mehmed spaho - politicka biografija

Mehmed Spaho (1883-1939)Politika biografija

Sarajevo, 2009.

Husnija Kamberovi

Biblioteka: Vrijeme uspravljanja Bonjaka

Knjiga 3

Husnija Kamberovi Mehmed Spaho (1883-1939) Politika biografija

Izdava: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca

Za Izdavaa: Nedad Mulabegovi

Redakcija: Sabira Hadovi Mufid Memija

Emir Zlatar

Sekretar redakcije: Esad Luka

Recenzenti: air Filandra

Omer Ibrahimagi

Lektor: Azra Baki

Tehniko ureenje i DTP: Ekrem Kapi

tampa: tamparija DES Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

323 (497.6) 929 Spaho M.

KAMBEROVI, Husnija

Mehmed Spaho : (1883-1939) : Politika biografija / Husnija Kamberovi. - Sarajevo : Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, 2009. - 280 str. : ilustr. ; 25 cm

Bibliografija: str. 261-263 ISBN 978-9958-47-109-4

COBISS .BH-ID 17414662

3SADRAJ

Predgovor .................................................................................................................... 5 Metodoloki pristup stradalnitvo politikih lidera ................................................ 10

MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA ......................... 13 Porijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta do narodnog tribuna ............................................................................................... 13 Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za interese sarajevske sirotinje .............................................................................. 14 Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rata .................................. 20

POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929. .......................... 25 Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos Mehmeda Spahe prema toj stranci .................................................................... 25 Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom predstavnitvu i prelazak u opoziciju ............................................................... 31 Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920. ............................... 35 Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921. ................................................................ 37 Raskol u JMO i Spahin uspon do liderske pozicije .......................................... 44 Odmjeravanje snaga na izborima 1923. ili da li je Spaho paa od Bosne ......................................................................... 60 Mehmed Spaho i stvaranje bloka opozicionih stranaka ................................... 65 Izbori 1925. ....................................................................................................... 70 Mehmed Spaho i JMO na oblasnim izborima 1927. ........................................ 76 U vrstom savezu sa Ljubom Davidoviem, efom srpskih demokrata, i opi izbori 1927. ............................................................................................... 77 Pokuaji atentata na Mehmeda Spahu .............................................................. 80 Bomba u El-Kameru 1923. ........................................................................... 82 Godina 1925 dogaaji u Zagrebu ili kako je umjesto revolvera kod Spahe policija pronala pozivnicu za dvorski bal? ........................................... 85 Atentat na Mehmeda Spahu 1927. ili kako je izgledao vatreni okraj na Vratniku ........................................................................................................ 89 Pisanje lista Pravda o atentatu 1927. ............................................................ 98

DJELATNOST MEHMEDA SPAHE NAKON 1929. .......................................... 101Mehmed Spaho 1929-1932. .................................................................................. 101

Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe ................ 101 Mehmed Spaho 1932-1935. .................................................................................. 109

Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933. ................................................. 109

44

Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. ............................................................................ 114 Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i politiko stanje Muslimana .............................................................................. 114 Doprinos dr. Mehmeda Spahe razvoju saobraaja .......................................... 136 Odnos Mehmeda Spahe prema Islamskoj zajednici poslije 1935. ................... 141

Smrt (u sobi ili kupatilu?) ..................................................................................... 147 Nekoliko verzija o smrti ................................................................................... 147 Pisanje tampe o smrti Mehmeda Spahe ......................................................... 150

Spahini politiki nasljednici ................................................................................. 155 Izbor Dafer-bega Kulenovia za lidera .......................................................... 155 Doprinos Mehmeda Spahe afirmaciji Kraljevine Jugoslavije u svijetu .......... 155 Priznanja dr. Mehmedu Spahi .......................................................................... 156 Spahino politiko nasljee ............................................................................... 157

PRILOZI .................................................................................................................. 161 Fotografije ............................................................................................................. 163 Dokumenti ............................................................................................................ 191

Jugoslovenska muslimanska organizacija ....................................................... 191 Izborni falsifikati prije rata ............................................................................. 194 Financijske prilike Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. ........................... 205 Prvi muslimanski kongres u Kuds-erfu ........................................................ 220 Pismo kralju Aleksandru .................................................................................. 223 Spahine punktacije ........................................................................................... 225 Faksimili dokumenata ...................................................................................... 227

RECENZIJE ............................................................................................................ 259 air Filandra ....................................................................................................... 259 Omer Ibrahimagi ................................................................................................. 261

Index linih imena ..................................................................................................... 265 Izvori .......................................................................................................................... 271 Literatura ................................................................................................................... 273

Predgovor

Uposljednje vrijeme napisano je nekoliko rasprava o ivotu i radu Meh-meda Spahe. Neki od tih radova, s obzirom na ozbiljnost rada i do-kumentarnu utemeljenost, sigurno e izdrati iskuenje vremena, aneki e biti brzo zaboravljeni. U svakom sluaju, Spahin ivot je pria o ivotui politikom djelovanju bonjake politike elite u prvoj polovini 20. stoljea.Svako pretendiranje davanja ocjena politike historije Bonjaka u 20. stoljeunezaobilazno se suoava sa ovim imenom. On je ve ocijenjen kao najznaaj-niji bonjaki politiki lider, i ta ocjena se moe vrlo lako argumentirati.

O Spahi su dosad najozbiljnije radove napisali oni koji su se bavili politi-kom historijom Bonjaka u 20. stoljeu. Prije svih valja spomenuti knjiguAtifa Purivatre o historiji Jugoslavenske muslimanske organizacije, u kojoj sudati najcjelovitiji pregled politike historije Bonjaka u prvoj deceniji posto-janja jugoslavenske drave i najbolje ocjene politike uloge Mehmeda Spaheu tom vremenu.1 Purivatra je dao najpotpuniji pregled razvoja muslimanskepolitike u razdoblju od stvaranju jugoslavenske drave 1918. do zavoenja dik-tature 1929. U tom smislu je dao i najvie informacija o djelovanju dr. Meh-meda Spahe u tom dobu, pratei njegov politiki put od malo poznatogsekretara Trgovake komore do muslimanskog lidera. U njegovom ivotu Pu-rivatra naglaava graansko porijeklo njegove porodice koja je u Sarajevu,centru politikog ivota u Bosni i Hercegovini, uivala znatan ugled. Otac muHasan vaio je kao uen teolog i pisac. Pravne nauke je zavrio u Beu. Vra-tivi se sa studija u Sarajevo, postaje sekretar Trgovake komore. Priklanja seMuslimanskoj samostalnoj stranci Esada Kulovia. Za vrijeme rata bio je sim-patizer jugoslavenskog pokreta. enidbom se povezuje sa porodicom istaknu-tog prvaka iz Sarajeva Avdom ahinagiem. Postaje optinski odbornik i stiepopularnost zalaui se za komunalne potrebe naselja u kojima stanuje musli-manski svijet. Purivatra naglaava i Spahinu politiku vjetinu, zbog koje je

5

1 Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvatai Slovenaca. Drugo izdanje, Sarajevo: Svjetlost, 1977.

zadobio simpatije muslimanskih masa, te posebno naglaava kako je Spahobio izraziti predstavnik muslimanskog graanstva, to e rei modernizovanemuslimanske arije, i to upravo sarajevske arije, koja je oduvijek igralavanu ulogu u politikom ivotu Muslimana. Njegovi saradnici bili su uglav-nom iz redova muslimanske inteligencije i predstavnika arije. Ti intelektualcipo svojim sposobnostima nisu odve ni nadmaivali niti su stajali mnogo ispodnivoa Spahinih sposobnosti. U vodstvu JMO u znatnoj mjeri su bili potisnutibegovi. Hode, naroito poslije izdvajanja Maglajli-Korkutove grupe, nisunikada u JMO neposredno imali odluujuu rije, ali su eljeli imati vodeupoziciju u Vakufskoj organizaciji, preko koje bi se dalje imao utjecaj na hode.Purivatra, shodno vremenu u kojem je pisao svoju knjigu, spominje Spahinoslabo zalaganje za radniku klasu, te poentira: Jasno je, dakle, da je JMO gra-anska partija i da je muslimansko graanstvo u politikoj konstelaciji Kralje-vine SHS bilo vodea politika snaga Muslimana.2

Muhamed Filipovi u knjizi o bonjakoj politici u 19. i 20. stoljeu zastupatezu da je dr. Mehmed Spaho jedan od utemeljitelja Jugoslavenske musliman-ske organizacije, ali je njegova inicijalna ideja bila stvaranje Bonjake narodnestranke. Meutim, bio je onemoguen u namjeri da stranci dade nacionalnoime, a time je bila denacionalizirana i njegova politika, tj. on je bio prisiljenda, u odreenoj mjeri, vodi i nastavlja onu istu traginu mimikrijsku formu po-litikog ivota Bonjaka muslimana koja ih je ve dosta toga kotala.3

air Filandra je u knjizi o bonjakoj politici u 20. stoljeu dao svoje vi-enje uloge Mehmeda Spahe potcrtavajui kako je Spaho zauzevi poziciju li-dera JMO, posebno nakon uspjeha na izborima 1923., postao ne samo liderstranke nego istinski voa Bonjaka. U tome je pokazivao takav politiki ta-lenat kakav nijedan Bonjak kasnije nije dosegao.4 Filandra je i kasnije obja-vio nekoliko tekstova u kojima se dotakao uloge Mehmeda Spahe u povijestiBonjaka, ali je kljuna njegova ocjena sadrana u tome da je Spaho bio izu-zetno mudar politiar.

Ibrahim Kemura se u svojim knjigama o Gajretu i Narodnoj uzdanici uveoj ili manjoj mjeri doticao i uloge dr. Mehmeda Spahe. Kemura pokazujekako je Spaho nastojao nametnuti svoj utjecaj i utjecaj Jugoslavenske musli-manske organizacije na rad Gajreta, a kada im to nije uspjelo, formirano je

H. Kamberovi: Mehmed Spaho - Politika biografija

6

2 A. Purivatra, JMO, str. 408-409.3 Muhamed Filipovi, Bonjaka politika. Politiki razvoj u Bosni u 19. i 20. stoljeu. Sarajevo: Svjet-

lost, 1996, str. 67-68.4 air Filandra, Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo: Sejtarija, 1998, str. 79.

novo drutvo Narodna uzdanica, koje je u sutini bilo ekspozitura Jugoslaven-ske muslimanske organizacije u vremenu izmeu dva svjetska rata.5

U posljednje vrijeme o Spahi je najprije pripremljena jedna izloba u Bo-njakom institutu, a zatim je Sara Bernasconi, u svom nepubliciranom raduZwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, kroz model odnosatradicije i moderne obraivala porodicu Spaho na prijelazu dva stoljea, kojaje sama po sebi primjer odnosa tradicionalizma i modernizma. U tom kontekstuBernasconi se dotakla i ivota dr. Mehmeda Spahe u razdoblju austrougarskeuprave u Bosni i Hercegovini, za koga je konstatirala kako je bio ovjek kojise u pravo vrijeme uvijek nalazio na pravom mjestu.6 Bernasconi je sakupilajako puno dokumentacije, prije svega iz fonda Mehmeda Spahe u Bonjakominstitutu u Sarajevu, te fotografija iz njegovog ivota, pri emu je veoma vanabila saradnja sa lanovima porodice Spaho.

Kada sam odluio napisati kratku biografiju Mehmeda Spahe, nisam nislutio da dvojica vrijednih Bonjaka iz Sandaka, Harun Crnovranin i NuroSadikovi, ve rade na tome. Oni su o tome knjigu napisali i objavili 2007., au meuvremenu je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu odobren i jedan ma-gistarski rad o politikoj djelatnosti Mehmeda Spahe. Nakon itanja Crnovr-aninove i Sadikovieve knjige, vidio sam da se ima jo mnogo toga dodati,posebno s obzirom na mnotvo neiskoritene grae o Mehmedu Spahi. Tu se,meutim, suoavamo s jednim dodatnim problemom, imajui u vidu da se naFilozofskom fakultetu o politikoj djelatnosti Spahe pie poseban magistarskirad, za koji sam i sam donekle kriv. U isto vrijeme je prijavljena i jednadoktorska disertacija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu o djelovanju JMOod 1929. do poetka Drugog svjetskog rata, u kojoj e sigurno vaan dio bitiposveen lideru JMO Mehmedu Spahi.

Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi su u svojoj knjizi panju itateljausmjerili na Spahino djelovanje kao borca za Bosnu. Pretresli su i niz bio-grafija ljudi koji su na ovaj ili onaj nain bili vezani za politiko djelovanjeMehmede Spahe, a piu i o vremenu nakon Spahine smrti. ini se da je ciljbio ukazati na teku sudbinu Bonjaka nakon 1939. ime bi se istaknuo znaajSpahina politikog djelovanja za ivota. Crnovranin i Sadikovi su napisaliizuzetno afirmativnu biografiju zanemarujui manje svijetle stranice njegovog

Predgovor

7

5 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941).Sarajevo: Veselin Maslea, 1986; Ibrahim Kemura, Znaaj i uloga Narodne uzdanice u drutvenom ivotuBonjaka (1923.-1945.), Sarajevo: Institut za istoriju i Bonjaki institut, 2002.

6 Sara Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne. Sarajevo 1878 bis 1918, Zrich, 2005.

ivota. Familija Spaho spada u red najprogresivnijih bosanskohercegovakihfamilija svog doba. Historija joj je dala zadatak da bude svjetionik i zvijezdavodilja bonjakom narodu u veoma tekom vremenu kada je prelazio iz jednogcivilizacijskog kruga ivljenja u drugi.7 Ovakav poetni pristup odredio jeitav kasniji tok te knjige o Mehmedu Spahi.

Crnovranin u nauku uvodi postojanje Akreba medlisa posebnog, pe-tolanog tajnog savjetodavnog Spahinog tijela, na ijem je elu bio Uzeir-agaHadihasanovi. Oslanjajui se na intervju to ga je jedan mladi lan porodice,Mehmedov unuk Kenan Spaho, dao jednom sarajevskom listu, Crnovraninveli da predsjednik JMO Kulenovi nije bio lan tog tijela, te preuzima bezkritinosti stav Sakiba ulabia da je to tijelo poetkom rata donijelo odlukuda se Bonjaci prikljue antifaistikoj borbi. Ovdje bi trebalo malo zastati iraistiti o emu se tu radi. Pri tome, moda, od koristi moe biti i pisanje AvdeHume koji se jednom prilikom 1942. susreo sa Uzeir-agom Hadihasanoviemi koji mu je kazao kako vjeruje da partizani nisu toliko jaki da bi se Muslimaninjima prikljuili, ali su Muslimani ugroeni od etnika, pa je zbog toga Uzeir-aga sugerirao Mustafi Mulaliu da ue u etniki tab kako bi otupio etnikuotricu prema Muslimanima; osim toga, tada dolazi i do poznatog Memoran-duma Hitleru, koji kao vjerodostojan dokumenat i Crnovranin pripisuje kruguoko Uzeir-age. Sve ovo treba jo jedanput dobro pretresti, jer nije posve sigurnoda je taj Memorandum autentian, moda je samo djelo njemake tajne slubekoja ga je izmislila kako bi opravdala ideju o stvaranju posebne MuslimanskeSS divizije.8

Osim toga, valjalo bi relativizirati i ovu tezu o Akreba medlisu kao tajnomsavjetodavnom Spahinom tijelu. Jasno je da je Spaho imao krug svojih najbli-ih saradnika, ali uvoenje u priu atributa tajno savjetodavno tijelo, ijilan nije bio Dafer-beg Kulenovi, Spahin nasljednik, svakako ima dodatneporuke. U izvorima se nailazi na pojam Akreba medlis, ali se pod tim poj-mom ne podrazumijeva nita tajno. Tako u jednom izvjetaju bana Drinske ba-novine posveenom stanju u Sarajevu prilikom izbora Fehim ef. Spahe zareis-ul-ulemu 1938. stoji da je Baarija bojkotirala ustolienje novoga reisa(sve radnje su bile otvorene, zelene zastave nisu bile istaknute na svim dami-jama...). U damiji bili su prisutni pored zvaninih pretstavnika najvie srod-


8

7 Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi, Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Sandaka rije:Frankfurt na Majni, 2007, str. 98.

8 Ovakvu tezu zastupa Zlatko Hasanbegovi, ali jo o tome nije napisao opiran rad.

nici Gospodina Spahe ili kako se to ovde zove 'Akreba medlis'. Muslimanskainteligencija takoer nije uestvovala.9

Nakon sagledavanja stanja u historiografiji o Mehmedu Spahi, a vodei ra-una i o drugim istraivanjima koja su u toku, odluio sam u ovoj knjizi pri-mijeniti neto drukiji model u odnosu na prvobitno zamiljeni koncept knjige.Naime, namjeravao sam pisati biografiju Mehmeda Spahe slijedei model kojije primijenio Isaac Deutcher piui knjigu o Staljinu. Ogranit u se na ivotMehmeda Spahe, ali neu u cijelosti obraivati njegovu politiku djelatnost,nego u dati osnovne informacije o tome. Ipak, s obzirom na to da je Spahobio prevashodno politiar, to bi odustajanje od analize njegovoga politikograda znailo zapravo odustati od itave knjige, pa sam odluio primijenitimodel koji su ve primjenjivali pojedini historiari: preputati dokumentimada govore o djelatnosti Mehmeda Spahe. Zbog toga e u ovoj knjizi najviebiti izvornih dokumenata, koji e se pojavljivati kao argumenti za kratko izne-sene ocjene. Time u izbjei ponavljanja ve poznatih injenica (premda je inavoenje poznatih injenica esto bilo nuno zbog dobivanja zaokruene slikena jednom mjestu), a istodobno ponuditi neto novo ne zatvarajui vrata istra-ivanjima koja su ve u toku. Posebno sam elio istraiti djelatnost dr. Meh-meda Spahe nakon 1929. godine, pri emu se kao kljuni izazov postavljalonjegovo djelovanje u okviru Jugoslavenske radikalne zajednice od 1935. dosmrti 1939.

Zahvalnost Mnogi su ljudi zasluni za nastanak ove knjige. elim se posebno zahvaliti

djelatnicima Bonjakog instituta Fondacija Adila Zulfikarpaia i ArhivaBosne i Hercegovine koji su mi omoguili istraivanja i dopustili objavljivanjefotografija. Za dio fotografija koje su ovdje uvrtene zahvalnost dugujem go-spodi Kenanu Spahi i Magbulu kori. Zahvaljujem se recenzentima prof. dr.Omeru Ibrahimagiu i prof. dr. airu Filandri na preporuci za tampanje, alii korisnim sugestijama; uvaenom Mehmedu Spahi to je proitao rukopis inije imao primjedbi; mom asistentu Amiru Duranoviu za uraeni Indeks linihimena. Vijeu Kongresa bonjakih intelektualaca zahvaljujem na objavljivanjuknjige, a kolegama sa Instituta za istoriju u Sarajevu na korisnoj razmjeni nau-nih ideja. Mojoj porodici obeavam vratiti posueno vrijeme utroeno za pi-sanje ove knjige.

Predgovor

9

9 ABiH, Zbirka Milan M. Stojadinovi, k. 2.

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

Uopoj politikoj historiji smrt obino ne znai kraj, nego vrlo estopoetak. Pogotovo ako se radi o iznenadnoj smrti. Uz to, u Bonjakaje tokom 20. stoljea u politikoj historiji ostalo u memoriji da su nji-hovi politiki lideri, ivot zavravali brzo i pod prilino nejasnim okolnostima.esto se tu ostavljalo prostora za razliita graenja predstava o ubojstvima,zavjerama i slino. Smrt Mehmeda Spahe je prva u tom nizu. Kasnije e Bo-njaci izgraditi nekoliko predstava o zavjerama protiv njihovih lidera. Spahuje slijedio Demal Bijedi, koji je 1977. poginuo u avionskoj nesrei, a rairenaje teorija o zavjeri protiv njega. Zatim slijedi smrt Hamdije Pozderca 1988.Okarakterizirana je kao zavjera koje je on bio rtva.

U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd,uoi svoje smrti, Mehmed Spaho je bio jako zabrinut zbog najavljene mogu-nosti da pregovori izmeu Vladimira Maeka i krune mogu rezultirati podjelomBosne i Hercegovine. Prije smrti 29. juna 1939. on u Sarajevu saziva sastanakbonjakih prvaka na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka,koji bi se, prema njegovim saznanjima, imali zavriti podjelom Bosne. Bioje mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuopanju Kraljevskom namjesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav uovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvataradi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvoleda se Bosna i Hercegovina cijepaju i dijele bez pristanka naroda i njegovihpredstavnika, ne samo Muslimana nego i Srba. Poslije duge diskusije Spahoje kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvolitida Kraljevsko namjesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Mu-slimanima i naim interesima, poto cijepa pokrajine u kojima ive Muslimanii tako nas dovodi u teku situaciju. Nakon ovoga sastanka Spaho je vozomotiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmahpopio i za sekundu bio mrtav. Njegova smrt je strahovito djelovala na Mu-slimane koji su bili zabrinuti zbog informacija da se sprema podjela Bosne,

10

a da se Bonjaci o tome uope ne konzultiraju. Zato je jedna delegacija Bo-njaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i sr-pskoga patrijarha Gavrila i izloila bonjake stavove o pitanju Bosne iHercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna iHercegovina cijepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila koji je,prema pisanju u svojim Memoarima10, kazao: Slaem se sa vama da Kraljev-sko namesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. (...)Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i nasvome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da jetetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini.

Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom avgusta prenionamjesniku dr. Stankoviu kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne doz-voljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeuSrba i Hrvata. Patrijarh Gavrilo je bio protiv bilo kakvog cijepanja Bosne,nego za njezino cjelovito ostajanje uz Srbiju. Namjesnik Stankovi ovaj raz-govor sa patrijarhom je prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom avgustaobavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenjaMuslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. Naravno da nita nijebilo uredu, budui da je potpisan Sporazum kojim je Bosna i Hercegovina po-dijeljena izmeu Srba i Hrvata. Kasnija literatura izgradila je teoriju o ubojstvuMehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja sepripremala tokom pregovora izmeu dr. Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Mae-ka, koji su zavreni potpisivanjem Sporazuma i Uredbom o Banovini Hrvatskoj.

Slina teorija o ubojstvu stvorena je i nakon smrti Demala Bijedia. On jepoginuo poetkom 1977. u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zem-lje. Na elu savezne Vlade funkcionirao je kao glavni Titov favorit i uz njegovupodrku, pa je upravo to jedan od razloga to su neki uvjereni da je Bijedievasmrt dio zavjere. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio dae ga ubiti zato to puno znam.11

U slinu priu se uklapa i smrt Hamdije Pozderca. Njega su neki ve proz-vali ehidom, mada bi to bilo jako teko dokazati. Meutim, nesporno je daje Afera Agrokomerc dovela do Pozdereva politikog pada, a zatim i doiznenadne smrti poetkom aprila 1988. u jednoj sarajevskoj bolnici.12

Metodoloki pristup - stradalnitvo politikih lidera

11

10 Memoari patrijarha srpskog Gavrila, Beograd: SFAIROS, 1990, str. 144-165. 11 Bahrudin Bijedi, Dani, 12.4.1999.12 H. Crnovranin i N. Sadikovi i pogibiju Nurije Pozderca na Sutjesci 12. juna 1943. karakteriziraju

kao smrt koja je do danas ostala nerasvijetljena. Slino je i sa smru Rifata Burdovia i jo mnogihdrugih Bonjaka (str. 279).

Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskogstradalnitva, o emu se meu Bonjaci u 20. stoljeu prilino puno debatiralo.U ovoj knjizi u se odvojiti od toga; neu pisati priu o Spahi na temelju pret-postavki, nego iskljuivo na temelju provjerljivih pisanih izvora, makar takavpristup i ne omoguava da se uvijek i u cijelosti sagleda jedna linost. No, sma-tram da vie nikome nisu potrebne romansirane biografije, nego ozbiljne ra-sprave utemeljene na primarnim povijesnim izvorima.


12

MEHMED SPAHO DO KRAJA PRVOG SVJETSKOG RATA

Porijeklo, kolovanje i prvo zaposlenje ili preko Bekog univerziteta do narodnog tribunaMehmed Spaho je roen u Sarajevu 13. marta 1883. u porodici koja je u

historiji Sarajeva poznata od 18. stoljea, a njezini su se lanovi bavili kazan-dijskim zanatom.13 Njegov otac, Hasan ef. Spaho (1841-1915) bio je strunjakza erijatsko pravo, a prije austrougarske okupacije slubovao je kao kadija uJajcu, Sofiji, Damasku i Kairu. U doba austrougarske uprave dobro se uklopiou novi sistem vrijednosti, obavljao je dunost muderiza Gazi Husrev-begovahanikaha i u svojoj linosti je objedinio tradicionalno i moderno. Sa Fatima-hanumom, roenom Biaki,14 imao je tri sina: Fehima (1877-1942), Mehme-da (1883-1939) i Mustafu (1888-1964), te tri kerke (Behiju, Aiu i Habibu).15

Osnovnu kolu i Veliku realnu gimnaziju Mehmed Spaho je zavrio u Sa-rajevu. Prema sauvanim svjedoanstvima vidi se da je bio vrlo dobar ak.16

Studije prava pohaao je na Univerzitetu u Beu, koje je uspjeno zavrio 1906.Krajem 1907. poloio je doktorski ispit, a 7. februara 1908. sveano je promovi-ran u doktora pravnih nauka. Tamo je bio lan drutva Zvijezda, oko kogasu se okupljali muslimanski studenti koji su se zalagali za zajedniki politikirad Srba i Muslimana. Hakija Hadi je u jednom kasnijem tekstu tvrdio kako je1905. u Beu imao jedan lini konflikt s Mehmedom Spahom zbog neke omla-dinske prepirke, te ga je bio izazvao na dvoboj, do koga ipak nije dolo.17

13

13 Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini 1878 1918. Zagreb i Sara-jevo: Hrvatski institut za povijest i Institut za istoriju, 2003, str. 101. Zanimljivo je da je Mehmed Spahoprilikom upisa u osnovnu kolu upisan pod prezimenom Spahi, te su mu i sva svjedoanstva glasila na toprezime. On je 9. 12. 1912. kao student iz Bea traio od gradskog poglavarstva da mu se izda potvrda daje njegovo pravo prezime Spaho, a ne Spahi (BIS, MS, Privatna korespondencija).

14 Fatima je umrla 12. februara 1923. Ukopana je na Grliia brdu (Pravda, br. 34, 13. februara 1923, str. 3.)15 Biografija Hasan-ef Spahe nalazi se u: Sarajevski list, Sarajevo 1915. br. 99. U cijelosti ju je prenio

H. Crnovranin u svojoj knjizi, te stoga je ne navodimo opirno.16 Svjedoanstva se nalaze u: Bonjaki institut u Sarajevu, Arhiv Mehmeda Spahe, JMO. 17 Hadi je to tvrdio u jednom Odgovoru Nuriji Pozdercu od 10. oktobra 1938. Hakija Hadi govori

o svom djelovanju i veli kako on sa Spahom nikada nije imao lini konflikt osim god. 1905. u Beu, kadasam ga povodom neke omladinske prepirke bio pozvao na dvoboj (na koji Mehmed Spaho nije izaao).IAS, FS, br. 327.

Vrativi se iz Bea, isprva se posvetio sudijskom zvanju, pa je 1906-1908.bio sudski prislunik, a onda do 1910. advokatski pripravnik kod advokata dr.Josefa Fischera. Kada je u Sarajevu formirana Trgovako-obrtnika komora(1910. godine), on je na sjednici 11. novembra 1910. izabran za njenog sekre-tara s godinjom plaom od 6.000 K poevi od 1. januara 1911.18 Ve tada jeu nekoliko navrata pokuavao ui u Bosanski sabor, pripadajui grupi mlaihljudi koji su se uglavnom kolovali izvan Bosne i Hercegovine. U ovoj grupisu se posebno isticali Esad ef. Kulovi i dr. Halid-beg Hrasnica, ali je drugastrana, kojoj je pokrovitelj bio erif Arnautovi, i koju su u Sarajevu predvodiliuri i Halilbai, izvojevala pobjedu.19 Ipak, on e 1914. biti biran za lanaGradskog vijea Sarajeva nakon to se Esad ef. Kulovi povukao sa tog polo-aja. Time je Spaho spojio ekonomiju, ime se bavio u Trgovako-obrtnikojkomori, i politiku, kojom se sve vie bavi kao gradski vijenik.20

Politika djelatnost Mehmeda Spahe u Gradskom vijeu ili borba za interese sarajevske sirotinjePrvu svoju politiku djelatnost Mehmed Spaho je razvijao u Gradskom vi-

jeu Sarajeva. lan Gradskog vijea postao je poetkom 1914. godine, nakonto je Esad ef. Kulovi odbio izbor, pa je Mehmed Spaho, kao prvi zamjenikod muslimana, uao u Gradsko vijee.21 Na javnoj redovnoj sjednici opin-skog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914. predsjednik Fehim ef. urije obavijestio zastupstvo da je Esad ef. Kulovi podnio ostavku, a na njegovomjesto je izabran Mehmed Spaho, koji je na ovoj sjednici poloio zakletvu.Ve na prvoj sjednici Spaho je reagirao prilikom verifikacije zapisnika s prolesjednice. On je, naime, prigovarao to je na proloj sjednici donesena odlukao poviici doplatka naelniku, jer je tom prilikom jedan naelnikov roak,Muhamed ef. uri, to stavio na dnevni red, iako on nije smio nikako prisu-tan biti. Bilo je prigovora da Spaho o tome nema ta diskutirati, jer se sadasamo treba verificirati zapisnik, a ne raspravljati o valjanosti odluke. Na krajuje zapisnik verificiran dok je Spaho intervenirao na kraju tvrdei kako je prola


14

18 BIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 25. novembra 1910. 19 O tome e Spaho pisati kao o velikim izbornim falsifikatima. (Vidi u prilogu ove monografije lanak

Izborni falzifikati prije rata.)20 S. Bernasconi, Zwischen Tradition und Moderne, str. 108 i dalje. Sara Bernasconi je dala dosta detaljno

Spahin ivotopis do poetka Prvog svjetskog rata, zbog ega se te informacije ne ponavljaju u ovoj mono-grafiji. Vidjeti takoer H. Crnovranin, Dr. Mehmed Spaho, str. 120-157. Crnovranin uglavnom slijedi tekstS. Bernasconi, ali postoje i odreene dopune uglavnom na temelju grae koja se uva u Bonjakom institutuu Sarajevu.

21 BIS, MS, Documenten Mappe, Obavijest Mehmedu Spahu od 5. februara 1914.

sjednica i sazvana radi poviice doplatka naelnicima, a on nije pozvan iakoje Kulovi prije toga podnio ostavku. To je namjerno uinjeno da bude prolojsjednici to manje opozicije prisutno.

Na ovoj je sjednici Mehmed Spaho uloio i interpelaciju na izbor JosipaVancaa za podnaelnika. On veli kako je u prolom sazivu gradskog zastup-stva jedno vrijeme trajala kriza, jer je Zemaljska vlada za podnaelnika ime-novala osobu koja na izborima nije dobila najvie glasova, zbog ega je diozastupnika odbijao prisustvovati sjednicama. Meu njima je bio i Josip Vanca.Meutim, veli Spaho, i na posljednjim izborima Pavle pl. Orekovi je dobiovie glasova od Josipa pl. Vancaa, ali je vlada Vancaa imenovala za podna-elnika, zbog ega on protestira smatrajui da je tim inom Vlada izdala voljubiraa. Spaho moralizira pred Vancaem pitajui ga kako svoje potonje ime-novanje za podnaelnika dovodi u sklad sa svojim stanovitem kod prijanjihgradskih izbora?

Ve na ovoj sjednici Mehmed Spaho je nagovijestio da e biti najagilnijizastupnik u Gradskom vijeu, te da e se osobito zalagati za interese obinihljudi u Sarajevu i za rjeavanje svakodnevnih problema u gradu. On se takointeresira o stanju hidranata zbog poara koji izbijaju u gradu i slino.22

I na nastavku sjednice 17. februara Spaho se sukobio sa naelnikom uri-em i Vancaem oko Vancaeva izbora. I na ovoj sjednici on se zalae za sara-jevsku sirotinju, trai da se dopusti trgovcima jaja i kokoi, koji prodaju predgradskom trnicom, prodavati do 2 sata poslije podne (dotad su mogli prodavatisamo do 12 sati), zatim trai da drva koja opina dijeli sirotinji budu iscijepana,jer sirotinja mora plaati cjepare koji esto puta trebaju ii do u najskrajnijekutie gornjih mahala, a za to trae, naravno, da budu plaeni. Ovaj prijedlogje odbijen, jer se slino postupa u Dubrovniku, gdje se drva izreu i u vreamasirotinji dijele, te dubrovaka sirotinja takoer ta drva mora sama cijepati.Spaho prigovara i na to to naelnik uri kupljeni automobil koristi i u pri-vatne svrhe. Takoer napominje kako u sarajevskim gornjim mahalama, gdjeivi puno sirotinje, nema ni jedne ambulante, a putevi su tako loi, da lijenicislabo tamo zalaze. Spaho je takoer predlagao da se ekmekijama snizi cijenaelektrine struje kako bi se nai pekari nali pobueni, da uvode elektrinosvjetlo mjesto nezdravog petroleuma.

Na sjednici 6. aprila, tajnoj, Vanca je obavijestio zastupstvo o tome da seplanira posjet Franza Ferdinanda Sarajevu, te da bi zbog toga trebalo poploati

Mehmed Spaho do kraja Prvog svjetskog rata

15

22 IAS, Zapisnik javne redovite sjednice opinskog zastupstva u Sarajevu od 16. februara 1914.

neke gradske ulice. Vanca je izvijestio kako je dunost svih da prijestolona-sljednika doekaju u to boljem svjetlu, pa je zbog toga dunost i nae opineda uini sve, to joj u silama stoji da visokom gostu naem prijestolonasljed-niku i buduem vladaru, to bolji doek priredi. Gradsko je poglavarstvo raz-miljalo o tome, to bi se imalo uiniti, pa je dolo do toga uvjerenja, da binajprirodnije bilo, da se onaj put, kuda e Njegova Visost proi uredi onakokako bi dolian glavnome gradu i visokom gostu bio, to je da se emaluaulica teraca. Nu, kako je poznato, program taracanja ima se izvesti do 1. de-cembra 1916. godine, u tom razmaku vremena imala bi se taracati i emaluaulica, a u ugovoru sa zemaljskom bankom nije reeno, kada se ima to svriti.Osim toga, poznato je da taracanje sa granitom ide vrlo sporo, ali se je ipakgradsko poglavarstvo obratilo na zemaljsku banku i pitalo, da li bi u vremenukada imamo oekivati visoki posjet mogla taracati granitnim kockama ema-lua ulica. Zemaljska je vlada odgovorila, da je to mogue izvesti u roku 2-3mjeseca.

Gradsko je poglavarstvo mislilo da se u emalui privremeno uredi maka-dam uz troak oko 8.000 K. Meutim, s obzirom na to da bi to bilo samo pri-vremeno rjeenje, jer bi se ulica morala opet prekopavati, a nije niti sigurno dali bi za vrijeme Ferdinandova dolaska bila blatnjava, od te namjere se odustalo,jer je ocijenjeno da bi to predstavljalo rasipanje novca. Zbog toga je Gradskovijee smatralo da bi bilo dobro da se emalua taraca keramitskim ko-ckama, a granitne kocke, kojima je bilo predvieno poploavanje emaluei Hiseta, upotrijebile bi se za poploavanje ulice Koevo u kojoj je veliki pro-met kolni a i pjeaka na razna groblja te u zemaljsku bolnicu, a i nee koditiako se veoma prometna Terezija ulica jednom uredi

U vezi s tim ve je kontaktirana jedna firma iz Pete, koja je pismeno od-govorila da bi obavila poploavanje emalue keramitom, i obavezala se tajposao zavriti do 15. juna, dakle prije Ferdinandova posjeta Sarajevu uz na-doknadu od 160.000 K

Na ovakva Vancaova objanjenja reagirao je Mehmed Spaho, koji velikako se raduje Ferdinandovu dolasku, ali naglaava kako bi bolje bilo rtvo-vati 8.000 K i s tim trokom dovesti u red emaluu, nego li odjednom rtvo-vati 160.000 K. Spaho se posebno okomio na Vancaev prijedlog da sepoploa i ulica Koevo. Ne treba stvarati Potemkinova sela ureujui oneulice kojima e visoki gost proi, i time pokazivati visokom gostu, kako su unas ulice ureene, dok u gornjim ulicama, kuda po svojoj prilici Njegova visostnee prolaziti vlada upravo mizerno stanje. Spaho je smatrao kako prijedlozi


16

za poploavanje ulice Koevo imaju drukiju pozadinu, a to najvie poraditoga, da se uredi kolima pristupaan put do groblja katolike, pravoslavne i je-vrejske konfesije. Nu do muslimanskog groblja na Grlia brdu ne moe se nesamo na kolima nego ni pjeice naroito kad je blatno vrijeme proi i mrtvacpronijeti, a ovdje se troe silne svote da se uredi komotan kolski put do grobljadrugih konfesija.23 Nakon debate gradsko vijee je prihvatilo Vancaev prije-dlog o poploavanju emalue keramitom, uz jedan glas protiv. Iako se u za-pisniku izrijekom ne kae, ali je oito Mehmed Spaho glasao protiv, jer jetokom zasijedanja jedino on kritizirao taj prijedlog.

Na sjednici opinskog zastupstva u Sarajevu odranoj 21. januara rasprav-ljalo se o Pravilniku za ubiranje jednokratnog poreza zvanog ratni namet zagrad Sarajevo. Ovim je Pravilnikom bilo predvieno oporezivanje graana zapokrivanja dodatnih trokova koje gradska opina ima zbog ratnog stanja.Spaho je podrao ovaj porez, ali je odrao govor kojim je kritizirao rad grad-skog zastupstva. Izjavio je kako e, slijedei tradiciju svojih politikih istomi-ljenika, podrati sve to je potrebno da se ovoj monarhiji nametnuti rat, ovaborba za najpravedniju stvar, sa zasluenim uspjesima svri, te odobriti svemjere kojima e se ublaiti nevolje ljudi u ovom ratu. Ja drim da je ovo jednaod najviih i najmilijih patriotskih dunosti svakog vjernog podanika. Tim pa-triotskim dunostima odazivali su se moji istomiljenici vazda jednakom pri-pravnou i onda, kada je izvjesnim elementima polazilo za rukom, dademagokim sredstvima stvore u jednom dijelu muslimana i drugije raspolo-enje proti onima, koji su se tim dunostima odazivali. Dananje muslimanskevoe veine u vijeu na najodvratniji su nain u svojim organima izvrgavaliruglu one, koji su otili god. 1908. da izvre prvu patriotsku dunost, da se po-klone svom dragom caru. Mi se ni tada nijesmo dali pokolebati u naim pa-triotskim osjeanjima, jer je za nas patriotska odanost prema dravi i njezinomvrhovnom gospodaru kao i najpreim dravnim interesima vazda jednaka, ne-izmjerna i nepromjenjiva. Vjeran dakle svojim tradicijama, gospodo, ja sampripravan, da i sada dadnem svoj glas za ovaj ratni namet, koji se od sarajev-skog graanstva trai, ali da u kod debate o pravilniku predloiti neke izmjeneistoga.

Spaho, mada se odmah izjasnio da e glasati za ratni namet, kritizira grad-sku upravu koja je zbog neracionalnog gospodarenja opinskim financijama uposljednje 3-4 godine dovela do situacije da je trebalo izglasati ovaj dodatniporez. Kroz ovo vrijeme nije se tedilo s novcem, nego se isti neracionalno


17

23 Robert Donia, Sarajevo: Biografija grada. Sarajevo: Institut za istoriju, 2006.

razbacivao, i zato danas nemamo u ovim tekim prilikama nikakvih pritednja,da se njima pomognemo. U svim drugim javnim korporacijama tedi se za sli-ne zgode, pa je za prijanje uprave bilo tako i kod gradske opine. I u godini1912. bila je nareena mobilizacija, i tada su nastale izvanredne potrebe, te jetrebalo troiti za ukonaenje vojske, a za porodice rezervista odreena je bilasvota od 200.000 K, ali se nijesu traila nova vrela za ove izvanredne potrebe,jer je bilo od prije pritednja, jer su se uvali bijeli novci za crne dane.

Za razliku od toga, mi se u jednoj godini sastajemo, da ve po trei putnamet udaramo na graanstvo, a do toga nas je dovelo samo neracionalno go-spodarstvo uprave gradske opine.

Da bi dokazao svoju tvrdnju o tome da se neracionalno postupalo sa fina-nsijama, Spaho navodi investicije za koje nam rekoe, da e biti rentabilne,da emo od njih imati lijepe prihode. Rekli su nam da emo od plinare imatiprihoda, nu sada se pokazuje deficit od kojih 39.000 K. To je isto i kod gradskemljekare. Dodue, ovdje su nam u prijanjim izvjetajima kazali, da ima defi-cita, ali da je on prolazan, i da e se tokom vremena pokriti, te da neemo imatigubitka na mljekari. Nu sada ne ujemo o stanju nae mljekare nita ni ovdjeni u financijskom odboru. Ali da je gradska mljekara dobro prosperirala vidise po tom, to je nedavno bio prisiljen na trni povjerenik da mlijeko naemljekare zaplijeni.

Kod zakljuivanja pojedinih gradnja uvijek se prekoraivalo, jer je bilo svebez tanih projekata, dok je s druge strane zavedena raskonost u gradskojupravi. Nabavljen je automobil, a za njega se u istinu vie troi, nego se pred-via, a nee se da iskoristi zgodna prilika, da se automobil proda. Naelnicimasu poviene plae, bez obzira na nae loe prilike. Meni je skoro pravo, da sezavede ovaj ratni namet jer e se tako prisiliti nai naelnici, da i oni dubokoposegnu u dep, poto se do sada nijesu pokazali. Nadalje navodi isti gospodingovornik da sm ratni namet kako ga predloeni pravilnik propisuje, nije pravorazdijeljen. Naroito nije opravdano da se nametu ne podvrgnu oni, kojih do-hodi usljed rata nita ne trpe, a to su inovnici kako javni tako i privatni. Tomunjegovu stanovitu, da se inovnici podvrgnu ovom porezu iznoeni su razniprigovori u financijskom odboru, ali ti prigovori nijesu niim opravdani. Niiinovnici mogli bi se takoer oprostiti od nameta, ali ne moe da uvidi, zatose ne bi oporezovali vii inovnici, kao to su na primjer bankovni direktor iliSektionschef, kojih su dohodci toliki, da toga nameta ne bi ni osjetili. I sam jeinovnik, to mu je i otac i brat, pa mu je ao da se i na njih taj namet ne udari.Veli se da su inovnici dobrovoljno davali mnogo za razne za ratom skopane


18

svrhe. Koliko su toga dali, toga ne zna i ne pobija da su davali, ali to ne smetada se nametu podvrgnu. Tomu bi se dalo doskoiti na taj nain, da se inovni-cima, koji su svojevoljno neto doprinijeli, dozvoli da mogu svoj dobrovoljniprinos uraunati u ratni namet i dati onoliko, koliko jo nedostaje, da se visinapropisanog ratnog nameta nadomiri. Tako je uinjeno u Ugarskoj, pa je na tobio pristao i finansijski odbor, ali je opet poslije bio protiv toga.

Kao najjai prigovor oporezivanju inovnika izneeno je to, da to zemaljskavlada ne bi odobrila. To stanovite zemaljske vlade nije opravdano. U Mona-rhiji plaaju u ime personalne dohodarine vie nego li e to plaati nai ino-vnici i onda, kada bi se podvrgnuli i dananjem ratnom nametu, i opet se neuje tuba, da su preoptereeni porezima.

Nu, kako je ve rekao, glasovae za ratni namet, a odgovornost za ovo novooptereenje graanstva neka nose oni, koji su doveli opinu u ovako loestanje.

Na ovaj Spahin govor prvi je reagirao Mustaj-beg Halilbai, koji se osvrena Spahin dio govora u kojem veli da e glasati za ratni zajam iz tradicionalnogpatriotizma, nu gospodin je govornik miljenja, da je to spekulativni patrio-tizam, da se uvijek ilo samo za osiguranjem svojih poloaja.

Zatim je govorio Mustaj-beg Muteveli, koji kae kako je i sam oduvijekbio za podupiranje i napredak grada. No isticanje nekakvog ultrapatriotizmaod strane gosp. dra. Spahe nije nita drugo nego demagogija. Kao vojnik, kojibi morao da slui, izvlai se od te dunosti i sada se razmee ovdje sa svojimtradicionalnim patriotizmom. Ultrapatriotini dr. Spaho ne sjea se svog dr-anja pred dolazak blagopokojnog prestolonasljednika, kada je u sjednici bioprotiv toga da se u poast visokog pokojnika taraca jedna ulica. I danas, kadanai sugraani krv liju za dobro svoje domovine, ultrapatriotini dr. Spahotrai zatite, da ne ide u vojsku (gr. zastupnik dr. Spaho: Lae. Predsjednikgosp. Fehim eff. uri otro opominje gosp. dra. Spahu da je previe bezo-brazan) i ako je vojnik, ta i ako bi kao takav imao dovoljno prilike da svoj pa-triotizam i dalje dokae. Na kraju izjavljuje da e glasovati za ratni namet,jer smatra da je to dunost kako bi se pomoglo familijama onih sugraana kojisu na bojitu, jer u tim familijama ima i previe bijede to nam najbolje moguposvjedoiti ona gospoda koja su gradom obilazila i na svoje se oi uvjerila,kako velika nevolja vlada.

Prije glasanja, Mehmed Spaho je predloio da se u Pravilnik o ratnom zajmuuvrsti stavka da se ovaj namet protee i na javne i privatne inovnike te u tom


19

smislu stilizuje stavka. Nadalje predlae da se ovom pravilniku dade novi la-nak koji bi imao glasiti: Primici od ratnog nameta smiju se troiti samo za onesvrhe, to su izriito navedene u iskazu II, te se imade o tome gradskom za-stupstvu taan raun najkasnije do 31. decembra 1915. poloiti. Na ovaj pri-jedlog je reagirao vladin povjerenik dr. Edmund Gerde tvrdei da bi prihvatanjeSpahinog prvog prijedloga imalo za posljedicu da zemaljska vlada zabaciitav ratni namet, nakon ega je Spaho izjavio da povlai svoj prijedlog uvezi s nametom na inovnike.

Nakon toga je i gradski zastupnik dr. Sreko Perii prigovorio na Spahindrugi prijedlog tvrdei kako se radi o iskazivanju nepovjerenja prema grad-skom poglavarstvu. Perii je predloio da se uvede poseban konto nepreli-minarni prihodi Ratni namet, te da se sredstva sa toga konta mogu troitijedino za svrhe izazvane ratnim prilikama, s ime se saglasio i dr. MehmedSpaho.

Aktivnost Mehmeda Spahe tokom Prvog svjetskog rataMuslimansko dranje prema procesu stvaranja jugoslavenske drave nije

bilo posve jasno. Njihovi su politiki lideri lutali od ideja o stvaranju auto-nomne Bosne i Hercegovine u okvirima Habsburke monarhije do ideje o au-tonomiji u okvirma Ugarske ili o ujedinjenju sa Hrvatskom. Prevladavanjejugoslavistike ideje meu muslimanskim politikim liderima postalo je oitopoetkom 1918, to je bilo izraz uvjerenja da je to u datom historijskom kon-tekstu najbolje rjeenje. Nositelj ove jugoslavistike ideje bio je MehmedSpaho, koji u to doba jo uvijek nije predstavljao posebno znaajnu politikulinost, mada nije posve jasno kada je Spaho prihvatio jugoslavistiku ideju.Atif Purivatra, koji je najstudioznije pisao o Jugoslavenskoj muslimanskoj or-ganizaciji, pa time i o Mehmedu Spahi, navodi kako je on tu ideju prihvationajkasnije poetkom 1918. Purivatra navodi da je Spaho, kao sekretar Trgo-vake komore, za list Novosti 15. februara 1918. izjavio kako muslimanska in-teligencija, a veim dijelom i iroke narodne mase, uviaju da im je spas uslozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca.24

Ipak, mogue je kako Spaho u to doba jo nije bio posve projugoslavistikiorijentiran, na to ukazuje i injenica da je poetkom marta 1918. bio u sastavujednog izaslanstva Vijea za prehranu naroda u Bosni i Hercegovini, koje jepredvodio zemaljski poglavar Stjepan Sarkoti, koja je u Beu i Budimpeti


20

24 A. Purivatra, JMO, str. 19.

iznijela molbe stanovnitva BiH za pomo u hrani.25 Izaslanstvo je 4. marta1918. primio ugarski predsjednik Vlade dr. Alexander Wekerle, kome je Spahoopisivao teko stanje u vezi s prehranom stanovnitva u Bosni i Hercegovini.Izaslanstvo je 7. marta primio i ratni ministar Stger-Steiner, kome je Spahoopirno obrazlagao Memorandum naroda Bosne i Hercegovine, u kojem seukazuje na pretjerane zahtjeve vojne uprave u Bosni i Hercegovini oko rekvi-zicije stoke, sijena, slame, vune, koe i tako dalje. Sutradan je izaslanstvo uBeu primio i austrijski ministar predsjednik dr. Seidler, kome je Spaho podniomolbu naroda iz Bosne i Hercegovine da se omogui vie krompira za sadnju.Delegaciju je primio i car Karlo 10. marta 1918. godine, koga je Spaho takoermolio da se pomogne narodu u Bosni i Hercegovini kako bi se poboljale pre-hrambene prilike. Svoju molbu Spaho je zavrio uvjeravajui cara kako vojniciiz Bosne i Hercegovine na raznim frontovima junaki ratuju za odbranu mo-narhije.

Oito zbog lojalnog stava prema monarhiji Spaho je 2. maja 1918. u Sara-jevu dobio i orden cara Franje Josipa sa vitekim krstom, to je jedan od po-kazatelja kako u to doba on sigurno jo uvijek dvoji oko budunosti Bosne iHercegovine i Bonjaka.26 Tek u Sarkotievom telegramu caru i kralju povo-dom boravka grofa Tisze u Sarajevu od 20. do 23. IX. 1918. godine, dr. Meh-med Spaho i dr. Halidbeg Hrasnica navedeni su kao bonjaki prvacijugoslavenske orijentacije. Naime, Tisza je za vrijeme svoje misije, koju muje povjerio car, doao u Sarajevo 20. septembra i istu veer se sastao sa bivimpredsjednikom Sabora dr. Safvet-begom Baagiem, sekretarom Trgovakekomore dr. Mehmedom Spahom i advokatom dr. Halid-begom Hrasnicom. Utom razgovoru Baagi je zagovarao ideju da se sve hrvatske zemlje ujedine ujedno tijelo, a ako to nije mogue, da Bosna i Hercegovina dobiju autonomiju,dok su se ostala dvojica izjasnila za rjeenje u jugoslavenskom smislu: da sebosansko pitanje rijei na temelju jugoslavenskog ujedinjenja. Spaho se aliona postupak prema Muslimanima za vrijeme rata, jer su vojne vlasti uzimale istarce i djecu u vojsku. alio se na ekonomske prilike i postupak pri rekviziciji;rekao je da su opreke izmeu Muslimana i stanovnika drugih vjera u Bosni,kakve su postojale prije rata, u nevolji postale mnogo blae, a da je jugosla-venskom stanovitu sklon najvei dio naroda. Nakon razgovora sa Spahom,


21

25 O ovom izaslanstvu opirno piu H. Crnovranin i N. Sadikovi, Mehmed Spaho, str. 148-152. 26 H. Crnovranin i N. Sadikovi (str. 152) vjeruju kako je Spaho bio lojalan bekom dvoru sve do

1917. godine kada se opredjeljuje za jugoslovenski pokret. Meutim, oito da ovaj boravak u Beu umartu i odlikovanje koje je dobio u maju 1918. ukazuju kako i sredinom 1918. Spaho jo uvijek nije napustiosvoju lojalnost prema Monarhiji.

Tisza je primio i delegaciju Srba, koji su mu uruili poseban Memorandum,kojega su potpisali Srbi, Hrvati i Slovenci, i u kojemu se zagovara ujedinjenjeSrba, Hrvata i Slovenaca na temelju samoodreenja naroda. Tri godine ka-snije, na sjednici Narodne skuptine u Beogradu, dr. Mehmed Spaho prigovaraautorima i potpisnicima Memoranduma da su ga bezrazlono mimoili prili-kom njegove izrade i potpisivanja, jer se on, kako kae, pred grofom Tiszomizjasnio za iste stvari koje su stajale u Memorandumu. Spaho se pozivao i napisanje tadanje tampe, koja je vjerno prenijela Spahine stavove u razgovorusa Tiszom. Dodao je da je bio pozvan da potpie Memorandum naknadno,nakon to je ve bio dostavljen grofu Tiszi, to on nije mogao prihvatiti, sma-trajui za uvredu potpisivanje neega to je bilo i prolo.27

Ipak, Spaho je poetkom oktobra 1918. uvidio potrebu da se i dio musli-manskih politikih lidera oglasi i iskae podrku Momorandumu to su ga Srbii Hrvati predali Tiszi. U tom smislu je Spaho, skupa sa Sakibom Korkutom,13. oktobra 1918, odluio sazvati jedan iri skup muslimanskih intelektualaca,na kojem bi se raspravljalo o trenutnoj politikoj situaciji, a krajnji cilj je bioiskazati podrku jugoslavistikoj ideji. No, umjesto nekog skupa intelektualaca,dolo je 19. oktobra 1918. do objavljivanja jedne Izjave, koju su potpisala e-sterica muslimanskih manje poznatih i utjecajnih politiara, meu kojima jebio i Mehmed Spaho, u kojoj izjavljuju da ni kao pojedinci nit kao ma kakvaskupina (nee) istupati u javnom ivotu i kakve izjave davati bez prethodnogodobrenja Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca. Ubrzo je Sakib Korkutocijenio kako ta izjava predstavlja nepromiljeni akt, jer se njome veu rukeMuslimanima, koji se time dovode u neravnopravan poloaj u Narodnom vi-jeu. Korkut je objavljivanje Izjave tumaio kao Spahin zagonetan postupak,koji je izraz njegove kratkovidosti i pretjerane ambicije.28

Ipak, ta je Izjava sigurno doprinijela da je Mehmed Spaho uao u PlenumNarodnog vijea Drave SHS (od Bonjaka u Plenumu je osim Spahe bio joi Hamid Svrzo). Krajem oktobra oglasili su se muslimanski vjerski i politikipredstavnici. tampa je objavila izjave reisul-uleme Demaludin ef. auevia,biveg predsjednika sabora dr. Safvet-bega Baagia te elnih ljudi saborskihklubova Rifat-bega Sulejmanpaia (UMO) i Dervi-bega Miralema (MNO),


22

27 Bogdan Krizman, Bosna i Hercegovina i jugoslovensko pitanje u 1918. godini, Prilozi. Sarajevo,Institut za istoriju radnikog pokreta, IV/1968, br. 4, str. 102; Husein Ali, koji je u to doba bio student fi-lozofije u Zagrebu, tvrdio je nakon Spahine smrti kako je nakon Tiszina boravka u Sarajevu on sazvao svemuslimanske akademiare Zagrebakog sveuilita koji su donijeli rezoluciju kojom pozdravljaju stav Spahei Hrasnice. Zbog toga je od njih dvojice, veli Ali, dobio zahvalnice.

28 Purivatra, JMO, str. 24.

koji su izrazili svoju privrenost programu Narodnog vijea SHS, za koji suistakli da predstavlja ideal svih Jugoslavena. No, Spaho je ipak zadobio pred-nost nad moguim politikim takmacima. Kada je 3. novembra 1918. formiranaprva Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, dr. Mehmed Spaho je postao po-vjerenik u Vladi za obrt, trgovinu, potu i brzojav.29 Sudei prema sauvanimzapisnicima sa zasjedanja Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za Bosnu iHercegovinu tokom novembra i decembra 1918, Spaho je bio vrlo aktivan.Kada se na sjednici 4. novembra 1918. raspravljalo o sigurnosnoj situaciji uzemlji i kada se pojavila ideja o zavoenju prijekih sudova u itavoj Bosni iHercegovini, Spaho se priklonio grupi koja je smatrala kako ne bi bilo najboljeuvesti prijeke sudove u itavoj Bosni i Hercegovini, ali bi trebalo prepustitipovjereniku za pravosue neka odmah proglasi prijeki sud u onim kotare-vima gdje je potrebno.30 U daljoj diskusiji on je predlagao da se u krajevimagdje ima nasilja ljudima dade ovakav prijedlog: organizirajte narodnu odbranuna svoju ruku i branite se sami! im nam bude stajala na raspolaganju sila, po-slaemo bezodvlano.

Kao povjerenik (ministar) dr. Mehmed Spaho je bio veoma aktivan, pose-bno se zalaui za pomo bonjakim porodicama koje su bile rtve nasiljakoje je nastupilo u Bosni i Hercegovini krajem 1918. godine, u vrijeme prijeujedinjenja Drave SHS sa Kraljevinom Srbijom. Kada je Narodna vlada po-kuala pomoi tako nastradalim krajevima, neki lanovi Vlade, ukljuujui Vo-jislava olu, dr. Uroa Krulja i Savu Jelia, insistirali su da se ta pomo dijelii onim krajevima koji su stradali poetkom rata (dakle 1914), ali je Spaho in-sistirao da su prioritet one porodice koje su ostale bez elementarne opskrbezbog pljakanja i nasilja koje je nastupilo nakon 1. novembra 1918, posebnose fokusirajui na potrebu hitne pomoi krajevima u istonoj Bosni (Zvornik,Vlasenica, Viegrad i Srebrenica). Formiranjem prve Vlade Kraljevine SHS,kojoj je na elu bio Stojan Proti, dr. Mehmed Spaho je postao ministar umai ruda. Spaho je u Vladu uao kao predstavnik vjerske zajednice muslimana,ije se prisustvo u zemlji nije moglo ignorirati. Na ovom poloaju Spaho ostajedo 23. februara 1919. kada podnosi ostavku.


23

29 ABiH, ZV, br. 13157/20. Zemaljska je Vlada 18. 12. 1920. izdala zvanino Uvjerenje da je dr. MehmedSpaho tokom novembra i decembra 1918. obavljao dunost povjerenika za obrt, trgovinu, potu i brzojaveu Narodnoj Vladi u Sarajevu, te potvruje da je poloaj tadanjih povjerenika ravan poloaju naelnika odje-ljenja pokrajinskih Vlada.

30 Dr. Hamdija Kapidi, Rad Narodnog vijea SHS Bosne i Hercegovine u novembru i decembru 1918.Sarajevo: Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i Herecgovine, Godina III Knjiga III, 1963, str. 162.

POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE 1918-1929.

Uprvoj deceniji postojanja jugoslavenske drave dr. Mehmed Spaho jenapravio brzu politiku karijeru i od malo utjecajnog, ali veoma ak-tivnog i elokventnog politiara, postao muslimanski lider i jugosla-venski politiki aktivista. Njegova je politika karijera vezana za Jugoslavenskumuslimansku organizaciju, politiku organizaciju iji je bio lider, zbog egase ini korisnim na ovom mjestu, ukratko, navesti nekoliko osnovnih informa-cija o nastanku i karakteru te organizacije.

Nastanak Jugoslavenske muslimanske organizacije 1919. i odnos Mehmeda Spahe prema toj stranciIdeje o stvaranju posebne muslimanske politike organizacije proizilazile

su iz tekog stanja, prije svega muslimanskih zemljoposjednika u prvim mje-secima postojanja jugoslavenske drave i potrebe da se muslimani organizirajukako bi se zatitili od tekog poloaja u kome su se nali. No, bilo je i onihkoji su bili protiv stvaranja zasebne politike muslimanske organizacije, sma-trajui da se time Muslimani izoliraju, kako od Srba tako i od Hrvata u Bosnii Hercegovini. Ovo su smatrali uglavnom pripadnici politike grupe koja setokom rata prikljuila jugoslavenskom pokretu. Oni su pristupali raznim stran-kama, prije svega Jugoslavenskoj demokratskoj stranci, a bilo je pristaa Ra-dene kao i Radikalne stranke. Tu grupu su inili, uglavnom, dijelovi graanskeinteligencije, koja je ve bila integrirana u dravnu administraciju. Meutim,ovo je bila manjina muslimana, veina je slijedila voe koji su bili pobornicistvaranja zasebne muslimanske politike stranke, dakle politikog okupljanjana nacionalno-vjerskoj osnovi.

Politiko okupljanje muslimana, kao i ostalih zajednica u Bosni i Hercego-vini, odvijalo se oko politikih listova koji poinju izlaziti poslije rata. Dvanajvanija politika lista su Vrijeme i Jednakost, prvi je izaao krajem decembra1918. i drugi u januaru 1919. Politika grupa oko lista Vrijeme, koju su iniliMehmed Spaho, dr. Halid-beg Hrasnica, Sakib Korkut i drugi, nazvala se Mu-

25

slimanska organizacija. Oni su svoj program istakli u prvom broju lista, izaao8. januara 1919. Zalau se za demokraciju i ustavnost, pravdu i slogu, te iska-zuju spremnost na suradnju sa svima u izgradnji jedinstvene drave Srba, Hr-vata i Slovenaca, na konceptu ravnopravnosti triju plemenskih imena. Ovagrupa stoji na stanovitu kako se muslimani nisu nikada otuili ni svojoj do-movini ni jeziku. Oni su zadrali sve biljege istog nacionalizma a nijesu svje-sni samo plemenskog imena. Zbliavaemo, a nipoto dijeliti. Jugoslovenstvodrimo najprikladnijim putem zbliavanja i ujedinjenja.31

Dalje trae da se Ustav nove drave donese u Ustavotvornoj skuptini, traegarancije o zatiti vjere, savjesti, privatne svojine, slobodu tampe i slino. Ve-liki dio programa se odnosi na Islamsku vjersku zajednicu, pa se ova grupamoe smatrati zatitnikom vjerskih interesa muslimana. Trae ustavne garan-cije o ravnopravnosti Islamske vjerske zajednice sa kranskim religijama unovoj dravi, potovanje vakufske imovine, trae ouvanje vakufsko-mearifskeautonomije, a posebno mjesto ima agrarno pitanje. Trae da se potuje vlasni-tvo zemljoposjednika, a u agrarnoj reformi da svaki zemljoradnik dobije ono-liko zemlje koliko mu je potrebno za njegov opstanak, te da se ouvaju i velikizemljoposjedi, jer to zahtijevaju ekonomski interesi. Putem komasacije trebazaokruiti begluke zemlje u vee zemljoposjede. U meuvremenu trebajuostati odnosi izmeu zemljovlasnika i kmetova sve dok se konano zakonomne rijei kmetsko pitanje.

Program politike grupe oko lista Jednakost, koja se nazvala Jugoslavenskamuslimanska demokratija, razlikuje se od programa grupe oko lista Vrijemesamo u tome to se akcenat ne stavlja na pitanje poloaja Islamske vjerske za-jednice, a ne bavi se niti agrarnim pitanjem, osim to navodi da se ono trebarijeiti u interesu i kmeta i zemljoposjednika. Ova grupa preciznije definirasvoje stavove o nekim politikim pitanjima. Oni su za jedinstvenu dravu Ju-nih Slavena sa dinastijom Karaorevi na elu, trae da se to vie ovlastiprenese na nie, lokalne organe vlasti, pa nastupaju kao borci za autonomijuregija, ali uz centralistiki sistem uprave.

Politika grupa oko lista Jednakost konstituirala se kao politika strankapod nazivom Jugoslavenska muslimanska demokracija. Ova grupa e se u fe-bruaru 1919. prikljuiti Svetozaru Pribieviu u stvaranju Jugoslavenske de-mokratske stranke.

U to vrijeme u Tuzli je 29. decembra 1918. odran sastanak grupe Musli-mana s ciljem stvaranja jedinstvene muslimanske politike organizacije. Klju-


26


na linost bio je Ibrahim ef. Maglajli, tuzlanski muftija. Tu se raspravljalo otome kako da se muslimani zatite od napada srpskih seljaka, kojima su biliizloeni, kako da se nadoknadi teta begovima, te kako da se zatite interesiislamske zajednice. Ova grupa je izloila program slian programu grupe okolista Vrijeme.

Vremenom dolazi do objedinjavanja razliitih politikih grupa muslimana(odnosno ove grupe iz Tuzle i politike grupe oko lista Vrijeme) u okvire Ju-goslavenske muslimanske organizacije. Tuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajlipozvao je grupu oko Jednakosti da poalje delegate na sastanak radi pregova-ranja o slozi bosanskohercegovakih muslimana. Grupa oko Jednakosti je iza-brala deset ljudi iz pokrajine, te se raspravljalo o tome ko je za centralizam, ako za autonomiju, te koliko e mandata u Dravnom vijeu dobiti grupa okolista Vrijeme. List Jednakost kae kako oni ne ele raspravljati o mandatima,jer to za njih nije bitno, ali je rasprava oko centralizma i autonomije vana, ina tome se pokazalo da izmeu njih nema sloge.

Taj je sastanak odran 15. februara 1919. Predstavnici politike grupe okolista Jednakost (JMD) izjasnili su se za centralistiko ureenje drave sa iro-kim autonomijama u opini, kotaru, srezu i regiji, ali bez autonomija i pokra-jinskih granica. S druge strane, predstavnici tuzlanske grupe i grupe oko listaVrijeme izjavili su da su za decentralizirano ureenje drave, ali smatrajuislogu muslimana Bosne i Hercegovine kao najveu nau potrebu, te nastojei,koliko god je mogue, da ne dolazi do cjepkarenja meu nama, pripravni smose odrei svoga zahtjeva o decentralistikom ureenju nae drave, stavivi sena postojee stanje, tj. na stanje koje je utanaeno od strane centralnog Nar.Vijea u Zagrebu, u adresi i uputama od 28. novembra 1918. kao i odgovorNJ. Kr. Vis. Regenta od 1. decembra 1918..

U pregovorima predstavnici grupe oko lista Jednakost zauzeli su stav da sene mogu saglasiti sa stilizacijom programa predstavnika tuzlanske grupe igrupe oko lista Vrijeme i zbog toga su odluili pristupiti Jugoslavenskoj de-mokratskoj stranci koju osniva Svetozar Pribievi.

Nakon toga je 16. februara 1919. odrana sjednica kotarskih delegata, kojojje predsjedavao Ibrahim ef. Maglajli. Na ovom je sastanku donesena odlukada se formira stranka pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija.Izabran je i Centralni odbor od 31 lana, koga su sainjavali: dr. Halid-begHrasnica, Sakib ef. Korkut, dr. Hamdija Karamehmedovi, Zija ef. Rizaefen-di, Hajdar ef. ekro, Edhem ef. Mulabdi, Veli ef. Sadovi, dr. Atif ef. H.Kadi, emsudin ef. Sarajli, Hivzi ef. Bjelevac, svi iz Sarajeva; Ibrahim-aga

Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929.

27

H. Salihovi, naelnik iz Bijeljine, dr. Avdi-beg Bukvica, ljekar iz Brkog,Uzeir-beg Uzeirbegovi, veleposjednik iz Maglaja, Ahmet-aga Kovaevi, po-sjednik iz Lukavca kod Tuzle, Osman ef. Vilovi, gradonaelnik Tuzle, Fehimef. Kurbegovi, sudija iz Graanice, dr. Ahmed-beg Defterdarevi, kotarskipredstojnik iz Tuzle, Hamdi ef. Afgan, trgovac iz Banje Luke, Hamdi-beg Di-ni, veleposjednik iz Banje Luke, Ali-beg Bievi, gradonaelnik Bos. Novog,dr. Ali Kjamil-beg Dini, gradonaelnik iz Banje Luke, Ahmet ef. eri, gra-donaelnik Bos. Dubice, Mahmud-beg Hrasnica, sudski savjetnik iz Travnika,Hamdi-beg Kurbegovi, posjednik iz Donjeg Vakufa, Hasan-aga Miljkovi,posjednik iz Cazina, Husein-beg Bievi, posjednik iz Bihaa, dr. Osman-begKulenovi, politiki pristav iz Bos. Novog, Muhamed-beg Ibrahimpai, ve-leposjednik iz Bihaa, Salih ef. Balji, profesor iz Mostara, te je ostavljenojedno mjesto za delegata iz Konjica. Predloen je i muftija akir ef. Mesihovi,a ako on ne bi prihvatio taj izbor, onda bi se to mjesto popunilo jednim dele-gatom iz nekih hercegovakih kotareva. Predvieno je da e Centralni odborizmeu sebe izabrati Radni odbor od 10 lanova. Za predsjednika JMO izabranje Ibrahim ef. Maglajli, a za potpredsjednike dr. Halid-beg Hrasnica i dr. Ham-dija Karamehmedovi. Takoer je odlueno da prestane izlaziti list Vrijeme, ada se pokrene novi list.32

Meutim, nisu sve grupe ujedinjene u JMO, jer je grupa oko Jednakosti pri-la JDS i time se otvoreno distancirala od JMO. Ovo je bila mala grupa Mu-slimana, ali zbog injenice da se pribliila monoj i utjecajnoj JDS, iji je liderSvetozar Pribievi bio ministar unutranjih poslova u jugoslavenskoj Vladi,ova je grupa imala ak 8 predstavnika Muslimana u Privremenom narodnompredstavnitvu, dok je JMO dobila samo dva mjesta. Izbori koji e se odrati1920. mijenjaju to stanje i pokazuju kakav je realan odnos politikih snaga.

Uglavnom, stvaranje JMO se odvijalo u isto vrijeme kada i stvaranje JDS,pa bi se moglo kazati kako je akcija na stvaranju JDS, zapravo, ubrzala da Mu-slimani donesu odluku o stvaranju zasebne stranke. Predstavnici JMO su pri-sustvovali osnivakoj skuptini JDS i objasnili zato ne mogu pristupiti tojstranci. Za tu odluku su naveli nekoliko razloga. Prije svega, ukazali su na spe-cifian politiki, kulturni i socijalni razvitak Srba, Hrvata i Muslimana u Bosnii Hercegovini. Istakli su kako znaju da bi naglaavanje injenice da je JMOosnovana na vjerskoj osnovi bilo loe primljeno u zemlji, zbog ega su odmahnaglasili da se JMO nee u svome djelovanju rukovoditi vjerskim motivima,jer su i lanstvo i rukovodstvo JMO nacionalno opredijeljeni, bilo kao Srbi


28

32 Pravda, br. 1, 22. februara 1919.

bilo kao Hrvati, a sve ih objedinjuje ideja jugoslavenstva, to je istaknuto i usamom nazivu stranke.

Meu Muslimanima stvorene su jo neke politike stranke 1919. i 1920, alisu one u odnosu na JMO sve imale marginalan znaaj. Tako, naprimjer, poet-kom marta 1920. dolo je do stvaranja Muslimanske teake stranke. Motiveza stvaranje ove stranke objasnio je dr. Zaim arac, naglaavajui kako jenuno stvoriti MTS kako bi se svi agrarni propisi koji se donose odnosili i namuslimanske seljake. Osim toga, naglasio je kako je to nuno i zbog toga tosu dotadanji muslimanski lideri uglavnom optuivani kao reakcionari i pro-tivdravni elementi. Ova stranka je isticala kako muslimanski seljaci treba dabudu ravnopravni sa pravoslavnim i katolikim u podjeli zemlje, naglaavajuida zemlja pripada onome ko je obrauje. Odteta begovima treba biti progre-sivna, i to na nain da manji zemljoposjednici dobiju puni ekvivalent odtete,na raun veih posjednika, koji trebaju dobiti manju odtetu. Meutim, skoriizbori su pokazali kako ova stranka nema nikakvih ansi na politikoj sceni.

Paralelno sa osnivanjem MTS stvorena je Muslimanska narodna organiza-cija. Ova je stranka zastupala interese muslimanskih zemljoposjednika i za-mjerala je JMO da svojom politikom slabo titi interese upravo onihMuslimana koje je pogodila agrarna reforma (muslimanske veleposjednike).Cilj ove stranke je bio da okupi politiare koji su bili aktivni u politikom i-votu u doba austrougarske vladavine, a ostali su pasivni nakon Prvog svjetskograta, pa su se oko ove grupe okupili ljudi poput Safvet-bega Baagia, Mustaj-bega Halilbaia i drugih. Stav ove stranke je bio da kmetu treba dati tolikozemljita koliko mu je nuno da sebi osigura dostojnu egzistenciju. Na izbo-rima 1920. ova je stranka dobila ukupno 306 glasova i ubrzo je nestala s po-litike scene.

erif Arnautovi, istaknuti politiar iz austrougarskog razdoblja, takoer jenamjeravao osnovati jednu politiku stranku. Njegov cilj je bio okupiti Musli-mane radikale, ali je i njegov pokuaj propao.33

Ovaj dio o nastanku Jugoslavenske muslimanske organizacije bio je nuanradi ocrtavanja konteksta u kojem djeluje Mehmed Spaho. Za nas je kljunopitanje kakav je stav Mehmeda Spahe prema ideji stvaranja Jugoslavenske mu-slimanske organizacije, jer je njegova politika biografija usko vezana za po-litiku historiju te stranke. Spaho nije od samog poetka bio lan te stranke,mada e vrlo brzo ui i preuzeti njezino vodstvo. Naime, Spaho je bio u grupi


29

33 N. ehi, Bosna i Hercegovina 1918-1925.

intelektualaca okupljenih oko lista Vrijeme, ali on tu nije bio kljuna linost.Prema jednom napisu objavljenom 15. januara 1919. u listu Vrijeme, grupa in-telektualaca, koju su inili dr. Hamdija Karamehmedovi, dr. Mehmed Spaho,dr. Halid-beg Hrasnica, Edhem Mulabdi, Sakib Korkut, Ibrahim Sari iAhmed Salihbegovi, sastala se 22. decembra 1918. u Sarajevu i odluila po-krenuti akciju za stvaranje muslimanske politike organizacije. Veina, kojojje pripadao i Spaho, saglasila se da se pokrene list Vrijeme, dok je manjina(Sari i Salihbegovi) pokrenula list Jednakost. Prvi su osnovali Muslimanskuorganizaciju, koja e postati osnova JMO, a drugi Jugoslavensku muslimanskudemokratiju, koja e ui u Demokratsku stranku Svetozara Pribievia, o emuje ve bilo rijei.34

Ali, Mehmed Spaho je ukazom o postavljenju prve Vlade Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca 7. decembra 1918. imenovan za ministra umarstva i ru-darstva u toj vladi. S obzirom na to da je postao jugoslavenski ministar, onnije imao velikog utjecaja na stvaranje Jugoslavenske muslimanske organiza-cije. Na osnivakoj skuptini JMO, odranoj u februaru 1919. godine, u iza-branom rukovodstvu nema Mehmeda Spahe. Prvi predsjednik JMO je biotuzlanski muftija Ibrahim ef. Maglajli. Spaho je lan stranke postao tek u maju1919. List Pravda je u broju 28. od 6. maja 1919. objavio lanak pod naslovomFormalni pristup g. dr. Spahe naoj organizaciji u kojem stoji: Na prvoj glav-noj skuptini nae Organizacije izjavljeno je povjerenje g. dru Spahi, koji jeonda bio lan ministarskog vijea i izraena elja, da on zadri svoj mandat uPrivremenom Narodnom Predstavnitvu. Gospodin dr. Spaho podupirao je umnogome rad nae organizacije, pa je dao i svoju demisiju kao ministar umameu ostalim razlozima i radi toga to je naoj Organizaciji uinjena ne-pravda prigodom podjele mandata za Privremeno Narodno Predstavnitvo.

Unato ovomu i premda se je u veini pitanja koja su iznoena u programunae stranke s nama potpuno slagao, nije do sada g. dr. Spaho bio i formalnolan nae Organizacije, kako je to uostalom poznato i u javnosti bilo iz nje-govih izjava, bilo iz izjava lanova naeg Centralnog odbora.

Sada je g. dr. Spaho pristupio i formalno naoj Organizaciji, jer se je uvje-rio da se u pitanju unutarnjeg dravnog ureenja njegovo miljenje poklapa smiljenjem Centralnog Odbora.

Napomenuti nam je da je Centralni Odbor - prije i bez obzira na pristup g.dr. Spahe naoj Organizaciji bio odluio predloiti Glavnoj Skuptini nae


30


stranke drukiju stilizaciju one take naeg program, koja govori o unutarnjemdravnom ureenju, poto nije dovoljno jasna, te radi toga daje povoda krivomkomentarisanju.35

Kratak ministarski mandat, lanstvo u Privremenom narodnom predstavnitvu i prelazak u opozicijuSudjelovanjem u prvoj Vladi, lanstvom u Privremenom narodnom pred-

stavnitvu i pristupanjem Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji u maju1919. Spahi se smijeila blistava politika karijera. Tu je posebno vano nje-govo sudjelovanje u radu Privremenog narodnog predstavnitva. Narodno vi-jee SHS za Bosnu i Hercegovinu je bilo odredilo da od muslimanskihpolitiara u Privremeno narodno predstavnitvo u Beograd ue 10 poslanika,meu kojima je bio i dr. Mehmed Spaho. Meutim, na osnivakoj skuptiniJMO predloeno je 10 novih muslimanskih predstavnika (ispred ove stranke),meu kojima nema dr. Mehmeda Spahe. S obzirom na to da taj njihov prijedlognije bio prihvaen, JMO je kao svoje predstavnike prihvatila samo dr. Meh-meda Spahu i dr. Halid-bega Hrasnicu, dok ostalih 8 nije smatrala svojim pred-stavnicima u Privremenom narodnom predstavnitvu, ali e injenicu da meuprvobitnih deset koje je predloila JMO nije bilo Mehmeda Spahe eksploati-rati beogradski politiki krugovi s ciljem da se Spahin politiki rejting tosnanije omalovai tvrdnjama kako iza njega ne stoje nikakvi politiki krugoviu Bosni i Hercegovini.

Prije poetka zasjedanja PNP Spaho je podnio ostavku na poloaj ministraumarstva i rudarstva. On je 23. februara 1919. svoju ostavku pravdao nesla-ganjem s potezima koje je Vlada poduzimala za provedbu agrarne reforme, na-glaavajui kako se tim mjerama jedino oduzimaju posjedi od muslimanskihposjednika, dok se pitanje odtete ne rjeava, nego se ostavlja za neka buduavremena.36 Zanimljivo je kako je list Pravda u broju 4. od 1. marta 1919. pro-komentirao izvjetaje iz Beograda o Spahinoj ostavci: Ostavku dr Spahe mo-tiviu iz Beograda time, to ga ni jedna muslimanska stranka nije izabrala unarodno predstavnitvo, jer je vlada parlamentarna. (...) Tako slubeni krugovi,a mi na ovu tendencioznu vijest imamo dodati da je skuptina naih delegatag. Spahi izrazila potpuno povjerenje na dosadanjem radu. Izmotacijama kaoto je gornja nema dakle nikakva mjesta, a nepovjerenje nekolicine ljudi okoJednakosti nema nikakve vrijednosti.37 Pravda je u br. 5. od 4. marta 1919.


31

35 Pravda, br. 28, 6. maja 1919, str. 4. 36 Purivatra, JMO, str. 68; Crnovranin, str. 168.37 Pravda br. 4, 1. marta 1919.

objavila u prijepisu i Spahin telegram koji glasi: Radi agrarne reforme, izborau Crnoj Gori, a naroito radi nepravedne podjele mandata u Sarajevu dao samostavku, koja je primljena. Ostajem ovdje do otvorenja parlamenta Spaho.38

O ovoj Spahinoj ostavci list Pravda je pisao u nekoliko navrata. U broju10. od 15. 3. 1919. list pie da je do ostavke dolo zbog tekog poloaja ukojem se naao i Spaho i muslimani zbog agrarne reforme, a u broju 11. od 18.3. 1919. u priu se uvodi i uskraivanje mandata muslimanima iz Srbije i CrneGore u Privremenom Narodnom Predstavnitvu. Zbog svega toga sam Spahoje u razgovoru za list Pravda objasnio prave razloge svoje ostavke. Ovaj jerazgovor objavljen u br. 13. od 25. marta 1919. U tom razgovoru Spaho je pre-zentirao svoje pismo o ostavci upueno predsjedniku Vlade St. Protiu, ukojem pie: Gospodine Predsjednie! Prema vijestima iz Sarajevu nijesu mu-slimani BiH dobili onoliko mandata u narodnom predstavnitvu koliko bi od-govaralo njihovom broju. Ovu podjelu obavio je Glavni odbor Narodnogvijea u Sarajevu. Da su ovakav rezultat donijeli slobodni izbori, ne bi tomenitko prigovarao, a ako se podjela mandata obavlja oktrojem, onda treba uzetiu obzir jakost svih dosadanjih grupa, kako je to u itavom kraljevstvu ui-njeno.

Iz posljednjih saoptenja gospodina ministra unutranjih djela u ministar-skom savjetu zakljuujem takoer da je provaanje izbora u Makedoniji i Sta-roj Srbiji tako udeeno, da malo ima izgleda da e tamo koji musliman bitiizabran i ako su muslimani u tim krajevima brojem vrlo jaki.

Velika crnogorska narodna skuptina u Podgorici izabrala je samo jednogzamjenika poslanikog muslimana za narodno predstavnitvo neuzevi u obzirveliki broj muslimanskog stanovnitva u starim i novim krajevima Crne Gore.

Ja sam uniao u koalicioni kabinet kao predstavnik 1.300.000 muslimanskihstanovnika naega kraljevstva, to je i u saoptenjima o sastavu ovog kabinetanaroito naglaavano. Ovaj veliki broj stanovnitva nee prema gore izloe-nom imati u narodnom predstavnitvu ni blizu razmjeran broj zastupnika. Ova-kav sastav narodnog predstavnitva ne moe se smatrati izrazom slobodne voljecjelokupnog naroda, ve nepravednim oktrojem.

Prilikom pretresanja agrarne reforme u ministarskom savjetu, zastupaosam miljenje da se ovo pitanje jer zasijeca u ustavom zagarantovano pravosvojine moe samo zakonodavnim putem rijeiti. Iako u ministarskom savjetuusvojene prethodne mjere za pripremu agrarne reforme imadu po svom naslovu


32

38 Pravda br. 5, 4. marta 1919.

provizoran znaaj, ipak one pitanja oduzimanja svojine definitivno rjeavaju,a rjeenje pitanja o teti odgaaju na neizvjesno vrijeme.

I ovo odgaanje rjeenja pitanja o odteti stoji u opreci s temeljnim nae-lom naega ustava, po kome se svojina moe oduzeti samo uz naknadu; pitanjeo oduzimanju svojine i pitanje naknade moralo bi se po ustavu u isto vrijemerijeiti. Poto se ovo pitanje na ovakav neustavan nain rjeava upravo uoisastanka narodnog Predstavnitva, nijesam se mogao odluiti da potpiemprethodne odredbe.

Stih razloga odluio sam da Vam svoj resor stavim na raspolaganje.Vrlo mi je neugodno to ovom prilikom mogu konstatovati da sam u osno-

vnim pitanjima, koja se tiu izgradnje nae drave, bio sloen s ostalom go-spodom u kabinetu.

Primite, gospodine predsjednie, i ovom zgodom uvjerenje moga odlinogtovanja. Protieva je vlada uvaila ovu Spahinu ostavku.39

Spaho je podnio ostavku na poziciju ministra, ali je ostao lan Privremenognarodnog predstavnitva kao delegat Jugoslavenske muslimanske organizacije.Djelujui u Privremenom narodnom predstavnitvu, dr. Mehmed Spaho je,skupa sa dr. Hrasnicom, saraivao sa Narodnim klubom esto nastupajui zagovornicom izraavajui protest zbog nepravdi koje se nanose muslimanimau Bosni i Hercegovini. U Privremenom narodnom predstavnitvu Spaho je sa-raivao sa hrvatskim politikim strankama, za ta je dobio i podrku Centralnogodbora JMO, koji je ocijenio kako saradnja s Narodnim klubom nikako ne pa-ralizira politiku aktivnost JMO na terenu.

Spaho je bio jedan od najaktivnijih zastupnika u Privremenom narodnompredstavnitvu, a njegovi govori bili su uvijek dobro pipremljeni i nailazili suna veliki odjek u skuptinskim klupama. U govoru 15. maja 1919. ponovo jeotvorio pitanje naina i broja imenovanja delagata u Privremeno narodno pred-stavnitvo, zastupajui tezu kako nije rije o Narodnom predstavnitvu nego onekoj vrsti savjeta, jer delegati nisu izabrani od naroda. Spaho kae da su seizbori za Privremeno narodno predstavnitvo u BiH, kao i u nekim drugim di-jelovima zemlje, mogli provesti, a ako ve nisu provedeni izbori, onda je pri-likom izbora delegata trebalo potovati princip dogovaranja stranaka. Glavniodbor Narodnog Vijea je popunio 24 delegata, a preostalih 18 mjesta ostaloje upranjeno i svih 18 je sebi prigrabila politika manjina. Spaho je prigovaraoi to je prilikom verifikacije mandata u Privremenom narodnom predstavnitvu


33

39 Pravda, br. 13, 25. marta 1919, str. 1.

samo formalno potovan princip da su vane vjerodajnice koje je dalo Na-rodno vijee, a da se uope nije ulazilo u to jesu li ti mandati pravilno raspo-dijeljeni i da li su neke stranke oteene. Zbog toga je Spaho prigovarao i nanain kako su te vjerodajnice izdate. Ja prije svega imam da naglasim, dauopte nije ni bilo sjednice Glavnog odbora Narodnog vijea u Sarajevu, kojaje izabrala te poslanike iz Bosne i Hercegovine. (...) Ja sam bio lan Glavnog od-bora i moram ovdje sveano izjaviti da ta sjednica nikada nije bila sazvata(Glasovi: Bili ste tada u Beogradu). Ne ja sam, nego i ovdje prisutna dva pot-predsjednika Glavnog odbora dr. Sunari i dr. Hrasnica, koji su tada bili u Sa-rajevu nisu pozvati. (Graja). Ovim je, gospodo, uinjena jedna velika nepravda,ali najzad mi smo podnijeli vie nepravdi pa emo podnijeti i ovu. Ja samoskreem panju na potrebu da ono to nam je bilo krivo uinjeno da je trebaloda nam se ispravi (uje se: Kome to nama?) Stranci, kojoj ja pripadam, Ju-goslavenskoj Muslimanskoj Organizaciji.40

U govoru od 28. septembra 1920. Spaho se bavio problemima vezanim zavojni zakon Srbije, koji je proiren i na prostor itave drave, ali nikada nijepublikovan, te je time dolazilo do brojnih problema, posebno zbog nedostatkainformacija u regrutiranju vojnika.41 Spaho navodi primjere da je u Bosni iHercegovini bilo krajeva u kojima nije postojao niti jedan primjerak zakona, aljudi su trebali izvravati obaveze predviene tim zakonom. Ja sam taj zakontraio i kod Zemaljske vlade u Sarajevu i nisam ga mogao nai ni kod onogreferenta, koji ima da rjeava te stvari. Ima ve preko godinu dana to sam pod-nio pitanje na g. ministra vojnog, a dobio sam odgovor pred kratko vrijeme, izkoga mogu samo zakljuiti, da ni on sam ne zna ta je to publikovanje zakona.Spaho je dalje govorio o nasiljima koja su ranije injena nad muslimanima uistonoj Bosni i Hercegovini i Sandaku, te nedovoljnoj reakciji vlasti da ihzatiti. Zanimljiv je dijalog koji je Spaho za vrijeme ove debate imao sa Dua-nom Vasiljeviem. Naime, Spaho je upozoravao na nepravedno rjeenje agrar-nog pitanja u Bosni i Hercegovini i na injenicu da jedni zakoni u vezi sagrarnim pitanjem vrijede za Srbiju, a drugi za Bosnu i Hercegovinu, gdje suveinu zemljinih posjednika inili muslimani. 'U Bosni i Hercegovini otimase i posljednjih pet dunuma zemlje od siromanih posjednika muslimana. (Vasi-ljevi: Ne otima se). Otima. U Srbiji se ne dira u nekoliko hiljada dunuma zemlje,u Hrvatskoj se ostavlja po nekoliko hiljada hektara. Jednaku, gospodo, agrarnureformu za itavu dravu, pa emo svi pristati na to. Takozvana agrarna reforma


34

40 Pravda, 37, 27. maja 1919.41 Pravda, br. 101 (206), 5. oktobra 1920, str. 1.

ne zaustavlja se u Bosni na malim posjednicima muslimanima. U Bosni i Her-cegovini dogaa se da se i muslimanskim zemljoradnicima zemlja otima. (Jedanglas: Gdje?) Kod Sarajeva oteta je zemlja Aliji Jelki, koji je sam radi i sije po-vre. (...) Ja bih mogao spomenuti jo mnogo takvih sluajeva, da je muslima-nima zemljoradnicima oteta zemlja, a nisu mogli nai zatite kod vlasti.' Nakraju je Spaho govorio kako muslimani nisu ravnopravni graani, a na pri-mjedbu jednog zastupnika da su muslimani ravnopravni, Spaho je odgovorio:'Vi nas takvim smatrate samo na papiru, i samo rijeima, ali nas na djelima ni-gdje ne smatrate ravnopravnim. (Boa Vukoti: Vi ste bili i ministar). Ja sam bioministar, ali sam dao i ostavku, to se ovako postupalo. Mi traimo samo da bu-demo ravnopravni i da se ispune rijei, to ih je prijestolonasljednik izrekao zasveanim rukom u Sarajevu: neka sve tri vjere budu potpuno ravnopravne. Aliako budu svi politiari ovakvi kao gosp. Vasiljevi, neemo biti ravnopravni inezadovoljstvo e sve vie rasti'.

Ulazak Mehmeda Spahe u Ustavotvornu skuptinu 1920. Dr. Mehmed Spaho je uzeo aktivnog uea u predizbornoj kampanji za

Ustavotvornu skuptinu. Na glavnoj predizbornoj skuptini Jugoslavenske mu-slimanske organizacije odranoj 21. oktobra 1920. Spaho je odrao opirangovor, koji donosimo u veim izvodima.42

Spaho je govor poeo tvrdnjom kako se muslimani uoi izbora nalaze nasudbonosnoj historijskoj prekretnici, jer e od rezultata izbora ovisiti kakvo eureenje biti u dravi u koju su muslimani uli sa oduevljenjem. Spaho daljegovori kako je zbog odanosti jugoslavenskoj ideji bio lan Narodnog vijea uZagrebu i Glavnog odbora u Sarajevu, te takoer lan Narodne Vlade za Bosnui Hercegovinu i lan prve sredinje vlade u Beogradu formirane 20. decembra1918. Na alost sam se i suvie brzo razoarao. Nijesu prola ni puna tri mje-seca, a ja sam morao dati ostavku, jer nisam mogao dopustiti da se za Bosnu iHercegovinu donose iznimne agrarne uredbe i da se ovo pitanje kod nas druk-ije rjeava nego u ostalim dijelovima nae drave naravno samo stoga toje ovdje zemlja najveim dijelom u rukama muslimana. Dao sam ostavku istoga to nisam mogao odobriti neuvenog zuluma koji je ovdje nad nama ufebruaru 1919. poinjen, kada su neki nametnuti vlastodrci dijelili mandateza Privremeno Narodno Predstavnitvo (...).43 Uporedo s ovim ponavljali su se


35

42 Pravda, br. 110 (256), 26. oktobra 1920, str. 1-2.43 Tada su, naime, u ime Muslimana u PNP imenovani ljudi iza kojih nije stala JMO (osim dr. Mehmeda

Spahe i dr. Halid-bega Hrasnice).

(...) dobro poznati napadaji na ivot, slobodu i imovinu muslimana, od kojihsu napadaja najvie stradala naa braa u istonim krajevima Bosne i Herce-govine (...). U takvim prilikama nije preostalo naoj organizaciji nita drugo,ve da prema ondanjoj vladi stupi u opoziciju i da se i javno alimo na velikenepravde koje smo morali podnositi. Radi ovakvog naeg dranja osuli su nanas raznim napadajima sa svih strana i poeli su nas nazivati ak i protudra-vnim. A ta smo traili? Traili smo samo da budemo jednakopravni s drav-ljanima drugih vjera, da nam se dadne zatita ivota, slobode i imovine, daklesamo ono to svaka drava svojim dravljanima daje.

Spaho dalje govori kako je JMO kao opoziciona stranka ula u blok opozi-cionih stranaka i poetkom 1920. sruila Protievu Vladu, ali se stanje nije po-boljalo ni za vrijeme vlada koje su dolazile nakon toga, a kao kljunogprotivnika Spaho spominje Milana Srkia, efa radikala u Bosni i Hercegovinii predsjednika Vlade u Bosni i Hercegovini. U nastavku Spaho naglaava kojisu njegovi pogledi na ureenje drave: Mi smo za jedinstvo drave, ali u istovrijeme i za iroke autonomije. Mi smo za monarhiju i za narodnu dinastijuKaraorevia, kako je to i u naem programu reeno. Protivni smo plemen-skim autonomijama; a za autonomiju smo pokrajina, po dosadanjim geograf-skim granicama. Ovo nae gledite plod je dosadanjeg iskustva. Upravniaparat centralne vlade u Beogradu pokazao se je dosad nesposobnim da dobroupravlja svim poslovima u pojedinim pokrajinama. Do toga zakljuka doli sui najpozvaniji strunjaci u dravnom i upravnom pravu, koji su to pitanje upojedinim pokrajinama prouavali. I za nas su u tom pogledu mjerodavni samoovi stvarni razlozi. Spaho dalje objanjava kako e se zalagati za funkcioni-ranje jednog parlamenta na razini drave, ali i za postojanje sabora u pojedinimpokrajinama, koji bi rjeavali pitanja koja su u to vrijeme rjeavale pokrajinskevlade podreene centralnoj vladi u Beogradu.

Na izborima odranim 28. novembra 1920. Spaho je bio jedan od 24 iza-brana poslanika na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije, a i u ovomsazivu skuptine svoju je poslaniku karijeru poeo dosta aktivno, esto deba-tirajui na zasjedanjima. Odmah na poetku, u ime kluba JMO, izjasnio se pro-tiv privremenog poslovnika u Skuptini, ime se pribliio vie opoziciji negovladajuoj beogradskoj garnituri. ak je predsjednik Ministarskog savjeta, dr.Milenko Vesni, izjavio kako je iznenaen to se dr. Mehmed Spaho umjestooekivane saradnje sa Vladom pridruio opoziciji. Spaho je u poetku traioda se garantira kako e Ustav biti donesen dvotreinskom veinom zastupnika,


36

ali je od toga u daljem toku rasprava u Skuptini odustao kao znak kompro-misa.44

Spaho je u svojim govorima potencirao pitanja agrara, nedovoljne zastu-pljenosti Muslimana u Zemaljskoj vladi u Sarajevu, probleme vjerske autono-mije Muslimana i slino. No, moda bi se Spahina politika filozofija s poetkajugoslavistikog razdoblja mogla saeti u jednu reenicu iz intervjua datog do-pisniku zagrebakog Jutarnjeg lista 5. decembra 1920. godine: Mi hoemoda budemo jednako bliski Zagrebu i Beogradu.45

Ulazak u Vladu Nikole Paia 1921.Od poetka zasjedanja Ustavotvorne skuptine Spaho i Klub JMO su bili

opoziciono nastrojeni, ali je vremenom to opoziciono raspoloenje slabilo ipreovladavala spremnost za sporazum sa Vladom. U ovo vrijeme odvijala se ijedna vrsta takmienja izmeu oficijelnog vodstva JMO (Centralni odbor) iPoslanikog kluba JMO u Skuptini, koje se sve vie nametalo kao vodstvostranke i legalni reprezentant muslimanskih interesa. Centralni odbor JMO je29. 12. 1920 - 1. 1. 1921. razmatrao djelovanje Poslanikog kluba i dao mupunu podrku izjavljujui kako e taj klub u Skuptini saraivati samo u ta-kvoj parlamentarnoj veini i sudjelovati samo u takvoj Vladi koja e se osla-njati na grupe, u kojima su zastupana sva tri plemena naeg jedinstvenognaroda. Biemo sretni ako nam se prui prilika da na ovaj nain uzmemo ak-tivna uea u solidnoj izgradnji nae kraljevine i sa svoje strane spremni nasve, to bi od nas traio interes drave i naeg naroda.46

Nakon to je Centralni odbor 18. februara 1921. dao Klubu odrijeene rukeda u Skuptini po svojoj uviavnosti samostalno nastavi voenje nae politike,a taktiku udesi tako, kako e najsigurnije ostvariti zahtjeve,47 Klub je poeo


37

44 Beogradska tampa je otro napadala Spahu zbog njegovih istupa u Skuptini. Beogradski su krugoviu Spahinim govorima vidjeli namjeru da se onemogui donoenje Ustava, ali su u svojim optubama otilitako daleko da su se pitali kako je mogue da sada Spaho upravlja naim ivotima (...) poslije toliko vekovaborbe, to ju je vodilo oveanstvo i naa nacija, to je trebalo voditi identifikaciji Spahine politike sa po-litikom Osmanskoga carstva. O tome vidjeti kod Purivatra, JMO, str. 82, biljeka 6.

45 Pravda, br. 127, 11. 12. 1920, str. 2. Prenosi se intervju Mehmeda Spahe dat zagrebakom Jutarnjemlistu od 5. 12. 1920. U ovom je intervjuu Spaho ponovio kako e JMO suraivati sa svakom drugomstrankom, koja nas muslimane iskreno prizna potpuno ravnopravnim dravljanima, te naglaava kako jeza njega kljuno agrarno pitanje, ali i organizacija kvalitetne administracije u Bosni i Hercegovini koja po-drazumijeva decentralizaciju uprave. Mi neemo traiti decentralizaciju u upravi zbog kakvih politikihrazloga, v

mehmed spaho - politicka biografija

Documents