ~oz njuje od davnina vodio kolski put, a od nJe?a su se odvaJali puhc1 na Je?nu 1 drugu stranu. Negdje u sredini Ttlcad~, o?mah uz p~t, na _ImanJu I;l: Mehmeda ef. Hadžića, a poslije nJegovih smo va, nalazi!~ se Jedna_kucJca (nešto kao ljetnikovac). Služila Je za ~dm or, spreman J~ h~ane 1 kao sklonište od kiše i bila jedini građevmski obJekt u T tl cad!. Uz nJu Je bilo veliko ograđeno dvorište sa

161. Popis stanovništva u BiH 1910. strana 138 i 140.

126

voćnjakom i bunarom za vodu, sa dosta hladovine, što je bio vrlo prijatan kutak za odmor i razonodu.

Kada se pobere ljetina, profesionalni zvornički čobani (kravari) su u Zvorničko polje izgonili na ispašu karavane krava. Sabirali su ih (skupljali) u Beksuji svako jutro, a predveče dogonili na isto mjesto, gdje su ih prihvatili vlasnici . Polje je imalo i profesioname polj are, čuvare polja. Oni bi svakodnevno (i uveče) obilazili polje pazeći da se usjevima ne nanese šteta od ljudi ili stoke. Kada se usjevi poberu, svaki vlasnik zemljišta bio je dužan da polj aru da određenu količinu od ubranih prihoda. Naročito su se djeca i čobani plašili poljara. Po svojoj korpolentnosti, debeloj toljagi koju je nosio i strogosti najduže im je ostao u sjećanju neki Ibro, zvani Guzonja .

Od kraja pedesetih i početka šezdesetih godina postepeno nestaje Zvorničko polje, kada ono počinje da se pretvara u zvorničku industrijsku zonu koncentracijom privrednih kapaciteta na jednom mjestu, van grada. Prvo je 1957. godine izgrađena moderna ciglana u sastavu preduzeća "Novi izvor", zatim Fabrika šperploče 1962.godine, a potom, (naročito sedamdesetih i osamdesetih godina), nastaje još intenzivnija izgradnja privrednih objekata, kao što su Fabrika gumenih proizvoda "Fagum", Tvornica obuće "Standard", odijela "Alhos", Transportno preduzeće "Drina trans", Fabrika glinice "Birač", Tvornica mehaničkog veza "Vezi onica", Metamo-montažno preduzeće "Univerzal", Distributivni centar, "Zvornik-putevi", zatim pekara, mlin itd. U ovom vremenu podignuta su dva betonska mosta na Drini, jedan za drumski (1973), a drugi za željeznički saobraćaj (1991). Početkom sedamdesetih godina izgrađen je i novi asfaltni put Zvornik -Tuzla, kada je asfaltiran i put Zvornik-Kozluk. Negdje od ovog perioda, odnosno od kraja 20. stoljeća, cijeli prostor na kome se nekada nalazilo Zvorničko polje počinje se zvati Karakaja.

Uporedo sa izgradnjom pomenutih privrednih kapaciteta izgrađivalo se i samo naselje Karakaja. Od nekada malog i raštrkanog sela od 27 kuća i 139 stanovnika (popis 1879.), 162 razvilo se u Mjesnu zajednicu koja danas ima preko 1.500 stanovnika, više prodavnica, restorana i radionica, vodovod i kanalizaciju, fudbalsko igralište i fudbalski klub, bioskop i niz drugih za život ljudi značajnih objekata. Od 1972.godine u Karakaju djeluje i Tehnički školski centar u čijem sastavu rade mašinska, elektrotehnička i škola učenika u privredi.

Po posljednjem popisu stanovništva (1991.) Mjesna zajednica Karakoja imala je 1.530 žitelja od čega Bošnjaka 820, Srba 616, Hrvata 5, Jugoslovena 48 i ostalih 41. Koliko se zna, između dva svjetska rata u

162. Popis stanovništva u BiH 1879. strana 101.

127

Karaka ju su živjeli Blagoj evići, Bokani, Bub, Đilići, Grebići, Jovanovići, Mitrovići, Rahići, Stojkovići ...

MALI ZVORNIK I SAKAR

Na desnoj obali Drine, sa srbijanske strane, naspram Zvornika, Tabaka i Divi ča, formirana su još u osmanskom periodu seoska naselja Mali Zvornik i Sakar. Interesantno je da su ova dva naselja ostala kao jedina muslimanska naselja u Srbiji poslije velikih migracija muslimanskog seoskog stanovništva iz Srbije 1830. i 1834.godine i gradskog 1862. godine. Čak se poslije ovih migracija broj muslimana u njima i povećao. Godine 1833.i 1834.u Mali Zvornik i Sakar doselile su J:>Orodice Ekmedžića, Đonlića, Kržavića, Hadžiefendića (6 kuća), Colakovića(IO kuća), Durakovića(5 kuća), Mustafića(5 kuća) i Šrndića (6 kuća).l62a

Kada su godine 1830. dijelovi Zvorničkog sandžaka koji su se nalazili na desnoj strani Drine priključeni Kneževini Srbiji, Mali Zvornik i Sakar su ostali u sastavu Zvorničkog sandžaka, Bosanskog pašaluka i nahije Zvornik sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine. Iako je u okviru pomenutih migracija stanovništva i konačnog iseljavanja Muslimana iz Srbije 1862. godine (u dogovoru sa osmanskim vlastima u Carigradu) na mještane ovih sela vršen snažan pritisak da se isele, oni su poslije teških natezanja sa srpskim vlastima jednostavno odbili da idu i tako do danas ostali tamo. Malom Zvorniku i Sakaru, odnosno njihovim mještanima muslimanima, pripadalo je nekad cjelokupno zemljište od Radaljskog mosta na sjeveru do iznad Sakara na jugu, a u dubinu od dva do tri kilometra. Sve do izgradnje hidrocentrale "Zvornik" (1947-1955.) pravoslavnog stanovništva u ovim selima bilo je vrlo malo. Imali su nešto kuća iznad Sakara i nizvodno od željemog drinskog mosta, dok ih u samim naseljima nije bilo. Bile su to porodice Jevtića, Tomića, Bojića, Sekulića, Mitrovića, Lukića(imad Sakara) ... , te Arsića, Zeljkovića, Zeljića, Vesića, Vasića, Đukanovića, Damjanovića (nizvodno od mosta) ...

Inače, Sakar je nastao oko potoka Peštanice negdje oko 1737/38. godine od muslimana iz Srbije, koji su se tu nastanili u vrijeme ratova u to doba. Prema dr. Dimitriju Mišiću, Mali Zvornik je 1912. godine bilo

162a. Šaban Hodžić: "Migracija muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjevemoistočnu Bosnu 1788-1862", Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjiga II, Tuzla 1958.str.63.

128

jedino čisto muslimansko selo koje je tada postojalo u Srbiji u njenim granicama.163 Pomenute godine imalo je 90 kuća. Većina onih koji su u prošlosti prolazili kroz Mali Zvornik smatrali su ga jednom od zvorni~kih mahala, jer se ni po čemu nije razlikovao od mahala s druge obale Dnne. Vjerovatno zbog toga i danas Malozvorničane zovu Maholjantma. Osnovno zanimanje im je bilo zemljoradnja, ali su oni bili pomati i kao splavari i lađari.

Do izgradnje Hidrocentrale, Mali Zvornik je imao dvije džamije (gornju i donju) i tri groblja (mezaristana). Jedno se nalazilo između stare i nove osnovne škole, najveće na mjestu zvanom "Vrelo"( sada Je na toj lokaciji razveden o postrojenje HE) i treće kod donje džamije (sada lokacija Doma zdravlja).

Na prostoru na kojem se sada nalaze upravna zgrada Hidroelektrane i njen restoran bila je na brežuljku imad Drine jedna zaravan. Zvala se TVRTAK. Na njemu su priređivana narodna veselja uz narodne instrumente tamburu, saz, zurle i pište. Idući od Malog Zvornika prema Sakaru, na udaljenosti od brane HE 200-300 metara, izviralo j e 20-3 O metara imad korita Drine j ako vrelo zvano "Sum bunar" sa nadaleko pomatom vodom za piće i pojilom za stoku. Na njemu su bile dvije vodenice, a u blizini livada Mehmedhodže Imširovića na kojoj su održavane borbe bikova. I s jedne i s druge strane ceste od Malog Zvornika do Sakara bile su bašče i voćnjaci s ogromnim stablima najkvalitetnijih oraha. Sve je potopljeno vodama Jezera l955.godine, kao i stara cesta.

Kako je samo rijeka Drina razdvajala Sakar i Mali Zvornik u Srbiji od isto tako muslimanskih naselja Divič i Tabaci u Bosni, s~novnici ovih sela stotinama godina su ženidbenim i rodbinskim vezama b1h čvrsto povezani, a i ekonomski su bili upućeni jedni na druge.

U vrijeme izgradnje HE "Zvornik"(l947-l955.) i neposredno poslije njene izgradnje rasformirano je prvobitno naselje Mali ~vornik, a njegovi starosjedioci su iselili u Zvornik, ili na novu lokaciJU Ispod željezničke stanice i benzinske pumpe, koja je dobila ime Novo NaselJe. U njemu je podignuta nova džamija 1969.godine. Tako je ovo čisto muslimansko naselje ostalo bez svojih starosjedilaca, sada opterećemh osjećanjem nepravde učinjene prema njima, posebno što od starog Malog Zvornika nisu ostali nikakvi tragovi materijalne kulture. Uporedo sa nestajanjem starog Malog Zvornika u kome je većina ~ć_a bi~a pokrivena sitnim crijepom ("biberom"), sa mnogo zelemla, basta 1 vocnjaka 1 sa

163. Dr. Dimitrije Mišić: "Hidroelektrana Zvornik", Narodna knjiga, Beograd, 1952.str.l9.

129

48. Panorama Zvornika (lijevo) i Malog Zvornika (desno), snimak iz 1938.godine. Na mjestu gdje Drina počinje da pravi luk, ispod stijena što štrče iz vode (Bremena),

podignuta je brana HE "Zvornik", a stijene poplavljene jezerskom vodom.

prostranim dvorištima (aviijama), nastajalo je novo, odnosno današnje naselJe Mah Zvornik sa potpuno izmijenjenim urbanim izgledom i socijalnim i nacionalnim sastavom stanovništva. U podnožju brda Kulin IZgrađeno Je stambeno naselje zvano "Vile". U jesen 1949. godine završna je željeznička pruga do Malog Zvornika od kada je naselje povezano željeznicom sa Beogradom i drugim mjestima širom Jugoslavije. Godine 1948. otvorena je Zdravstvena ambulanta kada mjesto dobiva prvog ljekara 1 bo lm čara ( dr.Bojinović). Nešto kasnije otvorena je sadašnja zgrada Doma zdravlja. Prvi specijalista u Domu bila je dr. Zorica Delić pedijatar. '

Osnovna škola u Malom Zvorniku radi od početka 20.vijeka. Među prvim učiteljima bili su Avdo Karabegović iz Modriče (1878-1908.) i Nezir Nalić iz Žepća. Školska zgrada nalazila se na ulazu u naselje. Krajem pedesetih adaptirana je u stambeni objekat, kada je na njenom prizemlju podignut sprat. Nova školska zgrada (sadašnja) podignuta je 1960.godine od kada četverorazredna osnovna škola prerasta u punu osmorazrednu osnovnu školu. Do školske 1960/61. djeca iz Malog Zvornika i njegove okoline u starije razrede osnovne škole išla su u Zvornik.

Pomenuti učitelji Avdo Karabeg ović i Nezir Nalić bile su poznate ličnosti iz kulturnog i političkog života iz tog vremena u Srbiji pa i šire.

130

Prvi je bio ugledni pjesnik čije su pjesme sa Đikićevim i Skopljakovim izašle u zbirci "Pobratimstvo" 1900. godine. Umro je od turbelukoze u lozničkoj bolnici 1908. Sahranjen je u Beogradu uz nadahnuto posmrtno slovo književnika Branislava Nušića. 164 Nezir Nalić je bio učitelj u Malom Zvorniku od 19ll.do 1914.godine. Iz Prvog svjetskog rata izašao je kao major srpske vojske i bio prvi srpski oficir koji je sa srpskom vojskom ušao u Zvornik u jesen 1918. godine. Nosilac je Albanske spomenice i učesnik Solunskog fronta.

Avdo Karabegović

Pred tvojim stanom

Noć je tavna, nepregledna, vjetar šiba sa svih strana ... Izmučena sjenka jedna Staja/aje kraj tvog stana. Ledne kapi hladne kiše Šibahu je cijelo veče I ništa se ne ču više Do Zlatica kako teče. Ti u svilu zatrpana Blaženo si snove snila; Njena duša uplakana Molitve je Bogu vila. "O svemoćni, Bože sveti" Ču se kroz mrak noći tije, "Jednoga se srca sjeti: Čuvaj mije, čuvaj mije ... "

(Zvornik, 1907.)

Kao što je ranije rečeno, izgradnja HE "Zvornik" kapaciteta 100 MW godišnje, počela je 1947., a završena 1955. godine. Puštena je u rad 26.septembra 1955. godine. Na svečanosti koja je ovim povodom organizovana, a pred više hiljada građana i s jedne i druge strane Drine, govorio je Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije. Dužina brane HE je

164. Marko Marković: "Dvadesetogodišnjica smrti Avde Karabegovića", "Pregled" br.2/1928.

131

166,5 metara, a zajedno sa mašinskim zgradama koje čine njen produžetak 260 metara. Konstruktivna visina brane je 42 metra, a površina formiranog jezera 13 kilometara kvadratnih.

" ... Brana se podizala u tjesnacu gdje se završavao Mali Zvornik. Na tom relativno uskom prostoru od mosta na Drini do tjesnaca trebalo je izgraditi bazu gradilišta. Otuda je taj dio Malog Zvornika morao da se poruši i rase/i. Dvije trećine kuća su porušene. Stanovnici su smješteni u ostalom dijelu Malog Zvornika i u Velikom Zvorniku, a neki su dobili zemlju i kuće u drugim mjestima i odselili se ... U početku stanovnicima nije bilo pravo što se moraju seliti i privikavati na nove uslove života i rada. Međutim, danas je veći dio zaposlen na gradilištu i u elanu pri radu ne zaostaju za drugim radnicima ... "

(Iz publikacije dr. D.Mišića "Hidroelektrana Zvornik", Narodna knjiga,Bgd.l952.str.l9)

48a. Josip Broz Tito u pratnji domaćina kreće prema Hidroelektrani. Do Tita lijevo Boro Jovanović, zvani Boro Investitor, direktor Elektrane u izgradnji.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (pa i kasnije) Mali Zvornik i Sakar pripadali su srezu Rađevina. Po popisu iz 1921. godine ova dva sela sa širom okolinom imala su 594 stanovnika, od kojih 44 7 muslimana, 146 pravoslavnih i jedan katolik. Deset godina kasnije na ovom području bilo je 179 kuća i 933 stanovnika. A pedeset godina poslije (1981.) samo

132

48b. Mali Zvornik (Donje naselje) danas.

naselje Mali Zvornik imalo je 3.786 stanovnika, od toga2.349 Srba, 755 Bošnjaka, 540 Jugosovena i 142 ostalih. Ove godine Sakar je irnao 587 žitelja, od toga 282 Srba, 226 Bošnjaka, 59 Jugoslovena i 20 ostalih. Cijela opština Mali Zvornik imala je 1981. godine 13.074 stanovnika.

Pored naprijed istaknutih, najstarije rnalozvorničke i sakarske porodice su: Ćorići, Kokorovići, Buljubašići, Hrnjići, Kujundžići, Imširovići, Zulići, Potokovići, Halilovići, Beganovići, Rustemovići, Jakubovići, lbrahimovići, Havkići, Hamidovići, Ćemalovići, Pirići, Kajtazovići ...

STARA GROBLJA U ZVORNIKU

Najstarije i najveće muslimansko groblje (mezaristan) nalazilo se u podnožju Vratolomca, zvanom Zulfikarovac, sada naselje Grobnice ili Novo naselje. Na njemu sve do početka šezdesetih godina 20. vijeka nije bilo stambenih objekata, osim nekoliko kuća koje su se nalazile iznad groblja (Huseinbega Borogovca i Abdurahmana Jahića, Avde i Muje Puškarevića, Rame Fazlića i Begana Mehmedovića). Danas je to veliko stambeno naselje sa nekoliko ulica. Grobnice su od grada bile odvojene kamenim zidom visokim oko 120 cm, koji se pružao uz staru cestu Tuzla-Zvornik-Bijeljina od kuće Atlage Halilovića u Varoši do sadašnjeg ulaza u naselje Grobnice u Beksuji kod mekteba (sada kuća Halide Tabaković Zejnilagić). Bilo je zasađeno šljivama i obraslo travom,

133

a kako je bilo zapušteno, služilo je za ispašu stoke i igru djece sve do početka šezdesetih godina 20. vijeka od kada otpočinje na njemu intenzivna izgradnja stambenih i drugih objekata.

Staro muslimansko groblje postojalo je sve do šezdesetih godina i u Zamlazu, ispod borića, na prostoru na kome se sada nalaze objekti Opštinskog suda, Suda za prekršaje, "Novog izvora'', stambena zgrada željezničara i dograđeni dio zgrade Skupštine opštine. Bilo je sa sve četiri strane opasano debelim kamenim zidom visokim oko 120 cm. Kao i beksujansko, bilo je pod travom i šljivama, a uz glavnu cestu je imalo lipe od kojih su se neke i do danas održale.

U Zvorniku je ubijen i na ovom groblju sahranjen 1827. godine poznati sarajevski gazija Ibrahim Baljaktar Pinjo, čuveni protivnik sultanovih reformi i organizator bune protiv aktuelne turske vlasti 1826/ 27. godine. Danas jedna ulica na Bjelavama u Sarajevu nosi njegovo ime.'6'

O postojanju ova dva najveća muslimanska groblja u gradu nisu ostali nikakvi materijalni tragovi. Njihovim potpunim uništenjem nestali su najznačajniji dokazi o vjekovnom bitisanju Muslimana na ovim prostorima.

Manja muslimanska groblja nalaze se još kod turbeta na Bairu i kod džamija u Rijeci i Zamlazu, od kojih je ovo drugo smanjeno za više od 50% izgradnjom na njegovoj lokaciji društvenog stambenog objekta (do Mašićeve kuće) ijedne privatne kuće.

Staro pravoslavno groblje nalazilo se između Kuljanskog puta i Misir-bašče, u podnožju Kahvenjače. Na sadašnju lokaciju u Karakaju izmješteno je sedamdesetih godina 19. vijeka, odnosno pred kraj osmanske vladavine. U sjevernom dijelu ovog groblja sahranjuje se i katoličko stanovništvo od 1878. godine.

165.Bosanski vezir Abdurahman-paša odsjeo je u Zvorniku 1826.godine, odakle je poslao u Sarajevo Alibega Fidabića (mlađeg) sa 500 vojnika da pohvata buntovnike protiv sultanovih reformi u Bosni i dovede ih u Zvornik na suđenje. Ali-beg je zadatak uspješno izvršio i za zasluge imenovan je pašom. U Zvorniku su tada (7.II1.1827.) ubijeni Mujaga i Sulejman Tabmiščija, Ibrabimaga Bakarević, Ali­aga Ruščuklija (zapovjednik janjičara), Fejzaga Turundžija, Avdaga Milošević i poznati gazijaPinjo Bajraktar. Glave su im otpremljene u Carigrad, a tijela pokopana u zamlaškom groblju. Muslimanski svijet u Zvorniku palio im je svijeće uoči mubareć noći, smatrajući ih mučenicima i šehidima. (Ibni Hasan: "Islamski spomenici u Zvorniku", "Islamska misao", br. 62, Sarajevo, 1984. str. 42. i dr. Ahmed Aličić: "Pokret za autonomiju Bosne 1831. do 1832." Sar<ljevo, 1996. str. 171-172.

134

U Zvorniku je ubijen i na starom pravoslavnom groblju sahranjen 1815. godine Stojan Čupić (Zmaj od Noćaja), jedan od vođa II srpskog ustanka. Njegovi posmrtni ostaci i spomenik preneseni su 1988. godine u njegovo rodno mjesto Salaš Noća jski, gdje mu je 1990. uz stari podignut i novi spomenik u bronzi.

Sadašnje muslimansko groblje na Kula Gradu formirano je još u ranom osmanskom periodu, a na Meterizima (Kazanbašča) poslije Prvog svjetskog rata. Na lijevoj strani puta idući prema Karakaju, između Vidakove njive i Meteriza, nalazi se staro jevrejska groblje, koje je jako zapušteno i oštećeno. Sa desne strane, idući prema Kuli starim kaldrmisanim putem, izmedju zaravni na Kap lanu i Gornjeg grada, nalazi se romsko groblje.

48C. Pogled na Zvornik iz Malog Zvornika, u pozadini desno groblje na Zulfikarovcu. Uz obalu ispod mosta vide se rajzovane splavi. Snimak iz 1929.

godine.

ZVORNIČKI JEVREJI

Poslije progona iz Španije prvi Jevreji došli su u Bosnu 1566.godine. Sve do 19 .vijeka živjeli su samo u Sarajevu i nešto u

135

Travniku. 166 Podstaknuti porastom trgovine i trgovačkog prometa u 19.vijeku oni se iz Sarajeva i Travnika naseljavaju prvo po obližnjim mjestima, a kasnije i u udaljenija mjesta. 167 Po popisu stanovništva iz 1879. u Zvorniku ih je bilo 50,168 a 1895. godine 125. Uglavnom su bili nastanjeni u Zvorničkoj čaršiji ili u njenoj blizini. Upražnjavali su sve svoje vjerske i druge običaje i bili uključeni u društveni život grada, u kome su bili vrlo cijenjeni i poštovani.

49. Zvornicka sinagoga (bogomolja)

166. "Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u BiH, "Odbor za proslavu 400 godina od dolaska Jevreja u BiH(1566-1966), Sarajevo, 1966, str. 47.

167. Isto, str. 138.

168. Rezultati popisa stanovnika u BiH 1879.str.l O l.

136

Zvornička sinagoga sagrađena je 1902. godine od priloga Jevreja koji su tada živjeli u Zvorniku i okolini. Nalazila se u Srpskoj varoši na desnoj obali Zlatice, naspram sadašnje nove zgrade Medicinskog cen­tra. Ulazu sinagogu bio je, kao što se na slici vidi, sa sjeverne strane (od Zlatice).

Poslije II svjetskog rata sinagogu je otkupio Jovo Todoran i adaptirao je u stambeni objekat. Na izlazu iz Zvornika (između Vidakove njive i Meteriza) nalazilo se lijepo uređeno jevrejsko groblje, koje je danas vrlo zapušteno.

Prema popisu stanovništva iz 1910. godine u Zvorniku je tada živjelo 148 Jevreja, a u srezu Zvornik 175. 169 Pred II svjetski rat u gradu ib je bilo 118 (24porodice), odkojib su većina bili malotrgovci i zanatlije. Svi su, osim desetak njih koji su se na vrijeme sklonili, odvedeni u zloglasni logor na Banjici kod Beograda i ubijeni. Bilo je to u maju 1942. godine kada su ib ustaše pohvatale, kamionima sprovele u Šabac i predale Nijemcima, koji su ib potom otpremili u logor na Banjici. Kada su protjerani, njihova cjelokupna pokretna i nepokretna imovina je opljačkana, što je bilo u skladu sa Hitlerovim nacističkim planom o biološkom uništenju Jevreja. Poznate jevrejske porodice u Zvorniku bile su Salom, Ginsberger, Fišer, Koen, Bararon, Gracijani, Rajon, Kraus, Levi ... 170 Stariji Zvorničani se sa zadovoljstvom još sjećaju vekni, kifli,

50. Naselje oko rječice Zlatice, austrougraski period. U sredini slike (naprij"ed) sinagoga, a lijevo Riječanska džamija.

169. Rezultati popisa žiteljstva u BiH od 10. oktobra 1910. godine, Sarajevo, 1912. str. 4.

170. Spisak jevrejskih porodica koje su živjele u Zvorniku do Il svjetskog rata sačinjen 1982. po sjećanju Bebe Ćirić rođene Haj on- Niš, i Duške Salom rođ. Gins berger, Beograd, Kosmajska 22/1.

137

zemički, peretaka i drugih peciva čuvenog zvorničkog pekara Jevrej ina Hermana Ginsbergera, čija je radnja bila na mjestu na kome se sada nalazi kafana "Lovac"(kod pijace), naspram stolarske rad je Ilijaza Šišića.

Trgovci Jevreji

"Jevreja je u ono vrijeme u Zvorniku bilo dosta. Bilo je zanatlija, a neki su se bavili trgovinom. Držali su se svoje nacije i vjere, i to strogo. Malo ih je bilo bogatih. Međusobno su se pomagali. Nisu dali da neko od njih propadne. U svojoj bogomolji imali su za svaku svoju siromašnu curu posebnu kasu u kojoj su joj pare za udaju prikupljali. I svako je davao koliko je mogao. Subotom su izbjegavali rad.

Najveći trgovac od njih bio je neki Bela Fišer. Držao je magacin u Namazđahu na tri sprata, svakave robe od tekstila, metala pa do gas a u buradima. Kuća mu je bila prava gospodska, ondi đe je sada "Komunalno". Jedne godine zapali mu se magacin i izgore do temelja. Letila su burad sa gasom u nebo. A on od tuge poluđe ...

Trojica braće Bararon bili su trgovci. Avram je im 'o mješovitu radnju, Saki ta tekstilnu, a Sadik se pored trgovine bavio i otkupom kože. Imali su čardake za sušenje kože u Namazđahu. Otkupom i prodajom kože bavio se isto tako i Jakica Gracijani, a Isidor, njegov brat, im 'o je pi lj arnicu.

Neki Abinun im je bio rabin, a ujedno i trgovac. On je prodavao samo pamuk za tkanje. To se mnogo tražilo. Pa andar Nahman Haj on i Mašina Levi sa sinom Salamonom imali su tekstilne radnje sa kvalitetnom robom i prodajom odijela. A jedan starU uda M amal o drž 'o je malu radnjicu sitnih stvarčica i boje za vunu. Svake subote dođe on u naš dućan, kupi dvije kile žita i hrani golubove na sred Čaršije. A oni mu slijeću na ramena. "

(Zabilježio Muharem Topčić po kazivanju svog oca Hasana, najstarijeg živog zvorničkog trgovca,

88 godina, u izgnanstvu)

ZGRADA SRESKOG NAČELNIKA

Austrija je i u Zvorniku podigla nekoliko većih građevina. Jedna od njih je i zgrada na slici podignuta 1886. godine. U njoj je za vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i u poslijeratnom periodu, sve do 1958. godine, bilo sjedište Zvorničkog sreza. Ove je godine ugašen

138

51. Zgrada Sreskog nače/stva u Zvorniku (sada SkuPština opštine), snimak iz 1986.godine.

Zvornički srez i pripojen Tuzlanskom, a sjedište Narodnog odbora opštine Zvornik premješteno je u ovaj objekat, gdje se i danas nalazi. Stanovnistvo Zvornika i okoline.zvalo je ovu zgradu "Konak" 1 desetak godina po završetku Drugog svjetskog rata. Godine 1958. uz njuje sa sjeverne strane, u zamlaškom groblju, dograđen nov1 prostor od s1ge sa salom za sjednice. Tada je raniji ulaz u zgradu zatvoren, a otvoren sadašnji. U ovoj zgradi sve do pedesetih godina bio je i zatvor. Nal~1o se u prizemlju južnog dijela zgrade (ne do uh ce). Na prostoru sadasnJe zgrade MUP-a bilo je zatvorska dvonšte opasano visokim kamemm zidom.

Uporedo sa izgradnjom zgrade Sreskog načel stva podignut j~ i park ispred zgrade sa fontanom, a na brdu iza z~ade posađem ~,u bo~~!· Kada su porasli, od njih je formirana borova sum1ca, zv~na Bon~! , koja je sa klupama i stazama što su se penjale u serpentmama sluz1la Zvorničanima kao park i izletište.

U južnom dijelu parka, od jedne razmontirane &:vene barake, podignuta je 1955. godine čitaonica "Zami~."· Porušena Je 1967., ~na njenom mjestu iste godine od tvrdog matenJala Izgrađena Je sadasnJa čitaonica. Svi mještani Zamlaza i Hrida dali su novčane pnloge za nJenu izgradnju. Ona je bila mjesto okupljanja građana ne samo IZ pomenutih ulica, nego i iz ostalih, naročito penzionera i ljubitelja šaha.

139

52. Cinovnici Po reske uprave sreza Zvornik, snimak iz 1940.godine u parku kod zgrade Sreskog nače/stva. Na slici s lijeva na desno u prvom redu:Antika Knajter, Ostoja (prezime nepoznato) i Avdo Fidahić; drugi red: Tahir Hudović (u bosanskoj muslimanskoj narodnoj nošnji}, Dragica Cvjetinović Bošnjak, šefPoreske uprave (ime

nepoznato), Semka Kamenica Aganović i Rus Šitnik.

VOJNI LOGOR (Lageri)

Za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije (sve do 1934. godine) u Zvorniku je bio jak vojni garnizon. Nalazio se u tvrđavama Donjeg i Gornjeg starog zvorničkog grada i u logoru u Zvorniku, koji je podigla Austrija odmah po okupaciji Bosne 1878. godine. Po završetku Prvog svjetskog rata (1918.) pripao je vojsci Kraljevine SHS. Vojni logor sa poligonom u Zvorniku nalazio se na prostoru od sadašnje zgrade OŠ u Zamlazu (na jugu) do sadašnjeg stambenog bloka Namazđah (na sjeveru), te između mejdana na istoku i glavne ulice što vodi kroz grad na zapadu. Poslije izmještanja garnizona iz Zvornika (1934.) ovaj napušteni prostor najviše je koristio zvorničkoj djeci, gdje su se svakodnevno okupljala i igrala razne igre, kao što su "kazana", "kuća" i "ćize" (igre sa orasima), "truhlih kobila", klisa, ganje, "žmurke", "žandara i lopova", "pula" ...

140

Vojne barake u Lageru porušene su, uglavnom, do 1941. godine, a njihov materijal rasprodat.

Stanovnici Zvornika su dugo vremena prostor gdje se nalazio logor zvali "Lageri", odnosno sve do podizanja na ovoj lokaciji zgrade Srednje ekonomske škole, hotela "Drina", parka, Autobuske stanice, Pošte i stambene zgrade S-8.

Na mjestu gdje se sada nalaze bivša zgrada Srednje ekonomske škole i hotel "Drina" nalazili su se jedno vrijeme poslije II svjetskog rata čardaci za otkup žita i radionice Stolarskog preduzeća "Mladost".

Kao što je ranije rečeno, u gradu je 1910. godine bilo 498 vojnih lica (u Srezu 651 ).

Do 1934. godine dio vojnog garnizona iz Zvornika imao je kasarnu i u Karakoju, uz koju je bila i veterinarska ambulanta. Poligon se nalazio naspram pravoslavnog groblja, na sadašnjoj lokaciji "Drina transa".

53. Konjički vojni puk na obuci na Zvorničkom mejdanu J933.godine. Na ovom mjestu sada se nalaze Sportska dvorana "Mejdan" i dio fudbalskog igrališta. Objekti na slici iznad mejdana (lijevo) su pripadali vojnom logoru u Zvorniku, a zgrade (desno) na slici mahali Namazđah. Ispod njih je put kojim se silazilo na mejdan. U drugom planu

slike lijevo vidi se munara Zamlaške džamije.

141

54. Pogled na vojni logor u Zvorniku, snimak /895.godine. Barake i dmgi vojni objekti koje vidimo na snimku grad) eni su od kamena, cigle i željeza.

OFICIRSKI DOM (Kasina)

Oficirski dom (Kasina) je izgrađen 1910. godine, od kada je do 1934. služio svojoj namjeni, prvo za potrebe austrougarske, a potom vojske Kraljevine Jugoslavije. Imao je veliku baštu sa fontanom i do ulice lijepu visoku žičanu ogradu sa podzidom. Od 1934. do 1946. godine u njemu su priređivane sve značajnije svečanosti i kulturno-zabavne manifestacije u gradu. Služio je kao ugostiteljski objekat do 1962. godine, kada je predat na korištenje omladini Zvornika. Godine 1979. predat je SIZ kulture koji ga je 1980. popravio, renovirao i proširio i u njemu iste godine otvorio Muzejsku zbirku, gradsku čitaonicu i salu koja je služila za izložbe, razne kulturno-zabavne manifestacije manjeg sadržaja i za održavanje raznih sastanaka i skupova u gradu. U bašti Kasine (u njenom sjevernom dijelu) bila je do 1934. godine kuglana. U periodu od 1934. do 1940. u sali Kasine su priređivani i javni časovi "Sokola". Godine 1964. u jednom dijelu bašte Kasine podignuta je zgrada Dječijeg zabavišta. Kasnijim neodgovarajućim građevinskim radovima na prostorima oko Kasine i u njenoj bašti i ona i njena bašta izgubile su svoj prvobitni izgled i ljepotu.

142

:fi~-~1~·.:.;~;.~·-1 ' -~ ' ';'\f'f~~il!~lt~iO~;....::':T:'"'""''..".~-·

55.0ficirski dom (Kasina), snimak iz !973.godine.

Nekada je na lokaciji na kojoj je podignuta Kasina bila kuća sa velikom avlijom i baštom poznatog i uglednog zvorničkog kovača Jusufa Hadžijusufovića, čiji su sinovi Salih efendija i Mula Alija u ono vrijeme posjedovali najveće vjersko obrazovanje u Zvorniku, stečeno u Istanbulu u Turskoj.

Restoran "Kasina" bio je posebno poznat po tome što su u njemu uvijek svirale kvalitetne muzike, u proljeće i ljeto u bašti, a u jesen i

~~_...:,,.;".,., 56. Detalj ograde i bašte Kasine. Na biciklu električar Božo Jocić.

143

zimu u sali. Svojim glasom, šarmom, ljepotom i popularnošću u prvim poslijeratnim godinama posebno su se isticale pjevačice Jovanka i Danijela. Kad su one pjevale (a pjevale su bez ozvučenja, jer tih sprava u ono vrijeme nije bilo u Zvorniku), oko Kasine i njene bašte okupljalo se tako reći pola Zvornika da uživa u ljepoti njihove pjesme i šarma. One su često bile izložene i prijetnjama žena čiji su muževi najveći dio vremena provodili u kafani i zanemarivali svoje porodi čne obaveze. N a njihove napade i prijetnje one bi dostojanstveno odgovarale da njih ne interesuju njihovi muževi već njihove pare.

Svake večeri orkestri su svirali i muziku za ples, a nedjeljom od 11,00 do 13,00 sati priredjivanje matine. Ove lijepe zabave nastavljene su od 1962. godine i u novosagradjenom hotelu "Drina". One su bile pristupačne zrelijoj i starijoj omladini i bračnim parovima, dok su se mladje generacije zabavljale na igrankama organizovanim po školama i mjesnim čitaonicama, a nedjeljom na matineu u fiskulturnoj sali DTV "Partizana". A u ono vrijeme, da zabilježimo i to, popularni plesovi su bili tango, sving, valcer, engliš valcer i sloufoks.

PRVI AUTOMOBILI U ZVORNIKU

Godine 1908. austrougarski ministar i zapovjednik Bosne, Apel, trebalo je da doputuje u Zvornik. Svečani doček priređen je na Čauševcu, gdje se skupilo mnogo svijeta (zvaničnici grada, đaci, građani). Prostor je bio ukrašen zastavama, cvijećem, parolama ... To je bio događaj za zvorničku čaršiju u kojoj se rijetko šta značajno dešavalo.

Gost je trebalo da dođe iz pravca Sarajeva i sve oči prisutnih bile su uprte u tom pravcu. Očekivala se zaprega sa vitkim konjima i raskošnim kolima. Najavljen je dolazak gosta. Sadašnjom Ulicom Đure Pucara od centra grada pojavilo se vozilo bez konja, koje je puštalo čudne zvukove i iza koga se dizala gusta prašina. Neko je povikao: "Bježi, bježi narode, eto kola bez konja i kočijaša, pogaziće nas!" Nastala je vika, graja, plač djece. Narod se razbježao na sve strane, a najviše ih se sklonilo u grobnice iznad Čuševca. Tek kada je gost sa svojim vozilom stigao pred svečanu tribinu na Čauševcu i kada se ugasio motor na vozilu, narod se počeo vraćati, polako, oprezno i nepovjerljivo, radoznalo zagledajući u "čudo" kojim je doputovao u njihov grad zapovjednik Bosne. 171

171. Ovaj događaj je zabiljžen po kazivanju Borka Jo kanovića.

144

Eto, to je bio prvi susret Zvornika i Zvorničana sa automobilom. U jesen 1909. godine u dućan zvorničkog trgovca i gazde Stevana

Nikolića jednog pazarnog dana došao je njegov stalni mušterija i prijatelj, ugledni domaćin, seljak iz Petkovaca, Suljo Topalović. Uz duhan i kafu vodio se prijateljski razgovior između njih o svakodnevnim poslovima, dok će ti Suljo najednom tiho: "Brate Stevane, imam nešto u povjerenju da ti kažem, samo da se dalje ne čuje". I ispriča mu kako je on, i ne samo on, vidio prije dvije večeri svojim očima kako je cestom kroz Petkovce od pravca Sapne prošlo nekakvo čudovište, šejtan li je, šta li je, sa ogromnim očima koje svijetle, diže iza sebe prašinu, stenje i rokće. Narod se uplašio, svašte se priča.

Gazda Stevan je znao o čemu se radi i umirio je svog prijatelja. Ustvari, to je bio prvi automobil koji je prošao kroz Sapnu i Petkovce vozeći ovom relacijom nekoliko austrijskih oficira iz Tuzle u Bijeljinu. 172

Prva redovna autobuska linija za prevoz putnika i poštanskih pošiljaka od Tuzle do drugih mjesta u sjeveroistočnoj Bosni uspostavljena

57. Prva motorna vozila u Zvorniku (autobus i mala kola braće Blagojevića) ispred benzinske pumpe u centru grada (sada prostor između knjižare "Veleprometa i apoteke u stambenom bloku Namazđah). U pozadini lijevo vidi se mrsna ili ženska pijaca (sada Spomen-obilježje palim borcima u NOR-u u centru grada). Snimak iz 1929. god.

172. Zabilježeno po kazivanju Stanka Nikolića, koj i je tada radio kao trgovački pomoćnik kod svog oca Stevana i slušao ovaj razgovor.

145

je 1929. godine, kada je krenuo prvi autobus koji je saobraćao na relaciji Tuzla-Zvomik-Bijeljina. Vlasnik i prvi vozač autobusa bio je Joko Ćetković iz Podgorice. 173

58. Na slici Joko Ćetković (lijevo) i kondukter autobusa desno. Snimak je napravljen 22. avgusta 1929. godine ispred hotela '"Bristol" u Tuzli pred polazak autobusa na

prvo putovanje u Zvornik i Bijeljinu.

SAOBRAĆAJ IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA I NEPOSREDNO POSLIJE II SVJETSKOG RATA

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, do 1926. godine, redovan saobraćaj sa okolnim mjestima (Vlasenica, Srebrenica, Tuzla i Bijeljina) odvijao se zaprežnim vozilima i to jednom dnevno. Vlasnik zaprege bio je Jevrejin Bela Fišer. Godine 1924. i 1925. Zvornik je dobio prve auto­mobile i autobuse, od kada otpočinje da se uspostavlja prvo povremen, a potom i redovan autobuski saobraćaj sa pomenutim mjestima i još sa Ljubovijom, Valj evom i Sarajevom.

173. Dragiša Trifković:"Tuzlanski vremeplov IV", "Grafičar", Tuzla, 1990. str. 105.

146

Prvi vlasnici automobila i autobusa u Zvorniku bili su braća Drago i Kajo Blagojević. Oni su imali svoju autogaražu u kojoj su sami izrađivali karoserije za svoje autobuse. Nalazila se na jednom dijelu prostora sadašnjeg stambenog bloka Namazđah. Ispred garaže na ulici, na trotoaru, podignuta je i prva benzinska pumpa u Zvorniku. Prvi autobusi imali su 6, a kasnije 10-16 sjedišta i svi su polazili u isto vrijeme, u 14 sati.

Prvi vozači autobusa i automobila iz Zvornika, pored pomenutih braće Blagojevića, bili su Tončika Pokorni, Aco Polić, Aco Blagojević, Fuad Isajbegović, Hasan Pešta, Milo Kordik, Mato Kazina, Mehmedalija Karamujić, Ibro Fazlić, Stevo Stefanović ...

Autobusi su polazili i stizali na svoja odredišta tačno u minut, pa su ljudi u mjestima kroz koja su prolazili određivali prema njima vrijeme i navijali satove. Kako su se autobusima prevozile i poštanske pošiljke (pisma, paketi i dr.), narod je autobuse zvao "pošta" (Prođe pošta, dvanaest je sati).

59.Prva autokaroserija, izrađena u auto garaži braće Blagojević ( 1929.godina). Slijeva na desno: Drago i Branko Blagojević (ispred vozila), Hasan P ed ić i Šaćir Jahić (stoje uz vozilo), sjedi na točku Beriz Povlakić (sa kravatom), iza njih sjedi Mustafa Bazardžanović, apretposljednji na slici je Aco Blagojević (sa šeširom i kravatom).

Pred II svjetski rat autobuski saobraćaj preuzeli su Selmanagići iz Srebrenice, a Blagojevići su se preorijentisali na teretni saobraćaj.

Poslije Drugog svjetskog rata ponovo je uspostavljen saobraćaj sa okolnim mjestima i sa Sarajevom (1946. godine). Nije bilo autobusa pa su se za prevoz putnika koristili kamioni tuzlansko g preduzeća "Dask". Bili su pokriveni ceradom, a kao sjedišta služile su klupe bez naslona. Pedesetih godina u saobraćaj će biti uključeno nekoliko autobusa, pa će

147

60: AutobusiDrage B/?gojevića i njihovi vozači, s lijeva na desno: Fuad Isa} begović, Mz/o Kordzk 1 A:o Poilc. -Snimak iz I 93 8.godine ispred nekadašnjeg hotela "Beograd"

1 sadasn;e zgrade SDK U pozadini, na brdu, vide se kuće na Bairu.

se sve do 1953. godine za prevoz putnika uporedo koristiti i kamioni i autobusi. Vozila sa putnicima na svoja odredišta kretala su iz Zvornika jednom dnevno sa polazišta koja su se često mijenjala (najčešće sa Čauševca, zatim ispred starog hotela "Drina" i Fiskulturnog doma) sve do IzgradnJe autobuske stanice u Zvorniku na prostoru bivšeg F1skulturnog doma (Doma DTV "Partizan"), koja je otvorena na Dan borca 4.jula 1969. godine.

Godine 1957. kroz Zvornik je dnevno prolazilo 14 autobusa od kojih su 9 bili prolazni, a samo pet ih je polazilo iz Zvornika. oni su saobraćali na ovim relacijama:

l. Zvornik- Beograd 2. Zvornik- Sarajevo 3. Zvornik- Vlasenica 4. Dubrovnik- Beograd 5. Tuzla - Šekovići 6. Srebrenica- Brčko 7. Bajina Bašta- Loznica

148

(2 autobusa) (2 autobusa) (l autobus) (l autobus) (l autobus) (2 auto busa) (l autobus)

8. Ljubovija- Šabac 9. Tuzla- Bijeljina

(2 autobusa) (2 autobusa)l74

S obzirom na neizgrađenost lokalnih puteva, o lokalnom saobraćaju u ovo vrijeme nije moglo biti ni govora. On se počeo intenzivnije uvoditi tek sredinom sedamdesetih godina.

I od najudaljenijih mjesta do Zvornika se putovalo pješke ili zaprežnim vozilima, a od mjesta koja su bila uz glavne saobračajnice i autobusima međugradskog saobraćaja, ako je bilo u njima mjesta. Prve autobuske linije u lokalnom saobraćaju uspostavljene su 1967.godine, kada su u Sapnu i Kiseljak krenuli prvi autobusi. Deset godina kasnije (1976.) krenuće i prvi autobusi u Kamenicu i Križeviće. Autobusi su sa pomenutim mjestima u početku saobraćali samo jednom dnevno.

Godine 1968.Zvornik je imao samo 319 automobila (236 putničkih i 83 teretna),' 75 a osam godina kasnije 1.730, od čega 1.563 putničkih i 167 teretnih.

PRVI POŠTANSKI SAOBRAĆAJ

Za vrijeme osmanlijske vladavine u Zvorniku je postojala carinarnica preko koje se odvijala trgovina sa susjednim mjestima u Srbiji. Razvijenom zanatstvu i trgovini u Zvorniku bio je neophodno potreban poštanski i telegrafski saobraćaj. Zbog toga i nije čudo što je pošta u Zvorniku osnovana (otvorena) još 1864. godine, kada i u Sarajevu i u još devet većih gradova u Bosni i Hercegovini. Dvije godine kasnije (1866.) u Zvorniku je osnovana i telegrafska stanica. Upravnik pošte bio je jedino zaposleno lice i obavljao je sve poslove u pošti i telegrafu sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine. Za osmanskog perioda pošta je i stanica gdie se mijenjaju poštanski konji, a u isto vrijeme ove su stanice neka vrsta prenoćišta za pratioce poštanskih konja. Poštu su obezbjeđivale zaptije "kako bi pošta nepovrijeđena na mjesto dolaska stigla". Prema turskim službenim normama jahaćem konju bilo je potrebno da pređe put Sarajevo-Zvornik-Rača- 38 sati. 176

174. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 1047 (sumarna).

175. "Godišnjak opština Jugoslavije 1970", Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Beograd, 1970, str. 102 i 103.

176. Milan Lj iljak: Pošta, telegraf i telefon u BiH, I dio, Preduzeće PTT saobraćaja, Sarajevo, 1975.str.40,41 ,91, 13 7.

149

61. Na slici snimak zvorničke pošte iz 1939.godine (Ćauševac).

Pošta je u osmanskom periodu iz Zvornika otpremana jednom nedjeljno u Sarajevo i druga mjesta. I pošta iz drugih mjesta stizala je, takođe, jednom nedjeljno u određene dane.

Za vrijeme austrougarske vladavine (i kasnije) pošta se nalazila u zgradi preko puta stambenog bloka Namazđah (sada prostorije "Agroproma"), a od tridesetih godina sve do izgradnje sadašnjeg objekta pošte (1958.) u prizemnoj kući na Čauševcu, koja je u vlasništvu porodice Suljagić iz Zamlaza. P ozua to je da su upravni ci pošte između dva svjetska rata (između ostalih) bili Revnik Pokorni i Vojislav Ivoš (1932-1936.).

I za vrijeme austrougarske vladavine i Kraljevine Jugoslavije (sve do 1929. godine.) pošta se prenosila konjima i konjskom zapregom. Dnevno su u Zvornik stizala 3-4 pisma ili paketa, a toliko ih je dnevno i otpremano iz Zvornika.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije vlasnik zaprege za prevoz pošte i putnika u Zvorniku bio je već pomenuti Bela Fišer, trgovac, veliki zaljubljenik konja i konjskih trka. Iza njegove zgrade u centru grada (sada prostorije Komunalnog preduzeća "25. novembar") nalazile su se štale za konj e.

150

POSTAVLJANJE KOCKE I ASFALTA I ZVORNIČKO KORZO

Makadam u centru grada zamijenjen je kockom 1937. i 1938. godine, a do početka Drugog svjetskog rata pokockana je i sadašnja Ulica Filipa Kljajića od mosta na Drini do kuće babice Sađete Dautović u Hridu. Ostale ulice u gradu bile su pod makadamom i takve će ostati do šezdesetih i sedamdesetih godina. Kocka u gradu i pločice na trotoarima zamijenjeni su asfaltom 1975. godine, kada je i glavna ulica znatno proširena.

Sve do 1974. godine (do izgradnje priobalnog puta) cjelokupan saobraćaj preko Zvornika odvijao se kroz centar grada. Kroz zvorničko korzo, razvojem saobraćaja, danonoćno su prolazile u oba pravca kolone vozila, ometajući slobodno kretanje građana, a naročito kada je otpočela eksploatacija boksita u Rupovom brdu od kada su centrom grada tu tn jali kamioni sa prikolicama prevozeći rudu od Milića do željezničke stanice u Malom Zvorniku. Može se samo zamisliti kako su se tada osjećali brojni šetači uvijek punog zvorničkog korza.

62. Kocka u centru grada, snimak iz 1968.godine (sada prostor između Robne kuće i Privredne banke). Svakodnevna slika grada iz ovog perioda, interesantna i po ženskoj

muslimanskoj seoskoj nošnji, koja se više ne može vidjeti na zvorničkim ulicama.

151

Inače, zvorničko korzo je decenijama bilo poznato (sve negdje do sedamdesetih godina, kada ga zamjenjuju brojni restorani i kafići) po svojoj živosti, čistoći, broju šetača i mlađih i starijih i njihovom uzornom ponašanju, pa ga se i srednje i starije generacije, kao i posjeti oci Zvornika iz ovog perioda, vrlo rado sjećaju. Glavno šetalište bilo je u centru grada od Privredne banke i mosta na Drini do izvorske vode "Zamlaz". Na korzo je izlazila gotovo čitava mladost Zvornika, ujesen i zimu izmedju 17,00 i 20,00 sati, a u proljeće i ljeto izmedju 18,00 i 21,00 sat.

U drugoj polovini pedesetih i početkom šezdesetih godina na korzu su se posebno isticale zvorničke ljepotice Hatidža Tidža Klempić i Milena Seka Dabić. Svojom ljepotom, pojavom, neposrednošću i komunikativnošću, načinom hoda i držanja, doprinosile su stvaranju prijatnog ugođaja na korzu, privlačeći na sebe pažnju i starijih i mladih, naročito mladića kako domaćih tako i onih sa strane. Zato su svi željeli da ih vide, da im se približe, da im upute kompliment... A one su to prihvatale ljudski, dostojanstveno i bez imalo uobrazbe. Voljene od svih, činile su i bile dio duše grada.

ZVORNIČKA PIJACA

U periodu između dva svjetska rata, a i ranije, Zvornik je mijenjao lokacije za svoju "zelenu pijacu". Najduže je bila u centru Čaršije, na trouglu ispred sadašnje zgrade Privredne banke. U naraduje bila pozoata pod imenom "Žitna pijaca". U prošlosti je tu bilo veliko granata drvo, koje je svojom krošnjom pravilo hlad i štitilo od kiše, ali je posječeno poslije I svjetskog rata. Tu se prodavala zrnasta hrana (u vrhu trougla), povrće, voće, hljeb i poslastičarski proizvodi. Prodavci ove poslednje robe bili su najgrlatiji na pijaci. Pekari su petkom iznosili na pijacu i hljeb koji nije bio svjež, bilo ga je od dva, tri i više dana, ali su ga oni svojom tehnologijom dotjerali da bude kao svjež. I išao je taj hljeb, kupovao ga je narod.

Bilo je dozvoljeno glasno nuđenje i reklamiranje robe, pa se petkom na pijaci stvarala paklena vika i dreka. Makar bio bajat i crn, pekari su (a bilo ih je lO) iz sveg glasa nudili i hvalili hljeb:

152

Vrelo bijelo, vrelo bijelo!

Vruć, vrio! Taze, taze, kod majstora Laze! Hajde vamo, ne varaj se tamo! Pita lije, baklava lije, šta lije!? Prodado-propado, prodado-propado! Ćahije, ćahije, simiti, simiti, navali narode!

Pekar Herman Ginsberger, Jevrejin, imao je najbolji hljeb i najljepše pecivo (kifle, zemičke, vekne, peretke, kajzerice). Njegov stol za hljeb (svaki prodavac donosio je svoj stol) bio je najljepše uređen. Imao je platneni krov i natpis "Hermanova pecivo".

Poslastčari su prodavali šarene kolače i bombone i hladnu bazu. Pa kao i pekari i oni su se nadvikivali:

Hladna boza, hladna! Ša~npanjerka,šampa~erka! Ledena ko led, slatka ko med! Vidi, vidi, šta je kaj~naklija!

Bazu su držali u vrlo lijepim drvenim kantama od dudovog drveta, okovanim širokim mesinganim obručima. Kante su bile uvijek čiste i uredne i u njima se boza dugo održavala, hladna i prijatna. U takvim kantama bazu su ljeti nosili po čaršiji i prodavali. Zimi su umjesto baze prodavali vruć salep, vrlo ukusan napitak, sladak. Nosili su ga u okruglom bakračetu, koji je na dnu imao pričvršćen sud za užarenim drvenim ugljem, tako daje salep uvijek bio vruć. Oko pasa su imali opasan drveni držač za šolje i kada bi nasuli salep, posuli bi ga odozgo naročitim praškom, zendefilom, koji je salepu davao specifičan i izvanredno prijatan nkus. "Vruć salep, vruć salep! Pari gušu, vadi kašljavicu!"- razlijegao se gradom njihov glas. A najbolju bazu i salep, zna se, pravili su Mehmed i Zuber Sabirović i njegovi sinovi Feta, Nedžib i Daut.

Pijaca za bijeli mrs (mrsna pijaca) bila je na mjestu gdje se sada nalazi Spomen obilježje palim borcima NOR. Na početku u uglu bila je visoka gvozdena česma, a do nje opštinska vaga, kojom su rukovali Nezir Vehbić i Suljaga Kitovnica. Uza zid bilo je nekoliko piljarnica u crnim drvenim barakama. One su imale vrlo širok izbor robe, a specijalitet im je bio suhi sirukačicama. Mrsna pijaca zvala se još i "ženska pijaca". Na tezgama su se prodavali mliječni proizvodi i jaja, a ispod tezgi perad.

153

63. Centar grada (1942.). Na slici lijevo vidi se mrs na pijaca.

Današnju lokaciju pijaca je dobila pred II svjetski rat. Zlatica na tom mjestu nije nekada tekla pravo kao danas nego je, kao što je ranije rečeno, u velikom luku opasivala plac na kome je sada pijaca. Na placu je bila daščara i pecara rakije Andreasa Skibara Andraša, kako su Zvorničani popularno zvali ovog doseljenog Slovenca. Široka i prostrana u svome početku, sadašnja pijaca već je postala tijesna.

Zvornik je imao i nadaleko poznatu stočnu pijacu. Sve do izmiještanja iz grada 1973. godine nalazila se u Beksuji pored Drine, iznad beksujanskog mejdana. Sa tri strane bila je ograđena bodljikavom žicom, a četvrtom je izlazila na Drinu.

ZVORNIČKI DUĆANI, TRGOVCI I HAMALI U PERIODU IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

(Kazivanje Topčić Hasana, najstarijeg zvorničkog trgovca - 88 godina)

Kako sam posto trgovac

"Ja sam ti prvo treb'o biti brico. Dala me mati na zanat kod Salihage Šehića. Prvi dan, pometem ja radnju i majstor me pošalje po

154

vodu na Čauševac sa velikom testijom. Tamo ti se ja poćuškam sa nekom decom i razbijem testiju. I bezbeli, ne smjednem više majstoru na oči. Tako "završim" zanat za bricu.

Ondar me dadnu u trgovinu kod rahmetli Hasanage Kamišalića. Dućan bio usred Čaršije, ondje de je sada "Delikates". Ispred radnje na onom sadašnjem trgu bila pijaca. U dućanu svega i svačega. Četiri godine sam šegrtovo. Po cijeli dan se radilo. Zimi mangala žara nasred radnje da ruke ogriješ, a vrata ne smiješ zatvarati. Ako zatvoriš, odbijaš mušteriju. Sva roba u vrećama il' u buradima, a sve na deke mjeriš i prodaješ. Ali, opet, gazda je bio dobar čovjek. Na nesreću, propije se on pa stalno u kafani sa nekim bezima. A ja radim u dućanu i tako postanem kalfa, a andar i pravi trgovac".

Zvornički trgovci

"Čaršija je bila puna dućana. Sve se poredali jedan do drugog. Većinom mješovita roba i kolonija!. A bilo je i onih tekstilnih, pa gvožđara, piljamica, trafika i raznih drugih. Šta god je narodu trebalo, bilo je u dućanu. Ako nejma, ti zapišeš pa nabaviš. Mušterija je morala biti zadovoljena. Dosta se nabavljala u Kurića magacinu. A bilo je i trgovačkih putnika. Zastupali razne firme. Donesu mustre, a ti biraš i zaključuješ pos' o. Ovo hoću, ovo neću. Ako napraviš dobar pazar, poklon dobiješ. I to dobar. Tako se radilo.

Narod je bio siromašan. Dan i komad. Nije bilo fabrika. Sve se na deke prodavalo. Dva deca zejtina. Zafatiš iz bureta. Pet deka kahve, ako nekome dođu musafiri. A pekmez naliješ u fišek i tako prodaješ. Za onu slatku puru. Nije bilo k'o sad, sve upakovano. Dosta se nosilo i na veresiju pa to u tefter bilježiš, ali samo kome gazda odobri. Seljaci nose šta im treba i najesen plaćaju svojom robom. Akad nešto vrate sa pijace, andar gazda otkupljuje u pola cijene i na tavan slaže. Na proljeće, opet im prodaje za duple pare-na veresiju.

Dosta je trgovaca bilo, ali malo pravih gazda. Većinom se životarilo. Ko je im'o, im'o je. Iznad svih su bili Kurići. Petorica braće. Nisu se ni ženili da se kapital ne rasipa. Sve je išlo na jednu kamaru. Između sebe poslove su podijelili. Najstariji, Ibrahimaga, je samo nabav lj' o robu. Obilazio fabrike i veletrgovine. Vodio velike poslove. Alijaga je bio na kasi. Samo broja i slagao pare. Kažu da su seljaci plaćali samo da vide kamaru para. Hajraga je vozio robu po drugim gradovima i trgovinama. Ademaga je samo kupov'o robu po pijaci i otprem'o sa lađama. Nije im'o kad ni jesti od posla. Uzme lepinu u

155

svojoj pekari, zadije je za pojas i usput jede. U trgovini je radio Hasanaga. Kod J\jih su radili Slavko Kljajić, Mehmed Bojić i Mahmut Kavazović, a glavni hamalje bio neki Mehmed Mujić, zvani Đelo. Dosta su narod pomagali, zeća! dijelili, ali su se bojali konkurencije. Ja sam im na Fetiji bio prvi komšija. A kad sam od njih zatražio pozajmnicu da otvorim dućan i započnem raditi, nisu mi dali. I eto, vremenom, sve im je propalo.

U ono vrijeme selo je bilo temelj privrede. A rađalo je dobro i bilo svega. Od pola ljeta do pred zimu otkupljivala se sve što seljak donese u Ćaršiju. Jabuke, suhe šljive, orasi, pekmez, med, žito. Osim Kurića otkupom su se bavili Jelkić Sabitaga i njegov sin Salih. Njihovi su bili svi magacini oko pijace. Time se bavio i Šehavdić Idrizaga. Roba je otpremana lađama u Beograd i druga mjesta, a odatle sigurno i izvožena u inostranstvo. Šehić Salih je otkupljivao, pakovao i otpremao jaja. Zato su ga zvali Salih J aj ar.

Veliki dio para dobijenih prodajom svoje robe seljaci su trošili u trgovini. Kod Mustafić Ahmetage i njegovog sina Mustafe nabavljali su svu metalnu robu, razne halatke, suđe i ostalo. Prodajom metalne robe, isto tako, se bavio i Blagojević Marko. On je prvi prodavao i bicikle. Kod Bate i Jove Nikolić pravoslavni seljaci su kupovali tekstilnu robu, sukno, čohu, a posebno čakšire, gunjeve i pojaseve, a opanke kod opančara u pet-šest radnji. Tekstilnu robu je prodavao i Popović Tika. Da bi privukao mušterije, Cviko Dabić je na radnju stavio firmu "Kod seljaka". Onje bio na zanatu kod Jovičića. A ti Jovičići su imali najbolju tekstilnu radnju, a posebno štofove i odijela za građane. Bili su braća Pero i Drago, a staroga oca Joeu dovodili su u radJ\iu da sjedi za kasom. Od sve robe imali su mustre pa su ih slali muslimanskim ženama po kućama da izaberu basmu za haljine jer one nisu išle po dućanima. Osim njih tekstilnu radnju drž'o je i Popović Drago.

Najviše dućana je bilo sa industrijskom, kolonijalnom i prehrambenom robom. Time su se bavili Kamišalić Hasanaga i Huseinaga, Peklić Vlado, Jovičići, Hambiralović Avdaga, Kavazović Ibrahima ga i Huseinaga, Tuševijakovići, Skopljaković Halidbeg, Popović Stanko, Kovačević Drago, Vasić Đorđa, Pašić Salihaga i još neki.

Većina zvomičkih dućana bila je na sadašnjem prostoru Robne kuće, Privredne banke i niz Ćaršiju od sadašnjeg spomenika do apoteka. Skoro svi su porušeni, a i ono malo što je ostalo, i ne liči više na nekadašnje dućane."

156

Zvornički hamali

"Ramali su ti bili Ljudi koji su nosili vreće iz maga~ina u dućane ili služili narod po mahalama. Svi su bili iz Ciganluk~. UJ_utro s1đu mz Kanare sa konopcima za pojasom pa pravo pred nas ducan. T~ 1h se iskupi po tridesetak i čekaju kad će ih ko zo~nut1. Z1ma, sunce, k1sa,_ o~1 su tu povazdan oko pijace. Zovneš ga. Sto kila prenese za dma_r. Napac1 je bio neki Osman Gico. Taj je za opkladu po tnsta k1la nosw. Bw Je

mali, zdepast i j ak. . Posla je bilo malo. Po čitav dan bi čekali, dosađivali se. Nekad bl

se i potukli. A uvečer, ako su šta zaradili, eto ih u dućan_ da kupe malo brašna i ze j tina, a ako nisu andar od gazde traže na ven:s!JU. Eto, tako s~ ti hamali živili. Svoj život su svakim danom prodavali. I kad pogledas, jednog dana, nestane ga. Prestane pred dućan dolaziti."

Zvornički dućani

"Sad ću ti reći gdje je koji dućan bio u Ćaršiji prije še~deset do sedamdeset godina. Pamtim k' o da sad gledam. A !l to nacrtaJ da se ne zaboravi. Neka se zna kako je to nekada bilo."

(Zabilježio Muharem Topčić).

157

• PRI'GLED DUĆANA IZMEĐU DVA SVIJEISKA RATA·

-,21€;- 19ig.-

Grobntce

~

D

D FETfJA

158

~ ii= Cl

Zetjeznimosr

l •' · LE 6ENifi:A

NAMAZĐA H

DJ; . DUCAN

§J .MESARA

rrrr ,·PEKARA

[ill] MAGACIN

[rJ OZA MIJA N

Preglednu skicu izradio: Ha z im Cati e'

l fi, ~·7 7""'-i-7 ty-~ JK"_._ .r.;;,....;:o.:. / 63 a. Zvornička čaršija (pregled dućana izmedju dva svjetska rata).

Pregleduradio prema skici Muharema Topčića, Hazim Ćatić.

' '< ! ...,

-"' 0::

v,

VLASNICI DUĆANA, MAGACINA I PEKARA

DUĆANI

l. Bato Nikolić 2. Sabrija Ribić 3. Karaosmanović 4. Nepoznat 5. Nepoznat 6. Nepoznat 7. Vlado Pekić 8. Saki ta Bararon 9. Husein Kamišalić l O. Stanko Popović ll. Tuševljaković 12. Mustafa Mustafić 13. Kavazovići 14. Halid Skopljaković 15. Isidor Gracijani 16. Alinun 17. Piljarnica 18. Piljamica 19. Piljamica 20. Trgovac mašina 21. "Bata" Prodavnica obuće 22. Braća Kurići

MAGA CINI l. Jelkići 2. Šehavdić 3. Jovičići

PEKARE

l. B. Jelkić 2. A. Sarajlić 3. P. Tomić 4. M. Hadžiosmanović 5. Kurići 6. M. Ćatić

23. Avram Bararon 24. M. Krtičić 25. Sadik Bararon 26. Jakica Gracijani 27. Jovičići 28. Nahman Haj on 29. Mica Jovičić 30. Vidakovići 31. Nikola Manojlović 32. Đ. Popović 33. Juda 34. Salih Pašić 3 5. T iko Popović 36. Blagojevići 37. Stanko Nikolić 38. Husein Kamišalić 39. Vekaz efendija 40. Drago Kovačević 41. Juda Mamalo 42. Nepoznato 43. Alija Hadžihamzić

4. Bela Fišer 5. Kurići 6. Kurići

7. S. Begić 8. Imširović 9. Nepoznato 10. Herman Guinskerger ll. N epoznato

159

BILI SU ONI DIO ZVORNIČKE ČARŠIJE I NJENE DUŠE

Hamat Čorbeg (Novinski tekst iz "Bosna presa", 23.09.1993.)

Uvijek kada bih se vraćao iz Saraja u zagrljaj rodnome ognjištu, više nego često, sretao bih tog čovjeka. Jednom na staroj autobusnoj stanici, u susjednom parku, ponekad u burekdžinici. Šetao bi zajapuren, rumen, nešto i nekog tražeći, zagledao se u svakog prolaznika, prosto zabadajući oči u lice. Sjedio bi na klupi u parku i čitao "Politiku", ispraćao prolaznike i svakog ko sjedne zapitkivao sve i svašta.

"Kad će biti rata, ovo ovako više ne mere, svijet se nako tio, to se izrodilo, narod se posilio, to mora da se očisti. Pedeset godina, mnogo je. I jedni drugima zavide. Brat s bratom ne mere. Snahe od svekrvi se dijele. Kijamet. Ovu prugu do Tuzle što prave, nije dobro. Pravila je Austrija pa se zaratila, pa za vrijeme kralja- pa se opet zaratila. I sad treći put. Nevolja".

Ustajao bi sa klupe, mahao rukama, govoreći povišenim tonom, poput pravog govornika. Skretao bi pažnju prolaznika, ukazujući na nepravilnosti, govoreći o svemu i svačemu.

Onda bi se smijao do besvijesti, nekud žureći.

Kada bi me sreo, trčao bi mašući rukama, donoseći neku informaciju, pokazujući članak iz novina, opet pitajući sve i svašta. Prelazila bi to u znatiželju, ponekad u dosadu. Umor, ponekad i žurba, činili bi svoje.

Samo u ćevabdžinicama kod Arnauta, bilo bi neko čudno zadovoljstvo s tim čovjekom sjediti uz čaj.

Nije tražio mnogo, neku crvenu i čaj. Pušio nije, kahvu trošio nije, samo čaj. Srkao bi i smijao se.

Crvenu kad dobije, njegova su dva bureka. Smaže ih za tren. Zamasti ruke i kaput.

Rodjenije Zvorničanin. Od porodice Čorbegović. Posljednji njen predstavnik. Propali begovi. Uvijek bi u svakom obraćanju morao spomenuti hama/ski posao u Beogradu, šezdesetih - sedamdesetih godina. Autobusni i željeznički kolodvor. Gospodje i koferi ...

"Ja sam se vratio ovom gradu jer ga volim. Iz njega više ne idem. Ovdje mi je najsigurnije".

160

Na čudan način mi se tqj čovjek do padao. Ne znam zašto, mislim ibhije koje je naučio od svoje rahmetli majke, budile su u meni neku posebnu privlačnost. Način na koji bi ih recitirao sa povremenim greškama, bio je jedan veliki "koncertni" nastup ...

Poslije bi se u meni otvorio merhamet, ruka u džepu i pala bi poneko crvena. Čaj, jal burek.

Dešavalo se i to da bi ga pokupili zvornički mangupi i njima bi tamo pjevao neke druge pjesme. Za to vrijeme oni bi ga čašćavali. Bio sam povrijedjen zbog toga. Preda mnom to nikada nije činio.

Kad bi u kahvi kod Šrnde sjedili stariji ljudi, petkom pred džumu bio bi naružen.

Imao je vremena na bacanje, klanjati nije htio nit umio. Dženaze je redovno posjećivao, samo kad bi u safovima stajao, ruke bi dizao i spuštao.

Znao bi ko je umro u gradu. Svakome je govorio ko je i što je bio umrli. Uglavnom, poznavao je vidjenije ljude, kod njih je radio i oni su mu za obavljene poslove davali poneku paru.

Sjećam se kad je umro posljednji Jevrej u Zvorniku, poznati doktor, ispričao mi je cijelu istoriju o njemu. Mnogi Zvorničani to nisu znali.

Izgleda da se jako bojao smrti. Njegov govor bio bi ispunjen pričom o kijametu, sudnjem danu. I stalno tako. Gutala gaje samoća. Kao podstanar patio je godinama. Kuću nije imao, ženu i djecu nikad nije imao. Narod bi mu davao odijela i ostalo.

Jednom, od brata iz Niša, dobio je neki šoferski mantil i nešto para. Mislim da tih dana nije bilo srećnijeg čovjeka. Kad me vidio, trčao je koliko ga noge nose. Okretao se kao na modnoj reviji i smijao od sreće do besvijesti.

Poslije mnogo godina sjetio sam se tog Čorbega iz zvorničke čaršije. Gdje lije?

(Redžić Haris)

Napomena: pomenuti doktor nije Jevrejin, već Rus K.Ljahov.

Ovaj novinski članak, složićete se, je lijepa priča o jednom neobičnom liku, svima nama dobro poznatom i voljenom na svoj način, liku koji je bio sastavni dio zvorničke čaršije, dio njene duše. Pravo ime

161

mu je Mustafa Ćorbegović. Njegov otac Mehaga je bio austrougarski oficir, a izmedju dva rata držao je kafanu ispod puta Zvornik- Karaka ja, odmah iza Meteriza. Majka mu je svirala harmoniku i bila u svoje vrijeme jedna od poznatijih zvomičkih djevojaka. Posljednjih petnaestak godina života živjela je od sviranja i pjevanja po sijelima, nakojimajoj je stalni pratilac bio Mustafa, njeno najmladje dijete. Svi su je zvali Hana Corbeguša.

Inače, poznato je da Ćorbeg nije volio da radi i da se prihvatao samo lakših poslova. Imao je u gradu svoje stalne "žrtve" koje su mu davale novac kad ga sretnu na ulici, ili bi im on tačno svakog prvog u mjesecu dolazio u kancelarije po svj u "nafaku", a medju jima je bila i većina zvomi čkih advokata. Na ulici bi zaustavljao one koje je poznavao ili im se pridruživao prateći ih kroz grad i propitujući ih o svemu i svačemu, a najčešće da li će doći do trećeg svjetskog rata i zašto dinar nema zlatnu podlogu, ali i da im kaže neku novost u gradu. Sa policijom i vlastima nikada nije imao problema, niti je od njih išta tražio. Pušio nije, pio nije i na ulici nije vid jan u noćne sate.

Usmrćenje na svirep način u zatvoru u "Alhosu" (Karaka ja) aprila 1992. godine.

Nezaboravni su i neki drugi likovi od sredine pedesetih godina 20. stoljeća pa naovamo, isto tako svim nama dragi, po kojima je zvomička čaršija bila prepoznatljiva i bez čijeg postojanja bi duša grada bila siromašnija. Sjetimo se samo Fildusa Hadžiosmanovića (Filde) i njegovih prefinjenih i lakih plesnih pokreta, zatim njegovog divnog glasa i njegove pjesme posebno kada se na šlaufu spuštao niz Drinu; pa Halida Grbavca (Halida Cara), ljubimca i zabavljača mladih duhovitim i interesantnim šalama, dosjetkama, pričama i komentarima punim mašte, naročito na aktuelne dogadjaje i ličnosti u svijetu. A bio je sin, jedinac, nekada najbogatije djevojke iz Janje (Ajanovićke) i unuk Smail bega Grbavca iz Zamlaza, isto tako jednog od najbogatijih i najuglednijih Zvorničana, u čijem vlasništvu je bilo nekada skoro svo zemljište u selu Grbavci.

Zašto se ne sjetiti i poznate kafane "Burence" i društva što se u njoj svakodnevno sastajalo, uz šank, ili za stolom prvim do šanka (Meša Mustafić, Zijo Sarajlić, Borko Jokanović, Osmah Trhulj, Suljo Gobeljić, Ibrahim Ohranović Beg, Djordjo Tomić, konobar Harambašić ... ) i njihovih duhovitih šala i bezazlenih smicalica i podvala, prvo na svoj račun, pa onda i drugih. Starije i srednje generacije se vjerovatno još sjećaju podvale o kojoj se dugo pričalo po gradu, a koju je Z ijo Sarajlić

162

priredio Ibrahimu Begu. On je, naime, iz Begova tanjirića u kome se nalazilo kuhano jaje i parče "zdenke" sira (Begovo omiljeno meze) neprimijetno uzeo kuhano, a stavio sirovo jaje i neopaženo se udaljio od šanka i društva do izlaznih vrata, odakle je pratio ishod svoje igre. A kada je Beg, nešto kasnije, sa uživanjem i m erak om lupnuo vrhom jajeta o tanjir i podigao jaje, zna se šta se desilo. "Zijo, Zijo! Gdje je Zijo!?"­ljutito se osvrtao naokolo pogledom tražeći Ziju uvjeren da mu je ovo samo on mogao prirediti, a Zijo je već bio na vratima "Burenceta" zadovoljan što mu je šala uspjela, kao i društvo koje je sve ovo sa uživanjem pratilo.

U "Burence" su se, inače, slijevale sve informacije o dogadjajima i zbivanjima u gradu i iz njega dalje širile po Ćaršiji.

Očekujemo da će ovaj tekst biti podsticaj još nekim Zvorničanima da o naprijed pomenutim ili njima sličnim ličnostima i dogadjajima ostave pisane tragove, što bi bio njihov doprinos rodnom gradu i zavičaju.

ULIČNE ILI JAVNE ČESME

U ranijim periodima grad nije imao vodovod, već se stanovništvo snabdijevalo vodom sa izvora ili iz Drine, a za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i neposredno poslije Drugog svjetskog rata iz gradskog vodovoda i nekoliko izvora u gradu. S obzirom na to da voda nije bila razvedena u domaćinstva i javne objekte (samo je nova bolnica na Fetiji imala vodu), već samo do javnih česama u gradu, bilo ju je relativno dovoljno da zadovolji osnovne potrebe građana, osim u ljetne dane kada bi se i pred česama i izvora stvarali veliki redovi. U vrijeme velikih ljetnih vrućina presušile bi i česme, pa bi stanovnici iz gornjih dijelova grada (Fetija, Bair, Kuljanski put) donosili vodu sa Ćauševca i Zamlaza.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kaptirana su u bližoj okolini Zvornika četiri izvora pitke vode iz čijih je rezervoara voda dovedena do javnih česama u gradu. Iz rezervoara Bukovik snabdijevane su vodom tri česme u Beksuji Gedna kod čitaonice, druga kod Srednjoškolskog centra i treća kod kuća Džemala Kasuma i Raje Ilića), zatim česma u centru grada kod mrsne pijace (sada Spomen obilježje palim borcima) i na Fetiji kod bivšeg Đačkog doma (''špitalj" česma). Rezervoar Zmajevac snabdijevao je vodom dvije česme u Srpskoj varoši -jedna se nalazila kod kuće Vase Novakovića, a druga ispred kuće trgovaca Jovičića u

163

Bukrešu. Česme na Kuljanskom putu i Bajru i "Marina česma" 177 na Fetiji dobijale su vodu iz rezervoara zvanog "Hazma", podignutog još za vrijeme vladavine austrougarske u udolini između brda Kaplan i Kahvenjača, kuda danas vodi prijeki put na Kulu Grad.

Rezervoar "Bijela voda", podignut u Tabacima, snabdijevao je vodom dvije česme. Jedna se nalazila u Hridu ispred kuće Salihage Šehića, a druga u Donjem starom gradu. Česme podignute poslije II svjetskog rata (u Hridu kod kuće Ćazimbega Zaimovića, čitaonice u Zamlazu i ispred sadašnje zgrade Osnovne škole "Mitar Trifunović Učo"), priključene su, takođe, na ovaj rezervoar.

Poslije oslobođenja i završetka Drugog svjetskog rata radnim akcijama omladine i građana podignut je rezervoar i iznad Lišišnjaka, ali će Zvornik dugi niz godina u poslijeratnom periodu imati samo 16 javnih česama.

Izvorskih voda iz kojih je voda neprekidno isticala kroz cijevi bilo je šest, od kojih su najpoznatije i sa najvećim kapacitetom bile: Zamlaz, Čauševac i Begova voda u Beksuji što se nalazila na mjestu sadašnje kuće Nezira Mehinagića. Dvije izvorske vode nalazile su se u Varoši i jedna u Hridu. 178

Voda se sa česama i izvora donosila u kantama, škafovima, đugumima, bardacima, ibricima, a donosi oci vode obično su bile djevojke i starija djeca.

Ljeti usijed suše često se smanjivao dotok vode pa su se na česmama stvarale gužve i redovi, alije uvijek oko njih bilo živo i veselo; bilo je tu i pjesme i šale i smijeha, pa i ašikovanja, jer su u tim prilikama na česmama nezaobilazni bili i mahalski momci. A dijevojke bi se obično zbog njih zadržavale "na vodi" duže nego što je trebalo, a majkama kod kuće su se prav dale kako su jedva došle na red za vodu.

177. "Marina česma" se nalazila u blizini raskršća od kojeg su se odvajali sokaci prema Srpskoj varoši i Kuljanskom putu, u neposrednoj blizini kuće bračnog para Mare i lbre. Oni su imali najljepšu avliju na Fetiji, punu raznovrsnog cvijeća. Mara se brinula o održavanju prostora oko česme. Oplemenila ga je zelenilom i cvijećem i svakodnevno čistila. Zato joj je narod dao ime ''Marina česma''.

178. Voda u Bridu je ustvari otoka izvorišta "Bridova glava" što se nalazi stotinjak metara u šumi iznad Hrida. Kod nje je bilo i raskršće šumskih putića, gdje se odmaralo i osvježavala čistom vodom. Jedan od njih vodio je do Gornjeg grada preko Hadžića bašče.

164

.. --·--- --·-·-------

64. Izvorska voda u Beksuji (Begova voda) dovedena sa Bukovika, snimak iz 1940.godine. Prva zgrada desno-mekteb sa vodom u prizemlju (sada kuća Nezira Mehinagića), druga kuća Nasirage Zejnilagića, a u pozadini se nazire zgrada bivše

Osnovne škole. Objekat lijevo na slici je beksujanska džamija.

Zimi je često bilo problema sa javnim česmama. Usljed niskih temperatura voda se u njima zaleđivala, pa se morala odleđivati toplom vodom i mangalama sa žarom, a poseban problem je bio led koji se stvarao oko česama i izvora, što im je otežavalo prilaz.

165

U nedostatku vode sa javnih česama, korištena je drinska voda koja je u vrijeme o kojem govorimo bila vrlo čista.

65. Čauševac oktobra 1955. godine. Na snimku svatovi Raz/je Bektašević iz Kozluka i Hamzalije Ganibegović iz Gradačca. U pozadini snimka desno početak mahale Beksuja, a lijevo grobnice ispod kojih se nalazila izvorska voda ''Čauševac" (na snimku zaklonjena iza svatova). Na ovom mjestu podignut je 1972. stambeni objekat "Čauševac ".Prve tri ličnosti na slici sa lijeve strane: Hakibeg Klempić (Dedo), Esma

Hadžinurbegović i Ešefa Hadžinurbegović.

HANOVI U ZVORNIKU

Od druge polovine XV vijeka do 185l.godine Zvornik je bio upravni centar Zvorničkog sandžaka, a ovdje je bio i važan prelaz preko Drine. Zato je u njemu bilo uvijek više hanova. U novije vrijeme bilo ih je pet - dva na Skeli, a tri uz glavnu cestu što prolazi kroz Zvornik. Svi su osim soba za prenoćište imali i dovoljno prostora i štala za smještaj konja i zaprege. Do 1945. godine zadržala su se dva velika hana. Jedan od njih bio je na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Privredne banke, a drugi kod zgrade bivše opštine (sada stambeni blok Namazđah). Oba su građena na sprat sa kapijama na svod i velikim dvorištima. Prvi je bio u vlasništvu Namazđah džamije. Godišnja kirija mu je bila (1889. godine) 180 forinti, a 1913. godine 400 kruna za han i dvije magaze. Godine

166

1913. handžija je bio Murat Hadžiornerag, a kasnije Ibrahimaga Hadžhamzić. Han kod bivše opštine pripadao je porodici Selmanagića iz Srebrenice. 179

Na putu Podromanija-Zvornik-Rača u periodu između dva svjetska rata bilo je 38 hanova, 180 od kojih je, koliko se zna (osim han ova u Zvorniku), bilo na području današnje opštine još 12, i to: Drinjači, Đevanju, Zlohanju (3 hana), Jošanici, Diviču, Bijeloj vodi, 181 Karakaju, Krivoj Drini, Kozluku i Šepku. Većina ovih hanova propala je u Drugom svjetskom ratu. Hanovi u Karakaju (Tomin han), Bijeloj vodi i Šepku ne pominju se u knjizi H. Kreševljakovića, ali se zna da su postojali.

66. Jedan od zvorničkih hanova (velika zgrada na sprat sa svodovima), snimak iz pedesetih godina 20. vijeka. Do njega desno je kafedžinica Mustafe N alića, zavnog "Doktor", u kojoj se do rušenja ovih objekata (krajem pedesetih godina) spremala najbolja kafa u gradu (čuvena "doktorova kahva '').Na ovoj lokaciji je potom podignuta upravna zgrada Preduzeća za eksplotaciju i uzgoj šume "J adar". Od 1973.godine u

njoj je sjedište Privredne banke Sarajevo-Osnovne banke Zvornik.

179. Hamdija Kreševljaković:"Hanovi i karavansaraji u BiH", Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo,l957.,str.l08, 109.

180. Isto, str.l09.

181. Han u Tabacima nalazio se ispod ceste kod Bijele vode. Vlasnik muje bio Jovo Kalajdžić iz Zvornika. Na Bijeloj vodi uz han je bila i malta sve do 194l.godine. Han na Di viču bio je na sprat. Držao ga je pod zakup Aljo Vilić.

167

Naročito su hanovi bili posjećeni u pazarne dane, posebno ujesen, kada su romanijski seljaci, kiridžije (Zvorničani su ih zvali Ere), dolazili na zvorničku pijacu gdje su kupovali kukuruz i na bosanskim konjima osedlamm samanma ga dopremali do svojih pasivnih sela da bi prehranili svoJe mnogočlane porodice. Svaki od njih imao je obično po 2-3 konja, a kako su dolazili i odlazili iz Zvornika grupno, kroz grad bi tada u karavanu prolazile desetine konja natovarenih kukuruzom u pratnji romamJskJh gorštaka u živopisnim narodnim nošnjama svoga kraja. Ova slika mogla se vidjeti na zvorničkim ulicama i desetak godina po završetku II svjetskog rata. Kiridžije sa Romanije najčešće su konačile u hanu Rakije Hadžigrahića, koji se nalazio na Skeli (sada dvorište i kuća Mehmeda Jenčiragića).

Gosti zvorničkih hanova bili su u ranijim vremenima pa sve do Drugog svjetskog rata i trgovci ćurkama i njihovi goniči, koji su na širem području Sapne, Grbavca i još nekih sela otkupljivali hiljade ćurki i u jatima ih tjerali do Zvornika i dalje kroz Zvornik do većih centara, odakle su otpremane ne englesko tržište.

HOTELI U ZVORNIKU

Prvi hotel u Zvorniku podignut je za vrijeme austrougarske vladavine (prije 1895.), a vlasnik muje bio Jevrejin Lazar Kraus, otac Emila Krausa. Do 1918. godine nosio je naziv "Wien" (Beč), a između dva rata "Beograd".

Poslije Drugog svjetskog rata hotel je otkupljen od vlasnika i nakon renoviranja i modernizacije, a pod novim imenom "Drina", pušten je u rad !.oktobra 1947. godine. Imao je 21ležaj. Dugo nije imao vodu, već se donosila sa "Zamlaza". Služio je kao hotel sve do aprila 1962. godine, kada je podignut novi hotel "Drina" sa 54 ležaja. Proširenjem prema jugu i podizanjem još jednog sprata, hotel je 1972. godine dobio još 79 ležaja, tako da ih danas ima 133. Hotel "Vidikovac" na Diviču podignut je 1978. godine.

168

67. Prvi zvornički hotel (treća zgrada na snimku). fatos iz austmugarskog perioda. Danas su u ovoj zgradi market "Drina" i kafana "Božur", a na spratu stanovi. Stariji Zvorničani i danas ovu zgradu nazivaju "Stara Drina". Na snimku se vide i učesnici

proslave katoličkog blagdana "Brašančevo "'.

VODENICE NA DRINI

Vodenice na Drini zvale su se "drinke". Zvornik je stalno imao dvije "drinke" (u Hridu i Beksuji) i vodeničare koji su se bavili samo ovim zanimanjem. U njima su se mljele žitarice. Postavljane su na brzim dijelovima rijeke i bile vezane za obalu sa j lama koje su lengerima bile vezane za zemlju ili za kakvo debelo stablo. Oko njih je uvijek bilo živo, a naročito u ljetnje mjesece kada bi usljed suše potočare prestale sa radom. Posebnu živost davala su djeca koja su se najradije kupala ispod vodenica i skakala sa njihovih tumbasa i p latica. Naravno, Drina je tada bila čista, bistra i zelena. Od obale do vodenice prelazilo se preko p latice, ili se prevozilo čamcem, vezanim za pokretnu haiku na metalnoj sajli, koja je jednim krajem bila pričvršćena za obalu a drugim za vodenicu. Vodenica u Hridu radila je do 1950., a u Beksuji do 1968. godine, kada juje kao posljednju vodenicu u Zvorniku odnijela nabujala Drina.

169

----'' '

68. Mladi Beksuje na kupanju kod vodenice, snimak iz 1966.godine. S lijeva na desno (odrasli):Ferhat Nožinović, SemijaMehinagić, EminaMehinagić, Jusuf Dedović, Galib Avdić, Izet Mehinagić, Fatima Klempić; sjede u čamcu, dječaci: Fadil Talavanić i

Mujo Avdić

Drina se u starom vijeku zvala Drinus ili Drinos i to ime se nalazilo i na najstarijim kartama. 182

U staro vrijeme narod je Drinu nazivao Zelenika i Zelenka zbog njene bistre i zelene vode u kojoj su se ogledali četinari.

Priča se da je turskom sultanu Mehmedu II Fatihu (Osvajaču), koji je 1463. godine osvajao Bosnu, pao konj u vodu na sredini rijeke i utopio se. Sultan je tada uzviknuo: "Bu su derin!" (Ova voda je duboka). Od riječi derin, kažu, docnije je Drina dobila ime. 183

182. Drinus je latinska, a Dinos grčaka verzija imena.

183. "Moj zavičaj", Prosvjetno ped. zavod Tuzla i "Front slobode", Tuzla, 1963. str. 20.

170

69. Vodenica na Drini

70. Na plaži u Zvorniku, snimak iz 192 ?.godine. Dječak sasvim desno na slici je _Risto Blagojević. Prema prof Deroku najljepše prirodne plaže na D~~ni i~m~đu dv~ svj es tka

rata nalazile su se u Zvorniku i D iviču. Bile su vrlo ct ste l pjeskovite.

DRJNSKE LAĐE I SKELE

Za vrijeme osmanske i austrougarske vladavine, kao i u periodu između dva svjetska rata, značajan dio saobraćaja odvijao se Dn~om lađama, a preko Drine skelama. A lađe i skele su tada, pored zaprezmh

171

vozila, bile jedina prevozna sredstva. Saobraćaj lađama niz Drinu zadržao se sve do početka II svjetskog rata. Mjesto gdje se vršio utovar i istovar robe, kao i prevoz putnika preko rijeke, zvalo se skela. Najpoznatija skela na Drini bila je u Zvorniku, po čemu je i dio grada gdje se ona nalazila dobio ime Skela. Nalazila se na prostoru između sadašnjeg željeznog mosta na Drini i ušća Zlatice, odnosno na mjestu gdje sada izlazi saobraćaj iz grada na priobalni put (kod pijace). Poslije zvorničke, poznate skele na Drini bile su još u Šepku i Brodu kod Foče.

Drinske "lađe" bile su na vesla, a prevozile su poljoprivredne proizvode zvorničkog kraja. Bili su to veliki čamci dugački 20 i široki na sredini 2,5 metara. Zvale su se "burinke" i "zvornikuše", a pošto su oblikom ličile na papuču, neko ih je zvao i "papučare". Na zadnjem dijelu imale su polukružni krov, ispod kojeg je bila "koliba", kutak za spavanje posade i sklonište od nevremena. Ispred kolibe bilo je ognjište, na kom se u zemljanom loncu kuhala hrana za posadu i pekao hljeb ispod sača ili peke. Prednji dio lađe zvao se "burin"(nos) i u njemu sjede četri momka-veslača, a srednji "hazna" u koji se tovari roba. 184

71. Lacta burinka na Bremenima kod Diviča, snimak iz 1937. godine

184. Prof. Deroko: "Drina, geografsko-turistička monografija", Društvo Fruška gora, Novi Sad, 1939. str. 39, 40.

172

Lađe su mogle da nose do 13 tona. Prevozile su većinom suhe šljive, dasku, vunu, orahe i jabuke do ušća Drine u Savu, do Brčkog, Sremske Mitrovice i Beograda, a po potrebi 1 putmke. Po povratku uz Drinu nisu uvijek išle prazne, već su u Zvornik dovozi!~ industrijsku robu kao što su gas, ulje, šećer, ekseri, posuđe ... U vnJeme gradnJe mosta kod Ljubovije uzv!Jčile su uz Drinu po četiri tone ~vozdene konstrukcije natovarene u Sapcu. Matična luka bila !mJe D!Vlc, gd J~ 1h je bilo 25, a bilo ih je nešto i u Malom Zvo_~iku 1 na V!dakovoJ ~JI VL

Priprema građe za izradu lađa bila Je u BudJSJCU 1znad Sakara na mJestu zvanom Tezga.

Drinskim lađama su još od osmanskog perioda prevoženi i zvornički mladići u vojsku i na ratišta širom Carevine, pa i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Jedan se broj njih nikada niJe vratio, te su UU1oge djevojke ostale neudate, uplakane. NJihovu tugu 1 bol Jedna od nJih Je pretočila u divne stihove poznate sevdalmke:

Došla Drina od brijega do brijega, nit' od kiše nit' od bijela snijega, već od suza zvorničkije cura ... Bog ubio zvorničkog muktara što otjera momke u soldate, pa ostaše cure neudate.

72. Ispraćaj i odlazak zvomičkih regntta (20.juna 1920.godine! drinskom lađom do Lpznice, odakle će potom nastaviti put do Valjeva.

173

. . . Posada lađe imala je pet članova: četiri veslača i zapovjednika kOJI Je b10 kormilar 1h dumendžija. On je ujedno bio i kuhar i pekar. Postojale su priče o izvanredno ukusnom hljebu i jelu spremljenom na OgnJIŠtu lađe. Zvanje dumendžije bilo je vrlo cijenjeno, pa su Divičke maJke tepale svojoj djeci: "Bio ti majci dumendžija!". Lađari su bili Divičani, Malozvomičani i Vidakovci.

Dok je niz Drinu lađa išla brzo i lako, dotle je njen povratak bio neuporedivo težak i mučan posao. O veslanju nije moglo biti ni govora, nego se lađa morala vuć1 uz vodu. Tri veslača išla bi obalom i vukla lađu: na ramena bi natakli omče ispletene na kraju 200 metara dugačkog konopca pn vezanog za lađu 1 prebačenog preko dugačke katar ke usađene na pregradi između burina i hazne. Četvrti veslač je posebnom motkom (šticom) odbijao lađu od obale da se ne nasuče.

73.Zadnji dio lođe (koliba). U drugom planu slike splav.

. . Dumendžija je krmanio. Ta vuča bila je i podnošljiva ondje gdje Je Drma 1mala normalan tok. Ali na njenim brzacima bio je to strahovit napor. Naprežući se do krajnje snage, savijeni u horizontalan položaj, lJUdi su o]Jal~m napredovah stopu po stopu, brzinom ne većom od puževe. Stoga 1 mJe cudo sto Je među lađanma postoJala kletva, upućena onome kome se želi najveće zlo: "Dabogda lađu vuko!".

174

- -----------~~-

Za vrijeme neprijateljske okupacije 1941. godine Nijemci su uništili lađe. Bacali su u njih bombe i sve ih porazbijali. Sa ovim je nestalo i lađa niz Drinu i drinskih lađara.

SPLAVARENJE NA DRINI

Prevoz drvene građe (balvana) u obliku splavi niz Drinu počeo je još za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni.

Za razliku od lađa, splavi nisu bile prevozno sredstvo nego je to bio način transportovanja Drinom sirove drvene građe od šuma do pilana. Ćamova stabla (balvani), sječena u šumama gornjeg toka Drine, dopremana su do rijeke gdje je sa njih skidana kora, zatim su slagana u vodi jedno do drugog i učvrščivana poprijeko jakim žičanim vezama. Tako je formiran splav. U njoj je bilo u prosjeku 30 kubnih metara drveta, odnosno 40-100 balvana, a bila je duga do 25 m. Na prednjem i zadnjem dijelu bio je dumen, upravljala su, znači, dva splavara. Prednji dumendžija ("prednjak" ili "prvak") je bio zapovjednik splavi i bio je znatno više plaćen od drugog dumendžije ("zadnjaka"). Veslača nije bilo jer splav je išla nošena brzinom toka vode. Kraj ognjišta je bila razga na koju je bila okačena odjeća i druga oprema da se ne ukvasi.

Splavi nisu išle pojedinačno nego u grupama. Polazile su od Foče i drugih mjesta nizvodno od nje. Kada bi ušle u Savu, sastavilo bi se više njih u jedan skup (kerep) i tako plovile do pilana u Sremskoj Mitrovici, Obrenovcu ili Beogradu (Makiš). Splavari su bili iz Diviča, Malog Zvornika, Vidakove njive i drugih priobalnih mjesta sa obje strane Drine.

U ljetnim mjesecima kada je vodostaj Drine bio nizak, splavi su išle vrlo sporo, a znale su i da se nasuču na sprud u nekom brzaku. Splavari tada silaze u vodu i nastoje da odsuču splav. Ali, dešavalo se i da poprečne veze pucaju, splav se raspada i pojedini balvani plove sami, pa su ih splavari morali hvatati i ponovo skivati u splav.

Između dva svjetska rata počeo je i sve više se razvijao splavarski turizam-spuštanje splavom niz Drinu kroz njene čuvene kanjone i plahovite brzake. On je nastavljen i poslije Drugog svjetskog rata sve do podizanja Hidroelektrane "Perućac" 1963. godine. Specijalno skivane splavi sa turistima, ljubiteljima prirode, obično bi polazile iz Foče, a svoju vožnju završavale u Zvorniku. Organizator splavarenja za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bilo je Turističko društvo "Fruška gora" iz Novog Sada, koje je imalo svoje povjereništvo u Zvorniku, čiji je starješina bio turistički entuzijast Jovan Blagojević, trgovac iz Zvornika.

175

Splavima, kao i "lađama", plovilo se samo danju. Od Višegrada do Zvornika splav je putovala 16 sati kad je voda velika, 22 pri srednjoj vodi, 36 pri maloj, a sasvim maloj 4-5 dana. 185 Na prednjem dijelu splav je uža (oko 4 metra), a na zadnjem šira. Najobičnija dužina joj je oko 20 metara.

Za vrijeme II svjetskog rata splavarenje je bilo obustavljeno, ali je odmah po završetku rata nastavljeno. Prestalo je izgradnjom HE "Zvornik" 1955. godine. Međutim, splavarenje se odvijalo jedno vrijeme i poslije podizanja brane na Drini, s tim što su splavari splavi raskivali u Jezeru, balvane propuštali kroz branu, zatim ih hvatali ispod mosta u Zvorniku ili na Vidakovoj njivi i tu ih ponovo skivali, odakle su nastavljale put prema Savi. A to je trajalo samo godinu-dvije. Tako zauvijek nestaše i posljednji splavari u srednjem i donjem toku Drine. U gasi se i njihovo zanimanje.

74. Drinske splavi sa turistima, snimak iz 1939.godine.

185. Isto, str. 32-39.

176

75. Splavar u vječnoj borbi sa ćudima Drine.

177

Splavar u ravnici

Više glave uzdižu se Samo vode i trave

Puta nema u ravnici Ravnica je bo gaz za oko neba

(zar da me raznese tetrijebova pjesma i da padnem sa ove grane nesna)

Žarke lađe dosadno kao pješaci Teret odvoze nenaznačenim pristaništima

Poluge đerma kao ukorijenjene katarke Drežde na suncu

Splavarenje na Drini

(Alija Musić, iz zbirke "Oblutak iz Drine". Prosvjetni list, Sarajevo, 1998.)

(Odlomak iz feljtona)

Zvornički splavari pojavljtlju se na Drini početkom 20. vijeka. Oni su prihvatali splavi, ali i građu koju su furmani dovozili do Drinjače sa Romanije i Krama (Han-Pijeska) i transportovali je splavovima do Zemuna za prometnika B organa Fin tera. Za vrijeme Austrougarske se u D iviču, prema iskazu starog sp l avara 83-godišnjeg Mustafe Atlića, ovim poslom počeli baviti Atlići, Bojići, Jamakovići, Kapidžići, Kuljanovići, Musići, Pezerovići, a iza 1918. godine gotovo svi Divičani odoše u sp/avare.

Splavari su sa sobom nosili dvije poluge za skidanje splavi, kolac, drveni potuk ili kamen za udaranje koca, a zadnjakjoš sjekiru i imao je obavezu da napravi ognjište (pomoću granja, busenja i šljunka). Vožnja bi počinjala tako što prvak zakreće splav i uvodi ga u putanju. Zadnjak ga ispravlja u bukovima, tjesnacima i oštrim prevozima. Prvak je izdavao kratke i oštre komande: "Srbiji ! ", "Bosni ! ", "Dosta ! ", a zbog buke je to činio često rukom ili glavom. Od brzine i snalažljivosti sp/avara zavisio je i uspješan prolaz splavi jer je dodir sa kamenom značio potpuno ili dijelimično raspadanje. Uspješni prvaci bili su na cijeni, pa su ih nerijetko vlasnici splavi pridobijali povećanjem dnevnica i tako ih preuzimali od

178

76. Amblem DRUŠTVA- FR UŠKA GORA, povjereništva Zvornik.

dotadašnjih vlasnika. Bilo je zadnjaka koji nikada nisu tražili prednji dum en, iako je on donosio veću zaradu, jer nisu bili sigurni u sebe.

Mještani naselja uz Drinu imali su lijep običaj da pozdravljaju sp/avare sa : "Sretan put sp/avari ! ", a ovi su im otpozdravljali. Međutin;, bilo je i šala na račun sp l avara, pa i zadirkivanja, u čemu su, kako zstzce jedan divički sagovornik, prednjači/e janjanske, a iza njih i kozlučk~ djevojke. Priča se da su nekada zvornički lađari imali pijetla na SVOJOJ

"zvornikuši ", vjerovatno da bi u nekoj prilici spremili jelo (a možda i radi buđenja u dane ramazanskog posta). Pijetao je kukurikao, a to je podstaklo mještane da svaki prolazak lađe (i kasnije splava) poprate podrugljivim kukurikanjem.

(Alija Uzunović: Splavarenje na Drini, "Glas sa Drine "br.315 od 26.08.1983.)

POPLAVE U GRADU

Sve do izgradnje priobalnog puta (1974.) Drina se često izlijevala iz svog korita i plavila dijelove grada uz ?)enu lijevu obalu: Bil,~ b1 to~' jeseni ili s' proljeća kad nabuja i nadođe od bnJega do bnJega od k1sa ili od snjegova što se tope u njenom gornjem toku. Onako Silna, mu~na, brza hučna i neukrotna nosila bi sve pred sobom. A kada se povuce u svoj~ korito, ostavljala je iza sebe uz obalu naneseno granje, drveće, klade i čitava stabla, koje je okolnom stanovništvu služilo za ogiJev. Najveća poplava bilaj e u novembru 1896. godine, kada je Drin~ poplavila sve kuće koje su se nalazile duž glavne ulice u gradu. StanJI lJudi su pričati da su čamci bili vezani na prostoru ispred sadašnje z~rade Privredne banke i za zgradu Sreskog načelstva (sada zgrada Opstme)

179

•

čije su prizemne prostorije bile tada sve pod vodom. Na njoj su uklesani datum (lO. XI 1986. godine) i crta koji označavaju dan najvećeg nivoa vode i visinu do koje je voda toga dana prodrla u zgradu. U novije vrijeme najveća poplava je bila u jesen 1968. godine. Ona je odnijela i posljednju zvomičku vodenicu. I Zlatica se često izlijevala iz svog korita i pravila štete, posebno u ranijim periodima dok nije bilo regulisana njeno korito. Poznata je njena poplava iz 1830. godine, a u novije vrijeme najveća je bila 25. juna 1987. godine.

77. Jedna od poplava u Zvorniku. Snimak je načinjen u Beksuji ujesen 1968.godine. U pozadini snimka, ispod mosta, vide se bivše prostorije "Univerza/a" pod vodom, kao i stočna pijaca koja se nalazila ispod njih. Danas se na ovom prostoru nalaze

priobalni put i stambeni objekti (višespratnice).

MOSTOVI NA DRINI

Prvi most na Drini u Zvorniku podignut je za vrijeme Prvog svjetskog rata (1916. godine). 186 Nalazio se nešto niže od sadašnjeg željeznog i bio je od drveta. Podigla ga je Austrija, a kao radna snaga korišteni su i talijanski zarobljenici. Oštećenje od nabujale Drine u jesen 1922. godine od kada nije u upotrebi. 187

186. Dr. Adem Handžić u svom radu "Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku", (Godišnjak Društva istoričara BiH, br. 18. Sarajevo, 1970.str.l41-196.) navodi da je u Zvorniku na Drini u 16. vijeku bio most, ali da nije utvrđena tačna njegova lokacija. Prema izvorima kojima se on služio most se nalazio u blizini zvorničke tvrđave. Međutim, on pretpostavlja da se most, ipak, nalazio na području grada zvanom Skela.

187. Ibro Karabegović:"Zvornik i okolina između dva svjetska rata (1918-1941)", (neobjavljen rukopis).

180

78. Drveni most na Drini, snimak iz 1922. godine. Na splavi s lijeva na desno: Branko Ristić. Stanko Nikolić, Risto Popović i Jovan Blagojević.

79. Doček regenta Aleksandra Karađorđevića na drinskom mostu J 4. jula 1919. godine, kada je učinio posjetu Zvorniku iz Banje Kovi/jače. 188

U kućici sa bosanske strane bila je u ranijim periodima carinarnica.

188. Na sredini mosta odvijala se ceremonija dočeka gdje su za goste i velikodostojnike Zvornika učenici osnovne škole priredili program. Zna se daje tom prilikom učenik IV razreda Šehić Ahmet, sin tadašnjeg zvorničkog kadije, reci tovao pjesmu Zmaja Jove Jovanovića "Alija, Alija, ti u zurlu sviraš."

181

•

Današnji željezni most u gradu na Drini izgradjenje 1929. godine, uglavnom sredstvima ratne reparacije. 189 Radovi su trajali 3-4 godine, a njima su rukovodili inženjeri Mićić (iz Ljubovime) i Žilov (Rus). Po zavreštku gradnje, zaprežnim vozilima dovezene su na most ogromne količine kamena da bi se ispitala njegova izdržljivost. Nakon 15 dana, kada se utvrdilo daje most čvrst i stabilan, kamenje podignut, a most na svečan način pušten u promet (oktobar 1929. godine).

U aprilu 1941. godine most je srušen. Radovi na dogradnji i dovođenju mosta u sadašnje stanje započeti su u jesen 1945. godine, a završeni u jun u 1946. godine. Kao radna snaga i ovog puta korišteni su zarobljenici, ali sada njemački i italijanski. U vrijeme ovih radova saobraćaj preko Drine odvijao se skelom. Kao privremeno rješenje u martu 1945. godine (za 18 dana) osposebljenje prelaz preko mosta-na sredini je sagrađen viseći dio mosta na sajlama, a na porušenim željeznim dijelovima postavljena je drvena konstrukcija. Bio je u upotrebi do jeseni 1945. Obnovljeni željezni most pušten je u saobraćaj 9. juna 1946. godine. Na svečanosti tim povodom govorio je Rodoljub Ćolaković, predsjednik Vlade BiH.

80. Radovi na po pravci željeznog mosta na Drini u Zvorniku, snimak iz 1946. godine.

189. Stajao je oko 13,5 miliona ondašnjih dinara.

182

" ... Po oslobođenju zemlje ukazala se potreba da se most obnovi i dovede u predratno stanje. Sekcija za izgradnju mostova pri Ministarstvu saobraćaja počela je u augustu ove godine sa predradnjama za podizmye mosta. Pošto su predradnje bile gotove i uspostavljena skela na Drini, pristupilo se prije 20 dana podizanju željezne konstrukcije, koja je bila u vodi. Za kratko vrijeme podignuta su dva dijela te konstrukcije sa srbijanske strane, te se ta strana mosta dovela u ispravno stanje. Da ne bi docnije, nado/askom Drine, bili onemogućeni u radu, radnici koriste lijepo vrijeme te dobrovoljno rade i noću do 12 sati".

(Jz "Fronta slobode", br. 26, od 28. X 1945. god.)

Most za drumski saobraćaj u Karakaju pušten je u promet 1973. godine, a željeznički u januaru 1992. godine.

ZVORNIČKI VAŠAR

U Zvorniku se svake godine između dva svjetska rata i u poslijeratnom periodu sve do izgradnje priobalnog puta održavao vašar. Počinjao je na Ilindan (Aliđun) 2. augusta i trajao četiri dana. Vašarište se nalazilo pored Drine na mejdanu, na prostoru od fudbalskog igrališta do ispod željeznog mosta na Drini. Roba se prodavala u šatrama, od kojih su najinteresantnije bile šatre kolačara i one u kojima se prodavalo

82. Vašar u Zvomiku (četvrti dan). Snimak napravljen sa mosta na Drini 1939. godine. U pozadini slike. preko Drine, vidi se bivša zgrada OŠ u Malom Zvorniku.

183

jagnjeće pečenje, služio alkohol i gdje su treštale muzičke grupe. Obavezni pratioci vašara bile su razne sprave za razonodu i zabavu kao što su ringišpili, komendije, kriva ogledala, zidovi smrti, gađanja iz vazdušne puške u cilj, bacanje alke na noževe i flaše. Zatim, mađioničari, pehlivani, zoološki vrtovi, dizači tereta ... Svi oni koji su nudili svoju robu i usluge činili su to glasno, sa dosta hvale, nadvikujući druge, služeći se raznim pojačalima, tako da je na vašarištu za cijelo vrijeme trajanja vašara vladala paklena vika i dreka. Na sve strane se igralo, pjevalo i sviralo što je pojačavalo vašarsku atmosferu. Naročito interesantno je bilo pod mostom gdje su se prodavale šargije i isprobavao njihov zvuk.

Za Zvornički vašar uvijek je vladalo veliko interesovanje ne samo Zvorničana nego i stanovnika susjednih opština iz Bosne i Srbije. Uoči vašara prema Zvorniku su kretale kolone vašarlija iz pravca Vlasenice, Srebrenice, Kalesije, Bijeljine, Ljubovije, Loznice, te sela sa područja opštine Zvornik, pješke ili u zaprežnim vozilima. Prvog dana vašara u Zvornik se sjati po nekoliko hiljada vašarlija da kupe neku od potrepština, da se razonode ili vide do tada "čuda neviđena". Svi su oni mjesecima, a naročito djeca, štedjeli novac za ovu priliku.

Zvorničanke i Zvorničani koji su živjeli van Zvornika obavezno su o vašaru dolazili u Zvornik sa svojim članovima porodice, tako da je to bila i prilika da se bar jednom godišnje nađu na okupu svi članovi

184

83. Zvornik iz 1971. godine. Na mejdanu pored Drine što ga vidimo na slici priređivanje Zvornički vašar.

pojedinih zvorničkih porodica, kao i da se sretnu stari znanci, komšije i prijatelji.

Na vašaru se obično ostajalo dan-dva, pa su sretni bili oni koji su imali rođake i prijatelje u Zvorniku kod kojih bi konači li, dok je većina spavala na prostorima oko vašarišta.

Naravno, vašaru su se najviše radovali mladi. To je bila posebna prilika za njihovo međusobno upoznavanje, druženje i ašikovanje. Šetalo se i ašikovalo na sve strane. Momci bi obično nosili drvene vrujače kojima bi iznenada po butinama "udarali" djevojke da bi se našalili sa njima, ili skrenuli na sebe pažnju djevojaka koje im se sviđaju i sa kojima bi željeli da se upoznaju. Zato su varjače na vašaru bile najtraženija roba. Istu namjenu imale su i šarene loptice od papira napunjene pilotinom i pričvrščene na gumeni konac.

Vašar je

(odlomak iz priče)

. .. A kad se mrak počne spuštati i kotlinu prekrivati, odjednom bljesnu svjetla vašarsko, umiju ljude, šatre i ringišpile. Hiljade svjetiljki se upali. Progovore šarenila svih boja. Vreva, dreka, svirka i muzika se pojačaju i po miješaju i dopiru do svakog budžaka maha/skog. Pa ti onda, hajde, ne kreni na vašar kad te on tako mami i doziva da te svojim talasima zapljusne i niz svoje valove ponese. A on se tada razmahne i zamahne pa zahukče ko neki zmaj ili aždaha, a ljudi samo nestaju u plamenu njegove igrarije.

Noć je već zagospodarila uveliko, a mjesec će se uskoro nad brdom raskreveljiti. Ko da se ruga tom narodu, ali ga vašarska rijeka ne benda već samo teče i ljulja se, gega se lagano od šatre do š a tre, od čuda viđena do čuda neviđena. Po stotinu puta prođe se taj isti put po mehko), ko kadifa, prašini, zaviri se pod svaku šatru ko da si tu nešto izgubio, a svaki put se nešto novo otkrije i čovjeka neka nova radost obuzme. Znaš daje to radost vašarska ...

(Iz neobjavljene zbirke priča Zvorničanina Muharema Topčića)

ZAR I FEREDŽA

Sve muslimanke žene (djevojke i udate) još od osmanskog perioda nosile su zar i feredžu (zar mlađe a feredžu starije), osim jednog manjeg broja, uglavnom školovanih i slobodoumnijih. I zar i feradža nosili su se

185

•

izvan kuće, a bili su sastavni dio muslimanske gradske ženske odjeće koja se nosila preko cijelog tijela u vidu ogrtača. 190 Uz zar se od čela do ispod brade nosila providna tkanina (peča) kojom se pokrivalo lice, a na rukama bi mlade žene obično imale i tanke rukavice. Naravno, nije to bila nikakva ženska moda več jedan ženama nametnut vjerski običaj da ne smiju otkrivene izlaziti pred muškarce, prije svega nepoznate i one koji im nisu u rodu.

Zakon o zabrani nošenja zara i feredže donesen je 28. IX 1950. godine, ali je akcija za skidanje zara i feredže u Zvorniku počela još u ljeto ove godine, kada je postavljen zahtjev za donošenje ovog zakona. Akciju su vodile sve društveno-političke organizacije, u prvom redu Narodni front i AFŽ, a u nju su bili uključeni aktivisti i građani iz reda bošnjačke nacionalnosti. Oni su vršili propagandu prvo po kućama, a

84. Zvorničanke u zaru na ulici. Snimak iz 193 7. godine. Montažna zgrada na slici (iza ograde i mladih lipa) je zdravstvena ambulanta što se nalazila u blizini izvorske vode "Zamlaz". Sada su na ovom prostoru kuće Alije Efendića, Avde i Hase Hadžića i

porodice Jakubović. Naslonjen na ogradu je Rašid Šehić, pos/jedriji zvornički muhtar (za Hrid, Zamlaz, Čaršiju, Bajr, Fetiju i Namazđah) i sin mu Osman.

190. Zar se krojio od basme, štofa ili svile, a feredža samo od modre ili eme čohe. Žene na selu umjesto zara i feredže obično su nosile bašče (četverougaono platno otkana od lana ili konoplje).

186

potom na konferencijama po mahalama. Njihove sestre, majke i bliže rodice bile su prve žene u gradu koje su skinule zar i feredžu. Prva gradska (za cijeli grad) konferencija organizovana povodom skidanja zara održana je oktobra 1950. godine u Fiskultumom domu kojoj su prisustvovale i žene koje su do tada skinule zar ili feredžu. Njih 18 je tog dana otkrivenih prošlo kroz grad do Fiskulturnog doma, što je bilo vrlo neobično za Zvornik u to vrijeme. Na konferenciji je referat podnio Osman Fidahić, tadašnji predsjednik Narodnog fronta Zvornika, a poslije njega govorilo je još nekoliko aktivista, nakon čega je 60 žena, izlazeći pred binu u Domu, skinulo zar. Po održanoj konferenciji one su po prvi put prošle ulicama svoga grada otkrivene.

Akciji skidanja zara bilo je i otpora zbog čega je ona trajala sve do 1952. godine. Prva od starijih žena koja je skinula zar bila je Muratbegovica Fidahić (nena Osmana Fidahića), a od mlađih Razija Hadžiomerović.

Prema kazivanju Osmana Fidahića u akciji skidanja zara i feredže u gradu najviše su se angažovali Meša Mustafić, Abdulah Hambiralović, Mahmut i Bahrija Kavazović, Zijo Hrustanbegović, Salih Sarajlić, Juso Hadži omerović i on, a u nju su se uključile i neke hodže kao, na primjer, Safet ef. Softić.

"Front Slobode" je u broju od 27. oktobra 1950. godine objavio opširan članak o akciji skidanja zara u Zvorniku.

PRVA ELEKTRIČNA STRUJA U ZVORNIKU

Ulice u Zvorniku nisu bile u mraku i kada grad nije imao električnu struju. Osvjetljavane su fenjerima koji su se nalazili na posebno izgrađenim stubovima postavljenim na više mjesta u gradu. O njihovom punjenju gasom (u ranijem periodu svijećama), čišćenju, paljenju i gašenju brinuo je čovijek koji je uvijek sa sobom nosio pribor za čišćenje, kantu sa gasom i merdevine. Zvao se posvandžija. Istovremeno, on je noću, obilazeći Čaršiju, provjeravao da li su svi prozori i vrata na dućanima dobro zatvoreni. Ukoliko bi primijetio što sumnjivo, odmah bi otišao do kuće vlasnika dućana i budio ga lupanjem štapom o prozor. Posljednji zvornički posvandžija bio je Bičakčić Huso iz Beksuje, koji će ovaj posao obavljati do 193 7. godine, kada Zvornik dobija električnu struju i kada fenjere na ulicama zamjenjuju električne svjetiljke.

Inicijativu za dovođenje struje u Zvornik dala je Gradska opština na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Stankom Nikolićem. Dovođenju

187

struje suprotstavila se većina zvorničkih trgovaca, posebno Jovičići i Kurići, plašeći se da struja ne potisne potrošnju gasa. Propaganda se među građanima i odbornicima vršila sa obje strane. Ipak su odbornici većinom glasova donijeli odluku da Zvornik dobije struju, a kada je tu odluku odobrila i potvrdila Drinska banovska uprava u Sarajevu pristupilo se njenom sprovođenju. '

Prvo je 1936. godine podignuta mala centrala čija je parna mašina imala 75 konjskih snaga, a za gorivo je korišteno drvo. Nalazila se na prostoru između sadašnje zgrade Zabavišta i stambenog bloka "Namazđah", gdje je izgrađen i stan za prvog zvorničkog električara Božu Jocića. Pošto je drvo kao gorivo poskupjelo, bilo je rentabilnije da se Zvornik snabdijeva strujom iz termoelektrane iz Banje Koviljače, što je i učinjeno 1937. godine kada su bandere za žicu postavljene od Banje Koviljače do Zvornika sa bosanske strane. Najveći dio sredstava za dalekovode kao i druge radove obezbijedilo je preduzeće "Mačva" ( u njenom sastavu je bila i termoelektrana u Koviljači), čiji je vlasnik bio Vladislav Dančić.

O danu puštanja struje građanstvo Zvornika je bilo obaviješteno. Najviše ih se okupilo oko Kasine u kojoj je tog dana, uveče, priređena svečanost kojoj su prisustvovali i protivnici dovođenja struje. Svi su sa nestrpljenjem očekivali da padne mrak i da budu svjedoci tog neobičnog događaja, da vide, eto, i to čudo u svom gradu (struju) u koje su mnogi

'

85. Lampa na ulje zvana "zvorničanka"

188

sa nepovjerenjem i sumnjom gledali. Kada je svjetlo bljesnulo u Kas ini i nekoliko okolnih zgrada i na ulici, nastalo je neopisivo oduševljenje među prisutnima- spontan aplauz, grljenje i ljubljenje, bacal).je kapa u vis ... Tek sada su i najokmjeliji protivnici elektrifikacije grada shvatili da su bili u zabludi i da su griješili, pa su, ne krijući i oni svoje zadovoljstvo, prilazili gradonačelniku i drugim zagovornicima dovođenja struje da im čestitaju na uspjehu.

86. Centar grada, period neposredno poslije Prvog svjetskog rata. Na snimku u zaprežnim vozilima su svatovi. Na sredini, u prvom planu slike, vidi se ulični fenjer,

a u pozadini brdo Vratolomac.

189

Interesantan je podatak daje 1937. godine u gradu bilo 38 uličnih sijali čnih mjesta i da je samo 80 domaćinstava imalo struju, a deset godina kasnije oko 20% gradskih domaćinstava. Kozluk je prvo naselje poslije Zvornika u Srezu koje je dobilo električnu struju. Bilo je to u ljeto 1952. godine. O svečanosti povodom ovog događaja pisao je tuzlanski "Front slobode" u broju 312 od 28. 8. 1952. godine. Godinu dana poslije Kozluka struju je dobio i Čelopek.

Godine 1951. u srezu Zvornk od l 0.118 domaćinstava samo je 517 imalo električnu struju (samo grad), a 1953. godine 667 domaćinstava.

~7. Bož~ Jocić, prvi.z:orni~~· električar. Zvorničani se sa simpatijama sjećaju ovog hka, uvyek u poslu zlz n~ bzczklu sa obaveznom tašnom sa priročnim alatom. Stariji ljudi pričaju da je siroma~nima besplatno, ili uz minimalnu nadokanadu, uvodio

svjetlo u kuće ili otklanjao kvarove na instalacijama.

Do 1947. godine jedini električar u Zvorniku bio je Božo Jocić a njegov učenik Nurija Sarajlić Roda biće poslije Bože drugi električa; u gradu. Oni su obavljali sve poslove u vezi sa elektrikom (uvođenje struje u domaćinstva, održavanje javne rasvjete, trafostanica, otklanjanje kvarova, nabavke elektromaterijala i dr.).

. . Kada bi nestalo svjetla u nekoj ustanovi ili radnoj organizaciji, gdJe Je nastali kvar trebalo brzo otkloniti, a Božo nije bio kod kuće, nJegova supruga Ljubica bi u trafostanici tri puta povlačila ručku na

190

automatu (tri puta se tada u cijelom gradu svjetlo gasilo i palilo), što je bio znak Boži da se hitno javi kući i otkloni prijavljeni kvar. Građani Zvornika, znajući za ovaj Božin "izum", tada bi govorili: "Božinica traži Božu".

Rekonstrukcija električne mreže u gradu i postavljanje neonskog svjetla u glavnim ulicama izvršeno je 1959. godine uz pomoć HE "Zvornik". Ove godine sela Sapna i Kula Grad dobila su električno osvjetljenje. 191

ZANATI I ZANATSKE ZADRUGE

Zvornik je u predosmanskom periodu, za vrijeme osmanske i austrougarske vladavine, kao i između dva svjetska rata, bio poznat zanatski centar. Tu tradiciju zadržao je i poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, broj zanatskih radnji i broj zanatlija poslije rata dugo godina neće dostići broj zanatskih radnji i zanatlija koje je Zvornik Imao l ~40: godine. Ove godine Zvornički srez imao je 180 radnji sa 250 zanathJa 1

86 šegrta. 192 Sve radnje bile su privatne. Godme 1946. u Sre~ Ima 118 radnji sa 213 zaposlenih193

, od čega 36 šegrta. Od 118 radnJI samo Je jedna pripadala zadružnom sektoru (Obućarska zadruga), dok. su sve ostale bile privatne. Najzastupljeniji zanati bili su oni po koJima Je Zvornički srez bio poznat i prije rata: kovači, obućari, krojači, opančan, brice !imari kolari stolari, poslastičari, pekari i aščije. Od ukupno 213 zana{Jija sa ~čenici~a (šegrtima) 55 su bili met~lci, 30 stolari iv~~lari, 16 krojači, 63 obućari i opančan, 33 poslastican, pekan 1 asCIJe, 2 građevinari i 14 zanatlije za razne usluge. 194

U samom gradu zanatskih radnji (dućana) 1946. godine bilo je oko 70, i to: kovačkih 6, potki vačkih 2, limarskih 3, kolarskih 2, brij ačkih 7 aščinica 3, obućarskih 7, opančarskih 3, poslastičarskih 8, lončarskih 2' krojačkih 5, pekarskih 8, mesarskih 2, kalajdžijskih 2 i po jedna b~avarska, kazandžijska, sajdžijska, zlatarska, saračka, 195 abadžijska, sehardžijska, samardžijska, mutabdžijska i sodadžijska radnja.

191. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, Arhiv SNO Tuzla, kutija 898 sumama.

192. "Statistički godišnjak BiH 1945-1953", Zavod za statistiku i evidenciju, Sarajevo 1954. strana 300.

193. Isto, str. 300.

194. Isto, str. 307.

191

Između dva svjetska rata, kao i nekoliko godina poslije Drugog svjetskog rata, najpoznatije zvorničke zanatske porodice bile su: Mehinagići i Mešanovići ( obućari), Bazardžanovići i Hajdarevići (krojači), Jenčiragići, Stefanovići i Uzunalići (kovači i potkivači), Šehići, Ibrahimovići, Smajići, Lehovac (brice), Ćatići, Sarajlići i Kasumi (aščije), Ćatići, Jelkići i Hadžiomerovići (pekari), Mujići, Ribići i Alići (mesari), Sabirovići (poslastičari), Novakovići i Kljajići (opančari), Janjići (kazandžije), Puškarevići (stolari), Muzurovići i Vehbići (sajdžije) ...

Iako je zvorničko zanatstvo u ovom periodu bilo nedovoljno razvijeno u odnosu na potrebe grada i sela, od oslobođenja zemlje 1945. godine pa sve do 1955. godine zvorničke zanatlije, uz nešto splavara na Diviču i Vidakovoj njivi i sezonskih radnika povremeno angažovanih na sječi šuma i radu u kamenolomima, predstavljale su jedinu radničku klasu u Zvorniku.

88. Snimak opančarske radnje Vase Novakovića prije ll svjetkog rata. Na slici s lijeva na desno: Cviko Dab ić. Pero K/j <ljić O edan od posljednjih opančara u Zvorniku),

Novak Novaković, Vaso Novaković, Milorad Tanasić i Risto Ristić.

195. Sarači su izrađivali konjsku opremu (uzde, sedla, bisage), remenja, pletene kandžije; mutabdžije od kozje kostreti pokrivače za konje, prostirače, torbe, a abdadžije od grubog sukna seljačka odijela. Posljednji sarač bio je Juso Kadić.

192

Da bi jedan zanatlija mogao otv~riti samostalnu radnju, .m.orao je poslije položenog zanatskog 1~p1ta 1 nekoliko godma uspJesnog praktičnog rada kao kalfa P?lag~tl _maJstorski ~sp1t. _Kako J_e _osnovna škola sve do 1958. godine traJala cetm godme, ucemc1 su uklJUCJvam na izučavanje zanata sa navršenih ll ili 12 ~odina života. Prijep<?dne izučavao se zanat u radionicama kod pnvatmh poslodavaca 1h u radionicama društvenog sektora, a poslijpodne pohađala se nastava u zanatskim (šegrtskim) školama, odnosno školi učemka u pnvred1. Izučavanje zanata i škole trajalo je tri godine. Zanataska škola u Zvorniku otpočela je sa radom poslije završetka Prvog svjetskog rata, a nasta:;~ se odvijala u zgradi Građanske škole (sada StampanJa u Varos1) u poslijepodnevnim odnosno večernjim časovima sve do ~ 941. godme. Rad zanatske škole obnovlJen Je 1946. godme. Kada Je otpocela sa radom, imala je 36 učenika, a tri godine kasnije će imati 93 učenika raspoređena u tri odjeljenja. 196

Ekonomska politika prvih godina poslije II svjetskog rata nije podržavala razvoj privatnih zanata, već je tendencija bila da se zanatlije

89.Pekarska zanatska radnja (vaganje tijesta), snimak iz 1959.godine. Na slici Juso Arnautović, kao šegrt.

196. Prvi razred imao je 37, ll44 i III 12 učenika. Najviše učenika je bilo na izučavanju stolarskog (13), obućarskog (13), krojačkog (9), trgovačkog (ll), automehaničarskog (8), metalostrugarskog (8), brijačkog (4) i mehaničarskog zanata (4). Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 76 (sumarne).

193

udružuju u zanatske zadruge i da se osnivaju državne radionice i radionice društvenih organizacija. Ovaj proces započeo je 1945. godine kada je osnovana prva zanatska zadruga u srezu Zvornik. Bila je to Obućarska zadruga, formirana lO. oktobra 1945. godine. Startovalaje sa 8 radnika (majstora i kalfi) i bila je prva zadruga ove vrste u Bosni i Hercegovini. Od OI. O 1.1946. godine Zadruzi se priključuju braća Mehinagići sa svojom radionicom i 8 novih radnika. Prvi upravnik Zadruge bio je Avdurahman Jahić, a poslije njega Haso Zorbić, koji će ovu dužnost obavljati najduže. I sindikalna podružnica Zadruge bila je prva u BiH u svojoj branši i nosila registarski broj (l). Njen prvi predsjednik bio je Nezir Vehbić.

U januaru 1950. godine osnovane su Krojačka i Frizerska (brijačka) zadruga, a nešto ranije otpočele su sa radom i tri državne radionice: Stolarsko preduzeće "Mladost", Automehaničarska radionica "Auto-transport" i Metalska radionica Sreskog poslovnog saveza. 197

90. Radnici Obućarske zadruge Zvornik za pan kom (radni sto); snimak iz I953.godine. S lijeva na desno, lijevo za pankom: Pašo Tupeković. Ibro Dedović, Stevo Meder, Meho Tupeković (u naočarima na kraju), a iza njih stoji Muharem Đonlić,· desno za pankom: Ibrahim Je/kić (s beretkom na glavi). Hajro Jahić, Muh i din Hodžić i H use jn

Alić. Sve se radilo ručno. Pravili su obuću za prodaju i po narudžbi.

197. "Front slobode", br. 242 od 2. II 1950.

194

Ulazeći u zadruge i državne radionice zanatlije su unosile u njih i svoj alat i mašine.

U 1951. godini na području sreza Zvornik dje~ovaloje 120 zanatskih radnji, od čega tri u državnom, l O u zadruznom 1 l 07 u privatnom sektoru. 198 Od ukupno 254 zaposlena u zanatst~u, 26 Jv: pripadalo državnom, 77 zadružnom i _I 51 privatnom sektoru, st~ znaci da je u zanatstvu i dalje dominirao pnvatm sektor mko mJe podrzavan.

Sresko sindikalno vijeće i Narodni front bili su inicijatori pružanja pomoći selu i održavanju veza izmedju radnika (zanatlija) iz grada sa zemljoradnicima. One se organizuju kao vid jedins~a radnika 1 selJaka i služe podržavanju raznih ka!Xlpanja. U tom cilJu IZ Z~or~Ika su upućivane po selima ekipe zanathJa da. pomognu selJacima .. V Ovih dana jedna grupa od 15 kožarskih radnika obilazilaJesela u Zvorn1ckom .sr~~ i dobrovoljnim radom popravljala besplatno selJaCima Cipele ._D ?nnJaCI i Kamenici popravili su oko 200 cipela, a u selima Glo~II LIJeSnJu oko 300 cipela"- piše "Front slobode" u broju 60 od 14. apnla 1946. godme i nastavlja: "Seljaci su bili dirnuti pažnjom radmka Iz. grada 1 ~opio Ih pozdravili i zahvalili im se. "Prije smo ih zvali "kaputaš1ma", kaze Jedan prosjedi starac, "a sada u ovoj našoj državi zaista smo svi jednaki".

U br. 247 od 8. III 1950. godine "Front slobode" u članku pod nazivom Zanatlije Zvornika posjetile seljačke radne zadruge piše:. :·<?vih dana u čast izbora za Narodnu skupštinu Sresko smd1kalno VIJece u Zvorniku organizovalo je posjetu seljačkim radnim zadrugama. Oko 40 zanatlija iz Zvornika: obućara, krojača, kovača, kolara, berbera 1 hmara su izvršili razne radove i opravke u zadrugama u VriJednosti od 25.000 dinara ... "

U kasnijem periodu zanatske zadruge i zanatska preduzeća sve više počinju da se bave proizvodnjom i postepeno prerastaJU u mdustnjska preduzeća i fabrike. Godine 1949. Obućarska zadru~a prerasta u Zanatska obućarsko preduzeće "Rekord", koJe se od l. Januara 1960. godine ujedinjuje sa Znatskim krojač~im p;edu:ećem 'Ykus" ~ jedinstveno preduzeće "Standard". Iz nJega ce nesto kasmJe Izrasti Fabrika obuće "Standard" i Fabrika konfekcije "Alhos". Automehaničarska radionica prerasta u preduzeće "Autotransport" (danas "Fagum"), a Stolarsko preduzeće "Mladost" (1954.) i Brij ačka zadruga (1958.) su se raspali na više privatnih radllJI. Jedan diO Stolarskog preduzeća "Mladost" 1954. godine ušao je u sastav novoform1ranog

d . "J d " pre uzeca a ar .

198. Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine 1945-1953, Zavod za statistiku i evidenciju, Sarajevo 1954.str. 300.

195

r i '

GRADITELJ VIOLINA IZ ZVORNIKA

Malo kome je poznato da je najbolji graditelj violina u svijetu između dva svjetska rata bio Zvorninčanin Nikola Vasić, sin zvorničkog terzije Riste. Rodio se u Zvorniku 1896. godine, a umro u Baltimoru (SAD) 1961.

Godine 1908. iz Zvornika odlazi u Novi Sad na izučavanje zanata za pravljenje gudačkih instrumenata, a usavršava ga u Čehoslovačkoj. Zatim boravi u Rusiji, Kini i Japanu da bi se najzad 1925. godine nastanio u SAD. Tu ga otkriva čuveni sjevernoamerički virtuoz na violini Elman i naziva najvećim živim svjetskim graditelj em violina. Upoređuje ga sa Stradivarijem ( 1644 -173 7), najvećim i najpoznatijim graditelj em violina i drugih gudačkih instrumenata na kojima su svirali ili sviraju najveći umjetnici.

Elman je čak smatrao da Vasić eva žica "G" ima bolje tonove od Stradivarijusove. Vasić je za čuveni Elmanov kvartet napravio dvije violine, violu i čelo.

O Vasiću kao umjetniku, graditelju violina, između dva svjetska rata pisali su američki listovi Herald-Tribune, Seal tle post- Inteligencer i još neki, a beogradski "Ilustrovani list" 1928. godine objavio je opširan članak o Nikoli Vasiću uz njegovu fotografiju povodom Vasićevog boravka u Francuskoj (zbog nabavke drveta za violine) i Jugoslaviji.

Dolazio je u Zvornik 1928. i 1930. godine. Osjećao je nostalgiju za rodnim krajem, nije zaboravio jezik, te se stalno dopisivao sa rodbinom u Zvorniku.

U jednom od pisama upućenih bratiću Slavku Vasiću, učitelju u penziji, koje u sebi sadrži i dosta literarnih elemenata, dočarava i sliku Zvornika s početka 20. vijeka (koju je on sa sobom ponio u svijet).

Evo izvoda iz tog pisma.

Dragi naši,

... E, baš namje bilo milo čuti od vas o Zvorniku, a naročito o stanju našeg Đorđe. Vrlo nam je žao da i mi nismo bili tamo. Mi vam zaista zavidimo. Vašem kupanju u Drini, šetnji po srbijanskoj strani i ono gore-dolje po čaršiji! VJerujte da bih dao bog zna šta da sam tamo ! Izgleda mi da čim više čovjek stari, tim više žudi za prošlim djetinjstvom ! To nije ni malo logično, alije eto tako! Evo na primjer, sličice iz prošlosti mog djetskog Zvornika:

Vrh Vrata/amca blaženo se sunča, a dolje pod njim Lišišnjak uživa u hladovini pod beharom šljiva, džanarika i dudova. Eh, kakva divota.

196

91. Nikola Vasić u svojoj radionici u Ba/timoru (SAD}.

Djeca se ganjaju po Baščelucima igrajući se "džandara i lopova"­nema škole, a stara našminkana Petra Đurićka bi k njima doviknula:

- "Ama vucite se s tog plota, đavoli jedni ! " Dječiji smijeh bi onda praštao po cijelom Lišišnjaku.

Kraj ćuprije, kod Mi ćina dućana, stari Ikić bi razasuo svoju "robu" -nešto trešanja oko kojih se muhe ganjaju !

Neki Mujo bi prošao na svome kljusetu, zabrinuto pogrbljen, sa "pazara" put Goga, neđe k svom selu. Između čalme i fesa vire mu dvije lojane svijeće.

Sa minareta odjekuje divan tenor hodže- ićindija je !

Dolje kraj Stevanove vodenice Huso vodeničar ljenivo rasteže svoju "ramuniku" koja na jedve-jade podmuklo hrči ono monotono "TAFUR FUTU, FUTU, TAFUR, FUTU, FUTU, FUTU ! "

Evo, to je Zvornik koga sam ja znao prije 60 godina.

Ba/timor, ll. septembara 1960. godine.

197

,..

PRVI ZVORNIČANIN SA FAKULTETSKOM DIPLOMOM

Koliko je poznato prvi Zvorničanin koji je stekao fakultetsku diplomu bio je Safet Bazardžanović, mlađi sin zvorničkog krojača Osmana Bazardžanovića, a poslije Šemsudina Šišića198' iz Kozluka bio je drugi visoko obrazovani mladić sa područja sadašnje općine Zvornik.

Rođenje 30. juna 1914. godine. Poslije završene osnovne škole u Zvorniku pohađapržavnu šeriatsku gimnaziju u Sarajevu (trajala osam godma), koJu zavrsava 1935. godme, a potom studira na Univerzitetu u Beowadu, gdj.e je na F~lozofskom fakultetu 1940. završio orijentalistiku. Aktivno Je bw uklJucen u napredm studentski pokret Beogradskog

91 a. Safet Bazardžanović

198a. Šemsudin Šišić je sin kozlučkogpekara Mehdina.l onje kao i Safet Bazardžanović u Sarajevu završio Državnu šerijatsku gimnaziju (1932.), a potom studirao pravo na Umverz1tetu u Beogradu, koje završava 1937.godine. Poslije završetka studija pa sve do hapšenja 1942. radio je u Direkciji željeznica u Sarajevu. Bio je član ileg~lne Komunističke.partije. Semsudinov školski drug Kasim Alikadić (danas sud!Ja u penz!Jl, SaraJevo, Uhca Valtera Perića 22/VI) sa kojim je pohađao Šerijatskl! gimnaziju i sudirao yravo u Beogradu, kaže da su on i Šemsudin bili u !SlOJ parllJSkOJ organizaciji (DZS) i da su iste večeri bili uhapšeni od strane ustaške policije. "Uhapšen sam 13/14. aprila 1942. godine, dva sata poslije Šemsudina. S njim sam suočen prilikom tuče u Sarajevskoj ustaškoj policiji (sada zgrada PredsjedništvaBiH). !(ada su mene uvodili, njega su izvodili iz kancelarije policije. ŠemsudmJe .bw preb!Jen, gotovo umrtvljen od tuče. Nakon tri dana bačen je kroz prozor policiJe (th Je sam skočio) i usmrćen," ispričao mi je između ostalog u decembru 1996. godine Alikadić i zamolio da ovo zapišem.

198

univerziteta i njegove ljevičarske organizacije. Bio je potpisnik Prvog otvorenog pisma napredne studentske omladine Bosne i Hercegovine iz decembra 1937. godine, upućenog svim političkim i javnim radnicima i svoj poštenoj javnosti, u kome se traži autonomnost BiH i naglašava da će ona samo udruženim snagama zauzeti ono mjesto u državi koje joj po njenom posebnom položaju i pripada, što je i ostvarila tokom Narodnooslobodilačke borbe i odlukama u Mrkonjić Gradu i Jajcu u novembru 1943. godine.

Na fakultetu se Safet isticao, pored političke aktivnosti, i uspjesima u studiju. Kao apsolvent orijentalistike proveo je godinu dana na stručnom usavršavanju u Istanbulu. Volio je Zvornik, često ga posjećivao i družio se sa mnogim Zvorničanima, a sa svojima se stalno dopisivao, posebno sa bratom Mustafom. Zato nije slučajno što je za seminarski rad na studijima obradio temu "Zvornik do austrougarskog perioda", u kojem je prikazao istorijat Zvornika od najstarijih vremena do 1878. godine, odnosno do kraja osmanskog perioda u Bosni. Mentor mu je bio prof. dr. Vladimir Ćorović, rektor Beogradskog univerziteta. Najednom konkursu u Beogradu 1939. godine ovaj njegov rad osvojio je, za ono vrijeme, visoku novčanu nagradu, čiji iznos je bio 1.500 ondašnjih dinara. Ubrzo Safetov rukopis otkupljuje općina Zvornik, ali mu se nažalost tokom Drugog svjetskog rata izgubio trag. A Safetov bratić Husref, uvjeren da se bar jedan primjerak rukopisa nalazi negdje u Beogradu, decenijama pokušava da ga pronađe i kaže da je na putu da u tome uspije.

Po završetku studija Safet radi kao profesor u Zenici, gdje je 1941. godine bio potpisnik protesnog pisma uglednih Bošnjaka upućenog ustaškim vlastima u Zagrebu u kome se zahtijeva da se odmah prestane sa progonima i ubijanjem Srba. Iste godine je bio hapšen od strane ustaša. U 1942. i 1943. godini služio je redovni vojni rok u domobranima u Sarajevu u kojima je obavljao dužnost vjerskog službenika i za to vrijeme bio simpatizer i pomagač narodnooslobodilačkog pokreta (partizana). Nakon odsluženja vojnog roka vraća se u Zenicu, odakle u septembru 1944.godine odlazi u partizane. Od kraja Drugog svjetskog rata (1945.) ponovo je u Zenici, gdje radi najprije kao povjerenik Prosvjetnog odjeljenja pri Sreskom narodnom odboru, a potom kao upravnik Đačkog doma. Na početku školske 1946/47. godine premješten je u Foču na mjesto direktora gimnazije. U januaru 1947. prilikom obilaska seoskih analfabetskih tečajeva ubijen je od strane četničkih odmetničkih bandi. Sahranjen je u mjestu pogibje u selu Slatini udaljenom dvadesetak kilometara od Foče.

199

(Za obradu ove teme, pored drugih izvora, korištenje i tekst Alije Uzunovića "Napredni student i prvi monograf Zvornika", objavljen u "Glasu sa Drine" 29. XI 1979.)

IZ ZVORNIČKE KNJIŽEVNE BAŠTINE I SA VREMEN OG KNJIŽEVNOG STVARALAŠTVA

Korijeni književne riječi nastali u ovom gradu relativno su duboki, o čemu svjedoče nekoliko književnih stvaralaca iz ranijih perioda, od kojih posebno ističemo Hasana Kaimiju, Marka Markovića, J el u Ostojić, Ali-Rizu Dautovića i Avdu Karabegovića. Zvornička sredina iznjedrila je i nekoliko savremenih književnih stvaralaca koji su, djelujući u većim kulturnim centrima u BiH ili samom Zvorniku, stekli širu literarnu afirmaciju. To su, prije svih, Nijaz Alispahić iz Kozluka, Alija Musić iz Divi ča, Drago Jovanović iz Ćelopeka i Muhamed Imamović iz Zvornika. Dugogodišnji su članovi Društva književnika Bosne i Hercegovine, poznati i priznati ne samo u BiH i prostorima bivše SFRJ, nego i u svijetu. Prevođeni su na više stranih jezika. Tematika njihovih književnih ostvarenja vezana je, uglavnom, za šire zvorničko područje, koje im je, osim nadahnuća i inspiracija, bilo izvor tema i ideja. Odmah iza njih po svom djelu, značaju i afirmaciji dolaze Sead Hambiralović i Izet Handžić, istaknuti dugogodišnji članovi Književnog kluba u Zvorniku.

Kraće biograflje kao i izvode iz književnih ostvarenja nekih od naprijed istaknutih pisaca donosimo u knjizi.

HASAN KAIMIJA

Hasan Kaimija, odnosno Hasan Kaimi-Baba, rodio se u Sarajevu. Nakon školovanja u Sofiji vršio je dužnost upravitelja (šejha) Hadžisinanagine tekije (nastamba derviša, neka vrsta muslimanskog samostana). Bio je bogat i uz to obuzet općim humanističkim sklonostima: sagradio je jedan most na Miljacki, a svoju kuću u Aj as­pašinoj mahali pretvorio je u tekiju. Poznat je kao pjesnik buntovnik. Godine 1682. za vrijeme gladi u Sarajevu stavio se na čelo gradske sirotinje zahtijevajući da se žito koje su bogataši bili skupili u špekulativne svrhe razdijeli među gladnim stanovništvom. Protjeran je zbog toga u Zvornik gdje je 1691. godine i umro. Posljednje godine života proveo je kao imam Namazđah džamije. Sahranjen je na Kula

200

92. Turbe Hasana Kaimije na Kula Gradu kod Zvornika

Gradu, gdje mu je podignuto turbe, koje je pod zaštitom države. U septembru 1991. održanje u Zvorniku naučni skup o H. Kaimiji kada je postaljena nova ploča na Turbe i ono renovirano.

Inače, Turbe kao gradjevinski objekat nema arhitektonskih vrijednosti. Izgradjeno je od drveta i ćerpića. Bilo je pokriveno šindrom, koja je kasnije zamijenjena crijepom. U unutrašnjosti ima dva jednostavna nišana bez natpisa, nekoliko zemljanih čiraka, zelenu zastavu, nekoliko lev hi ...

O održavanju turbeta brinuli su turbetari. Svi su, koliko se zna, bili iz porodice Šehmehmedovića. Iz poštovanja prema ovom objektu kulture i muslimani i pravoslavni iz okolnih sela, kada bi prolazili pored Turbeta na putu za Zvornik i obratno, sjašili bi s konja prije prilaza turbetu i ugasili cigarete ako su pušili.

Kaimija spada u red nekoliko najpoznatijih pisaca ilahija i kasida. Skraja 17. stoljeća najpopularnija je duhovna ličnost evropskog dijela Osmanskog carstva. Pjevao je na turskom i bosanskom jeziku (alhamijado). Bio je neobično cijenjen od svojih savremenika. Uspomena na njega živjela je i u kasnijim pokoljenjima, posebno su se rado njega sjećali bosanski derviši sve do najnovijih vremena. 199

199. ''Pet stoljeća hrvatske književnosti", knjiga 10, "Matica hrvatska" i "Zora", Zagreb 1969.

201

Kaimijaje objavio dvije zbirke pjesama na turskom jeziku "Di­van I" i "Divan II ("Vari dat"), što u prevodu znači "Božanske inspiracije". Prepisi njegovih djela nalaze se u mnogim velikim bibliotekama širom svijeta (Parizu, Rimu, Kairu, Istanbulu, Bratislavi, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu itd.),200 a jedna od najboljih poznavalaca ilahija i kasi da u nas , Jasna Šamić, je doktorirala na njegovom životu i djelu. Rezultat njenog istraživanja je knjiga "Divan de Kaimi" u kojoj su do sada najbolje obrađene ilahije i kaside201

•

O Hasanu Kaimiji ili Kaim-Babi kružilo je nekoliko legendi. U svim legendama se kaže daje on bio učen, uzoran i pobožan čovjek i da je živio u S<Jrajevu odakle je protjeran u Zvornik gdje je i umro. Sam čin njegova protjerivanja dugo je u Sarajevu kvalifikovan kao gest koji baca ljagu na Sarajlije.

Po jednom ka,.:ivanju (predanju), koje je zabilježio Tihomir Đorđević, on je , dok je bio hodia u Sarajevu, pošao jedne blagoslovne (prazničke) večeri u džamiju: Odjednom vjetar duhne i ugasi mu fenjer. Na to on izvadi svijeću iz fenjera i pruži je prema kandilima koja su gmjela visoko na munari i svijeća se upali. Ljudi koji su gledali ovo čudo, odmah opaze da je Kaim-Baba veliki pravednik i božiji čovjek. Vidjevši šta j e učinio, on se pokaje i rekne" E, što učinih!" Da bi pokazao da nije, on ode u kafanu i počne piti, što ni obični muslimani ne smiju činiti, još manje sveti ljudi. Sarajlije se začude takvoj sablazni i protjeraše ga.

Kaim-Baba je imao mnogo učenika koji su ga voljeli i koji ga nisu htjeli ostaviti, već pođu sa njim. Kad su izašli iz Sarajeva, Kaim­Baba je učinio dovu (molitvu), a učenici su mu aminali. Poslije dove, zemlja se stane tresti. Kaim-Baba se pomoli bogu i zemljotres stane. "Za zemlju se umolismo, a za triješće (drvo) i kamen ne mogosmo". U to, Sarajevo plane i izgori".

(Iz studije Tihomira Đorđevića "Naš narodni život", knjiga ll, Beograd, 1984. godine, str. 129-131.)

Široj čitalačkoj publici najviše su poznate dvije Kaimijine kaside­"Pjesma o štetnosti pušenja duhana" i "Pjesma o osvajanju Kandije", napisane na bosanskom jeziku. "Pjesma o osvajanju Kandije" nastala je za vrijeme rata između Turske i Venecije (Mlečana). U njoj on prijeti

200. Jasna Šamić:"Hasan Kaim-Baba", "Izraz" br. 6/86. Sarajevo, juni 1986. str. 517.

201. "Slobodna Bosna" br.ll6,od 06.02.1999, str.52-55.

202

Mlečanima da će zbog raznih ratnih nevolja koje su pogodile Bosnu "zlatom platiti" kad im ode Kandija (ostrvo Krit). 202

Pjesma o štetnosti pušenja duhana (odlomak)

Bujurmišdur gospodar : Uvedte se smrada, "Ostante se tutuna! Nek je čista brada, Kim isterse božji dar, Ne orite grada Nek se uvede futuna. Ostante se futuna! Nemojte se po zlu vret, Nuto muke tvrde, Čujte šta će slovo rijet, Sve haljine smrade, Her kim ister čisto mrijet, Svakome se grde, Nek se uvede futuna. Ostante se futuna! Zločastaje rabota, Nemojte se karat, Pušit gaje sramota, Svakoga srce paraf, Jere vrle grehota, Bogme će vas dara t, O stante se tu tuna! Ostante se futuna!"

"Pjesma o štetnosti pušenja duhana "ima 18 strofa. Poučnogje sadržaja, protiv pušenja ("pijenja") duhana.

Bujurmišdur Ostante se Tu tun

= naredio je = okanite se

duhan Kim isterse = ko želi Nek se uvede = nek se okani Her kim ister = ko god hoće

(Iz knjige "Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti" dr. Abdurahmana Nametka, "Svjetlost", Sarajevo, 1981.str.202 i 209.)

MARKO MARKOVIĆ

Marko Marković rodio se u Zvorniku 1896. godine, a umro na Palama kod Sarajeva 1961. godine. Bio je prozni pisac i publicista. Trgovačku akademiju završio u Bijeljini. Bio je direktor Izdavačkog preduzeća "Svijetlost" u Sarajevu, zatim direktor drame Narodnog

202. Dr. Mustafa Imamović: "Historija Bošnjaka", sr. 273.

203

YJ. Marko Marković, književnik iz Zvornika

pozorišta, osnivač i urednik revije "Odjek", urednik književnog časopisa "Život", a prije Drugog svjetskog rata uređivao časopis "Pregled". Bio je predsjednik Udruženja književnika BiH u dva maha, a obavljao je i niz drugih društvenih funkcija. Za svoja djela Marković je crpio teme iz svoga Podrinja, jer je za ljude toga kraja bio intimno vezan. Pisao je i o kulturnoj istoriji Bosne i Hercegovine i njegovi zapisi predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo za budućeg istoričara.

Objavio je dvije zbirke priča -"Kriva Drina" (1935.) i "Od sumraka do zore" (1954.)203

NuriJa kravar (Odlomak iz priče)

... Bledi polako noć i kasaba izranja iz sna. I dok istiha trne svetlucanje jutarnje rose, a najedrale kapljice počinju da kaplju, N urija na raskršću i, žmureći, naporno duva u volovski rog, okrnjen malo sa oštre strane.

Truu! Ru - ru- ruf

Odzvanja zvuk i vraća se odnekle iza Vratolomca, muklo i kao iz podzemlja, tako da strah podiđe čoveka. Nurija se, iz navike, strese i

203."Jugoslovenski književni leksikon", Matica srpska Novi Sad, 1971. str.302.

204

dune opet, dok se vratnice ne počnu brže i sve češće da otvaraju. Tada život počinje da bruji, nanu/e da klepeću o kaldrmu i o bose noge, i da se po maljaju čupave glave neumiveno ženskinja. Olakšane posle muže nj a, muču krave, tegleći vratove prema svome Nuriji, a on ih prima i miluje, i ne slušajuci uvek iste molbe i savete.

Pripazi mi, bogati, Nurija, na moju mrku/ju. Juče mije dos la, ne budi ti potuženo, nešto slaba.

Ois-ha, ha, ha! Hajde, Bje/ka. Ois-ha! Ej, ti Mrku/ja, dženabete jedan, kud si zahrmila k 'o p 'jan kroz plot! Ois-ha!

I krave počinju da se kreću, polako i tromo. Pridolaze sve nove i obrazuje se krdo pri kraju kasabe. Nurija se pomeša sa njima i stalno im nešta priča. A krdo se gega, joguni i muče, dižuci oblake prašine koju uvek nosi sa sobom .. I dok se sunce odnekle rađa a svet se još proteže u toplim posteljama, krdo odmiče iz kasabe. I Nurija s njim ...

Kad sunce zađe, on polazi polako kući s krdom. Opet se digne prašina i krdo se gega tromo i sa vimenima teškim od mleka. Zastaju kola, sklanja se sve živo u stranu dok Nurija ne prođe. Ulazak u grad najavljuje on čim prođe maltu:

Tru-ru-ruuu!

Izlaze opet žene i prihvataju svoje krave, tepajući im. Smanjuje se polako krdo dok Nurija opet ne ostane sam, vas beo od prašine sa svojom torbom i rogom, i onom dobrotom u visokoj, povijeno) pojavi ... "

(Marko Marković: Izabrana djela, knj. I, "Svjetlost", Sarajevo, 1968. str. 84.)

PJESNIKINJA JELA OSTOJIĆ

Iz Zvornika je i poznata pjesnikinja Jela Ostojić, kćerka zvorničkog prote Vasilija Ostojića. Bilaj e jedna od prvih žena književnica u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine i između dva svjetska rata. Rođena je u Zvorniku 1874. godine, a umrla u Sarajevu 1963. Pripadala je krugu naprednih žena svoga vremena i družila se, uglavnom, s ljudima iz književnih krugova (Ognjen Prica, Janko Veselinović, Marko Marković). Objavljivala je pjesme u "Bosanskoj vili" i drugim časopisima s početka 20. vijeka.

205

94. Sestre Jela i Ruža Ostojić, u čamcu na Drini, austrougarski period.

Tuga žene

Dolaze, dolaze, a njega još nema, Još strepnja i čežnja razara joj grudi, Svaki dan ga čeka, na susret se sprema, A misa joj jedna ko bezglava bludi. Ah, te lađe često dolaze u luku, kad će moja doći? Zar ću čekat dovek? Kad će sti~i glasnik veseo, u trku, ijaviti: "Zeno, dolazi ti čovjek J" Svaka zora sviće oblačna i rujna kao njena duša u nevolji dugoj. ..

Svako veče strepnja mrka i olujna: da se nije i on priljubio drugoj ? I kad zgasnu svetla u dubokom miru i mrakom se šare tajanstvene ospu, sve su dnevne nade njene na uviru, pa se na uzglavlju suze čežnje prospu ...

(Jela Ostojić)

(Iz knjige Aj še Zahirović "Od stiha do pjesme" (Poezija žena BiH), "Univerzal", Tuzla, 1985. god. str. 76-78.)

206

-·---------------

Nijaz Alispahić

Knjige

NIJAZ ALISPAHIĆ

Rođen je 1940. u Kozluku kod Zvornika. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Tuzli. Studij jezika i kojiževnosti završio u Beogradu, a postdiplomske studije u Sarajevu. Sedam godina je gimnazijski profesor u Gradačcu,gdje 1973. sa grupom prijatelja pokreće kojiževnu manifestaciju "Kikićevi susreti". U Tuzlu se vraća 1978, otkad radi kao dramaturg Narodnog pazarišta Tuzla, umjetnički direktor, a od 1989. i kao glavni i odgovorni urednik časopisa

"Pozorište". Stvaralački agažman Nijaza Alispahića

obuhvata široko polje djelovanja: poezija, proza, drama, dramatizacija, teatrologija, kritika, e&ejistika, publicistika, filmski sce­nario, feljton, kulturna hronika, kolumnistika, pozorišna i televizijska režija, istraživanje književno-dramske baštine, uređivački angažman.

Djela

"Vatre stišane pjesmom" poezija, (1971); ·"Vrtovi sirotog Halimije", pripovijetke, (1979), "Zmaja od Bosne", drama (1989}, "Karakazan", poezija (1996}, "Leda Saliniana" - Kulturna hronika Tuzle (1997), "Sihirbaz", propovijetke (1998}, "Hamdibeg", dramatizacija (1998}, "Sire, došli su ratnici", Narodno pozorište Tuzla 1992- 1995 (1998).

Drame "Gola prsa protiv bajoneta"- igrokaz (1980), "Životopis Ha Ha"- mono­

drama (1980), "Raja s Mejdana" mjuzikl (1986}, "Zmaj od Bosne" drama (1987}, "Insani i ćuprije" - poetski igrokaz (1995), "Hasanaginica" - libreto (1998}, "Hasanaginica" - drama ( 1999).

Dramatizacije i adaptacije "Odumiranje međeda" (1987}, "Derviš i smrt" (1988), "Tijesna ulica"

(1995), "Hamdibeg" (1997).

Nagrade i priznanja

Dvostruki laureat Nagrade "Ivo Andrić" za najbolju pri povij etku za 1983. i 1989. godinu; Nagrada "Zijo Dizdarević" za najbolju pripovijetku za 1977. i 1978. godinu; Nagrada časopisa "Život" za najbolju prozu (1977); Prva nagrada za najbolju kratku priču banjalučkog "Glasa" (1977) i prištinskog "Jedinstva" (1977); dvije prve nagrade za najbolju novinsku priču "Fronta slobode"; Trostruki

207

laureat Nagrade Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolji repertoar u jednoj sezoni (1983/84, 1985/86, 1988/89); Nagrada Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Bosne i Hercegovine za najbolju dramatizaciju ("Derviš i smrt", 1989).

Nijaz Alispahić je prevođen na više stranih jezika. Zastupljen je u Antologiji bošnjačke pripovijetke XX stoljeća

Halugića hrast (odlomak iz priče)

Ja, Ahmo Kupina, dalek sam i taman sebi i drugima u ovoj hladnoj zemlji stranačkoj. Gluho i mrčno je u meni: ni laje pas, ni riče Huskin vo, ni se rako/i djedova grahorka. Jedino, srce pišti, pišti ko zmija skrivena u mojoj unutri ci. Nigdje ptice, zg/ave nigdje ptice. Sad znam šta je Bosna, milu joj majku njenu, sad, kad sam daleko od nje.

Stjeran sam i zatvoren među četiri zida. Tijelo mi mrtvo, u klupko svijeno, smotano u kolut zmijski. Pod ovom tintarom bosanskom busen mije zemlje bosanske. Malo samzvrknut, i dobro je što je tako. Nijedan pametan čovjek ne bi radio ovo što ja radim: odvrćem pipu da čujem žubor vode ! Sklapam oči dok voda civši, i vidim kako se Drina provlači kroz kaz/učka polja i na Suharama pravi zavijutak. U mozgu mi šušte vrbove mladice iz Papinog vrbaka. U rebra mi se zapliće zloslutni vjetar drinski, prvi put ga se bojim. A meni daje da čujem pjesmu, jer ovdje ne pjevaju ni ljudi ni ptice. Da mi je da na mjesečini posjedim sa mojom Aj šam, na onom brdeljku ispod djedove jabuke mirisavke. Gladan sam i žedan huke potoka brdskih i kreketa žaba bobanjskih. Šta bih sve dao da sad nešto mogu skočiti s one najviše vrbe na Suhrama u tajnoviti zelenac drinski. Do neba bih skočio, zajašio mjesečev srp i ljuljao se s jednog na drugi kraj neba. Do zore bih pjevao s momcima kozlučkim. Svašta da mi je, a sve je daleko od mene. Sve.

Zato je dobro što sam malo blesav i što odvrćem ovu pipu. Žubor vode popne me na granu Halugića hrasta. Lijepo je sjediti na grani i gledati svijet. Nebo negdje daleko pada na zemlju. A kad se sunce zakoprca u krošnji Halu[JiĆa hrasta, tada umire dan. Odavde sam vidio kad su četnici zapalili Carinu štalu. Za treptaj oka izgmje mu štala i jedina kravica u njoj. Evo, čujem kako Ćorina krava riče. Od njene rike ječi sav Kaz/uk. Nikada više neću smjeti sići s Halugića hrasta.

Šušte, šušte kapi vode i nastaju slike. Vidi, na jednoj me djed Juso drži na krilu. Djedove se noge razmakoše i ja propadoh. Nikada više neću letjeti kao ptica.

208

Onda se oblaci sjatiše na krošnju Halugića hrasta. Svaki oblak liči mi na nekog. Onaj crveni, onaj što je kao krv crven, liči mi na djeda. Onaj šiljati na djedovu bradu. Plašim se, ide mati. Sokakom ide mati. Na glavi joj tepsija u bašču umotana. Majka se spotače, tepsija joj pade, otkotrlja se niz kaldrmu u Harem. I sada majka leži u Haremu, znam da je iznad mezara bio orah. ..

Vjetar zamahnu sabljom, glavu mi skide, a amidža se dere na to. Što li amidža kaže da sam magarac ! To je bilo juče. Juče nisam volio amidžu, danas ga volim. Danas ga volim kao što volim djeda Jusu. Danas volim amidžu kao oca. Danas nema ni jednog od njih.

U avliji i danas raste zambak. Molio sam đedu da mi nakida cvijeća. Hoću cvijeće da odnesem učiteljici Mariji. Danas je i učiteljica Marija mrtva ...

Koliko je godina prošlo od kako ga nisam posjetio. Teške bolesti boluje Halugića hrast, a ja ga ne obilazim ...

Dosta je, velim- i zavrnem pipu. Voda prestade da šušti. Dosjetim se, sjednem i pišem pismo. Na kraju pisma kažem: tupim ću te nožem zaklati, kažem, ako bude istina ovo što je do mojih ušiju, čak u ovoj zemlji stranačkoj, doprlo. A kroz tri hevte, kažem, kroz tri hevte, eto me kući. Ako bude sve istina, kažem, zna se šta te čeka. l, na kraju napišem ljuto ime svoje.

Kući sam stigao mnogo ranije. Javili su mi da se moja Ajša objesila. Našli su je jedno jutro kako visi na grani Halugića hrasta. Nisam stigao ni mrtvu da je vidim. Dok sam doputovao iz ove daleke zemlje nesretne, moja Aj š a se već u Haremu naležala ...

{Iz zbirke priča "Vrtovi sirotog Ha/irnije" NAlispahića, "Svjetlost", Sarajevo, 1979.)

ALIJA MUSIĆ

Alija Musić je rođen 1943.godine u Diviču kod Zvornika. Osnovnu i srednju školu završio je u Zvorniku.Nakon završenih studija južnoslovenskih jezika i književnosti bio je prosvjetni radnik, potom novinar sarajevskog Oslobođenja, te glavni i odgovorni urednik listova za djecu "Male novine" i "Vesela sveska". Danas živi u Sarajevu i djeluje kao samostalni novinar. Godine 1988. primljen je u Udruženje književnika Bosne i Hercegovine.

209

96. Alija Musić Pjesme je počeo objavljivati 1965. godine u mnogim listovima i

časopisima. Prvu knjigu pjesama "Ustoka" objavio je 1973. godine. Slijedi zbirka kratkih priča "Stablo u dnu sobe" (1985.), te knjiga priča za djecu "Poljana kod Šeste vodenice" (1986.). Drugo izdanje "Poljane kod Šeste vodenice", dopunjeno "Gradskom' kapijom", štampano je u kompletu Bošnjačka književnost za djecu u 20 knjiga. Musić je autor Čitanke za treći razred osnovne škole, izdanje Ministarstva obrazovanja, nauke i kulture Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994. Drugu knjigu pjesama "Ob lutak iz Drine" objavio je 1998. godine.

Za pjesme i priče više puta je nagrađivan. Djela su mu uvršta vana u razne izbore, antologije i školske čitanke. Neke priče za djecu su mu prevedene na njemački, švedski, holandski, makedonski i bugarski jezik. "Poljana kod Šeste vodenice" je obavezna lektira za učenike osnovne škole.

Knjiga priča "Stablo u dnu sobe" je prevedena na holandski jezik i objavljena 1999. u Roterdamu u izdanju Mondi Taal Publishinga, pod naslovom "Sen boom ac h ter in de kamer".

Abdulkaderov ponovni nastup (odlomak iz priče)

... Na vašarištu, odmah do zida smrti, stajao je autobus išaran krupnim natpisom: Abdulkader, podrinjski čudotvorac i fakir ...

Sa dasaka iznad ulaza u Abdulkaderovu menažeriju publiku je megafonom prizivao onizak čovjek sa oštrim brčićima. Prije njegovih

210

riječi, koje niko nije razumijevao, pročulo se daje došao pravo iz Beča. Dva koraka iza njega Abdulkader se oborene glave koncentrisao za uvodni nastup. Kroz rijetku plavu kosu po palu po čelu gledao je u publiku natiskanu pred ulazom. Gotovo ista lica okruživala su ga kad je na ovaj mejdan prije dvanaest godina prvi put došao iz Nove Kasabe noseći pod pazuhom kartonski kofer pun bjelouški sa kojima je izvodio ''poljubac smrti". Tada je pred š a trom napravljenom od vojničkih ćebadi i po njava bacao plamen iz usta, premetao karte i iz šešira izvlačio povezane raznobojne maramice. Jedini pomoćnik muje Tarzan iz Sakara, kome su na grudima razbijali ploču od stotinu kilograma. l već na drugoj predstavi, dok je Abdul kader čekao da se publika umiri, neko pokrade zmije i pobaca pod noge ženama i djeci čija cika oduze čudotvornost njegovoj priči.

Na treći nerazumljiv plotun iz megafona Abdulkader se odlučno pope na što kr lu pred kojom se klatio konopac sa omčom. Kroz elipsasti prsten lagano uvuče ruku do polovine podlaktice, a onda naglo poteže na dolje. Omča se odjednom steže, a prsti raskrečiše kao kandže. Nakon ovakve probe užeta slijedilo je vješanje ...

- Smrt niks fertik l uzviknuo je Bečlija kad se obješenik laganim njihanjem domogao stolice.

Zakašnjeli m pos jetiocima koji su se uzalud nadnosi li nad kapkom za karte, kiša je prekinula ushićenje izazvano uvodnom tačkom. Krupne kapljice sve glasnije su šobotale po ceradi, i brzo kao gladna živina, kljucale po dubokoj prašini ...

Zato je Abdulkader prije druge predstave na podiju iznad ulaza morao još brže i odlučnije izvesti uvodnu tačku.

- Prvo smrt, pa šifot l čulo se iz megafona. Čim je Abdulkader prenio težinu sa štokrle na omču, nevidljive

kapljice zastale u vazduhu podijeliše mu kosu na poti/j ku. Kad se očekivalo pobjedonosno hu/janje prema izmaknutoj štokrli, vrhovi Abdulkaderovih cipela oboriše se prema daskama. Konopac zatreperi kao struna kad bečki pomoćnik preko njega povuče nož. Gotovo istovremeno čudotvorčevo tijelo se sroza na daske i ostade zgužvano na gomili.

Uvidjevši da će zbog sitne kiše još neko vrijeme ostati zgrčeni uz trešnju, Alirizah poslije duge ćutnje pokuša produžiti razgovor sa Salahudinom:

- Ovaj narod se razlikuje od ostalih.

-Narod je narod.

211

U taj čas kao pucanj rastaviše ih riječi iz vašarišta:

- Abdulkader se objesio ! Nije laž !

(Iz knjige priča "Stablo u dnu sobe" Alije Musića, Univerzal, Tuzla, 1985.)

MIROSLAV KRLEŽA I RODOLJUB ČOLAKOVIĆ U ZVORNIKU

Miroslav Krleža i Rodoljub Ćolaković zadržali su se u Zvorniku samo jedan dan. Za vrijeme ovog njihovog kratkog boravka dogodila se jedna neprijatnost koja je posebno "pogodila" njihove domaćine Zvomi čane. Poslije dočeka na Ćauševcu domaćini su goste (kako je ranije već bilo planirano) odveli u baštu restorana "Kasina", gdje je trebalo da se uz kafu odmore od puta i dogovore o daljem toku boravka u Zvorniku.

97. Miroslav Krleža i Rodoljub ča/aković u Zvorniku. Snirnakje napravljen na brani hidroelektrane "Zvornik" 1960.godine. Na fotografiji sa lijeva na desno, prvi red: Radenko Nikolić, Aco Krsmanović, Miloš Dimitr(jević, Bogoljub Pavlašević, Omer Porobić, Miroslav Krleža, Slavko Miloj ković, Rodoljub Ča/aković, Pero Zdravković, Novak Božić, Dragan Stefanović i Muhamed Zahirović; drugi red: (1. nepoznat, Rade Grujičić, Zijo Mehinagić, Vlado Radovanović, Jusuf Šabić, Lazo Srdić i Vaso Jovičić.

212

Plašeći se da kuharice restorana "Kasina" neće znati skuhati dobru kafu, domaćini su za ovu priliku doveli pomoćnu radnicu iz Osnovne škole "Braća Skopljaković" Rifu Karaosmanović, ženu već u godinama, za koju se pričalo da je "majstor" za kafu. Spremljena kafa našla se pred gostima i domaćinima. Domaćini su čekali da kafu prvo poćnu piti gosti. Prvi je počeo Roćko. Popio je gutljaj, spustio šoljicu i polako odgurnuo džezvicu od sebe ne govoreći ništa. To isto je učinio i Krleža. Tek sada su i domaćini počeli da piju. Iznenađeni i zbunjeni, zgledajući se, držeći šoljice sa kafom još u rukama, stidljivo i kao u strahu, prozborili su: "Pa kafa je slana!" Međutim, ovu neprijatnost i za domaćine i goste nisu ozbiljno primili ni Krleža ni Roćko.

A kako se desilo da kafa bude slana? Naime, pomemuta Rifa je, da bi gosti bili što brže usluženi, kafu zasula već proključalom vodom iz jednog lonca ne znajući da je voda u njemu slana, odnosno da je bila namijenjena za jedno od slanih jela. Ali ostala je i priča da su joj sve to iz pakosti i ljubomore "namjestile" kuharice restorana "Kasina".

Kako je, inače, susret domaćina sa Krležom i Ćolakovićem bio nesvakidašnji događaj, većina se u njihovom prisustvu našla u nekoj vrsti zabune, imala je tremu, što se još više osjetilo poslije događaja sa kafom. Oni su to primijetili i sa neposrednošću velikih ljudi, i uz to i književnih stvaralaca koji poznaju ljudsku dušu, sa dozom humora, brzo su uspostavili najprisniji kontakt sa domaćinima, što je ovima olakšalo posao da se program boravka velikana pisane riječi u Zvorniku obavi po planu i u prijatnom raspoloženju.

SUĐENJE OMERU ŠEHIĆU, FERDI GAZINU I HASI ŠAKANČIĆU

Poslije dolaska Josipa Broza Tita na čelo Komunističke partije Jugoslavije, uticaj Partije osjetio se gotovo u svim dijelovima Jugoslavije. Iako Zvornik u to vrijeme nije imao ni industrije ni proletarijata, ideje socijalizma i socijalne pravde širene su i prihvatane i u ovom gradu. O tome svjedoči nekoliko dokumenata iz 1939. i 1940. godine, koji se odnose na hapšenje i suđenje grupi simpatizera (ili članova) Komunističke partije u Zvorniku.

U januaru 1940. godine u Okružnom sudu u Tuzli suđeno je Omeru Šehiću, Hasanu Šakančiću i Ferdi Gazinu za komunističku djelatnost i propagandu na području sreza Zvornik. Nakon višemjesečnog

213

praćenja njihove aktivnosti, oni su uhapšeni 20.novembra 1939. godine kada je izvršen i pretres njihovih stanova. Međutim, Okružni sud ih je usli j ed nedostatka dokaza oslobodio optužbe. O suđenju Še hi ću i drugovima objavio je 23. januara 1940. godine članak zagrebački "Jutarnji list" iz pera svog sarajevskog dopisnika.

98. Na slici s lijeva na desno: Omer Šehić, Ferdo Gazin i Haso Šakančić po iz/as/at iz zatvora. 104

Nezadovoljno ishodom suđenja i sadržajem članka u "Jutarnjem listu", Upravno odjeljenje Kraljevske banske uprave u Sarajevu zatražilo je od Načelstva sreza zvorničkog, odnosno od sreskog načelnika, detaljnija objašnjenja u vezi sa hapšenjem i suđenjem propagatorima komunizma u Zvorniku. Sreski načelnik je 5. februara 1940. godine uputio sljedeći odgovor svom pretpostavljenom u Sarajevu:

204. Ferdo Gazin, ostrvljanin, diplomirani ekonomista, prvoborac, greškom strijeljan od strane partizana u proljeće 1942. godine kao komandant Biokovskog partizanskog odreda. Poslije oslobođenja rehabilitovan. Omer Šehić, prvoborac, poginuo 1941. godine na Kozari kao komesar čete. Haso Šakančić, učesnik NOR-a, umro poslije oslobođenja, odnosno Drugog svijetsko g rata. Najvjerovatnije je on bio seketar ilegalne organizacije KP u Zvorniku pred II svjetski rat (ako je postojala).

214

"Na naređenje II br. 2397 od 31. januara 1940. godine čast mije podnijeti sljedeći izvještaj:

Ovo načelstvo od prije godinu i više dana motrilo je na rad i kretanje Omera Šehića, sina Ahmedova (šerijatski sudija u Zvorniku), Hasana Šakančića, posjednika, i Ferde Gazina, činovnika Zemaljske banke u Zvorniku, jer su svojim držanjem, izjavama i uopšte svojim radom uvjeravali da su članovi Komunistieke partije i da kao takvi aktivno djeluju. Svakodnevno su, potpuno izolovani, održavali sastanke na gradskoj periferiji, a docnije i u stanovima. Kada je Načelstvo primijetila da su počeli okupljati oko sebe i omladince ispod 18 godina i kada su počeli davati izjave javno pred većim skupovima, bilo je jasno da se neće moći ovako njihovo postupanje samo posmatrati. Tražio sam zgodan čas da bih im izvršio pretres, iako sam od strane Ministarstva unutrašnjih poslova upoznat preko Banske uprave (pov. d. z. br. 1408 od 15.juna 1939. godine) da im se iz Beograda upućuju leci komunističke sadržine, ipak to nisam učinio sve do 20. ll. 1939. godine kada sam se na pretres njihovih stanova odlučio, bivši potpuno uvjeren da imam pred sobom jednu aktivnu komunističku družinu.

Tog dana, tj. 20. novembra, naredio sam da se istovremeno izvrše kućni i lični pretesi kod sve trojice, poslije kojeg sam ih odmah uhapsio ...

U prilogu ovog dopisa sreski načelnik je proslijedio u Sarajevo i pismo koje je Omer Šehić, neposredno poslije izlaska iz zatvora, poslao jednom svom drugu u Vareš, a do koga je načelnik "povjerljivim putem došao". Zbog ishoda suđenja biće interesantno ako navedemo jedan dio iz tog pisma.

Dragi Ismete,

... Izgleda mi da ti nisi upoznat sa našom provalom kada onako pzses. Tu nema ničije krivnje ili neopreznosti. Mi smo znali da oni spremaju još odavno hapšenje, pa smo bili spremni da ih dočekamo. Oni su se iznenadili kada su izvršili premetačinu i našli samo fašističke brošure i letke, a od onog što su tražili nema ni habera. Onda su se počeli služiti lažima i podmetanjima ... Bile su sudije u teškoj muci ovakvoj družini suditi. Sud je donio rješenje da mi ne pripadamo Komunističkoj partiji nego da smo članovi HSS ...

U policijskoj arhivi tog vremena, a u vezi sa pomenutim sudskim procesom i istragom, kao članovi Partije iz Zvornika pominju se još Mehmed Sahanić, koji je tada kao geometar radio u Prištini i Mustafa Hadžihamzić, željeznički službenik u Zagrebu.

215

r

' .:.__

ŠKOLSTVO PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA I NEPOSREDNO POSLIJE RATA

Pravoslavna osnovna škola u Zvorniku počela je sa radom za vrijeme osmanske vladavine. Među računima Srpske pravoslavne crkvene opštine u Sarajevu iz 1836. g. nalazi se jedan prema kome je isplaćeno "daskalu iz Zvornika 5 groša i 20 para". Prema ovome izgleda da je škola u Zvorniku otvorena dosta rano.205 Zna se da je u njoj u periodu od 1870.do 1878. godine bio učitelj neki Živko, a od 1878. do 1884. Nenad Obilić iz Travnika.

Nova zgrada za ovu školu podignuta je 1880.206 u dijelu Varoši zvanom Ada. Imala je 4 učionice, dvije kancelarije i kabinet. Izgradili su je (od priloga) zvornički pravoslavci, ali su nju pohađala i djeca drugih konfesija. Bila je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. U njoj je do 1914. godine bila Pravoslavna osnovna škola, od 1920. do 1941. Građanska škola trgovačkog smjera i Zanatska škola, a poslije oslobođenja (od 1947.) u njoj je radila Niža realna gimnazija, potom Osnovna škola, a sada je u njoj Štampanja "4. juli". U dvorištu ove škole 1956. godine podignuta je baraka sa 4 učionice, na čijoj lokaciji je početkom sedamdesetih godina podignuta stambena četverospratnica.

99. Spomenik učitelju Nenadu Obiliću, snimak iz /988. godine

205. Mitar Papić: "Istorija srpskih škola u BiH", "Veselin Masleša", Sarajevo, 1978. str. 40.

206. Arhiv BiH, Kraljevska banska uprava Drinske banovine, IV odjeljenje, br 29.590.

216

Nenad Obilić je bio učitelj u Srpskoj pravoslavnoj školi u Zvorniku do 1884. godine, kada je umro i sahranjen na zvorničkom pravoslavnom groblju. Spomenik su od priloga podigli njegovi bivši đaci, pripadnici raznih narodnosti, zbog čega na njemu vjerovatno nije uklesan krst nego kujiga, divit (pisaljka) i cvijet djeteline, kao simboli znanja, pismenosti i mladosti.

100. Učenici zvorničke pravoslavne osnovne škole sa učiteljem Dušanom Markovićem, snimak iz 1896.godine.

Austro-Ugarska je u Zvorniku otvorila narodnu (državnu) osnovnu školu, koja je otpočela sa radom školske 1886/87207 godine, tako da su u Zvorniku od ove godine do početka I svjetskog rata radile uporedo dvije osnovne škole. Od 1914. godine radi jedinstvena osnovna škola. Za Narodnu osnovnu školu podignuta je nova zgrada u Beksuji 1888. godine sa 7 učionica i stanom za učitelja. Imala je vrt od 70 i dvori ste od devet ari.2os

207. Mitar Popić:"Školstvo u BiH za vrijeme austrougarske ",VeselinMasleša, Sarajevo, 1972. str. 46.

208. Zoran Ivanović: "Razvoj školstva u Zvomi čkom srezu između dva rata", "Glas sa Drine" br. 478 od 9. III 1990. Zvornik, 1990.

217

l OJ. Treći razred Narodne osnovne škole u Zvorniku sa učiteljem Os manom Gruhonjićem, snimak iz 1934. godine. S lijeva na desno, prvi red sjede: Šida Mustajić, Persa Popović, Dušanka Perić, Le/a Jevtić, učitelj Osman Grohonjić, Anđa Ivoš, Đurđica Skibar, Paša Šehić (červrta od učitelja) i Fatima Hodžić; drugi red: 2. Nenad Obradović, 4. DokaraJanjić, 5. Ljubiša Popović, 7. SalkoPuškarević, 9. ĐorđoPeklić, ll. Ruždija Šehić, 12. Huso Hadžihamzić i 13. Mahmut Šehavdić; treći red: 3. Drago Stefanović; 4. Ahmet Je/kić, 5. Esad Ajan ović i 6. Sead Pašić. Za ostale na slici nije utvrđen identitet, kao i za cijeli četvrti red.

Zgrada Pravoslavne osnovne škole u Srpskoj varoši u toku I svjetskog rata je oštećena. Po završetku rata je popravljena i 1920. godine u njoj se otvara Građanska škola trgovačkog smjera. U nju su se upisivala djeca sa završenom četverorazrednom osnovnom školom. Imala je četiri razreda i bilaj e u rangu niže gimnazije ili viših razreda današnje osnovne škole. U prvoj školskoj godini imala je 37 učenika od kojih 22 muških i 15 ženskih.Z09

Davala je učenicima neka praktična znanja i (osim za upis u srednje škole) osposobljavala ih je i za zapošljavanje u bankarstvu, trgovini, upravi prihoda, pošti i dr. S obzirom na to da na području susjednih srezova i opština nije bilo škola ovog ranga, nju su pohađala djeca i sa područja Vlasenice, Srebrenice, Bratunca, Malog Zvornika i Kalesije. U toku svog postojanja imala je samo po jedno odjeljenje svakog razreda. Prestala je sa radom u aprilu 1941. godine.

Godine 1929. Gradjanska škola je imala četiri odjeljenja, 49 učenika i pet nastavnika,210 a školske 1940/41 četiri odjeljenja i 137 učenika.

209. Dr. Ibro Karabegović: "Zvornik i okolina između dva svjetska rata (1918-1941)", str.! S. (neobjavljen rukopis).

210. Isto, str. 15.

218 219

Bivši učenik zvorničke Građanske škole Slavko Vasić, sada učitelj u penziji, sjeća se prve ekskurzije zvorničkih đaka. Bilo je to u junu 1925. godine kada su svršeni učenici četvrtog razreda Građanske škole, pod rukovodstvom nastavnika prirodnih nauka Vase Marinkovića, krenuli na put Zvornik-Beograd-Užice-Sarajevo-Dubrovnik. Tom prilikom, priča on, vidjelo se šta može da se desi kada kontinentalci prvi put dođu na more. Kada su u Dubrovniku prvi dan pošli na kupanje, učenice su, misleći da idu na svoju Drinu, ponijele sapune da se u moru lijepo operu. Ali sapuni nisu htjeli da sapunjaju. Kada su sutradan došle na kupanje, dubrovački mladići, plivajući oko njih, dobacivali su im: "A što sinjorine nisu i danas ponijele sapune?"

U toku II svjetskog rata Osnovna škola u Zvorniku radila je s prekidima. Prva školska godina u oslobođenom Zvorniku počela je u junu 1945. godine (zgrada u Beksuji), a završena 15. oktobra iste godine. Ove školske godine Osnovna škola u gradu imala je samo 4 odjeljenja od I do IV razreda, koje su vodili učitelji Damjan Milošević, Milan Jovičić, Miodraga Jovičić i Natalija Šenk. U prvoj školskoj godini u Srezu zvorničkom radila je još samo škola u Kozlnku, čija je sve četiri razreda u dva kombinovana odjeljenja vodila učiteljica Marija Lazarević.

103. Učitelji Osnvne (četvororazredne) škole u Zvorniku na knifu školske 1957158. godine. Već od naredne školske godine osnovno osmogodišnje školovanje postaje obavezno, kada se gasi Osnovna ćetvororazredna škola u Zvorniku, a formiraju dvije osmogodišnje. Učitelji lill slici bili su poslednji nastavnički kolektiv Osnovne (četvororazredne) škole u Zvomiku. S lijeva na desno, sjede: Jovanka Andre}el'ić, Nada Radovanović, Marija Lazarević i Bosa Marković; stoje: Mehmed Hudović, Rajna StefanoviC, Sofija Pejić, Nada Hudović, Vera Marin, Ružica Aleksić, Miljana Rajić, Bokan Ivanka i Gradimir Stamenković (Snimak:

Foto Džemko, 18.06.1958.).

220

Ove školske godine nastavu je pohađalo u Zvorniku 217, a u Kozluku 80 djece. 211

Druga školska godina počela je novembra 1945. godine, a završena u junu 1946. godine. U ovoj školskoj godini, pored škola u Zvorniku i Kozluku, radile su u Srezu osnovne škole još u Drinjači, Diviču, Međašu, Šeheru i Memićima. Učitelji u ovim školama bili su: Persa Popović iz Zvornika (Drinjača, samo I razred, 63 učenika, 44 m. i 19 ž.), Đorđo Ostojić iz Zvornika (Divič, samo I razred, 75 učenika, muškaraca), Ej ub Šehagić iz Zvornika (Međaš, samo I razred 55 učenika, 46 m. 9 ž.), Hasan Džindo iz Tuzle (Šeher I i II razred, 136 učenika, l 06 m. i 30 ž.) i Sead Hadžimehmedović iz Gornje Tuzle (Memići, samo I razred 58 učenika, 56 m i 2 ž).212

U Zvorniku je u drugoj školskoj godini u četiri odjeljenja od I do IV razreda bilo 249 učenika (160 muške i 89 ženske djece), a u Kozlnku 105, od toga 98 muške i 7 ženske djece. 213

Niža realna gimnazija

.Niža realna gimnazija u Zvorniku otpočela je sa radom u decembru 1946. godine u jednoj učionici OŠ u Beksuji. U nju su se upisivala djeca sa završena četiri razreda osnovne škole. U prvoj školskoj godini imala je samo jedno odjeljenje. Druge školske godine (1947 /48) Gimnazija je dobila prostorije bivše Građanske škole u Varoši, gdje će se nalaziti sve do 1955. godine, kada u ovu zgradu prelazi Osnovna škola iz Beksuje, u čije prostorije useljava tek formirana viša gimnazija u Zvorniku. Do 1952. godine školovanje u Nižoj gimnaziji trajalo je tri, a potom četiri godine, a nakon završenog III, odnosno IV razreda, polagala se mala matura. U prve dvije školske godine njeni učenici, osim djece iz Zvornika, bila su i djeca sa područja sadašnjih opština Srebrenica, Bratunac i Kalesija, jer su u to vrijeme na ovim područjima postojale su samo četverorazredne osnovne škole.

Polaznici Niže realne gimnazije u Zvorniku (kasnije i viših razreda osmogodišnje osnovne škole) bila su i djeca sa područja Malog Zvornika, jer je osmogodišnja škola u Malom Zvorniku otpočela sa radom u

211. Izvještaj S resko g narodnog odbora Zvornik o stanju školstva u srezu zvomi čkom, upućen Oblasnom narodnom odboru Tuzla, 2.XI 1945. godine. Regionalni istorijski

arhiv Tuzla, br. 2164/47.

212. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 86 sumarna. Fond Oblasnog narodnog

odbora Tuzla.

213. Isti izvor

221

104. Druga generacija Niže realne gimnazije u Zvorniku (lli razred), školska l949/50.godina (prva generacija nema zqjedničkufotografl)u). Snimak je načill)en aprila 1950. u Banji Kovi/jači, glavnom zvomičkom izletištu po otvarwifu pntge Šabac- Zvornik ujesen 1949.godine. Na slici s lijeva na desno: Prvi red: Hasija Purkovrić, Fahreta Hadžiomerović, VesnaAnkste1; Razija Awlispahić, Fahreta Novo, Milena Seka Dabić, Dušanka Spremo, Dara Vidaković i Vinka Radošević. Drugi red: (nepoznat), Ljubica Blagojević, (nastavnik), Avdo Krličić, Ilanka Vanke, (nastavnik), Salih Šehomerović Tale, Drago Sabljak (direktor) i Nemwifa Popović. Treći red: Časlav Pušić, Nusret Banjanović, Milomir Antić, Miliivoje Blagojević, Salim Efendić, Husein Hadžiosmanović, Hašim Klant~ević i Milovan Jevtić. Četvrti red: Tomo Perić, Bećir Melwljić, Aziz Ferhatbegović, Avdo Hajizbegović, Džemal Povlakić, Jovo Babić, Asim Hadžimujagić, Hasan f!adžiavdić, Danilo Dragičević i Alija Sabirović. Peti red: Risto Blagojević (nastavnik), Hakija Đozić, Milorad Cirković, Đokara Danojlović. Posljednji red: Vasko Đukić, Salih Kamiša/ić, Mehmed Hudović, Hasan Bektašević, Muhamed Zaimović i Mehmed Karić (od Srebrenice). Nedostaje na slici nastavnica Razija Volić.

septembru 1960.godine, odnosno od školske 1960/61. godine kada je podignuta sadašnja zgrada ove škole.

Školske 1946/47. Gimnazija je imala jedno, naredne dva, a 1948/ 49. školske godine četiri odjeljenja (ove godine izlazi i prva generacija maturanata Niže gimnazije u Zvorniku).

Školske 1949/50. godine Gimnazija je imala pet odjeljenja (dva prva, dva II ijedan III razred) ijedno odjeljenje pripremnog učiteljskog tečaja, sa ukupno 236 učenika i pet nastavnika. 214

Pripremni učiteljski tečaj radio je pri Nižoj realnoj gimnaziji i trajao je dvije školske godine (1949/50. i 1950/51 ), nakon čega je većina njegovih svršenih polaznika nastavila školovanje u prvom razredu Učiteljske škole u Tuzli.

214. Isti izvor.

222

105.Učenici J godine Pripremnog učiteljskog tečaja u Zvorniku. Snimak napravljen u Banji Kovi/ljači 17.,aprila 1950. godine. Na slici s lijeva na desno, prvi red: 3. Milena Bokan, 4. Mara Stanković, 6. Draginja Nedić, 9. Tahira Tahirbegović, lO. Ševa/a Hajdarević i ll. Hasiba Hadžiefendić, drugi red: 2. Hakija Šahbegović, 3. Ziv ko Nedić, 5. Cvija n Radovanović, 7. Zdravko Amonić, 8. Muhamed Bečić, JO. Drago Zekić; treći red: prvi Miloš Simonić, 2. Ratko Ristanović, 3. Danilo Lakić, 4. Mitar Perić, 5. Risto Blagvjević (razredni stmješina), 8. Cvijan Jović, 9. Drago Ivanović; četvrti red: Ljubo Tomić, 2. Nedžad Alajbegović, 3. Miljan

Jekić, 4, Veljko Vukajlović, 5. Diko Jovičić, 6. Stanimir Mihajlović i 7. Veljko Jović.

Bili su to najbolji učenici seoskih osnovnih škola sa područja sreza Zvornik dobi od 13 do 15 godina. Svi su imali besplatan smještaj u Đačkom domu u Zvorniku.

U prvoj školskoj godini direktor Niže realne gimnazije bila je Natalija Jovanović iz Bijeljine, prof. Hajrudin Rebac iz Mo,stara u narednoj, a prof. Ibrahim Mujčinović u 1948/49. školskoj godini. Skolske 1949/50. godine za direktora dolazi Drago Sabljak iz Sarajeva, koji će ovu dužnost, kao i dužnosti direktora pune gimnazije u Zvorniku, obavljati sve do 1958. godine.

Od 1953. do 1957. godine u Zvorniku je radila i Niža ženska domačićka škola. Imala je samo jedno odjeljenje. Prva i jedina generacija završila je svoje obrazovanje u ovoj školi 1956/57. školske godine.

Specijalna osnovna škola (kao samostalna institucija) radi u Zvorniku od školske 1968/69. godine. Prvi nastavnici u njoj bili su Ejub i Milka Šehagić, kojima propada i najviše zasluga za njeno osnivanje. Od početka rada smještena je u montažni školski objekat u Grobnicama, podignut 1963. godine. Imala je odjeljenja od I do VIII razreda.

223

Od 1965. do 1968.godine u Zvorniku je djelovao Prosvjetno­pedagoški zavod za osnovno obra~ovanj_~ .. Pokrivao je područje op_ćina Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, SekovJcJ 1 Zvornik. Prv1 savjetmcJ u Zavodu bili su Drago Sabljak (bio i direktor), Salih Subašić, Mehmed H udović, Miodrag Tomić i Dragoslav Mihajlović.

PRVE SREDNJE ŠKOLE

Niža realna gimnazija radila je od 1946. do 1955. godine, kada je u Zvorniku otvoren V i VI razred, od kada ona prerasta u punu gimnaziju (I-VIII razred).215 Prva generacija učenika- maturanata iz ove škole izašla je 1958. godine.

106. Nastavnički kolektiv Gimnazije u Zvorniku, školska 1956/57. godina. U prvom redu četvrti s lijeva na desno Drago Sabljak, direktor Gimnazije.

215. Rješenje Narodnog odbora sreza Zvornik o otvaranju V i \fl razreda gimnazije u Zvorniku, br. 735/56 od 24.1.1956. godme, RegwnafiuistonJskl arhiv Tuzla, kutiJa 1233 sumama. Fond Sreskog komiteta KP Zvomik. Šesti razred je formiran od đaka (uglavnom iz Zvornika) koji su završili ]Jeli razred ~imnazije ili prvi raz,red neke srednje škole u Tuzli, SaraJevu, BtJelJmi, Lozmct th nektm drugtm vectm gradovima.

224

Od 1955. do 1958. godine prostorije Gimnazije bile su u školskoj zgradi Beksuji, koja je tada proširenjem i dogradnjom dobila četiri nove učionice i fiskultumu salu.

U istoriji zvorničkog školstva 1955/56. godina ostaće značajna po tome što od ove školske godine Zvornik dobija i svoje prve srednjoškolce.

Do 1958. godine u Zvorniku je radila četvororazredna osnovna škola (I-IV razred) i Gimnazija sa odjeljenjima od I do VIII razreda; Te godine u gradu su formirane dvije osmogodišnje osnovne škole (I 1 II) koje će godinu dana kasnije dobiti i svoja posebna imena - Osnovna škola "Braća Obradović"(!) i Osnovna škola "Braća Skopljaković"(II).216

Niži razredi Gimnazije (I do IV) transformišu se tada u više razrede osnovnih škola, a viši (V-VIII) u I, II, III i IV razred gimnazije kao srednje škole.

107. Maturanti druge generucije Gimnazije u Zvorniku, školska 1958/59. godina (Prva generacija nema zajedničku fotografiju). Snimak je napravljen ujedno} od učionica Osnovne škole "Braća Obradović" u Varoši, u kojoj je Gimnazija radila školske 19581 59. godine. S lijeva 11a desno (sjede), prvi red: Milanka Avramović, Mara Lazić, Jelena Jović, Milica Savčić, Ratka Tomašević i Milan Mijanović; drugi red: Savo Mitrović, Miladin Radić, Anđelka Dudić, Slobodanka Kaldesić, Izet Sabirović, Ratko Arsić i Alija Efendić; treci red: Slobodanka Aćimović, Njegosava Petrović i Nada Kalajdžić; - stoje: Drago Rosić, Časlav Pušić, Abdulah Ahmić, Savo Lo11čarević, Najiz Hrustanbegović, Sead Kamenica, Darko Kalajdžić, Ismet Okanović, Veselin Sunarić, Ljubomir Bogdanović i prof Julijana Lazarević, razredni stm:ješina.Iz ove generacije su, a nisu na slici: Danka Aćimović, Milka Sokić, Mićo Erić, Bato Trifunović i Ratko Vidaković. (U prepoznavanju ličnosti sa slike pomogli su dr. Milica Savčić Jbrahimagić

i Izet Sabirović).

216. Godine 1973. osnovne škole u gradu objedinjene su u jednu, koja dobija ime po istaknutom lideru radničkog pokreta u sjeverositočnoj Bosni Mitru Trifunoviću Uči.

225

Godine 1957. otpočela je u Zvorniku sa radom Srednja ekonomska škola/17 koja je u prvoj godini svog postojanja imala samo jedno odjeljenje I razreda. Od njega će se školske 1959/60. godine formirati dva III razreda. Prve dvije školske godine škola je radila u jednoj baraci koja se nalazila na sadašnjoj lokaciji "B" bloka stambene zgrade Namazđah. Početkom 1959/60. školske godine zajedno sa Gimnazijom useljava se u novi školski objekat izrađen za potrebe srednjeg školstva (sada stara zgrada Osnovne škole "Mitar Trifunović Učo"), u kome će raditi sve do preseljenja u školski objekat u Beksuji (1978.).218 Prva generacija učenika SES (a bilo ih je 41) završila je svoje školovanje u ovoj školi 1961. godine.

108. Prvu generacija učenika SES u Zvorniku, snimak iz ll razreda juna 1959. godine. Sjede s lijeva na desno, prvi red: Sadija Zaimović, Hidajeta Purković, Subhija Bektašević, Vera Nikolić, Borka Vukajlović; drugi red: Mehmed Stočević, Ehlimana Hadžigrahić, Marija Savić, Milosava Berić, Jelena Krstanović, Zarfa Kamiša/ić i Nezir Dedić; treći red: Ramiz Muratović, H ariz Tirić, Adol{Šmit, Blaško Vidaković, Stojpnka Gvozdenović, Milojka Savić; četvrti red: Muharem Topčić, Cvjetko Savić, Munib Seh ić, Anto Pokorni, Dragan Nikolić, Mile Ča/aković i Nurija Hadžigrahić; peti red; Savo Pisić, Mirko Janjić, Drago Šakotić, Šemsudin Nožinović, Fehim Povlakić, Zivojin Ristanović i Ibro Dinić -poslužitelj. Stoje s lijeve strane: Vlajim Milan, pro[es01; i Kićović Dragan, profesm: (U prepoznavanju ličnosti sa slike pomogao Nurija

Hadžigrahić).

217. Rješenje NOS Zvornik o osnivanju SEŠ u Zvorniku, br. 3.683/57 od 3. VI11957. Regionalni istorijski arhiv Tuzla, kutija 1233 sumarne. Fond Sreskog komiteteta KP Zvornik.

218. Stara školska zgrada u Beksuji srušena je 1967. godine da bi se na njenoj lokaciji iste godine podigao novi veći školski objekat za potrebe osnovnog školstva u gradu. Jedanaest godina kasnije (1978.) izgrađena je moderna školska zgrada u Zamlazu u koju prelazi osnovna škola, a u zgradu u Beksuji useljava Srednjoškolski centar u čijem je sastavu i SEŠ.

226 227

!l

Udruživanjem Gimnazije i SEŠ 1972. godine formiran je Srednjoškolski centar Zvornik u čijem sastavu, pored ove dvije, djeluju još ugostiteljska, trgovačka i kožarska škola.

Zanatska ili Škola učenika u privredi u poslijeratnom periodu radila je od 1946. do 1962. godine.219 Nakon prekida od osam godina ponovo je počela da radi kao samostalna ustanova 1970. godine. Školske 1970/71. imala je dva razreda (I i II). Godine 1972. podignuta je u Karakaju nova zgrada za potrebe ove škole, od kada ona prerasta u Tehnički školski centar u čijem sastavu od početka rade tri škole -mašinska, elektrotehnička i škola učenika u privredi. Prva generacija mašinskih i elektro-tehničara izašla je iz ovog centra 1976. godine.

Đački dom

J J O. Lg rada u kojoj je septembra l Y4 7. godine otpoi'eo sa radom Đački dom u Zvorniku. Snimak iz 1986. godine.

219. Vidi više o tome pod "Zanati i zanatske zadruge".

228

U septembru 194 7. godine u prizemlju ove zgrade u Varoši otpočeo je sa radom prvi Đački dom u Zvorniku. Pitomci su spavali na podu po kome je bila prostrta slama prekrivena ćebadima. Dva mjeseca kasnije Dom je premješten u kuću Stanka Nikolića (sada Centar za socijalni rad) gdje će se nalaziti do početka školske 1949/50. godine, kada prelazi u Medresu (sada stambena zgrada niže mosta na Drini). U Domu su bili smješteni učenici sa područja Zvornika, Kalesije i Srebrenice, koji su tada pohađali Nižu realnu gimnaziju u Zvorniku, a kasnije zvorničke srednje škole. Prvi pitomci Doma sa simpatijama se sjećaju domskih dana i prvog osoblja Doma - učitelja Halima Mulaosmanovića (upravnika), Abida Hasanovića (ekonoma i domara) i Rajfe Imširović, spremačice i vešarice, koja će ovaj posao obavljati sve do rasformiranja Doma 1962. godine.

Kako se broj đaka sa strane u Zvorniku svake godine povećavao, u jesen 1950. godine Đačkom domu je ustupljen i objekat na Fetiji (podignut za vrijeme Austro-Ugarske kao vojna bolnica. U zgradu na Fetiji tada su smještena muška, a u bivšoj medresi su ostala ženska djeca (do ustupanja ove zgrade Sreskom sudu u Zvorniku). Uz objekat na Fetiji podignuta je i baraka u kojoj su bile kuhinja, trpezarija, učionica i prostorije uprave Doma.

Na dan 17. maja 1950. godine u Đačkom domu u Zvorniku bila su 103 pitomca. Upravnik Doma bio je tada učitelj Milan Jovičić, a jedan od vaspitača učiteljica Rajna Đukić (sada Stefanović).220

U strukturi pitomaca u kasnijem periodu preovladali su srednjoškolci i učenici Škole učenika u privredi, te je u skladu s tim i Dom dobio novo ime- Srednjoškolski đački dom. Bio je u nadležnosti Sreskog narodnog odbora do 22. maja 1958. godine, kada je prenijet u nadležnost Narodnom odboru opštine Zvornik. Od 8. maja 1957. godine je ustanova sa samostalnim finansiranjem.221

Otvaranjem srednjih škola u susjednim opštinama i razvojem lokalnog saobraćaja, kao i prelaskom na samofinansiranje, smanjivao se i broj pitomaca Doma, pa je on rasformiran 1962. godine, a posljednji njegov upravnik bio je Ejub Šehagić (od 1956. do 1962. godine).

Svi bivši pitomci Đačkog doma u Zvorniku ističu da su im dani provedeni u Domu ostali u najljepšem sjećanju.

220. Regionalni istorijski arhiv Tuzia, kutija 86 sumamo, Fond ONO Tuzla.

221. Regionalni istorijski arhiv Tuzia, kutija l 041 sumamo.

229

ii.

l ~ i '· l il ____ _

PRVE KULTURNE USTANOVE

Prve kulturne ustanove u Zvorniku su Narodna biblioteka i Bioskop "Drina".222

Narodna biblioteka u Zvorniku radi od juna 1946. godine. Prvi bibliotekar bilaj e Dragica Cvjetinović Bošnjak. U prvoj godini postojanja imala je 423 knjige i 85 čitalaca. Od osnivanja do 1973. godine 7 puta je mijenjala prostorije. 223 U 1980. godini imala je 9 zaposlenih, 63.000 knjiga i 8.500 čitalaca u osam pokretnih, tri područna i dva odjeljenja u gradu (za odrasle i djecu), kao i lijepo uređene čitaonice u Zvorniku i Kozluku i po razvijenosti bila na ll mjestu u Bosni i Hercegovini. Godine 1979. proglašena je za najuspješniju biblioteku u BiH. Iste godine dobila Je 1 Plaketu opštine Zvornik.

. Od novembra 1980. u sastavu Biblioteke djeluje i Muzejska zb1rka, koJa 1ma etnološko i prirodnjačko odjeljenje i blizu 1.000 eksponata, a u pripremi je bilo postavljanje i arheološkog odjeljenja sa eksponati ma i7 kameno[!. metalnop: i rimskog: do ha i srednjeg vijeka.

l l l.lJio starog L1·arnika, pu(:etak nekadašnje mahale Skela (ulica desnu). U prizemlju zgrade sa balkonom (kuća Cvike Da bića) bila je smještena Narodna biblioteka Zvornik

od 1955. do 1960. godine. Snimak iz 1979. godine.

222. O kulturnim ustanovama vidi i 48, 49. i 51. str.

223. Prvo je bila u kući Nakičevića u Rijeci, potom u zgradi na čijoj lokaciji je sada objekat.Pnvredne banke, zaim u sadašnjim prostorijama Komunalnog preduzeća, pa u pnzemlju kuće Cvike Dabića, Čitaonici u Varoši, Kasini ( 1962-972), a u sadašnje prostorije iznad Zabavišta uselila je u januaru 1973. Po adaptaciji Kasi ne 1980.godine u ovoj zgradi je dobila čitaonicu i odgovarajući prostor za Muzejsku zbirku. Ustvari, cijeli objekat Kasine planiranje za budući muzej grada Zvornika.

230

JJ2. L'hmm·i tllielll/1/.l"ke (dntmske) sekcije Aarodm: {'thWIIIl't' ··.\luga 11 komadu 'Brij pod U::I)0/11 · Safetbega Bašagića, snimak iz 1930. godine. S lijeva na desno, sjede: Hasan Hadžiahmetbegović, sin kadije Bajraktarevića (dječak), Besim Korkut i Mustafa Hadžiomerović; drugi red, sjede: Mehmed Uzunić, Mehmed Mu/abdić, Mustafa Imširović, Mustafa Bazardžanović j Salih ČelibagjĆ; treći red: Ahmet Mu/abdić (u uniforrm), Safet Hadžinurbegović, Hali/ Hadžinurbegović, Musrafa (- ), Ahmet Zaimović, Zumreta Ljubović, Safeta BmjaktarevjĆ, Avdo Mujezinović, Ibro Jusić, Hasan Kamiša/ić, u uniformjjedan odfinansa 11 Zvorniku, Alija Kamenica j Džemko Alijagić; četvrti red: Džemalefendija Hulusić, Ismet Bektaševjć, kadija Batjaktarević, Selim HadžiuhmetbegovjĆ, Husein Kamiša/ić (ostali u četvrtom i svi u petom redu nisu identijkovani). U prepoznavmy"u ličnosti sa slike pomagao Hali/beg Hadžinul'begović.

Ispred Muzejske zbirke (u bašti Kasine) postavljen je lapidarij sa objektima iz rimskog perioda i stečcima iz srednjeg vijeka. Za osnivanje Zbirke najviše zasluga ima nastavnik Rajko Avramović.

Međutim, u Zvorniku je i za vrijeme Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije na organizovan način širena knjiga. O tome svjedoče podaci o narodnim čitaonicama iz ovog perioda, formiranim uglavnom u okviru kulturno prosvjetnih i sportskih organizacija. U gradu je još 1903. godine osnovana Srpska čitaonica,224 a između dva svjetska rata postojala je i Sokolska čitaonica koja je 1936. godine imala 508 knjiga. m Muslimanska čitaonica "Sloga" formirana je u Zvorniku 13.03.1924. godine (od 1930. zove se Narodna čitaonica "Sloga"). U svom sastavu

224. Dr. Lamija Hadžiosmanović: "Biblioteke u BiH 1878-1918", Veselin MasleAn, Sarajevo, 1980., str. 159.

225. Izvještaj Sreskog načelstva u Zvorniku, pov.br. 476/36 upućen Kraljevskoj banskoj upravi II Sarajevo, 6. maja 1936, godine.

231

l

L__ ---- ----- -----

imala je knjižnicu i dvije sekcije - tamburašku i diletantsku. Knjižnica (biblioteka) je 1931. godine imala 70 knjiga i 85 čitalaca, a osam godina kasnije 215 knjiga i 125 članova. Predsjednik "Sloge" 1931. godine bio je učitelj Mehmed Mulabdić, a 1935. Hasan Kamišalić, a knjižničar Hamdija Hambiralović.226 Pred Drugi svjetski rat postojala je i ilegalna biblioteka članova i simpatizera Komunističke partije u Zvorniku, čije djelovanje je otkriveno od strane tadašnjeg režima u novembru 1939. godine. Njeni najaktivniji članovi (Hasan Šakančić, Ferdo Gazin i Omer Šehić) su uhapšeni, a literatura zaplijenjena."'

Zvornik ima stalni bioskop od 1947. godine, kada je počelo i prikazivanje prvih filmova u gradu. Do 1951. godine predstave su davane u Fiskulturnom domu (kasnije Dom DTV "Partizan") i to dvije do tri nedjeljno. O prvim filmovima u Zvorniku "Ljubav i feredža", "Po

l l 3. Snimak dijela Namazđalza iz 197 3. godine. Na slici desno zgrada bioskopa "Drina'' i dio džamije. Sada su na ovom prostoru kotlarnica objekta Namazđah i Klub penzionera. Bioskop je porušen 1976, a Namazđah džamija dvije godine kasnije.

226. Dr. Ljubinka Bašević: "Biblioteka i bibliotekarstvo u BiH 1918-1945", "Veselin Masleša", Sarajevo, 1986. str. 79.

227. Dr. Fahrudin Kalender: "Radničke biblioteke i čitaonice u BiH do 1941. godine", Sarajevo, 1998. str. 361, 362. Vidi više o ovome pod "Suđenje Omeru Šehiću, Ferdi Gazinu i Hasanu Šakančiću".

232

štukinoj zapovijesti", "Sin puka", "Slavica", "U planinama Jugoslavije", "Tarzan" ... dugo se i sa oduševljenjem pričalo među građanima, a njihovi sadržaji su prepričavani onima koji ih nisu gledali. Godine 1951. Bioskop je dobio svoj objekat u Namazđahu (adaptirana u ratu oštećena zgrada mekteba), gdje se nalazilo do 1975. Uz ovaj objekat bilo je i ljetnje kino od 1959. do 1961. sa 320 sjedišta.

U sadašnji montažni objekat kod pijace Bioskop je uselio 1975. godine. Bio je u sastavu Narodnog odbora oopštine Zvornik do 1955. godine, od kada posluje kao samostalna ustanova.

Prvi upravnik Bioskopa bio je zvornički Jevrejin Emil Kraus, a najduže je na ovoj dužnosti bio Mustafa T irić (od 1951. do odlaska u penziju 1982. godine). Prvi kinoaparater bio je Zijo Bašić Kerempuh iz Sarajeva, poslije njega Mića Jocić (1948-1950.). Njega će 1950. godine zamijeniti Ibro Kanić i ostati na toj dužnosti sve do 1989. godine.

U osamdesetim godinama Bioskop je imao vlastito sale u · Zvorniku, Kozluku, Sapni i Karak:aju sa ukupno 1.150 sjedišta i 760 kvadratnih metara površine. U ovim mjestima i u Drinjači davane su stalne bioskopske predstave, a povremeno u još desetak naselja. Samo u 1984.godini prikazano je 270 filmova sa preko 1.500 predstava i 250.000 posjetilaca. Po broju stalnih i pokretnih bioskopa, broju predstava i gledalaca, kao i broju zaposlenih (oko 20) i dohotku koji je ostvarivao spadao je u red najrazvijenijih bioskopa u BiH. Od 1983. godine posluje u sastavu Centra za kulturu, koji je nastao spajanjem Bioskopa i Radničkog univerziteta.

Hajde da zabilježimo i to daje prvi televizoru Zvorniku nabavio i imao Bioskop "Drina" (1960.). Nešto kasnije televizijske prijemnike će imati i neke institucije i organizacije u gradu, a tek od 1962. i 1963. godine počinju ih nabavljati i pojedina domaćinstva. U prvoj polovini sedamdesetih godina Bioskop će imati i prvi televizor u boji u gradu.

KUD "Svetozar Vuković Zarko" "Prosvjeta" i "Preporod"

Odmah po završetku Drugog svjetskog rata i oslobođenja zemlje u gradu je osnovan Kulturno-prosvjetni odbor. Onje zajedno sa Narodnim frontom u drugoj polovini 1945. godine obnovio u Zvorniku rad predratnog Kulturno prosvjetnog društva "Prosvjeta" i osnovao "Preporod", a na inicijativu glavnih odbora ovih društava za BiH. U prvim poslijeratnim godinama ona su bila nosilac kulturno-zabavnog života i prosvjećivanja stanovništva. Organizovala su izdavanje zidnih novina, otvaranje analfabetskih tečajeva i čitaonica, predavanja, priredbe,

233

igranke, sijela po mahalama u gradu itd. Samo u toku 1946. diletanske sekcije ovih društava pripremile su i izvele šest dramskih prikaza, i to: "Iz mraka", "Kako se kalio čelik", "Zlatija", "Sumnjivo lice", "Narodni poslanik" i" Uskipjela krv"'.

Oba društva bila su zasovana na nacionalnoj osnovi. "Prosvjeta" je bila srpsko kulturno-prosvjetno društvo i ona je nastavila tradicije predratne "Prosvjete", dok je "Preporod" rezultat ujedinjenja "Gaj reta" i "N arodne uzdanice", odnosno zdravih snaga u ovim muslimanskim društvima koja su još prije rata bila za njihovo ujedinjenje. Ukinuta su 1949. godine, kada i u drugim mjestima u BiH. "Prosvjeta" je ponovo obnovljena 1991. godine.

U decembru 1947. godine formirano je u Zvorniku Kulturno umjetničko društvo "Svetozar Vuković Zarko.228 U izvještaju Sreskog komiteta KP Zvornik za decembar 1947. godine o ovom događaju zabilježeno je i sljedeće:

"U toku ovog mjeseca oformili smo KUD "Žarko Vuković -Pucar ", koje ima hors ku, pozorišnu,folklornu i muzičku sekciju. Uprava Društva je stvorila plan rada i sekcije su već počele sa radom. Društvo ima 2 70 članova (od kojih 120 izvršavajućih), prostorije i stručne rukovodioce, ali se osjeća nedostatak instrumenata ... Prilikom proslave Dana JNA, 22. decembra, Društvo je izvelo sliku "Konjuh planinom", kao i nekoliko recitacija ... "229

Prostorije Društva nalazile su se u Fiskulturnom domu, odnosno domu DTV "Partizana", a po njegovom rušenju u jednoj baraci što se nalazila na sadašnjoj lokaciji nove zgrade O.Š. "Mitar Trifunović Učo", iz koje je otuđen najveći dio imovine Društva. Krajem šezdesetih godina aktivnost Društva počinje da se gasi, a početkom sedamdesetih ono u potpunosti prestaje sa radom. U jesen 1974. godine ponovo je oživljen njegov rad, prvo u prostorijama Kasine, a od 1979. u prizemlju "D" bloka stambene zgrade Namazđah.

Na međunarodnoj smotri izvornog narodnog stvaralaštva balkanskih zemalja u Ohridu 1976. godine Društvo je zauzelo treće mjesto sa scenskim prikazom bošnjačke svadbe, a na smotri najboljih

228. Svetozar Nuković Zarko je jedini narodni heroj sa područja bivšeg Zvorničkog sreza. Rođenje u Zelini (Papraća), zemljoradnik. U NOB stupio 1941. Teško ranjen u glavu kao zamjenik komandanta Devetnaeste birčanske brigade u septembru 1944. godine na Snagovu od četničke zasjede. Ubrzo je poslije operacije u Tuzli umro, gdje je i sahranjen 1.X 1944., "Narodni heroji Jugoslavije", knjiga ll, "Mladost", Beograd, 1975. godine, str. 339. Prvobitno je KUD u Zvorniku nosio iskrivljeno ime ovog narodnog heroja.

229. Regionalni istorijski arhiv Tuzia, kutija 1233 (surname).

234

kulturno-umjetničkih društava iz opština članica Međurepubličke zajednice kulture "Sava" 1982. godine prvo mjesto.

Zijo Hrustanbegović, saradnik "Fronta slobode", u članku "Godišnja zabava Mjesnog odbora Preporoda u Zvorniku", objavio je u "Frontu slobode" 14. aprila 1946. godine sljedeću vijest: "Dana 23. marta 1946. godine Mjesni odbor "Preporoda" priredio je u Zvorniku svoju godišnju zabavu za koju je u gradu vladalo veliko interesovanje. Pro­gram je vrlo dobro uvježban i izveden sa mnogo uspjeha. U izvođenju programa učestvovali su članovi "Preporoda" i "Prosvjete". Isti pro­gram ponovljen je i za pripadnike Treće krajiške brigade u nedjelju, 24. marta ove godine".

114. Clanovi dramske sekcije KUD "Svetozar Vukovic..: Zarko ", snimljeni l Y54. godine u Narodnom pazarištu u Tuzli na festivalu dramskog stvaralaštva kulturno-umjetničkih društava za sjeveroistočnu Bosnu, gdje su izvedbom "Zulumćara" Svetozara Ćorovića zauzeli treće mjesto. S lijeva na desno, stoje: Hamdija Kitovnica, Marko Danoj/ović, Ćazim Jmširović, Mehmed Hub/ić, Hali/ Hadžinurbegović, Mustafa Sikirić, Risto Blagojević, Vojna Popović, Dževad Mu/abdić, Drago Sabljak, Bosa Ostojić, Fahrudin Zaimović, Smilja Mijatović, Zahida Odobašić, Vida Vasilić, Milić Marković, Dragan Milanović, Đoko Tomić i Bosa Marković; čuče: Semka Kamenica. Dragan Stefanović, Mustafa Odobašić, Lazar Vojinović, Džemila Šehagić, Jovanka Tomić, Emka Ahmetović, Ševket Beširović, Milka Krstanović i Drago Jovanović - Makso.

235

r·

li '

l,

'

l' j

j

j i ,,

115. Članovi folklorne sekcije KUD "Svetozar Vuković Zarko ",snimak iz 1953. godine. S lijeva na desno, momci: Hajrudin Mehinagić, Šemsudin Avdić, Jusuf Duškanović, Đokora Danoj/ović i Mehidin Avdić; djevojke: Zumra Hamzabegović, Faketa Sarajlić,

Zahida Odobašić, Milka Krstanović i Safeta Puškarević.

Enigmatski i Kino-klub

Od sedamdesetih godina u Zvorniku djeluje nekoliko klubova, od kojih su najaktivniji Enigmatski "Simon Racković" i Kino klub "Birač". Prvi spada u red najpoznatijih klubova ove vrste u Jugoslavij, a drugi u red najboljih kino-klubova u BiH. Oba su registrovani kao samostalni klubovi.

Enigmatski klub je osnovan aprila 1972. godine, ima vlastite prostorije i oko l OO članova. Svojom aktivnošću stekao je širu afirmaciju, kao i pojedini njegovi članovi. Ostvario je stalnu saradnju sa svim enigmatskim listovima i klubovima u Jugoslaviji. Ima stalne enigmatske sekcije u školama i preduzećima. Svake godine organizuje desetak manifestacija iz oblasti enigmatike. Od 1984. izdaje u tiražu od 25.000 primjeraka mje~ečnik "ZEN" (Zvorničke enigmatske novine). U izdanju bjelovarskog "Cvora" izašla je 1982. godine knjiga poznatog zvorničkog enigmate profesora Fehima Kujundžića "Zagonetni talas". Iste godine u organizaciji Kluba u Zvorniku su održani Četrnaesti susreti zagonetača i odgonetača Jugoslavije, te pojedinačno i međuklubsko prvenstvo Jugoslavije u enigma ti ci uz učešće ekipe enigmatskog kluba iz Seksarda (Mađarska). Pored pomenutog profesora Kujundžića koji ima najviše zasluga za uspjehe kluba, značajan doprinos afirmaciji Kluba dali su i Omer Fazlić, Midhat Sarajlija, Dragoljub Stojanović i Vojin Krsmanović.

Kino-klub "Birač" radi od 1978. Ima 30 stalnih članova koji učestvuju sa svojim filmskim ostvarenjima na gotovo svim republičkim i saveznim smotrama amaterskog filmskog stvaralštva, gdje postižu

236

zapažene rezultate. U saradnji sa Kino savezom BiH, Klub je bio novembra 1982. organizator i domaćin 22. festivala amaterskog filma Bosne i Hercegovine. U kategoriji dokumentarnog filma, film najistaknutijeg člana Kluba Seada Hambiralovića "Neki novi grad" osvojio je prvo mjesto i predstavljao BiH na festivalu amaterskog filma Jugoslavije.

PRVE ZVORNIČKE BOLNICE I APOTEKE

Prva bolnica u Zvorniku podignuta je na Fetiji za vrijeme Austrije. Izgrađena je za potrebe vojnog garnizona u Zvorniku, alije istovremeno služila i civilnom stanovništvu do kraja I svjetskog rata. Narod ju je zvao "Špitalj". Između dva svjetska rata u njenom prizemlju bila je Finansijska kasarna, na spratu stanovi, a poslije Drugog svjetskog rata u njoj je najduže bio Đački dom. Zbog dotrajalosti ovaj objekat je srušen krajem osamdesetih godina. Uz bolnicu je bilo i nekoliko zidanih baraka u kojima su bile pomoćne bolničke prostorije. Između dva rata one su služile za stanovanje.

116. Bolnica u Feti} i, podignuta pred Drugi svjetski rat (danas stambeni objekat), snimak iz 1986. godine.

Nova bolnica na Fetiji izgradjena je pred Drugi svjetski rat, a Dom zdravlja u Grobnicama 1957. godine.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, do podizanja nove bolnice na Fetiji pred Drugi svjetski rat, Zvornik je imao samo ambulantu. Bila je

237

,.,.

'!'! i l

··i

i il l l l

l i ,,

to, ustvari, jedna drvena montažna baraka, koja se nalazila na dijelu prostora na kome su sada kuće Hase i Avde Hadžića, Alije Efendića i porodice Jakubović (u blizini izvorske vode "Zamlaz").

Na ovom mjestu je, po rušenju ambulante (do podizanja pomenutih kuća), bio manji park. Prvi ljekar u ovoj ambulanti bio je Veljko Pejović iz Maglaja. U njoj je radio i dr. Asim Ćemer!ić iz Janje. Između dva svjetska rata u Zvorniku je najduže kao ljekar radio dr. Sergije Janikijević. sve do 1941. godine.

l 17. Dom :::dra vlja u Zvorniku podignut 195 7. godine (druga zgrada na snimku). Preko puta Doma zdravlja nalazio se lijep park podignut još za vrijeme austrougarske vladavine, čiji se ostaci vide na slici. U njemu je 1968. godine otvorena benzinska pumpa! Sada se na ovom prostoru nalazi najnovija zgrada Medicinskog centra podignuta

osamdesetih godina.

Prvi ljekar u Zvorniku u poslijeratnom periodu (od 1945.) bio je dr. Kiril Ljahov, a prvi specijalisti za pojedine oblasti medicine dr. Sergije Lugovski (hirurg, od 1959. godine), dr. Muriz Ibrahimović (ginekolog, 1967.), dr. Muhamed Jelkić (internista, 1970.) i dr. Pavle Ignjatović (pedijatar, 1970.) Godine 1979. Zvornik dobiva i prvog ljekara sa završenom sub specijalizacijom (kardiolog Muhamed Jelkić).

Bolnica na Fetiji služila je i kao ambulanta i bolnica sve 'do izgradnje Doma zdravlja u Grobnicama 1957. godine, kada je cjelokupna zdravstvena služba Zvornika uselila u ovaj objekat. Na njemu je formiranjem Medicinskog centra 1972. godine dograđen još jedan sprat. Istovremeno u sastav Centra ušla je i stambena zgrada što je vidimo na slici br. 117, a na slobodnom prostoru između nje i Doma zdravlja izgrađen je nov zdravstveni prostor.

238

J J 8. Dr. Kiril Ljah ov, snimak iz J Y80. vise godina poslije Drugog svjetskog rata bio je jedini ljekar u Zvorniku, gdje je i umro 28.oktobra J984. Stariji Zvorničani ga se sjećaju sa puno uvažavanja i poštovanja. Njegov lik toplo su dočarali scenarista Abdulah Sidran

i reditelj Emir Kusturica u filmu "Otac na službenom putu."

ll Y. Dio stare {·al"fllje sa ::grmlanwu kojima su bile pna ::vurnii:ka apoteka i najstarije i najpoznatije poslastičarnice u gradu (Uzeirova-prva na slici i Hodžina "Lovac"­posljednji dućan u nizu niskih objekata). U ovoj drugoj pila se nadaleko poznata boza

ije/e najukusnije tulumbe. Snimak iz J978. godine.

239

r·

,, '

U drugom dijelu zgrade na sprat (sada vlasništvo Mustafe J enčiragića), posljednjoj u nizu objekata na slici, bila je zvomička apoteka od svog osnivanja 1885. godine pa sve do 1958., kada je preseljena u novi objekat podinut u istoj ulici, samo sa druge strane, pedesetak metara južnije prema centru grada, gdje se i sada nalazi. Godine 1977. zvorničko apotekarstvo dobija novi poslovni prostor u stambenom bloku Namazđah, tako da grad od ove godine ima dvije apoteke.

Od osnivanja apoteke pa sve do 1955. godine u njoj je radio po jedan farmaceut, dok danas u zvorničkom apotekarstvu radi 7 farmaceuta i l O farmaceutskih tehničara. Prvi zvornički apotekar (farmaceut) bio je Franjo Ivanuš (1885-1910), a poslije njega bili su Stanislav Ilakovac (1910 -1911), Alojz Vjekoslav Komes (1914-1916. i od 1920. do 1927.), Zvonimir Kiler (1927-1942) i Marko Fe1er (1942-1945). Od kraja rata 1945. do početka 1946. godine apoteka u Zvorniku nije radila.

Prvi farmaceuti u poslijeratnom periodu bili su Tibor Kiš (1946-1947), Petar Panić (1948-1954), Dragan Milanović (1954-1968), Zlata Jovanović Joksimović (1955-1960) i Jezdimir Kecić (1959- ), a farmaceutski tehničari Marko Danojlović i Fatima Alibegović.230

CRVENI KRST

Crveni krst kao humanitarna međunarodna organizacija djeluje u Zvorniku od završetka Prvog svjetskog rata. U periodu između dva rata bila je to vrlo aktivna društvena organizacija pa nije slučajno što je tU Oj, poslije izmiještanja vojnog garnizona iz Zvornika 1934. godine, dodijeljen u vlasništvo Oficirski dom (Kasina). U njoj je bilo i sjedište Sreskog odbora Crvenog krsta do 1941. godine, kada se okupacijom Jugoslavije gasi njegova aktivnost. Obnovljena je odmah po oslobođenju zemlje 1945. Pored rješavanja niza socijalnih problema, Sreski odbor Crvenog krsta Zvornik u poslijeratnom periodu poseban doprinos dao je u zdravstvenom prosvjećivanju seoskog stanovništva. Za žene i omladinke organizovao je u svim selima kurseve o održavanju higijene i čistoće, vođenju domaćinstva, spremanju hrane i zimnice i o drugim domaćičkim poslovima, koje su vodili seoski učitelji.

Između bašte Kasine, kuće Selmanagića i Fiskulturnog doma nekada je bio prazan prostor na kome je bilo odbojkaška igralište i gdje je tokom ljeta radio ringišpil. Na ovom prostoru podignuta je 1957. godine

230. Jezdimir Kecić "Sto godina zvorničke apoteke 1885-1985", (neobjavljen rukopis).

240

J20. Diletanti podmlatka Crvenog krsta u Zvorniku J92 7. godine. Snimak je napravljen u bašti Osnovne škole u Beksuji (sada su na ovom prostoru sportski. poligon ifiskulturna

sala SŠC).

J2J. Delegati Sreskog odbora Crvenog krsta Zvornik, 9. maj J954. godine. Snimak je načinjen na prostonl između Kasine, bašte Kasine (sada zgrada Zabavišta) i Fiskulturnog doma (sada autobuska stanica za međugradski saobraćaj). U pozadini je kuća Selmanagića (kasnije Buljubašića).Na slici s lijeva na desno, čuče: Hamdija Buljubašić, Jovo Vukelja, Blaško Ćetković, Avdo Novo, Mehmed Zejni/agić, Selimir Sele Sekanić, (7. nepoznat), Panto iz Osmaka i Murat Muratović iz Šepka; stoje u prvom redu: (J. nepoznat), Rado Tomić, Sijepan Mlađenović, Du/zida Loznica, A iša Novo, Julka Kraus, 9. Veljko Andrić, J O. dr. Kiril Ljahov; JJ. učitelj Blago Jovanović, J3. Safet efendija

Softić, 14. učitelj Božo Lakičević, J5. Mustajbeg Alibegović (pretposljednji).

241

druga stambena zgrada u gradu u društvenoj svojini (poslije objekta u Beksuji od četiri stana podignutog 1954. godine). To je stambeni objekat S-8 sa osam jednosobnih stanova na kome su 1978. godine podignuta još dva sprata.

FISKULTURNO DRUŠTVO "SOKO"

Zvornički "Soko"231 kao društvo za širenje fizičke kulture osnovan je 1907.godine. Prvi predsjednik Društva bio je Pero Stefanović, a starješina Risto Blagojević( djed nastavnika Riste Blagojevića). Do I svjeskog rata časovi "Sokola" su održavani u jednoj prizemnoj učionici Pravoslavne osnovne škole u Varoši i u dvorištu ove škole, a poslije rata u jednoj baraci kod bivše bolnice na Fetiji i u napuštenim vojnim barakama u Lagerima (sada lokacija hotela "Drina"). Od 1940. godine cjelokupna aktivnost Društva odvijala se u novosagrađenom Fiskulturnom domu (Domu "Sokola"), koji se nalazio na mjestu sadašnje Autobuske stanice u gradu. Napadom fašističkih zemalja na Jugoslaviju 1941. godine gasi se aktivnost Društva, a njegov dom je izložen propadanju.

Za građane Zvornika "Soko" je organizovao javne časove na kojima su, pored vježbi na spravama, bile zastupljene i sletske vježbe. Prvi nastup van Zvornika članovi zvorničkog "Sokola" imali su na sokolskom s letu 191 O. godine u Priboj u kod Lopara na kome su, pored Zvorničana, nastupili članovi sokolskih društava iz Tuzle, Bijeljine i Brčkog. Bila je to najveća manifestacija ove vrste do tada održana u Bosni. Svaki član "Sokola" morao je imati propisnu uniformu (kao što se vidi na fotografijama).

Sokolsko društvo 1935. godine imalo je u gradu 205 članova i 115 u seoskim četama u Kozluku (35) i Bran j evu (80).

Društvo je u početku okupljalo članove samo iz reda srpske, a kasnije svih konfesija i nacionalnosti. U njemu su uvijek vladaii harmonija, drugarstvo i sloga, a povrh svega savršen red i disciplina. Do 1929. godine zvalo se "Srpski soko", a potom Sokolsko društvo "Soko".

Sokolsko društvo razvijalo je i kulturno-prosvjetnu aktivnost. Imalo je i svoju biblioteku koja je 1936. godine, kao što je već rečeno, posjedovala 508 knjiga.

231. "Soko", organizacija za tjelesno vaspitanje, ponikao je u Češkoj (u Pragu 1862.), a zatim i u mnogim drugim zemljama Evrope. Pored sportskog imao je i karakter patriotske organizacije slovenskih naroda pod austrougarskom upravom.

242

122. Starješine i vježbači jiskulturnog društva "Soko" u Zvorniku, snimak u dvorištu Osnovne škole u Varoši 1909. godine. U sredini snimka, u narodnoj nošnji, starješina "Sokola" Risto Blagojević (djed nastavnika Riste Blagojevića), 232 do njega desno Stefan Stefanović.

Poznati vježbači "Sokola" između dva svjetska rata bili su: Stevo Popović, Aco Blagojević, Vojo Popović, Mustafa Mustafić, Mustafa Jenčiragić, Vaso Kovačević, Krsto Jeftić, 233 Živan Živanović, Osman Šehić, Mara Jeftić, Mustafa Avdispahić ... Takmičili su se sa sokolašima iz Tuzle, Vlasenice, Brčkog, Bijeljine, Loznice, Srebrenice i drugih mjesta, a učestvovali su i na sveslovenskim sletovima u Zagrebu, Pragu, Sarajevu, Strugi, Subotici ... Naročito su bili poznati i priznati odbojkaši i gimnastičari zvorničkog "Sokola". Bili su među najboljima na području okruga Tuzla, čiji su prvaci bili više puta.

232. Kao što se na slici vidi, starješine "Sokola" su u bosanskoj pravoslavnoj narodnoj nošnji (s fesovima), kako su se oblačili Srbi u gradu u drugoj polovini 19.i Illi

početku 20. vijeka. Bošnjaci u gradu su u ovom periodu, a neki i kasnije, noHili bosansku muslimansku narodnu nošnju, kao što se vidi kod jedne ličnosti nn Hlici br. 52. Tek od kraja Prvog svjetskog rata počinje znatnije da gradsku bo.amHkll narodnu nošnju zamjenjuje evropejska (a la franko) nošnja.

233. Krsto Jeftić je bio profesor fizičkog vaspitanja na Vojnoj akademiji \1 Booyrndu. Poznat je kao autor i koreograf vježbi za savezne sletove.

243

,.

l l'

l 244

124. Članovi zvorničkog "Sokola" u paradnom stroju kroz grad, snimak iz 1935. godine. U pozadini snimka hanlbrahimage Hadžihamzića i do njega desno "Trgovačka kafana", u poslijeratnom periodu poznata kao "Doktorova kahva ". Treći u redu Mustafa

Mustafić, a šesti Hali/ Hadžinurbegović.

FUDBAL U GRADU IZMEDJU DVA SVJETSKA RATA

Fudbal se u Zvorniku počeo igrati odmah poslije Prvog svjetskog rata. Prvi su ga prihvatili srednjoškolci koji su ga i donijeli u Zvornik iz gradova u kojima su se školovali, pa je i razumljivo što se fudbal u početku igrao, uglavnom, u vrijeme ljetnih ferija i praznika. Poznato je da je prva fudbalska utakmica u Zvorniku odigrana 1924. godine i to između omladinaca Srebrenice i Zvornika.

Prvi fudbalski klub u Zvorniku bio je "Zmaj od Noćaja", osnovan 1933. godine. Njegovi osnivači i finansijeri bili su Staniša Jovičić (trgovac) i Husein Krtičić. Priča se daje ovaj drugi veći dio svog imanja uložio u Klub.

Godinu dana kasnije (1934.) osnovan je u Zvorniku i fudbalski klub "Sloga", tako daje grad tridesetih godina imao dva fudbalskakluba. Pred početak II svjetskog rata od njih je formiran jedan fudbalski klub ("Omladinac"), koji je djelovao do početka ljeta 1943. godine.

245

125. Fudbaler! ''Zmaja od Noćaja" iz Zvornika, snimak iz 1939. godine. S lijeva na ~esno, leže i sjede: Đorđa Ostojić, Jovo Stefanović (go/man), Simo Perić-Ačkan i Zivan Kalajdžić (limar); stoje: Rafo Levi, Vojo Baštovanović, Rato Dugonjić (iz sc;rajevske "Slavij"e ''),Jovo Todoran, Isidor Bararon, Ivica Franjić, Vaso Popović, Ha/id Cosić, Srećo Popović, Slobodan Jeremić, Nacika mesar, Husein Krličić i Stan iša Jovičić.

126. Fudbaleri zvorničke "Sloge", snimak na igralištu u Beksuji 193 7. godine. S lijeva na desno, stoje: Odžačar Jovo, Ibrahim Hajdarević, N asir Šehić, Enver Skopljaković, Enver Mu/abdić, Eso Krtičić, Dedo Šehić, Su/jo Hasanović, Abdulah Čaklovica, Mile Marković i Avdo Fida h ić; sjede: Branko Čizmar, Johan Mah o i Fuad H rustan begović.

246

Kako zvornički klubovi nisu bili uključeni ni u jedan organizovani oblik takmičenja, igrane su samo prijateljske utakmice sa klubovima iz susjednih gradova (Tuzla, Bijeljina, Vlasenica, Ljubovija, Loznica, Krupanj, Srebrenica, Bajina Bašta, Koviljača). Na utakmice se putovalo kamionima, Ijeđe autobusima, a ponekad i konjskom zapregom, pa i pješke. Za utakmice u Zvorniku uvijek je vladalo veliko interesovanje građana, a poslije utakmica komentarima nije bilo kraja, što je i razumljivo jer je sličnih zabava u ono vrijeme bilo vrlo malo. Posebno interesovanje bilo je za utakmice sa ''Biračem" iz Vlasenice, najvećim rivalom zvomičkih klubova, koje su okupljale i najviše gledalaca. Na utakmice u Vlasenicu sa fudbalerima išla su i po tri kamiona navijača, iako se za prevoz plaćalo po 50 dinara, što je za ono vrijeme bio veliki iznos (za te pare mogla se tada, kažu, kupiti ovca i jagnje).

Iako su zvornički fudbalski klubovi bili formirani na konfesionoj osnovi, uvijek su među njima odnosi bili korektni, fer i prijateljski; međusobno su se pomagali, "pozajmljivali" pojedine igrače za važnije utakmice, a i igralište im je bilo zajedničko itd.

127. Fudbaleri i simpatizeri "Sloge" iz Zvornika, snimak iz 1936, godine, napravljen ispod Andraševe vile u bašti Narodne čitaonice "Sloga" 6. aprila pred utakmicu sa bije/j inskom "Zorom". Na slici s lijeva na desno, sjede, prvi red: Enver Mu/abdić, Halid Cosić zvani Jare, Johan Maho, Mujo Kurt agić iz Vlasenice i Karlo Poe; drugi red, stoje: Obren Ristić (u odijelu), Kasim Bećirović, Bah rija Aganović, Avdo Fidahić, Drago kobasičar, Hajnrih Maho, Su/jo Hasanović, Fuad Hrustanbegović i Alija Gemić (u odijelu); treći red, stoje (svi u odijelima): Ibrahim Hajdarević,Mustafa Avdispahić, Adem 'šehić, Mustafa Redžepović, Đu/aga Tirić, Hamdija Hambiralović, Husein Duškunović, Hasan Kamiša/ić, Began Mehmedović, Hamdija Kitovnica, Hamdija Zarka, Mustafa Bazardžanović, Nurija Hadžigrahić i Fehim Hadžigrahić. (U prepoznavanju ličnosti na slici pomagao Avdo Fida/z ić).

247

,.

Interesantno je da je istoga dana (6. aprila 1936. godine) zakazana u Zvorniku i utakmica izmedu domaćeg "Zmaja od Noćaja" i "Šumadije" iz Tuzle. Kako je u Zvorniku bilo jedno igralište, a obje utakmice zakazane u isto vrijeme, očekivalo se da će, možda, doći do određenih nesporazuma između "Sloge" i "Zmaja". Međutim, do problema nije došlo jer su se uprave zvorničkih klubova brzo i lako dogovorile. Prvo su odigrana prva poluvremena obje utakmice, potom druga, a prihod od ulaznica ravnomjerno je podijeljen. Svi su bili zadovoljni, publika najviše što joj se pružila prilika da tako-reći istovremeno gleda dvije utakmice za koje je u ono vrijeme u gradu vladalo veliko interesovanje.

U ovom dvostrukom meču "Sloga" je pobijedila "Zoru" sa 2:1, a "Šumadija" "Zmaja" sa 4:2. Nakon ove utakmice nastali su stihovi kojih se još i danas sjećaju stariji Zvorničani:

Utakmica bila šestoga aprila, "Šumadija" "Zmaju" po lomila krila. Fudbalsko igralište nalazilo se na mejdanu u Beksuji (sadašnja

lokacija stambenih blokova u ovom naselju) sve do početka Drugog svjetskog rata, od kada fudbal u gradu počinje da se igra na mejdanu iznad mosta (približno sadašnja lokacija igrališta "Drine").

SPORT U ZVORNIKU NEPOSREDNO POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA

Opšti elan koji je zahvatio stanovnike Zvornika odmah poslije Drugog svjetskog rata u obnovi i izgradnji privrednih, komunalnih i drugih objekata osjetio se i na planu razvoja prosvjete, kulture i sporta. Već u avgustu 1945. godine formiranje Fudbalski klub "Drina", a nešto kasnije iste godine i Fiskulturno društvo "Drina", a na inicijativu Narodnog fronta i Odsjeka za kulturu i prosvjetu sreza Zvornik. Ono je objedinjavala i usmjeravala rad svih grana sporta u gradu, u kome su tada pored fudbalskog kluba djelovale odbojkaška, atletska ženska i muška i šah sekcija.234 Interesantno je napomenuti da se ovo društvo bavilo i organizovanjem kulturno-zabavnog života u gradu zajedno sa kulturno-prosvjetnim društvima "Preporod" i "Prosvjeta". Značajan je njihov zajednički nastup na priredbi koju su priredili 30. aprila 1946. godine u Zvorniku povodom otvaranja Fiskulturnog doma (nakon renoviran ja i popravke). O ovom događaju pisao je "Front slobode" u broju 64. od 12. maja 1946. godine.

234. Regionalni istorijski:arhiv Tuzla, kutija 1233 sumama.

248

128. Fiskulturni dom (Dom DTV.Partizan''), snimak iz 1962. godine, Na ovom mjestu se sada nalazi Autobus ka stanica za međugradski saobraćaj

(podignuta 1969. godine). Desno na slici je hotel "Drina".

"Front slobode" je pisao i o priredbi koju je dramska sekcija Fiskulturnog društva "Drina" priredila za građane Zvornika u Fiskulturnom domu 31. decembra 1946. godine, kojom prilikom je izveden pozorišni komad "Iz mraka", kao i veći broj tačaka kulturno­zabavnog sadržaja.

Prva značajnija sportska manifestacija poslije Drugog svjetskog rata priređena je u Zvorniku 14. aprila 1946. godine. Tog dana sastale su se sportske ekipe Omladinskog fiskulturnog društva "Jedinstvo" iz Tuzle i Fiskultunog društva "Drina" iz Zvornika. O ovom susretu "Front slobode" je objavio ovu vijest: "U nedjelju ,14. aprila ove godine sa svojim ekipama: šahovskom, odbojkaškom i nogometnom gostovalo je OFD "Jedinstvo"- Tuzla u Zvorniku ... Šahovski rezultat bio je 4:2 za "Jedinstvo", a u odbojkaškom natjecanju pobjedu je odnijela ekipa "Drine" sa 2: J ... Fudbalska ekipa "Jedinstva" pobijedila je sa 3:0 ".

Međutim, malo je kome poznato da je u oslobođenom Zvorniku 25. marta 1945. godine (znači prije završetka rata) organizovano lakoatletsko takmičenje u trčanju, bacanju kamena, skoku u vis i gađanju

249

iz puške. Prema pisanju "Naše borbe", lista USA OJ-a za istočnu Bosnu (1943-1945.), u njemu su učestvovali omladinci Srbijanci i Bosanci i omladinke Birčanke. 23 '

Otvoren Fiskulturni dom u Zvorniku (Članak iz "Fronta Slobode" br. 64. od 12.V l946.g.)

"Praznik rada, l. maj, u Zvorniku je proslavljen na svečan način. Naveče, uoči l. maja, vatre zapaljene po brdima oko grada objavile su početak prvomajske proslave. Ujutru rano omladina, radnici i građani napravili su zajednički uranak u okolinu grada, koji je protekao u raspoložeriju i radničkoj solidarnosti. Poslije podne održan je veličan­stven miting na žitnoj pijaci. Iz svih sela s rei a zvorničkog na miting je došl~ P_r~ko ?· O?O seljaka, ljudi, žena i omladine. Prije početka mitinga radmcz z seljacz su manifestovali kroz ulice grada kličući nerazrušivom savezu radnika i seljaka. Nosili su transparente sa ispisanim rezultatima postignutim u prvomajskom takmičenju. Na mitingu su govorili predstavni~i Fronta, narodne vlasti, sindikata i Jugoslovenske armije ... Pos/ye mztznga nastalo je narodno veselje.

Uveče je izvršeno otvaranje Fis kulturnog doma sa priredbom. Novi fiskulturni dom, ponos našeg grada, je jedan od rezultata prvomajskog takmičer!}a. Veliki broj dobrovoljnih nadnica na podizanju Doma ~a !z s~ radnici i omladina. Priredba je bila na visini i jedna od najboljzh koje su do danas davane u Zvorniku".

FUDBALSKI KLUB "DRINA" I NJENI ZNAČAJNIJI USPJESI

Fudbalski klub "Drina" osnovan je avgusta 1945. godine i bio je prva sportska organizacija formirana u gradu poslije Drugog svjetskog rata. Imc!Jatlvm sastanak održan je na fudbalskom igralištu (približno 1sta lokacija na kojoj se i sada nalazi), a prisustvovali su mu: Nikola Mastilica, Branko Čizmar, Đorđo Tomić, Zijo Sarajlić, Feta Sabirović, Boško Kovačević, Džemko Alijagić i kapetan JNA Prokica Žigić.

• v Nakon rasprave o potrebi osnivanja kluba i obezbjeđenja naJnuzmJe opreme, kao i o davanju imena klubu (da li Zlatica ili Drina), dogovoreno Je da klub dobije ime "Drina" i da se za prvog predsjednika

235. "Naša borba", br. 13, Tuzla, aprila 1945;

250

l 29. Fudbal eri '"Drine'" 1946. gvdine pred urakmicu sa "Radnikom'" iz Bijeljine. S lijeva na desno: Ćazim Nožinović, Đorđa Tomić, Avdo Fidahić, Srećo Ostojić, Zija Sarajlić, Alija Mustafić, Dedo Šehić, Abdulah Hambiralović, Vojo Perić, Jovo Bokan i Mujo Ćatić. Ovo je prvi nastup "Drine" u novoj opremi, sašiveno j u krojačkoj radionici

Zije Sarajlića i Đorđe Tomića.

izabere Nikola Mastilica. Kada je osnovan, Klub je imao samo jednu loptu i 5 crvenih dresova predratno g fudbalskog kluba "Zmaj". Ostatak dresova nadoknađivanje crvenim bluzama posuđivanim za utakmice od zvomičkih djevojaka, a umjesto kopački služile su platnene patike koje su u svojoj radionici šili Zijo Sarajlić i Đorđo Tomić Pop. Ukoliko bi lopta izduhala ili se oštetila (pukla), utakmice i treninzi su prekidani (a to se dešavalo često) sve dok se ne bi osposobila lopta za igru. Za to vrijeme gledaoci su se zabavljali grickajući orašnice, gurabije i druge slatkiše koje su, uz glasno reklamiranje šetajuci gledalištem, prodavali na drvenim tab ljama zvornički poslastilčari braća Daut i Nedžib (Hodža) Sabirović. Kako su obojica voljeli fudbal i "Drinu", ponekad se dešavalo da su oni, kad "Drina" postigne gol, u oduševljenju bacali tablje sa slatkišima, čemu su se posebno radovala djeca, jer bi tada nastala "halaba" na bačenu "robu".

U prvoj godini postojanja "Drina" nije bila uključena u takmičarsko-registrovani sport, već je igrala samo prijateljske utakmice sa klubovima iz susjednih gradova i obližnjih vojnih jedinica. Prvu utakmicu "Drina" je odigrala u Ljuboviji sa domaćim timom i pobijedila

251

sa 3: l. Na gostujuće utakmice putovalo se kamionima sve do 1955. godine, a vrlo često i kasnije.236

Prva utakmica Zvorničana o kojoj je štampa pisala odigrana je 17.marta 1946. godine u Tuzli između "Slobode" i "Drine". Pobijedila je "Sloboda" sa 9: l. "Front slobode" u broju 57 od 24. marta 1946. godine o ovoj utakmici zabilježio je, izmedju ostalog, slijedeće: "U nedjelju 17. marta odigrana je u Tuzli prvenstvena utakmica izmedu F.D. "Sloboda" i F.D. "Drina" iz Zvornika. U nehotičnom sudaru sa lijevim braničem "Drine" igrač "Slobode" Aleksandar Avramović-Pače slomio je lijevu nogu. Pre lom nije težak ... "

U prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata "Drina" je najveći uspjeh postigla 1949. i 1952. godine, kada osvaja prvenstvo Tuzlanskog podsaveza i razigrava za ulazak u Republičku ligu sa prvakom Doboj skog (1949.) i Banjalučkog (1952.) podsaveza. Posebno interesovanje vladalo je za utakmicu sa "Tekstilcem" iz Dervente, prvakom Doboj skog pods a veza, koji je u ono vrijeme imao vrlo jak tim. Danima se živjelo za ovu utakmicu i sa nestrpljenjem se očekivao dolazak Dervenčana u Zvornik. Juni je 1949. godine, lijep je i sunčan dan, a na utakmici nikada više gledalaca. Očekuje se "Drinina" pobjeda. Zvornički tim istrčava na teren: Mujo Ćatić, Z ijo Sarajlić, Ismet Catić, Momo Ristić, Džemalija Sabirović, David Stefanović, Suljo Sahanić, Đorđo Tomić, Đokara Janjić, Munib Risić i Abdulah Hambiralović. Ori se stadionom "Drina", "Drina!". Utakmica je lijepa, dopadljiva, borbena. Kod rezultata l: l dosuđen je jedanaesterac za domaći tim. Izvodi ga kapi ten Ris ić i promašuje gol. Na stadionu tajac. Nešto kasnije jedanaesterac je za goste i vođstvo "Tekstilca" od 2: l. Ubrzo je i kraj utakmice. Zvorničani su potišteni, tužni, mnogi sa suzama u očima, a njihovom neraspoloženju doprinio je i ogroman pljusak kiše pred kraj utakmice. Revanš utakmica sljedeće nedjelje odigrana je u Derventi. "Drina" je izgubila sa 9 : l.

Godine 1952. "Drina" je izborila ulazak u Republičku ligu razigravajući sa fudbalerima iz Prijedora (u Zvorniku pobjeda od 3: l i poraz u Prijedoru od 2: l), ali u ovom rangu takmičenja nije odigrala nijednu utakmicu, jer je iste godine rasformirana Republička liga.

Prema kazivanju Jove Bokana za obje utakmice u gradu vladalo je veliko interesovanje. Poslije pobjede u Zvorniku, kaže on, na revanš utakmicu u Prijedor putovalo se kamionom prekrivenim ceradom. Po karoseriji je bila prostrta slama a preko nje će bad, što je za ono vrijeme bila najveća udobnost. Vijest daje "Drina" u Prijedoru izborila povoljan

236. Podaci o osnivanju Kluba i njegovim pravim aktivnostima zabilježeni u jesen 1969. godine u kafani "Burence" po kazivanju Zije Sarajlića i Đorđe Tomića.

252

J 30. Fudbaleri "Drine" pred utakmicu sa Jedinstvom" iz Prijedora u Zvorniku u ljeto 1952. godine (ekipa koja je izgorila ulazak u Republičku li if'~· Na slici s de~na na lijevo: Mišo Đurković, Pero Sipka, Jovo Bokan, Nzkola Pes1c, Zyo Sara}l!r~, M1le Maričić Sijedi, Anton Džeba, Đokara !anjić, Dra~~ Sab~~k, Đorđa 7!'m•c ' Dav~d Srefanović. Na drugoj utakm1c1, u Pryedoru, za Drmu su 1grail ]OS Ismet Ćat1c'

Mensur Kasum.

rezultat primljena je u Zvorniku sa najvećim oduševljenjem. Fudb~lerima je organizvan doček prvo na Snagovu, a potom u gradu, a navece Je za njih u sali Kasine priređena svečana večera.

Pored fudbalera sa slika i onih čija su imena već pomenuta u ovom tekstu, poznatiji fudbaleri "Drine" i oni koji su ?jene boje branili više godina u poslijeratnom periodu (negdJe do sr.edm~ sezdesetlh ~odma) bili su: Nurija Ćatić, Šemso HadŽip.ur?egovtc, Sat t. ~abtrovtc, Rad? Antonić, Đokara Danojlović, Jusuf Cattc, Ahmet BoJ IC, Mehmed Tm~, Safet Kuršumović Nazif Šehić, Abdulah Ćaklovtca, Mehtdm Avdtc, Dragomir VaskoviĆ, Hazim Ibrahimović, Salih Mešanović, Zijo Kadić, Mujo Vilić, Krsto Milić, Midhat Hadžiomerović ...

Kao dugogodišnje aktiviste i članove up~ave "Drine" u ovo~ periodu posebno ističemo Abdulaha Hambtralovtca, Bratu DanoJlovtca i Saliha Mujakovića, kao i trenera Avdu Smajiša.237

237. Spisak poznatijih i dugogodišnjih fudbalera i aktivista "Drine"sačinjenje uz pomo.ć bivših fudbalera i aktivista ovog kluba (Fahrudin Dugalić, Muhamed Za1movtc, HusrefBazardžanović, Hazim Ćatić, Muris Taslidžić, Milivoje Blagojević i dr.).

253

JJI. Fudbaleri ''Dn'ne '',snimak iz septembra 1960. godine. S lijeva na desno: Vlado Vlahović (trener), Husref Bazardžanović, Ešef Karaosmanović, Just!{ Du.~kwwvić, Salih

Ar[{i.Jvić, Rasim ibrahimović, Falmtdin Duga/ić, Mensur Kasum, Darko Kalajdžić, Jvfustq(a Kasu m, Salih Ćatić, Abdulah Kuršumović, Hazim Tirić i Edhem Jukić.

Period od kraja šezdesetih do kraja osamdesetih godina je period najvećih uspjeha "Drine". U ovom periodu ona je član Republičke fudbalske lige Bil-l, plasirajući se svake godine u sami vrh ili gornji dio tabele, a sredinom osamdesetih bila je član i Međurepubličke, odnosno Treće savezne lige SFRJ. NajznačajnUi uspjeh postigla je u sezoni 1970/ 7l.kada postaje amaterski viccšampion SFRJ. Kao amaterski prvak Bil-l za 1970. godinu učestvuje u polufinalu u Pljevljima sa prvakom Slovenije, Hrvatske ("Segesta" iz Siska) i Crne Gore ("Rudar" iz PljevUa). Kao pobjednik ove grupe igra 1971. godine sa "Vrbasom" iz Vrbasa, prvakom grupe za Srbiju, Makedoniju, Kosovo i Vojvodinu. U Vrbasu gubi utakmicu, tako da "Vrbas" postaje prvak, a "Drina" vicešampion Jugoslavije.

Vrlo zapažen usp j eh postigla je "Drina" i 1983. godine u Kupu Jugoslavije. Nakon pobjede nad prvoligašem "Veležom" iz Mostara, plasirala se u osminu finala SFRJ. Igra sa "Rijekom" u Rijeci i gubi sa 2: l. Cijeli tok ove utakmice prenosio je Radio-Zvornik.

Uspjehu "Drine" u ovom periodu znatno su doprinijeli njeni dugogodišnji treneri Obren Ekmečić i Abdulah Kuršumović Manjo, kao i aktivisti i članovi uprave Muriz Taslidžić, Mujo Vilić, Edhem Jukić

254

. , . , M"dl t Hadžiomerović, Muhamed Numamoviio, Makac, Haztm Cattc, t m

Nusret Sarajlić.·· . rničkog fudbal a opšte je Medju dobrim poznavaoct~1a zvo!_ Đorđo Tomić Abdulah

"D · u" na]duzc tgra t ' ·vk· mišljenje da su za , n? d" ) a da 1·e najbolji zvormc t · · · s 1· h Cattc (oko 20 go ma ' · · Kuršumovtc t a 1 K a od golmana Savo Zektc.

"h t1a Mensur asum, .. fudbaler SVI vreme . " Drinu" su igrah 1

- d k · m govonmo za . Na početku pen o a o oje v. M ta fa Hatunić Musa ("Parti­

kasnije poznati prvoligaški n~gometast us

za n") i Duško Alempić ("OsiJek").

. ; '

. ,. ·'.,·-:··::.··". . .. _-· _, .·. ·-~·-·:, .···a~luba(sredinasedamdesetihgodin~).S 132 EkijJa "Drine", snimak Ispred p!O.'it~~ IJS Bl OJ·ević Esad Mujačević Caze,

· M" l wv1c teva ag · . . , lijeva na desn~;~uč~~ Zoran . '~ ov~; .. ĐOI~đe Vukašinov.ić, Savo Zekić, Be riz v~ejZO\'l.C: Niia7 SeidinoVIC I Misa Radovic, stoj. . , r. d . "tlkari/ović i Mens ur Hadzwfendzc.

'J- :J •• M·· d Verzovtc, 10 01 rl 'J . . ~·· Vahidin Zahirovtc Va ha, usa '-!. • 'še godina igrali SmhkJogwJcic,

. . . n eneracyom nogometasa Vl . , R . Nisu na s het, alt su sa ovo! g -d~., p· an i Enver NumanoVIC oJa.

Mirsad Galijašević, Muharem Kapt ZIC IC

DRUŠTVO ZA TJELESNO VASPITANJE "PARTIZAN"

. . vtva "Drina" u Zvorniku je 1948: godine u okvtru Ftskultumog~krus d vtvo nastavljajući tradiCIJU l rad

d G1mnasttc o rus , d · · og otpočelo sa ra om v... . v bači bili i prvi pre np ct nov Sokolskog društva "Soko"' CIJI su V JeZ

255

l l '

l

'l l

društva. Godine 1951. ono sc transformiše u Društvo za tjelesno vaspitanje "Partizan" (masovnu organizaciju za opšte fizičko vaspitanje naroda) u kojem su osim gimnastike bile zastupljene i ostale sportske discipline, osim fudbala. Iste godine prestalo je sa radom Fiskulturno društvo "'Drina".

U ratu oštećeni dom "Sokola" popravljcn je i doveden u prvobitno stanje dobrovoljnim radnim akcijama i 30. aprila 1946. godine svečano otvoren uz bogat kulturno-zabavni program. Od otvaranja do 1951. godine zvaće sc Fiskulturni dom, a potom Dom DTV "Partizana". Imao je veliku fiskulturnu salu i prostranu pozornicu i više poslovnih i pomoćnih prostorija, kao i veliko dvorište koje je služilo kao sportski poligon na kome su održavani gimnastički časovi, igrala odbojka, a kasnije rukomet i mali fudbal. Osim prostorija Gimnastičkog društva, odnosno DTV "Partizana", u Domu su bile i prostorije FK "Drina", KUD "Svetozar Vuković Zarko" i Odreda izviđača, a u njemu su održavane i sve kulturno-zabavne i društveno-političke manifestacije u gradu (priredbe, igranke, dočeci Nove godine, konferencije), kao i bioskopske predstave sve do 1951. godine. Srušen je 1968. godine, a na njegovoj lokaciji podignuta je Autobuska stanica za medjugradski saobraćaj.

. 'ilii:' -~·~: ·' J .. . ·; ~_;".

l 33. Ginuws/it:ka seniorsku ekipa DTV "Parti::ana "l vom ik, 195R.godina, na l~grali.V!u FK "Drina ... S l{jn·u na desno, stoje; Krddesic'·, Falwudin Duga/ic', Jol'lln !'v!itroFti, Said Bu {juha.';[('·, /:::ct SabiroFil, 7.(jo Kadili Drago Bos h' :c~tl(~e: Na fi:: Hrustanbegovii·. A fi/an i\1(jmwPi(· i i\fi/enko Dahir5. U po:::adini snimka /!fcl·o Dom DTV "Parti::ana •·

(ran {je dom ".<;okola"), a desnu stamheni objekat S-8.

256

Sadašnji objekat DTV "Partizana" na Mejdanu podignut je od priloga gradjana i radnih organizacija 1972. godine.

Prvi vježbači i prednjaci u Društvu bili su: Mustafa Avdispahić, Aco Blagojević, Stevo Popović, Mustafa Sikirić, Mustafa Jenčiragić, Alija Mustafić, Osman Šehić, Alija Avdispahić, a nešto k~snije Tolja Serpuhovitin, Ivica FrančeševiĆ, Ha;:11n I·Iuse_lnagic,. D_obn~a Dragutinović, Sadik Kofrc, Fehrat Nozmovic, Edhem Tmc, Acif Mustafić, Mensur Jenčiragić, Uzeir Buljubašić, Faik Nožinović, Drago Bosić, Sakib Nožinović ...

Prvi načelnik je bio Osman Šehić, a načelnica Ruža Đermanović. Funkciju predsjednika Društva najduže je obavljao Mirko Bato vac.

U okviru Gimnastičkog društva, odnosno DTV "Partizana", djelovale su gimnastička, kajakaška, atletska, odbojkaška, skijaška, teniska i košarkaška sekcija. Većina ih je učestvovala u raznnn sportskim manifestacijama od sreskog do saveznog nivoa. Zvornički "Partizan" bio je učesnik na svim republičkim i saveznim sletovnml u SaraJevu, Beogradu i Zagrebu. Na saveznom slctu u Beogradu 1959. godine košarkaši iz Zvornika (kao prvaci BiH) zauzeli su treće mjesto u SFRJ medju osam republičkih i pokrajinskih prvaka.

Osnivanjem pojedinih sportskih klubova u gradu smanjivao sc i broj sekcija u Društvu "Pmiizan", tako da je od sedamtcsetJh god1na (uz

l· :r J 3-1 .\/etsku 1jc:':lw da nora Dn. "Puni::.ana .. na igrul1.~·tu rf-·. "/)rina .. ,\nima/.: i::

1958. godine.

257

135. Omladinska vrsta DTV "Partizana" Zvornik, koja se takmičila na Prvim republičkim partizanskim igrama u Sarajevu 1954. godine. S lijeva na desno: Hazim Husejnagić (prednjak), Slavko Živanović, Mišo Ćuković, Milan Jovanović, Sadik Kofrc,

Petko Božić, Janko Popović, Zija Kadić i Hazim Ćatim. Snimak iz 1954. godine.

rekreaciju) u njemu zastupljena samo gimnastička sekcija. Njeni pioniri i juniori u osamdesetim godinama bili su medju najboljim u Bosni i Hercegovini. Zaslužuje da se zabilježi da je u ovom periodu mladi Mirza Kadić tri puta bio prvi u BiH u kategoriji juniora i deveti u SFRJ.

ODBOJKAŠKI KLUB "DRINA"

Uz gimnastiku i fudbal, odbojka je sport koji se najduže igra u gradu. Naročito se dosta igrala između dva svjetska rata, a najviše u okviru Sokolskog društva "Soko". U prvim decenijama poslije Drugog svjetskog rata postaje još popularnija i masovnija sportska grana, kada je u gradu bilo nekoliko odbojkaških terena. Takvi tereni su postojali i u gotovo svim dvorištima seoskih osnovnih škola. Vrlo često su bili organizovani u gradu turniri odbojkaških ekipa sindikalnih podružnica, a na terenu utakmice između pojedinih sela.

Već ranije je rečeno da je pri Fiskulturnom društvu "Drina", formiranom 1945. godine, djelovala odbojkaška sekcija, čija je aktivnost kontinuirano i uspješno nastavljena i u kasnije formiranom Društvu za

258

136. Ženska selekcija OK "Drina" Zvornik, snimak iz 1981. godine. S lijeva na desno, stoje: l. nepoznata, 2. Aiša (prez.nepoznato), Ezmana Hadžigrahić, Sabina Pedić, Mirsada Karaosmanović, Alma Je/kić i trener Faruk Nožinović; kleče: Fadila Mahmutović, Jovanka Mićić, (nepoznata), NazaArifović, Zorana Damjanović iJasmina

Hu/us ić.

tjelesno vaspitanje "Partizan" (1951 ). Odbojkaška ekipa ovog Društva uvijek je postizala zapažene rezultate na nivou regije u okviru redovnih takmičenja organizovanih između odbojkaških sekcija DTV "Partizan".

Prvu utakmicu sa nekom ekipom sa strane Odbojkaška sekcija je odigrala 14. aprila 1946. godine. Bila je to utakmica sa odbojkašima Omladinskog fiskulturnog društva "Jedinstvo" iz Tuzle, odigrana u dvorištu Fiskulturnog doma u Zvorniku. Rezultat je bio 2: l za Zvorničane, za koje su tada, poznato je, igrali: Branko Ćizmar, Zijo Sarajlić, Brano Tuševljaković, Đorđo Tomić, Jovo Bokan, Pero Matić i Ismet Ćatić.

Odbojkaški klub" Drina" formiran je relativno kasno, tek 1972. godine. Prvi trener, a ujedno ijedan od zaslužnijih za razvoj odbojkaškog sporta u Zvorniku, bio je nastavnik fizičkog vaspitanja Mirko Popović. Poslije njega zapaženi treneri su bili profesori braća Faruk i Nihad N ožinović i Himzo Durić. Prvi igrači u Klubu bili su: Enver Odobašić, braća Mirsad i Fikret Baručić, Dragan Savić, Dragan Simić, Dragan Maksimović, Muhidin Suljić, Senad Junuzović, Mića Janjić ...

Odmah po formiranju O.K."Drina" je bila uključena u Republičku ligu "Sjever", ali je ubrzo ušla u Jedinstvenu republičku ligu. Ženska odbojkaška ekipa osnovana je 1980. godine i odmah uključena u žensku

259

republičku ligu Bosne i Hercegovine, a dvije godine kasnije postaje član Prve savezne košarkaške "B" lige. U osamdesetim godinama Klub je postizao najzapaženije rezultate. U ovom periodu i muška i ženska ekipa bile su u vrhu republičke lige BiH, uvijek osvajajući II ili Ill mjesto.

Istaknutiji igrači i igračice, pored naprijed pomenutih, bili (le) su: Sefedin !-ladžiavdić, braća Irfan i Fahmdin Ćorić, Faruk Avdispahić, Danijela Komnenović, Aida Purković, Adnana J atić, Nataša Vikić ...

Klub je imao vrlo jake juniorske i pionirske i muške i ženske ekipe. U svojim kategorijama bivali su prvaci BiH i SFRJ, ili su osvajali drugo ili treće mjesto.

Razvoju i uspjehu odbojke u gradu znatno su doprinijeli i nekadašnji predsjednici Kluba: HusrcfBazardžanović, dr Nedžib Jahić, Nurija Hadžigrahić, dr. Zoran Stamenković i Mehmed Vrabac.

KOŠARKAŠKI KLUB "DRINA"

Košarka sc u Zvorniku počela igrati sredinom pedesetih godina, a Košarkaški klub "Drina" osnovanje 1960. godine. Do osnivanja kluba pri Društvn za tjelesno vaspitanje "Partizan" djelovala je vrlo jaka košarkaška sekcija. Ona je kao prvak Bosne i Hercegovine učestvovala 1959. na saveznom košarkaškom takmičenju omladine u Beogradu (republičkih i pokrajinskih prvaka) i među osam najboljih ekipa iz SFRJ zauzela treće mjesto nakon odlučujuće utakmice na Tašmajdanu sa Slavonskim Brodom, prvakom Hrvatske. Za ekipu Zvomika na turniru u Beogradu igrali su : Zijo Kadić, Hazim Tirić, Milenko Dabić, Milan Mijanović, Slobodan Šišić, Esad Ibrahimagić, Vladimir Cvetković, Ferhat Nožinović, NazifHmstanbegović i Haso Hadžimejlić (Pišta).

K. K. "Drina" takmičila se prvo u republičkoj ligi, zatim od 1976. do 1985. godine u Drugoj saveznoj, kada postaje član Prve "B" savezne lige. Prve utakmice i treninzi održavani su u dvorištu DTV " Partizana" (stari srušeni objekat), zatim na igralištu kod nekadašnje zgrade Gimnazije (kod hotela) i u sali DTV "Partizana", gdje su 1955. godine postavljeni prvi koševi u gradu. Izgradnjom novog objekta DTV "Partizana" na Mejdanu (1972.) i Sportske dvorane ( 1981.) zvornička košarka doživljava svoj najveći uspon.

Na inicijativu KK " Drina'" osnovana je Opšti nska košarkaška liga od 12 ekipa iz mjesnih zajednica van grada. U školskim dvorištima, gdje se igralo, izgrađeni su sportski poligoni sa koševima. U mjesnim zajednicama Kozluk i Divič, čije su ekipe bile najbolje, osnovani su

260

J 37. Lenska ko.~·arku.i;ka ekipa "Drine" i::. Lxurnika, snimak i: 196:./.godinc . .)'lU eva lill desno. c:uče: Sml~j'a Bu{jubašić, Bednja Smajii·. Jasminka Hasanm·il. Danica Vukelja i .Šefi ka Alidiik, stoje: j\1iJjana !vfarahć. Afirsada Hub/h'·, Seka 1\alc~jdiii·, Branka

. B!agojcTil, Esma J-fad::inurhegm·1i. Suada Trhulj i tn•ncr /)arko Kala;d::i/·

l 38. Alu.';ku ko.\w-ku.>oku ck1pu "/)n ne ·. snuJwA Slllllt'dll!wrudnog fur/liru 11 HwhmjJL'.\'li /983.godine. S hjeva ne desno, L:l{(\!: Fadil ,\:;a raj/i/:, (2.nepozTwl), Goran fi{dakcn·ić, Zlatko Sikirii· i Ha:::im Tirić (tehni(ki rukovc)(/ilac Kluba); stoje: Neboj.~a Stevanović (ign/(~, povr(jeđen), Rasim ŠeĆerOI'iĆ (trener), (3. 1/CfJf!_Zllat). Radenko Rikić, Dragan Pre/ov h'·, Goran J\1itrovi{, Nenad J\1ilo.~ević, Janko Cokanoril'. Zi) o Kadi(: i Dragan

Popović (predsjednik i potpredsjednik Kluha).

261

'l

i l

košarkaški klubovi (u Kozluku "Mineral" i Di viču "Mladost"). Takmičili su se prvo u Regionalnoj ligi Tuzla, a potom u Drugoj republičkoj ligi. Najviše zasluga za razvoj ova dva odbojkaška kluba imaju Ismet Okanović na Di viču i Šemsudin Šišić u Kozluku, koji je bio i trener u Klubu.

Pored igrača sa slike, za KK "Drina" su dugo i uspješno igrali Naser Hadžić, Mensur Fidahić, Asi din Hadžiomerović ...

Prve košarkaške sudije u Zvorniku su bili Vojo Božić i Abdulah Malović (Abule ), a u kasnijem periodu u sudije će biti proizvedeni Alija Meh medović, Zlatko Tirić, Emir T rh ulj ...

Dobri poznavaoci zvorničke košarke ističu da su za razvoj ovog sporta u gradu i Opštini najzaslužniji Hazim Tirić, Zijo Kadić, Vojo Božić, Dragan Popović i Fadil Sarajlić ...

MOTO TRKE

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća u Zvorniku sn svake godine u vrijeme julskih praznika priređivane moto­trke, čiji organizator je bilo Auto-moto društvo Zvornik238 Za njih je vladalo uvijek veliko interesovanje kako građana Zvornika i šire okoline tako i kod samih učesnika trka. U Zvorniku su vozili najbolji jugoslovenski asovi Milenko Konjević (Novi Sad), Pero Popović (Banja Luka), Kemal Bucalo i Mustafa Sulempašić iz Sarajeva.

Start i cilj trke je bio ispred zgrade Pošte, odakle se vozilo kružno u pravcu Diviča, zatim preko brane i kroz Mali Zvornik, pa preko mosta u gradu ponovo kroz Zvornik.

Prve moto-trke organizovane su 1958., a posljednje 1965. godine. Zanimljivo je napomenuti da su moto-trkama u Zvomiku prethodile konjske trke u krug (oko fudbalskog igrališta) za koje je, takođe, vladalo veliko intercsovanje. One su organizovane 1956. i 1957. godine.

238 Auto moto društvo osnovano je početkom pedesetih godina sa zadatkom da vrši obuku budućih vozača i organizuje polaganje vozačkih ispita. Do preseljenja na sadašnju lokaciju u Tabacima najduže se nalazilo u objektu nekadašnje Žandar·;nerijske stanice (kasnije Stanice milicije) u Zamlazu, gdje se danas nalazi zgrada Osnovne škole. Prvi poligon za obuku bio je na Mejdanu iznad nogometnog igrališta, a obuka je obavljana na jednom kamiončetu na kome se polagao i ispit. Dužnost predsjednika Društva najduže je obavljao Sead Pašić. Interesantno je da zabilježimo i to da su prve žene iz Z vom ika koje su položile vozački ispit bile Hanifa Hadžić i Sadeta Dautović (negdje oko 1955.)

262

J3Y. Dolazak na start u{esnika moto-trke i.spred zgrade Po.\·te

140. Poc~etak moto-trke, dio staze i gledali.\·((, ise red parka kod hotela "Drin:t ". U drw!,Ol11 planu slike lUel'o zgrada nekada.\:J!ie SES i Gimna:::Ue (sade~ Osn~,vne skot.~). Dc.~·110 do ulice je stambena zgrada porodica Had::ić iz Zamla~a 1 Kw~1c. sa Fetye. podignuta pred Drugi svjetski rat. Sruienaje p rUe dvadesetak god ma. U liJO) sunek~1d.a hil e prostonje Stanice milicUe i Sreskog suda (do prcse(jenja u zgrad1.1 '.1ekad~sn;e medrese), a poslije je slu5/a samo kao stambeni o~jckctt, za k(~ju namjenu ;e l prav(Je!W.

263

ODRED IZVIĐAČA "FILIP KLJAJIĆ FIĆA"

Odred izviđača "Filip Kljajić Fi ća" osnovanje 1955. godine. Prve prostorije Odreda bile su u Domu DTV "Partizana". Od osnivanja Odreda njegovi članovi učestvovali su na skoro svim saveznim i republičkim akcijama i smotrama i tokom svog rada uvijek bili među najistaknutijim izviđačima u Jugoslaviji, što govori i činjenica da je Odred 5 puta proglašen za partizanski (najveće izviđačko priznanje). Naročito je bila zapažena aktivnost Odreda u izvođenju marševa, bivakovanju, smotrama, druženjima sa drugim odredima, te u kulturno-prosvjetnom i sportskom radu (organizovanju kulturno-zabavnih i sportskih manifestacija).

Odred je organizovao i ljetovanja za svoje članove i građane Zvornika. U Omišu je početkom sedamdesetih godina imao zakup ljen kamp kroz koji su prošli mnogi žitelji Zvornika.

141. l\/a slici prcdstm'llici Odreda i:::victac~a 'Filip Kljajić Fića" Zvornik na Drugoj smotri i:::vidača Jugoslavije, održanqj na Palama kod Sarajeva 1957. godine. S lijeva na desno, leže: Salko Dedić i Omer Fazlić; drugi red, sjede (muškarci): Kasum Memnun, Ka.sum Mustala, Šemsudin Purkovh~ i Fahrudin Duga/ii:; treć; red, stoje (inuškarci): Haso Loznica, Rijko Nalić, Vejsil Pašalić, Sead Kamenica, Kemal Kadrić, Midhat

Hadžiomemvić i Muharem Top6i·.

" Djevojke na slici su pri padni ce sarajevskog odreda "Slaviša Vaj ner Ciča". Na ovoj smotri zvornički izviđači uspješno su se takmičili u izviđačkim disciplinama i Odredu zaradili četiri prva mjesta.

264

Pored članova Odreda sa slike, medju prvim zvorničkim izviđačima bili su i: Šefket Beširović, N urija Hadžigrahić, Abdulah 1-!ajdarević, Sead Spahić, Duško Čolaković, Fahrudin Zaimović, Himzo Zejnilagić, Rada Jović, Maca Novković, Bahrija Duškunović, 1-!azim Ibrahimović, Darko Kalajdžić, Drago Jovanović, Muharem Pašalić ...

DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO ZVORNIK

Dobrovoljno vatrogasno društvo u Zvorniku, odnosno Vatrogasnu četu, osnovale su zvorničke zanatlije 1924. godine. Prvi predsjednik Društva bio je pekar Herman Gins berger, a potpredsjednik Emil Kraus (obojica zvornički Jevreji). Startovalo se sa jednom klipnom pumpom, nešto kudeljnih crijeva sa dvije mlaznice i dvokolicom sa buretom od 500 litara sa ljudskom vučom. Tridesetih godina nabavljene su j os dvije klipne ručne pumpe, ljestve rastegljače i jedna kola sa buretom od 1.000 litara sa konjskom zapregom. U ovom vremenu vatrogasci dobijaju i prve uniforme kao i potrebne prostorije za rad i smještaj opreme u jednoj od napuštenih vojnih baraka u Lagerima, gdje 1936. godine otpočinje sa radom i vatrogasna pleh-muzika. U periodu između dva svjetska rata broj članova Društva, odnosno Vatrogasne čete, kreće se od 15 do 30. Okupacijom Jugoslavije 1941. godine gasi se i aktivnost Društva.

Rad Društva obnovljenje u maju 1947. godine. Prvi poslijeratni predsjednik Društva bio je Drago Bošnjak, a komandir Veljko Vidaković. Oprema Društva bila je vrlo skromna i odgovarala je, uglavnom, opremi koju je Društvo imalo u predratnom periodu. Bila je smještena u jednoj šupi Narodnog odbora opštine.

U istoriji zvorničkog vatrogastva posebno je značajna 1957. godina kada je Društvo uz pomoć Vatrogasnog saveza BiH i Opštine dobilo odgovarajuću opremu (u prvom redu vatrogasna kola na motorni pogon) i prostorije za Vatrogasni dom, koje su se nalazile u blizini džamije u Namazđahu, od kada je značajnije pojačana aktivnost Društva. Ove godine Zvornik je dobio i prvog vatrogasnog oficira (Omer Subašić), koji će više godina po završetku vatrogasne škole obavljati dužnost komandira u Društvu.

Brojni su i značajni rezultati u radu ovog Društva na spasavanju ljudstva i imovine od požara i poplava i to ne samo na području Zvornika nego i šire, o čemu svjedoče mnogobrojna priznanja.

265

! :

Godine 1976 D , . . preselilo u prosto :. ~stvo Je IZ objekta u Namazđ ... BeksuJ·I· N . nJe Tuzla-puteva" (k ·· ahu, kOJI Je srušen . a o · ·. asn1 " . ' V; t VOJ lokaciJI počelaJ·e 1980 . Je Zvornik-putevi")

a rogasnog do . · godme et · u Uporedo sa izgr~; sa svim potrebnim prostorima apna Izg_radnja novog opremom, tako danJom doma Društvo je opremm;o a zavrsena Je 1988. najboljih vatrogasni~~~amdese!Ih godina 20. stolj~~=JsavrememJom djelovao i D , . tava u Bosni i Herce . . uvrstilo u red

. . uvacki orkestar k . . . . govmi, kada Je pri D , ovo VriJeme predsjednik D~štv~~~eb:o~o profesor Franjo Fran~~t~ .. .· t: t. aJrudm Omerović.

Ill lli ,,. l:

1-12. L'lano\'1 l iara' . . prvi · dr v ~m nog dru.\·tra L · . re v!~z.tce): Omer Subašić IOJJII~, snimak i= JCJ54 . , ... :/a~~:s~U;al~/J~nić: drugi 1~dh~,d~,;~:Y,l~g(~· Bajro Bei,%,~1'~~~:0 1.;'~' na desno,

':;

0

ecd' i _red: ~a~o a S~;~~e~~wRHaoddži$ JbraJJm N;f~o~;~0t)1.as;fld_~~Jić, ~ak~t!Ji~!~~~ n zwsmano ··

0 h · o 10mi' A l ' rasrcrza· z· .

i Mustafa RaJ:,~i·. r an Beganović, Pašo fu v' o .feganović, Ibro J~7~i .epu/agić; Kasine (lijevo). ~~~~ffozadini snimka Fisk,fft~~~~''J/::"/:tm.ed Krdžalić. H;;/~~~'jf,'~ poslyeratnom periodu bi!~~~fJf~aAcat· ~a slike, dugogodi/'·no) 'natJ:'·iveni dio baš t~ Y~ rc, HajroMuz . ,·, 11)1 zvormcki va tro .

Tine i Muhidin Hodz':!.',m rc, Abdulah Puškarević gĐaslcl u rc. , u aga

NARODNA BANKA

Prostorije Narodne b Osnovne banke Zvo . anke (sada Privredne b sekreterijata rnik) nalazile su se u sad , . . anke Sarajevo otpočinjanja saz:ad~ar~dnu odbranu, preko a;:{i ~g':adi Opštinsko~

m raJem 1945.godinepa d oste, od njenog 266 sve o 1967. Te godine je

~ J

J 43. Službenici .filijale Narodne banke u Zvorniku, snimak iz J 955. gvdine. S lije1p na des1w - stoje: Miroslav Đurašević, Duško Novaković, Jovanka 1bmić. Dedo Sellić (dire/etOI), Vojna Popović. Božo Marković, Mira Spremo. Semka Kamenica i Fatima Imširović; sjede: Milena Tomašević. Marta Nikolić. Nada Perućica i (nepoznata službenica). Fatos je napravljen ispred zgrade Banke (sada prostonje Opšti nskog

sekretariJata za narodil U odbranu).

preselila u prostorije na spratu Službe društvenog knjigovodtva, gdje se nalazila do useljenja u zgradu bivšeg preduzeća "J adar" 1973. godine u

kojoj joj je i sada sjedište. U zgradi preko puta Pošte bila je banka i za vrijeme Kraljevine

Jugoslavije, sve do 1941. godine. Njen vlasnik i direktor bio je izvjesni

gospodin Čurčić.

TVORNICA GLINICE "BIRAČ" Najveći industrijski objekat podignut na području opštine Zvoruik

je Tvornica glinice "Birač". Sa kapacitetom od 600.000 tona godišnje i oko 2.500 zaposlenih najveća je fabrika ove vrste u Jugoslaviji. Njena izgradnja počela je u aprilu 197 4, a završena u oktobru 1978. godine. Prvi direktor fabrike u izgradnji bio je Stanko Če \iković, a potom Jefto Subotić, koji od puštanja Tvornice u rad obavlja i dužnost generalnog

direktora. 267

Na proslavi povodom otpočinjanja radova na izgradnji Tvornice govorili su Vladimir Novikov, zamjenik predsjednika Ministarskog savjeta SSSR, 1 Emenk Blum, tadašnji predsjednik Poslovnog odbora SOUR-a "Energoinvest". Na svečanosti organiziranoj na dan puštanja Fab~1ke u _ra~ govo_rio Je Ve~elin Đuranović, predsjednik Saveznog Izvrsnog VIJeca, k?Jl Je 1 pustiO fabnku u rad. Pored brojnih gostiju iz SSSR, SFRJ 1 B1H svečanosti su prisustvovali i Ivan V. Arhipov, potpredsjedmk Mm1starskog savjeta SSSR, i Nikolaj N. Rodinov, ambasador SSSR u Jugoslaviji.

268

144. Zamjenik Ministarskog savjeta SSSR Vladimir Novikov postavlja kamen temeljac za Tvornicu glinice "Birač"" 30.aprila 1974.godine

145. Snimak sa svečanosti povodom puštanaja u rad Tvoprnice glinice "Birač" 6. oktobra 1978. godine. Za govornicom Dragutin Kosovac, predsjednik Pos/ovodnog

odbora SOUR-a "Energoinvest"" iz Sarajeva.

PRUGA TUZLA -ZVORNIK

Pitanje izgradnje pruge od Tuzle do Zvornika prisutno je od početka 20. vijeka. Još za vrijeme austrougarske vladavine, pred početak Prvog svjetskog rata, započeta je izgradnja uskotračne pruge od Simina Hana, preko Požarnice i Tojšića, prema Zvorniku.

Do početka rata, kada je prestala njena izgradnja, bila je završena do Capardi (35 km) i bila u upotrebi za potrebe austrougraske vojske tokom Prvog svjetskog rata. Građena je, uglavnom, kulučenjem stanovnika mjesta kroz koja je prolazila. Narod je nije prihvatio kao svoju pa ju je pred kraj rata razrušio.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije ponovo je počela izgradnja pruge Tuzla-Zvornik. Ovoga puta njena gradnja započeta je kopanjem tunela Križevići. Započela pa stala, jer se opet zarati. Poslije Drugog svjetskog rata dugo se ćutalo o pruzi do Zvornika. Najzad, njena izgradnja po treći put započinje 1986. godine. Svečanost povodom otvaranja radova održana je u Križevićima 19. aprila uz bogat kulturno-zabavni program i u prisustvu više hiljada građana Zvorničke opštine. U programu su učestvovala kulturno-umjetnička društva "Karadžić" iz Loznice i "Bratstvo i jedinstvo" iz Kozluka, Hor i orkestar Doma mladih iz Tuzle i recitator Rale Damjanović iz Beograda.

269

Pruga Tuzla- Zvornik proglašena je "omladinskom", tako da je omladma učestvovala u njenoj izgradnji na dobrovoljnim radnim akciJama od 1986. do 1989. godine. Međutim, sa izgradnjom pruge ne 1de sve po planu (sredsatva malo, a tunel Križevići nezgodan i nepredvidiv), pa njena izgradnja kasni 3-4 godine. A narod, ko narod, sa sumnjom gleda u njen završetak i veli: "Kad god je počela gradnja te nesrećne prug,e, izbijao je rat". Neki, opet, kažu da ovo nije pruga Tuzla­Zvornik, već Zivinice-Zvornik (a za taj se pravac nikakav rat ne vezuje), te da nema razloga da se sumnja u njen završetak, kao i da se strahuje od lZb!JanJa novoga rata. Nadajmo se da će se ona, ipak, završiti u 1991. ~odm1 ~ako nagovještavaju njeni graditelji i direktor DP za izgradnju ze!Jezn1cke pruge Tuzla- Zvornik Izet Mehinagić. 239

f..f(J .. Frntercfl/1 ~·o:: kop;c Jn·o.Hto Jlrugom licia Ll'Oimk ula:: t u Lc!p.::::.11 h).: 11 stmucuu Karaka;u 18.{)/.1992. godine, na putu za Njemačku, sa automobilima

''golf" iz Tvon 1ica automobila Sarajevo.

239. Pruga je završena kako je najavljeno i otvorena 17.01.1992., ali je došli j do rata na ovim prostorima u proljeće 1992.

270

II/PRILOZI

IZVODI JZ RECENZIJA UZ DRUGO IZDANJE KNJIGE

Sticajem slučajnih, može se reći i sretnih, okolnosti ukzala mi se prilika da po drugi put dajem svoje mišljenje o knjizi Mehmeda H udovi ća. U sjećanju mi je ostalo vrijeme i atmosfera njenog promovisanja, 28. juna 1991. godine u Zvorniku. U tom trenutku niko ni u snu nije mogao pretpostaviti kakva će tragedija zadesiti Zvornik i većinu njegovih stanovnika, pretežno Bošnjaka ...

. . . Tek se sada može ocijeniti od kakvog je značaja ovo djelo Mehmeda H udovi ća. Sretna je okolnost da je ono napisano i publikovano prije 1992. godine i da je na taj način sačuvana prava slika o Zvorniku i njegovom stanovništvu. Da se to nije desilo, teško bi se mogla rekonstruisali slika o ovoj značajnoj urbanoj cjelini u Bosni i Hercegovini. Knjiga Mehmeda I-I udovi ća je trajni i neuništivi spomenik, spomenik koji će podsticati i ohrabrivati stanovnike Zvornika da se vraćaju u svoj zavičaj i nastave suživot sa svojim komšijama.

Budući da sam bio recenzet i promotor prvog izdanja, razumljivo je da ću i u ovoj recenziji ponoviti neke ranije izrečene stavove i ocjene.

Međutim, već na početku potrebno je istaći da se ne radi o knjizi koju bismo mogli smatrati historijom grada Zvornika. Ona to, svakako, dobrim djelom i jeste, ali je, ipak, po svom konceptu i sadržaju bliža nekoj vrsti fotomonografije, koja je popraćena i kraćim uvodnim historiografskim tekstom. Nije se slučajno autor Mehmed Hudović opredijelio za naslov "Zvornik - slike i bilješke iz prošlosti", a ne naprimjer za naslov "Historija grada Zvornika". Uvodni tekst u njegovoj knjizi zaprema tek jednu šestinu ukupnog njenog obima. U njemu je autor, u sažetoj formi, uglavnom, izložio sve ono što je u uskoj vezi sa nastankom grada i njegovim razvojem ... Ovaj dio teksta uspješno je elaborirani on predstavlja solidnu historijsku podlogu navedene knjige ...

Najveći dio obima knjige "Zvornik- slike i bilješke iz prošlosti" posvećen j e znamenitostima Zvornika, njegovim materijalnim spomenicima, kulturnom naslijeđu, znamenitim ličnostima, društvima,

271

ustanovama, javnim i vjerskim objektima itd. Ova knjiga je neka vrsta kaleidoskopa-razglednice Zvornika. Sačuvana fotodokumentacija i druga građa daju joj posebnu vrijednost. Ponovo ističem da bi se u sadašnjim uslovima sve to što je u knjizi prezentirana teško moglo istražiti i prikupiti ...

Knjiga Mehmeda Hudovića kao specifično historiografsko, pa i literarno djelo, zasnovana je na veoma bogatoj i raznovrsnoj arhivskoj foto građi, memoarskoj građi, literaturi i drugoj dokumentaciji. Autor je uložio veliki napor, posebno pripremajući prvo izdanje, i na sreću Zvorničana, u zadnji čas uspio da otrgne od zaborava onu sliku o Zvorniku koju pamte mnoge generacije, nmogi koji su kroz ovaj grad prolazili i bili njegovi gosti. Jednostavno rečeno, knjiga je najbolji spomenik ovom gradu na Drini i njegovim građanima.

Nakon svega što je o ovoj knjizi do sada rečeno, a i povodom drugog izdanja, suvišno je i naglašavati da najiskrenije preporučujem publiciranje novog dopunjenog izdanja.

Sarajevo, januara 2000. godine

(Prof dr. Ibrahim Karabegović)

... Za svaku je pohvalu inicijativa Udruženja građana općine Zvornik koje se odlučilo da izda II izdanje ove knjige, koju je autor u međuvremenu dopunio novim povijesnim činjenicama, naravno u granicama dostupne građe.

Autor je je građu za ovu knjigu godinama strpljivo prikupljao u Zvorniku, Tuzli , Sarajevu i drugim mjestima bivše Jugoslavije i uspio je sistematizovati po određenim problemima, došavši na taj način do dragocijenih podataka do kojih sada neće biti moguće doći, jer su izvori djelimično, a neki i u cijelosti zauvijek izgubljeni. Stoga je sačuvani materijal utoliko značajniji i dragocjeniji.

Svako onaj ko se prihvati ovako delikatnog posla-pisanja historije jednog kraja ili grada u Bosni i Hercegovini, zna na kakve sve teškoće istraživač nailazi. One su suštinske prirode i sastoje se u veoma malom broju izvora prvog reda, što se naročito odnosi na daleku prošlost... Sada se tome pridružio i novi fakt-nestanak mnogih baza podataka (zavičajnih zbirki, paljevina Nacionalne i univerzitetske biblioteke, Orijentalnog instituta itd.). Sve su to razlozi koji su otežavali vrijednog istraživača Hudović Mehmeda da napiše još potpuniju monografiju grada Zvornika, ali i njegove okoline, naročito seoskih naselja.

Bez obzira na to, s posebnim zadovoljstvom preporučujem ovu knjigu za štampu, jer će ona doprinijeti da dopunimo znanja o veoma

272

značajnom naselju kakav je grad Zvornik. Ovim djelom obogatiće se malobrojna zbirka monografskih publikacija, odnosno monografija o gradovima Bosne i Hercegovine koje su nam izuzetno potrebne.

Sarajevo, januara 2000. godine

(Dr. Fahrudin Kalendar)

Ponudjeni rukopis "Zvornik- slike i bilješke iz prošlosti" sastoji se iz tri dijela ...

U sva tri poglavlja autor globalno obradjuje istorijske događaje na području Zvornika u vrlo širokom razdoblju od preko deset vijekova (l dio) ilustrujući ih slikama, bilješkama i prilozima i najznačajnijim vrijednostima materijalne i duhovne kulture grada Zvornika i njegove okoline (II i III dio).

Ogroman je to i vrlo težak bio posao kako zbog obimnosti građe, tako isto i zbog velikog izbora mogućnosti, tj. lakše je razlučiti šta od te silne gradje nije za ovu knjigu, nego li šta jeste. l pored navedenih teškoća Hudović poput Dragiše Trifkovića u "Tuzlanskom vremeplovu" (u pet knjiga) i Zuke Džumhura u "Hodoljubljima" traga i otkriva civilizacijske vrijednosti svoga grada koje cvjetaju u svakom vremenu i u svim godišnjim dobima.

Polazeći od činjenice da istorija nije samo ono što u knjigama piše, već i ono što čitalac doživljava, autor je pokazao visoku odanost prema svom gradu i pretvorio je u impulse stvaralačke ljubavi. On ne sudi ličnostima prošlosti, ukoliko ih i sama prošlost nije osudila, niti zaboravlja ono što se nikako i nikada ne bi smjelo zaboraviti ... Pri svemu tome izbjegnut je opasan virus politike nacionalnih i vjerskih podjela naročito iz vremena kada je bilo lakše pokoriti neki narod nego ga imati za prijatelja. U mej sto toga virusa autor nam otkriva čitavo sajmište slika, bilješki i priloga iz prošlosti Zvornika i njegove okoline koji govore da svako vrijeme ima svoju dušu i da pravoj ljudskoj vrijednosti ni jedna sila niti ideja nije dorasla. A te univerzalne vrijednosti, po Hudovićevim slikama i blješkama, nalaze se u raznolikosti vjera, nacija i kultura i uopšte oblika života u kojima svi imaju šansu da se oplemene sem nesposobnih ili neizlječivih vjerskih i nacionalnih fanatika, koji su oduvijek bili uzročnici i izvrši oci najgnusnijih ljudskih zala ...

Iako rukopis govori isključivo o prošlosti, on nas na neki način približava sadašnjosti sa svojim civilizacijskim vrijednostima materijalne

273

l'

i duhovne kulture, a ne kao povampirenje zlih duhova prošlosti zbog čega je i došlo do užasnog rata 1992. godine u Bosni i Hercegovini ...

Iz navedenih razloga i preporučujem da se ovaj rukopis štampa kako bi se vrijednosti te knjige stavile u funkciju sadašnjim i budućim generacijama kao putokaz i korisna pouka.

(Prof Radovanović Cvijan)

U Tuzli, 03.02.2000. godine

REKLI SU O PRVOM IZDANJU KNJIGE M.HUDOVIĆA "ZVORNIK-SLIKE I BILJEŠKE IZ PROŠLOSTI"

(Izvodi)

... Iz samog naslova može se naslutiti da je riječ o posebnoj, specijalnoj monografiji, knjizi kojoj je autor namijenio posebnu misiju. Ta misija se sastoji u tome da se čitalac na veoma pristupačan i slikovit način upozna sa najznačajnijim istorijskim i kulturnim spomenicima, dogadjajima i ličnostima počevši od praistorije do najnovijeg vremena ... Mehmed H udović je po mom mišljenju pokazao da se ne radi samo o entuzijasti, što je u ovom slučaju veoma značajno, već i o dobrom poznavaocu opštih istorijskih tokova i prošlosti Zvornika i okoline ... Uloživši puno truda i ljubavi u ovaj posao, učinio je veliku uslugu gradu i gradjanima Zvornika, otrgnuvši od zaborava mnogobrojne događaje od manjeg i većeg značaja za prošlost Zvornika. Može se slobodno reći da je knjiga "Zvornik-slike i bilješke iz prošlosti" neka vrsta stalne i pokretne muzejske postavke o Zvorniku i njegovoj bližoj okolini.

Mladji stanovnici ovog grada tek će se iz ove knjige upoznati kako je njihov grad izgledao u prošlosti, kako je rastao i kako se razvijao u savremeno naslje i značajan industrijski centar u Bosni i Hercegovini. Autoru pripada posebna zasluga za uloženio trud na prikupljanju sjećanja od starijih osoba, savremenika mnogih događaja i promjena u gradu i okolini. Pored memoarske građe i fotografije kao osnovne dokumentacione podloge, knjiga je zasnovana na veoma opširnoj istoriografskoj i drugoj literaturi i rezultatima najnovijih naučnih istraživanja. Analiza i interpretacija navedene literature urađena je korektno i uz primjenu osnovnih metodoloških principa.

274

Kroz cio tekst knjige "Zvornik-slike i bilješke iz prošlosti" prim j etna je autonomnost autora, njegov nepristrasan pristup, objektivan prikaz događaja i ličnosti i poruka da se stalno okrećemo samo najvrjednijim iskustvima iz prošlosti-onim vrijednostima koje znače ljubav, slogu upućenost jednih na druge i međusobno uvažavanje i poštovanje ...

Podvukao bih još jednom daje riječ o posebnoj vrsti knjige, veoma sadržano j i poučnoj, knjizi namijenjenoj, prije svih, grad j anima Zvornika i okoline, od kojih će se ne mali broj tek iz ove knjige po prvi put pobliže upoznati sa prošlošću grada u kojem su rođeni i u kojem danas žive ...

(Recenzent prof dr. Ibrahim Karabegović

na promociji knjige 28. 06.1991.)

... On priča o svom gradu Zvorniku i životu njegovih stanovnika, ali ne na bazi mašte, već na osnovu spomenika materijalne kulture i preostalih pisanih istorijskih izvora ... Ovo je, ujedno, prva hronološki tematizirana i ovakvom strukturom izražajnih sredstava oblikovana knjiga o Zvorniku ... Autor je, s razlogom, rekao bih i uspješno, eksponirao one događaje koji su označavali preobražajne trenutke ili pojedine sektore u društvenoj i kulturnoj istoriji grada i time, pored ostalog, svojoj knjizi obezbijedio pored dokumentarne vrijednosti i zanimljivost. Ćitaoci legendi i gledaocu faksimila neće biti teško zaključiti da je Zvornički vremeplov svojevrstan dokument o jednom neponovljivom dijelu naše istorije ...

(Recenzent dr. Zdravko Antonić sa promocije knjige 28.06.1991.)

... Zvornik je, s obzirom na važnost u prošlosti, sa izvjesnim zakašnjenjem svoje istorijsko pamćenje najzad sklopio u jednu posebnu knjigu ... Široko i nepretenciozno naslovljena, ali vješto koncipirana prema logičnom slijedu interesovanja čitalaca takvog štiva, ova knjiga je postigla osnovni cilj da približi prošlost na razumljiv način, pri tome ne oduzimajući ništa od istorije, ali i ne dodajući proizvoljno ništa što se na tom prostoru nije dogodilo. Od zaborava su, u posij ednj i čas, kada je već završena preurbanizacija čaršije, sačuvane priče o ljudima oko kojih se pletu emocije, slava i egzotika svake društvene sredine, ulice i

275

mahale koje čuvaju, namjerno ili iz nehata zaturenu, toponimiku i sve ono što čini dušu jednog grada ... Knjigu je gradio s neskrivenim emocijama, ali ne i pristrasno, ni prema ljudima ni prema epohama, ni prema oblastima ljudskog života. Ničemu nije dat primat-ni kulturi, ni sportu, ni privredi, a gotovo da ništa nije, bar u naznakama, zaboravio, pa ni neprijatne anegdote ili mjesta koja bi neko i prećutao. Svi ti detalji, priče o zgradama , o nadgrobnim spomenicima ili pismima Zvorničana koji su se za turili negdje u dalekom svijetu, odaju jedan odista bogat život. Otvaraju se istovremeno bezbrojna vrata neosvojivog grada. Stvoren je simpatičan roman u slici i riječi ...

(Alija Musić, "Oslobođenje", 02. IX 1991.)

... Mnogi koji su nešto značili u ovom gradu ili nešto korisno učinili, dobili su pomen u knjizi. Podjednako su važni i zanimljivi za ovu lijepu monografiju nezavisno od toga jesu li bili veliki ili mali i obični ljudi. Posebnu draž daju mali, ali nezaboravni kurioziteti ...

.. . Nestao je jedan stari Zvornik, ali ga možemo pronaći i prepoznati u ovoj knjizi. Nestaje polako i mijenja svoj lik. Nema više ni mnogih starih Zvorničana. Ali, i oni i grad, i njihovo vrijeme su ovdje.

(Izet Handžić, "Tribina", 26. ju/i 1991.)

... Rekosmo, knjiga "Zvornik-slike i bilješke iz prošlosti" nije prav ljena sa velikim pretenzijama. Ali, skromna nakana je prevaziđena jer je dobiveno izuzetno dragocjeno štivo koje dobrano prevazilazi lokalne okvire. Pisao gaje čovjek koji osjeća bilo ovoga grada, s ljubavlju i toplinom ...

(Sead Ham bira/ović, "Birač", 03. VIJ 1991.)

... Ovaj nepretenciozni i po mom mišljenju skromni naslov krije između korica pravu riznicu znanja, bogatstvo činjenica koje osvjetljavaju mnoge nepoznate ili malo poznate istine iz šestovjekovne zvorničke istorije. Knjiga je pisana, uslovno govoreći, decenijama, upornim traganjima i to, kako po literaturi i arhivskoj građi, tako i neposrednim uvidom, kontaktom sa starijim ljudima, razgovorom sa olovkom u ruci, pribavljanjem starih fotografija i identifikacijom osoba na njima. Težak

276

je to i mukotrpan posao koga je mogao obaviti samo građanin zaljubljen u svoj grad sa naglašenom istorijsko-istraživačkom vokaCIJOm 1

upornošću svojstvenom pionirima u različitim krupnim poduhvatima ...

(Alija Uzunović, sa promocije knjige 28.06.1991.)

147. Amblem Zvornika 148 .. Spumen plaketa up,\·! ine LI'Umik

PREDSJEDNICI I SEKRETARI SREZAZVORNIK OD 1945. DO 1958.GODINE

PREDSJEDNICI

!.Veljko Andrić

2.Drago Simić

3.Ljubiša Popović

4.Nikola Andrić

POTPREDSJEDNICI

1945 -1949.

1950-1952.

1952 -1955.

1955 -1958.

Rizo Se1managić iz Srebrenice i Duško Jovanović iz Vlasenice (1955.- 1958.)

277

SEKRETAR!

l. Dedo Šehić april-decembar 1945.

2. Ljubo Ašćerić decembal945.-proljeće 1946.

3. Ljubiša Popović 1946.-1947.

4. Sead Pašić 1947.-1948. 5. Bogdan Manojlović 6. Sead Pašić 7. Cvetko Marković

1949.-1950.

1950.-1956. 1956.-1958.

U ljeto 1958.godine gasi se Zvornički srez i pripaja Tuzlanskom.

PREDSJEDNICI I SEKRETAR! OPŠTINE ZVORNIK OD 1945. DO 1992.

278

GODINE

PREDSJEDNICI

l. Nikola Manojlović 2. Desa Popović

3. Murat Muratović iz Diviča 4. Osman Fidahić

5. Mahmut Kavazović 6. Mehmed Mustafić 7. Mahmut Kavazović 8. Ljubiša Popović

9. Bahrij a Kavazović l O. Branko Ilić ll. Vojo Perić

12. Cvijan Đapanović 13. Ljubinko Mićić 14. Mujo Vilić

15. Hrusto Tupeković 16. Mehmed Čekić 17. Kemal Kadrić

18. Dragan Milićević

19. Mustafa Kamišalić 20. Abdulah Pašić

1945.-1946. 1946.-1947.

1947.-1949. 1949.-1950. 1951.-1952. 1952.-1954. 1954.-1955.

1955.-1956. 1956.-1957.

prva polovina 1958. 1958.-1963.

1963.-1967. 1967.-1974. 1974.-1981. 1981.-1983

1983.-1985. 1985.-1986.

1986.-1988. 1988.-1990. 1990.-1992.

SEKRETAR!

l. Drago Blagojević

2. Vojo Perić 3. Selimir Sekanić 4. Slavko Kljajić 5. Abdulah Hambiralović 6. Ćazim Jenčiragić 7. Mehmed Šehić 8. Žiko Aleksić 9. Sead Pašić

10. Jovo Bokan ll. Rade Dejanović 12. Josip Kubiček 13. Miodrag Maksimović 14. Husein Nurkić 15. Petko Maksimović 16. Rado Radić 17. Hajrudin Omerović 18. Stevo Radić

1945.-1946.

1947.-1948. 1948.-1949. 1950.-1951. 1952.-1954. 1954.-1955. 1955.-1957. 1957.-1958. 1958.-1963. 1963.-1967. 1967.-1973. 1973.-1974. 1983.-1988. 1981.-1983. 1983.-1988. 1988.-1990 1990.-1991. 1991.-

PREDSJEDNICIISEKRETARIIZVRŠNOG ODBORA SKUPŠTINE OPŠTINE ZVORNIK (Ove funkcije uvedene su 1974.godine).

PREDSJEDNICI

l. Miroslav Ilić 2. Milan Mijić 3. Miodrag Kusurović 4. Mirsad Hasanović 5. Hašim Hodžić 6. Jovan Ivanović

SEKRETAR!

l. Muhamed Zaimović 2. Petko Maksimović

1974.-1978. 1978.-1984. 1984.-1986. 1986.-1988. 1988.-1990. 1990.-

1974.-1977. 1977.-1983.

279

l

3. Rado Radić 1983.-1990. 23. OSIZ za stanovanje Munever Halilović 4. Hajrudin Omerović 1990.-1991. 24. OSIZ za zapošljavanje Milena Zekić 5. Stevo Radić 1991.- 25. Stručna služba OSIZ i mjesnih zajednica Alija Vejzović Od 1988. godine objedinjene su u jednoj ličnosti funkcije sekretara 26. Radna organizacija osn.obraz.i vaspitanja

Skupštine opštine i Izvršnog odbora Skupštine opštine. "25.maj" Zvornik Cvijan Đapanović

27. Osnovna škola "Mitar Trifunović Učo" Zvornik Himo Galjić

OPŠTINSKI ORGANI UPRAVE, INSTITUCIJE I PREDUZEĆA I 28. Specijalna OŠ "Vaso Pelagić" Zvornik Emina Puškarević NJlliOVIRUKOVODIOCIUVRIJEME VIŠESTRANAČKIH IZBORA

29. Osnovna škola "Bratstvo i jedinstvo" 1990. GODINENA PODRUČJU OPŠTINE ZVORNIK

Ročević Miloje Milutinović l. Predsjednik Skupštine općine Mustafa Kamišalić 30. Osnovna škola "Zarko V. Pucar" Drinjača Sreten Ze lj ić 2. Predsjednik Izvršnog odbora SO Hašim Hodžić 31. Osnovna škola "Ivo Andrić" Kamenica Rosić (Ime nepoznato) 3. Sekretar Skupštine općine Hajrudin Omerović 32. Osnovna škola "Veljko L.Kurjak" Grbavci Radoslav Gardić 4. Sekretar Izvršnog odbora Skupštine općine Hajrudin Omerović 33. Osnovna š ko la "Petar Kočić" Kozluk Alija Imamović 5. Sekretarijat za narodnu odbranu Bahija Selimović 34. Osnovna škola "Filip Kljajić Fića" Sapna Velislav Zeković 6. Sekretarijat društvenih djelatnosti Zdravko Spasojević 35. Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Petkovci Hrustan Avdić 7. Sekretarijat za unutrašnje poslove Fadil Sarajlić 36. Osnovna škola "Majevičkih brigada" Pilica Milenko Grujić 8. Sekretarijat za privredu Hazim Uzunalić 37. Srednjoškolski centar Zvornik Olga Andrejević 9. Uprava prihoda Avdo Avdičaušević 38. Tehnički školski centar Karakaj Fehim Kujundžić

10. Opštinska služba za katastar Hazim Ćatić 39. Škola za osnovno muzičko obrazovanje Mićo Bošković

ll. Štab teritorijalne odbrane Mihajlo Galić 40. Ustanova za predškolska vaspitanje 12. Zavod za urbanizam opštine Hirnzo Tulić "Naša radost" Zvornik Nadica Vesić

13. Opštinski sud Zvornik Vaso Erić 41. Centar za kulturu Zvornik Dragoslav Mihajlović

14. Opštinsko javno tužilaštvo Marko Zekić 42. Narodna biblioteka i Muzejska zbirka

15. Opštinski sud za prekršaje Azra Imamović Zvornik Alija Uzunović

16. Opštinski društveni branilac 43. Radio-Zvornik i "Glas sa Drine" Asim Imamović

samoupravljanja Muhamed Zaimović 44. Sportska dvorana i DTV "Partizan" Salko Đezić

17. Opštinski javni pravobranilac 45. Štamparija "4.juli" Zvornik Mujo Alić društvene svojine Mirzet Mustafić 46. Centar za socijalni rad Zvornik Salko Dedić

18. Opštinski štab civilne zaštite Kosta Erić 47. Opštinska organizacija Crvenog krsta Enver Avdić 19. Opštinska samoupravna interesna 48. Predstavništvo "Oslobođenja" Zvornik (IPC) Živoj in Ristanović

zajednica kulture Mehmed Hudović 49. Regionalni osiguravajući zavod Zvornik Šemsudin Purković 20. Opštinska samoup. int. za j. fizičke kulture Obren Ekmečić 50. Regionalni medicinski centar Zvornik Muhamed Jelkić 21. OSIZ za osn.obr.i OSIZ soc.i dječ.zaštite Čedomir Lazarević 22. OSIZ za penziono i invalidsko osiguranje Radiša Obradović Napomena: (OSIZ·opštinska samoupr. interesna zajedinca)

280 281

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

Dom zdravlja Zvornik

Apoteka "Zvijezda" Zvornik

Služba društvenog knjigovodstva

Privredna banka Sarajevo - Osnovna banka Zvornik

Filijala PBS, Osnovne banke Zvornik

Filijala invensticione banke u Zvorniku

Filijala Jugobanke u Zvorniku

Veterinarska stanica Zvornik

Omladinska zadruga Zvornik

Pruga Tuzla-Zvornik

Elektrodistribucija Zvornik

Komunalno preduzeće "25 .novembar"

Preduzeće PTT saobraćaja

Preduzeće za monterskoinstalaterske radove "Univerzal" Zvornik

Preduzeće za montažno-metalne radove "Metalno" Zvornik

Preduzeće za izradu namještaja "Enterijer"

Radna zajednica za "Univerzal", "Metalno" i "Enterijer" Fabrika šperploče u Karaka ju

Fabrika furnira i panel ploča "Furniri"

Muriz Ibrahimović

Jezdimir Kecić

Duško Čolaković

Đoka Jovičić

Boško Vucelić

Krsto Milić

Alija Hasanović

Izet Sabirović

Mevludin Suljić

Izet Mehinagić

Mujo Jašić

Nedo Mlađenović

Rastko Simanić

Džafer Mujčinović

Hajrudin Mehinagić

Asim Gajačić

Milan Cvjetinović

Gajić (ime nep.)

Šahbaz Avdić 70. Fabrika stolarije "Bratstvo" Janko Popović 71. "Energoremont"- Organizacija za održavanje

Fabrike šperploče, "Furnira" i "Bratstva" Jakšić( ime nepomato) 72. Radna zajednica za Šperploču "Furnire",

"Bratstvo" i "Energoremont" Budimir Vidaković 73. Fabrika obuće "Standard" Vehid Selesković 74. Fabrika konfekcije "Alhos" Zagorka Kaldesić 75. Fabrika konfekcije i mehaničkog

veza "Vezionica" Jasminka Mehinagić 76. Fabrika gumenih proizvoda "Fagum" Krsto Miketić 77. Pred. za izradu građ. materijala "Novi izvor" Huso Sarajlić 78. Građevinsko preduzeće "Injžinjering" Tomislav Stjepanović

282

79. Građevinsko preduzeće "27.juli" Haso Hadžimejlić

80. Ugostiteljsko preduzeće "Drina" Dragan Alempić

81. Vodoprivredno preduzeće "Drina" Mihajlo Tomašević

82. Transportna preduzeće "Drina-trans" Boško Milić

83. Transportna preduzeće "Vihor" Mehmed Tirić

84. Preduzeće "5. j uli" (pekara, mlin, silos) Karaka j Ljubisav Jakšić

85. Fabrika mineralne vode i sokova "Vi tinka" Kozluk Hazim Tirić

86. Poljoprivredno-trgovinsko preduzeće "Agroprom", DD Zvornik Mujo Vilić

87. Trgovinsko preduzeće "Velepromet" Milan Mijić

88. Distributivni centar, DD Zvornik Mustafa Kamišalić

89. Hladnjača Karakoj Izet Nakičević

90. "Birač-holding" Karaka j Jefto Subotić

91. Tvornica glinice "Glinica" Karakaj Avdo Šaćirbegović 92. Tvornica zeolita "Zeolit" Karakaj Momčilo Savičić

93. Društveni standard "Birač-holdinga" Vojin Pažin

94. Preduzeće za održavanje puteva "Zvornik -putevi" Branko Lakić

95. Auto-moto društvo Zvornik A lij a Efendić 96. Agrosirovina Zvornik Safet Muratović

97. Dobrovoljno vatrogasno društvo Zvornik Zaim Zejnilagić

Alija Uzunović

KOZLVK KROZ STOLJEĆA (Skraćena verzija dužeg teksta)

Na 14. kilometru saobraćajnice Zvornik-Bijeljina nalazi se najveće naselje izvan opštinskog centra Zvornika-Kozluk. Prema popisu stanovništva 1991. godine ovdje je živjelo 3.003 stanovmka, 1 to u ogromnoj većini Bošnjaka, dok je Srba bilo 304 (lO%).

Kozluk se razvio na dodiru dviju reljefnih oblasti: doline Drine i brdsko-brežuljkastog područja. Između Drine (koja predstavlja istočnu

283

granicu sa Srbijom) i naselja je oko kilom v polJe, a na zapadu su posljed . . b . etar moko plodno Drinsko VIsoka glavica - 466 m) K nJ\ o krone! M~ evice (s najvišim vrhom geografske širine a nadma~ kozu_ Je smJesten na 44o 30' sjeverne

, . s a VJsma muJe 133 metra . . Iako se u historijskim izvorima K l . .

VIJeku, arheološka istraži van· , . oz uk prvi put pominje u XVII

d V' v• Ja upuCUJU na zaklj v k d

po rucJu Zivot odvija preko tri hil' ade od' ~ea . a se na ovom Bosne u Tuzli konstatovah su J ]'g. ma. StrucnJaCJ Muzeja istočne ostatke suhozidnog utvrđeni a n n~s~JalJZ neol~tsvkog doba u Trnovici i

I . k . " a o a Jtetu KucJste kod Kozluka z nms og penoda nema tra · ·

Kozluka, ali različiti numizmatičk' gova naselJa u neposrednoj blizini nije bilo pusto niti zaobidjeno u u~JnmJer~I svJedoče da ovo područje

Nakon pada Za adn pnom zivotu Rimskog Carstva.

kozlučkompodručJ'usus:sm· o?. Rlimskog Carstva (476. god) na v• 0enJ!Va l razm gos d . Sl . .

ovo podruqe u VII ViJ'eku U t .. . po an. avem su naselili

di S d . . . o VriJeme Je ovo p d v· b' 0 re nJOVJjekovne Bosansk D v

0 rucJe Ilo sastavni e rzave.

.. Nepobitni svjedok naseljenosti Ko l . . VIJeku su sačuvani steće!· 0 'h k . zuka

1 okohne u sredniem

l k l. · Vl amemh nad b ·h "

o a J tetu Rimsko grob lJ' e UJ·uv d" gro m spomenika ima na M v . , zn om !Jelu naselja (3) t

esanag1ca), zatim na periferi'i-u . : eu centru (dvorište (8). J Lugovima (3) l na njivi M. Jovića

. Osmanlije su zagospodarile ovi v.

godmakasnijeZvornikjepostaocentar mt:drucJe!Ill460. godine, a 20 U opširnom defte . ve l e tentofl]e-sjedište sandžaka.

d. ru (registru) Zvo ·vk

go me, gdje su popisana naselja zbo o mic og sandžaka iz 1604. Kozluk. Moguće je i to daje k d . g porezi vanJa, ne pominje se bio malo naselje, pa stoga ni· o popisa 1604. godine (ili ranije) Kozluk razvijati kao karavanska stJae registrovan. U svakom slučaju on se počeo

B ..

1.. mea na veoma v ·

IJe Jina-Rača. Zna se da su znacaJnom putu Zvornik-

k · . . se na ovom putu · d X .. onstJtJ zaprežna kola. vec

0 VII VIJeka počela

Prvi · · zapiSI putopisaca u XVII stoljeću

Francuz Kikle na svom utu . za Carigrad boravio je u Kozluk~ 165~0 diplomatskom zadatku od Pariza dragocJemh činjenica On je i S .. go dm e l zapisao o nJemu nekoliko sa pratnjom nakon tri .sata vo'!' . ara Jeva doputovao u Zvornik odakle je dana "zabavili lovom" PrenZ~Je vstlgao u Kozluk, te da su se ostali dio kr · .. .. · ocJVSI u Kozluku d ece za BIJelJinU, do koje J. e t . . on sutra an s pratnjom pu ovan Je traJalo osam sati.

284

U Kozluku su, kako navodi ovaj putopisac, bila dva hana (kafane s prenoćištem), i to: Saraj li-han i Mehmed Čelebije han, zatim džamija koja nosi ime Mehmeda čelebije kao utemeljitelja.

Postojanje džamije i banova u Kozluku potvrdio je šest godina

kasnije Evlija Čelebija. Ovaj "svjetski putnik" te 1664. godine prikazuje Kozluk kao

kasabu (gradić) sa nekoliko dućana, a kuće su mu pokrivene šindrom (drvenim crijepom). On u svome "Putopisu" daje i tumačenje porijekla imena - "zato što tu raste mnogo arahovih stabala, zove se Kozluk (Kozlidže)". Moglo bi se, prema tome, ime ove kasabe prevesti kao "Orašje". Kozlukje neosporno egzisirao kao manja kasaba, a dr. Hazim Šabanović u studiji o Bosanskom pašaluku navodi da je on bio važnije naselje Zvorničkog kadiluka u XVII vijeku. U sljedećem vijeku Kozluk je neosporno nazadovao, a ne pominju ga ni putopisci iz prve polovine

XIX vijeka. U osmanskom periodu Kozluk je kao strategijska tačka na

značajnom putu dobio kulu. Ona je vjerovatno izgrađena po formiranju Zvorničke kapetanije. Nalazila se u centru, nedaleko od džamije. Dokle je kozlučka kula imala stalnu posadu, nije nam poznato. Slična kula je bila i u Tabancima (oko 2 km južno od Kozluka). Mlađeg je datuma od kozi učke, a podigao ju je Benan-aga Bujukalić. Poznatija je kula u Skoči ću, koju je sagradio Smail-beg Begzadić početkom XIX vijeka da bi se štitio od hajdučije. Za Begzadiće zna i narodna pjesma ("Pod Skočićem trava potrvena ... ") i legenda. Od druge polovine 19. vijeka od loze Begzadića nastaju dvije - Tahirbegovići i Nurbegovići (kasnije

Hadžinurbegović, a prezime Begzadić se gasi. Sredinom XIX vijeka kozlučko područje je u posjedu Fidahića

(vjerovatno od XVlll vijeka), a Skočić je selo "gdje bezi stoje", kako napominje Ivan Franjo Jukić u "Zemljopisu i povijesnici Bosne", izda toj

1851. godine.

Doseljavnje Muslimana iz Srbije 1862. godine

Kneževina Srbija je početkom XIX vijeka u vrijeme kneza Miloša Obrenovića pokrenula pitanje iseljavanja muslimanskog stanovništva sa njene teritorije. Iseljavnje je dobrim dijelom obavljeno do 1834. godine, pošto je sultanovim hatišerifom 1830. g. to naloženo. Nakon sukoba grupe Srba i osmanskih vojnika 1862. na Čukur-česmi u Beogradu, dolazi do Carigradske konferencije. Ona je završena potpisivanjem protokola ( 4. septembra 1862.), po kome su Osmanlije

285

l

l

l

trebali izaći iz cijele Srbije, a u Beogradu, Šapcu, Smederevu i Kladovu ostaJU samo nJihove posade.

Ovim n~glo provedenim iseljavanjem ostalo je neriješeno pitanje ne~etnma, koje ll!Je ade~vatno riješeno, iako su godinama djelovale mJesovJte. osmansko-srbiJanske komšije praveći spiskove i procjene Vf!Jednosti ostavljene imovine.

• ~z Sokola se u Kozluk 1862. godine doselila 141 porodica sa 3 73 muska elana. Od tog broJa Je 6 porodica (13 muškaraca) muslimanskih C!gan~ (Roma). Grad Soko nalazio se (kasnije je porušen, ostaci su se oc~vah d? danas) 1zmeđu današnjih zapadnosrbijanskih gradova Krup · J LjubovlJ~· Inače smještaj sokolskih i drugih muslimana osmansk7~ vlastima mJe predstavljao veliki pro b lm, pošto je bilo dovoljno slobodne erarne zemlJe.

. So~olski doseljenici su u Kozluku zatekli džamiju i kulu. Do.seljemcJmaJe osmanska vlast pomogla u pravljenju kuća koje su imale shcan. 1zgled (pn:emlJe 1 sprat) .. ~emljište, koje je turska vlast ranije otkup.! la ~d zvorn1ckog bega F1dahJca, 1sparcehsano je i oni koji su uspjeli dobiti vecu naknadu za nekretnine ostavljene u Sokolu obezbijedi!" za sebe veći zemljišni posjed. ' 1 su

Od porodica nave?.enih u spi~ku doseljenika 1862. godine ostali su ~.~oz~uku: ;'-lajbeg?vlcJ, Ah~pahicJ, Arapovići, Banjanovići (Benane), BasJcJ, CaJklcJ, Ćatic1, Dubocamm Dudakovići Durakov1·c·1· D 1· .. F . . , . G b . . , , , , e IC!,

eJz:cJ, ra o~c1, Her?.1ci, H._adž~~lići ~To~čagići), Haluge, Haranbašići, Hadzn~ura~ovJcJ, H~dJcJ, ~nsev1~~' IsJe!, Is1movići, Jakubovići, Kupinići, MarkosevJc,J? MekJcJ, Me~anag!c1, Mu!ahći, Mulaibiševići, Mutisagići, Pšala~arevJci: PekmezovJcJ, PuskarevJcJ, Suljagići (Salihagići), Spahići

abiel, TerzJCIJ Uzunovići. '

U Kozluk su se kasnije doselile porodice· Brkić1· Ek •· .. H ct•· 1· .. J h... · , mecJcJ, a Zla IC!, a IC!, Mulaosmanovići Muratovići Me · • .. ·

O h d .... 0 ·.. ' ' mJSeV!Ci mer o ZICI, merovJcJ i drugi. '

Doseljavnjem Soko~ anja u Kozluk počela je nova etapa u historiji ovog naselJakoJe se u turskim dokumentima do kraja njihove vladavine (1878.) 1 dalje naz1va kasabom.

Period austrougarske vlasti i Kraljevine Jugoslavije

. .• Za ~rijeme austrougarske uprave (1878-1918.) Kozluk je bio SJedJste. opstme Zvorničkog kotara (sreza), a pripadala su mu sela: !3alJ~OvJc~. ?on Ja, Dug1 Dw, Jus ići, Kraljevići, Petkovci, Sapna, Vi tinica Setic1, TrsJe, Tabanci, Skočić, Ročević, Donji i Gornji šepak. Kozluk

286

je, prema popisu stanovništva iz 1895. godine, imao 909 stanovnika, od čega ih je 821 živio od poljoprivrede, a ostali od drugih zanimanja.

Kod sljedećeg popisa stanovništva 1910.godine Kozlukje imao 1.063 stanovnika. Znatno je porastao broj onih koji se ne bave poljoprivredom, kao i broj srpskog stanovništva (1895. godine 51, a 1910. 128) koje se iz okolnih sela nastanjuje u Kozluku. Od ostalih je bilo 7 katolika i 17 Jevreja, koji zajedno sa porodicom Suljagići vode glavnu riječ u trgovini. Te 1910. godine živjelo je 217ljudi u Čaršiji (u 58 kuća), a ostali u četiri mahale (ulice): Edrena 341 (65 kuća), Luka 248 (53), Potkraj 167 (32) i Maroš 90 (20 kuća).

Kozlukje po uspostavi nove vlasti dobio objekat oružničke postaje zvani Karaula-kasarna (ustvari policijska stanica). Kasnije je otvorena i pošta, a poseban značaj ima izgradnja i otvaranje osnovne škole 1886.godine. Prvi učitelj bio je Djuro Končar, a zbog porasta broja učenika kasnije u njoj rade dva učitelja. Negdje iza 1878. godine izgrađen je blizu džamije mekteb za kadije korišćenje materijal stare kule koja je srušena. Džamija je renovirana i njen drveni minaret zamijenjen je visokim zidanim minaretom 1903. godine.

Početkom XX vijeka Kozluk je dobio srednju vjersku školu­medresu, koja je imala stalne muderise (profesore). Zajedno sa zvorničkom bila je to jedina ustanova ove vrste u srezu Zvornik. Kozlučka medresa je radila i u periodu Kraljevine Jugoslavije.

Zbog potreba sve većeg broja pravoslavnog stanovništva u Kozluku i okolnim selima izgradjenaje dobrovoljnim prilozima 1903. godine Crkva sv. Apostola Petra i Pavla. Njenog prvog svještenika Petra Lazarevića objesile su austrougarske vlasti u Tuzli sa grupom od 29 Srba avgusta 1914. godine zbog sumnje u umiješanost u Sarajevski atentat.

Očekivanja da će se životne prilike popraviti u novostvorenoj jugoslavneskoj državi (1918-1941.) nisu ispunjena, paje kod običnog stanovništva daleko od vlasti i privilegija novih moćnika nastala izreka "Švabo-babo", koja upućuje na zaključak da im je austrougraska vlast bila prihvatljivija. U poljoprivrednoj proizvodnji, kojom se bavila većina Kozlučana, bilo je izvjesnog napretka. Poljoprivrednici su formirali u Kozluku nekoliko zadruga. Tako je od 1929. godine djelovala u Kozluku Mjesna zadruga za poljoprivredni kredit.

Početkom 1932. godine formirana je Stočarsko-selkcijska zadruga, koja je bila među najuspješnijim od tada 25 ovih zadruga u Bosni i Hercegovini. O njenom radu pisale su službene novine "Narodno jedinstvo" ll. juna 1932. Iste godine formirana je i Zemljoradnička

287

žitarska zadruga (u BiH ih je bilo 8), sa ciljem da prihvata žitarice od članova radi zajedničke prodaje, nabavlja kvalitetno sjeme, ratarska oruđa i sl. Zemljoradnička voćarska zadruga djeluje takođe od 1932.godine(u BiH ih je bilo 14). Cilj joj je bio da od članova preuzima voće i putem zajedničke prodaje postignu povoljne cijene od onih koje bi članovi ostvarili pojedinačno. Ipak, ove zadruge u Kozluku nisu mogle bitno promijeniti položaj sitnih proizvođača izloženih niskim cijenama, velikim porezima, zelenaštvu i dr. U njih su, uglavnom, bili uključeni imućniji polJopnvredmcJJ veleposjednici koji su u zadrugama imali glavnu riječ.

Nepoljoprivredno stanovništvo bilo je malobrojnije, a sačinjavali su ga trgovci, zanatlije, ugostitelji, državni službenici (žandarmi, učitelji l dr.). U centru Je b1lo nekoliko dućana (među kojima su dva čiji vlasnici su Jevreji Isak i Sumbul), dva hana (Turkušin i Suljagića han), dvije kafane 1 desetak zanatskih radnji.

. Ko~lukje i u periodu Kraljevine Jugoslavije bio opštinsko mjesto, s tlm što Je sada područje opštine smanjeno formiranjem opština Branjevo, Sapna i Grbavci (tako da je 1931. Kozlučka opština imala samo 3.500 stanovnika). Načelnik se birao svake 4 godine, a načelnici su uglavnom bili iz porodice Pisić iz Ročevića ili Popović iz Tršića. Pojedine partije su uoči izbora vršile agitaciju, davale obećanja, pa i SitniJe poklone budućim glasačima. Najčešće se obećavao niži porez, a povećanje istog gazdama. Većina bolje stojećeg muslimanskog stanovništva bila je pristalica Jugoslavenske muslimanske organizacije. S liste JMO izabran je 1935. godine za narodnog poslanika Narodne sku~štine Jugoslavije Husejn Ćumavić iz Zvornika, a za njegovog zamJemka Feh1m Bektašević iz Kozluka.

Opoziciono djelovanje i širenje naprednih ideja nije imalo vidnije uporište. Značajniji utjecaj na stanovništvo nije mogla ostvariti nekolicina intelektualaca, tim prije što je živjela van Kozluka. Najistaknutija ličnost bio je Šemsudin Šišić (1912-1942), koji se kao student prava na Beogradskom univerzitetu uključio u studentski i komunistički pokret. Naprednim idejama i kulturnom aktivnošču isticao se i Ljubo Marković (školovao se u Šapcu).

Prosvjetno-kulturnom životu osnovni pečat davala je Osnovna škola. Kroz školuje prošlo mnogo učitelja, a Kozlučanimaje u najljepšem sjećanju kao vrstan pedagog ostala Marija Lazarević, koja je ovdje s prekidima učiteljovala od 1926. do 1950. godine. Kao formu masovne zabave za pretežno mlađi uzrast treba pomenuti i igranke petkom na kozlučkoj Meraji. Ova tradicija susretanja, druženja, igra i pjesme dugo se održala i nakon Drugog svjetskog rata.

288

Prilike tokom ratnih godina 1941-1945.

Kraljevina Jugoslavija je prestala postojati nakon kratkotrajnog otpora njemačkom fašizmu u aprilu 1941. godine. U Zvorniku su stacionirane snažne njemačke i kvislinške snage proglašene "Nezavisne Države Hrvatske". U naseljima duž Drine uspostavljene su domobranske posade- u Kozluku je bila veća, a njemu najbliže manje posade su u Ročeviću i Tršiću. U Kozluku je formirana i oružnička postaja (tj. policijska stanica), te kao političko tijelo od desetak članova ustaški tabor (tabornik je Halim Spahić).

Dotadašnji složan život nacionalno heterogenih naselja ovog dijela Podrinja je poremećen uspostavom NDH pod njemačkom zaštitom. Muslimanima je, makar prividno, data povlašćena uloga, dok su Srbi i Jevreji stavljeni "van zakona". Prvi su mobilisani u domobrane kao redovnu vojsku NDH, ali politički pritisak radi uključivanja u ustaše nije dao gotovo nikakve rezultate. Bilo je slučajeva odvođenja Srba u logore, a što nije odveden veći broj zasluga je Luke Lovrića. On je kao novi komandir oružničke postaje u Kozluku na sat prije planiranog odvođenja pustio iz pritvora dvadesetak ljudi. Da se u odnosu domaćeg većinskog stanovništva spram Srba ništa nije promijenilo pokazuje nam primjer iz avgusta 1941. godine. Tada je u Kozluku boravilo oko 50 srpskih porodica protjeranih iz Hrvatske. Ove porodice su lijepo prihvaćene i nakon 15 dana boravka prešle su u Srbiju.

Kozluk se tokom ratnih godina nalazio daleko od ustaničkih centara i rukovodstava Komunističke partije, koja su imala presudnu ulogu u organizovanju antifašističke narodnooslobodilačke borbe. To ne znači, pak, da ovdje nije bilo uticaja i djelovanja u tom smjeru. Od 1942. godine djeluje grupa ilegalnih radnika, u kojoj je Safet Šišić i Milorad Perić, a sarađuje i Vojo Marković. Ona preko Pilice održava veze sa partizanima, a povremeno i sa ilegalnom grupom u Zvorniku, obavljajući razne zadatke za potrebe Narodnooslobodilačke borbe.

Partizani su neposredno nakon oslobođanja Zvornika (5. jula 1943.) prvi put ušli u Kozluk. Tog 7 .jula borbi nije bilo, jer su sve vojne snage i vlast pobjegli iz Kozluka.

Od oktobra 1943. do oko bra 1944. godine na području Kozluka vođeno je više borbi između partizanskih snaga s jedne i okupatorskih i kvislinških snaga s druge strane. U ovom periodu njemu je više puta prelazio iz ruku jedne u ruke druge strane. U Kozluku se u oktobru 1944 formira ilegalni Narodnooslobodilački odbor koji je uglavnom radio na prikupljanju i doturanju hrane i odjeće partizanima, razobličavanju

289

l!

ll '

ll '

ll l

li

l

1.

l

l

l

neprijateljske propagande, širenju ideja NO P-a (Narodnooslobodilačkog pokreta) i dr.

Od novembra 1944. do februara 1945. godinejediniceNOVvode intezivne borbe na širem prostoru u kome fašističke snage doživljavaju teške gubitke. Kozluk je defmitivno oslobađan 20. februara 1945. godine. Nakon konačnog oslobođenja uložen je ogroman trud narodne vlasti na normalizaciji stanja, naročito u povezivanju s masama i hvatanju i uništenju još nerazbijenih četničkih bandi, koje su u martu i aprilu 1945. godine držali pod svojom kontrolom veći dio opštine Kozluk, a zaklana su i tri odbornika sa njene teritorije.

Teško je utvrditi brojčani i stvarni doprinos Kozluka pobjedi nad fašizmom. U redovima NOVJ borilo se preko 300 ljudi sa bivšeg područja ove opštine, a iza rata u podignutoj spomen-kosturnici u Kozluku položeni su posmrtni ostaci 125 boraca. Kao doprinos Kozlučana manjem broju mogućih žrtava (a stvaranju uslova za budući suživot) mogu se navesti brojni primjeri koji govore kako nacionalistička ideologija nije našla uporište u narodu, a i u dijelu onih koji su bili uključeni u njen poredak.

Decenije intenzivnog razvoja u novoj Jugoslaviji

Po završetku Drugog svjetskog rata (1945.) prve godine života u socijalističkoj Jugoslaviji i ovdje su bile karakteristične po neponovljivom entuzijazmu i brojnim aktivnostima građana, njihovih organizacija i organa narodne vlasti u cilju otklanjanja ratnih posljedica i nasljeđene zaostalosti. Kozlukje u prvih osam godina bio sjedište Mjesnog narodnog odbora. Prvi predsjednik Opštine bio je Safet Sišić. Ova opština imala je 1961. godine 17.430 stanovnika u 21 selu i naselju, a obuhvatala je J,JOdručja: Ćelopeka Tršića, Malešića, Kiseljaka, Skočića, Ročevića, S ep ka, Lokanj a i Pili ce, kao i samog Kozluka. Broj stanovnika u Kozluku je u vidnom porastu -1953. bilo je 1.450, 1971. 2.115, a kod posljednjeg popisa 199l.godine preko tri hiljade ljudi.

Od 1962.godine teritorija kozlučke opštine uključena je u zvorničku, a u Kozluku je organizovan Mjesni ured i, potom, Mjesna zajednica. Njen prvi predsjednik bio je Vojo Marković, koji je ovu dužnost obavljao sa velikim uspjehom sve do smrti 1971. godine.

Građani Kozluka predvođeni društvenopolitičkim organizacijama, a kasnije organizovani u Mjesnoj zajednici, znatno su doprinijeli što je Kozluk iz godine u godinu mijenjao svoj lik.

Prvi značajni novi objekat u Kozluku bio je Zadružni dom, čija izgradnja je okončana 1949. godine, otkada se višenamjenski koristi.

290

Ima poslovni i trgovinski dio, te prostor za kulturne i društvene sadržaje: salu sa 250 sjedišta, čitaonicu i biblioteku. Temeljito je renoviran i dograđen 1978. godine. Elektrifikacija je obavljena 1953. godine, a izgradnja vodovodnog sistema krajem 60-tih godina. Dvije decenije kasnije je počelo se sa realizacijom projekta kanalizacije, kao i sa izgradnjom Zanatskog centra. Putna mreža je izgrađivana i osavremenjivana; pri čemu su značajan izvor sredstava bili samodoprinosi, a i radne akcije, te pomoć sa strane. Sredinom 60-tih godina Mjesna zajednica je okončala višegodišnji projekt pokockavanja ulica. Znatno kasnije (oko 1980.) Kozlukje modernom saobraćajnicom povezan sa Zvomikom i BIJELJINOM. Asfaltni put do 8 km udaljenog Kiseljaka izgrađen je krajem 50-tih godina. Tih godina izgrađen je i objekt Pošte, a krajem 80-tih godina su sva sela njenog područja imala telefone ...

Kozluk je 1957. godine dobio novu ambulantu, koja uskoro prerasta u Zdravstvenu stanicu . Podignuta je i zgrada Veterinarske stanice, otvorene apoteka i poljoprivredna apoteka. Izgrađeno je i nekoliko manjih stambenih zgrada radi udovoljavanja stambenim potrebama službenika Opštine i prosvjetnih radnika. Znatno je porasla i ponuda zanatskih, ugostiteljskih i trgovinskih usluga. Krajem 80-tih godina otvoreno je desetak prodavnica u privatnoj svoj ini. Trg u užem centru ovog gradića je uradjen, a tu je i novi objekat džamije (izgrađen 1968, dok je minaret stari). U blizini je i Vatrogasni dom (podignut 1960. ), na kome je kasnije Lovačko društvo "Fazan" (koje postoji od 1956) izgradilo jedan sprat za svoje potrebe. Inače je Dobrovoljno vatrogasno društvo formirano 1954. godine, a moderno je opremljeno 1965. DVD je sa pedesetak aktivnih članova postiglo zapažene rezultate i pobralo brojna priznanja na republičkim i jugoslavenskim smotrama. Najzaslužniji za njegov rad su Vojo Marković, Asif Hadžić, Smajo Spahić, Ismet Banjanović, Pašaga Alijagić, Salih Mehmedović, Mustafa Imamović i dr.

Lik Kozluka bitno se mijnjao i kroz idividualnu stambenu izgradnju. Starih kuća podizanih po doseljavanju iz Sokola, a i znatno kasnije, gotovo da je nestalo. Mnoge kuće nastale su na zemljištu koje se ranije obrađivalo, tako daje došlo do stvaranja novih ili produžavanja starih ulica, osobito glavne uz put ka Zvorniku.

U osnovi navedenih promjena je privredni preobražaj. Poljoprivredom se iz godine u godinu bavio sve manji broj ljudi, ali i oni koji su joj ostali vjerni čine to na moderniji način. Bitan impuls kozlučkom razvoju dala je Zemljoradnička zadruga, osnovana u ljeto

291

1945. godine. Prvi predsjednik Zadruge bio je Boško Galić. Njenom razvoju u prvim godinama dosta je doprinio Safet Šišić, a upravnik s najdužim stažom bio je Vojo Marković, za čije ime su vezani mnogi uspjesi Zadruge.

Jedno vrijeme je Zadruga imala oko 1.500 članova i predstavljala je svojevrsni kombinat: pored savremene poljoprivredne proizvodnje, bavila se prometom robe, otkupom; imala je u svom sastavu pogone za rezanje drvne građe, električni mlin, klaonicu, sušnice šljive, skele na Drini, pogon za vršenje traktorskih i mašinskih usluga itd. Zadruga je pomagala i komunalnu izgradnju uglavnom u periodu svog samostalnog rada (do 1970.). Kasnije je uključena u zvornički Poljoprivredno­industrijski kombinat, a od 1976. godine u republički integracioni sistem UPI Sarajevo (kao OOUR "Poljozad" Kozluk). Zanimljovo je da je Zadruga formirala Trgovinsko preduzeće "Podrinje" u Kozluku, koje je sa oko 35 zaposlenih i 15 maloprodajnih mjesta poslovalo u periodu 1958-1962. god. Korisna aktivnost kozi učke Zadruge bila je u naporima Opštine i kasnije Mjesne zajednice oko regulisanja i uređivanja vodotoka Kozlučke rijeke, te sprečavanja Drine u odnošenju poljoprivrednog zemljišta.

Fabrika mineralne vode "Vi tinka" počela je sa radom 1974. godine koristeći prirodna izvorišta u svojoj neposrednoj blizini. Ovaj kozlučki industrijski prvenac brzo se afirmisao na prostorima Jugoslavije. Prije pristupa izgradnji "Vi tinke" izvršena su pod rukovodstvom akademika Josipa Baća istraživanja izvorišta u Kozluku i Kiseljaku, a ispitan je i sastav vode i njena ljekovitost. Stručnjaci su preporučili kozlučku vodu kao dopunsko sredstvo u liječenju bolesti probavnih organa, hroničnog katara želuca i crijeva, hronične upale žuči i zučnih puteva, bolesti metabolizma (giht, šećerna bolest) itd. "Vitinka" je 1978. godine ostvarila godišnji nivo proizvodnje od 5,5 miliona litara, a nekoliko godina kasnije proizvodni asortiman je proširen sa nekoliko vrsta sokova pod imenom "Vitka".

Fabrika gornjih dijelova obuće u sastavu zvorničkog "Standarda" izgrađena je u Kozluku 1982. godine. Znatan broj Kozlučana zapošljavao se izvan ovog naselja- u Zvorniku, Loznici i dalje. Krajem 80-tih godina u Kozluku je počelo sa radom i preduzeće iz oblasti komunalne djelatnosti. Bilo je i tridesetak zaposlenih u firmama čije je sjedište izvan Kozluka (Jedinica Elektrodistribucije, agencije banaka itd.).

Osnovna škola je izrasla u veliku modernu obrazovnu ustanovu. Do 1960. godine radila je u starom objektu, koji je bio nedovoljan, pa se koristio i objekat ranije Medrese, Zadružnog doma i još neki prostori u

292

Kozluku. Tada je izgrađen novi objekat, a 14 godina kasnije još jedan dvospratni, uz koga je i moderan sportski poligon i fiskulturna dvorana. Broj učenika brzo je rastao: 1946.bilo ih je 56, dvije godine kasnije 273, 1952. -318, a krajem 80-tih godina škola ima blizu dvije hiljade učenika (sa područnim odjeljenjima od I-IV razreda u Tršiću, Ma1esiću i Skočiću). Razumljivo je da se time formirao i veliki nastavnički kolektiv.

Škola je u aprilu 197 5. godine u saradnji sa zvorničkom Narodnom bibliotekom realizovala projekt savremene biblioteke od oko l 0.000 knjiga smještenih u jednoj od prostorija Doma kulture. Za razvoj sporta i fizičke kulture kozlučka škola je 1976.godine dobila Majsku nagradu BiH, a sljedeće godine organizovan je republički kros mladih u Kozluku.

Organizovane forme kulturnog stvaralaštva u Kozluku pojavljuju se od 1946.godine, kada se pri omladinskoj organizaciji formira dramska sekcija od 12 članova. Prvi nastup imala je ova sekcija 21. septembra 1946. godine. Bila je to "Hanuma na teferiču", s kojom se u januaru sljedeće godine gostovalo u Banji Koviljači. U proljeće 1947. godine formira se Kulturno- prosvjetno društvo "Bratstvo i jedinstvo", koje je imalo je dramsku, folklornu, recitatorsku i muzičku sekciju. Prvi predsjednik bio je As if Hadžić, a potom Omer Mutapčić.

Sa otvaranjem Zadružnog doma KPD stiče bolje uslove za rad. Od 1951. godine djeluje i Tamburaški orkestar "Zadrugar", a instrumenti su dobijeni kao nagrada za osvojeno prvo mjesto na sreskom nivou. Krajem 1954. godine došlo je je do preimenovanja u Kulturno-umjetničko društvo "Bratstvo i jedinstvo", kada je dužnost predsjednika povjerena Salihu Subašiću. Od brojnih priznanja Društvu izdvajamo prvu nagradu za glumu, koja je na festivalu u Tuzli dodijeljena Asifu Hadžiću, nosiocu glavne uloge u "Slikama sa Banjice".

Nakon ukidanja Opštine i odlaska dijela kadrova, aktivnost KUD-a slabi, a od 1965. godine se potpuno gasi. Obnavljanje rada KUD­a (pod starim nazivom) uslijedi će 1977. godine, a bitan povod za njegov brzi uspon i materijalno jačanje (oprema, nove prostorije u dograđen om i renoviranom Zadružnom domu, od tada Domu kulture) bilo je učešće u tada popularnoj zajedničkoj TV emisiji studija u Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu i Skoplju "Znanje-imanje". Kozlukje bio domaćin gostima iz Mjesne zajednice Velgošti kod Ohrida (Makedonija) 21. januara 1979. godine. Tim povodom je pripremana monografija Kozlnka, a izdala ju je Mjesna zajednica u januaru 1979. godine (168 strana).

Narednih godina KUD bilježi uspjeh za uspjehom. Zapažene nastupe imali su kozlučki amateri na brojnim smo trama kulture, naročito

293

u okvi~ Podrinjsko-semberijskih susreta i smotrama Međurepubličke zaJedmce kulture "Sava".

Kozlučki K~J? bio je uvijek uspješan domaćin, a od gostovanja treba posebno !Stael cetn nastupa na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1982. godine, od ~oj ih jedan u sali "Vatroslav Lisinski", te dva gost~vanJa u mostranstvu (Sva j carska i Austrija). U drugoj fazi djelovanja Drustv~.~ehk1 dopnnos nJegov?m radu dali su predsjednici -uz Muliju Mutapc!C 1 Fadila BanJanovJca, posebno Mustafa Imamović a od uč.esnik~ programa izdvajaju se vrsni interpretatori Hašim J atić (koji je JOS 70-!ih godma smmw gramofonsku ploču) i Mustafa Kupinić.

Na kulturnom i zabavnom planu, pa i informativnom, u Kozluku od 1950. godine djeluje Kino "Zadrugar". Bioskopske predstave su bile dobro posJe.ćene, tim prije što ih je često pratio "Žurnal" -svojevrsni prozor u SVIJet u vremenu kada se za TV još nije znalo. Inače je prvi telev1zor n~bavljen.l959. godine i smješten u prostoriju Doma, u koju se svako vece okuplJao veliki broJ građana. Početkom 60- godina prestaje akl!vnos~ "Zadrugara", d.a bi nekoliko godina kasnije zvorničko Preduzece za pnkazlVanJe filmova "Drina" počelo sa davanjem bwskopskih predstava u Kozluku.

Sportski život počeo je odmah nakon rata 1945 iako organizovanih takmičenja još nije bilo. Omladinska organizacija form1rala Je 1946. godine Fudbalski klub "Šemsudin Šišić". Prvu zvaničnu utakiuicu Klub je te godine odigrao sa zvorničkom "Drinom" Kas.nije je d~~lo do preimenovanja u "Zadrugar" i prerastanja u Sportsk~ drustvo, u Ci] em sastavu Je i DTV "Partizan" (područje rada mu je uglavnom odboJka 1 g1mnast1ka). Fudbal eri su dobili prvo igralište 1948, na kome su od1grah prvu ~takiuicu sa "Proleterom" iz Tuzle. Klub je gostovao u mnog1m mJestima, odakle su dolazile ekipe na uzvratne susrete. NaJpopularniji fudbaler u to vrijeme, koji je imao i najduži igrački staž, bio je As if Hadžić "Mi toša"

. "Zadrugar" se ugasio početkom 60-tih godina, a potom je na Jednom Zboru građana 1971. godine osnovano Sportsko društvo "Min­eral". Od .te godine. se Fudbalski klub takiuiči i nakon Opštinske lige brzo dospiJeva u VISI rang. Klub Je uskoro po osnivanju dobio igralište na no,; oJ loka~~ji sa pratećim objek;ima, a na njegovom otvaranju susreli su se Mm~ral 1 tuzlanski prvo h gas "Sloboda". U okviru Društva počinje da djeluJe Sahovski 1 kasmJe Košarkački klub. Oba ova kluba se takmiče u regionalnim ligama. Košarakaši treniraju i igraju kao domaćini na košarkaškom igralištu školskog Sportskog poligona.

294

Kozluk danas nije ono što je bio ranije. U njemu od 26. juna 1992. godine nema više potomaka sokolskih doseljenika. Svi Bošnjaci su tada iseljeni mimo svoje volje, kao što je to učinjeno s njihovim precima 130 godina ranije. Iseljavnje su u grubljoj formi i bez najave obavile vlasti tadašnje opštine Zvornik. Nešto kasnije stigla ih je vijest da je srušena džamija. N eki novi sa strane doseljeni ljudi žive od te "istorijske" godine u Kozluku, zajedno sa malobrojnim starosjediocima­svi su isključivo srpske nacionalnosti. A kozlučki Bošnjaci su u Tuzli, Lukavcu, Austriji, Njemačkoj-u drugim dijelovima svoje države ili u inostranstvu. Planiraju se vratiti u svoj Kozluk kada to bude bilo moguće. 1

NURASMAJIĆKA (Kozluk, 1908 - Beč, 1992)

Nura Smajićka, najstarija Kozlučka, provela je i djetinjstvo i mladost i vascio život

'nako težački štono se kaže I kad bi zastala uvrh njive da samo ciglu dekiku predahne Očuh bi je busenom bubnuo u sred leđa Jer, biva, u poslu se ne može zastajkivat i blehnut u nebo Tako je haj-haj Nuri Smajićki i proletio život: u tucanju voća u stupi, u miješanju recelja u haraniji, u napasanju stoke u timarenju, u muži vimena, u kuhanju nakiselih čorbi bahatom i uvijek namrgođenom očuhu Ragibu, bivšem džandaru i kažnjeniku koji je, i to uzgred da se rekne, marškanjem odbio sve do jednog N urine pro see i mušterije, koji je, i to da se znade, bio sevep tog što je N ura sve do duboke starosti i same smrti bila djevojka ... Je 'nom davno u mladosti N ura je o aliđunu o 'šla u Zvornik na vašar I tader je prvi i posljednji put sjela u pletenu korpu ringišpila I nikad ar ni prije ni poslije nije joj se tako

l. Uz drugu raspoloživu literaturu autor se iscrpno koristio knjigom "Kozlnk" autora Alije Uzunovića (period do 1945.) i Nusreta Banjanovića (1945-1978.), izdanje Mjesne zajednice Kozluk, 1979. godine.

295

296

u glavi zanebesalo, pa cijeli dan presjedila pod zvorničkom ćuprijom i umivala se na Drini I pri samom polasku kući uspjela je da se s likuje I slike su bile odma' gotove za pet minuti Ijošje'nom je Nura Smajićka išla iz Kozluka, Drinu prešla na Navozu niže Kozluka, išla u Banju Kovi/jaču Nevolja je naćerala pa išla u Banju doktoru očuh Ragib je vodio andar kad se Nuri na zlo dalo divlje meso pod lijevim pazuhom Doktor s naočalima vidio, dao crnu mast da Nura maže ujutro i naveče ono zlomjesto sve dok zlomjesto ne presuši I zlom} esto je, fala Bogu, za hejiu prisušilo počelo da prevehnjava I na kraju druge hejie skoro se i nije znalo đe je bila guta I to je bilo posljednji put da Nura Smajićka neđe ode iz svog rodnog Kozluka A onda su se izmijenila vremena Očuh Ragib proćero sve što se moglo proćerati i umro k'o što je i sve ostalo pomrlo Ostala sama Nura k'o panj Živila je od onog što joj drugi donesu daju A andar kad su sve poćerali iz Kozluka komšije ne šćedoše ostavit Nuru Smajićku samu Povedoše i nju s ostalima, prvo u Loznicu, pa Šabac, pa Novi Sad, pa u nekakvu Suboticu ... A iz te Subotice vozom kroz Madžarsku pa sve do nadomak starog carskog grada Beča Car Franjo je iz Beča Nura je bila cure tak kad se po Ko z luku pričalo da su u Sarajevu ubijeni car i carica. Deveti dan po dolasku Kozlučana pod Beč zaspa i umrije Nura Smajićka Umrije lahko usni Ispusti dušu u tuđini I ukopaše je u tuđini, u je 'noj bašči nadomak Beča Nuru ukopaše i dobiše dozvolu da se i druge izbjeglice iz Bosne mogu ukopavat tuder

Eto, tu je i kraj priče o Nuri Smajićki kojoj bi suđeno da u osamdeset četvrtoj godini Umre u tuđini daleko i od Bosne i od svog Kozluka

(Iz knjige "Karakazan" Nijaza Alispahiću, Radio Kameleon Tuzla i Bosanska biblioteka Klagenfurt- Austrija, 1996.)

NJEMAČKA KOLONIJA BRANJEVO

Još i danas se stari Zvorničani sjećaju njemačkog naselja Bran j evo koje se nalazilo na jednoj blagoj uzvišici iznad Drine, na pola puta od Zvornika prema Bijeljini. Ono je nastalo za vrijeme Austro-Ugarske, doseljavanjem njemačkih familija iz nekoliko vojvođanskih mjesta, poslije 1895., a prije 1910. godine. Nešto ranije formirana je manja njemačka kolonija u Glavičicama. Po popisu iz 191 O. godine njemačka kolonija u Branjevu imala je 161, a u Glavičicama 48 stanovnika.

Mukotrpnim radom, međusobnom slogom i pomaganjem, ovi vrijedni ljudi su stvorili naselje koje je bilo uzor drugima. Bavili su se zemljoradnjom, raznim zanatima koji su bili neophodni za njihov način života (kovači, stolari, zidari, kolari itd) kao i trgovinom.

U svakodnevnom životu ispoljavali su u svakom pogledu svoju nacionalnu pripadnost počevši od jezika, vjere, preko školstva, tradicije, običaja pa do kulturnih manifestacija. Nisu bili zatvoreni za okolno stanovništvo već su se s njima družili, jedni drugima pomagali. Jednostavno, osjećali su da je Branjevo njihovo mjesto, njihova domovina. Posebno su za Branjevo bili vezani stanovnici Šepka koji su

14-Y. lUdenicu nu Drini kud Bnmjera J 5U. Am/reu s i 1\..at/wrinu Bayer (pra djed i prababa Muharem a Topč;ća iz Zvornika)

297

odBranjevčana mnogo naučili u pogledu marljivosti, načina obavljanja pojedJmh poslova, štednje i uopšte kulture življenja.

Vihor ratova zahvatio je i Branjevo koje je bilo na udaru mnogih vojska, paje dosta njegovih stanovnika izginulo. Pedesetak godina nakon osnivanja selo je doživjelo svoj kraj. To se desilo 1942. godine kad je Hitler 1seho stanovnike Bran jeva i umjesto u obećanu Njemačku prebacio ih u Poljsku, gdje su mnogi nastradali. Tada je Bran j evo imalo oko 50 porodica sa preko 180 članova. Od njihovih kuća danas u Branjevu nema ni traga. Sve je porušeno 1945. godine, a na tom mjestu dugo je bila farma teladi.

Preživjeli Branjevčani rasuti po Evropi i Americi i danas održavaju stare veze ne zaboravljajući svoje rodno mjesto. Jedan od njih, Gustav Bayer, napisao je vrlo zanimljivu i vrijednu knjigu na njemačkom Jeziku "Branjevo an der Drina" ("Branjevo na Drini"), objavljenu 1975. u Pfullingenu u Njemačkoj sa puno podataka, opisa, sjećanja i fotografija IZ koje prenosimo kratki odlomak i fotografije.

Brauche-Sitten-Feste

Wir Deutschen in unserm Dorfe Branjevo waren auf uns selbst angewiesen. Man half bei dringenden Arbeiten dem Volksgenossen und lieh ihm Gerate und Werkzeuge. Einzelne Famillien schlossen engere Freundschaft, und man traf sich an den langen, kal ten Winterabenden abwcchselnd in der guten Stube der befreundeten Familie zum "Moj en". So sparte man auch Brennmaterial und Licht. Die Manner berichteten von ihren Arbeiten, tauschten Erfahrungen aus oder spielten Karten. Die Frauen unterhielten sich uber Kindererziehung, Haus-und Gartenarbeiten. Einige saiien am Spinnrocken, andere strickten, hakelten, stickten oder nahten.

Da Pfarrer Jurany seine Bibliothek in unserem Hanse untergebracht hatte, nutzte ich die Geiegenheit und las alle mir zuganglichen Bucher. Ich wurde immer besturmt, vorzulesen oder zu erzahlen. Alle rzckten eng an mich heran, und ich muiite erzahlen, bis ich ganz heiser war. Wir standen unter strenger Zucht unserer Eltem, unseren Lebensweg und unsere Zukunft bestimmeten uns ere E item. Man lemte den Beruf, den die Eltem fur richtig hielten, und heiratete den Mann, den die Eltern fureinen ausgewahlt und bestimmt hatten.

298

l j

Unsere Kirchweith fie! auf den letzten Sonntag im Oktober. Die Emte war eingebracht, und man konnte feiem. Stolz zeigte man den N ac h bam den gutgeratenen Mais, die jun gen Rinder, die Mastschweine und li ea sie vom H euri gen kosten. Jung und alt lieiien sich das F estessen schmecken. Die Jugend genoii das Leben auf dem Tanzplatz.

Es gab weder Kino noch Radio, auch Sport im heutigen Sinne wurde nicht getrieben, da die Dorfbewohner bei der schweren korperlichen Arbeit genugend frische Luft und Bewegung hatten. D1e kleine deutsche Gemeinde muate sich selbst um Unterhaltung sorgeu. Besonders der Kathreinball am 25. Nov em bar war bei der Jug end beliebt.

(Iz knjige "Bran} evo an der Drina", Gustava Bayera, Pfullingen, 1975. Deutschland)

Običaji-zabave (prevod)

Mi Nijemci u našem selu Branjevo bili smo upućeni jedni na druge. Pomagalo se pri hitnim i neodložnim poslovima pozajmljujući jedan drugom oruđe i alat. Pojedine porodice bi skl:pale tjeSniJa prijateljstva, te bi se tokom dugih, hladmh, zimskih vecen sastaJali u sobama prijateljske porodice. Muškarci bi razgovarah o llJlhovJm poslovima, izmjenjivali iskustva ili igrali karte. Žene bi razgovarale o odgoju djece, radovima u kući i bašti. Jedne bi prele, dok b1 druge plele, heklale, vezle ili šile. Pošto je biblioteka paroha Jurany bila smještena u našoj kući, koristio sam priliku te čitao sve dostupne knjige. Od mene bi svi tražili da im čitam ili pričam. Svi bi se približili i ja bih morao pričati sve dok ne bih promukao. Mi smo bili pod strogim vaspitanjem naših roditelja, naš životni put i budućnost određivali su naši rodi:elji. Učio se zanat kojeg su roditelji smatrali ispravnim, ženio se onaJ cOVJek kojeg su roditelji izabrali i odredili.

U jesen kad bi žetva bila sakupljena, moglo se slaviti. Ponosno su se susjedu pokazivali kukuruz, mlada goveda 1 tovlJene svmJe. Mladi su uživali na plesnom podiju. Nije bilo niti kina niti radija, mti se bvavJ!o sportom kako se to danas radi, pošto su stanovmc1 sela pn teskom ~elesnom radu već imali dovoljno kretanja i bili umorni. Mala njemačka zajednica morala se sama brinuti za zabavu. Posebno omilJen među mladim bio je "Kathreinball" održavan 25.novembra.

(Preveo Edin Topčić)

299

ll l l l

ZA ZVORNIK (Skraćeni izvod iz putopisa Hajnriha Renera, prevod s njemačkog)

Avdi-beg je poslao po svoja kola za vožnju u Zvornik. Bila je to prava kočija, ali preko svake mjere zapuštena. Zato su konji i kočijaš bili utoliko bolji ... Vraćamo se putem za Ljuboviju, istim onim kojim smo došli vozeći se za Srebrenicu ...

... U Drinjači smo stali. Prihvatila nas je u svoj gostoljubivi prostor ljupka gostionica. Ovdje smo sreli ono što je sad u cijeloj Evropi postalo izuzetno moderno: "nevoljne seoske mehandžije". Muslimanski zemljoposjednici žalili su se na niske cijene šljiva ! Pošto je količina pokrila gubitak cijene, nismo osjetili sažaljenje;posjetili smo mjesto zahvaćeno poletom, sa njegovom žandarmerijskom i finansijskom kasarnom i onda krenuli dalje, preko mosta na Drinjači u Zvornik. Kraj je postajao sve pitoreskniji; prekrasni stjenoviti predjeli pokazivali su se na obje obale rijeke; svuda zelenilo, svuda šume i voćnjaci. Tada se iznenada na jednoj krivini puta otvorio pogled na naš današnji cilj. Na visokoj stijeni leži stara tvrđava Zvornik, prijeteći prema srpskoj obali. A tamo, sasvim prijateljski Mali Zvornik i Sakar usred bašti sa tri džamije, jedine (osim Beograda) u pravoj Kraljevini Srbiji. Visoke kapije vode kroz utvrdu u stvarni grad Zvornik, koji je nakon požara već skoro cijeli ponovo izgrađen. Stali smo ispred "Hotela ka gradu Beču", istinske raskošne građevine. Uskoro smo se našli u prostorijama zastrtim tepisima, a bolji se ne vide ni u evropskim velegradovima, sjeli smo u restoran, sasvim kao u Beču, posluga je njemačka i, ako nam pogled na ulicu to ne bi pokazao da se nalazimo u Bosni, ne bismo mogli vjerovati da smo u jednoj staroj turskoj utvrdi, koja nekada jedva da je nudila i najskromniji smještaj.

Zvornik ima nešto preko 3.000 stanovnika, alije jedno neobično prometno i živahno mjesto.Grad se prostire po dužini između strmih brda i Drine. Njegov položaj je dragocjen. Kao što je pomenuto, na južnom kraju grada je prava utvrda, koja potpuno zatvara uzano st puta, a preko tornjeva i zaštitnih zidina povezana je sa citadelom koja strši skoro okomito iznad njih na jednoj stijeni Velavnika. Na tu 660 stopa visoku tačku mora se uzverati, ako se hoće uživati u potpunoj romantici položaja Zvornika.

300

Danas građevine utvrde Zvornik imaju malo značaja, ali su dobro očuvane u svom srednjevj ekovnom stanju i nude interesantnu sliku: tadašnju umjetnost utvrđivanja. Ranije je Zvornik svakako bio ključ za cijeli taj kraj zemlje.

Crvena mramorna ploča u zidinama tvrđave, na kojoj se nalaze lik žene i staro bosanski zapis, koji je postao već nečitljiv, podsjećaju na najljepšu gospodaricu Zvornika, Jelenu, koja je u narodu nazvana "Prokleta Jelena". To je divlja priča, koju je Milena Mrazović u svom "Selamu" (Berlin, Njemačko udruženje pisaca) obradila u djelotvornu novelu. Jelena je navodno sama vladala utvrdom Zvornik, kad je Bosna još uvijek bila jabuka razdora izmđu Mađarske, Srbije i dijela bosanskih knezova. Ona je bila nadaleko poznata po svojoj ljepoti i djevojačkom ponosu koji je odbijao svakog prosca. Tri brata plemenitog Vuka Jugovića lutala su već za dalekim avanturama zbog svoje beznadežne ljubavi prema gospodarici tvrđave, a i sam Vuk Jugović -junak - provodio je duge noći na onoj strani obale Drine, šaljući čežnjive poglede na vrtove Bosanske Semiramide, koji su se, okruženi jakim zidinama, prostirali na stijeni koja se okomito spuštala u Drinu ...

Čitave dane i duge noći provodila je kraljica u tim vrtovima, ali Muley, vjerni Crnac koji je čuvao kapiju dvorskih vrtova, nikoga osim nje nije puštao unutra. Prilikom jedne svečane gozbe kod kraljice, kad je ona pozvanu gospodu prepustila njihovom raspoloženju u.z vins~e pehare, da bi se sama povukla u hladne vrtove, Vuk Jugov1c, kOJI Je sjedio kraj krljice i više nije mogao zapovjedati svome srcu, prikrao se za njom. Uzalud je salijetao Jelenu svojom vrelom ljubavlju.

Kad ga je ona na vratima vrtova posljednji put odbila, Vuk ju je preklinjao da ga pusti bar da uđe u vrtove. "Ne radi to Vuče Jugoviću", rekla je kraljica ukočenog lica, "jer čim uđeš bi ćeš moj i više me nikada ne možeš napustiti, sve dok živiš !"Ali pošto Vuk nije prestajao da je salijeće i uvjerava žarkim molbama da ništa čežnji vije ne želi nego da stalno bude s njom, obećala je sa dubokim uzdahom i žalosnim licem da će mu učiniti po volji, ali da se on najprije vrati svojim drugovima 1 objasni im da isto kao i njegova braća odlazi u daleki svijet za junačkim avanturama ... Neopisivo blažen bio je Vuk u prekrasnim vrtovima, jer Jelena ovdje nije bila hladna ni ponosna, nego je uzvraćala na njegovu vrelu ljubav grozničavom žestinom. Samo nakon prvih sedmica kraljica je sve rjeđe dolazila i ostajala sve kraće. A Vuk je postajao sve blijedi i tužniji u svom usamljenom zarobljeništvu. Kad je mjesecima kasmJe, u jednoj tamnoj noći, ponovo kao i često do tada molio kraljicu da mu vrati slobodu, prodrla je buka oružja i tutnjava iz tvrđave u vrtove 1

301

l

l

l

l

l

l

l

l

l

l

Muley je pun zaprepaštenja javio da je vjerni štitonoša Vuka Jugovića, obuzet podozrenjern da kraljica ovoga drži zarobljenog, na čelu jedne pobunjene čete ušao i svuda po tvrđavi traži svog gospodara. Jelena je zatražila da joj se donese mač da bi se sama suprostavila pobunjenicima. Ona je odbila Vukovu zaštitu, jer je njena čast branila da ovdje nađu nJenog dragog. Ona je čak zahtijevala da Vuk pobjegne. "Udalji se kroz ova vrata!", rekla je kneginja, sklanjajući jedan teški blok stijene u zidu vrata ... Vuk je, već stojeći na vratima, stotinama stopa duboko ispod sebe ugledao Dri~u."Jelena,jesam lija prvi koji ide ovim putem? Jelena, JeSI h h ub1la moJU braću?" Da, Vuče Jugoviću, jer sam uživala njihovu ljubav,_ kao i drugih, dok mi nije dotuži la, kao i tvoja." "Jelena, ljubljena, h Sl dijete smrti, budi prokleta!" Ogromnom snagom Vuk je obuhvatio kneginj~. Ali Jelena nije htjela da umre sama, nauružani ljudi pojavili su se u 1stom momentu kad su se oboje, ujedinjeni u obruču strašne borbe survali u Drinu ...

Osim raznih prodavnica i nekoliko džamija, Zvornik ne nudi ništa vri~edno pažnj~; tu j_e samo draž is_torijskih uspomena koje ga okružuju. U JednoJ gostwmc1 na obah Drme zadržali smo se duže. Ovdje se Muslimani, Srbi, vojnici, čak i Cigani kuglaju zajedno. Bilo je to opšte bratimljenje, ali ipak ne baš prijatna slika ...

Tako se već bilo smrklo kad smo zastali na našem kružnom putu pred velikim muslimanskim imanjem, na kojem je upravo vladao veseli metež. Odjekivala je ciganska muzika, igra i pjesma. Prvo smo nekoliko trenutaka slušali, kad nas jedan mladi Musliman, koji je bio vrlo lijepo ?bučen, pozvao da uđemo i sudjelujemo u svečanosti. Bilo je to slavlje Jedn~ muslimanske svadbe. Sin kuće, bogati beg, oženio se damom iz okolme Brčkog, koja muje donijela u miraz 200 čiftluka i pošto je ovdje došao novac na novac, počašćen je svako ko se tu našao. Takav je muslimanski običaj, ali ovdje se ipak može reći, da su dvije trećine Zvornika sudjelovale u toj gozbi. U ogromnom dvorištu postavljene su klupe na kojima su mjesta zauzeli oficiri, civili, Muslimani svih boja. To je očigledno bio ugao za najuglednije ljude, jer ovdje se točilo samo pivo iz buradi i nevjesta je sama posluživala goste. U ostalim dijelovima ?vorišta skrcalo se i mlado i staro, muško i žensko, na pivo i kafu, a pod Jednom nadstrešnicom sjedjelo je na minderlucima nekoliko časnih starina oko otvorene vatre na kojoj su sami sebi pripremali kafu.

. U sredini dvorišta igralo je jedno živahno društvo kolo uz sviranje Ciganskog orkestra (bosanska igra u krugu) koje je brzo smijenio pravi čardaš, koji su tražili vojnici. Usred tog igranja vidjela se jedna živ opi sna figura: takozvani čauš, osoba zadužena za prav ljenje veselja. Bio je to muslimanski Ciganin, koji je svoje lice posebno nacrnio ugljem. Preko

302

ramena je nosio jagnjeću kožu, na glavi kožnu kapu sa du~im li~ičijim repom, a u ruci bič. Tako se on vratio uz gromoglasm smiJeh pnsutmh ilije izlazio na ulicu i služio djeci za podrugivnje. Na prozorima že?skih odaja kuće primjećivali su se, koliko je to bilo moguće, ženski hkov1, koji su uživali u tom glasnom komešanju. To opšte slavlje trajalo je do dana, kad je mlada žena uvedena u kuću.

Ćim se jedan Musliman odluči za svadbu, on traži djevojku uz posredovanje dvojice rođaka ili dvojice prijatelja, koji nevjestu iza zatvorenih vrata pitaju da li hoće Saliha ili Mehmeda, sina tog i tog, kao žena. Naravno da je to čista formalnost jer su bliži dogovori obavljeni već odavno između očeva porodica. Ako uslijedi potvrdan odgovor, rođaci se upućuju kadiji skupa sa svjedocima, gdje su se u međuvremenu našli mladoženja i njegov imam, kao i imam mladenke, dok mladenka čeka sama na rezultate razgovora kod kuće. Kod kadije se utvrđuje obostrani pristanak, obaveze u vezi sa izdrža vanjem žene u slučaju rastave itd., a tada se preko oba imama mladenka i mladoženja kao Adam 1 Eva pred Bogom, kao Muhamed i Chadidscha izjašnjavaju sjedinjenim. !o izjašnjavanje se ponavlja tri puta čime se završava prva ceremomJa vjenčanja. Nakon tog zakonskog čina vezivanja mladoženja daruje poklonima oba imama, uzvanike kao i mladenku, a oni takođe uzvraćaju. Ta međusobna pažnja koja u sebi sadrži i slanje raznih poklona za uređenje kuće, kao što su tepisi, nastavlja se kroz više dana i završava donošenjem kućnog servisa u kuću mladenke i tada je konačno, nakon što se podvrgla višesatnoj toaleti u kupatilu, rođaci mladoženje odvoze u zaprežnim ili u modernim, ali zatvorenim kolima (u planinskim predjelima na konjima). Tek nakon zajedničke}ozbe i .m~litv_e i blagoslova imama, mladenka stiće prava domac1ce 1 pocmJe nJen povučeni haremski život. Otmice djevojaka, koje su se nekada običavale, danas se dešavaju još samo rijetko ...

(Skraćeni izvod o Zvorniku iz putopisa Hajnriha Renera "Kroz Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko", Berlin, 1896. str.188-198./

Heinrich Re nner: "Durch Bosnien und die Herzegowina kreuz und guer, " Berlin, 1896.)

PREGLED ZVORNIČKJH PORODICA PO MAHALAMA (ULICAMA) I PRIGRADSKIM NASELJIMA IZA{EĐU

PRVOG I DRUGOG SVJETSKOG RATA I NESTO KASNIJE

BAIR: Alići, Arnautovići, Avdić, Beharići, Behramovići, Berberovići, Dautovići, Dedići, Edrenići, Ekmečići, Gobeljići,

303

Had~ihasanovići, Hadžiarapovići, Halilovići, Hrustanovići, Ibrišimovići JahJcJ (2-3 kuće), Juzbašići, Krdžalići, Mujkanovići, Muzurovići, Nalić: NuhanovJĆJ, Numanovići, Sarajlići, Selimovići, Smajići Šljivo Tirići UzunaliĆ!, Zulejhići... ' ' '

. BE~SUJA l R~JEKA: .~libašići, Alibegovići, Alijagići, Ahrezo.vJcJ, .~nfov.JcJ,_. ~vdJcJ, Avdičauševići, Avdispahići, J?azardzanovJcJ, BJcakcJcJ, Borogovci, Bukovice čaklovice Corbe?ovi~.i, Ća:ići (nekoliko kuća), Dedovići, De~višbegovići: Der~Jsev1~1, Dus~unovJĆJ, .~dreni~i, Fazlići, Fidahići, Gujići, HadzJgrahJcJ, HadzmurbegovJCI, Hadzwmerovići, Hadžiosmanovići Hambiralovići, Hodžići, Husejnagići, Ibrahimovići Idrizović; (Šehavdići), Ilići, Imiširovići, Jahići, Jelkići, Jenčiragići, J~sići, Kadići, KaraosmanovJĆI, Kasumi, Kitovnice, Klempići, Kamenice Korkut Krdžalići, ~ičići, Lehovac, Limići, Lomigorići, MahmutoviĆi, Međe; Me~mag.1?~, Mehmedovići, Mekići, Mujezinovići, Mulabdići, Mustafići: No~movJcJ;.Numagići,. ~dbašići, Pedići, Peklići, Popovići, Potokovići, Puskare~ICJ, SabJroVJCI, Sahamći, Serpuhovitin, Smajići Softići

St~fanov1ći, Šahinpašići, Šakančići, Šehići, Uzejrovići, Zejnil~gići (viš~ kuca) ...

. ČAR~~~A (CE!':TAR! l SKELA:Bararon, Blagojevići, Čičići, Č1~mar, ČurcJcl, n,abJCI, ~Iser;. Gmsbe:ger, Hadžihamzići (nekoliko kuca):~aJon, JelkiCI, JanklJeVJCI, Jerem1ći, Jokanovići, Jovčići, Kraus, KondzJCI, Koen, Mustafići, Novo, Popovići, Simić, Šakančići Tanići Tuševljakovići, Vasilići... ' '

DIV/Č l TABACI:Aliefendići, Alihodžići Alimanovići Atlići Be?~~ići~ B!kići, Boj~ći, Čo~ehići,_ Ćerimovići, Delagići, De~iševići: ĐaJlCI, ~~hici, EfendJcJ, F eJ ZI Cl, Hadžwfendići (Hadžiavdići), Halilović i Jah!JagJcJ, Jamakovići, Kapidžići, Kavazbašići, Kavazovići, Kuljanovići (Kul]amn), Kuroševići (Rašidovići), Kuršumovići Mahmutovići Muratovići, Musići, Mustafići, Numanovići, Ok~novići Pašići, Pez~r~vići, Sah~nići, .~alihovići, ~majlovići, Softići, Suljagići: Topčići: Tuhc!CJ, Uzumc1, Vih cl, ZahJroVJci, Zehići ...

.FE!.IJA I_JUl'jARE: Abazovići, Ajanovići, Baron, Begići, BlagoJ.eVICJ, ČausevJcl, Čekići, Čumavići, Derviševići, Edrenići EkmečJćJ, Ferhatovići, Hadžigrahići, Hadžiomerovići Hadžiosmanovići, Kar~oslll;anovići. ~3-4 ku.će ), Jukići, Kavazbašić, Kavazovići (ranij~ StrasevJcJ), Kunc1, Lev1, Lozo, Manojlovići, Mekići Mešanovići

Mustafi?i, Navalići, Obradovići, Ostojići, Paševići, Prpo, Prcelj, Raketići: · SaraJhcJ,. Skiban, Spremo, Stefanovići, Stočevići, Sultanovići Šahbegov1ći, Tirići, Topčići... '

304

HRID: Alajbegovići, Atlagići (Hadžiahmetbegovići), Bekteševići, Čelibagići, Dautovići, Džihanovići, Efendići, Fazlići, Fidahići, Gracijani, Hrustanbegovići (nekada Šetići), Hodžići, Hudovići, Idrizovići (Šehavdići 2 kuće), Ibrahimagići, Juzbašići, Kadrići, Kamenice, Kitovnice, Kladići, Klempići, Mahmutovići, Mehinagići, Nalići, Ostojići, Subašići, Šehagići (2 kuće), Šehići (2 kuće), Tupekovići, Vehbići, Zorbići ...

KARAKAJA: Blagojevići, Bokan, Buh, Đilići, Grebići, Jovanovići, Mitrovići, Rahići, Stojkići ...

KULA GRAD: Đulbegovići, Gutići, Fejzići, Hadžići, Halilovići, Hodići, Nasupovići, Povlakići, Selimovići, Smajići, Šehmehmedovići, Tarabići, Tučići ...

KULJANSKI PUT: Ahmetović, Alići, Batanovići, Beganovići, Beharići, Beširevići, Đelić, Čelibagići, Hambići, Kamerići, Kanići, Kičići, Kudići, Kugubići, Malagići, Motovac, Mujići, Ribići, Spahići, Šabanovići, Zlatići ...

MALI ZVORNIK I SAKAR: Beganovići, Buljubašići, Čolakovići, Ćemalovići, Ćorići, Durakovići, Đonlići, Ekmedžići, Hadžiefendići, Halilovići, Hamidovići, Havkići, Hmjići, Ibrahimovići, Imširovići, Jakubovići, Kajtazovići, Kokorovići, Kržavići, Mustafići, Pirići, Potokovići, Rustemovići, Šmdići, Zulići ... Bojići, Jevtići, Lukići, Mitrovići, Panići, Sekulići, Tomići ... Arsići, Damjanovići, Đukanovići, Vasići, Vesići, Zeijići, Zeljkovići .. .

NAMAZĐAH: Abinun, Ćivići, Bararon, Bazardžanovići, Hajdarevići, Jocići, Kurići, Kamišalići (3-kuće ), Pašići, Selmanagići, Tomići, Šakančići, Uzejragići, Vidakovići ...

SRPSKA VAROŠ: Andrići, Antonići, Bilići, Blagojevići, Cvjetinovići, Čičići, Danojlovići (2-kuće), Đokići, Đukići, Đurići, Janjići, Jeftići, Jovanovići (2-kuće ), Jovičići, Kalajdžići, Klja j ići, Kovačevići, Krstići, Lukići, Markovići, Mijanovići, Mitrovići, Momčilovići, Nikolići (3-kuće ), Novakovići, Obradovići, Ostojići, Pantići, Perić i (2-kuće ), Popovići (2-3 kuće), Ristići, Sekanići, Simići, Staukovići, Stefanovići, Tanasići, Tomić, Tuševljaković, Vasići, Vasilići, Živanovići ...

V/ĐAKOVA NJIVA: Alići, Arapovići, Avdičauševići, Bilalovići, Bukovice, Čiraci, Ćosići, Hambiralovići, Herići, Hodžići, Jusići, Karići, Mahmutovići, Murtezići, Musići, Omerovići, Palići, Pedići ...

ZAMLAZ: Adembegovići, Ahmetbegovići, Bararon, Burekalići, Dautovići, Fidahići (2-kuće ), Grbavci, Hadžići, Hadžigrahići, Hajo n, Hulusići, (3 kuće), Loznice, Mrahorovići, Mašići, Omerefendići,

305

~ l l

l

l

Pavlovići, Pokorni, Ramići, Saler, Salom, Sarajlići, Siručići, Skopljakovići (nekoliko kuća), Smajići, Suljagići, Sehići (4 kuće), Šahinpašići, Tirići, Vasići, Zaimovići ...

Porodice koje su živjele u Zvorniku između dva svjetska rata i nešto kasnije, a za koje se nije moglo utvrditi kojoj su mahali (ulici) pripadale: Aganovići, Barjaktarevići, Baštovanovići, Bečirovići, Despotovići, Gemići, Hasanovići, Ljubovići, Miloševići, Petrovići, Purkovići, Redžepovići, Spremo, Todorovići, Trhulj, Uzunić, Zarići ...

Napomene:

Ako sam u ovom pregledu, sačinjenom po sjećanjima starijih Zvorničana, propustio da navedem neke porodice, to nije učinjeno namjerno već iz neznanja ili previđa. Zato se izvinjavam onima čija prezimena nisu pomenuta.

Porodice Grbavac u Zamlazu i Hrustanbegović u Hridu vode porijeklo od Alajbegovića. Za vrijeme austrougarske vladavine Alajbegovići koji su imali zemljišne posjede u Grbavcima uzeli su prezime Grbavac, a oni u Šetićima prezime Šetić. Po završetku Prvog svjetskog rata Šetići po Hrustanbegu preuzimaju prezime Hrustanbegović, dok su Alajbegovići u Hridu, Šepku i Bijeljini zadržali svoje prvobitno prezime (Alajbegović).

306

PREGLEDNA SKICA HRID A I ZAMLAZA (sa kućama i njihovim vlasnicima koncem 1991. god.)

HR I D

l. Čalić Ivan 2. Vehbić Aljo i Vehbić Nezir 3. Baručić Sejdo 4. Baručić Zineta 5. Kofrc Salih 6. Kofrc Sadik 7. Tupe ković Ramiza 8. Ostojić Nada 9. Nikolić Mile

lO. Hadžiavdić Ibrahim ll. Hamzabegović Zijo 12. Hadžiavdić Hazim i

Hadžiefendić Salih 13. Lović Fikret (limar) 14. Zaimović Nevresa 15. Mehmedović Haso 16. Mehmedović Meho 17. Mehmedović Tima 18. Kćerka Džeme Sahanića 19. Mahmutović Mensur 20. Mahmutović Isma 21. Subašić Omer 22. Čikarići 23. Čikarić Meho

37. Nasupović Hasan 38. Nasupović Besim 39. Mehinagić Muhamed 40. Kitovnica Enisa 41. Klempić Nura 42. Hodžić Hamid 43. Hadžiavdić Hariz 44. Šehagić Fadil 45. Šehagić Ibrahim 46. Mujčinović Lutvo 47. Hudović Taib 48. Hudović Asim 49. Šehić Hakija 50. Bilijar klub Šehića 51. Hrustanbegović Hanumica 52. Stambena zgrada

(četri sprata-24 stana) 53. Dautović S adeta 54. Grbavac Belkisa 55. Baručić Nurija 56. Šehagić Milka 57. Šehagić Mehmed 58. Šehagić Omeraga 58a. Pandur Džemo 59. Šehić Rašida Hakija

24. Fazlić Mujo 60. Hidić Hasan i Sarajlić Salih 25. Dakić Hatidža 26. Đezlić Salko i Hodžić Meho 27. Uzunalić Sufura 28. Musić Asim 29. Mehmedović Beriz 30. Karalić Abdurahman 31. Turković Fazlija 32. Turković Zejni! 33. Mehmedović Husejn 34. Ismić Ismet 35. Mehinagić Ibrahim 36. Nasupović Husejn

61. Kamenica Alija i Čelibagić Smajo

62. Stambena zgrada četri sprata (24 stana)

63. Alajbegović Fahro 64. Jahić Izudin i Jahić Hajro 65. Numanović Salih i

Numanović Muhamed 66. Cvjetinović Hinka 67. Mešanović Rabija 68. Hadžigrahić Nevresa 69. Sarajlić Zijo

307

-·------

/

IZVOR 'f~Hridova glava"

t; l

---- l izvor:ska voda Hr'f<J

·---.. __ _

1)1. PR f G If_ !E liJ !JA

H Rl O A l Z A M l A Z A SA

l NJ l H OV l M V l A S N l C l M A

o o ,,, ,,,

o ,,, ,,,

---...___ ______ _ . - ~ ----- .. -- . .-.-........,..._ . -=---..... - -------

-· -- .. ------------------

I 5 I. Pregled skica H rida i Zamlaza sa stambenim

308

199(. god. KA PLAN

B A J R ~ l"

~ ,~

+ ; . If

l!iihovim vlasnicima (stanje I99I. godine)

309

ZA MLAZ

l. Ćitaonica "Zamlaz" 2. Šehić Alija i Šehić Ferhat 3. Alidžik Džafer 4. Pokorni Anto 5. Fočak Hasan 6. Stambena zgrada "Željezničar"

(6 stanova) 7. Upravna zgrada

"Novog izvora" 8. Sud za prekršaje 9. Kemal Kadrić

10. Šehra (pr. nepozn.) ll. Mustafić Hrusto 12. Rašidović Hasan 13. Rašidović Mujo 14. Šehić Dedo 15. Hrnjić Mehmed 16. Šrndić Hasan 17. Efendić Salim 18. Efendić Muhidin 19. Sabirović Izet 20. Halugić Abdurahman 21. Šehić Salihaga 22. Fidahić Behlulbeg 23. Fidahić Avdo 24. Selmanagić Kemal 25. Bojanović Boško 26. Stambena zgrada ( 4 stana) 27. Osiguravajući zavod (ZOIL) 28. Omerefendić Salih 29. Mičić Milan

30. Hadžić Ibrahim i Hadžić Ahmet 31. Stambena zgrada

S-6 (!2 stanova) 32. Šehić Hajro 33. Džamija 34. Stambena zgrada (6-stanova) 35. Kuća Suljagića (Mašića) 36. Kućica "Drine transa" 37. Šehmehmedović Mustafa 38. Šehmehmedović Alija 39. Loznica Đulzida 40. Edrenić Hrusto 40a. Mrahorović Mina 41. Ohranović Alija 42. Jahić Esma 43. Purković Safet 44. Hadžiefendić Faruk 45. Efendić Alija, advokat 46. Stambena zgrada

Z-16 (72 stana) 47. Stambena zgrada

Z-14 (60 stanova) 48. Crpna stanica za vodu 49. Nožinović Gazija

(nekada Đorđe Vasića) 50. Rašidović Fehim 51. Jelkić Muhamed 52. Bektašević Alija, Huso i Avdo 53. "Šipad"-salon namještaja 54. i 55. Stambeni blok

Z-15 (oko 150 stanova)

IZVODI IZ POPISA STANOVNIŠTVA

1. Osmanski period

a) Popis 1512. godine: U podgrađu Zvornika (van zidina gradske tvrđave) bilo 270 kuća, od toga 200 hrišćanskih (jednih i drugih) i 70 muslimanskih.

3!0

b) Popis l533.godine:580 domaćinstava (bez onih koja su pripadala organima vlasti i vojnom staležu), od čega 551 muslimanskih i 29 hrišćanskih.

(Dr. Adem Handžić: "Zvornik u II pol.. XV i u XVI vijeku", Godišnjak Društva istoričara (XVIII), Sarjevo 1970. str. 170 i 177.)

2. Stanovništvo u okrugu Zvornik po popisu iz 1879. godine (kopija originala)

(Izvor: Popis stanovništva u

Bosni i Hercegovini, 1879. str. 4)

311

3. Stanovništvo u srezu (kotaru) Zvornik po popisu iz 1879. godine

-"i z ~j

-l t::c: Z'

oo

>

N

(Izvor: Popis stanovništva u BiH 1879. str. 100 i JOJ.)

Name- Ime ~ Nacb der YolknKhlnn~ v. Nach der Religion theilt ~ lG. Juni 1879 An~ahl aer sich die Bevlll"kerung in

d. po\i!.iacben E1posltur

političke lzpostu.va

..." .. Pola.g popisa od lG. lipnja Polag vjer6 die\e ae sta-

-~ ~ '-,,-,-~18~1~9~. bT'~'lL. "T-+-,-,'~'~"r."~· o~i ~'"~,.."..,. ~ ~ r ..e: = Ge~:fnde 1--------'-=~~o::.._ j ~ ~ ~ &, ~ ~ ~ 8 ] "'~ o ~.!:e~

g ;.:: o -.~-~; ! g, :;g ::l &!~ ;.::=: ., obćine l :f~ g~ :: _ :!] """" ·.:·;;-_gc; =o..<>·~ (džemata) fies Orte3 - mj eat.'\ ~ il !; Š. 13. ~ ,., t!l " ~ ~ ~:Š .l:= .. ~ ~ ] ,a

Beloševnc

Bulatovci

Kozlnk

Priboj

Pwjnvor

Brmjica ...... . Bc\o~c\·a~ . . (·cugi~ .... GJ:wiCicll .•.•. Kai:cnc ..... . K1·l·ina ...• Lok:luj ...... .

~-i~~~~~-,; : : : : . : : ]!;<]);,n-kn ~'"rnja ];Hl,tt<•ld .. ,,, Du.;ddi,'l •• lluMcri ...... . ~[c!Ua<\i:t .••••. :-icr.uk ....... . Poto(·ani .... , . llalkovica rloljna l_irh:\\'d •...•.• K•.duk.. . .. Knčit\k11la .. \ct.ko~~i . l.OCC\'W, , . • , ,

~koi·i~ ...... . -~cpnk srbsl:i ... . ~~pak t:tnki ... . l:tlHillCl , , , , , , Tr~iC .....•

Briest ....... ·1 , Labucka . . . . . . ~ Ma!c.~evci •.. , , , n

Priboj .. • .. · • · n 'fol:.mt. . . . . . i' • Zlo.-;dll . . . . . . . n

~ -g_; Bcvolkorung -a~ .! -~ ~ ~ l~ ~'i ~ ~oo pučanstva :.l S tD ... 'e'!:~-~ ~:;l

4!:1 45 46 4\l

10;! 10~ 96 913 26 26 31 31

13::1 133 146 HG 162 162

25 ti) 13-l UH

7 7 7 1

40 {(J

3~ B~ 11 tl

1:>.2 1;.!3 ll!O 123 2:!9 243 :<07 214

1:\3 62 10-1 lOS 4:.!1 879 .Y.7 452 4:10 376 &. !:\3

:J'ii> 3-1~ tt) lS 17 10

llS 11:? l:JIJ lU:.! -H tl:.?

:n

" ,,-" ,. ,.

209 ·~9

31 93 78 Hl~r

176 317 25 65 93 230 12 169

214 580 20 53

(ji 187 ~85 59

213 !Bl s:,u

" 1t:5 51 95

" llB

" 123 103

60

75

" 95

1711 131 938

~~,. 409

"' 192

115 228

"l 337 116 408

~i~:

24:'} -:l,l3 -4St -421 -145 -:H:.! -soo -· 899 -798 l !;t~ 'itl osu

245---243 - - -482 - - -421 - - -145 - - -212 - - -B00---899 - - -19S lG S 141 - - -

4_::) -i3---­ti27----

230 :l30 - - - -­t3~232-----

j;] 73 160 135 386 190 ti02 601 124 79 443 430 350 -

1139 185 9·1 14

341 340 246 -466 124 165 741 -229 -817 -64[1 -362 -

22 196 - - -l- - -

45- - -13 - - -

MO- - -95~ - -80- - -l- - -

246---342 165 741 - - -229 - - -811 - - -645 - - -362 - - -

lli.llmica . · l D.<Or! 7!1 1:! 1!61 ;!OS 46 469 l Kalcslu · · . : : selo 170 170 521 442 963 708 255 ~Hljnno1·ci - 'll 71 :.!31 194 420 425 _

81 -=- _=_ _=-1

Pruj:wor · - . 'l' " 60 60 159 157 316 316 Rainci · · · · . .· :. :. 132 132 373 342 715 G3

--------~'.~''~'~"m·~·~·~·~~-"'-rc1~2t-1~2t-i'~'r,;'~1~~~~~··~~~~~~~~ hler.g-raja · . . . ·j " SO 80 246 224 470 467

'l'co/!ak ·l~~~~~šk'i~~ : . . " ~g~ ~~ ~~g ~~t ~~~i ibsx ~1 = = = __ J!_!l_on turska . : :) " 5S M 162 158 3-KI 320

~;~~~::-~š:::: .. "l n i~ i~ ~~i 1~! :!g :!g - _ - -Kr~ljc1·ica .. : : :1 n 37 44 103 102 1!05 :?05 _ _ _ _

\'itinica l_to:\:mj · · · n 20 20 94 1)7 161 _ 161 _ _ _ _Ha]HI:I " 54 !)5 133 !lS 231 :l:ll _ _ - -.~,·ti,;· · · - · !H 99 :l9i :.!$3 680 lOS 47~ _ - _ Yhiui<oa • • · · · l n 12-1 132 365 3:23 688 41!5 263 _ - -

1------~ Zasubk · · . - · : n 6:> 07 179 136 315 315 CoTOpek · · · · · · ·l n 61)

1ro2•1

1. 15911253

321

1

312 44 268 pil"ić . . . .. 'l " 127 257 ~9 489 - - - -;]munina. . . . " 87 87 241 187 ~13::·• l ~~ 98 _ - -

·,~.or•bn . . n 26 26 !!'i 60 ~v Ill _ - ._ ~;!l';tk:•.i:• . . . " 27 ~7 l l 6~ 1.'39 71 (j$ - - -

Z\'ornik Ii:itoi'Uic:t. - · · - " 33 33 94i 98 1~2 13 179 _ - _ Kri~(wiCI · · ... , n 66 86 228 183 411 411 _ _ - _ Kn!:L · • · .. · · . n 65 65 151 132 283 283 _ _ - _ Snago·,ro · · · · . 157 157 412 337 749 640 109 _ - _

St~t Z\'nrnik · · . - . • , grad 797 799 1300 1212 251:2 1S09 653 - 5 -

"'). Diosero Bezirkc wurdon zHg-etheilt lllll Gmnoinde Kame n k S b --lm Boztrkc Vlascuic,,. 0 . k l nwa vom eur e re rcutea und dte Gcme1nde O!mlk iCkoga kotara. - vomtt)l1 ·ot~m 1 oo!iol,ieon ob~ina Kamenic:l. od srebreničkog-a j obCin;l Ostnak od vla~e-

312

4. Stanovništvo u srezu (kotaru) Zvornik po popisu iz 1895. godine

(izvod iz popisnih lista)

(Izvor: Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22.aprila 1895.,

Zemaljska vlada za BiH, Sarajevo, 1895. str. 376-385)

Vidi tabelu na str. 314 i 315

5. Stanovništvo u kotaru (srezu) Zvornik, gradu i prigradskim naseljima po popisu iz 1910. godine (izvod iz glavne liste)

(Izvor: Popis stanovništva u BiH 1910. godine, str. 136-145)

Vidi tabelu na str. 316 i 317

Nam (Ime)

N:i~i;-;t;;; ·voTksziili!img vo In lG. St!iii~·-N~cli.. u er Hcligion thcilt sic. h e -187!) Anzahl dor- Polag popisa. od llic Bevđlkerung in - Polag

lG. lipnja 1879. broj vjere dich~ so stn.uovnici nu. -·---~ -r ~- d.Bc.zirk. u. d. l l

~~· ~~l Bozirksbehd. ~ " " ~~ " •"' "' .." .. -"" " .. .d "" a::: i(zng-1. Ger. u.. ·g <)bl) ..... a'"' 4<.> ~ .. ::\o •2 ;::o iC~ s g <O<) =·g -:!•

::j '"l Bz.·S t.-Amt) -" 1l l "'-"' i g fl "'"' ~~ ~~-~

"'~ .o,. """ ·;::: .s

~~ kotara i ko- \ "'- l <l= "'~ """" ..=o = cu ~ & l ::1 1:1 "-" "- El s i ~.~ "'" i

o,. ~~ a:l Cl .t> = ~f! i ~" se ~-";" .. " -~.~ 1.:; -d~~!ta.rskc oblast~ ~ ' ' ......

l So o«

l g] l ... o ~:=::::fb ,o

~e l( u; cd. kot. sud ~ o~ llevUlkcruug ..;~ s" n "' . -e w . . •:-3 ·e •!:: i ~~-g~ l ..;~~ i porcz .. ured~ O:l >~ pučanstva ~s ~·a ,....., l "''"' ~ .... .,~ ...... Tuzla <tolnja O OMi 791H ~2972 ~Oti84 43tibl.i 3:107Hi 6247j tUiH i :lli 84

" ' li 149i-" Bjelina 7356 7342 18034 16445 3417!) lOoOl! 23728i

8 !M02i ' 5li68t i

Brčka ... ,[044 4MG 12396 11192 ~3588 74721 4G: --o Gr:ti::mica . fW:?2 3572 10265 93•1G 1%11 l:!07fl il9381 1)7~)~. 2tli-• "i ~ Gradačac 3D:J5 13027 14362 13041 27398 12056i 9980. fJ333i 24!--~ , Mag]!•.i . .• H768 3849 12800 11611 24411 82771 148641 1265; gl, 2.

% : Orfl.H.JO ••• 2913 2\)26 10497 H852 ~0349 1G44i 7420] 11'-;42: sslsr El: ; Srebrenica ·1000 4631 14335 13810 2814~ 150361 130:1f>l - i O· i VIa;:; enica . 2804 2810 10290 9130 19420 ti985t 12•1271 - l 8->· . Z\·oruik . fl-125 5481 14424 lH044 274G8 UE! G~! 50-N- 141[)61 -

' Sum mc ·Jfl!i2il 4Gti!)-1 IA03lifl 128lflf') :!fiH!J:tO l~:Hlli115~i')7: 30iH~I 3G5]175

Stanovništvo u srezu (kotaru) Zvornik po popisu iz 1895. godine

Potitis~hc Gemelndcn, Diemate, Ortsschalkn,

Ort~bestam.lthcile Oefli!mfidwrln,,·ral/en

Političke optine, diematl mjes tn,

sastavni dijelovi mjesta, j<lt'lli ZII\'Odi

no.1HTII'I~C Orthnue, UC!IIlTII

C:ICTaĐI!I! 1UtjC..10PII MjCL'Tll,

jiiHI!U ]1/~01)11

Rezi ric Kotar: Kon p: Zvornik - 3BopHHK

Kri2cvCi - Kpna;~•nhu. , , , , , .....•• , • , • , , •...... , , , . , Momvo,l'Janina, Seferović i, Striljc!cvo, 5iib, Veliki Krnj. Mo-roM, n.l;"IIIIBI, Ce<l>cro•nhu. CTptt.ljc;o,"no, Wltfi, BC.liiKII Kpaj.

······························ Kula gornji srno.l ·K pa ropt~u 1 pa,l. , ..• , .•.. Dolnća, holilo•·ići, Pa!alići, Uv~7luk, Zukića-brdo, .IJ,o.1a•••· X"-.lii;'IOJIII\11, natua.lllhll, Ya~J.1)'~. l)'~ll~a.fip;w,

Colopck. Tlo,1onc~.

f;:;k~.'!luau~ ...... , ..... , , ............... , •.

Kmllluk • KoHJ.l}'" .... , •... , , , .. , , ... Ed rena, Luh,l'ol~mj. E.lpcl!<t, Jly~a. non:p.1j Med,.•ssc, ,If,•,{, J!:< lO, .\h•yp<'<'<l, uru=. p .. ;s. n."· ik. m••At.

GIO<.Ii- r:~omt, ... , ćik.:lri, DcdiCi, Duga N;i,-~; H:iniiai>CJio\·id, 'Ka];~;: NC6iiiCi: ' ' · · · · ' ' · · · · · · · · · • i.'~~;f,~'· .!le.:tllhn,Jtyrd lbnoa, Xa!.!u&::roauhn, Kaju~''· HOOupnhn.

~~~~~:;~~o~·;f~'!:~~i::~;;k." p,;~;~~~i~i~GJ~;.,;,;-a: Gl,I]~,.C~i~a. 'Hot:i. 'Kui10V;it3,' La.2i:ti:,' · Mlhatovina,, Rdak<.wci, Ramića-ba~a. Skakavac, Spaso,•nica, Stan, Sćcmlija, Zcn.wina. A:~nhn, l>p.10. l>f'C'JII"· U cpu•. Jl.ypMIIIIlCHIII\n,r.lY'"'""· ry.OC;t;CBII!I~, Xo•m. Kyr.lo"''''"· Jlall,,'lC, Mu.,aTOBlllta.' P,la.OBitll, """""a-6atuha, c~a•a•au, Cnacuanuua, C1a11, UJhcM.111ja, ]cpOBitlta.

Godu~- ro.:t)'m,. . . . . . . • . , God11!, Plane, S orači· ro.:~ym: i-J~.,"c: i::~i";,,;,·

Grbavci. Grb;!vci,, , Ćirilovo brdo, CirakoviOa: D~r~itGani. Grba,.~;: iJ3Jwir'oVićf, "ROdiCI.' · · · · · · ' · · · ' • · lillpH.lOBO 6p.:to, 'htpaxOHIIII<I, .!lap,lar~tttt, rpOaĐUII, Xuj.lapoeuhu, p,~, .. ~ ...

g~i:~;::~~~~~f;~'O~i.~~a~: R:ihnian~~;ć;: S~h3~;či. · · · · · · · · • · rywicpu, MeXII.lllhll, OpaXODIIt~ l':t~>'"HOBIIhll, Ca.,auuhu.

Karak~ja • Kapa~;~a. , , , ... , ..... , , .... , Kaml;aja, Mdičn brdo. Kapa~ajd, Mcwttha 6p.:<o

Jardan.Jap,.lall,, ... ,,, •...••.... , , , •....••.... , , ••...• , , .. , , • ,

Zvornik· Joopu11~, gr, upC.

Hauser KuCe Kylie

'-' >.lm-ii en

Ucsnnnnt­'"hlJ~r

"""<s.:n>lcn

"'­•iil\;crong

li"'"'"' ~~y~ynu• j l:~:·::.::::~' 5 ~

9] 12 105 9]

24

59 16

27

75

24

59

74 9 83 74

109 33 142 110

IRS 15 203 183

49 25

99 23

41 8

88 ll

J l 12

J6 ll

J8 ID

74

122

49

99

4J

47

49

99

41

88

JI

J7

48 38

490

IJO J04

424

446

909

J67

5J4

259

467

221

207

205

6

pu .,.;;~.n

m:lnn- \\cib-ltch lich

265 225

75 55

165 139

2J l 19!

233 213

501 402

208 159

29] 24J

132 127

246 221

ll9 102

105 102

106 99

Zvorn•k·3P<:lP111.~~ ....... ,, .... , ,, ..... , , .... , , , ...• , , . llajcr, BcgsuJa, C1ganluk, Fctij:t, Namagja, Rijcd, Rijeka, Srpsb Varo~. Tah~Ci Z. mlaz.

672 89 761 708 33R2 294 1590 1498

&ajcp, 6en:yja, Uunm.,y~. <I>cmja, Ha>~atja, l'lljc.il, 1'11jc~a. Cpnc~a Bapow, Ta6mtu JaM.l;n.

Ncb.::nzo_llant_, M-;dn.-ssc, Truppcuspita~. Milit5r· Vcrpfcgs-FiHal-Magazin. Uzgr~m can nski un.-d, Medresa, VOJmčka bolnica, POI!ružmca vojni~log op;krlmog magazma.

Y-JCJ'ICJIHII W1p1111C~It Ypc.l, Mc,apc<.OI, BojHII'I~a 60,lllttU;l, no;lp)"d<HIIQ;I aojllt!•t~Of OIICXpfiUOf "ara·uma. O ll u. k. kot., fin.o., zap.ornŽ.\'., zap. k. oruž.p., 2i'l. pr.p.u., 7

:::::} 7029 685 7714 7122

314

39359

---""'"'"'

"

" .l04

IJOJ

.167

!59

109

122

42

~029

14

4J

J79

51

69

254

ll2

85

163

820

288

-~- -1-1-1- - 2J 1-1--1-1-1- ll 7J JO

im

JO

97

96

1-1-!-1-l-1- 15 59 5J 258

1-1-1-1- 6 9 J2

7 1-l-ji?'l- ' 9 160 628

l 9

1-l-l-1--l-1-

l-l-1-l-l-1-

112 1- 2Jm'l- <~'j221

27 19J 9

57 270 27

J8 199

ll 39 49

8 J4

34 21

- 27

JO 121 9

27

98

194

JO

98

127

44

11;m

20 77

17

9

72

24

]J

6 24

27 145

\6 125

8 J6

9 40

19

6

J

2

2

r, lt lO

4

5J

15

21

2

J5

4ll

487

IJO

JOJ

419

120

821

J55

524

254

466

221

207

205

512

AngehOriyc l'ripadnici

51-1-1-3261- l-

82 l 9

121- -l-

35568 l J418 60 l J]] 17

315

Kotar: z "k S 1\orap: vorm - aopunK.

Politička općina

Mj ea to

lloJJ.UTH':IKa ont.uua Mj ecro

larakaja tunta1 s OJlč. - RapaJltJa TJpcxa. Karakaja tur.~~k:a - 1\apauaja T)'llllKIL •

J:arabJa srpska, s. op<!. - Rapauja CPJICil&o

Karakaja srpska - Kapa.Kaja ep neKa.

ll:ula (rorojl grad), s. ope!, - Ky .u. (ropL•n_ l' Pili')·

l\ ula. (gornji grad) - KY"'"' (ro(Jn.u rpllJI) .

Dhl6, s flpč. - An111•1. Divi~ - ,Il;IIBn'l

Zvo:rn1'k 1 nr- ope-. -- SnopuJut. Zvornik - 3BOpKot.; • • • .

316

Cijeli kotar } l{Jjen• ltOT&Jl .

l{uće - ltyhe

ukupno

JK)'I111U

18

28 •

.. 6 71

18 133

732

!H lill

St11.- l Pri~utno URI'llke / s.a:voJ­atrllnko / ni~tvom

Crn· l ~·-•.:e~: unpctte CTI!O ea.

Cfp!LimC uOjHu~ liJ TilOM

18 "' 28 124

66 314 172

Prisutno civilno žitel

! l

142 l

ukupno ~~· •::;:""'·~":":' YIIYIIIIO

101

"' "

314

115 479 2fiS 226

' 15021 8190 "' :Hil

8700

LIC}'THO lli\BIIJIIJO lKIITGJ!.CTBO

Mu~limnni

)1,.-c:tll""lll!

ukupno

~11)'11110

101

5 13

142 314

479

""'

~ ; l

l' '

' 9

100 179

'!O!JOG 136 t-ili

6

1\ulllr: !Corap:

Jo...,ojl - J'"P'i"

Zvornik - :3nopmm.

·~''"'"' !V."i·> '"•' - ''""' Evangellel

J.:~llKI'I!mlllll

" 196 18 • • , . 130 19 26 106 112 218•

. j l

l ·- '

317

318

6. Stanovništvo po vlasništvu zemljišta u Zvorniku, Kozluku, prigradskim naseljima i u srezu (kotaru) Zvornik po popisu iz 1910. godine (izvodi iz popisnih listi)

<1110 .. ij1Hif OUHIHII O~IJgO

IIAj$fJ;I!~ OUIIA!O DJIISO

l IOG'I'ad .. đuo.-ou """9 ao O/OH 0U10'WOUIII [0d9 HHII~H.( - 1U0p&•Af.1d

-or1od , .. .,~ a• B/Dl '•Alsfl•l!~ ro•q t•d•1n

ll'<.-.>;1.1190 lldVR1n,.

J!J<>l!ltll J~RA'IJifl

l l 'ltufoRo - JIUfou

l ........ "'"'"'" '

(Izvor: Popis stanovništva u BiH 1910., str. 462-466)

l -------~~---~1-----

~ IT

,,

l

' 'ltufono - J>rlfoA~

""""'"'9" udonaot~ --·- <") f---~---;~"--f---=2-)---,cJ !(131!1\0 J~UA11Jll ~ • ;§

ll'll'3l:IIQO BdiHlllr& ---::~:+---,.-------f----1-----1---~--~ Jfi~JqO pRAVJJ:I

~[0110- P•fou

U'lfUII90 lldVIl'll"~

!T!~1Jqo !""A"tll

7. Stanovništvo Zvornika, Kozluka i prigradskih naselja po popisima 1921. i 1931. godine (Izvodi iz popisa)

Popis 1921. godine

Mjesto Pravoslavni Muslimani Katolici Evengelisti Jevreji Ukupn

l. Zvomik(srez) 26.249 20.31 294 243 134 47.23

~- Zvornik (grad) 799 2.025 184 7 125 3.139

~- KozLUK 115 910 15 o 9 1.049

. Karakaj 128 98 10 o o 236

. Ku1aGrad o 294 o o o 294

~- Divič o 399 o o o 399

Popis 1931. godine

Druge Mjesto Pravoslavni Muslimani Katolici Evcngelisti Ost.hrišć. konfesije Ukupno

L Zvornik (srez) 22.025 24.688 253 227 21 112 47.326

. Zvornik (grad) 886 2.304 177 7 4 109 3.487

(Izvor: Defin.rezultati popisa stanovništva 1921. i 1931. godine, knjiga I i II (stanovništvo), Kraljevina Jugoslavije,

Opšta državna statistika, Državna štamparija, Sarcljevo, 1932.)

8. Stanovništvo općine Zvornik po popisima (1948. -1991. godina)

Vidi tabelu na str. 320-321

9. Stanovništvo sreza Zvornik staro preko sedam godina po pismenosti prema popisu 1910. godine

(Popis stanovn. 1910., str.36 i 37)

Ukupno Zna čitati i pisati Zna samo čitati N e zna ni čitati preko 7g. ni pisati

37.446 3.387 731 33.688

319

w ~

w N ,_

STANOVNIŠTVO OPĆINE ZVORNIK PO POPISIMA (1948-1991) Stolno otuovoiltvo Bo>ne i Hercegovine po popi•imo ;fqql. ,!~0l~oi:l~:~~:i~t~:.~~v~:~:. /fl@ ,-1 •

1981 ........ ....,. narodni •••tav norodni •••tov 110rodni •••Lav

.....- O oto li O•tali O >tuli 1953 1961 1971

Mu•li- ~)nJlO· • Mu•li- M Jugo- • Muli- M Jugo- • .l;;~g

Ukupno Hrvoti mani

Srbi •loveni"

Ukupno Hrvoti mani

Srbi •luveniM Ulupno Hrvoti mon i

Srbi •l•veniM nepo-nepo- nepo· Zli U lO ZOHIO znuto

H15l 44964 52213 60910 73845 '"' 40801 30064 1970 '"' &1295 m 48102 30M63 1248 "' '"' '" "' "' " "' 2<9 , .. "' '" m m "' '" ' • ' ' ' ... m '"' m 029 '" "' ' • '" ' "' "' ' ' ' ' '

• "' "' '"' '" "' "' "' ' " "9 ' '" ''' "' m "" "' "' " "' ' " "' ' ' ' ' "' "" "' "' "' "' "' "' 1190 J 167 1307 1512 1755 ' " 1608 " " 1896 2 U9 1763 " • " 9 ' "' "" 1032 l !83 1276 1259 ' " ' L3H8 ' 1360 ' ' " ' ' ' ' 1081 111>1 1276 1137 1271 ' • l2SK ' ' 1304 2 ' !2N2 • " " ' " ' ' !223 1336 1470 1541 1537 !SH ' 1407 ' 1401 ' ' " ' " ' ' '" '" "' '" 299 "' " " ' "" ' '" n ' " ' ' ' ' ' '" "' m m '" "' ' "' "' ' 299 "' "' "' "' " "' '" " "' " ' ' ' ' ' m "" '" '" '" ... " ' ]043 1022 " • ' ' "'

,., "' IllO 1319 1213 " ' " 1260 ll77 " ' " ' '

9" l 108 1376 1979 ]]91) ' 1716 '"' • ' 2399 2249 "' • " ' ' ' "' "' "' '" "' m • !ISO 1143 ' ' ' ' 1138 Illi 1308 1234 1206 1205 ' J 104 ' !096 ' " " ' .. , m "' "' "' ' ' "" ' " 90< ' "' ' ' ' '" '" "' "' 9 .. "' "' " ' WSH ' ... '" 2 ' " ' ' ' ,..

"' "' .., 1003 ' "' m ' "' "' .. , " ' ' '

"' '" "' "' 909 ' m "" ' m m "" ' • ' ' ' m "' "' '" m '" m ' 1532 "' 1024 " ' • • "" ""'

,,. 104H 1060 lOSS ' ' "" '" " • 2 ' ' '" 222 "' '" "' "' '"' '"" "' " 2 ' '

. '" "' .., 1033 1262 1216 " • 1391 ' 1354 " " ' " ' ' ' ' '

' "' "" .., l 171 1536 ' 1122 '" " • 1609 IZ91 "' 9 ' • ' ' ' --• ---

. - 1==-.. -. "' .. 1 ... ;J,. ~ ,. " 1•><2 ,,. .... 211~ 2"'2 ' 22n 2~ .. " "' l017 ' 2~~5 J<>2 " " " ' " ' • ' "" "' "'" ,.. 1243 • J 140 " " '" 12H8 - 1232 • • " • - " - - -,.,

'" 1063 IJO O 1697 1675 • " ' 2310 - 2272 " ' ' ' ' ' - - -

'"' "' '"' "' "" ' .,,

'"' " ' '" ' "' "' • ' ' ' "' m '" "' '" '" ' ' 1120 ' lli K ' ' ' '" "' m '"' "' ' "' "' 296 ' ' ' '"' 209 "" "" "' ' "" ' ' "' " ... ' ' ' ' '" ''" '" '" '" • "' ' " '" '" 34~ "' "' "' 9" 992 ' ' ' J07K - 1077 - - ' ' - ' - - -

"' '" '" '" "' "' ' ' m '" ' ' "' "" '"' "" '" '" '" ' ' "' "' " ' 2 ' ' "' ." "' '"' '" "' "" ' ' 1262 1066 , .. ' ' ' 2 " "' "' "' "' '" "' ' ' "" ' "' ' ' • • "' "' "' "' "' "' " "' '" " - ' ' '" "' "' "" m - m - - - "' - "' • - - ' ' ' ' ' -'" '" m "' , ..

''" " " ' '" "' " ' ' ' ' 1919 2056 2272 2338 1866 2 IH4M " • 2335 ' • 2314 ' " " ' " ' ' "'' "' 1014 IOS3 !! 67 ' ll6l '" ' 1235 1222 ' " " ' • "' "' '" "' 1035 ' !030 ' '"' " "' ' " ' • ' ' "' '"' m 1070 1660 1652 ' ' ' 18117 • 1722 .. " " ' • "' 334 "" "' "' "" "" " n '" "' '" ' " " ' ' • liK '" "' "' '" '" "' " ' ... " "' ' • ' ' ' ' ' ' "' '" '" "' 1583 L'l76 ' "' '"' ' ' ' m "' "' "' '" 299 • ' ' 12)8 1194 " ' ' ' '" '" "' "' '" '" ' ' ' '" '" .. ' '" "' "' "' ... ..,

' ' "' "' ' ' ' ' '" IllO 1259 1485 1735 - 1690 " • " 1964 ' 1924 " " • • - • - - -m "' "' m ll 16 "' "' ' "'

,,. " ' ' • ' ' ' ... 720 763 "' "' " 90> ' IlKO '" 1050 • " ' ' '

'" '" ... '"' "' '" ' 1033 ' ' !OU. ' • ' ' ' 1Zl4 1343 1629 !100 1990 ' "' 1453 " • 2097 ' , .. 1490 " ' " ' " ' "' "' SJO '" "" '" '" ' "' ' " '" " '" ' ' 13S7 !515 1837 2179 2797 2563 '" n 3116 ' 2900 "' ' • " ' • ' ' ' '" '" '" ,,. 133 "' "' "' "' "' "' '" '"" '" ' 1445 ' 1219 2"' • ' ' ' "' .. , 209 .. , '"" ' "' ' "' '" ' ' 9 2 • ' JKSK 4334 5444 8538 12174 .. 66~6 3491 1506 "" 14584 " MKS4 42.15 '" "' '" " " '" '" "

10. Stanovništvo sreza Zvornik po pismenosti i školskoj spremi prema popisu 1948.

..:s .a "'' .. >N z

150.011 5.503 7.245 403 124 12 13.287

(Statist. godišnjak 1945-1953. Zavod za stat. BiH, Sarajevo, 1954.)

ll. Stanovništvo općine Zvornik Staro 15 i više godina prema polu i školskoj spremi prema popisu 1981. i 1991. god.

Godina Pol

svega 1981. muško

žensko svega

1991. muško žensko

322

Nezavršena ~-~

Završena škola

Ukupno Bez osnovno Više Nepoz-školske obrazovanje

o > Src<!. Visoko e o "' ~ Obraz- obraz- obrazo nato

spreme l-3 4-7 O ..o o vanje ovanje vanje lrn;...-.d, razreda o

50162 14657 2031 14770 ll200 6410 579 430 85 25102 3922 961 7515 7508 4471 372 303 50 25060 10735 1070 7255 3692 1939 207 127 35 59585 11285 2049 12863 17417 12244 1021 965 1741 30066 2670 853 5534 10612 8170 684 647 896 29519 8615 1196 7329 6805 4074 337 318 845

(Stanovništvo, uporedni podaci 1971, 1981. 1991. godine, Statistički bilten br. 265, str. J 46, Federalni zavod za

statistiku, Sarajevo, 1998. godine)

LITERATURA I GRAĐA

I-Literatura

• AličićAhmed: "PokretzaautonomijuBosneod 1831. do 1832. godine", Sarajevo, 1996;

• Antonić Zdravko: "Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941"., Vojnoizdavački zavod, Beograd, II dopunjeno izdanje, "Univerzal" Tuzla, 1981. godine

• Antonić Zdravko: "Rad KPJ na pripremama ustanka 1941. godine", "Istorija SK Bosne i Hercegovine", Sarajevo 1990;

• Bašević Ljubinka: "Biblioteke i bibliotekarstvo u BiH 1918-1945", "Veselin Masleša", Sarajevo, 1986;

• Čekić Smail: "Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu", Sarajevo, 1996.,

• Ćurić Hajrudin: "Muslimansko školstvo u BiH do 1918", "Veselin Masleša", Sarajevo, 1983;

• Deroko: "Drina, geografsko-turistička monografija", Društvo Fruška gora, Novi Sad, 1939",

• Djordjević Tihomir: "Naš narodni život", knjiga II, "Prosveta", Beograd, 1984;

• Ergebnisse der volkszahlung Bosnein und der Hercegovina (popisi stanovnika, 1879, 1895, i 1910. godine)

• Evlija Čelebija: "Putopis II", "Svjetlost", Sarajevo, 1957., • "Front slobode", novembar 1943 -decembar 1945, Filandra Šaćir;

Bošnjačka politika 20. vijeka", "Sejtarija", Sarajevo 1998. reprint izdanje "Front slobode" Tuzla i NIP "Zadrugar" Sarajevo, Sarajevo 1975.,

• Hadžiosmanović Lamija: "Biblioteke u BiH 1878-1918", V.Masleša, Sarajevo, 1980;

• Handžić Adem: "Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku", Godišnjak Društva istoričara BiH, br. 18., Sarajevo, 1980;

• HE "Zvornik" RNIPO "Podrinje", Loznica, 1985; • Hodžić Šaban: "Migracija muslimanskog stanovništva iz Srbije u

sjeveroistočnu Bosnu 1788 -1862", Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knjiga II, Tuzla, 1958;

• Ibni Hasan: 1 "Islamski spomenici u Zvorniku" (uvodne napomene), "Islamska misao", godina VI, br. 62, Sarajevo, 1984;

• Ibni Hasan; Džamija u Diviču", Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva SFRJ; br. 5-6/81, Sarajevo, 1981;

(lIbni Hasan je pseudonim Hivzije Suljkića).

323

• Imamović Mustafa; "Historija Bošnjaka", BZK "Preporod", Sarajevo, 1997;

• "Jugoslovenski književni leksikon", "Matica srpska", Novi Sad, 1971; • Kalender Fahrudin: "Radničke biblioteke i čitaonice u Bosni i

Hercegovini do 1941. godine", Društvo bibliotekaraBiH, Sarajevo, 1998;

• Karabegović Ibrahim: "Zvornik i okolina izmedju dva svjetska rata (1918-1941 )",prilog za monografiju Zvornika (neobjavljeni rukopis);

• Kosorić Milica: "Područje Zvornika u praistorijskom periodu", prilog za monografiju Zvornika (neobjavljeni rukopis);

• Kovačević Kojić Desanka: "Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države", "Veselin Masleša", Sarajevo, 1978;

• Kreševljaković Hamdija: "Kapetanije u Bosni i Hercegovini", "Svjetlost", Sarajevo, 1980;

• Kreševljaković Hamdija: "Hanovi i karavansaraji u BiH", Naučno društvo NR BiH, Sarajevo, 1957;

• Lešić Josip: "Vrijeme melodrame" (Dramska književnost u BiH u doba austrougarske vladavine), "Svjetlost", Sarajevo, 1989;

• Lucić Ljubo: "Franjčevačka prisutnost u Posavini i sjeveroistočnoj Bosni" Bosanska Posavina- Zbornik rodama, Sarajevo, 1997;

• Lj iljak Milan: "Pošta, telegraf i telefon u BiH", I dio, Preduzeće PTT saobraćaja, Sarajevo, 1975; II dio 1981. i III dio 1989. godine

• Mala enciklopedija "Prosvete", 1-3, "Prosveta", Beograd 1978; • Marković Marko; Izabrana djela, knjiga I, "Svjetlost", Sarajevo, 1968; • Mazalić Đoko: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik

zemaljskog muzeja (G.Z.M) X, Sarajevo, 1955 • Mazalić Đoko: "Zvornik (Zvonik) stari grad na Drini", Glasnik

zemaljskog muzeja (G.Z.M) XI, Sarajevo, 1956 • Mišić Dimitrije: !Hidroelektrana Zvornik", "Narodna knjiga", Beograd,

1952; • Nametak Abdurahman; "Hrestomatija bosanske alhamijado

književnosti", "Svjetlost", Sarajevo, 1981; • "Narodni heroji Jugoslavije", knjiga I i II, "Mladost", Beograd, 1975; • Papić Mitar: "Školstvo u BiH za vrijeme austrougarske", Veselin

Masleša, Sarajevo, 1972; • Papić Mitar: "Školstvo u BiH 1918-1941 ","Veselin Masleša", Sarajevo,

1984; • Papić Mitar: "Istorija srpskih škola u BiH", "Veselin Masleša",

Sarajevo, 1978;

324

• "Pet stoljeća hrvatske književnosti", knjiga 10, "Matica hrvatska" i "Zora", Zagreb, 1969;

• Perić Jeremija: Opština Zvornik u NOB i socijalističkoj revoluciji" (III verzija), Zvornik, februar 1982, (neobjavljen rukopis),

• Popović Koča: "Beleške uz ratovanje", Bigz, Beograd, 1988; • "Prostorni plan opštine Zvornik", "Služben glasnik opštine Zvorniik",

broj 4/90, Skupština opštine Zvornik 1990; • Purivatra Atif: "JMO u političkom životu K SHS", Sarajevo, 1977; • Spomenica, 400 godina od dolaska Jevreja u BiH (1566-1966), Odbor

za proslavu, Sarajevo, 1966; • Redžić Enver: "BiH u Drugom svjetskom ratu", Sarajevo, 1998; • Sulejmanović Mustafa: "Četiri zvorničke džamije", "Islamska misao",

Sarajevo, 1985, br. 78-79/85, 81/85. i 82/85. • Šamić Jasna: "Hasan Kaimija Baba", "Izraz, br. 6/86, Sarajevo, juni

1986; • Škaljić Abdulah: "Turcizam u srpskohrvatskom jeziku", "Svjetslost",

Sarajevo, 1985; • Šljivo Galib: Prilike u Zvorničkom kajmakanluku 1856, Istorijski

zbornik br. 4, Institut za istoriju Banja Luka, Banja Luka, 1983; • T epić Ibrahim: "BiH u ruskim izvorima 1856-1878", "Veselin Masleša",

Sarajevo, 1988; • Trifković Dragiša: "Tuzlanski vremeplov I", "Pres kliping", Beograd,

1981; • Trifković Dragiša: "Tuzlanski vremeplov" II", Pres kliping", Beograd,

1983. • Tucaković Šemso: "Genocid nad Bošnjacima 1941-1945," Sarajevo,

1995; • Vasić Olivera: "Igračka tradicija Podrinja", "Drugari", Sarajevo, 1992; • Vego Marko: "Naselja bosanske srednjovjekovne države", "Svjetlost",

Sarajevo, 1957; • Zahirović Aj š a: "Od stiha do poezije", (poezija žena BiH) "Univerzal",

Tuzla, 1985; • "Zvornik 2000. Urbanistički plan", "25.novembar"- organizacija za

komunalno-gradjevinsku djelatnost i urbanizam Zvornik, Zvornik, 1975;

325

II Građa

l. Građa iz Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla i Arhiva BiH koja se odnosi na Zvornik,

2. Statistički godišnjaci Bosne i Hercegovine i Jugoslavije 3. Razni objavljeni izvori, novine i časopisi u kojima se donose podaci

o Zvorniku, 4. Popisi stanovništva 5. Sjećanja starijih Zvorničana i autora knjige, 6. Neposredno prikupljeni podaci sa terena.

326

Registar ličnih imena

A

Aćimović, Slobodanka 235 Adembegović, Mustabeg 75 Aganović, Abdulah 96 Ahmetbegović, Ahmet 72 Ahmetagić, Meho 219 Ahmetović, Emka 235 Ajanović, Esad 218 Alajbegović, Fahro 67 Alempić (Dragan, Duško) 255,283 Alibegović, (Fatima, Mustabeg) 241,242 Aličić, Ahmed 25,134 Alić (Alija, Husein, Rifet) 100, 192, 266 Alidžik, Šefika 261 Alijagić, Džemko 220, 231, 244, 250 Alispahić, Nijaz ll5, 190, 207,209,296 Andrej ević (Jovanka, Olga) 220, 281 Andrić (Nikola, Veljko, Vojo) 42, 43,219,241, 243,277 Antonić (Rado, Zdravko) 38, 53. 73, 223,253,276 Arhipov, Ivan 268 Arifović (Naza, Salih) 254, 259 Atlići, 178 Avdić (Gali b, Enver, Mehidin, Mujo, Šahbaz, Šemsudin) 170, 236,253, 281,282 Avdičaušević, Avdo 280 Avdispahić (Alija, Faruk, Mustafa, Razija) 120,222,231,243,247, 257, 260 Avramović, Rajko 231

Babić, Jovo 222 Bademski, Ludvig 23 Bauer, Gustav 297, 298,299

B

Sanjanović (Fadil, Nusret) 222, 294, 295 Barjaktarević (Fehrat, Obran, Safeta) 34, 219, 231 Bararon (Izidor, Sakita, Avoram, Sadik) 159, 246 Baručić (Fikret, Mirsad) 259 Basler, Đuro 8 Bašagić, Safetbeg 231

327

Bašović, Ljubinka 33, 232 Batovac, Mirko 257 Bazardžanović (Husref, Mustafa, Safet, Šaćir, Bazardžanovići) 30, 34, 36,81, 147,198,199,231,247,254,260 Beganović (Avdo, Ohran) 266 Begzadić, Smailbeg 285 Bektašević (Fehim, Hasan, Ismet, Razija, Subhija) 166, 228, 226, 231, 288 Beširević, Ševket 235,265 Bičakčić, Huso 187 Blagojević (Aco, Branka, Branko, Dana, Drago, Jovan, Ljubica, Marko, Milivoje, Risto djed, Risto unuk, Zdravko, 43, 100, 139, 147, 156, 171, 181,219,222,224,235,242,243,244,253,255, 261,279 Blagojevići, 89, 145, 147, 159, 243, 244, 255 Blum, Emerik 268 Bojić (Ahmet, Hanifa, Haso, Juso, Mehmed, Mustafa, Bojići) 107, l 08, 109, ll l, 112, 156, 178, 219, 253 Borogovac, Husenbeg 133 Bokan (Ivanka, Jovo, Milena) 219, 220, 223, 251, 252, 253, 259, 279 Bosić, Drago 225, 256, 257 Božić, Vojo 262 Bošković, Mićo 281 Bošnjak, Drago 265 Buljubašić (Hamdija, Nedim, Said, Sadija, Uzeir) 227,241,256,257,261

e Cvjetinović (Dragica, Milan) 140,219,282

č Čaklovica (Abdulah, Faruk, Munir) 53, 99, 246, 253 Čaušević, Hasan 36 Čekić (Mehmed, Smail) 36, 278 Čelibagić (Salih, S majo) l OO, 231 Čizmar, Branko 244,246,250,259,261 Čokanović, Janko 261 Čolaković (Duško, Rodoljub) 182,212, 282 Čorbegović (Hana, Meho, Mustafa) 74, 126, 160, 162 Čremošnik, Irma 7, 8 Čupić, Stojan 61, 135 Čuprilić, N uman paša 23

ć Ćatić (Hazim, Ismet, Jusuf, Mujo, Nurija, Salih, Ćatići) 58, 73, 158, 159, 192, 251, 252, 253, 254, 255,258,259,280 Ćetković (Blaško, Joko,) 146,219, 241

328

Ćemerlić, Asim 238 Ćorić (Fahrudin, Irfan) 260 Ćorović, Vladimir 199 Ćosić, Hali d 246, 24 7 Ćuković, Mišo 258 Ćumavić, Husein 111,288

D Dabić (Cviko, Milena, Milenko) 152, 156, 192,222,230, 256, 260, Danojlović (Brato, Đokora, Marko) 222,235, 236, 240, 253) Dautović (Rizah, Sadeta) 200, 262 Davidović, Dušan 111 Dedić, Salko 226, 264, 281 Dedović (Ibro, Jusuf,) 170, 194 Dejanović, Rade 279 Delić Luketić, Zorica 130 Deroko, 32,172 Dervišević, Ibrahim Pilac 114 Dimitrijević, Miloš 212 Dragutinović, Dobrica 257 Dugalić, Fahrudin 253, 254, 256, 264 Durić, Himzo 259 Duškunović (Husein, Jusuf, Bahrija) 73, 236, 247, 254, 265

Džindo, Hasan 221 Džeba, Anton 253

Đapanović, Cvijan 278, 281 Đermanović, Ruža 257 Đezić, Salko 281 Đihić (Ćima, Mehmed) 109, 113 Đokić, Olga 244 Đonlić, Muharem 194

D ž

Đ

Đorđević (Tihomir, Đorđevići) 70, 71, 202 Đozić, Hakija 222 Đozo, Husein 34 Đukić, Vasko 222 Đulbegović, Juso 123 Đuranović, Veselin 268 Đurđević, Danica 219 Đurković, Mišo 253

329

E Efendić, Alija 186, 225, 238, 283 Efendić (Rizah, Salim, Semka) 34, 71, 112, 222 Ekmečić, Obren 254 280 Erić (Mićo, Kosta, Vaso) 225, 280 Evlija, Čelebija 21, 22, 285

Fatih, Mehmed 17, 116, 117, 170 F

Fazlić (Ibro, Omer, Ramo) 133, 147,236,264 F erhatbegović, Aziz 222 Fidahić (Ali-paša, Avdo, Mahmud, Mensur, Osman, Fidahići) 17, 23, 24,25,68, 70, 72, 79,90,93, 124,134,140,187,246,247,251,262, 278,285,286 Fišer, Bela 146, 150, 159 Frančišević, Ivica 224, 257 Franjić, Ivica 246

G Galić (Boško, Mihajlo, Milan) 227, 280, 291 Galijašević, Mirsad 255 Galjić, Himzo 281 Ganibegović, Hamzalija 166 Gazin, Ferdo 36,213,214,215, 232 Ginsberger, Herman 100, 138, 153, 159, 265 Gradaščević, Husein kapetan 24, 93, 124 Grbavac (Halid, Smajlbeg, Velid) 71, 73, 162 Gobeljić, Suljo 162 Grabež, Branko 227 Gruhanjić, Osman 218 Grujičić, Rade 212

H Hadžiahmetbegović (Hasan, Selim) 34, 231 Hadžiavdić (Habiba, Hasan, Jusuf, Mensura, Mustafa, Sefedin, Hadžiavdići) 67, 69, 71, 107, 109, Ill, 112, 113,222, 260 Hadžić (Abdurahman, Ahmet, Asif, Hanifa, Mehmed, Naser, N urija, Hadžići) 72, 121, 126,219, 262, 291, 293, 294, 186,238, 263 Hadžiefendić (Ahmet, Mensur, Remzija, Hadžiefendići) 53, 71, 105, Ill, 223, 255 Hadžigrahić (Ehlimana, Ezmana, Hakija, Nurija) 166, 224, 245, 257, 260,265 Hadžihamzić (Alija, Huso, Ibrahimaga, Mustafa) 36, 159, 167,215,218

330

Hadžihasanović, Besim, 81 Hadžijusufovići, 143 Hadžimejlić, Haso 260, 283 Hadžinurbegović (Esma, Ešefa, Hali!, Safet, Šemso) 34, 92, 166,231, 235 244, 253, 260, 261 Hadžiomerović (Asidin, Fahreta, Ibrahim, Juso, Midhat, Hadžiomerovići) 187, 192,219,222,231,253,255,262,264 Hadžiosmanović (Fildus, Husejn, Hadžiosmanovići) 84, 162, 222, 266 Hadžiosmanović, Samija 231 Hafizbegović, Avdo 222 Hajdarević (Abdulah, Ibrahim, Sakib, Hajdarevići) 192, 227, 244, 246, 247,265 Halilović (Hasan, Munever, Salih) 108, 113,281 Hambiralović (Abdulah, Avdaga, Hamdija, Sead, Hambiralovići) 64, 82,99, 100,156,187,200,232,237,247,251,252,253,277,279 Hamzabegović, Zumra 236 Handžić (Adem, Izet) 15, 16, 17, 18, 20, 21, 116, 118, 180,200,276, 282,310 Harambašić 162 Hasanović (Alija, Abid, Jasminka, Mirsad) 229, 261, 279, 282 Hodić, Ibrahim 121 Hodžić (Salih, Hašim, Šaban, Meho, Mirsad, Muhidin) 95, 128, 194, 227,266,279,280 Hrustanbegović (Ešefbeg, Fuad, Nazif, Zijah) 36, 70, 187,225,235, 246,247,256,260 Hulusić (Ahmet, Džemal, Jasminka, Selim) 35, 73, 75,219,231,259 Hublić, (Mehmed, Mirsada) 79,235,261 H udović (Asim, Mahir, Mehmed, Nada, Tahir, T ai b) 140, 220, 222, 224, 227 271, 272, 280, 308 Husejnagić, Hazim 257, 258

I Ibrahimagić, Esad 260 Ibrahimović (Hazim, Muriz, Rasim, Ibrahimovići) 192, 238, 253, 254, 265,282 Idrizović, Avdaga 69 Ignjatović, Pavle 238 Ilić (Branko, Milo, Rajo, Miroslav) 96, 163,219,278,279 Imamović (Alija, Asim, Azra, Muhamed, Mustafa) 18, 23, 200, 203, 280,281,291,294 Imamović, Mustafa 18, 23, 203 Imširović (Ćazim, Fatima, Mehmed, Nezir, Rajfa, Imširovići) 86, 94, 159,229,235,267

331

-

Isabegović, Fuad 14 7, 148 Ivanović (Jovan, Zoran) 217, 279 Ivoš (Anđa, Vojislav) 150,218

J Jahić (Abduralunan, Hajro, Nedžib, Ruvejd, Šaćir) l ll, 133, 147, 194,260 Jakšić, L j ubo 283 Jakubovići 186, 238 Janikijević, Sergije 238 Janjić (Đokora, Mića, Mirko, Janjići) 192,218, 226, 252, 253, 260, Jašić, Mujo 282 J atić (Adnana, Hašim) 260, 294 Jeftić (Mara, Krsto) 219, 243 Jelkić (Ahmet, Alma, Ibro, Muhamed, Sabitaga, Zekira, Jelkići) 156, 159,192,194,227,218,238,259,266,281 Jenčiragić (Alija, Ćazim, Mehmed, Mensur, Mustafa, Jenčiragići) 168, 192,219,243,257,279 Jeremić, Slobodan 246 Jocić (Božo, Mića) 143, 188, 190, 233 Jogunčić, Sadik 255 J oj ić, Dragan 120 Jokanović, Borko 144, 162 Jovanović (Danko, Drago, Jovan, Milan) 200,219, 227, 235, 258 Jović (Jelena, Rada) 225, 265 Jovičić (Đoka, Milan, Miodraga, Pero, Drago, Staniša, Jovčići) 89, 156, 159,163,212,220,228,229,245,246,282 Jukić, Edhenm 254 Junuzović, Senad 259 Jusić (Ibro, Jusići) l 02, 231 Juzbašići 81

K Kadić (Juso, Mirza, Z ijo) 192, 253, 256, 258, 260, 261, 262 Kadrić, Kemal 264, 278 Kaimija, Hasan 21, 75, 117, 120, 124, 200,201 Kalajdžić (Darko, Jovo, Živan) 53, 103, 167,225,246,254,261,265 Kalender, Fahrudin 29, 36, 232, 273 Kamenica (Alija, Sead, Semka) 34, 140, 231, 225, 235, 264, 267 Kamišalić (Hasan, Husein, Mustafa, Salih, Zarfa) 34, 73, 155, 156, 159, 222,226,231,232,278,280,283 Kanić (Ibro, Salih) 233, 266

332

Kapidžić (Halid, Muhrem, Kapidžići) 67, l 07, 178, 255 Karabegović, Avdo 63, 130, 131,200 Karabegović, Ibrahim 30, 31, 33, 35, 36, ll l, 180,218,272,275 Karić, Džafer 227 Karaosmanović (Ešef, Muradif, Mirsada, Rifa) 99, 213, 254, 259 Kasum (Džemal, Memnun, Mensur, Mustafa, Senka) 34, 120, 163, 192, 253,254,255,264 Kavazbašić, Salih ll l Kavazović (Bahrija, Huseinaga, lbrahimaga, Mahmut, Kavazovići) 82, 156, 159, 187,278 Kecić, Jezdimir 240, 282 Kiler, Zvonimir 37, 240 Kitovnica (Hamdija, Suljaga) 81, 103, 153, 235 Klempić (Fatima, Hatidža, Nura, Osman) 100, 152, 170,219 Kljajić (Pero, Slavko, Sofija) 85, 156, 192, 244, 279 Kljajić, Filip Fićo 39, 40, 54, 67, 71, 84 Knajter, Antika 79, 140 Kofrc, Sadik 257, 258 Komnenović, Danijela 260 Kondžić, Sabit 244 Korkut (Asim, Besim, Šekir) 34, 79, 96,231 Kosovac, Dragutin 69 Koraksić, Stojan 36 Kojić, Desanka 9, lO, ll, 13, 14 Kovačević (Boško, Drago, Vaso) 156, 159,243, 244,250 Kraus (Drago, Emil, Julka, Lazar, Valter) 168,219,233,244,265 Kardžalić (Hakija, Mehmed) 35, 248 Kreševljaković, Hamdija 17, 23, 167 Krleža, Miroslav 212 Krsmanović, Vojin 236 Krstanović (Jelena, Milka) 226,235, 236 Krstić, Ilija 219 Krtičić (Avdo, Eso, Husein) 222, 245, 246 Kujundžić Fehim 236, 281 Kurići, 84, 85, 108, 155, 156, 159, 263 Kuršumović (Abdulah, Ajka, Džemal, Haso, Safet) 107, 109, 113,253, 254,255 . Kurtagić, Mujo 247 Kusturica, Emir 239 Kusurović, Miodrag 279

333

L Lagumdžija, Ahmet 219 Lakić (Branko, Danilo) 223, 283 Lazarević (Ćedomir, Julijana, Marija) 220, 225, 280, 288 Lazić, Mara 225 Lehovci 192 Lešić Josip 30 Levi (Izidor, Laura, Mošina, Rafo) 138,219,246 Loznica (Đulzida, Haso) 241, 264 Lucić, Ljubo 82 Lugovski, Sergije 238

Ljahov, Kiril238, 239,241 Ljiljak, Milan 21, 22, 26, 29, 149 Ljubović, Zumreta 34, 231

Maho, Johan 246, 247 Mahmutović, Fadila 259

Lj

M

Manojlović (Bogdan, Nikola) 43, 76, 82, 159,219,278 Maksimović (Dragan, Miodrag, Petko) 259,279 Maračić, Mirijana 261 Malović, Abdulah 262 Marković (Marko, Milić, Bosa, Božo, Ljubo, Vojo) 89, 131, 200, 203, 205,220,235,267,288,269,290,291,292 Mastilica, Nikola 250 Mazalić, Đoko ll, 14, 17, 22, 60 Meder (Stevo, Mederi) 96, 194, 266 Mehinagić (Asim, Avdulahaga, Emina, Hajrudin, Hakija, Izet, Jasminka, Nezir, Semija, Zijo, Mehinagići) 71, 96, 99, 164, 165, 170, 192, 194, 212,236,270,282 Mehmedović (Alija, Began, Redžo) 117, 133, 262 Meho ljić, Bećir 222 Mekanić, Bećir 227 Mešanović (Hakija, Salih, Mešanovići) 34, 192, 253 Mićić (Đoko, Jovanka, Ljubinko) 227,259,278 Mihajlović, Dragoslav 224, 278 Mijanović (Kosta, Milan) 225, 244, 256, 260 Mijić, Milan 279, 283 Milić (Boško, Krsto) 253, 282, 283 Milićević, Dragan 278

334

Milošević (Damnjan, Krsto) l OO, 220 Milutinović, Miloj e 281 Mitrović (Goran, Jovan, Savo) 225, 256, 261 Mlađenović, Nedo 282 Mrkonjić, Suad 98 Muharemović, Mustafa 99 Mujačević, Esad 255 Mu jaković, Salih 253 Mujčinović, Džafer 282 Mujić (Mehmed, Mujići) 156, 192 Mulabdić (Ahmet, Dževad, Enver, Mehmed) 231, 232, 235, 244, 246, 247 Mulaosmanović, Halim 228 Muratović (Murat, Ramiz) 226, 278 Musić (Alija, Musići) 85, 107, 113, 178, 179,200,209,210,212,276 Mustafić (Aćif, Ahmetaga, Alija, Avdo, Mehmed, Mirza, Mustafa, Šida) 34, 79,156,159,162,218,219,243,244,245,251,257,278,280 Mutapčić (Mulija, Omer) 293, 294 Muzurović (Hajro, Muzurovići) 78, 192, 266

N Nakičević (Džemil, Izet, Nakičevići) 91, 230, 283 Nalić (Ibrahim, Mustafa, Nezir, Rifko) 130, 131, 167,264,266 Nametak, Abdurahman 203 Nikolić (Bato, Branka, Dragan, Đorđo, Stanko, Stevan, Vera) 26, 35, 76, 89,90, 145,181,156,159,187,226,229,244 Novaković (Maca, Novak, Pero, Vaso, Novakovići) 163, 192,265 Novo (Aiša, Avdo, Fahreta) 222, 241 Nožinović (Ćazim, Faik, Faruk, Ferhat, Nihad, Sakib, Šemsudin) 53, 170,226,251,257,259,260 Nuhanović, Malić 12 Nuhić, Mehmed 120 Numanović (Enver, Jusuf, Muhamed, Numanovići) 107, 108, 255 Nukić, Husein 279 Nušić, Branislav 131

o Obilić, Nenad 216 Obradović (Krsto, Nenad, Pero, Petar, Radiša, Sara) 36, 83, 86, 218, 244,281 Odobašić (Enver, Mustafa, Zahida) 98, 235, 236, 259, 266, Ohranović, Ibrahim 162,

335

Okanović, Ismet 113, 225, 262 Omerović, Hajrudin 266, 279, 280 Ostojić (Džorđo, Dragomir, Jela, Jovo, Nada, Srećo, Vasilije, Vida) 67, 82,89,112,200,205,206,221,244,246,251

p Papić, Mitar 27, 216, 217 Pašalić (Muharem, Vejsil) 264, 265 Pašić (Abdulah, Osman, Pašići) 105, 109, 278 Pašić (Salih, Sead) 156, 159,218,262,266,278,279 Pavlašević, Bogoljub 212 Pažin, Vojin 227, 283 Pejić (Ljubinka, Sofija) 220, 227 Pedić (Hasan, Sabina) 78, 147,259 Peklić (Đorđo, Vlado) 96, 156,218 Perić (Dušanka, Jeremija, Simo, Tomo, Vojo) 38, 40, 218, 219, 222, 244,246,251,278,279 Pešić, Nikola 253 Perućica, N ada 267 Pezerović (Džemal, Pezerovići) 53, 112, 1131, 179 Pisići, 288 Pokorni (Anto, Revnik, Tončika) 147, 150,226 Polić, Aco 147, 148 Popović (Dragan, Drago, Kojo, Ljubiša, Ljubo, Persa, Risto, Stevo, Stanko, Tiko, Vaso, Vojna, Vojo) 26, 96, 156, 159, 181, 218, 219, 221, 235,244,246,257,261,262,267,277,278 Popović (Dragomir, Koča, Milić) 36, 40 Popović (Janko, Nemanja, Srećo, Mirko) 222, 246,258,259,282, 288 Porobić, Omer 212 Prokleta Jerina 10, 301 Povlakić (Beriz, Džama!, Fehim, Mujaga, Ševala, Povlakići) 119, 121, 147,222,226 Purković (Aida, Hasija, Hidajeta, Šemsudin) 222, 226, 260, 264, 281 Pušić, Časlav 222, 225 Puškarević (Abdulah, Emina, Salko, Puškarevići) 133, 192, 218, 236, 266,281

R Radaslić, Mustafa 266 Radić (Rado, Stevo) 279, 280 Radovanović (Cvijan, Nada, Vlado) 212, 220,223, 274 Radović, Mišo 255 Rašidović, Mujo 74

336

Rebac, Hajrudin 223 Redžić (Enver, Haris) 37, 161 Rener, Hajnrih 300, 303 Ribići, 159, 192 Rikić, Radenko 261 Risić, Munib 252 Ristanović (Ratko, Živa j in) 223, 226, 281 Ristić (Branko, Momo, Panto, Radmila, Risto) 100, 181, 192,219, 252

s Sabirović (Alija, Daut, Džemalija, Feta, Izet, Mehmed, Mirzet, Nedžib, Sait, Zuber, Sabirovići) 53, 153, 192,222,225,250,251,252,253,256,282 Sabljak (Drago, Milica) 5, 223, 222, 224, 235, 253 Sadikovići 73 Sahanić (Mehmed, Suljo) 36,215,252 Salihović (Ahmet, Salih) 109 Sarajlić (Fadil, Faketa, Huso, Nurija, Nusret, Salih, Zijo, Sarajlići) 162, 187,190,236,250,251,252,253,255,259,261,262,280,282 Sarajlija, Midhat 236 Savčić, Milica 225 Savić (Dragan, Manija, Milojka, Sele) 219,226, 259, Savojski, Eugen 23 Sejdinović, Nijaz 255 Selimović, Bahrija 121,280 Selmanagić (Kemal, Omer, Rizo, Selmanagići) 43, 72, 85, 147, 167, 219,240,241,277 Sekanić, Selimir 241, 279 Serpuhovitin (Angelina, Toljo)219, 257 Sidran, Abdulah 239 Sikirić (Mustafa, Zlatko) 235,257,261 Simanić, Rastko 282 Skibar (Andraš, August, Đurđica) 76, 77, 83, 91, 154,218,219 Skopljaković (Enver, Hajro, Halid, Smajlbeg, Skopljakovići) 67, 71, 73, 77,94, 156,159,244,246 Smajić (Bedrija, Smajići) 192, 261 Smajiš, Avdo, 253 Smajlovići l 02 Softić (Alija, Ismet, Safet ef.) 99, 108, 112, 187,241 Spahić (Sead, S majo) 265, 291 Spaho, Mehmed ll l Spasojević, Zdravko 280

337

Spremo (Dušanka, Mira) 222, 267 Srdić, Lazo 212 Stamenković (Gradimir, Zoran) 220, 260 Stefanović (Anđelija, David, Drago, Dragan, Jovo, Mićo, Nebojša, Pero, Rajana, Stefan, Stevo, Stefanovići) 89, 96, 147, 192,212,218,219,220, 229,235,242,243,244,246,252,253,261 Stočević, Mehmed 226 Subašić (Omer, Salih) 224, 265, 266, 293 Subotić, Jefto 267, 283 Sulejmanović, Mustafa 68, 75, 77, 81, 94, 99 Suljagići 150 Suljić, Muhidin 259, 282 Suljkić Hivzija (Ibni Hasan) 25, 76, 78, 96, 104, 111, 116, 134 Sunarić (Ljubiša, Desa, Veselin) 119,225

š Šabanović, Rizo 219 Šabić, Jusuf212 Šaćirbegović, Avdo 283 Šahbegović (Hakija, Izet) 219,223 Šakančić, Hasan 34, 36,213,214,215,232 Šamić, Jasna 202 Šakotić, Drago 226 Šehagić (Džemila, E ju b, Hamdo, Milko, Rasim, Rašid) 34, 69,221,223, 229,235 Šehavdić (Idrizaga, Mahmut, Muriz, Mustafaga Šehavdići) 71, 73, 156, 218 Šehić (Adem, Ahmed, Dedo, Mehmed) 34, 42, 74, 79, 87, 219, 246, 247,251,266,267,278 Šehić (N asir, Nazif, Omer, Rašid, Salihaga, Salih, Šehići) 36, 154, 164, 186,192,213,214,215,218,226,232,243,246,253,257 Šehmehmedović (Ismet, Mustafa, Salih, Šehmehmedovići) 119, 123, 227 Šehomerović, Salih 222 Šenk, Natalija 220 Šibljakovići 102, 103, 115 Šipka, Pero 253 Šišić (Ilijaz, Safet, Šemsudin) 36, 138, 198, 262, 288, 289, 290, 292, 294

Tabaković, Halida 133 Tahirbegović, Tahira 223 Talavanić, Fadil 170

338

T

Taslidžić, Muriz 253, 254 T epić, Ibrahim 25 Tica (Nata, Zora) 244 Tirić (Đulaga, Edhem, Ibariz, Hazim, Mehmed, Mustafa, Zlatko) 34, 226,233,247,253,254,257,260,261,262,266,283 Tito, Josip Broz 36, 131, 132,213 Todoran, Jovo 137,246 Tomašević (Mihajlo, Milena, Ratka) 225, 267, 283 Tomić (Dara, Đorđo, Jovanka, Miodrag, Rado, Veljo, Tomići) 159, 162, 223,224,235,241,244,250,251,252,253,255,259,266,267 Topalović, Suljo 145 Topčić (Edin, Hasan, Muharem, Nešad) 37, 65, 138, 154, 157, 158, 185, 226,264,297,299 Trhulj (Emir, Osman, Suada) 162,261, 262 Trifković, Dragiša, 24, 26, 74, 82, 88 Trifunović, Mitar Učo 29,73 Tuč ić (Avdo, Tučići) l 02, 117 Tuhčić (Mustafa, Tuhčići) 67, 102, 110 Tulić, Himzo 103, 123, 280 Tupeković (Hrusto, Meho, Pašo) 194, 266, 278 Tuševljaković (Branka, Brano, Tuševljakovići) 156, 159, 219, 259

u Uzunalić (Hazim, Uzunalići) 192,280 Uzunić(Mehmed, Uzunići) 34, l 08, 231 Uzunović, Alija 179,200, 227, 281,283,295

v Vanke, Ilonka 222 Vasić (Đorđo, Nikola, Slavko) 71, 90, 156, 196, 197, 220 Vasilić, Vida 235 Vasković, Dragomir 253 Vehbić (Nezir, Vehbići) 153, 192, 194 Vejzović (Alija, Beriz, Mirsad) 255, 281 Vesić, N adi ea 281 Vidaković (Budimir, Goran, Dara, Đorđo, Veljko, Vidakovići) 35, 159, 244,261,265,266,282 Vikić, Nataša 260 Vilić (Aljo, Hafiza, Mujo, Vilići) 108, 112, 113, 167, 253, 254, 278, 283 Vlajin, Milan 226 Volić, Razija 219, 222, 224

339

Vrabac, Mehmed 260 Vračević, Zdravko 219 Vukašinović, Đorđe 255 Vukajlović (Borka, Todor) 226, 255 Vukelja (Danica, Jovo) 241, 261 Vuković, Svetozar, Zarko 41, 51,234,235

z Zahirović (Ajša, Muhamed, Vahid) 206, 212, 255 Zaimović (Ahmet, Ćazim, Fahrudin, Muhamed, Sadija) 34, 164, 222, 226,231,235,265,279,280 Zarić, Nedjeljko 243 Zdravković, Pero 212 Zehići, 102 Zejmi1agić (Ahmet, Fahrudin, Himzo, Mehmed, Muhamed, Mustafa, Nasiraga, Zajim) 91, 94, 97, 165, 219, 224, 241, 244, 265, 266, 283 Zekić (Drago, Marko, Milena, Savo) 223, 255, 280, 281 Zeljić, Milorad 219 Zlatonosovići 9 Zmaj, J ova Jovanović 181 Zorbić, Haso 79, 194,266

Živanović, Živan 243 ž

Napomena: S obzirom na to da se u knjizi pominje mnogo ličnih imena, razumljivo je što su mnoga grupisana po prezimenima, kao i što sva nisu ušla u ovaj registar, što se posebno odnosi na imena navedena u prilozima i pregledima u trećem dijelu knjige.

340

IZBOR SLIKA IZ FOTOALBUMA HELMUTA FRIDRIHSMELEJU "DES VERSUNKENE BOSNIEN" ·(FOTOGRAFIJE SA PUTOVANJA AUSTRIJSKOG

NADPORUČNIKA EMILA BALKAREKA KROZ BUSNU I HERCEGOVINU 1907/08. GODINE)

Album je zajednički projekat Kelna, Graca i Beča. Objavljenje 1999. godine u izdanju "Verlo g Styrie". Ima 150 fotografija, od kojih se znatan broj odnosi na Zvornik. Do njega sam došao u ljeto 2000. godine (zahvaljujući Muji Kuršumoviću) kada je knjiga već bila predata u štampariju. Cijeneći vrijednost slika u albumu, izvršio sam njihov izbor i naknadno ih unio na kraju knjige. Sve su snimljene 1907. i 1908. godine.

I. Centar grada. U drugom planu slike se nazire Stari grad.

341

2. Stari dio Zvorničke čaršije (danas ulica Đure Pucara). U pozadini slike brdo Vratolomac.

3. Džamija Skela

342

4. Cuševac. Manja zgrada (desno) poslastićarnica i burekčinica Džemalije Sabirovića, a veća lijevo kuća Suljagića iz osmanskog perioda. Na njenoj lokaciji Suljagići su tridesetih godina 20. stoljeća podigli sadašnju zgradu u kojoj je radila

zvornička pošta sve do 1958. godine. Sasvim desno na slici vide se most preko Zlatice i mrmora džam(je R(jeka.

5. DiviC. Lijevo na slici stijene zvane "Bremena"

343

344

6. Familija Smail bega Hdžinurbegovića iz Zvornika (bez žena).

7. Jedna od pravoslavnih porodica u Zvorniku.

ll ~.·

8. Vodenica na Diviču. Na Drini između ove vodenice i stijena "Bremena" podignuta je brana HE Zvornik 1955. godine. Na snimku sasvim desno vide se

usidrene lađe.

-.-:<

9. Drinske lađe na mjestu gdje će 1929. godine biti podignut željezni most na Drini.

345

l O. Vetrenjača u Kozluku

JJ. U prvom planu slike dijelovi nekadašnjih mahala Namazđah i Skela, a iza •iJih Fetija. U sredini snimka brdo Zmajevac, desno od njega podnožje Kahvenjače, a

lijevo podnožije Vratolomca (Zu/jikarevac). Najveća zgrada na snimku (usredini) je Podrinjska medresa.

346

12. Tipična bosanska gradska kuća iz osmanskog perioda (idrizovića- Sehavića) i džamija u Hridu.

13. Hotel "Wien" ("Beč"). Danas su ovoj zgradi market "Drina" i kafana "Božur"

347

r

14. Stari zvornički grad (Južna kapija). Naprijed u snimku austrijski oficiri.

15. Gornji grad

348

16. Donji grad (Sjeverna kapija).

17. Stara džamija u D iviču. Naprijed na slici austrijski oficiri Balkarek sa divičkonz djecom.

349

18. Austrijski oficiri na kupanju u Drini (negdje ispod sadašnje stambene zgrade Z-15 u Zamlazu).

19. Vojna bolnica na Fetiji (lijevo), desno jedan od pomoi'llih bolnićkih objekata. Poslije drugog svjetskog rata u ovoj zgradi je više godina bio Đački dom.

350

DONATORI

,.. . Knjiga je izdata zahvaljujući razumijevanju i pomoći donatora CIJa 1mena sa zahvalnošću navodimo:

Institucije i firme

"Ado Europe Čaglar", DOO Sarajevo (Zijo Kadić) "Bosna plod" Sarajevo (Hasan Hadžiavdić) "Eskort trade" DOO Sarajevo (Mujo Vilić) "Likval", DOO Sarajevo (Himzo Mešević) Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Kantona Sarajevo Mm1starstvo za kulturu i sport Kantona Sarajevo "Mutichem" Ljubljana (Fadil Sarajlić) Općina Sapna Štamparija "DES" Sarajevo "HT TRO PLAST BOSNA", DOO Tuzla (Samir Fočak)

Pojedinci

Ahmetović Hakija Ahmetbegović Mirza Alić Agan Alić Muhamed Andrić N. Vojislav Azapagić Šefik (Tuzla) Bajrić Ahmet Blicko Bazardžanović Husref Bećirović Sead Buljubašić Beriz Čaklovica Faruk Ćatić Hazim Ćatić Ismeta Dugalić Ida Đozić Šefket (Sarajevo) Ganibegović Mađida Garibović Nijaz Gazibegović Husref (Sarajevo) Hadžiavdić Mensur Hadžić Ibrahim Hadžiomerović Asidin Hadžiomerović Enis Hadžiomerović Muhamed (Bošnj. inst.) Hadžiribić Mirhat

351

Hajdarević Hajrudin Hajdarević Mirsad Hajdarević Talat Hamzabegović Razija Hamzić Mahmut Harambašić Sead Rodić Ibrahim Hudović Mahir Ilić Mitar Lale (Sarajevo) Imširović Dž. Mirsad Imširović Dž. Mustafa Imširović Zekira Jašić Mujo Jelkić Emira Jelkić Muhamed Jukić Fatima Zlata Kadić Haso Kadić Sedad (Doboj) Kamišalić Mustafa Klempić Bischof Refija Kugubić Alija Kuršumović Mujo Lehovac Idrizbegović Azra Martinić Gordana (Oberrusel) Mehinagić Izet Mešanović Hazim Mujić Fadil Nalić Mehmed Odobašić Enes Omerhodžić Refik (Sarajevo) Rezerović A. Hasan Rašidović Muriz Sabirović Nusret Selimović Admir (S apna) Selmanagić Jasmin (Sarajevo) S linić Safeta Smajlović Bećir (Ilidža) Talavanić Fadil Telalović Avdo (Vlasenica) Tirić Zlatko Tuhčić Muhidin Veledarević Hašim

352

SADRŽAJ

Predgovor ..................................................................................... 5

I- ZVORNIK KROZ ISTORIJU ........................................................ 7

Stari vijek ............................................................................................ 7

Srednji vijek ........................................................................................ 9

Period osmanske vladavine (1460.-1878.) ................................... 15

Vrijeme austrougarske vladavine (1878.-1918.) ........................... 26

Razdoblje između dva svjetska rata (1918.-1941.) ........................ 31

Period Drugog svjetskog rata i NOB-e (1941-1945) ..................... 37

Poslijeratni ili socijalistički period razvoja Zvornka

(1945.-1992.) ..................................................................................... 42

Neke geografske karakteristike opštine Zvornik ............................ 56

II- SLIKE I BILJEŠKE IZ PROŠLOSTI GRADA .......................... 59

Zvornički stari grad (tvrđava) .................................................... 59

Zvorničke mahale (ulice) .................................................................. 63

Hrid ................................................................................................... 67

Zamlaz ................................................................................................ 71

Namazđah .......................................................................................... 75

Zvornička čaršija (centar grada) ........................................................ 77

Bair ..................................................................................................... 80

Fetija .................................................................................................. 81

Kanare i Kuljanski put............................................................... 85

Srpska varoš ................................................................................ 87

Rijeka ............................................................................................ 91

Skela ........................................................................................... 94

Bekusij a ...................................................................................... 96

Vidakova njiva ................................................................................... 99

Prigradska naselja ............................................... , ............................ 101

Tabaci ............................................................................................... 102

Divič ................................................................................................ 104

Kula Grad ......................................................................................... 115

353

l. '

Karakaj i Zvorničko polje ................................................................ 125

Mali Zvornik i Sakar ........................................................................ 128

Stara groblja u Zvorniku .................................................................. 133

Zvornički Jevreji .............................................................................. 135

Zgrada Sreskog nače~ ........................................................... 138

Vojni logor (Lageri) ........................................................................ 140

Oficirski dom (Kasina) ................................................................... 142

Prvi automobili u Zvorniku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144

Saobraćaj između dva svjetska rata i neposredno poslije II

svjetskog rata ................................................................................... 146

Prvi poštanski saobraćaj .................................................................. 149

Zvorničko korzo ............................................................................... l51

Zvornička pijaca .............................................................................. 152

Zvornički dućani, trgovci i hamali u periodu između dva svjetska rata ................................................................................................... 154

Bili su oni dio Zvorničke čaršije i njene duše ............................... 160

Ulične ili javne česme .............................................................. 163

Hanovi u Zvorniku ................................................................... 166

Hoteli u Zvorniku ............................................................................ 168

Vodenice na Drini ............................................................................ 169

Drinske lađe i skele ...................................................................... 171

Splavarenje na Drini ................................................................... 175

Poplave u gradu ......................................................................... 179

Mostovi na Drini.. ............................................................... 180

Zvornički vašar .......................................................................... 183

Zar i feredža ................................................................................. 185

Prva električna struja u Zvorniku ............................................... 187

Zanati i zanatske zadruge .......................................................... 191

Graditelj violina iz Zvornika ........................................................... 196

Prvi Zvorničanin sa fakultetskom diplomom .................................. 198

Iz zvorničke književne baštine i savremenog književnog

stvaralaštva ...................................................................................... 200

354

'i-'

Hasan Kaimija ................................................................................. 200

Marko Marković .............................................................................. 203

Jela Ostojić ...................................................................................... 205

N"" Al" h"' !Jaz 1spa 1c ................................................................................ 207 Ar" M ., !Ja USIC •••••••...•••.••••.••....•....•.................•.....•...........•.........••.......• 209

Miroslav Krleža i Rodoljub Čolaković u Zvorniku ........................ 212

Suđenje Omeru Šehiću, Ferdi Gazinu i Hasi Šakančiću ................. 213

Školstvo prije Drugog svjetskog rata i neposredno poslije rata ..... 216

Niža realna gimnazija.. . . . . . . . . . . . . . ... .... ........... ..... ......... .. ............ 221

Prve srednje škole .................................................................. 224

Đački dom ............................................................................. 228

Prve kulturne ustanove ............................................................. 230

KUD "Svetozar Vuković Žarko",

"Prosvjeta" i "Preporod".......................................................... 233

Enigmatski i Kino-klub .............................................................. 236

Prve zvorničke bolnice i apoteke ................................................. 237

Crveni krst .............................................................................. 240

Fiskulturno društvo "Soko"... . . . . . . . . . . . . .. . ...... ... . ... . .. .. .. ... ...... ........ 242

Fudbal u gradu između dva svjetska rata ................................... 245

Sport u Zvorniku neposredno poslije Drugog svjetskog rata ........... 248

Fudbalski klub "Drina".............................................................. 250

Društvo za tjelesno vaspitanje "Partizan" ................................ 255

Odbojkaški klub "Drina" ................................................................ 258

Košarkaški klub "Drina" ................................................................. 260

Moto trke........................................................................................ 262

Odred izviđača "Filip Kljajić Fića" ................................................. 264

Dobrovoljno vatrogasno društvo Zvornik ................................... 265

Narodna banka ......................................................................... 266

Tvornica glinice "Birač" ............................................................... 267

Pruga Tuzla- Zvornik.................................................... . . . . . . . . . . . . 269

III- PRILOZI. .................................................................................. 271

Izvodi iz recenzija uz drugo izdanje knjige ..................................... 271

355

:i 'l ,, !t· ii

il

!l il il

il l

Rekli su o prvom izdnju kojige M. Hudovića "Zvornik-slike

i bilješke iz prošlosti" ...................................................................... 274

Predsjednici i sekretari sreza Zvornik od 1945. do 1958. godine ... 277

Predsjednici i sekretari opštine Zvornik od 1945. do

1992. godine .................................................................................... 278

Predsjednici i sekretari Izvršnog odbora Skupštine

opštine Zvornik ................................................................................ 279

Opštinski organi uprave, institucije i preduzeća i njihovi

rukovodioci u vrijeme višestranačkih izbora 1990. godine na

područiju opštine Zvornik............................................................. 280

Kuzluk kroz stoljeća................. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . ... ... .... .... ... . .. . . . 283

Njemačka kolonija Branjevo ................................................... 297

Za Zvornik-izvod iz putopisa Hajnriha Renera ............................. 300

Pregled zvorničkih porodica po mahalama (ulicama) i

prigradskim naseljima između Prvog i Drugog vjetskog rata .......... 303

Pregledna skica Hrida i Zamlaza ..................................................... 307

Izvodi iz popisa stanovništva ........................................................... 31 O

Literatura i građa .............................................................................. 323

Registar ličnih imena ....................................................................... 327

Izbor slika iz fotoalbuma Helmuta Fridrihsme1era .......................... 341

Donatori ........................................................................................... 3 51

356

)! •. ·~···.: ''

?

' l . ' ·,;

·~ l

Mehmed Hudović

Mehmed Hudović

Hudović (Tahira) Mehmed rođen je 1934. godine u Zvorniku gdje završio osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju. Učiteljsku školu pohađao je u Tuzli, a studirao na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu i Filološkom fakultetu u Beogradu.

Cijeli radni vijek (1955-1990.) proveo je u Zvorniku. Do 1973. godine radio je u prosvjeti na poslovima u nastavi, pomoćnika direktora škole i prosvjetnog savjetnika. Od 1973. do 1980. godine bio je direktor Narodne biblioteke Zvornik, a potom sekretar Opštinske samoupravne interesne zajednice kulture Zvornik (1980.-1990.). Uporedo sa ovom funkcijom u periodu od 1982. do 1989. godine obavljao je i dužnost sekretara OSIZ-a fizičke kulture Zvornik.

Osim službenih obavljao je i niz društvenih funkcija. U dva mandata bio je odbornik Skupštine opštine Zvornik i predsjednik Savjeta za prosvjetu, nauku, kulturu i sport opštine Zvornik. Bio je član Izvršnog odbora Društva bibliotekara BiH, Predsjedništva Međurepubličke zajednice kulture "Sava", Savjeta Regionalnog istorijskog arhiva Tuzla, delegat regije Zvornik u Skupštini SIZ-a za izdavačku i bibliotečku djelatnost BiH ... Istarživanjem i prikupljanjem istorijske građe o Zvorniku bavi se više od trideset godina.

Za rezultate u radu dobio je više nagrada i priznanja. Između ostalih, nosilac je Zlatnog znaka priznanja Crvenog krsta Bosne i Hercegovine i Plakete opštine Zvornik.

357