METODE RADA

Metode su naini rada, a kako se pojavlju u svim oblicima i etapama procesa tjelesnog vjebanja, ujedno su i sastavni dio rada. I u teoriji i praksi razlikujemo vie metoda. Neovisno o tome radi li se o njihovoj primjeni u podruju edukacije, sporta, sportske rekreacije ili kinezioterapije, sve ih odreuje:a) cilj i zadae koji se u procesu tjelesnog vjebanja eli postii,b) sredstva, sadraji, kinezioloki operatori ili vjebe kojima se postavljeni cilj postie,c) dobne znaajke onih s kojima se rad provodi,d) meusobni odnosi uenila i nastavnika koji provodi tjelesno vjebanje.

S obzirom na cilj i zadae koji se tjelesnim vjebanjem ele postii, kao i u ovisnosti o sadraju, dobi uenika, njihovoj motorikoj informiranosti, motorikim sposobnostima, funkcionalnim sposobnostima, materijalnim uvjetima rada i drugim vanjskim faktorima, u tom odgojno-obrazovnom podruju razlikujemo, odnosno primjenjujemo:1. nastavne metode2. metode vjebanja,3. metode uenja.

NASTAVNE METODE

Nastavne metode su nain rada u nastavi, izvannastavnim i izvankolskim organizacijskim oblicima rada, i kao takve su sastavni i nerazdvojni dio rada u svim organizacijskim oblicima rada u tjelesnoj i zdravstvanoj kulturi. U tom odgojno-obrazovnom podruju od nastavnih metoda primjenjuju se ove:1. metoda usmenog izlaganja,2. metoda demonstracije,3. metoda postavljanja i rjeavanja motorikih zadaa.1Za koju emo se metodu rada opredijeliti, odnosno kojom emo se nastavnom metofom u konkretnoj situaciji koristiti, ovisi o dobi uenika, njihovim individualnim karakteristikama (koje proizilaze prije svega iz stanja i nivoa njihovih antropolokih obiljeja, motorikih postignua, motorikih znanja), karakteru sadraja koji se obrauje na satu, tipu sata te materijalnim uvjetima rada (mjesto rada, raspoloivi prostor za vjebanje, broj raspoloivih pomagala i rekvizita i drugo).Sve nastavne metode su meusobno povezane i najee se dopunjuju. Zato se u toku rada rijetko primjenjuje samo jedna metoda. Najee se istovremeno koristimo sa vie metoda, od kojih je jedna uvijek dominantna, a druge je dopunjuju, to ovisi o cilju koji se uz pomo odreene metode eli postii.

METODA USMENOG IZLAGANJATa se metoda primjenjuje u svim oblicima rada. Moe biti u funkciji opisivanja, objanjavanja, korekcije i analize motorikog gibanja.2Opisivanje motorikog gibanja primjenjuje se u poetnoj fazi njegovog uenja, to jeste neposredno prije demonstracije kako bi uenici na osnovu tehnike dobili to jasniju informaciju o tome kako se izvodi motoriko gibanje koje se ui. Zato motoriko gibanje treba opisivati onim redom kako se uistinu izvodi.Objanjavanje se takoer moe upotrijebiti u poetnoj fazi uenja odreenog motorikog gibanja, to jeste nakon njegove demonstracije, ali i u svim drugim situacijama koje zahtijevaju da se uenicima daju dopunske informacije o motorikom gibanju koje ue ili usavravaju.Korekcija motorikog gibanja je onaj dio usmenog izlaganja nastavnika koje je usmjereno na upozoravanje na pogreke, na njihove uzroke, te na upuivanje uenika na mogue naine njihovog uklanjanja.Analiza odreenog motorikog gibanja najee se primjenjuje u fazi njegovog usavravanja, to jeste nakon to su uenici savladali osnovnu strukturu neke motorike kretnje. Putem analize, npr. Sloenije motorike kretnje ili samo njegovih pojedinih dijelova, odreene se pogreke mogu lake uoiti i bre ukloniti, time se znatno olakava rad i uenicima i nastavniku, te ubrzava proces njegovog usvajanja.Usmeno izlaganje nastavnika (opisivanje, objanjavanje, korekcija, analiza) mora biti kratko i jasno razumljivo. Generalno vrijedi pravilo: to su uenici mlai, izlaganje treba biti krae. Jezik izlaganje mora biti jasan, a po znaenju taan. Strunost izraza ne smije potisnuti ili ugroziti razumljivost. Treba se sluiti jednostavnim, dobi uenika i njihovoj strunoj osposobljenosti primjerenim rjenikom, odnosno usmenim izlaganjem. Uenike treba postepeno uvoditi u strunu terminologiju, i to na nain koji je primjeren njihovoj dobi, opsegu koji je potreban za uspjeno komuniciranje. Osim toga, izlaganje nastavnika mora biti dovoljno glasno i jasno artikulisano.Posebno je vano da izlaganje bude privlano za uenike, zato se treba brinuti o emocionalnosti govora, odnosno nastavnikovog izraavanja. Izbor rijei, njihov ritam, intonacija, odnosno komunikacija nastavnika sa uenicima ili , jednostavno reeno, prava rije u pravo vrijeme mogu u znaajnoj mjeri ne samo motivisati uenike za rad, nego biti i snano sredstvo stimulacije u toku rada, Na sve to valja misliti za vrijeme nastave tjelesne i zdravstvene kulture, odnostno nastavnog procesa, a jednako tako provedbi drugih organizacijskih oblika rada, to jeste za vrijeme provedbe odgojno obrazovnog procesa.

METODA DEMONSTRACIJEMetoda demonstracije je takoer veoma vana u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi jer je percepcija jedan od najbitnijih izvora spoznaje. Sve to uenike elimo nauiti treba im i pokazati, s namjerom da dobiju vizuelnu sliku, to jasniju predodbu o motorikoj kretnji koju trebaju nauiti. Za vrijeme demonstracije odreene motorike kretnje uenici posmatraju onoga ko demonstrira. Posmatranje je gledanje sa unaprijed postavljenim ciljem i zato je vano jednako kao i demonstracija. Kako posmatranje nije sposobnost koju ovjek sobom donosi na svijet, ve sposobnost koju treba razvijati, pravi uinci promatranja mogu se oekivati samo onda ako su uenici aktivni sudionici procesa tjelesnog vjebanja, a u ovom sluaju demonstracije i posmatranja. Da bi uistinu i bili, potrebna je panju uenika usmjeriti na ono to e se posmatrati, kako bi mogli misaono preraditi i analizirati ono to su posmatranjem vidjeli. Kada posmatranje za uenike postane aktivna i samostalna misaona djelatnost, tj. Svjesna aktivnost tek tada uenici mogu na temelju posmatranja spoznati motorike zadae koje trabaju uoiti, odnosno koju ue ili usavravaju.Demonstracija se redovno primjenjuje u poetnoj fazi uenja odreene motorike kretnje, a primjenjuje se i poslije, to jeste u toku njegovog usavravanja. Svakoj demonstraciji prethodi krae opisivanje ili objanjavanje da vi se panja uenika usmjerila na motoriku kretnju koju trebaju posmatrati.Prva demonstracija mora biti originalna, to znai da odreenu motoriku zadau treba demonstrirati u konanom obliku, dakle u cjelini, bez prekida, to jeste u obliku, brzini, amplitudi, tempu kako se inae izvodi. Ako se radi o sloenijoj motorikoj kretnji, tada se demonstracija moe ponoviti. Druga demonstracija treba biti polaganija i sa naglaskom na one elemente u motorikoj kretnji za koje nastavnik pretpostavlja da e ih uenici tee izvoditi. U principu za vrijeme demonstracije se ne pria, odnosno nema mjesta opisivanju i objanjavanju. Demonstraciju obino izvodi nastavnik. Ako iz bilo kojeg razloga nastavnik ne moe demonstrirati odreenu zadau, tada e je izvesti jedan on nadarenih uenika, svakako uz prethodno opisivanje i objanjenje nastavnika. Za vrijeme demonstracije uenici moraju biti na mjestu sa kojeg najboljeg mogu posmatrati demonstraciju. Treba izabrati takvo mjesto da nastavnik ima dobar pregled nad uenicima, ali i da svi uenici dobro vide nastavnika id a se ugodno osjeaju. Dok traje demontracija treba biti uklonjeno sve to bi moglo uenike dekoncentrisati, odnosno to bi im moglo smetati da svoju panju usmjere prema nastavniku (prolaznici, buka automobila, amor ostalih uenika i sl.) Osim toga, pri demonstraciji treba paziti na poloaj uenika prema mjestu demonstracije, te na poloaj demonstratora prema uenicima, kako bi se uenicima omoguilo da zapamte bitno u motorikom kretanju. Tako npr. Otklone treba demonstrirati u frontalnom poloaju prema uenicima, pretklone u bonom poloaju itd. Neke motorike kretnje treba demonstrirati u suprotnom poloaju, odnosno smjeru u odnosu prema uenicima. Na primjer, ako elimo da uenici poinju sa izvoenjem otklona u lijevu stranu pri demonstraciji emo poeti sa izvoenjem otklona u desnu stranu, to jest prividno u istom smjeru kako e ga izvoditi uenici. Nakon demonstracije sloenijih motorikih kretnji moramo provjeriti jesu li uenici shvatili ta treba raditi. Moemo postaviti pitanje ili dati mogunost jednome, dvoje uenika da izvedu zadau. Ako smo dobili potvrdan odgovor, prelazimo na izvoenje, dakle na rad, Ako uenici nisu razumjeli zadau treba je ponovo opisati ili objasniti i demonstrirati. Ta e demonstracija sada biti neto polaganija sa naglaskom na bitno u strukturi te motorike kretnje. Reeno je da za vrijeme demonstracije nema prianja. No, u takvim sluajevima preporulhjivo je da se opisivanje ili objanjavanje izvodi simultano sa demonstracijom, kako bismo panju uenika usmjerili upravo na onaj detalj odreene motorike kretnje u kojoj su grijeili ili tanije zbog koje su pogreno izvodili kretanje. Ako je potrebno izvesti treu demonstraciju, pri toj i svakoj daljnjoj objanjenje dolazi u obzir prije, nakon demonstracije ili izmeu dvije demonstracije. Vano je pri tome da se nastavnik prirodno ponaa, da uenici ne steknu dojam da su dodatna objanjenja ili ponovljena demonstracija za nastavnika teret, da to radi preko volje i slino. Jednako tako nije dobro da se ponovljene demonstraciej izvode oputeno, odnosno da su naknadna objanjenja povrna. Naprotiv, treba stalno imati na umu krajnji uspjeh u radu, uz ostalo, ovisi i o pravilnoj demonstraciji. Shodno tome,treba naglasiti da je uenicima svjedno ko je u ulozi demonstratora, ali sa stanovita moguih i potrebnih poruka demonstracije nije svejedno kako je ona izvedena.Na taj nain se dolo do pitanja, uistinu vie u praksi nego u teoriji, mora li uistinu odreeno motoriko kretanje demonstrirati samo astavnik ili to mogu uraditi i uenici. Generalno govorei demonstraciju bi trebao izvoditi nastavnik. Zato to je on stunjak u pretpostavlja se da e odreenu motoriku kretnju pravilno demonstrirati i da e pri tome, uspjenije nego iko drugi moi naglasiti bitno u toj kretnji i na taj nain omoguiti da svi uenici stvaraju pravilne predodbe o kretanju koje moraju poslije samostalno izvoditi. Jednako tako stoji injenica da nastavnik ne moe vjeno demonstrirati , da iz odreenih razloga ne moe neko vrijeme demonstrirati, da moe moe demonstriratti samo odreene vjeebe i slino, zato treba povremeneo, a moda i stalno, kao demonstratore angairati uenike. Preporuljivo je tu praksu njegovati, dakle angaovati uenike kao demonstratore ne samo onda kada nastavnik vie ne moe demonstrirati, nego i prije ili ak redovno. Dobro je to i za uenike i za nastavnike. Uenicima demonstratorima na taj se nain omoguava da se oslobode pritiska od izvoenja tzv. tekih vjebi; s druge im se strane prua prilika da stie samopouzdanje, da se na taj nain osamostaljuju u radu. Osim toga, takve demonstracije se ostalim uenicima ine pristupanijim i bliim njihovim mogunostima, odnosno vienju stvari, to sasvim sigurno motivirajue djeluje na njihovo ukljuivanje u rad i stimulirajue na kasnije izvoenje odreene vjebe.Prema tome, nije ni potrebno, a ni opravdano povezivati autoritet nastavnika uz demonstraciju. Za nastavnika je vano da zna kako se izvodi odreena motorika kretnja, da uenicima moe tano opisati nain negovog izvoenja, da zna objasniti, uoiti eventualne greke, njihove uzroke i uputiti uenika u nain njihovog otklanjanja. A demonstrira li nastavnik odreenu vjebu ili ne, sasvim sigurno ne ugroava njegov autoritet. Naprotiv, autoritet kod uenika nemaju ili ga gube oni nastvnici na ijim se asovim tjelesne i zdravstvene kulture nita ne dogaa ili koji tu nastavu svode samo na igru bez igre. Konano, ne cijene uenici svog nastavnika po tome demonstrira li i kako odreenu motoriku zadau, ve iskljuivo i prije svega po tome naueli neto na asu tjelesne i zdravstvene kulture ili ne, osjeaju li pozitivne posljedice tjelesnog vjebanja ili ne odnosno doivljavaju li nastavu tjelesne i zdravstvene kulture kao neto lijepo, kao ugodu, potrebu ili samo obavezu vie.

METODA POSTAVLJANJA I RJEAVANJA MOTORIKIH ZADATAKATa se metoda zasniva na karakteristinoj djelatnosti, odnosno aktivnosti djece i uenika i procesu usavravanja odreene motorike kretnje. Iako je primjerenija u radu sa djecom predkolske dobi i sa uenicima niih razreda osnovne kole, moe se primijeniti i primjenjuje se i u radu sa uenicima starije dobi. Dakle primjenjuje se onda kada traimo nain kretanja, odnosno rjeenje zadae izabere svako dijete ili uenik samostalno.Ovisno o tome kakav motoriki zadatak nastavnik postavlja pred djecu ili uenike, razlikujemo primjenu te metode na tzv.:a) niem nivou,b) viem nivou.Postavljanje i rjeavanje motorikih zadataka na niem nivou jest onda kada djeca ili uenici izvode postavljenu zadau po tzv. vlastitom izboru, dakle samostalno i na nain koji njima najbolje odgovara. Na primjer, ako se radi o voenju lopte rukom, uenicima treba rei da je zadatak voditi loptu rukom u trajanju od dvije minute. Dakle, samo smo postavili motoriku zadau, a uenici sami odluuju o tome kako e voditi loptu rukom, tj. biraju nain voenja, smjer kretanja, tempo kretanja i sl.Prilikom primjene metode na viem nivou, uenicima se pri postavljanju motorike zadae najee odredi forma, karakter, eventualni smjer kretanja, trajanje kretanja, koje oni takoer rjeavaju po tzv. vlastitom izboru, ali u sklopu zadanih elemenata. Kada je riej o izvoenju motorike kretnje voenje lopte rukom, onda bi se od uenika moglo zahtijevati npr. da loptu vode lagano trei do odreenog znaka desnom rukom, a u povratku da se kreu sprintu, vodei loptu lijevom rukom.Ako se radi o primjeni te metode na niem nivou, nakon kratkog ovjanjavanja uenici prelaze na izvoenje zadae, a ako primjenjujemo tu metodu na viem nivou, onda nakon kraeg opisivanja slijedi demonstracija pa tek onda ueniko izvoenje zadane motorike kretnje. Primjena te metode najee dolazi u obzir na tipovima sata ponavljanja, odnosno usavravanja motorikih kretnji. Na tipu sata uenja novih motorikih kretnji dolazi u obzir samo onda ako se izvode jednostavnije vjebe, zadaci ili motorike kretnje.Primjenjuje li se ta metoda pravilno, svejedno na kojem nivou, ona uenicima prua mogunost da budu akivni sudionici nastavnog procesa. Kada uenike dovedemo tokom rada u situaciju u kojoj mora sam pronai najpovoljnije rjeenje u izvoenju neke motorike zadae, nema sumnje da e ga takav rad zaokupiti u cjelosti. Dovest e ga u situaciju da postane aktivan ne samo tjelesno, nego i misaono, voljno i emotivno.

METODE VJEBANJAMetode vjebanja primjenjuju se za razvoj i odravanje razliitih antropolokih sposobnosti. U teoriji i praksi tjelesne i zdravstvene kulture tim se metodama pristupa na razliite naine, zbog ega vlada prilino veliko arenilo u njihovim nazivima, definiciji i klasifikaciji. Ako se krene od injenice da se proces vjebanja u svim metodama prvenstveno svodi na razvoj i podizanje osobina i sposobnosti (time i na postizanje vrhunskih rezultata), a putem optimalnog naina primjene odreenih sredstava i doziranja, distribucije, kontrole optereenja, onda je najprihvatljivija podjela metoda na:a) metode standardno ponavljajueg vjebanja,b) metode promjenjivog vjebanja.U svakoj skupini razlikujemo metode za koje je karakteristino neprekidno trajno ili kontinuirano optereenje ili metide sa isprekidanim optereenjem (odvojenim intervalima pauza), to jest metode intervalnog vjebanja.

METODE STANDARDNO PONAVLJAJUEG VJEBANJAZa metode standardno ponavljajueg vjebanja karakteristino je da se vjebe ponavljaju, odnosno izvode bez posebno vanih promjena u njihovoj strukturi i u optereenju. Zapravo, optereenje se odrava od poetka do kraja tjelesne aktivnosti na jednakom nivou. Optereenje, tj. standard optereenja mijenja se, odnosno poveava tek onda kada je dostignut prethodno planirani standard optereenja i postignuta njihova stabilizacija. Openito gledajui o tome kada e se u toku rada poveati optereenje, mora odluiti svaki nastavnik ovisno od konkretne situacije.U toj skupini metoda prema nainu optereenja razlikuju se:a) metoda standardno neprekidnog vjebanja ili kontinuiranu metodu vjebanja,b) metoda standardno isprekidanog vjebanja ili intervalna metoda vjebanja.Za metodu standardno neprekindog ili kontinuiranog vjebanja karakteristino je da se aktivnost odvija bez prekida, dakle od poetka do zavretka planirane vjebe, tj. optereenje traje bez prekida, bez pauze. Ta se metoda primjenjuje najee za razvoj tzv. ope izdrljivosti, i to upotrebom vjebi ciklinog karaktera.Metoda standardno isprekidanog vjebanja ili intervalnu metodu vjebanja obiljeavaju rad i pauze, odnosno optereenje isprekidano sa odmorima. To znai da se nakon odreenog vremena trajanja vjebanja ili nakon odreenog broja ponavljanja neke aktivnosti rad prekida na krae ili due vrijeme, nakon ega slijedi novi interval vjebanja koji po optereenju moe biti jednak prethodnom ili razliit od njega.

METODE PROMJENJIVOG VJEBANJAPromjenjive metode vjebanja obiljeava primjenu razliitih vjebi i razliitog optereenja. Za tu skupinu metoda karakteristino je da se u toku vjebanja mijenja tempo, brzina, ritam, trajanje rada i optereenje sa ciljem da se organizam stavi u nove i sve sloenije uvjete rada sa poveanim zahtjevima, posebno sa gledita poveanja aktivnosti kardiovaskularnog i respiratornog sistema. Pozitivne posljedice primjene te metode jesu da se funkcije tih sistema odravaju na viem nivou nego prilikom primjene metoda standardno ponavljajueg vjebanja.Toj grupi metoda pripadaju:a) metoda promjenjivog neprekidnog ili kontinuiranog vjebanja,b) metoda promjenjivog isprekidanog ili intervalnog vjebanja.Prilikom primjene metode promjenjivog neprekidnog ili kontinuiranog vjebanja najea su prirodna kretanja, i tociklinog karaktera.Za metodu promjenjivog isprekidanog ili intervalnog vjebanja karakteristino je sistematsko smjenjivanje optereanja i pauza, priemu se i optereenja i pauze mogu mijenjati u razliitim odnosima. U skladu sa tim optereenje se moe stalno poveavati (progresivna emtida, tj. vjebanje sa intervalima koji omoguavaju stalno poveanje optereenja), moe se stalno mijenjati (varirajua metida tj. optereenje se mijenja as njegovim smanjivanjem, as poveanjem), moe se smanjivati (reducirajua metoda, tj. vjebanje u kojem se djelotvornost jednih faktora optereenja, npr intenziteta plivanja ili tranja, potpomae regresivnim promjenama drugih, npr. duine dionice).

SITUACIJSKA METODA VJEBANJAZa situacijsku metodu vjebanja karakteristino je da se primjenjuje kada je sadraj organizacijskog oblika rada identian sa ciljem natjecanja ili, jo tanije kada se rad odvija u uslovima koji su slini ili jednaki takmiarskim odnosno realnim uslovima odvijanja neke sportske igre. Drugim rijeima, kada se elementi tehnike i taktike npr. za vrijeme asa tjelesne i zdravstvene kulture ili njegovih pojedinih dijelova izvode u uslovima koji odgpovaraju takmiarskim, onda govorimo o primjeni situacijske metode vjebanja. I ne samo to, to je ta imitacija igre ili takmienja blia stvarnosti, to je uinak situacijske metode bolji. Zato treba nastojati da se tokom procesa tjelesnog vjebanja ili nastavnog procesa uslovi takmienja imitiraju upotpunosti kada je to mogue, tj. koliko je to najvie mogue. Sve je to potrebno iz vie razloga, a jedan od vanih je i taj to se izvoenje elemenata tehnike i taktike, dakle prethodno savladanih motorikih znanja u osnovnoj strukturi, tada provodi na viem, zahtjevnijem nivou, tj. situacijskom nivou koji sasvim sigurno u najveoj mjeri moe i treba pridonijeti stabilizaciji prethodno usvojenih motorikih informacija.Iako su navedene metode ee u sportsko-trenanoj nego u kolskoj praksi, ipak one zajedno sa nastavnim metodama i metodama uenja ine organsku cjelinu. To znai da e o cilju i zadacima koje elimo postii tjelesnim vjebanjem, ovisiti kojim emo se metodama, kako i kada koristiti u radu.

METODE UENJAMetode uenja su takoer nezaobilazne u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, njihova primjena, zajedno sa nastavnim metodama i metodama vjebanja, ini jedan od temeljnih uvjeta za uspjean rad. Te se metode primjenjuju u procesu uenja, odnosno savladavanja odreene motorike kretnje jednako kao i u fazi njegovog usavravanja. Primjenjuju se u realizaciji svih organizacionih oblika rada, u svim oblicima (formama) vjebanj, a o konkretnoj situaciji ovisi kojoj emo metodi dati prednost, pri tome treba potovati dob uenika, sloenost motorike kretnje, njihovo motoriko iskustvo, sposobnosti, materiajlne uslove rada i slino.Osnovne metode uenja u smislu motorike informisanosti (usvajanje motorikih znanja i motorikih navika) jesu:1. sintetika metoda2. analitika metoda3. kombinovana metoda

SINTETIKA METODA UENJATa se metoda uenja smatra najprirodnijom jer je pokreti ue u cjelini, odnosno onako kako se vidi i kako e se primjenjivati. Prednost sintetike metode uenja je u tome to omoguuje da doe do izraaja uenika individualnost. Posebno je ta metoda uenja primjerena u radu sa uenicima niih razreda osnovne kole. Prvo, stoga to uenici te dobi i inae posmatraju sve pojave u cjelovitom obliku, a onda i zato to su i njihove sposobnosti analitikog miljenja jo uvijek poprilino skromne. Osim toga, programski sadraji za uenike od prvog do etvrtog razreda osnovne kole dosta su jednostavne strukture, pa je i njihovo uenje u cjelini, odnosno ponavljanje (uz postepeno ispravljanje greaka), velika olakica za nervni sisitem i ubrzava proces automatizacije. Iz istih razloga, tj. zbog relativno jednostavnih programskih sadraja u viim razredima osnovne kole i svim stepenima srednje kole, ta se metoda rada takoer uspjeno primjenjuje.U primjeni sintetike metode u uenju sloenijih motorikih kretnji mogu se pojaviti i odreene tekoe koje se mogu ukloniti uz pomo odgovarajuih metodikih postupaka, primjenom vjebi imitacije, izvoenjem odreene kretnje u olakanim uslovima itd.Gledajui u cjelini, ta je metoda uenja sa gledita potreba ostvarivanja organizacijskih oblika rada predvienih programom tjelesne i zdravstvene kulture za uenike osnovne i srednje kole, naprihvatljivija i rezultati brojnih istraivanja pokazuju da je i najdjelotvornija.

ANALITIKA METODA UENJAAnalitika metoda uenja sastoji se u uenju pokreta po dijelovima. Pokret se raslanjuje, zatim se svaki dio posebno ui i kada su ti dijelovi usvojeni, prelazi se na njihovo povezivanje u cjelinu. Radi to uspjenije primjene te metode, treba posebno paziti da svaki dio pokreta ini logiku cjelinu, da se ne zaboravi na individualnost uenika i da uenje pokreta po dijelovima ne traje predugo kako ne bi dolo do njihove automatizacije, odnosno nemogunosti da se pokret poslije povee u cjelinu.Na primjer, ako se neka tehnika plivanja ui po toj metodi, to podrazumijeva da se najprije primjenjuju vjebe za pojedine elemente, odnosno ui rad nogama, pa rad rukama, zatim disanje, kada uenici sve to savladaju, onda se prelazi na koordinaciju rada nogu, ruku i disanja. Predugo zadravanje da uenju bilo kojeg od naznaenih elemenata najee ima za posljedicu njihovo tee povezivanje u cjelinu i slabiju meusobnu sinhronizaciju to znatno sporije usporava proces uenja.Sve to upuuje na zakljuak da je analitika metoda uenja nedovoljno racionalna i da je uenicima manje primjerena. Programski sadraji u osnovnom programu tjelesne i zdravstvene kulture i za uenike osnovne i za uenike srednje kole relativno jednostavni. U posebnim situacijama moe se koristiti i analitika metoda, ali samo toliko koliko je potrebno da se otklone eventualne tekoe u savladavanju neke motorike kretnje.KOMBINOVANA METODA UENJAKombinovana metoda je kombinovana primjena sintetike i analitike metode. Svodi se na to da se pri uenju pokreta ili kretanja najprije primjeni sintetika metoda, a u toku rada, ako je potrebno (odreeni dio, odnosno pojedini dijelovi pokreta ili kretenja su preteki ili se izvode pogreno), odreeni dio pokreta se izvodi naknadno po analitikoj emtodi i odmah nakon savladanih tekoa pokret se ponovo izvodi u cjelini, sintetiki. Ta je metoda uenja zapravo naizmjenino sintetio analitiko sintetika metoda, na osnovu ega se moe zakljuiti da sintetika metoda pretee, a analitika je samo dopunjava.Na primjer, ako za vrijeme uenja plivanja tehnike prsnoga kraula primjetimo da uenici grijee u disanju nakratko treba prekinuti sa plivanjem i zadati uenicima jednu ili dvije vjebe disanja. Kada uenici savladaju disanje odmah treba nastaviti sa radom na izvoenju tehnike prsnog kraula.Prema tome, primjene te metode uenja dolazi u obzir kada se prilikom izvoenja neke motorike kretnje koja se prethodno uila sintetikom metodom, pojave odreene potekoe, takoer se moe primjeniti za vrijeme uvjebavanja kretnje, odnosno izvoenja vjebi koje su po strukturi takve da se ne mogu pojednostaviti a da se ne dovodi u opasnost njihova cjelina. Kombinovana metoda uenja primjenjuje se u radu sa uenicima osnovne i srednje kole uvijek onda kada se odreena motorika kretnja ne moe savladati uz pomo sintetike metode uenja.