Prof. dr. sc. Jusuf Kumalić

METODE KOREKCIJEPLATNOG BILANSA

2

FINANSIRANJE I PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA

Pad međunarodnog monetarnog sistema baziranog na pravilima igre zlatnog standarda

Eksterna ravnoteža je bila krucijalni cilj ekonomske politike

Eksterna ravnoteža poslije rata kao glavni cilj postaje upitna

Ciljevi ekonomske politike:

puna zaposlenost relativna stabilnost cijena privredni rast

Neravnoteža platnog bilansa ograničavajući faktor razvoja:

iscrpljuju se devizne rezerve eksterna nelikvidnost

3

KORIGOVANJE PLATNOBILANSNOG DEFICITA Metode za uravnoteženje i prilagođavanje platno bilansnog deficita:

Deflacija Devalvacija Trgovinska i devizna kontrola Finansiranje deficita platnog bilansa zaduženjem u inostranstvu

Finansiranje deficita platnog bilansa vlastitim monetarnim rezervama

Metod platno bilansnog prilagođavanja: deflacija i devalvacija.

Finansiranje deficita zaduženjem u inostranstvu ili vlastitim rezervama možemo nominirati kao metode finansiranja platnobilansnog deficita.

Prilagođavanje zahtjeva relokaciju resursa, promjenu strukture proizvodnje, strukture izvoza i uvoza, stimuliranje i destimuliranje, i sl.

Nezaposlenost eliminiše deflaciju.

Korekcija debalansa monetarnim rezervama je najpravednija.

Odnos štednje i investicija (strukturni poremećaj).

4

FINANSIRANJE PLATNOG BILANSA Finansiranje monetarnim rezervama je dominantan metod platnobilansne

korekcije Disproporcije ponude i potražnje deviza na deviznom tržištu su uzrok

eksterne neravnoteže Ako nema intervencije Monetarnog organa devizni kurs se pod dejstvom

ponude i potražnje formira na nivou koji dovodi u sklad osnovne elemente deviznog tržišta: ponudu i potražnju

Sistem fiksnih deviznih kurseva je obavezivao Centralnu banku na intervenciju s ciljem da se uravnoteži ponuda i potražnja.

Međunarodne monetarne rezerve: (1) za finansiranje platnobilansnog deficita i (2) podržavanje stabilnosti deviznog kursa.

1970. i 1971. god. veliki priliv $ u Centralne banke Europe, a narčito u CB – Njemačke (porast sa 8,5 na 12,5 milijardi $).

Njemačka tada uvodi plivajući devizni kurs.

Švajcarska odlaže prijem stranih depozita i na postojeće uvodi negativnu kamatnu stopu

5

KVANTITATIVNI PRISTUP MEĐUNARODNOJ LIKVIDNOSTI NACIONALNE PRIVREDE

Platnobilansni deficit može se korigovati na dva načina:

metodom platnobilansnog prilagođavanja finansiranjem rezervama ili zaduženjem

Troškovi akumulacije monetarnih rezervi odnose se na “gubitak” prinosa koji se mogao realizovati produktivnim plasmanom monetarnih rezervi, koje moraju biti optimalne.

Thoronton (1802.) je konstatovao: da zalihe zlata jedne zemlje treba da budu na takvom nivou da omoguće finansiranje trgovinskog deficita i da zalihe zlata treba da budu u određenom odnosu prema nivou domaće monetarne ponude.

Triffin (1947.) je istakao da potražnja za monetarnim rezervama treba da raste proporcionalno sa porastom trgovine.

IMF (1953. i 1958.) za odnos rezerve kroz uvoz bio je standardni kriterij prema kojem se utvrdila adekvatnost monetarnih rezervi.

6

ODNOS MONETARNI REZERVI PREMA MONETARNOJ PONUDI

A. Johnson: “Rezerve treba da budu dovoljno velike u odnosu na monetarnu ponudu kako bi obezbjedile rezidentima da kupuju robu bez obaveze vlasti da interveniše s ciljem sprečavanja kriza plaćanja koje bi mogle smanjiti društveni profit i ugroziti poslovne odluke vezane za maksimiranje profita”.

B. Stopa adekvatni rezervi zavisi od toga kako vlasti regulišu novčanu masu kao odgovor na deficit platnog bilansa.

C. Predstavnik Stohastičkog načina izračunavanja monetarni rezervi bio je R. Heller, koji ističe da je “oprez” osnovni razlog zbog kojeg Centralne banke akumuliraju međunarodne monetarne rezerve.

D. Optimalni nivo monetarnih rezervi je onaj nivo kojim su marginalni troškovi akumuliranja rezervi jednaki marginalnoj korisnosti monetarnih rezervi

7

Heller je pri izračunavanju optimalnog nivoa monetarni rezervi uzeo tri faktora, i to:

troškove platnobilansnog prilagođavanja troškove akumuliranja monetarnih rezervi vjerovatnoću nastajanja platnobilansnog deficita određene

veličine, odnosno vjerovatnoću da će se rezerve koristiti za finansiranje deficita platnog bilansa koja je jednaka 0,5.

Optimalni nivo međunarodnih monetarnih rezervi, prema Kelly, je funkcija:

a) egzogenih promjena u platnom bilansub) granične sklonosti uvozuc) oportunentni troškovi akumuliranja rezervid) vladine preferencije između nivoa dohotka i varijabilnosti dohotka

8

PRILAGOĐAVANJE PLATNOG BILANSA Cilj ekonomske politike većine zemalja nije uravnoteženje platnog bilansa nego

doziranje deficita platnog bilansa. Govorimo o metodama prilagođavanja (doziranja) platnog bilansa, a ne o metodama

uravnoteženja platnog bilansa.

Metode prilagođavanja platnog bilansa:

metode koje djeluju na principima tržišnih zakonitosti metode administrativnog karaktera

Tržišne metode mogu biti: atomatske i metode ekonomske politike.

Automatske metode prilagođavanja platnog bilansa su: klasične metode (Hume-Ricardov model), spoljnotrgovinski multiplikator, elasticitetni pristup, platnom bilansu, apsorpcioni pristup, monetarni pristup (model fluktuirajućih kurseva, te Marksov model uravnoteženja platnog bilansa).

U metode ekonomske politike spada Meade-Tinbergen-Mundellow model prilagođavanja platnog bilansa (finansijska politika).

Administrativne metode prilagođavanja platnog bilansa obuhvataju mjere devizne kontrole i deviznih ograničenja, te mjere trgovinske kontrole i administrativnog protekcionizma.

9

ULOGA FINANSIJSKE POLITIKE U PRILAGOĐAVANJU PLATNOG BILANSA

Finansijska politika teži da ostvari dva cilja i to: unutrašnju i spoljnu ravnotežu sa minimalno dva instrumenta.

Politika promjene izdataka ostvaruje se finansijskom politikom i devalvacijom preko efekata gotovine.

Restriktivna (smanjenje troškova) i ekspanzivna finansijska politika uvećava izdatke i doprinosi rastu zaposlenosti

Politika skretanja izdataka obuhvata promjene deviznog kursa i devizne kontrole (umjesto uvoza domaće).

Devalvacija i devizna kontrola dekuražiraju uvoz i podstiču supstituciju u potrošnji.

Deficit platnog bilansa je rezultat politike prekomjerne tražnje, tj. ekspanzivne finansijske politike.

Nacionalna privreda može biti suočena sa različitim stanjem interne i eksterne neravnoteže, kao što su:

1. inflacija i suficit platnog bilansa, 2. inflacija i deficit platnog bilansa, 3. nezaposlenost i deficit platnog bilansa 4. nezaposlenost i suficit platnog bilansa

10

ADMINISTRATIVNE METODE PRILAGOĐAVANJA PLATNOG BILANSA

1. Devizna kontrola i devizna ograničenja

Viša stopa privrednog rasta pretpostavlja veće izdatke i veće investicije. Finansijska politika generira proces inflacije i time pogoršava platnobilansnu

poziciju. U interesu više stope rasta ravnoteža platnog bilansa je žrtvovana već nakon II

svjetskog rata. Održavanje neravnoteže platnog bilansa na dugi rok nije moguće, a da se

spoljnotrgovinska likvidnost, pa i privredni rast zemlje, ne dovede u pitanje.

Devizna kontrola je najbolja metoda prilagođavanja platnog bilansa (alternativa).

Devizna kontrola je metoda racioniranja deviza po principu potreba i prioriteta:

obavezno unošenje deviza (repatrijacija) obavezna prodaja deviza Centralnoj banci (cesija) racioniranje devizne potrošnje, i sl.

Devizna kontrola se primjenjuje od I sv. rata, a nakon II sv. rata – intervencionizam je postao osnovni princip spoljnotrgovinske politike nacionalne privrede (stabilnost cijena, razvoja, rasta i zaposlenosti).

11

2. KVANTITATIVNA DEVIZNA OGRANIČENJA

Nemaju zadatak da izravnaju ili diferenciraju odnose unutarnjih i spoljnih cijena.

Limitira se uvoz u granice raspoloživog deviznog priliva.

Mehanizam kvantitativnih deviznih ograničenja može se realizovati raznim metodama:

dozvole za plaćanje u inostranstvu, devizni kontigenti, devizne aukcije, vezivanje uvoza za izvoz, i sl.

Centralna devizna institucija izdaje dozvole na osnovu robnih lista.

Kontigenti se raspodjeljuju po raznim kriterijima.

Vezivanje uvoza izvozom predstavlja ograničenje i podsticaj za izvoz.

12

3. EFEKTI DEVIZNE KONTROLE

Cilj devizne kontrole je doziranje deficita platnog bilansa i održavanje međunarodne likvidnosti nacionalne privrede.

Efekti se ispoljavaju u kratkom roku i znatno brže u odnosu na devalvaciju.

Efikasna je protiv špekulativnog kretanja novca, djeluje na razvoj domaće proizvodnje, uvoznosupstitativne proizvodnje i zaposlenosti.

U dužem roku: izoluje nacionalnu privredu od međunarodnog tržišta, zanemari odnose cijena, izgubi kriterije rentabilnosti proizvodnje, izvoza i investicija.

Devizni kurs prestaje biti faktor komparacije domaće i inostrane cijene.

Devizna kontrola ne otklanja uzroke deficita i ona je kratkoročna terapija, diskriminatornog karaktera.

Treba izvršiti alokaciju deviza prema:

ciljevima privrednog razvoja robama (esencijalne i luksuzne) privrednim subjektima, pojedinim zemljama, itd.

13

B I L E T E R A L I Z A MA. To je specifičan način spoljnotrgovinske razmjene između dvije zemlje.

B. Bileteralizam se zasniva na principima devizne kontrole i ekonomisanja devizama.

C. Pojavio se između I i II svjetskog rata (Ekonomska kriza 1929. – 1933.).

D. Nakon II svjetskog rata se proširio (1947. god. oko 200 bileteralnih aranžmana).

E. Nakon 1950. teži se uspostavljanju multilateralizma trgovine i plaćanja.

F. 1958. god. uspostavlja se konvertibilnost valuta razvijenih zemalja.

G. Praksa bileteralizma se smanjuje, ali je prisutna i u savremenim međunarodnim ekonomskim odnosima.

H. Engleski ekonomist Čembrlen je uporedio bileteralizam sa stepenicama (sigurne), a multilateratizam sa modernim liftom (udoban, ali nesiguran)

I. Bileteralizam je ekonomski odnos između dvije zemlje (trgovinski sporazumi, kliring, platni sporazumi, itd.)

14

TEORIJE PRILAGOĐAVANJA PLATNOG BILANSA Elasticitetni pristup teoriji platnog bilansa

1. Uzrok deficita je rezultat dispariteta domaćih i inostranih cijena po ovoj teoriji.

2. Više domaće cijene stimulišu uvoz i destimulišu izvoz (cjenovno nekonkurentni)

3. Metod prilagođavanja: devalvacija nacionalne valute koriguje disparitete cijena.

4. Platni bilans teži ka ravnoteži, dok se u isto vrijeme proizvodnja usklađuje sa potrošnjom.

5. Marshal – Lernerov uslov je pretpostavka pozitivnih efekata devalvacije na platni bilans da suma elastičnosti domaće i strane tražnje prema cijenama bude veća od 1.

6. Stabilni uslovi na deviznom tržištu podrazumjevaju da se devizni priliv i devizni odliv kreću onako kako se to očekuje nakon devalvacije.

15

APSORPCIONI PRISTUP TEORIJI PLATNOG BILANSA Uzrok deficita predstavlja kontakt između platnog bilansa i nacionalne

privrede po ovoj teoriji. Apsorpcioni pristup je u osnovi makrokaraktera, dok je elsticitetni pristup

mikrokaraktera. Deficit platnog bilansa nastaje kao posljedica veće apsorpcije od

raspoloživih mogućnosti (dohotka). Višak potrošnje može se finansirati iz monetarnih rezervi ili zadživanjem u

inostranstvu. Apsorpcioni pristup se izvodi iz sistema makroekonomskih jednačina: Y = C + I + G + (X – M) Y = A + (X – M) (X – M) = Y – A B = Y – A Y = raspoloživa proizvodnja (dohodak) I = investicije (investiciona potrošnja) C = opšta potrošnja G = državna potrošnja A = jedinstven oblik potrošnje S = štednja (X – M) = platni bilans i (Y - A) = odnos između proizvodnje i potrošnje

16

METODE PRILAGOĐAVANJA PLATNOG BILANSA Platni bilans se može, u uslovima nepune zaposlenosti, prilagođavati

djelovanjem proizvodnje i potrošnje (Y i na A).

Devalvacija djeluje na obe promjenljive.

Efekat devalvacije zavisi od sklonosti potrošnji i granične sklonosti uvozu, zatim od efekata gotovine i slobodnih resursa.

Efekat platnog bilansa mogao bi se postići pod pretpostavkom izmjene strukture proizvodnje u smislu formiranja i razvoja proizvodnje za izvoz i uvoznosupstitativne proizvodnje.

Devalvacija će popraviti platni bilans zavisno od posljedica koje će imati:

efekat gotovine (opadanje realne kupovne snage nacionalne valute) efekat novčane iluzije (iluzija o kupovnoj moći vlastite valute – (smanjena)) redistributivni efekat (izvoznici se bogate) efekat odnosa razmjene (raste razmjena raste i dohodak) ostali sporedni efekti.

17

MONETARNI PRISTUP TEORIJI PLATNOG BILANSAA. Po ovoj teoriji: deficit ili suficit platnog bilansa zbog neusklađenosti

monetarnih varijabli ponude i potražnje novca.

B. Ako je potražnja za novcem veća od ponude novca u privredi se pojavljuje višak roba i nelikvidnost.

C. Rezidenti žele da usklade ponudu novca za potražnjom preko međunarodne razmjene izvozom roba.

D. Izvoz dovodi do suficita platnog bilansa.

E. Suficit platnog bilansa uvećava monetarne rezerve, koje sačinjavaju osnovu domaće monetarne baze.

F. Porastom monetarne ponude privreda dolazi u stanje ravnoteže ponude i potražnje za novcem.

G. Ravnoteža ponude i potražnje za novcem je uslov ravnoteže između apsorpcije i dohotka, odnosno ravnoteže platnog bilansa.

18

DEFICIT PLATNOG BILANSA1. Deficit platnog bilansa nastaje zbog veće monetarne ponude u odnosu na

monetarnu potražnju.2. Monetarna ponuda i tražnja se usklađuju preko platnog bilansa uz

pretpostavku pasivne monetarno – kreditne politike.3. Devalvacija je metod usklađivanja platnobilansnog prilagođavanja koja

podstiče proces usklađivanja ponude i potražnje novca.

4. Devalvacija deflacionira domaće izdatke i na taj način smanjuje realnu kupovnu snagu rezidenta.

5. Monetarni pristup polazi od mogućnosti da se devalvacijom valute smanji realna kupovna snaga nadnice.

6. U otvorenoj privredi se preko platnog bilansa, po principu spojenih posuda, usklađuje ponuda i potražnja novca.

Umjesto mehanizma:

monetarna masa – cijena – platni bilana (zlatni standard) monetarna masa – agregatna tražnja – platni bilans (monetarni pristup)

HVALA NA PAŽNJI !

19