mentalna higijena u vanrednim situacijama.ppt
TRANSCRIPT
MENTALNO HIGIJENSKI ASPEKTI PSIHOTIČNIH
POREMEĆAJA
Prof. Dr Julijana Nikolić-Popović
OSNOVNO ODREĐENJE PSIHOTIČNOG POREMEĆAJA
• Otuđenje od realnosti
• Nemogućnost kritičkog procenjivanja sopstvenog stanja
• Poremećaj u većini ili u svim psihičkim funkcijama koji remeti njihovu usklađenost i međuodnos
OSNOVNO ODREĐENJE PSIHOTIČNOG POREMEĆAJA
• Gubitak principa kauzaliteta između stvari i pojava
• Iracionalnost i nepredvidljivost umesto logičnosti i predvidljivosti
• Izlaženje iz uobičajenih društvenih normi
• Mogućnost autoagresivnog i heteroagresivnog ponašanja
PRIMARNA PREVENCIJA PSIHOTIČNIH POREMEĆAJA
DVA OPŠTA CILJA (zajednička za primarnu prevenciju u psihijatriji u celini):
• Unapređenje opšteg duševnog zdravlja (psihotičnih kao i drugih)
• Specifična prevencija ili zaštita od duševnih poremećaja (zaštita pojedinca od patogenih uticaja, odnosno uklanjanje tih uticaja iz okoline)
KRITIČNE TAČKE U KONCEPTUALIZACIJI PRIMARNE
PSIHIJATRIJSKE ZAŠTITE
• Teško određenje prirode tzv. pozitivnog duševnog zdravlja
• Mnogo nepoznatih i nejasnih faktora u etiologiji psihotičnih poremećaja
• Nedovoljno jasan stav o načinima povećanja odbrambenih snaga pojedinaca
POZITIVNO DUŠEVNO ZDRAVLJE
• Mogućnost unapređenja kod psihoza, kao i kod drugih, leži većim delom izvan uskih okvira psihijatrije, u složenoj interakciji sredine i individualnih ljudskih potreba
POZITIVNO DUŠEVNO ZDRAVLJE
Treba da uključi:• Sprečavanje sociokulturelne dezintegracije (u porodici i
širem sociokulturelnom miljeu)• Zaštitu grupnih standarda ponašanja (unutar porodice u
kojima postoji rizik za shizofreniju)• Eliminaciju različitih oblika eksploatacije (zaštita deteta
od shizofrenog roditelja, od agresivnih ili npr. paranoidnih oblika ponašanja u porodici ili širem socijalnom miljeu)
• Ustanovljavanje socijalno vrednih ciljeva i stvaranje socijalnih programa čiji je cilj razvijanje i učvršćivanje integriteta porodice
UZROCI PSIHOTIČNIH POREMEĆAJA
• Mnogi autori smatraju da nedovoljno poznavanje etiologije psihoza smanjuje mogućnost preventivnog rada
• Drugi autori smatraju da adekvatno korišćenje ovih nepotpunih znanja može obezbediti određene uspehe kada je prevencija usmerena na unapređenje nespecifičnih pomoćnih izvora i sredstava i na smanjivanje onih okolnosti za koje verujemo da mogu biti štetne
SEKUNDARNA PREVENCIJA
• Izuzetna važnost postavljanja rane dijagnoze i uspostavljanja ranog tretmana
Ova dva cilja olakšavaju • Upoznavanje stanovništva sa ranim simptomima
duševnih poremećaja i važnošću njihovog ranog tretmana za tok i ishod bolesti
• Rad na smanjenju predrasuda o duševnim bolestima• Obezbeđenje dostupnosti psihijatra (domovi zdravlja,
savetovališta, zavodi za mentalno zdravlje) radi dobijanja najadekvatnijih informacija, profesionalne pomoći i uspostavljanja rane dijagnostike
RANA DIJAGNOSTIKA
• Utvrđivanje minimalnih znakova razvoja psihotičnog procesa dobrim poznavanjem ranih simptoma i objektivizacijom odgovarajućim testovima
• Obezbeđivanje kontinuiteta psihijatrijskog praćenja kod “sumnjivih” slučajeva
• Posebno obraćanje pažnje na rizične grupe (gde su najbliži srodnici verifikovani psihijatrijski pacijenti ili postoji visoki stepen rizika za razvoj psihotičnog poremećaja
• Obezbeđivanje prisilnog pregleda u nadležnoj psihijatrijskoj instituciji kada je to neophodno
EFIKASAN TRETMAN
• Blagovremeno uključivanje odgovarajućeg leka podržano psihoterapijskim i socioterapijskim postupcima
• Rad sa porodicom• Obezbeđivanje kontinuiteta lečenja kroz edukaciju
samog pacijenta i njegove porodice o smislu i svrhi lečenja
• Uspostavljanje dobre komplijanse • Osposobljavanje pacijenta da sam prepozna
simptome ponovnog javljanja bolesti
TERCIJARNA PREVENCIJA
• Skup postupaka čiji je cilj da pojedinca osposobe da funkcioniše na nivou koji je maksimalan u odnosu na njegove sposobnosti i potencijale
• Kod psihoza je skup postupaka čiji je cilj smanjivanje “rezidualnog defekta” koji zaostaje kada se poremećaj izgubi tj. kada prestane akutna faza poremećaja
TERCIJARNA PREVENCIJA
• Obuhvata, u širem smislu, niz jatrogenih i društvenih agenasa koji dodatno ometaju pacijentovu socijalnu readaptaciju i u milje hospitala i, kasnije, u širu društvenu zajednicu.
HOSPITALIZAM
• Pojava da pacijenti, posle dužeg, a ređe kraćeg boravka u psihijatrijskoj instituciji ispoljavaju apatiju, bezinicijativnost, izostajanje otpora i besa u odnosu na neosnovane zahteve i naređenja i gubitak sopstvene projekcije u budućnost.
• U osnovi zavisnost od institucije, nezainteresovanost za događaje izvan bolnice, anksioznost u odnosu na mogućnost izlaska i njegovo izbegavanje, gubljenje sposobnosti za različite aktivnosti izvan institucija
HOSPITALIZAM
Odgovorne su tri grupe činilaca:• Pritisci psihijatrijske ustanove: sociopsihološki
pritisci bolnice kao totalitarne organizacije, biološki pritisci izazvani smanjenom aktivnošću, deficitarnom ishranom, aplikovanom terapijom
• Osetljivost na institucionalizam koji je velikim delom individualne prirode (osobe koje se nikada nisu bavile pitanjem lične slobode i donošenjem odluka)
• Dužina izloženosti pritiscima psihijatrijske ustanove
STIGMATIZACIJA
• “Obeleženost” pacijenta u čijoj je osnovi strah od duševno poremećenog čoveka što je praćeno više-manje otvorenom agresivnošću i odbacivanjem (jedna od najkritičnijih tačaka u složenom procesu socijalne reintegracije psihotičnog)
STIGMATIZACIJA
Odbojan stav članova pacijentove primarne porodične grupe ometa socijalnu participaciju na dva načina:
• Neposredno – nepodržavanjem pacijenta u pokušajima socijalnog osposobljavanja ili obeshrabrivanjem takvih pokušaja
• Posredno – u procesu pacijentovog prihvatanja vlastitog poremećaja kao nečega što nije prepreka u obavljanju različitih socijalnih funkcija
• Boravak u bolnici se doživljava kao sramota i nevolja koja mora biti skrivena
STIGMATIZACIJA
Prepreke za uspešno uključivanje u radnoprofesionalni proces:
• Stav prema psihotičnom pacijentu koji zauzimaju poslodavci ili kolege na poslu koji je radio (podozriv, malevolentan, otvoreno odbojan stav prema onome koji je bio u “ludnici”)
PSIHIJATRIJA U ZAJEDNICI
PSIHIJATRIJA U ZAJEDNICI
• Sinonimi: psihijatrija sektorskog tipa, sveobuhvatna psihijatrijska zaštita
• Osnovni principi definisani šezdesetih godina prošlog veka
DEFINICIJE
• Subspecijalnost psihijatrije usmerena ka problemima duševnog zdravlja u zajednici. Cilj je smanjenje broja duševno poremećenih i smanjenje onesposobljenosti posle izbijanja duševnog poremećaja
• Psihijatrija u zajednici bavi se optimizacijom adaptivnog potencijala i psihosocijalnog umeća kao i suzbijanjem raširenosti patoloških manifestacija u populacionim grupama pomoću široko zasnovanih programa prevencije, pronalaženja psihijatrijskih slučajeva, psihijatrijske zaštite, tretmana i rehabilitacije
AKTIVNOSTI
• Suprotstavljanje štetnim efektima institucionalizacije unapređenjem duševnih bolnica i nastojanjem da se izvan njih tretira što veći broj pacijenata
• Upućivanje, posebno članova tzv. starateljskih profesija, u psihijatrijsku osnovu devijantnog ponašanja duševno poremećenih i u osnovne principe dinamike interpersonalnih odnosa
AKTIVNOSTI• Ostvarivanje što potpunije koordinacije
različitih funkcionalnih psihijatrijskih institucija (dispanzeri, prelazne psihijatrijske ustanove, hospitali i dr.)
• Aktivna saradnja sa ostalim socijalnim institucijama i službama (zdravstvenim, obrazovnim, službama socijalne pomoći i staranja i dr.)
• Uključivanje psihijatrijskih radnika u proces donošenja većine administrativnih odluka relevantnih za život u zajednici
PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI
• Princip odgovornosti: organizacija zaštite mentalnog zdravlja u zajednici mora se upravljati, pre svega, prema potrebama zajednice i zato njeni predstavnici moraju biti osnovni faktor u procesu donošenja zakona koji regulišu način pružanja psihijatrijske zaštite i u procesu praćenja ostvarivanja predviđenog plana, odn. evaluacije postignutih rezultata
PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI
Princip pristupačnosti ima tri aspekta:
• Geografski aspekt omogućava da zaštita mentalnog zdravlja mora biti pružena brzo i što većem broju onih kojima je potrebna (nosioci psihijatrijske zaštite treba da budu locirani što bliže onima kojima je pomoć potrebna – u preduzećima, u školama, armijskim jedinicama, u gradskim kvartovima)
PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI
• Ekonomski aspekt podrazumeva podjednako pružanje psihijatrijske zaštite bez obzira na razlike u socioekonomskoj moći i ugledu pojedinih grupa stanovništva
• Emocionalni aspekt podrazumeva da stanovnici zajednice ne smeju doživljavati različite službe i institucije koje se bave zaštitom mentalnog zdravlja kao nešto strano ili nešto što izazva odbojenost i strah.
PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI
• Princip jednakosti psihijatrije u zajednici odgovara ekonomskom aspektu principa pristupačnosti (psihijatri u zajednici moraju se boriti protiv prava razlikovanja pacijenata prema rasi, ekonomskom položaju, lepoti, životnom dobu, političkoj moći i slično)
PRINCIPI PSIHIJATRIJE U ZAJEDNICI
• Princip poštovanja socijalnih uslova života podrazumeva neodvajanja mentalnog zdravlja, njegove psihološke osnove od socijalnih uslova života što predpostavlja stalni i trajni interes za karakteristike socijalne sredine psihijatrijskih pacijenata
KARAKTERISTIKE
• Jedan od osnovnih uslova je veća povezanost stanovništva (smatra se da je to područje mesne zajednice od 40000 stanovnika)
• Takvo područje (funkcionalno manje – više samostalna urbanistička celina) omogućava bolju socioadministrativnu i socioemocionalnu upućenost pripadnika zajednice i bolje međusobno poznavanje
• Psihijatrija u zajednici vezuje svoje mesto za sektor
KARAKTERISTIKE
• Vezivanje psihijatrijske prakse za sektor kroz pojedine ustanove bolničke i vanbolničke zaštite od strane jednog istog multiprofesionalnog tima stručnjaka znatno olakšava socijalnu reintegraciju psihijatrijskih pacijenata.
• U sektoru je lakša praksa u homoporodičnoj sredini